Izvješće o provedenom savjetovanju - Pravilnik o načinu provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji te mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova PRAVILNIK Premda predstavlja veliki korak naprijed i priznanje uredu Pravobraniteljice i policiji da zajednički odrađuju dobar posao i da identificiraju slabe karike u sustavu, ovaj propis je problematičan na više razina. Članak 1. predloženog Pravilnika glasi: (1) Ovim Pravilnikom propisuje se način provedbe: – zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Vezano uz naziv „zajedničko kućanstvo“ Pravobraniteljica skreće pozornost da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i predloženi Pravilnik nisu usklađeni s Istanbulskom Konvencijom, preciznije s člankom 3. b. Konvencije koji jasno navodi da za definiciju nasilja u obitelji nije bitno da li počinitelj dijeli ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom. Naime, brojni su slučajevi iz prakse rada ureda Pravobraniteljice u kojem nasilnik živi u stanu žrtve, a da to kućanstvo nije u formalnom smislu njihovo zajedničko kućanstvo. Postavlja se pitanje na koji način se takvoj osobi može uopće odrediti mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a kamoli osigurati učinkovita provedba iste te mjere. Predlagatelj je dužan voditi računa, a u skladu s važećom pravnom regulativom, da se počinitelju nasilja u obitelji u situacijama neposredne opasnosti, izda nalog da napusti mjesto stanovanja žrtve te da mu se zabrani ulazak u mjesto stanovanja žrtve i da mu se zabrani kontakt ili uspostavljanje kontakta sa žrtvom. Nadalje, u situacijama neposredne opasnosti najučinkovitije sredstvo zaštite koje jamči sigurnost žrtvi obiteljskog nasilja je zasigurno fizičko udaljavanje počinitelja i žrtve, a što zahtijeva da jedno od njih mora otići, na određeno razdoblje iz zajedničkog mjesta stanovanja. Zasigurno, da umjesto da se užurbano traži sigurnost u skloništu ili nekom alternativnom smještaju za žrtvu nasilja, koja nerijetko ima djecu ovisnu o njoj, potrebno je osigurati udaljavanje počinitelja, a kako bi se žrtvi omogućilo da ostane u svom domu te da joj se ostankom u domu jamči sigurnost. Osim navedenog mišljenja sam da u UVODNE ODREDBE treba uvrstiti i sljedeće odredbe: 1. Institucije koje sudjeluju u provedbi zaštitnih mjera. Među institucije koje sudjeluju u provedbi zaštitnih mjera treba uključiti centre za socijalnu skrb i zdravstvene ustanove. 2. Provedbu zaštitnih mjera vrše policijski službenici koji su educirani za rad sa žrtvama nasilja u obitelji i počiniteljima te su dužni redovito pohađati edukacije iz područja nasilja u obitelji II: Pripremanje i planiranje provedbe zaštitnih mjera U predloženom Pravilniku, u usporedbi s važećim Pravilnikom, izostavljena je odredba koja navodi da su u provedbi zaštitnih mjera policijski službenici dužni postupati na način kojim će doprinijeti očuvanju opstojnosti i zdravlja obitelji, sigurnosti njenih članova i postizanju uvjeta potrebnih za odgoj i razvitak djece i maloljetnika, kao i da će težiti da svojim profesionalnim postupanjem prema žrtvi i počinitelju doprinese opće društvenoj osudi nasilja i razvoju javne svijesti da je počinjeno nasilje u obitelji ozbiljna kažnjiva nepravda. Ova je odredba važna jer predstavlja opću smjernicu za svako postupanje nadležnih osoba u primjeni ovog Pravilnika, kao i što jasno naglašava opredjeljenje za nultu stopu tolerancije prema nasilju u obitelji. Važećim Pravilnikom policija se do sada fokusirala na žrtvu što je u direktnoj suprotnosti sa suvremenim međunarodnim trendovima procesuiranja obiteljskog nasilja i nasilja prema ženama, u suprotnosti s konvencijama, te u suprotnosti sa zaštitom žrtve od re-viktimizacije, ali i u suprotnosti sa zdravo-razumskim pristupom. Naime, zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se jedino osigurati učinkovitim nadzorom nad onom osobom kome je ta mjera nametnuta. Žrtva ne smije biti dovedena u položaj da odrađuje policijski posao i da prati i dojavljuje policiji da li počinitelj krši ili ne krši mjeru. Dalje, predlažem uvrstiti sljedeće odredbe: 1. Sigurnosna prosudba i plan provedbe zaštitne mjere moraju biti individualizirani. 2. Sigurnosna prosudba morala bi i sadržavati podatke o počinitelju (socio-anamnestički podaci) kojima raspolaže nadležan centar za socijalnu skrb 3. Sigurnosna prosudba se izrađuje na osnovu podataka koji se pribavljaju od žrtve, njene obitelji, susjeda, prijatelja, kao i podataka koje se prikupe od institucija koje raspolažu podacima važnim za upoznavanje osobnosti počinitelja. U članku 8. st. 3. alineja 2. poslije riječi „fotografije žrtve“ dodati riječi „uz njenu privolu (dopuštenje)“ Predloženi Pravilnik propisuje da će rukovoditelj izvršiti nadzor provedbe zaštitne mjere najmanje jedanput u tri mjeseca, a voditelj mjere nema više nikakvu dužnost obavještavati rukovoditelja o provedbi mjere podnošenjem izvješća. Navedena izmjena slabi nadzor nad provedbom zaštitnih mjera te je u tom smislu dosadašnje rješenje koje utvrđuje obvezu voditelja mjere da tijekom provedbe zaštitne mjere najmanje jedanput mjesečno rukovoditelju podnese pisano izvješće o provedbi mjere te obvezu nadležnog rukovoditelja da najmanje jedanput mjesečno izvrši nadzor provedbe zaštitne mjere prikladnije i djelotvornije. Predlažemo izmijeniti članak 9. st.1. na slijedeći način: Članak.9. (1) Nadležni rukovoditelj izvršit će nadzor provedbe zaštitne mjere najmanje jedanput mjesečno te ocijeniti svrsishodnost i učinkovitost planiranih i poduzetih mjera, te će, u slučaju potrebe, naložiti potrebne izmjene u postupanju. Važeći Pravilnik također propisuje da je voditelj mjere dužan tijekom provedbe zaštitne mjere u kontaktu sa žrtvom najmanje jedanput tjedno provjeriti postupa li počinitelj u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, dok predloženi Pravilnik naglasak stavlja na počinitelja propisujući da je voditelj mjere dužan tijekom provedbe zaštitne mjere u kontaktu s počiniteljem, po potrebi, a najmanje jedanput mjesečno provjeriti postupa li počinitelj u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, dok je učestalost iste provjere u kontaktu sa žrtvom ostavljena diskrecijskoj ocjeni voditelju mjere bez navođenja minimuma. Iako je pohvalna izmjena koja kod nadzora nad provedbom zaštitnih mjera u fokus stavlja počinitelja, a ne žrtvu, da je cilj zaštitne mjere kod počinitelja stvoriti osjećaj da je pod nadzorom te da eventualno kršenje neće proći nezamijećeno i bez sankcije, a da kontakt sa žrtvom treba služiti provjeri informacija dobivenih od strane počinitelja, ipak, smanjenje intenziteta nadzora sa obaveznih jedanput tjedno na jedanput mjesečno, s obzirom na učestalost kršenja zaštitnih mjera te ozbiljnost i težinu posljedica koje mogu proizaći, može ugroziti učinkovitost i samu svrhu zaštitnih mjera. Naime, zaštitne se mjere i izriču iz razloga što postoji opasnost od počinjenja novog prekršaja, odnosno izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji, a stoga što ne postoji povjerenje da će se počinitelj sam suzdržati od činjenja kažnjivih djela. Dakle, zaštitne su mjere indikator povećane razine opasnosti te je potrebno osigurati njihovu provedbu primjerenim mjerama. S tim u vezi prijedlog je da se propiše da je voditelj mjere dužan u kontaktu s počiniteljem najmanje jedanput tjedno provjeriti postupa li počinitelj u skladu s izrečenom mjerom, a u kontaktu sa žrtvom, sukladno dogovoru sa žrtvom te procjeni njezine ugroženosti, a najmanje jedanput mjesečno. Navedena predložena izmjena Pravilnika slabi nadzor nad provedbom zaštitnih mjera te je u tom smislu dosadašnje rješenje koje utvrđuje obvezu voditelja mjere da tijekom provedbe zaštitne mjere najmanje jedanput mjesečno rukovoditelju podnese pisano izvješće o provedbi mjere te obvezu nadležnog rukovoditelja da najmanje jedanput mjesečno izvrši nadzor provedbe zaštitne mjere prikladnije i djelotvornije slijedom čega predlažemo izmjenu, a kako je dolje navedeno. Predlažemo izmijeniti čl.11. st1. i čl.12.st.1. na slijedeći način: Članak 11. (1) Voditelj mjere dužan je tijekom provedbe zaštitne mjere sukladno procjeni ugroženosti te dogovoru sa žrtvom provjeriti najmanje jedanput mjesečno postupa li počinitelj u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom. Članak 12. (1) Voditelj mjere dužan je tijekom provedbe zaštitne mjere u kontaktu s počiniteljem, po potrebi, a najmanje jedanput tjedno, provjeriti postupa li počinitelj u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom te ga upozoriti na posljedice u slučaju kršenja izrečene mjere. Nadalje, predloženim Pravilnikom nije predviđeno na koji način će policija provesti zaštitnu mjeru udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, dok je važećim Pravilnikom jasno propisano te smo stajališta da čl.17. važećeg Pravilnika, a koji propisuje kako će policijski službenik provesti zaštitnu mjeru udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora u kojem počinitelj živi sa žrtvom potrebno, inkorporirati u predloženi Pravilnik i propisati u glavi III. Provedba zaštitnih mjera na način kako je to već i propisano citiranim člankom. Predloženim Pravilnikom je izmijenjen dosadašnji čl.11. na način da je izostavljen dio koji navodi da će policijski službenik koji zatekne počinitelja u kršenju zaštitne mjere ili u okolnostima koje upućuju na namjeru kršenja zaštitne mjere ili koji zaprimi dojavu ili prijavu žrtve ili druge osobe o ponašanju počinitelja kojim se krši zaštitna mjera bez odgode poduzeti potrebne mjere u cilju zaštite zdravlja i sigurnosti žrtve, a o istom obavijestiti voditelja mjere ili osobu koja ga zamjenjuje. Ova je odredba nužna jer određuje način postupanja u spomenutim slučajevima. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u čl.56.st.1.a Poglavlja VI. Istraga, kazneni progon, postupovno pravo i zaštitne mjere propisuje da će stranke Konvencije poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi zaštitile prava i interese žrtava u svim stadijima istrage i sudskog postupka, a osobito osiguravajući njihovu zaštitu, kao i zaštitu njihovih obitelji i svjedoka od zastrašivanja, osvete i ponovne viktimizacije. Pritom se nikako ne smije izostaviti slučaj kada okolnosti upućuju na namjeru kršenja zaštitne mjere. Dakle, ne radi se o počinitelju koji je zatečen u kršenju ili za kojeg se sumnja da je prekršio zaštitnu mjeru, već o onom počinitelju koji se priprema kršiti zaštitne mjere. Takvog počinitelja, ukoliko ga se aktivno nadzire, može se spriječiti u kršenju zaštitnih mjera. Djelomično prihvaćen U odnosu na primjedbu vezanu uz naziv „zajedničko kućanstvo“ kao što i sama Pravobraniteljica skreće pozornost na Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, upravo navedeni zakon i njegove odredbe su pravni temelj za donošenje Pravilnika, slijedom čega i odredbe Pravilnika moraju biti sadržajno i terminološki usklađene s Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. U stavku 1. Članka 17 taksativno su navedene osobe prema kojima se zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog domaćinstva može primijeniti. Ukoliko počinitelj živi u stanu žrtve, smatra se da se radi o njihovu zajedničkom kućanstvu u kojem smislu se traži izricanje zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a ukoliko počinitelj povremeno dolazi u dom žrtve, primjenjuje se zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja koja se može smisleno može izreći i kao zabrana prilaska domu žrtve. Mišljenje je primljeno na znanje. Primamo na znanje mišljenje da se u UVODNE ODREDBE uvrstiti i odredba o institucijama koje sudjeluju u provedbi zaštitnih mjera, odnosno da se među institucije koje sudjeluju u provedbi zaštitnih mjera treba uključiti centre za socijalnu skrb i zdravstvene ustanove, ističemo da policija može sukladno ovlastima propisanim Zakonom o policijskim poslovima i ovlasti od navedenih institucija prikupljati podatke od značaja za provedbu mjera ali Pravilnik se odnosi na mjere za čiju provedbu je zadužena policija. Prijedlog da se propiše da provedbu zaštitnih mjera vrše isključivo policijski službenici koji su educirani za rad sa žrtvama nasilja u obitelji i počiniteljima te koji su dužni redovito pohađati edukacije iz područja nasilja u obitelji prihvaćamo kao preporuku međutim zbog žurnosti postupanja neće u svakom slučaju biti moguće osigurati postupanje isključivo posebno educiranih policijskih službenika. Bazičnom edukacijom vezano uz nasilje u obitelji obuhvaćeni su svi policijski službenici kroz kontinuirano dopunsko stručno usavršavanje. U odnosu na primjedbu da je u predloženom Pravilniku, u usporedbi s važećim Pravilnikom, izostavljena odredba koja navodi da su u provedbi zaštitnih mjera policijski službenici dužni postupati na način kojim će doprinijeti očuvanju opstojnosti i zdravlja obitelji, sigurnosti njenih članova i postizanju uvjeta potrebnih za odgoj i razvitak djece i maloljetnika, kao i da će težiti da svojim profesionalnim postupanjem prema žrtvi i počinitelju doprinese opće društvenoj osudi nasilja i razvoju javne svijesti da je počinjeno nasilje u obitelji ozbiljna kažnjiva nepravda. Primjedba se prihvaća i smisleno će biti u Pravilnik uvrštena odredba kojom ćemo posebni istaknuti težnju da policijski službenici svojim profesionalnim postupanjem prema žrtvi i počinitelju doprinesu opće društvenoj osudi nasilja i razvoju javne svijesti da je počinjeno nasilje u obitelji ozbiljna kažnjiva nepravda . Primjedba da sigurnosna prosudba i plan provedbe zaštitne mjere moraju biti individualizirani, sadržavati podatke o počinitelju (socio-anamnestički podaci) kojima raspolaže nadležan centar za socijalnu skrb te da se izrađuje na osnovu podataka koji se pribavljaju od žrtve, njene obitelji, susjeda, prijatelja, kao i podataka koje se prikupe od institucija koje raspolažu podacima važnim za upoznavanje osobnosti počinitelja prihvaća se jer je upravo individualizacija svakog pojedinog slučaja razlog iz kojeg pravilnikom nisu propisani načini izrade sigurnosne prosudbe. Posebnim naputkom biti će svim ustrojstvenim jedinicama dostavljene upute o načinu izrade sigurnosne prosudbe koja će između ostaloga sadržavati i uputu da se pri izradi prosudbe mogu prikupljati podaci osim od žrtve i od njene obitelji, susjeda, prijatelja, i saznanja kojima raspolažu institucije, a koje su od značaja za upoznavanje osobnosti počinitelja. Prijedlog da se u članku 8. st. 3. alineja 2. poslije riječi „fotografije žrtve“ dodati riječi „uz njenu privolu (dopuštenje) se ne prihvaća jer su fotografije počinitelja i žrtve nužne za uspješnu provedbu mjere. Ne prihvaća se primjedba da slabi nadzor nad provedbom zaštitnih mjera jer je u odnosu na važeći Pravilnik u međuvremenu izvršena potrebna nadogradnja informacijskog sustava koja omogućuje nadzor na vršenjem i provedbom mjera, predložena dinamika provedbe mjere optimizirat će obveze nadležnog rukovoditelja, a da pri tom nepotrebno administrativno ne opterećujemo policijske službenike koji umjesto podnošenja izvješća ( koja su rukovoditeljima ionako dostupna u informacijskom sustavu) mogu to vrijeme iskoristi za provedbu same mjere. Primjedbe o potrebi kontakata sa žrtvom jednom mjesečno i prijedlog da se s počiniteljem kontaktira najmanje jednom tjedno, primljene su na znanje, međutim upućujemo da će sigurnosna prosudba biti temelj za određivanje učestalosti kontakta kako s počiniteljem tako i sa žrtvom. Kod visoko rizičnih počinitelja taj kontakt s počiniteljem može biti određen i više puta tjedno isto kao što i kontakt s žrtvom ukoliko se to sukladno prosudbi i dogovoru sa žrtvom pokaže kao potreba može biti jednom tjedno, ali to će ovisiti o samoj sigurnosnoj prosudbi. U odnosu na stajalište da čl.17. važećeg Pravilnika potrebno inkorporirati u predloženi Pravilnik podsjećamo da je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine bilo propisano da je osoba kojoj je izrečena mjera dužna odmah napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor uz prisutnost policijskog službenika, dok važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ne propisuje takvu ovlast policije. Upravo iz tog razloga je u članku 4. Prijedloga Pravilnika propisano da će nadležni rukovoditelj ukoliko nisu naložene i druge mjere nužne za djelotvornu provedbu izrečene zaštitne mjere kao što su oduzimanje i pohrana ključeva prostora iz kojeg se počinitelj udaljava te dovođenje počinitelja u objekt iz kojeg se udaljava radi uzimanja osobnih dokumenata i predmeta, bez odgode obavijestiti sud koji je izrekao zaštitnu mjeru radi ispravka odnosno nadopune odluke sukladno odredbama važećeg Prekršajnog zakona . U odnosu na primjedbu o izmjeni dosadašnjeg čl. 11 upućujemo na odredbe čl. 14 prijedloga Pravilnika koje jasno propisuju da će počinitelj kojeg se zatekne u kršenju zaštitne mjere ili za kojega postoji sumnja da je prekršio zaštitnu mjeru, bit će uhićen i uz Optužni prijedlog doveden nadležnom sudu. Prikupljeno saznanje da se počinitelj priprema kršiti zaštitne mjere će kao sigurnosni rizik biti uzeto u obzir kod provedbe mjere i rezultirati intenziviranim nadzorom i upozorenjem počinitelju, a po potrebi i primjenom zaštite žrtve sukladno odredbama članka 99. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.
2 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRAVILNIK , IV. EVIDENCIJA O IZVRŠAVANJU ZAŠTITNIH MJERA Smatramo kako je potrebno evidentirati broj žrtava s invaliditetom kao i broj počinitelja s invaliditetom, raščlanjeno po vrsti i težini invaliditeta. Primljeno na znanje Broj žrtava s invaliditetom se prati u kojem smislu su izvršene izmjene informacijskom sustavu ministarstva, a prijedlog o praćenju broja počinitelja s invaliditetom raščlanjeno po vrsti i težini invaliditeta je primljen na znanje.
3 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom III. PROVEDBA ZAŠTITNIH MJERA, Članak 9. Predlažemo da se u članku 9. između stavka 1. i stavka 2. doda novi stavak koji glasi: (2) Ukoliko su žrtve osobe s invaliditetom, neovisno o težini invaliditeta, nadležni rukovoditelj će izvršiti nadzor provedbe zaštitne mjere najmanje jedanput u dva mjeseca te ocijeniti svrhovitost i učinkovitost planiranih i poduzetih mjera, te će u slučaju potrebe, naložiti potrebne izmjene u postupanju. Obrazloženje: Ukoliko se radi o žrtvi s invaliditetom, smatramo opravdanim da se provedba zaštitne mjere provodi češće kao dodatni oblik zaštite. Primljeno na znanje Sukladno sigurnosnoj prosudbi koja se temelji i na procjeni potreba žrtve osobe s invaliditetom provedba mjere i nadzor nad izvršenjem mjere može biti zbog posebnih potreba i ranjivosti žrtve intenziviran.
4 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom II. PRIPREMANJE I PLANIRANJE PROVEDBE ZAŠTITNIH MJERA, Članak 7. U članku 7. iza stavka 1. predlažemo da se dodaju novi stavci koji glase: (2) Iznimno, ukoliko je počinitelj osoba s većim stupnjem invaliditeta uslijed kojeg ne može pristupiti u policijsku postaju, voditelj mjere može počinitelja sa postupanjima iz st. 1., upoznati u njegovu domu. (3) Odredbe o pružanju odgovarajuće podrške sukladno stupnju i vrsti invaliditeta opisane u čl. 5.a, primjenjuju se i na počinitelja s invaliditetom. Obrazloženje: Ukoliko je počinitelj osoba s većim stupnjem invaliditeta, iznimno, predlažemo da se upoznavanje sa zaštitnom mjerom obavi u domu počinitelja. Naime, ukoliko se osoba kreće uz pomoć invalidskih kolica, sam dolazak u policijsku postaju, zbog nepristupačnosti vozila kao i mogućih arhitektonskih prepreka same postaje, može bi biti znatno otežan ili nemoguć. Obrazloženje o pružanju individualne podrške u razumijevanju izrečene zaštitne mjere ovisno o stupnju i vrsti invaliditeta, primjenjuje se ravnopravno i na osobu s invaliditetom kao počinitelja. Prihvaćen Prijedlog se prihvaća.
5 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom II. PRIPREMANJE I PLANIRANJE PROVEDBE ZAŠTITNIH MJERA, Članak 5. Predlažemo da se između članka 5. i članka 6. doda novi članak koji će se primjenjivat u slučaju da je žrtva osoba invaliditetom, a koji će biti nadopuna članka 5., na način da isti glasi: Članak 5.a. (1) Ukoliko je žrtva osoba s invaliditetom lišena poslovne sposobnosti potrebno je u planiranje i samu provedbu mjere iz čl. 5. ovog Pravilnika, radi pružanja podrške, uključiti istodobno i skrbnika ili drugu osobu od povjerenja uz suglasnost i po izboru žrtve, a koja će ujedno biti upoznata sa zaštitnom mjerom i cijelim njezinim sadržajem. (2) Ukoliko je žrtva osoba s invaliditetom i nije lišena poslovne sposobnosti, ali joj je s obzirom na vrstu i stupanj invaliditeta potrebna odgovarajuća podrška, u planiranje i samu provedbu mjere iz čl. 5. ovog Pravilnika, može biti uključena osoba koja će žrtvi pružati potrebnu podršku, ukoliko žrtva iskaže potrebu za istom. (3) Neovisno o vrsti i stupnju invaliditeta i prisutnosti osobe koja pruža podršku, voditelj mjere primarno razgovara sa žrtvom. (4) U slučaju potrebe, prilikom upoznavanja žrtve s mjerom i njenim sadržajem, voditelj mjere može zatražiti pomoć stručnog tumača. (5) Voditelj mjere postupa obazrivo prema žrtvi s invaliditetom, poštujući njeno dostojanstvo i specifičnosti koje proizlaze iz invaliditeta. Obrazloženje: Imajući u vidu različite vrste i stupnjeve invaliditeta te potrebu za odgovarajućom podrškom u određenim/svim segmentima odlučivanja, u ovom slučaju, smatramo da je potrebno osigurati odgovarajuću, individualnu podršku u prepoznavanju mogućih štetnih ponašanja počinitelja, sve uz prethodnu suglasnost žrtve i poštivanje njezinog osobnog izbora i želje. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom ne podupire nikakav oblik zamjenskog odlučivanja, već u slučaju nedostataka u mentalnom kapacitetu osobe predviđa oblik podrške u odlučivanju koji je za tu osobu najprimjereniji. S obzirom na to da je u hrvatskom zakonodavstvu i praksi dopušteno djelomično lišavanje poslovne sposobnosti potrebno je žrtvi omogućiti podršku skrbnika i /ili druge osobe po izboru (osobni asistent) i uz suglasnost žrtve, a u svrhu razumijevanja sadržaja i učinaka mjere. Međutim, razgovor se odvija primarno sa žrtvom, a ne sa „drugom osobom“. U slučaju potrebe, voditelj mjere može zatražiti pomoć stručnog tumača tako da žrtva s invaliditetom jasno razumije sadržaj mjere, na koji način počinitelj može prekršiti mjeru i što treba napraviti u slučaju kršenja. Prilikom vođenja razgovora sa žrtvom potrebno je uzeti u obzir specifičnosti za pojedinu vrstu invaliditeta te razgovor obavljati na način da se izbjegne dodatno zastrašivanje žrtve. Prihvaćen Prihvaća se prijedlog nadopune članka 5.
6 Ivna Valek II. PRIPREMANJE I PLANIRANJE PROVEDBE ZAŠTITNIH MJERA, Članak 5. "podučit će je o mjerama i sredstvima samozaštite" Jel to znači da će žrtva ići na tečajeve samoobrane ili možda dobiti suzavac? Jer, ako će naputak biti zaključavajte vrata i prozore, stavite rešetke u prizemlje, ugradite alarm i sl., žrtve to već znaju. Treba ovaj stavak malo bolje definirati. Nije prihvaćen Žrtva se poučava o sljedećim mjerama samozaštitnog ponašanja: - da u slučaju kršenja mjere, uznemiravanja ili bilo kakvog nasilnog ponašanja nazove broj 192 ili direktni broj policijske postaje; - da isplanira alternativne izlaze kako bi u slučaju iznenadnog nasilnog incidenta mogla pobjeći od napadača; - da u slučaju nasilja izbjegava skučene prostore iz kojih nema izlaza, prostore u kojima su napadaču dostupni predmeti kojima može nanijeti ozljede, da se zaključa ili izađe na ulicu, skloni kod susjeda; - o potrebi upoznavanja osoba od povjerenja iz svoje okoline o svojoj situaciji kako bi oni u slučaju potrebe mogli alarmirati policiju; - da djecu uputiti da tijekom eventualnog napada ne pokušavaju pomoći već da se odmah udalje iz stana i pozovu policiju ili pomoć odrasle osobe; te dr. mjere ovisno o svakom pojedinom slučaju. Navedene informacije se unose u Sigurnosnu prosudbu i Plan provedbe zaštitne mjere. Smatramo da isto nije potrebno unositi, odnosno detaljno propisivati Pravilnikom radi specifičnosti svakog pojedinog slučaja.
7 Ivna Valek II. PRIPREMANJE I PLANIRANJE PROVEDBE ZAŠTITNIH MJERA, Članak 4. "Ako odluka kojom je izrečena zaštitna mjera ne sadrži jasne podatke..." Kako to može biti?! Svaka odluka o zaštitnim mjerama MORA sadržavati jasne podatke, inače taj dokument ničemu ne služi. Nema "ako"! Time se otvara mogućnost odugovlačenja procesa, što nije nikako u interese žrtve. Primljeno na znanje Pravilnikom se upravo definira žurno postupanje policije da bez odgode će obavijestiti sud koji je izrekao nedovoljno jasnu zaštitnu mjeru radi ispravka odnosno nadopune odluke.
8 Igor Soldić II. PRIPREMANJE I PLANIRANJE PROVEDBE ZAŠTITNIH MJERA, Članak 4. Nevjerovatno kako Pravilnik predviđa da odluke Suda mogu biti nejasne što govori o kvaliteti našeg sudstva. Predlažem nadopunu članka tako da u slučaju nejasnih podataka u odluci, sudac koji je napisao nejasnu odluku snosni financijske i kaznene posljedice, pa neće dolaziti do takvih situacija u budućnosti. Nije prihvaćen Pravilnikom se propisuje postupanje policijskih službenika, a ne drugih tijela.
9 Autonomna ženska kuća Zagreb PRAVILNIK Smatramo da je Pravilnikom djelomično obuhvaćena provedba mjera koja za cilj ima zaštitu žrtava partnerskog nasilja i drugog nasilja u obitelji te da bi u tom smislu Pravilnik trebao biti dopunjen i dorađen. Naime, kada zbog partnerskog nasilja i drugog nasilja u obitelji prekršajni sudovi primjenjuju Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ( u daljnjem tekstu : ZZNO) oni ujedno primjenjuju i Prekršajni zakon. Pravilnik međutim predviđa način postupanja policije za one mjere koje su propisane ZZNO, ali uopće ne predviđa način postupanja policije za mjere koje su propisane Prekršajnim zakonom i koje mogu biti primijenjene u istom prekršajnom postupku u odnosu na istu žrtvu i istog počinitelja. Smatramo to ozbiljnim propustom Pravilnika i predlažemo da se Pravilnikom obuvati i način provedbe mjera opreza i sigurnosnih mjera koje su propisane Prekršajnim zakonom. Konkretno, čl. 130. st.2.t.2. i t.3. Prekršajnog zakona, predviđa mogućnost izricanja mjera opreza: a) zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, kao i b) zabranu približavanja određenoj osobi i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom . Nadalje, odredba čl. 130. st. 3. Prekršajnog zakona, ako se radi o prekršaju povezanom s nasiljem u obitelji, sud mjerama opreza može ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze sa ukućanima , bračnim, izvanbračnim ili bivšim bračnim drugom, sa djecom svakog od njih, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem i osobom s kojom ima zajedničku djecu, s istospolnim partnerom s kojim živi u istospolnoj zajednici i s bivšim istospolnim partnerom. Čl. 132. Prekršajnog zakona provedbu mjera opreza povjerava na izvršavanje policiji koja je dužna obavijestiti sud u slučaju da okrivljenik ne poštuje mjeru. Nadalje, Prekršajni zakon u čl. 5. kao vrstu prekršajno pravne sankcije predviđa zaštitne mjere sa svrhom otklanjanja uvjeta koji omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje prekršaja. U kontekstu konkretnog Pravilnika izdvajamo zaštitnu mjeru zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja ( čl. 50. st.1.t.7. ). Zbog svega navedenog, uz nominalnu promjenu naziva pravilnika na način da se njime obuhvati način provedbe mjera opreza i sigurnosnih mjera iz Prekršajnog zakona, predlažemo sadržajnu doradu Pravilnika kako bi žrtve nasilja u obitelji bile efikasnije zaštićene. U tom smislu, potrebno je uvesti način provjere izvršavanja mjere opreza ili sigurnosne mjere zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja na način da je za provedbu nadležna policijska postaja prema mjestu ili području na koje se zabrana odnosi, te da se provjere vrše obilaskom mjesta ili područja za koji je zabrana određena, kao i razgovorima sa okrivljenikom i žrtvom. Na isti način, potrebno je uvesti način provjere izvršavanja mjera opreza približavanja određenim osobama ili zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, na način da je za provedbu nadležna policijska postaja prema mjestu gdje se nalazi osoba u svrhu čije zaštite je mjera određena, te da se vrši na način kako je propisano čl. 5-8 predloženog Pravilnika. Zaključno, smatramo da svi pravilnici o provedbi srodnih mjera, neovisno o tome da li dolaze kao provedba mjera izrečenih u kaznenom postupku ili u prekršajnom postupku trebaju biti objedinjeni u jedan pravilnik i pri tome mislimo na objedinjavanje ovog Pravilnika sa Pravilnikom o načinu izvršavanja mjera opreza ( NN 92/09) i sa Pravilnikom o načinu izvršenja sigurnosnih mjera zabrane približavanja i udaljenja iz zajedničkog kućanstva ( NN76/03) . Primljeno na znanje Pravni temelj za donošenje Pravilnika je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, slijedom čega se Pravilnikom ne mogu propisivati obveze postupanja po drugim mjerama izrečenim temeljem Prekršajnog ili drugog zakona. Primljen je na znanje prijedlog da svi pravilnici o provedbi srodnih mjera, neovisno o tome da li dolaze kao provedba mjera izrečenih u kaznenom postupku ili u prekršajnom postupku trebaju biti objedinjeni u jedan pravilnik.