Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA U 3. Pravosudna tijela u točki 5. dodati „u skladu s uvjetima i načinom izrade pojedinačne procjene prema Pravilniku o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve“. Pri provođenju pojedinačne procjene potreba, posebno će se uzeti u obzir osobne značajke žrtve i postoje li rizici i/ili strah od nanošenja štete, što uključuje: težinu, odnosno vrstu ili narav kaznenog djela i okolnosti počinjenja kaznenog djela. Osobne značajke žrtve uključuju značajke osobne ranjivosti, a posebno dob žrtve, moguću trudnoću ili nedavni porod, invaliditet, teškoće u komuniciranju (govoru, čitanju ili pisanju), zdravstveno stanje, ovisnost o alkoholu ili opojnim sredstvima, PTSP i slično“. U točki 12. izbrisati „nasilja nad ženom“ Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se primjedba koja se odnosi na provedbu pojedinačne procjene žrtve budući je isto uređeno provedbenim propisom. Prihvaća se primjedba o brisanju riječi iz točke 12 “nasilja nad ženom“
2 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku CESI pozdravlja donošenje novog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (dalje u tekstu: Protokol) kako bi se uskladio s međunarodnim i nacionalnim normativnim okvirom, a posebno s Konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija). Dobro je da su pojmovi „nasilje u obitelji“, „nasilje nad ženama“ i „rodno utemeljeno nasije“ usklađeni s definicijom tih pojmova u Istanbulskoj konvenciji. Međutim, smatramo da bi i sam Protokol morao nositi naziv Protokol o postupanju u slučaju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kako bi se naglasio problem rodno uvjetovanog nasilja nad ženama. Naime, više od 85% žrtava nasilja u obitelji su žene, a i drugi oblici nasilja nad ženama su u porastu (reproduktivno nasilje, seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i sl.) Smatramo da bi ovaj Protokol trebao imati širi opseg primjene tj. primjenjivati se u svim slučajevima nasilja nad ženama. Dalje, u Protokolu se navodi kako se usuglašava s važećim nacionalnim normativnim okvirom, ali upozoravamo da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nije usuglašen s Istanbulskom konvencijom i ne definira partnersko nasilje (nasilje među sadašnjim ili bivšim intimnim partnerima koji nisu bračni drugovi, nemaju djecu i ne žive u zajednici/kućanstvu). Oni ne ulaze u područje primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji što dovodi do toga da se postojeći Protokol iz 2005. u praksi ne primjenjuje u slučajevima partnerskog nasilja, već se često postupa po prekršajnim odredbama o remećenju javnog reda i mira. S obzirom da je partnersko nasilje zakonski nedefinirano postoji zabrinutost da se ni novi Protokol neće primjenjivati u tim slučajevima, ali ni u slučajevima drugih oblika nasilja nad ženama izvan nasilja u obitelji. Kako bi se osigurala što šira i adekvatnija zaštita svih žrtava nasilja, Zakon o zaštiti nasilja u obitelji bi također trebalo preimenovati u Zakon o zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kako bi se uskladio s Istanbulskom konvencijom te u posebnom dijelu normirao i sankcionirao nasilje nad ženama. Isto tako, trebalo bi i izmjenama Kaznenog zakona sve oblike nasilja nad ženama odrediti kao kazneno djelo. Sam Protokol se u najvećem dijelu sadržajno fokusira na nasilje u obitelji dok je nasilje nad ženama zanemareno, a kod obveza nadležnih tijela isključivo se govori o žrtvama nasilja u obitelji. Kada se propisuje obveza nadležnih tijela u slučaju povrede osobnih i imovinskih prava žrtava ili obveza pravosudnog tijela koje je odlučilo o puštanju počinitelja na slobodu da odmah obavijesti žrtvu o svojoj odluci, ona postoji samo ako je žrtva dijete, osoba s invaliditetom ili osoba starije životne dobi – mišljenja smo da bi te obveze trebale postojati prema svim žrtvama nasilja (kao što je propisano u obvezi Službe za podršku žrtvama i svjedocima o obavještavanju žrtve o otpuštanju zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora te u obvezi policije o obavještavanju žrtve o puštanju počinitelja na slobodu). Na samom početku Protokol definira nasilje u obitelji kao povredu ljudskih prava, diskriminaciju i osobni, obiteljski i društveni problem. Te bi odredbe trebalo izmijeniti i naglasiti da nasilje u obitelji i nasilje nad ženama predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i oblik diskriminacije. Ono nije osobni i obiteljski, privatni problem, ono je društveni problem kojem je mjesto u javnoj, a ne privatnoj sferi, a koji ima teške zdravstvene, socijalne i druge posljedice na pojedince, obitelji i društvo u cjelini pa bi ga tako trebalo i definirati. Podržavamo opći princip koji navodi da je počinitelj nasilja isključivo odgovoran za nasilno ponašanje. Međutim, u uvodnom dijelu se naglašava kako je potrebno osigurati pružanje profesionalne pomoći obiteljima u krizi te se govori o odgovornosti žrtve za vlastitu sigurnost i suradnju s nadležnim tijelima. Naglasak mora biti prvenstveno na žrtvama nasilja, njih se treba zaštiti i pružiti im profesionalnu pomoć. To su žrtve koje se nalaze u iznimno teškom položaju i nerijetko prolaze kroz postupak tzv. sekundarne viktimizacije kojim se između ostalog prebacuje krivnja i dokazivanje sa počinitelja na žrtvu. Odgovornost je države i sustava da omogući sigurnost žrtvama nasilja i da udalji te spriječi počinitelja da se približava žrtvi. Tek nakon što žrtvi bude pružena sva psihološka, pravna i ostala pomoć, rad sa stručnjacima educiranim za rad sa žrtvama obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama možemo govoriti o eventualnoj odgovornosti koju žrtva treba preuzeti za vlastitu sigurnost. Protokol navodi da su državna tijela odmah dužna poduzeti mjere potrebne za osiguranje ustroja, organiziranosti, opremljenosti i dovoljnog broja specijaliziranih stručnjaka koji se u njihovom djelokrugu bave problematikom nasilja u obitelji, uz dostatno osiguranje sredstava u Državnom proračunu od strane resornih ministarstva. Smatramo da bi trebalo precizno propisati najkasniji rok u kojem su državna tijela obvezna poduzeti te mjere, a resorna ministarstva osigurati dostatna sredstva te precizno odrediti koji su to iznosi i usmjeriti ih u područja u kojima su najviše potrebna (više Skloništa za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja, Savjetovališta za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja, besplatne telefonske linije dostupne 24 sata dnevno, uspostavljanje kriznih centara za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja, obvezne edukacije i podizanje svijesti unutar svih državnih institucija i u široj javnosti itd.) Podržavamo dio koji propisuje da je svrha Protokola postupke u vezi s nasiljem u obitelji (ali dodati: i nasiljem nad ženama) treba provoditi žurno, bez odgode, uvažavajući prava žrtve i s osobitim senzibilitetom za žene, djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe kao žrtve nasilja te da je jedan od općih principa kontinuirano usvajanje novih znanja i vještina radi povećanja stručnih kompetencija osoba koje rade na poslovima vezanim uz nasilje na obitelji i nasilje nad ženama. Pozdravljamo i odredbe da su djeca teško odvojiva od nasilja u obitelji i žrtve nasilja u obitelji bilo da su izravno izložena bilo kojem obliku nasilničkog ponašanja bilo da svjedoče nasilju odraslih članova obitelji. Međutim, Protokol bi trebao upućivati i da se osuđujuće presude za nasilje u obitelji moraju uzeti u obzir kod donošenja odluke o dodijeli skrbništva nad djecom i odluke o viđanju djeteta roditelja s kojim dijete ne živi. Nadalje, smatramo da bi Protokol trebao sadržavati posebne dijelove (po uzoru na Istanbulsku konvenciju) o prevenciji (opće obveze, podizanje svijesti, obrazovanje, usavršavanje stručnih osoba, terapijski programi i dr.) i o mehanizmima nadzora/provedbi (tijela i postupak nadzora provedbe koji bi osigurali potpunu i efikasnu primjenu Protokola). Sektor civilnog društva treba uključiti u provođenje edukacija i izradu preventivnih programa protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama jer se svakodnevno bavi ovom problematikom i direktno radi sa ženama žrtvama nasilja te žrtvama nasilja u obitelji. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba u dijelu Protokola kojem se navodi kako žrtva treba preuzeti odgovornost te će se navedeno korigirati u skladu s primjedbom. Prihvaća se primjedba koja navodi kako je nasilje prije svega društveni problem. Navedene primjedbe uvrstit će se u tekst Protokola. Ostale primjedbe se ne prihvaćaju budući iste nisu predmet Protokola.
3 Karmela Šegvić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Smatram da je potrebno prije svega uskladiti Obiteljski zakon i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji sa Konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kako bi se moglo i kvalitetnije definirati obiteljsko nasilje, sa posebnim naglaskom na zaštiti od nasilja nad ženama. Smatram da, obzirom na činjenicu da je više od 85% nasilja u obitelji zapravo nasilje u kojem je žrtva žena, a i nasilje nad ženama van definirane obitelji je u povećanju (reproduktivno nasilje, seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i sl.), potrebno je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji preimenovati u „Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama“ te da se kao posebna kategorija definira i specificira nasilje nad ženama kako nas na to upućuje Istanbulska konvencija. U prijedlogu ovog Protokola osim samog definiranog nasilja nad ženom i uvodnog dijela u kojem se to izričito spominje, ostatak Protokola kao i u dijelu gdje posebnu zaštitu uživaju djeca, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi, nisu naglašene žene kao posebna kategorija obzirom da se radi o nasilju koje je rodno uvjetovano nasilje. U uvodnom dijelu prijedloga Protokola definicija obiteljskog nasilja ne uključuje izričito partnerske odnose ili bivše partnerske odnose onih partnera koji nemaju djecu i/ili nisu nikada živjeli zajedno jer se prema definiciji Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji oni ne smatraju obitelji, a temeljem toga je nemoguće provoditi ovaj protokol u takvim slučajevima. Stoga ostaje ogroman problem potpuno zakonski nepokriven, a to je nasilje u partnerskim ili bivšim partnerskim odnosima koji nisu nikada živjeli zajedno niti se kategoriziraju kao obitelj. Uvodni dio protokola naglašava da počinitelj mora preuzeti odgovornost i suočavanje s vlastitim ponašanjem i promjeni vlastitog ponašanja, ali isto tako i da žrtva mora preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost i suradnju s nadležnim tijelima. Smatram da se žrtva ni u kojem slučaju ne smije stavljati u istu kategoriju sa počiniteljem, pa ni kod preuzimanja odgovornosti za vlastitu sigurnost obzirom da je potrebno sustav postaviti na taj način da se žrtvi u svakom trenu hitno i konkretno pomogne (psihološka, pravna pomoć, rad sa stručnjacima educiranim za rad sa žrtvama obiteljskog nasilja) i tek tada možemo govoriti o eventualnoj odgovornosti koju žrtva treba preuzeti za vlastitu sigurnost. Podržavam dio Protokola koji posebno naglašava da su djeca neodvojiva od nasilja u obitelji i da su žrtve bilo da su izravno izložene nasilju ili da svjedoče nasilju odraslih članova obitelji. Isto tako smatram da je potrebno u Protokol unijeti da se osuđujuće presude za nasilje u obitelji MORAJU uzeti u obzir kod sudskog postupka dodijele skrbništva nad djecom i odluke o viđanju djeteta s roditeljem kojim dijete ne živi. Protokol kaže i da su državna tijela odmah dužna poduzeti mjere potrebne za osiguranje ustroja, organiziranosti, opremljenosti i dovoljnog broja specijaliziranih stručnjaka koji se u njihovom djelokrugu bave problematikom nasilja u obitelji, uz dostatno osiguranje sredstava u Državnom proračunu od strane resornih ministarstva. Smatram da je potrebno konkretizirati rok od datuma stupanja na snagu ovog Protokola u kojem je potrebno sve prethodno navedeno napraviti nakon čega je potreban nadzor resornog Ministarstva da li se to zaista u praksi i napravilo. Podržavam osiguravanje sredstava u Državnom proračunu od strane resornih ministarstava, ali isto tako je potrebno konkretizirati o kolikim iznosima se radi koji će biti usmjereni u kojem smjeru (npr. potrebno je više Skloništa za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja, Savjetovališta za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja, besplatne telefonske linije sa stručnjacima dostupne 24 sata dnevno, uspostavljanje kriznih centara za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja, u svrhu prevencije – obvezne edukacije i podizanje svijesti policije, centara za socijalnu skrb, sudaca, odvjetnika pa i same javnosti itd.) Podržavam odredbu u kojoj je počinitelj nasilja isključivo odgovoran za nasilno ponašanje. Prijedlog protokola kaže da je počinitelja nasilja potrebno upoznati s mogućnostima uključivanja u psihosocijalni tretman bez prejudiciranja njegove kaznene/prekršajne odgovornosti s ciljem pomoći u promjeni njegovog ponašanja je dobar, no smatram da je također potrebno u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji odrediti obvezan (suci imaju diskrecionu ocjenu odlučivanja o psihosocijalnom tretmanu koji često ne bude proveden) psihosocijalni tretman za počinitelja nasilja, a prije čega je potrebno educirati i obrazovati stručnjake za provedbu psihosocijalnog tretmana kojeg je nakon što je proveden potrebno i nadzirati. U dijelu policijskog postupanja, u Protokolu stoji da se žrtvi nasilja davanje iskaza može omogućiti neometano bez straha u odvojenim prostorijama i bez nazočnosti počinitelja nasilja. Smatram da to mora biti obveza, što znači da se MORA žrtvi nasilja omogućiti davanje iskaza odvojeno od počinitelja nasilja bilo U POLICIJI, CENTRIMA ZA SOCIJALNU SKRB I U SUDSKIM POSTUPCIMA. Izrada Plana sigurnosti zajedno sa žrtvom navedeno je kao dio obveze centara za socijalnu skrb, no potrebno je decidirano navesti što u njemu mora biti i da se mora provesti jer ovakve nedorečenosti stvaraju probleme u radu i na kraju uopće ne budu provedene. Kao poseban dio Protokola trebala je biti i prevencija (Istanbulska konvencija posvetila je tome poprilično puno prostora). Naime, da bi se podigla svijest o ovom problemu kako kroz odgojno-obrazovne ustanove djeci i mladima, javnosti kroz medije, tako je potrebno i institucionalni sustav educirati, osvijestiti i posebno senzibilizirati za ovu problematiku. Službenici policije, centara za socijalnu skrb, sudstva, državnog odvjetništva, odvjetništva bitni su akteri u borbi protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, prema tome potrebno je provoditi obvezne i sustavne edukacije navedenih. Isto tako potrebno je sektor civilnog društva uključiti i da provodit edukacije i preventivne programe protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama jer se direktno bavi ovom problematikom i veliki dio njihovog posla je isključivo direktan rad sa žrtvama nasilja u obitelji. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba u Uvodnom dijelu Protokola u kojem se navodi kako žrtva treba preuzeti odgovornost te će se navedeno korigirati u skladu s primjedbom. Primjedba o policijskom postupanju u kojem je nužna odvojenost počinitelja i žrtve već je ugrađena u tekst Protokola. Ostali prijedlozi se ne prihvaćaju budući veći dio primjedbi nije predmet Protokola.
4 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD U uvodnom dijelu prijedloga Protokola definicija obiteljskog nasilja ne uključuje izričito partnerske odnose ili bivše partnerske odnose onih partnera koji nemaju djecu i/ili nisu nikada živjeli zajedno jer se prema definiciji Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji oni ne smatraju obitelji, a temeljem toga je nemoguće provoditi ovaj Protokol u takvim slučajevima. Stoga ostaje ogroman problem potpuno zakonski nepokriven, a to je nasilje u partnerskim ili bivšim partnerskim odnosima koji nisu nikada živjeli zajedno niti se kategoriziraju kao obitelj. Uvodni dio Protokola naglašava da počinitelj mora preuzeti odgovornost i suočavanje s vlastitim ponašanjem i promjeni vlastitog ponašanja, ali isto tako i da žrtva mora preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost i suradnju s nadležnim tijelima. Smatramo da se žrtva ni u kojem slučaju ne smije stavljati u istu kategoriju sa počiniteljem, pa ni kod preuzimanja odgovornosti za vlastitu sigurnost obzirom da je potrebno sustav postaviti na taj način da se žrtvi u svakom trenu hitno i konkretno pomogne (psihološka, pravna pomoć, rad sa stručnjacima educiranim za rad sa žrtvama obiteljskog nasilja) i tek tada možemo govoriti o eventualnoj odgovornosti koju žrtva treba preuzeti za vlastitu sigurnost. Podržavamo dio Protokola koji posebno naglašava da su djeca neodvojiva od nasilja u obitelji i da su žrtve bilo da su izravno izložena nasilju ili da svjedoče nasilju odraslih članova obitelji. Isto tako smatramo da je potrebno u Protokol unijeti da se osuđujuće presude za nasilje u obitelji MORAJU uzeti u obzir kod sudskog postupka dodijele skrbništva nad djecom i odluke o viđanju djeteta s roditeljem kojim dijete ne živi. Protokol kaže i da su državna tijela odmah dužna poduzeti mjere potrebne za osiguranje ustroja, organiziranosti, opremljenosti i dovoljnog broja specijaliziranih stručnjaka koji se u njihovom djelokrugu bave problematikom nasilja u obitelji, uz dostatno osiguranje sredstava u Državnom proračunu od strane resornih ministarstva. Smatramo da je potrebno konkretizirati rok od datuma stupanja na snagu ovog Protokola u kojem je potrebno sve prethodno navedeno napraviti nakon čega je potreban nadzor resornog Ministarstva da li se to zaista u praksi i napravilo. Podržavamo osiguravanje sredstava u Državnom proračunu od strane resornih ministarstava, ali isto tako je potrebno konkretizirati o kolikim iznosima se radi koji će biti usmjereni u kojem smjeru (npr. potrebno je više Skloništa za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja, Savjetovališta za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja, besplatne telefonske linije sa stručnjacima dostupne 24 sata dnevno, uspostavljanje kriznih centara za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja, u svrhu prevencije – obvezne edukacije i podizanje svijesti policije, centara za socijalnu skrb, sudaca, odvjetnika pa i same javnosti itd.). Podsjećamo na model 30-30-30-10 kod financiranja skloništa i tražimo da se isti model primjeni i na sve druge autonomne i druge servise za podršku žrtvama, osobito imajući u vidu preporuku konvencije i uvažavanje uloge organizacija civilnog društva koje imaju dugogodišnje iskustvo rada sa ženama žrtvama nasilja i žrtvama obiteljskog nasilja. Djelomično prihvaćen Prijedlog da se u Protokolu definira sam pojam nasilja nije prihvaćen, jer isti nije definiran niti u Protokolu. Nije prihvaćena primjedba u kojoj se presude za nasilje trebaju uzeti u obzir u obiteljsko-pravnim sporovima jer navedeno ne propisuje u Protokolu. Obiteljski odnosi uređuju se Obiteljskim zakonom. Ne prihvaća se primjedba kojoj Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku treba nadzirati druga nadležna tijela jer nije sadržaj Protokola budući se Protokolom dogovaraju postupanja svakog pojedinog tijela u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja i njihova međusobna suradnja. Svako tijelo odgovorno je u provedbi Protokola u dijelu svoje nadležnosti. Ne prihvaća se primjedba da se Protokolom uredi osiguranje sredstava u državnom proračunu jer se isto uređuje Zakonima. Prihvaća se prijedlog da se u uvodnom dijelu Protokola promijeni tekst o preuzimanju odgovornosti žrtve i suočavanje s vlastitim ponašanjem i promjeni vlastitog ponašanja, te se navedeno mijenja u tekstu Protokola.
5 Ženska udruga "IZVOR"         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji nije u skladu s ciljevima i svrhom Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija), a u pojedinim kvalifikacijama je i proturječan Konvenciji, unatoč tome što su definicije iz Konvencije u određenoj mjeri unesene u Protokol. Prijedlog Protokola kvalificira najučestaliji pojavni oblik „nasilja nad ženama“ privatnim, osobnim a ne društvenim problemom na prvom mjestu, što je u opreci sa dosadašnjim postigućima i pozitivnim propisima. Definicija nasilja nad ženama ne sadržava najznačajniji dio, a ujedno i civilizacijski doseg našeg doba a to je priznavanje da je nasilje nad ženama kršenje ljudskih prava žena i oblik diskriminacije žena. To je važan sadržaj za provedbeni propis, uzimajući u obzir da se u praksi pretežit dio nasilja u obitelji (gotovo 90% ) tretira kao negacija kršenja ljudskih prava žena tj. kao prekršaj,unatoč postojanju kaznenog djela. Sadržaj protokola ne upućuje na promjenu te prakse. Smatramo da su izmjene postojećeg Protokola nužne nakon punog usklađivanja zakona i drugih provedbenih akata sa Konvencijom VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji sa ciljem ostvarenja svrhe i ciljeva Konvencije na koje se Republika Hrvatska obvezala. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba koja se odnosi na definiranje nasilja kao osobnog, obiteljskog i društvenog problema te će navedeno biti izmijenjeno u tekstu Protokola. Ne prihvaćaju se druge primjedbe iz razloge jer su komentari.
6 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Što se tiče točke 3. i upoznavanja žrtve s njezinim pravima u kaznenom i prekršajnom postupku, kao i u komentaru kod obveza policije, i ovdje smatramo da je nužno podrobnije razraditi kako se ispravno žrtvu upoznaje s njenim pravima (budući da je praksa pokazala da se to obično čini na način da se žrtvi uruči i/ili eventualno pročitaju njena zakonska prava, što nije dovoljno jer treba provjeriti je li ona ta prava razumjela). Kod točke 13., kao što smo već spominjale, smatramo spornim to da se traži zahtjev žrtve. Smatramo da bi se žrtva o istome trebala biti izravno upitana, a ne da ona to sama zahtijeva (što možda niti ne zna). U točki 14. smatramo da bi trebalo spomenuti i moguću prisutnost osobe od povjerenja. Kod točke 15., kao i kod točke 13., smatramo da bi žrtva trebala biti izravno upitana želi li da je se obavijesti. Također, što se tiče točaka 4. i 6., zanima nas kako se "biraju" organizacije u koje se žrtva upućuje, tko je zadužen za ažuriranje popisa organizacija koje pružaju pomoć žrtvama nasilja te kako se biraju organizacije s kojima pravosudna tijela surađuju radi provođenja pojedinačne procjene? Smatramo da bi ta pitanja trebalo malo više razraditi kako bi isto funkcioniralo i u praksi. Također smatramo da bi trebalo razraditi i način na koji se osigurava stručna pomoć i podrška djetetu žrtvi nasilja u obitelji s obzirom na to da smo se u praksi susretali s time da se djetetu (starijem od 14 godina) odbila mogućnost ispitivanja putem audio-video uređaja, iako je isto izričito zatraženo. Djelomično prihvaćen Primjedbe koje se odnose na informiranje žrtve propisane su sukladno provedbenim propisima. Prihvaća se primjedba u točki 15. da se žrtvu obavijesti na njen zahtjev. Ostale primjedbe su komentari.
7 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA U točku 1. smatramo da je potrebno dodati i to da na teren trebaju doći dva policijska službenika i to po mogućnosti različitog spola. U točku 3. smatramo da bi trebalo dodati tekst iz važećeg Protokola: „Pri tome treba posebno uzimati u obzir sve obavijesti koje se tiču okolnosti vezanih uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje te jesu li nadležna tijela već postupala u slučaju nasilja u obitelji i u kojem opsegu. Potrebno je posebno uzeti u obzir izloženost i nazočnost djece nasilju. O tome treba izraditi službenu bilješku u kojoj je potrebno na precizan način unijeti sadržaj navoda žrtve o činjenicama;“. Smatramo da je navedeni tekst važan jer ako policijski službenici postupaju na navedeni način mogla bi se izbjeći praksa „dvostrukih uhićenja“ koja je nažalost jako česta u praksi te se kod žrtve stvara dojam da je nezaštićena, ona stječe nepovjerenje prema policiji i ne želi više prijavljivati nasilje. Točka 4. bi prema našem mišljenju trebala glasiti: "Prema potrebi ili na zahtjev žrtve, pozivom službe hitne medicinske pomoći ili na drugi način omogućiti žrtvi neodgodivo pružanje medicinske pomoći" Što se tiče točke 5., smatramo da je nužno podrobnije razraditi kako se ispravno žrtvu upoznaje s njenim pravima (budući da je praksa pokazala da se to obično čini tako da se žrtvi uruči i/ili eventualno pročitaju njena zakonska prava, što nije dovoljno). Smatramo da je potrebno dodatno konzultirati Smjernice koje je Europska komisija izradila uz Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (Direktivu o pravima žrtve), a koje smjernice su dostupne na sljedećoj poveznici https://e-justice.europa.eu/fileDownload.do?id=05758a3a-9e2e-49a5-a7ec-3737c3ad6876 i u kojima (između ostalog) stoji: • žrtvama mora biti zajamčen „efektivan pristup informacijama“ (str. 13.) • u upoznavanju žrtve s pravima, potreban je individualan pristup – iako se neke opće informacije mogu dati npr. uručivanjem letka, nakon toga je potrebno individualno procijeniti trebaju li toj konkretnoj osobi u tom konkretnom slučaju dodatna pojašnjenja (str. 14.) • službenici bi trebali osigurati da žrtve budu obaviještene o dostupnim oblicima potpore, ali i olakšati pristup žrtve predmetnim službama, odnosno pitati ih žele li kontaktirati/biti kontaktirani od strane službi za podršku (str. 14.) • tijela koja vode postupak trebaju žrtvu informirati kontinuirano tijekom postupka (str. 15.) • što se tiče prava žrtve na primanje određenih obavijesti, a za ostvarenje kojih prava je u RH potreban zahtjev žrtve (čl. 6. st. 1. t. 6. i 9. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), smatramo vrlo bitnim istaknuti da Smjernice pozivaju države članice da razmotre razvoj standarda, odnosno prakse prema kojima bi nadležna tijela (policija, DO, sudovi) žrtva bila upitana koju vrstu informacija želi primati. (str 19., 20.). Definitivno smatramo da nadležna tijela ne bi smjela čekati da se (pravno neuka) žrtva sama javi sa zahtjevom da želi primati predmetne informacije, jer takvo bi rješenje za žrtvu moglo imati odvraćajući učinak (zbog nejasnoće toga kome se javiti, kada, kako, u kojem obliku). Kako bi se izbjeglo da se u administrativnim zavrzlamama ovo (vrlo važno) pravo žrtava izgubi, smatramo da bi ga definitivno trebalo tumačiti na način da se žrtvu pita želi li i na koji način primati obavijesti i o kojim se obavijestima radi. Naravno, uz zajamčeno joj i pojašnjeno pravo da se predomisli. • Također, smatramo nužnim imati na umu da, što se tiče prava o obavještavanju o puštanju počinitelja na slobodu, Smjernice tumače da navedeno u praksi znači da žrtva treba biti informirana o pravu na informacije o bijegu ili oslobađanju počinitelja od prvog kontakta s nadležnim tijelima/vlastima i potom u svakom sljedećem stadiju postupka (svaki put kada je počinitelj iz bilo kojeg razloga zadržan). Bez obzira je li žrtva zatražila obavještavanje prilikom prvog kontakta s vlastima ili kasnije, njen zahtjev je obvezujuć za nadležna tijela i tražene informacije trebaju joj se dostaviti bez nepotrebnog odlaganja (u slučaju puštanja na slobodu, čim je o tome donesena odluka) (str. 19.). Dakle, ako je žrtva npr. prilikom podnošenja kaznene prijave policiji zatražila da joj se dostavljaju obavijesti o puštanju počinitelja na slobodu, taj zahtjev trebao bi važiti za sve stadije postupka, pred svim tijelima (a ne, kao što su nam stranke znale reći da se događa, da od policije zatraže da ih se obaviještava o puštanju počinitelja, ali DO, sud i probacijski sustav o tom zahtjevu ne budu obaviješteni te stranka, ako nije svakoga od njih pojedinačno kontaktirala, ne primi obavijest koju je željela primiti). Ovo su samo neki primjeri na temelju kojih smatramo da bi Protokol valjalo dodatno razraditi u skladu s ovim Smjernicama. Policijskim službenicima (i drugim osobama uključenima u postupanje) potrebno je dati detaljnije upute što ustvari znači upoznati žrtvu s njenim pravima i kako to adekvatno učiniti. Što se tiče točke 7., zanima nas što to "razmatranje preporuka" ustvari znači? Smatramo da bi, kako bi davanje preporuka imalo smisla, bilo potrebno Protokolom od policije zatražiti da pisanim putem odgovori na ovakve prijedloge/preporuke, kako bi predlagatelj i žrtva znali što je poduzeto. Ovo navodimo zbog toga što u dosadašnjoj praksi upućivanja dopisa policijskim upravama obično ne zaprimimo nikakav odgovor te ne znamo je li išta poduzeto. Djelomično prihvaćen Primjedbu o postupanju policijskih službenika različitog spola ne prihvaća se jer navedeno nije potrebno eksplicitno navoditi budući su isti sukladno načelu individualnog pristupa sastavni dio taktika policijskih postupanja u području suzbijanja ovog kriminaliteta kao i edukativne aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova kojima se policijske službenike bez obzira na njihov spol usmjerava na obvezu dosljednog poštovanja ravnopravnosti spolova kao i na dodatnu senzibiliziranost prema problemu nasilja u obitelji i njim povezanim problematikama. Uvažavajući načelo ravnopravnosti spolova, neovisno o spolu policijskih službenika, isti su dužni s jednakim senzibilitetom i empatijom prema žrtvi pružiti intervenciju. Ne prihvaća se primjedba o „razmatranju preporuka“ budući je isto uređeno propisima o policijskom postupanju. Prihvaća se primjedba o nadopuni Točke 4. te će se promijeniti u tekstu Protokola.
8 Zdravka Sadžakov_B.a.B.e.         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Uvodno smatramo da bi trebalo promijeniti redoslijed riječi i na prvom mjestu naglasiti da je nasilje u obitelji društveni problem, pa tek tada osobni i obiteljski problem. Važno je dodati da je u borbi protiv nasilja u obitelji potrebno osigurati pružanje profesionalne pomoći ne samo obiteljima koje su u krizi i koje imaju poteškoće vezane uz nasilničko ponašanje člana obitelji, već i pojedincima unutar obitelji. S obzirom na najavljene izmjene Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku te Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, donošenje Protokola u trenutnoj situaciji smatramo preuranjenim. Naime, ako će se mijenjati temeljni pravni akti koji reguliraju postupanje tijela nadležnih za suzbijanje i procesuiranje nasilja u obitelji, smatramo nesvrsishodnim i neekonomičnim u ovom trenutku raspravljati o sadržaju Protokola. Međutim, neovisno o tome, udruga Babe na postojeći nacrt Protokola daje svoje meritorne primjedbe i prijedloge, a vezano za pojedinačne odredbe Protokola. Iz nacrta Protokola, što je pohvalno, vidljivo je da njegove odredbe imaju širi domašaj od postojećeg Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što već samo po sebi ukazuje na potrebu izmjene postojećeg Zakona jer se opravdano postavlja pitanje primjene Protokola u situacijama koje nisu regulirane zakonskim okvirom te ukazuje na smjer predstojećih izmjena zakona. Primjerice, Protokol sadrži odredbu o tome da se primjenjuje na partnere neovisno o tome da li žrtva i počinitelj dijele zajedničko prebivalište, što nije slučaj sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, pa se postavlja pitanje kako će se Protokol primjenjivati u praksi, a znajući da nadležna tijela rijetko kada pokazuju kreativnost i širinu kada je pitanju tumačenje propisa. Vezano uz dužnosti policije, smatramo da bi svakako trebala postojati obveza policijskih službenika procijeniti tko je u svakoj pojedinačnoj situaciji primarni agresor, budući da u protivnom Protokol i cijela politika usmjerena prema zaštiti žrtava čiju većinu evidentno čine žene, gubi svoj smisao. Činjenica je da se u praksi, kada izostane primjena rodne komponente, kao počinitelji tretiraju i muškarci i žene, te se zajedno privode i protiv oboje se pokreću prekršajni postupci. Iako dopuštamo da postoje situacije u kojima su bračni supružnici ili partneri bili međusobno nasilni, smatramo da izuzetnu štetu za žrtve predstavljaju situacije kada su „nepravedno“ dovedene pred „lice pravde“ jer se time trajno gubi povjerenje u sustav. U takvim situacijama, bračni drugovi ili partneri se dovode zajedno pred suca, te se suočavaju s činjenicom da će u slučaju izostanka priznanja počinjenog nasilja njihova djeca biti zbrinuta kroz sustav socijalne skrbi, što žrtvama predstavlja dodatni stres i pritisak da „priznaju“ da su učinile i ono što nisu učinile. Smatramo da je navedeno izuzetno važno, te isto ne iznosimo pristrano već kao djelatnice udruge koje su u brojnim situacijama u savjetovalištu razgovarale sa žrtvama koje su imale evidentne tjelesne ozljede, te smatramo da bi barem u takvim situacijama trebalo biti jasno da je agresor osoba koja je nanijela tjelesne ozljede. Upravo iz navedenog razloga, smatramo da bi jedna od odredaba u Protokolu trebala predviđati i to da će se obrada slučajeva nasilja u obitelji povjeravati policijskim službenicima koji su prošli odgovarajuću edukaciju o problemu obiteljskog nasilja, budući da će se u protivnom, gore izneseni primjeri negativnih praksi samo umnožavati i na taj način trajno narušiti povjerenje žrtava u sustav. Nadalje, u Protokolu se nigdje ne razrađuje pravo žrtve na pratnju od strane osobe od povjerenja koje je predviđeno Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koje smatramo da treba imati svoje mjesto u Protokolu o postupanju, upravo imajući u vidu ranije iznesene negativne primjere iz prakse i s time povezanog umanjenja povjerenja u sustav. Imajući u vidu navedeno, smatramo da u Protokol, neovisno o tome što je to pravo predviđeno u Zakonu, treba unijeti da žrtva u svim fazama postupka ima pravo na pratnju osobe od povjerenja. O koristima ovakve prakse, koja tek oživljava kod nas, svjedoče iskustva država u okruženju, primjerice Austrije gdje su istraživanja pokazala da se u pratnji osobe od povjerenja žrtve osjećaju sigurnije i snažnije. Smatramo da osobe od povjerenja predstavljaju i daljnji poticaj žrtvi da osim događaja radi kojeg je intervenirala policija, obavijesti policiju i o ranijim eventualnim nasilnim događajima u obitelji jer često svjedočimo tome da se policija u razgovoru sa žrtvom koncentrira isključivo na aktualni događaj, dok se žrtva ne ohrabruje u tome da iznese cijelu povijest nasilja u obitelji, radi čega se u praksi događa da se prijavljeno nasilje minorizira i svodi tek na izolirani incident, dok izostaje pravi uvid u odnose članova obitelji. Zbog toga smatramo nužnim održati na snazi odredbu važećeg Protokola sukladno kojem policijski službenici uzimaju u obzir kontinuitet i način počinjenog nasilja uz izričito predviđanje obveze da se utvrdi eventualno ranije nasilje, bilo ono evidentirano ili neevidentirano od strane nadležnih institucija. U Protokol, osim deklariranja prava na prisutnost osobe od povjerenja treba, uvrstiti i izričitu obvezu policijskih službenika da žrtvi pojasne ne samo pravo na pratnju osobe od povjerenja već i sadržaj tog prava. Nesporno je da sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, žrtve imaju pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva, međutim, veći broj žrtava nam se žali da je navedena odredba u praksi potpuno nedjelotvorna, budući da nisu pravovremeno obaviještene o svom pravu te ga ne mogu ostvariti nakon što je postupak pred prekršajnim sudom okončan, a u pojedinim situacijama to bude istoga dana, u pravilu kada počinitelj prizna krivnju za prekršaj. Žrtvu, prema tome, svakako treba obavijestiti o pravu da preuzme svoje osobne stvari iz kućanstva koje je do tada dijelila s počiniteljem, ukoliko se namjerava skloniti. Svakako bi trebalo predvidjeti i obvezu policijskih službenika da obavijeste žrtvu o poduzetim radnjama (kaznena prijava, optužni prijedlog, posebno izvješće), jer nam se u praksi često puta javljaju žrtve koje nemaju nikakvih saznanja o istome. Svakako bi trebalo dodati da su policijski službenici dužni aktivno sudjelovati u prekršajnim postupcima, kako se ne bi ponavljale situacije koje povremeno imamo u praksi, a to je da se policijski službenici ne odazivaju na sudska ročišta, ili još gore, odriču se od prava na žalbu kako se dogodilo u jednom predmetu o kojem smo u 2018. godini obavijestile Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova. Također smatramo da bi policijski službenici trebali biti aktivni i dosljedni u izjavljivanju pravnih lijekova. Jedan od rijetkih slučajeva u kojima smo zabilježile podnošenje žalbe, bio je, vrlo znakovito, predmet u kojem je okrivljena osoba bila ženskog spola. U odnosu na obveze zdravstvenih radnika, predlažemo dodati da je jedna od obveza i opisati zadobivene ozljede, budući da smo u praksi zabilježile situacije kada to nije bilo učinjeno na adekvatan način. U odnosu na poglavlje koje se odnosi na pravosudne institucije, smatramo u potpunosti neprihvatljivim što pojedine žrtve nasilja nikada ne dođu pred sud te smatramo da trebaju biti pozvane na sud neovisno o tome je li počinitelj priznao djelo ili ne, pri čemu im treba omogućiti da donesu odluku o tome hoće li se odazvati ili ne, budući da je iskaz žrtve od neprocjenjive vrijednosti za razumijevanje cjelokupne obiteljske situacije i dragocjen doprinos odluci suda o tome kakve sankcije i mjere će biti izrečene počinitelju. Također smatramo neprihvatljivim to što žrtve obavijest o ishodu postupka dobivaju tek po pravomoćnosti i što nisu obaviještene o tijeku postupka u ranijim fazama. Kao udruga civilnog društva također primjećujemo da se u Protokolu navodi da su udruge civilnog društva obvezne dati podatke koje su im žrtve u povjerenju dale, čime se narušava odnos povjerenja i kvaliteta kasnijih savjetovanja. Iz tog razloga je nužno navesti u svim odredbama Protokola da će udruge udovoljiti obvezi davanja podataka o žrtvi, samo uz suglasnost žrtve/korisnice i u najboljem interesu žrtve. U odnosu na obvezu prijavljivanja nasilja od strane udruga, ističemo da postoje situacije kada žrtva još nije dovoljno osnažena ili se ne osjeća sigurnom za iniciranje postupka protiv nasilnog partnera, slijedom čega smatramo da takva odredba ne bi trebala biti u Protokolu. Naime, ako nakon prijave, žrtva nije adekvatno zaštićena, što se povremeno događa u praksi, može doći do reakcije nasilnika i završiti s neželjenim posljedicama po žrtvu, za što udruge civilnog društva ne mogu preuzimati odgovornost. Djelomično prihvaćen Prihvaća se prijedlog koji se odnosi na redoslijed riječi u rečenici kako je nasilje osobni, obiteljski i društveni problem, te će navedeno biti izmijenjeno u tekstu Protokola. Primjedbe koje se odnose na postupanja policije i zdravstvenog sustava ne prihvaćaju se iz razloga što je navedeno propisano Zakonima koji uređuju područje zdravstva i policijskih postupanja. Primjedbe o obvezi udruga za dostavom podataka ne prihvaćaju se budući da je navedeno uređeno Zakonima i provedbenim propisima.
9 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA U točki 4. iza 116 006 staviti "(Udruga za podršku žrtvama i svjedocima) kako se čitatelje ne bi zbunjivalo kako je riječ o državnom tijelu... U točki 15. isto pravo uskladiti sa Zakonom o kaznenom postupku, te smislu pojedinačne procjene, gdje se jasno ukazuje i propisuje kako će se žrtva obavijestii, NA ZAHTJEV, ne proizvodljno od strane tijela, jer se predmnijeva kako pojedine žrtve ne žele imati tu informaciju.... Također, promisliti o dodavanju točke 16. - pravosudno tijelo će omogućiti, uslijed traumatizacije žrtve, straha, pravo na svjedočenje putem audio-video linka ili drugih načina ispitivanja, propisano Zakonom o kaznenom postupku. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba na točku 4. te primjedba kako će se obavijestiti žrtva na zahtjev. Ne prihvaća se primjedba o dodavanju točke 16. budući je navedeno propisano Zakonom o kaznenom postupku.
10 Ured pučke pravobraniteljice I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela U točki I. Obveze nadležnih tijela, u poglavlju pod naslovom „Opći principi u radu nadležnih tijela, pod točkom 6., navedeno je kako je za sprečavanje nasilja u obitelji i međugeneracijskog prijenosa nasilja izuzetno važno prepoznavanje rizičnih čimbenika za razvoj nasilničkog ponašanja i pravovremene intervencije u obitelji. Predlažemo na kraju rečenice brisati riječ „u obitelji“ kako bi se spomenute intervencije, po potrebi mogle poduzimati i izvan obiteljskog okruženja. Također, predlažemo u istom dijelu dodati točku koja bi slijedila nakon točke 5. te, analogno odredbi koja se tiče zaštite žena i djece kao posebno ugroženih skupina, glasila: „Sva tijela su u postupanju dužna poštivati odredbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom“. Nadalje, u točki 8. jedna od obveza nadležnih tijela je obvezno savjetovanje žrtve o njenim zakonskim pravima, osobito o pravima djeteta. Obzirom da žrtva obiteljskog nasilja može biti i dijete ili odrasla osoba bez poslovne sposobnosti, ili osoba čije zdravstveno stanje sprječava žrtvu da u potpunosti razumije koja su njena prava i kako će ih zaštiti, predlažemo da se u slučaju potrebe, o zakonskim pravima žrtve osigura njegovo ili njeno informiranje na način na koji to može razumjeti. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba kako su sva tijela u postupanju dužna poštivati odredbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, kao i primjedba da se žrtvu informira o njenim pravima na način da to može razumjeti. Ne prihvaća se primjedba o potrebi postupanja izvan obitelji budući se ovim Protokolom definiraju postupanju u slučajevima nasilja u obitelji sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.
11 Vesna Vinčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Inicijalni razgovor sa počiniteljem nasilja bi valjda trebala obaviti POLICIJA, a nakon toga DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO i/ili SUD. Stavak 11 dodaje još jednu nebuloznu obvezu od već brojnih kojima je opterećena socijalna služba što samo za sebe govori koliko se stvarno želimo suočiti sa problemom nasilja u obitelji i šire. U svim demokratskim državama primjeri dobre prakse zaštite nasilja u obitelji i šire su ova tri elementa: 1. Efikasnost policijske intervencije zadužene za zaštitu i sigurnost žrtve. 2. Odgovarajuća kazneno pravna zaštita žrtava izricanjem pravovremenih odgovarajućih sudskih mjera radi dugoročne zaštite žrtava. 3. Osiguranje nacionalne mreže pomoći žrtvama gdje bi socijalna služba zajedno sa civilnim sektorom trebala imati važnu ulogu. Pri tome se ne podrazumijeva samo nivo informiranja i savjetovanja žrtava, već konkretna pomoć tipa pronalaženje socijalnog smještaja ili sigurnog skloništa, osiguranje pružanja materijalne, psihosocijalne , pravne i niz drugih oblika pomoći. Djelomično prihvaćen Brisati će se riječ "inicijalni". Cilj postupanja centra za socijalnu skrb je poduzimanje mjera i radnji kao i pružanje potpore u skladu s propisanim ovlastima radi sveobuhvatne zaštite žrtve i članova obitelji, kroz integrirani pristup u radu s počiniteljem nasilja i žrtvom.
12 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Poštovani/e, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova dostavlja svoje mišljenje vezano uz Nacrt prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (Protokol). Prije svega, Pravobraniteljica smatra kako bi se i u novom Protokolu svakako trebalo uvrstiti odredbu o uvažavanju ravnopravnosti spolova. Naime važeći Protokol kao svrhu navodi, između ostaloga, i promjenu vrijednosnog sustava počinitelja u cilju nenasilnog rješavanja sukoba i uvažavanja ravnopravnosti spolova. U kontekstu navedenog Pravobraniteljica ukazuje kako je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje ustava (sukladno čl.3. Ustava Republike Hrvatske). Stoga bi odredbu koja se odnosi na ravnopravnost spolova trebalo zadržati i u novom Protokolu te bi istu trebalo uvrstiti u toč.11. Općih principa u radu nadležnih tijela na način da ista glasi: „kontinuirano djelovanje svih nadležnih tijela s ciljem prevencije nasilja, podizanja javne svijesti o nenasilnom rješavanju sukoba te promoviranja pozitivnih obiteljskih odnosa i ravnopravnosti spolova.“ U dijelu Protokola koji govori o značenju pojmova nalaze se definicije slijedećih pojmova: nasilje u obitelji, žrtva nasilja u obitelji, nasilje nad ženama, rodno utemeljeno nasilje te organizacije civilnog društva. Pritom Pravobraniteljica uočava kako su definicije pojmova nasilja u obitelji, nasilja nad ženama i rodno utemeljenog nasilja sadržajno identične definicijama tih pojmova navedenim u Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija). Navedeno Pravobraniteljica smatra pozitivnim, posebice jer je nasiljem u obitelji (na način na koji ga definiraju Istanbulska konvencija i novi Protokol) obuhvaćeno i partnersko nasilje (ono koje je počinjeno između partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom). Dakle novi Protokol je u tom smislu usklađen sa Istanbulskom konvencijom. Međutim Pravobraniteljica u kontekstu navedenog ukazuje kako važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 70/17) nije usklađen s Istanbulskom konvencijom kako svojim nazivom, tako i svojim sadržajem (posebno s člankom 3. a., b. i d. Istanbulske konvencije). Naime Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji tako, suprotno članku 3.b. Istanbulske konvencije, uopće ne priznaje zaštitu žrtvama rodno utemeljenog nasilja, a posebice ne ako su žrtve sadašnji ili bivši intimni partneri koji se određeni kraći vremenski period nalaze u intimnoj, ljubavničkoj ili u bilo kojem drugom obliku trenutne ili bivše partnerske veze, ili koji su povremeno u vezi, a koji nemaju zajedničko dijete i koji nikada nisu dijelili isto (zajedničko) prebivalište. Također, treba spomenuti kako u hrvatskom zakonodavstvu nasilje i dalje nema nikakvu rodnu, ni spolnu odrednicu. Drugim riječima, zakoni Republike Hrvatske ne razlikuju nasilje po rodnom/spolnom ključu. Ono je rodno/spolno neutralno. Stoga se može reći da ono nije usklađeno s Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, posebice s čl. 2. toč. 1. i 2. Konvencije jer u Republici Hrvatskoj i dalje ne postoje zakonske odredbe koje reguliraju bilo kakve oblike nasilja nad ženama na temelju činjenice da nasilje nerazmjerno pogađa žene, a kako to propisuje navedeni članak Konvencije. Obzirom na navedeno, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji bi i u nazivu trebao priznavati rodno-utemeljeno nasilje te bi se trebao zvati Zakon o zaštiti žrtava nasilja u obitelji i žrtava rodno utemeljenog nasilja. Sukladno tome, potrebno bi bilo izmijeniti definiciju žrtava kojima navedeni Zakon pruža zaštitu. Pravobraniteljica je sve navedeno predlagala prije no što je Zakon donesen te upozoravala na ove propuste u Zakonu. S druge strane Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, suprotno od Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, priznaje zaštitu žrtvama rodno utemeljenog nasilja kao i žrtvama partnerskog nasilja te iz navedenog proizlazi da Protokol, kao opći podzakonski akt, ima jaču snagu i širu primjenu od Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što nije u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje, Pravobraniteljica ukazuje kako Istanbulska konvencija u svojim člancima 41. i 55. izričito traži da se kazneno kvalificiraju sva djela tjelesnog nasilja te da se isključivo gone po službenoj dužnosti, a ne na prijedlog žrtve, posebice rodno utemeljeno nasilje. Prijedlog novog Protokola izrijekom navodi da se u slučaju nasilja u obitelji treba primjenjivati proaktivan pristup odnosno da se treba postupati po službenoj dužnosti, a ne samo temeljem zaprimljene prijave, posebno u slučaju saznanja o postojanju ozbiljne i neposredne opasnosti za život i sigurnost žrtve ili drugih članova obitelji (toč.7. Općih principa u radu nadležnih tijela). Međutim Pravobraniteljica uočava kako Kazneni zakon, niti Prekršajni zakon, a niti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nisu u cijelosti usklađeni s Istanbulskom konvencijom u navedenom dijelu. Protokol u uvodnom djelu kao ključnu ulogu u suzbijanju nasilja vidi prevenciju i to: „kroz pružanje profesionalne pomoći obiteljima koje su u krizi i koje imaju poteškoće uz nasilničko ponašanje člana obitelji“, što Pravobraniteljica pozdravlja jer zastupa isto stajalište o ključnoj ulozi prevencije i stručnog rada s obiteljima u problemima. No, Protokol se u svom provedbenom dijelu nigdje ne referira, niti pojašnjava kako i tko će raditi tu stručnu prevenciju. Isto je i s resocijalizacijom počinitelja. Protokol i resocijalizaciju počinitelja vidi kao ključnu i to: „s naglaskom na preuzimanju odgovornosti i suočavanju s vlastitim ponašanjem počinitelja te promjeni njegovog ponašanja“. Međutim, prema podacima Ministarstva pravosuđa, u praksi od preko 500 određenih mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, isti se provodio u 397 slučajeva, dok su svega 302 osobe završile tretman . Pretpostavka je da je uzrok tome činjenica kako je za provođenje navedene mjere potreban, između ostaloga, i pristanak osobe kojoj je on određen i to bez obzira što Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je obvezan psihosocijalni tretman prekršajnopravna sankcija. Naime u važećim Standardima za provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 78/06) u toč. 1.6. (struktura i sadržaj psihosocijalnog tretmana) kao jedan od elemenata na kojima se temelji procjena prikladnosti počinitelja za uključivanje u tretman navedeno je kako se za polazak na tretman traži od počinitelja da se izjasni da li prihvaća uvjete predviđene za uključivanje u tretman i pristaje li potpisati tretmanski ugovor. Vezano uz spomenute podatke o provedbi mjere psihosocijalnog tretmana, Pravobraniteljica napominje kako nije mogla dobiti podatke od Ministarstva pravosuđa vezane uz navedene razlike u brojkama, kao ni informacije o tome da li postoje te koji su indikatori uspješnosti provedenih tretmana. U službenoj tablici Ministarstva pravosuđa o broju slučajeva kojima je sud odredio obvezni psihosocijalni tretman te o ukupnom broju izvršenih obveznih psihosocijalnih tretmana u 2018. godini, navodi se kako je određeno ukupno 505 obveznih psihosocijalnih tretmana, a izvršeno ukupno njih samo 6. Iako je pisanim putem zatražila, Pravobraniteljica nije od Ministarstva pravosuđa dobila objašnjenje za ovakvu veliku razliku između određenih i izvršenih mjera obveznog psihosocijalnog tretmana navedenih u službenim tablicama. Ministarstvo pravosuđa u odgovoru Pravobraniteljici, navelo je samo kako je prema njihovoj statistici od 397 osoba, njih 302 završilo tretman u 2018. godini, dok je za sva druga pitanja Pravobraniteljica upućena da se obrati statističkom odjelu Ministarstva pravosuđa. Nadalje, sukladno priopćenju Ustavnog suda objavljenom u Narodnim novinama br. 138/2013 (SuS-1/2013 od 14. studenoga 2013.) u kojem je naglašeno da: „… dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Republici Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva.“, potrebno je svakako izrijekom naglasiti i da se zaštita od nasilja u obitelji temeljem ovog Protokola osigurava i životnim partnerima, neformalnim životnim partnerima, te transrodnim osobama i osobama drugog rodnog identiteta ukoliko isti žive u obiteljskim zajednicama. Pravobraniteljica ukazuje kako je po prvi put u Protokol uvedena posebna cjelina koja se odnosi na medije i to pozdravlja jer je navedeno na tragu Istanbulske konvencije prema kojoj su države članice dužne poticati, između ostalih i medije da prate nasilje nad ženama bez senzacionalizma i uz zaštitu identiteta žrtve, a što je i među Smjernicama o senzibiliziranom izvještavanju o nasilju prema ženama i femicidu koje su dio Medijskog kodeksa kojeg je izradila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u okviru EU projekta „Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama“ čija nositeljica je Pravobraniteljica. Nadležna tijela po novom Protokolu su, pored onih iz važećeg Protokola, i sustav podrške žrtvama i svjedocima, kaznenopravni sustav te organizacije civilnog društva, što je svakako pozitivno. Protokolom je, kao jedna od obveza policije navedeno i: „razmotriti preporuke tijela, ustanova i organizacija civilnog društva koje pružaju pomoć i podršku žrtvama o potrebi određivanja mjera za zaštitu žrtve.“ Također, i kod obveza pravosudnih tijela kao jedna od obveza navedeno je: „prilikom provedbe pojedinačne procjene žrtve razmotriti preporuke tijela, organizacija i ustanova kao i organizacija civilnog društva koje pružaju pomoć i podršku žrtvama o potrebi određivanja mjera zaštite žrtve“. Pravobraniteljica smatra da bi u navedenu odredbu Protokola trebalo uvrstiti i preporuke koje upute pravobraniteljske institucije, te bi takvu odredbu trebalo navesti i u dijelu kojim se propisuju obveze centara za socijalnu skrb kao i obveze zdravstva te obveze odgojno-obrazovnih ustanova, ali i medija. Vezano uz obveze policije, Pravobraniteljica smatra kako bi u točki 1. koja predviđa obvezu policije da po zaprimljenoj dojavi žurno dođe na mjesto događaja i pruži potrebnu intervenciju, trebalo dodati da bi navedenu intervenciju trebala pružiti najmanje dva policijska službenika/ice, po mogućnosti različitog spola. U točki 3. (pribavljanje podataka i obavijesti od žrtve) trebalo bi dodati i sljedeće: „ako postoji mogućnost, dopustiti žrtvi izbor da s njom obavijesni razgovor obavi policijska službenica ili policijski službenik“ (pravo žrtve da bude ispitana na policiji od strane osobe istog spola, sukladno čl.6. st.1. toč.11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Ukoliko žrtva inzistira i ako je to moguće, kod obavljanja razgovora treba omogućiti da bude prisutna osoba od žrtvinog povjerenja (pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje, sukladno čl.6.st.1.toč.5. ZZNO). Nadalje, potrebno je dodati u istoj ili posebnoj točki sljedeće: „Kada je to moguće osigurati da, u slučajevima obiteljskog nasilja postupaju policijski službenici/e koji su kroz redovnu edukaciju osposobljeni za postupanje u slučajevima obiteljskog nasilja.“ U točki 8. trebalo bi dodati: „Za vođenje kriminalističkog istraživanja u slučajevima obiteljskog nasilja ovlašten je stručno osposobljen policijski službenik/ca za obiteljsko nasilje.“ Također, Pravobraniteljica predlaže da se u Protokol uvrsti odredba vezano za mogućnost određivanja mjere opreza od strane policije temeljem čl. 130. st.6. Prekršajnog zakona. Naime prema navedenoj odredbi, u slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza iz stavka 2. toga članka mogu privremeno, a najdulje do osam dana, naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja. Pritom bi se u slučajevima nasilja u obitelji mogle izreći mjere zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja te zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom. Stoga bi se u Protokol trebala uvrstiti odredba prema kojoj će policija odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi osiguranja sprječavanja okrivljenika da počini novo obiteljsko nasilje. U točki 18. (koja govori o pomoći pri smještaju u sigurnu kuću) trebalo bi brisati: „Na zahtjev stručnih radnika centra za socijalnu skrb“. Naime Pravobraniteljica predlaže u slučaju da centar za socijalnu skrb zbog opravdanih okolnosti nije u mogućnosti izvršiti prijevoz žrtve do skloništa, da se obveže policija da izvrši prijevoz žrtve do skloništa (sigurne kuće). Također, trebalo bi dodati novu točku kojom će se „obvezati policiju i pravosudna tijela da žrtvu nasilja obavijeste o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora.“ Nadalje, u Protokol bi trebalo dodati novu točku koja će uključiti proaktivno postupanje policije u prekršajnim postupcima gdje je ovlašteni tužitelj, uključujući aktivnije zastupanje svog optužnog prijedloga i obveznu prisutnost na raspravi. Pravobraniteljica je još prije više godina predlagala da se policiju obveže da se na raspravi ne odriče prava žalbe na presude, te da redovito ulaže žalbu na odluke prekršajnih sudova ukoliko nije zadovoljna odlukom, a posebno ukoliko sud nije donio predloženu/e zaštitnu/e mjeru/e i/ili nije izrečena predložena sankcija/kazna. Također, potrebno je dodati u Protokol i da su pravosudna tijela ili policija dužni obavijestiti žrtvu nasilja o tijeku prekršajnog i kaznenog postupka, posebno na okolnost je li okrivljenik/ica izjavio/la žalbu na presudu. Protokol propisuje kako policija treba „postupkom kriminalističkog istraživanja objektivno i cjelovito ispitati sve činjenice vezane za događaj nasilja tako što utvrđuju njegove uzroke, povod, trajanje i posljedice u svezi čega fiksiraju tragove i pribavljaju dokaze o počinjenoj kažnjivoj radnji;“ (toč.8.). U kontekstu navedenog Pravobraniteljica ukazuje kako bi trebalo posebno naglasiti te izrijekom navesti da policija treba imati u vidu i „eventualno ranije nasilje“ (kao što je to predviđeno u važećem Protokolu). Naime svakako bi trebalo obvezati policiju da ispita je li prije nasilja radi kojeg se pruža intervencija bilo nasilja (posebice da li je isto bilo prijavljeno) te da uzima u obzir cjelokupni kontekst i kronologiju nasilničkog ponašanja počinitelja Naime, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Protokol i dalje ne navodi da policija prilikom postupanja kod nasilja u obitelji mora uzeti u obzir kronologiju (povijest) i kontekst nasilja kako bi identificirala primarnog počinitelja. Protokol i dalje, suprotno suvremenim trendovima procesuiranja nasilja u obitelji i prema ženama, kriminalističku obradu veže isključivo uz događaj zbog kojeg se intervenira. Naime Protokol bi trebao skretati pozornost policiji da prilikom intervencije i postupanja povodom nasilja prema ženama i u obitelji vodi računa o tome da: „rodno utemeljeno nasilje označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena, te da nasilje i obiteljsko nasilje nerazmjerno pogađa žene“, da se prilikom intervencije mora u obzir uzimati kronologiju i kontekst nasilja, a ne samo događaj zbog kojeg se intervenira, a sve kako bi se pravilno i objektivno identificirao primarni počinitelj. Nadalje, Protokol bi trebao istaknuo da policija prilikom intervencije zbog nasilničkog događaja mora uvijek imati u vidu da žrtva ima pravo na obranu od nasilnika te da takva vrsta obrane ne može predstavljati obiteljsko nasilje i/ili kažnjivu radnju već da svaka obrana mora biti cijenjena u odnosu na definiciju nužne obrane – ona s kojom se odbacuje ili pokušava odbaciti napad. Navedeno bi svakako doprinijelo i dokidanju prakse dvostrukih uhićenja. Pravobraniteljica uočava kako se u dijelu Protokola u kojem se govori o obvezama pravosuđa, u točkama 11. i 12. navode prekršajni sudovi. Međutim, sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, br. 67/18, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019.), došlo je do spajanja općinskih i prekršajnih sudova na način da prekršajni sudovi kao posebna vrsta više ne postoje, već su isti postali odjeli unutar općinskih sudova (u Zagrebu i Splitu će djelovati kao općinski prekršajni sudovi). Stoga bi i terminologiju u Protokolu trebalo uskladiti sa navedenim. U odnosu na obveze centara za socijalnu skrb, Pravobraniteljica smatra kako bi u novom Protokolu trebalo zadržati pojedine odredbe iz važećeg Protokola i to: • u kontaktiranju sa žrtvom nasilja CZSS je dužan postupati s osobitim senzibilitetom za problem obiteljskog nasilja, njegove uzroke i različite pojavne oblike pri čemu će se tijekom svakog postupanja žrtvi iskazivati osobito razumijevanje spram problema obiteljskog nasilja • imati u vidu eventualno ranije nasilje odnosno ispitati je li prije nasilja radi kojeg se postupa bilo nasilja (posebice da li je isto bilo prijavljeno) te da se uzima u obzir cjelokupni kontekst i kronologija nasilničkog ponašanja počinitelja • pri donošenju svih odluka kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta CZSS je dužan osobito utvrđivati postojanje obiteljskog nasilja • odvojeno saslušati žrtvu i počinitelja. Naime iako je u Općim principima u radu nadležnih tijela (koje sadrži novi Protokol) kao jedan od principa navedeno i „prema žrtvama nasilja postupati na posebno obziran, nepristran i stručan način poštujući njihovo dostojanstvo, a posebno prema ženama, djeci, osobama s invaliditetom i osobama starije životne dobi kao žrtvama nasilja u obitelji“, Pravobraniteljica smatra da bi i u dijelu koji se odnosi na centre za socijalnu skrb svakako trebalo dodatno izrijekom uvrstiti i gore navedene obveze, a po uzoru na važeći Protokol. Vezano uz navedene odredbe (koje sadrži važeći Protokol), Pravobraniteljica je u dosadašnjem radu po pritužbama u pojedinim slučajevima uočavala propuste upravo u navedenom dijelu - posebice vezano uz nesenzibilan pristup prema žrtvama te ne uzimanje u obzir cjelokupnog konteksta obiteljskog nasilja. Za razliku od važećeg Protokola, u poglavlju br. II. prijedloga novog Protokola (Oblici, način i sadržaj suradnje nadležnih tijela u postupanju u slučaju nasilja u obitelji) niti na koji način se više ne navodi odnosno ne spominje eventualna uloga i/ili obveze županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova. Umjesto njih, navode se obveze županijskih timova za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (temeljem Sporazuma o međuresornoj suradnji od 23.11.2018.) što Pravobraniteljica svakako pozdravlja. Međutim Pravobraniteljica smatra da bi trebalo razmotriti i mogućnost da se, barem načelno, i u novom Protokolu spomene uloga odnosno obveza županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova koja su radno-savjetodavna tijela županijskih skupština, a čiji cilj je promicanje ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini te provedba Zakona o ravnopravnosti spolova. U kontekstu navedenog novim Protokolom bi trebalo barem načelno propisati tko su članovi/ice županijskih timova za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (odnosno tko će biti zastupljen u njihovom sastavu), kao i način na koji će se navedeno tijelo oformiti, u kojem roku te način na koji će isto postupati u svom radu. Odredbe koje sadrži prijedlog Protokola su u navedenom smislu nedorečene. S poštovanjem, PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA Višnja Ljubičić, dipl. iur. Djelomično prihvaćen Primjedba koja se odnosi na ravnopravnost spolova prihvaća se te će se ista uvrstiti u opće principe u tekst Protokola. Prihvaća se primjedba o nazivu sudova, kao i primjedba o postupanju policije u dijelu u kojem je potrebno prilikom ispitivanja osvrnuti se na postojanje ranijih nasilja u obitelji. Primjedba o prevenciji koja je spomenuta u uvodnom dijelu protokola ne prihvaća se iz razloga što se Protokolom definiraju obveze tijela koja postupaju u zaštiti žrtava kada postoji sumnja na nasilje i/ili kada se nasilje dogodilo. Primjedba koja se odnosi na osobe na koje se odnosi Protokol se ne prihvaća iz razloga što su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji definirani članovi obitelji na koje se odnosi Zakon, a u skladu su i odredbe Protokola. Primjedba koja se odnosi na uloga i/ili obveze županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova se ne prihvaća budući isti ne postupaju u situacijama nasilja u obitelji te nisu predmet Protokola. Primjedba o županijskim timovima se ne prihvaća budući je navedeno propisano Sporazumom o međuresornoj suradnji. Ostale primjedbe predstavljaju komentare.
13 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Predlažemo da se u cijelom Protokolu koristi pojam „Organizacije koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja“. Ponavljamo kako nisu samo organizacije civilnog društva te koje se bave problematikom obiteljskog nasilja i osiguravanjem zaštite žrtava te se Protokol ne može odnositi samo na njih. Pod točkom 5.smatramo spornom davanje suglasnosit žrtve za prijavu djela nasilja, a imajući u vidu činjenicu kako žrtve iz raznih razloga nisu voljne prijavljivati nasilje. Predlaže se uvrštavanje izuzetka koji bi odredio da se djela nasilja prijavljuju bez suglasnosti žrtve ako postoje saznanja ili ako se iz okolnosti slučaja procijeni kako bi neprijavljivanje nasilja uslijed izostanka žrtvina pristanka značilo ugrožavanje žrtve (ponovnu izloženost nasilnom ponašanju i slično) Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba o promjeni naziva poglavlja. Ne prihvaća se primjedba koja se odnosi na suglasnost žrtve za prijavu. Sukladno Istambulskoj konvenciji potrebna je suglasnost žrtve za prijavu nasilja od strane organizacija civilnog društva upravo s ciljem očuvanja odnosa povjerenja između žrtve i organizacije koja brine o istoj.
14 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Drugi pasus je nepotpun i implicira da muškarci nisu žrtve nasilja u porodici, što je netačno. Ovo je nažalost dokazano u heteroseksualnim ali i homoseksualnim porodicama (dva muškarca u formalnom i neformalnom životnom partnerstvu). U drugi pasus treba unesti sledeće: "Iz službenih podataka o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama, MUŠKARCIMA i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj evidentno je da su najčešće žrtve nasilja osobe ženskog spola različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola". Na taj način, prati se Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, članak 8., te Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 2 kao i čl. 6.). Dalje, u pasusu koji navodi zakonodavni okvir za postupanje u slučaju nasilja u obitelji, predstavljeni su i drugi zakoni gde fali navođenje i Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola (zbog članka 2. te članka 6. Zakona). Djelomično prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba. Prihvaća se primjedba o navođenju Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola te će se isto ugraditi u dio Protokola koji nabraja propise na kojima se protokol temelji.
15 Zoran Lukić 1. UVOD, Svrha Protokola Postupke u vezi s nasiljem u obitelji treba provoditi žurno, bez odgode, uvažavajući prava žrtve i s osobitim senzibilitetom za muškarce i žene, djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe kao žrtve nasilja u obitelji. Djelomično prihvaćen Prihvaća se primjedba u dijelu koji se odnosi da se postupci u vezi s nasiljem u obitelji trebaju provoditi žurno. Ne prihvaća se primjedba u kojoj se navode muškarci, žene i ostale korisničke skupine budući da se Zakonom štite sve žrtve nasilja u obitelji bez obzira na dob, spol i ostale karakteristike.
16 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE 1.1. koji je dužan odmah sumnju prijaviti policiji i centru za socijalnu skrb... 1.2. osigurati sigurnost djeteta do dolaska centra za socijalnu skrb, zakonskog zastupnika ili osobe od povjerenja. 1.3. posebno obazrivo i s poštovanjem razgovarati s djetetom bez komentara i navodećih pitanja. Djelomično prihvaćen Prihvaćaju se primjedbe vezano uz dužnost prijave i osiguranja sigurnosti djeteta. Primjedbe koje se odnose na obavljanje razgovora s djetetom ne prihvaćaju se jer se razgovori s djetetom obavljaju sukladno pravilima struke.
17 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB 6. dijete je do 18 godina, stoga se ne može reći maloljetna djeca, već djeca. 9. procjenite kompetencije roditelja i temeljem procjene predložiti sudu donošenje odluke o pravima djeteta 11. nikako obavljati inicijalni razgovor s počiniteljem u svim slučajevima, jer je to posao policije i državnog odvjetnika. Djelomično prihvaćen Prihvaćaju se primjedbe o brisanju riječi „inicijalnom“ i „maloljetnoj“. Roditeljska skrb propisana je Obiteljskim zakonom.
18 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Nasilje u obitelji je javno zdravstveni problem, koje najčešće pogađa ženu, a smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije. Nasilje u obitelji nije osobni i obiteljski problem već društveni, javno zdravstveni. Djelomično prihvaćen U tekst Protokola uvrstit će se navedena primjedba o nasilju kao društvenom, obiteljskom i osobnom problemu.
19 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB U točki 1.na kraju dodati „bez obzira da li je to već učinilo neko drugo tijelo ili sama žrtva“ u točki 4 dodati na kraju „te zaštitu osoba s invaliditetom i starijih osoba“. U točki 5 na kraju navesti sadržaj odnosno bitne sastavnice Plana sigurnosti žrtve. U točki 6 sukladno Zakona o općem upravnom postupku, čl. 97. dodati „Rješenje u pisanom obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana donošenja usmenog rješenja. Službena osoba dužna je upozoriti stranku da ima pravo tražiti pisani otpravak usmenog rješenja. Obavijest o donošenju rješenja dostaviti policiji bez odgode. Nije prihvaćen Obveza iz točke 1. o obvezi prijave je jasno definirana. Prijedlog na točku 4. i 5. se ne uvažavaju budući da je dio primjedbi već propisan posebnim zakonima. Primjedba o usmenom rješenju i rokovima također nije prihvaćena budući da je isto propisano posebnim zakonima.
20 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA 1. U točki 1. izbaciti „uz suglasnost žrtve“ sukladno članku 7 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji glasi „Zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi, osobe zaposlene u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji dužni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova”. Nije prihvaćen Navedena odredba u skladu je sa Istambulskom konvencijom.
21 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Na kraju Medija dodati sukladno Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji od 2017. do 2022.: Sva tijela dužna su štititi interese žrtava sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, Obiteljskom zakonu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, Kaznenom zakonu, Prekršajom zakonu, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o sudovima za mladež, Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, Zakonu o zaštiti svjedoka, Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, Zakonu o suzbijanju diskriminacije, Zakonu o ravnopravnosti spolova, Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, Nacionalnoj strategiji za prava djece u Republici Hrvatskoj od 2014. do 2020., Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova, Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2020., Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, Konvenciji Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, Općoj preporuci br. 19. iz 1992. godine Odbora Ujedinjenih naroda za uklanjanje diskriminacije žena, Deklaraciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. godine, Preporuku Rec (2002)5 Odbora ministara Europe, Pekinškoj platformi iz 1995. godine te Rezoluciju o ljudskim pravima 2005/41, prihvaćenoj na 57. zasjedanju Vijeća za ljudska prava 19. travnja 2005. godine, ,Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Primjedba je komentar. Svi propisi navedeni su u Uvodu protokola.
22 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO U točki 2.2.na kraju dodati „Žrtva ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti, a osobe s invaliditetom imaju pravo dobiti obavijesti u njima pristupačnom obliku. Nije prihvaćen Navedeno je obuhvaćeno u Općim principima.
23 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA 1. Policija u točki 6 iza provoditi pojedinačnu procjenu žrtve dodati „u skladu s uvjetima i načinom izrade pojedinačne procjene prema Pravilniku o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve“. Pri provođenju pojedinačne procjene potreba, posebno će se uzeti u obzir osobne značajke žrtve i postoje li rizici i/ili strah od nanošenja štete, što uključuje: težinu, odnosno vrstu ili narav kaznenog djela i okolnosti počinjenja kaznenog djela. Osobne značajke žrtve uključuju značajke osobne ranjivosti, a posebno dob žrtve, moguću trudnoću ili nedavni porod, invaliditet, teškoće u komuniciranju (govoru, čitanju ili pisanju), zdravstveno stanje, ovisnost o alkoholu ili opojnim sredstvima, PTSP i slično“. U točki 8 na kraju dodati „Policijski službenici/e koji provode izvide dužni su osigurati zaštitu identiteta žrtve nasilja od samog početka kriminalističkog istraživanja. Ne smiju se javno objaviti podaci temeljem kojih bi se mogao utvrditi identitet žrtve“. Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
24 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA Opći principi u radu nadležnih tijela dodati točku 5. sva tijela su u postupanju dužna štititi i poštovati propisane obveze države u pogledu zaštite osoba s invaliditetom od svih oblika izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, uključujući i aspekte istih vezane uz spol, sukladno odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Tijela su dužna osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju omogućiti komunikaciju na njima dostupan način (gluhe, gluhoslijepe osobe, osobe s intelektualnim teškoćama, osobe s mentalnim teškoćama), osigurati pristupačnost prostora i prijevoza ukoliko se radi o osobama s teškoćama u kretanju, orijentacijsku podršku ukoliko se radi o slijepim osobama te onima koji ostvaruju to pravo korištenje osobnih pomagača Ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/kinje koji će ovisno o individualnim potrebama žrtve pružiti njoj primjerenu i podršku i na njoj razumljiv način ovisno o dobi žrtve, potrebama žrtve za individualnom podrškom ukoliko je žrtva osoba sa mentalnim, intelektualnim, osjetilnim ili tjelesnim oštećenje, odnosno ukoliko žrtva ne poznaje hrvatski jezik i slično. Nije prihvaćen Komunikacija s osobama s invaliditetom, pristupačnost prostora, pomoć specijaliziranog stručnjaka uređeni su posebnim Zakonima.
25 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD U Uvodu Iz službenih podataka o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj (navesti izvor) evidentno je da su najčešće žrtve nasilja osobe ženskog spola različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola. Navesti Ustav Republike Hrvatske , kao jedinstveni opći pravni akt s najvišom pravnom snagom u Republici Hrvatskoj, u svojim odredbama propisuje obvezu zaštite ljudskih prava, zabranjuje zlostavljanje i diskriminaciju. Članak 3. Ustava kao jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske propisuje ravnopravnost spolova, člankom 22. jamči se nepovredivost slobode i osobnosti, člankom 23. zabranjuje se bilo koji oblik zlostavljanja, člankom 26. jamči se jednakost pred sudovima i drugim tijelima s javnim ovlastima, te se člankom 35. propisuje zaštita dostojanstva. Svrha Protokola Na kraju još dodati sukladno članku 5 stavku 3 Zakona „poštivajući njihovo dostojanstvo i posebnosti koji proizlaze iz invalideta i dobi“ Značenje pojmova 1. „Nasilje u obitelji“ treba biti definirano sukladno članku 8 Zakona da se pobroje sve osobe (bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik, bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu) te sukladno članku 10 dodati i „Nasilje u obitelji obuhvaća i zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje“ Nije prihvaćen Zakoni se temelje na Ustavu te nije potrebno navoditi odredbe Ustava prilikom izrade Protokola. Protokolom se opisuju postupanja nadležnih tijela u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja. Odredbe propisane Zakonom nije potrebno ponavljati u Protokolu. Neke od navedenih primjedbi već su zadržane u tekstu Protokola kao primjedba o nasilju nad osobama s invaliditetom ili osobama starije životne dobi.
26 Bojan Klapčić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Radi ujednačavanja postupanja svih nadležnih tijela (posebno CZSS i policije) nužno je sastaviti jedinstveni upitnik za procjenu ugroženosti obiteljskim nasiljem. Mogu se koristiti najmanje dva izvora: (1) Basile K.C., Hertz M.F., Back S.E.: Intimate Partner Violence and Sexual Violence Victimization Assessment Instruments for Use in Healthcare Settings - Version 1. Atlanta (GA): Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Injury Prevention and Control; 2007. i (2) Thompson M.P., Basile K.C., Hertz M.F., Sitterle D.: Measuring Intimate Partner Violence Victimization and Perpetration - A Compendium of Assessment Tools. Atlanta (GA): Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Injury Prevention and Control, 2006. Obje zbirke instrumenata procjene nasilja dostupne su putem interneta. Nije prihvaćen Uvođenje instrumentarija za procjenu ugroženosti obiteljskim nasiljem nije dio Protokola već provedbenih propisa pojedinih tijela.
27 Bojan Klapčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Protokol uopće nigdje ne navodi otuđivanje djece od roditelja, kao ekstremni oblik psihičkog nasilja nad djecom, djeca se na taj način „ubijaju za cijeli život“. Postoji relevantna literatura o tom nasilju na hrvatskom jeziku (najnovije: „Razumijevanje otuđenja od roditelja“ Karen i Nick Woodall) te brojni iskazi stručnjaka o toj vrsti nasilja (Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba). Nije prihvaćen Navedena primjedba nije predmet Protokola.
28 Bojan Klapčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku I prekršajna i kaznena djela nasilja u obitelji trebaju voditi naknadi štete prema žrtvi. Pritom cijeli postupak vodi Centar za socijalnu skrb. Žrtve su višestruko fizički i psihološki traumatizirane i rijetko se odlučuju na postupak naknade štete. Počinitelji fizičkog i psihičkog nasilja za nasilje koje je predstavljalo izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje i ugroženost osobnog integriteta, moraju nadoknadili žrtvi počinjenu štetu za svrhu njenog oporavka od nasilja. Žrtve su ranjive osobe i često iskazuju upadljive simptome post-traumatskog stresnog poremećaja (F 43.1), posebno intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasnutosti te dezorganizaciju mišljenja u svim situacijama u kojima se susreću sa počiniteljima, kao i sa osobama i postupcima koji joj ne pomažu u zaštiti od nasilja. Javlja se intenzivan psihološki distres prilikom izloženosti unutarnjim i vanjskim podražajima koji simboliziraju ili podsjećaju na traumatski događaj. Pritom razvijaju reakcije izbjegavanja aktivnosti, mjesta i osoba koje podsjećaju na traumu. Kada prolaze obrade i saslušanja od strane nadležnih tijela iskazuju simptome akutnog stresnog poremećaja (F 43.0), posebno subjektivni osjećaj afektivne otupljenosti, depersonalizaciju („kao da ja nisam tamo“), vrlo sniženu koncentraciju i poteškoće u razumijevanju pitanja, prisjećanju i u organiziranju mišljenja. Posebno otežano razumiju pitanja koja sadrže stručne termine. U raspravi vrlo otežano (ako uopće) razumiju pitanja i daju odgovore, pa ne mogu vjerodostojno izražavati svoje mišljenje, ne mogu shvatiti značenje svojih prava. Posebno se neće snalaziti u iznošenju prijedloga dokaza, pitanja za vještaka i drugih bitnih pitanja, te će vrlo otežano (ako će uopće) iznositi svoja stajališta, što su sve ozbiljne zapreke da se postupak naknade štete uspješno provede. Zato je vođenje postupka od strane Centra za socijalnu skrb nužno. Na naknadu štete žrtvi obvezuje Istanbulska konvencija (članak 30.). Nije prihvaćen Navedena primjedba nije predmet Protokola.
29 Bojan Klapčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Human rights committee UNa, je odgovarajući na izvješće hrvatskih pravobranitelja iz veljače 2015. ukazao da je RH obvezna u točki c: osigurati da se slučajevi nasilja u obitelji temeljito istraže od strane policije, počinitelji procesuiraju, a ako budu osuđeni da su kažnjeni odgovarajućim sankcijama, a žrtve adekvatno nadoknađene i u točki d: eliminirati praksu uhićenja i počinitelja i žrtve i osuđujuće presude i za počinitelja i za žrtvu nasilja u obitelji. Pri prvoj prijavi prekršaja radi nasilja u obitelji nužno je provesti opsežno psihologijsko vještačenje oba roditelja pri Centrima za socijalnu skrb, koji kasnije koriste sva druga tijela: sud, policija, DORH…. Ta detaljna obrada može identificirati primarnog zlostavljača (muškarca ili ženu), uputiti na obvezujući ciljani psihosocijalni tretman i na taj način nadalje preventivno zaštititi i obitelj i djecu u obitelji. Pritom trošak tog vještačenja i tretmana podmiruje jedan ili oba partnera ako su međusobno iskazali nasilničko ponašanje. Nije prihvaćen Navedena primjedba nije predmet Protokola.
30 Bojan Klapčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Protokol ne uključuje sve obveze i postupanja udruga. Istanbulska konvencija podržava pristup svim građanima, posebno žrtvama nasilja „međunarodnim mehanizmima pojedinačnih / skupnih pritužbi“ (članak 21.), kako bi se osigurala „građanskopravna sredstva protiv državnih vlasti koje nisu izvršile svoju dužnost poduzimanja potrebnih preventivnih ili zaštitnih mjera u okviru svojih ovlasti“ (članak 29., točka 2). „GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija“ (prema članku 68.). Protokol treba podržati udruge da prijavljuju nesavjesne državne vlasti međunarodnim mehanizmima putem pojedinačnih / skupnih pritužbi. Nije prihvaćen Navedena primjedba nije predmet Protokola.
31 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA U dijelu policijskog postupanja, u Protokolu stoji da se žrtvi nasilja davanje iskaza može omogućiti neometano bez straha u odvojenim prostorijama i bez nazočnosti počinitelja nasilja. Smatramo da to mora biti obveza, što znači da se MORA žrtvi nasilja omogućiti davanje iskaza odvojeno od počinitelja nasilja bilo u policiji, centrima za socijalnu skrb i u sudskim postupcima. Nije prihvaćen Već sadržano u tekstu prijedloga Protokola.
32 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Izrada Plana sigurnosti zajedno sa žrtvom navedeno je kao dio obveze centara za socijalnu skrb, no potrebno je decidirano navesti što u njemu mora biti i da se mora provesti jer ovakve nedorečenosti stvaraju probleme u radu i na kraju uopće ne budu provedene. Nije prihvaćen Izrada Plana sigurnosti nije predmet Protokola.
33 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA U dijelu koji se odnosi na dužnosti organizacija civilnog društva tražimo da se mijenja točka 8. -dostavljati potrebne podatke o žrtvi na zahtjev tijela koje provode pojedinačnu procjenu (policijskih službenika, državnih odvjetnika i sudaca) te da glasi: 8. dostavljati potrebne podatke o žrtvi na zahtjev tijela koje provode pojedinačnu procjenu (policijskih službenika, državnih odvjetnika i sudaca) samo uz izričit pristanak žrtve, a na način da njezina sigurnost u odnosu na počinitelja ni na koji način nije ugrožena. Nije prihvaćen Navedeno je uređeno Zakonima i podzakonskim aktima po kojima postupa svako nadležno tijelo.
34 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Podržavamo odredbu u kojoj je počinitelj nasilja isključivo odgovoran za nasilno ponašanje. Prijedlog Protokola kaže da je počinitelja nasilja potrebno upoznati s mogućnostima uključivanja u psihosocijalni tretman bez prejudiciranja njegove kaznene/prekršajne odgovornosti s ciljem pomoći u promjeni njegovog ponašanja je dobar, no smatramo da je također potrebno u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji odrediti obvezan (suci imaju diskrecionu ocjenu odlučivanja o psihosocijalnom tretmanu koji često ne bude proveden) psihosocijalni tretman za počinitelja nasilja, a prije čega je potrebno educirati i obrazovati stručnjake za provedbu psihosocijalnog tretmana kojeg je nakon što je proveden potrebno i nadzirati. Nije prihvaćen Navedena primjedba odnosi se na odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
35 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Udruga Domine smatra da je potrebno prije svega uskladiti Obiteljski zakon i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji sa Konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) (te posebno Opće preporuke 19 /1992– o nasilju nad ženama i Opće preporuke 35/2017 – o rodno utemeljenom nasilju nad ženama, a kojima se definira primjena CEDAW konvencije) i Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kako bi se moglo i kvalitetnije definirati obiteljsko nasilje, sa posebnim naglaskom na zaštiti od nasilja nad ženama. U prijedlogu ovog Protokola osim samog definiranog nasilja nad ženom i uvodnog dijela u kojem se to izričito spominje, ostatak Protokola kao i u dijelu gdje posebnu zaštitu uživaju djeca, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi, nisu naglašene žene kao posebna kategorija obzirom da se radi o nasilju koje je rodno uvjetovano nasilje, čime je nije ostvarena svrha usklađenosti Protokola sa Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a koja je stupila na snagu u RH 1.listopada 2018. Nadalje, iz definicije nasilja nad ženama, izostavljen je bitan element, a to je da je nasilje nad ženama izravno kršenje ljudskih prava žena. Prvi prigovor odnosi se na sam naziv Protokola. U nazivu protokola nedostaje „nasilje nad ženama“. Na taj način se postiže, prvo usklađenost s Istanbulskom konvencijom i drugo u fokusu su žene kao najčešće žrtve nasilja kako ih i sama Istanbulska konvencija prepoznaje i definira. Važno je u javnosti i u samom sustavu osvijestiti da su upravo zbog rodno uvjetovanog nasilja žene žrtve nasilja samom činjenicom da su žene. Obiteljsko nasilje je samo jedan od oblika nasilja koje žene trpe i u kojem su najčešće žrtve. Stavljanjem fokusa na obitelj i druge članove obitelji, ta se činjenica zanemaruje i time je onemogućena u samom startu transformacija sustava koji ne razumije koncept rodno uvjetovanog nasilja i ne podržava ženu kao žrtvu. Iz istog razloga, potrebno je stoga, s obzirom na činjenicu da je više od 85% nasilja u obitelji zapravo nasilje u kojem je žrtva žena, a i nasilje nad ženama van definirane obitelji je u povećanju (reproduktivno nasilje, seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i sl.), Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji preimenovati u „Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama“ kao i i druge relevantne pravne izvore. Kao poseban dio Protokola trebala je biti i prevencija (Istanbulska konvencija posvetila je tome poprilično puno prostora). Naime, da bi se podigla svijest o ovom problemu kako kroz odgojno-obrazovne ustanove djeci i mladima, javnosti kroz medije, tako je potrebno i institucionalni sustav educirati, osvijestiti i posebno senzibilizirati za ovu problematiku. Službenici policije, centara za socijalnu skrb, sudstva, državnog odvjetništva, odvjetništva bitni su akteri u borbi protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, prema tome potrebno je provoditi obvezne i sustavne edukacije navedenih. Isto tako potrebno je sektor civilnog društva uključiti i da provodit edukacije i preventivne programe protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama jer se direktno bavi ovom problematikom i veliki dio njihovog posla je isključivo direktan rad sa žrtvama nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Usklađivanje Obiteljskog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s Istambulskom konvencijom nije predmet ovog Protokola. Naziv Protokola nasilje u obitelji obuhvaća sve žrtve obiteljskog nasilja (žene, muškarce, djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom) sve članove obitelji te se odnosi na sumnju na nasilje i nasilje koje se dogodilo u obitelji kako je propisano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
36 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, III. ZAVRŠNE ODREDBE "1. Svako državno tijelo koje sudjeluje u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pružanju pomoći i zaštite osobama izloženim nasilju u obitelji dužno je postupati u skladu s aktivnostima određenim ovim Protokolom te se redovito educirati o radu sa žrtvama nasilja." Nije prihvaćen Navedeno je ugrađeno u Općim principima.
37 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Slažemo da je jedini ispravan pristup obvezi prijavljivanja nasilja od strane organizacija civilnog društva pristup u kojem se u slučaju (punoljetne) žrtve traži suglasnost same žrtve (točka 5.). Inzistiranje na prijavi bez pristanka žrtve u praksi bi bilo kontraproduktivno, jer bi žrtva vrlo vjerojatno u takvom postupku bila nekooperativna/koristila blagodat nesvjedočenja/porekla nasilje ili na drugi način ne bi proaktivno sudjelovala u postupku – što može rezultirati oslobođenjem počinitelja. Osim toga, organizacija civilnog društva koja bi prijavu podnijela unatoč protivljenju žrtve izgubila bi povjerenje žrtve i priliku da joj pomogne, informira je, osnaži i da zajednički podnesu prijavu kada žrtva na to bude spremna. Smatramo da bi obvezivanje organizacija civilnog društva da podnesu prijavu kada ne postoji suglasnost žrtve bila suprotna i čl. 8. st. 5. Direktive o pravima žrtve koja obvezuje države članice da osiguravaju da pristup službama za potporu žrtvama nije uvjetovan time je li žrtva nadležnom tijelu podnijela formalnu prijavu za kazneno djelo. Ako bi organizacija čim joj se žrtva obrati bila obvezna podnijeti prijavu, žrtva de facto uopće ne može pristupiti uslugama organizacije bez formalne prijave nasilja nadležnom tijelu. I iz Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno publikacije „Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Pojašnjavajućeg izvješća (neslužbeni prijevod)“ (https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf) proizlazi da odredba o prijavljivanju od strane stručnjaka iz čl. 28. Konvencije znači da njima mora biti omogućeno prijavljivanje (bez obzira na obvezu čuvanja tajne), ali naglašava se da predmetna odredba „ne nameće obvezu prijavljivanja takvim stručnjacima. Ona im samo daje mogućnost da to učine bez rizika kršenja povjerljivosti. […] Ova odredba traži da se osigura da ni jedna vrsta pravila o povjerljivosti ne stoji na putu mogućnosti prijavljivanja teških činova nasilja. Cilj je ove odredbe zaštititi život i neozljeđivanje žrtava, a ne započinjanje kaznene istrage.“ Svakako bismo željeli naglasiti da smatramo da svako nasilje treba biti prijavljeno i suđeno u skladu sa zakonom - ali ne prije nego je žrtva na to spremna, odnosno ne protiv njene volje. Zalažemo se za pristup prema kojem žrtvi treba osigurati podršku, pomoć (psihosocojalnu i pravnu), informacije i vrijeme, kao i sve drugo što joj je potrebno da se osnaži dovoljno za podnošenje prijave i proaktivno sudjelovanje u postupku. Međutim, da bi ovaj pristup prijavljivanju nasilja (baziran na suglasnosti žrtve ) u praski bio moguć, bilo bi potrebno pristupiti sustavnoj izmjeni i usklađivanju cijelog niza zakona (koji su po svojoj pravnoj snazi iznad ovog Protokola). Naime, čl. 7. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji stručne osobe iz organizacija civilnog društva obvezuje na prijavljivanje nasilja ne spominjući pritom pristanak same žrtve. Kazneni zakon u čl. 305. propisuje kazneno djelo neprijavljivanja kaznenog djela, a st. 5. iznimno propisuje da kaznenog djela neće biti u slučaju osobe koje su dužne čuvati tajnu. Obveza čuvanja tajne zaposlenika NGO-a pak ovisi o njihovoj struci/djelatnosti, pa je tako primjerice za pružatelje besplatne pomoći regulirana Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, za psihologe (zastarjelim?) Zakonom o psihološkoj djelatnosti, dok za dio zaposlenika (npr. administrativno osoblje) nije regulirana. Također, ni predložena podjela u kojoj je suglasnost žrtve potreba kad su u pitanju odrasle osobe, ali ne i kad su u pitanju djeca ustvari nema dostatno uporište u važećem zakonodavstvu RH. Slijedom navedenog, ovom prilikom ukazujemo na potrebu adresiranja problema obveze prijavljivanja nasilja od strane organizacija civilnog društva. Propisi su nejasni, neusklađeni i stavljaju zaposlenike civilnog društva u nezavidan položaj u kojem su u velikom riziku da će iznevjeriti ili svoje korisnike ili neku zakonsku obvezu (ili onu o prijavljivanju kaznenog djela ili onu o čuvanju tajne). Inzistiranje na podnošenju prijave prije nego je žrtva za to spremna u većini slučajeva zaista neće uroditi željenim rezultatom. Počinitelj neće biti osuđen, a žrtva će biti retraumatizirana i propustit će se prilika da joj organizacija civilnog društva pomogne i da se prijava podnese kad žrtva bude spremna. Također, u točki 10. smatramo da treba dodati to da se preporuke dostavljaju na zahtjev tijelima nadležnima za provođenje pojedinačne procjene potreba, s obzirom na to da organizacije civilnog društva najčešće nisu upoznate s time da netko od nadležnih tijela provodi procjenu. Nije prihvaćen Većina primjedbi predstavlja komentar. Primjedba o dostavljanju preporuka otvara mogućnost dodatne zaštite žrtava obzirom na ulogu koju organizacije civilnog društva imaju kada se radi o zaštiti žrtava obiteljskog nasilja.
38 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela 9. za nasilno ponašanje odgovoran je isključivo počinitelj nasilja te se opravdanje njegovog ponašanja ne smije tražiti u navikama i osobinama žrtve. Nije prihvaćen Odredba u Protokolu je jasna.
39 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava 1. UVOD, Značenje pojmova Smatramo da se definicija nasilja u obitelji treba proširiti sukladno važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, ali da svakako ostane dio teksta "neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom", što je u skladu s Istanbulskom konvencijom s kojom se nadamo da će se uskoro uskladiti i sam Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji
40 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava 1. UVOD, Svrha Protokola Kao svrhu Protokola dodale bismo i prevenciju nasilja koju smatramo veoma važnom za suzbijanje nasilja u društvu općenito. Također bismo nadodale kao svrhu humaniji pristup žrtvama nasilja od strane institucija, bez obzira na spol ili dob žrtve. Nije prihvaćen Protokol je dokument kojim se opisuje postupanja nadležnih tijela i dogovara međusobna suradnja. Prevencija nasilja u obitelji definirana je Strategijom. U ovom Protokolu naglasak na prevenciji definiran je u poglavlju za Odgojno-obrazovne ustanove. Pristup žrtvama od strane institucija opisan je u etičkim pravilima i pravilima struke.
41 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Pozdravljamo inicijativu za donošenje novog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Međutim, smatramo da je ovaj Protokol malo površnije pisan nego trenutno važeći Protokol te da se u istom samo nabrajaju obveze pojedinih tijela koja postupaju u slučaju nasilja u obitelji bez dodatnog objašnjenja načina na koji bi nadležna tijela trebala postupiti pri ostvarenju svoje obveze. Kako bi se svrha Protokola uistinu ostvarila, smatramo da je potrebno više pažnje posvetiti razradi toga KAKO nadležna tijela trebaju izvršavati svoje obveze. Drugim riječima, nadležna tijela ne treba samo uputiti na to što trebaju činiti, već im treba dati/napisati jasnije i detaljnije upute kako to učiniti. Time bi se, smatramo, smanjila mogućnost različitih tumačenja i primjena te bi se značajno smanjila mogućnost da prava žrtava ostaju (što se, nažalost, u praksi često događa) mrtvo slovo na papiru. Primjerice, praksa je pokazala da nije dovoljno policiju obvezati da žrtvu pisanim i usmenim putem upozna s njenim pravima – što se na kraju svede na davanje žrtvi papira na koji su iz zakona prepisana njena prava i na to da joj se taj papir eventualno pročita. To nije dovoljno za stvarno ostvarivanje prava žrtve. Potrebno se uvjeriti je li ona svoja prava razumjela, kako ih je razumjela, upitati je ima li dodatnih pitanja i sl. Pohvalile bismo to što su se Protokolom propisale obveze medija, koji su jako važni i za kreiranje mišljenja javnosti, kao i za eventualnu sekundarnu viktimizaciju žrtve i njezine obitelji. Također bismo pohvalile što se u definiciji „nasilja u obitelji“ ne uzima kao uvjet to dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom, što je u skladu s Istanbulskom konvencijom te se nadamo da će se uskoro i sam Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uskladiti s Istanbulskom konvencijom i zaštititi sve žrtve partnerskog i rodno uvjetovanog nasilja. Nije prihvaćen Komentar ne sadrži primjedbu ili prijedlog.
42 Ženska pomoć sada SOS - telefon za žene i djecu žrtve nasilja         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Komunikacija i suradnja je često jednosmjerna, što znači da se organizaciji civilnog društva nameću obaveze, koje ispunjava kao civilna organizacija, a vrlo rijetko dobiva povratne informacije i rijetko je prepoznata kao ključni akter, što ona jest kada je žena smještena u sigurnoj kući te sa žrtvom nasilja obavlja mnoge postupke i radnje. Zaposlenici udruga u sigurnim kućama općenito su uključeni u svakodnevni život žrtve nasilja i njene djece te imaju vrlo jasnu prercepciju njenih trenutnih mogućnosti i stanja. Nije jasno na koji način se ova predviđena suradnja treba odvijati i tko općenito međuresornu suradnju koordinira i nadzire? Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar kojim se skreće pozornost na važnost međusobne suradnje između udruga civilnog društva i tijela koja postupaju u zaštiti žrtava nasilja.
43 Ženska pomoć sada SOS - telefon za žene i djecu žrtve nasilja         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Vrlo rijetko CZSS kontaktira sigurnu kuću u kojoj je žrtva nasilja s djetetom smještena, radi saznavanja mišljenja i procjene koja bi mogla koristiti kod određivanja plana o zajedničkoj roditlejskoj skrbi. Osim toga, općenito bi trebalo uvesti iznimke u zakonu koje se tiču obveze roditelja da dovodi dijete na viđanje i susrete ocu, a ako je otac počinitelj nasilja u obitelji. Osim toga, kod svih važnih pitanja poput upisa u dječji vrtić, promjenu škole i slično, žena žrtva nasilja mora tražiti suglasnost oca, koji je počinitelj nasilja u obitelji. CZSS u tom dijelu surađuje, ali je proces spor i na više načina otežava život i oporavak žrtve nasilja, a pogotovo njeno osamostaljenje. Komunikacija između CZSS, pogotovo kada je na intervenciju CZSS-a žrtva nasilja smještena u sigrunu kuću, trebala bi biti obostrana i o novim informacijama važnima za žrtvu nasilja trebalo bi obaviještavati i stručne radnike udruga, a vrlo često je komunikacija jednosmjerna. Nije prihvaćen : Nije predmet Protokola. Roditeljska skrb uređena je Obiteljskim zakonom.
44 Ženska pomoć sada SOS - telefon za žene i djecu žrtve nasilja         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Iako su zakonom predviđena prava žrtve nasilja u sudskim poslovima i postupcima, u praksi su često informacije koje žrtve dobiju nejasne, pogotovo obzirom na to da žrtve nasilja najčešće nemaju osobu ovlaštenu za zastupanje u sudskom postupku. Često se ne poštuje odredba o odvojenom davanju iskaza počinitelja i žrtve nasilja. U procesu dobivanja informacija o tijeku postupka i trajanju pritvora počinitelja, žrtve nasilja se često upućuju na različite subjekte (policija, sudac istrage, ODO). Iz iskustva, sudovi često pozive na ročišta šalju na adresu žrtve nasilja,a žrtva nasilja je u sigurnoj kući, iako je i policija i CZSS odmah obaviješten o tome, što govori o suradnji i prijenosu važnih informacija unutar sustava. Najčešće stručni radnici naše udruge, zbog već viđenih slučajeva, sami kontaktiraju sudove na kojima se postupci vode i sami javljaju gdje se žrtva nalazi, kako bi na vrijeme dobili informaciju o terminima ročišta i informacije o eventualnom puštanju na slobodu počinitelja. Nije prihvaćen Navedena primjedba je komentar.
45 Ženska pomoć sada SOS - telefon za žene i djecu žrtve nasilja         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Većina ovog dijela Protokola postojala je i ranije, ali se u praksi ne izbršava uvijek ili u potpunosti, pogotovo kad se radi o izricanju zaštitnih mjera ili mjera opreza od strane policije. Policija vrlo rijetko izriče zaštitne mjere pa se postavlja pitanje tko nadzire procjenu potrebe da se mjera izrekne? Iako je navedeno, rijetko se dobivaju informaicje o izrečenim mjerama, a pogotovo se rijetko dobiju pravovremene inofrmaicje o puštanju okrivljenika iz pritvora. Osim toga, tijekom kriminalističke istrage, osim istrage aktualne kažnjive radnje, svrhovito je i logično ispitati postojanje ranijeg nasilja i karakteristika tog nasilja ako je postojalo, budući da te okolnosti jasno utječu na potrebu i razloge za izricanje različitih vrsta i trajanja zaštitnih mjera i mjera opreza, a i te okolnosti govore o vjerojatnosti ponavljanja nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
46 Ženska pomoć sada SOS - telefon za žene i djecu žrtve nasilja 1. UVOD, Značenje pojmova Navodi se : „Žrtva nasilja u obitelji“ je osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi tjelesne fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. Znači li to da ako nema vidljivih ili dokazanih posljedica, da osoba koja trpi nasilje nije žrtva nasilja? Pogotovo je ovo važno kod psihičkog naislja koje ni sama žrtva često ne prepoznaje na vrijeme upravo zbog prirode psihičkog nasilja, a zbog teške dokazivosti ga žrtve nasilja rjeđe i prijavljuju. Predlažemo da se definira kao i u sljedećoj točci u kojoj se definira pojam nasilja nad ženama - dakle, očekuje se i vjerojatno je da će zbog nasilja žrtva imati (ako već nema) određene štetne posljedice Osim toga, koja je razlika u između fizičjkih i tjelesnih posljedica nasilja? Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
47 Pravobranitelj za djecu RH 1. UVOD, Značenje pojmova U tekstu koji govori o značenjima pojmova uočavamo da predložena definicija „nasilja u obitelji“ nije sukladna Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji budući da sugerira kako se odredbe ovog Protokola odnose samo na nasilje među odraslim osobama (bračnim drugovima ili partnerima) pri čemu se isključuju djeca, ali i drugi članovi obitelji koji su taksativno definirani Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Štoviše mišljenja smo kako se odredbe ovog Protokola moraju odnositi i na slučajeve u kojima se nasilje događa u udomiteljskim obiteljima u kojima udomljena djeca ili odrasle osobe nisu u srodničkim odnosima s udomiteljima i članovima njihovih obitelji. Također predlažemo da se uz pojam „organizacije civilnog društva“ nadoda „i druge organizacije koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja i afirmacije njihovih prava“. Uz organizacije civilnog društva tu su prije svega i ustanove i vjerske institucije koje pružaju usluge smještaja, podrške i pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
48 Pravobranitelj za djecu RH 1. UVOD, Svrha Protokola Slažemo se s tvrdnjom iz uvodnog dijela koja govori o svrsi Protokola prema kojoj sprečavanje nasilja u obitelji i zaštitu žrtve nije moguće provesti bez međusobne suradnje i povezanosti nadležnih tijela koja se bave zaštitom žrtava nasilja. Upravo zato stava smo da osim nabrajanja zakonskih propisa i obveza svake institucije (koje tek trebaju biti usputni podsjetnik na važeće odredbe koje svaka institucija i bez navođenja u Protokolu treba znati i primjenjivati), Protokol treba sadržavati i druge smjernice za suradnju tijela koja postupaju, međusobnu koordinaciju aktivnosti te obveznu razmjenu informacija. Tako bi se odrednicama Protokola povećala učinkovitost sustava, olakšala i ujednačila postupanja institucija i potaknula njihova suradnja „na terenu“. Držimo da bi upravo te operativne odredbe trebale biti okosnica Protokola te da bi se takvim načinom postupanja u brojnim slučajevima (primjerice, ukoliko se slučajevi nasilja prijavljuju na temelju posrednog saznanja; od strane zdravstvenih ustanova, vrtića, škola…) mogla otkloniti sekundarna viktimizacija žrtava nasilja koja se događa svaki put kada žrtva svoja iskustva iznosi nebrojeno puta pred različitim institucijama Nije prihvaćen U dijelu protokola Opći principi propisana je suradnja nadležnih tijela. Nadležnosti mjerodavnih tijela uređena su Zakonima dok se Protokolom opisuju postupanja svakog pojedinog tijela u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja.
49 Pravobranitelj za djecu RH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Unatoč odrednici u uvodnom dijelu Nacrta prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, u kojoj se navodi da Protokol definira način postupanja i suradnje nadležnih tijela, ustanova i organizacija civilnog društva u provedbi pojedinih aktivnosti između ostaloga i radi prevencije i sprječavanja nasilja, zaštite žrtve i kažnjavanje počinitelja nasilja, primjećujemo kako u samom sadržaju Protokola nema odrednica o preventivnim aktivnostima i suradnji. Protokol sadrži nadležnosti i obveze nadležnih tijela koje su propisane važećim propisima tek kada do nasilja već dođe. Smatramo da je prevencija veoma važan segment borbe protiv nasilja te uočavajući da u dosadašnjoj praksi izostaje koordiniran, ujednačen i sustavni pristup prevenciji te preventivne aktivnosti institucija na koje se Protokol odnosi, predlažemo Protokol dopuniti upravo tim odrednicama. To je posebno važno u odnosu na djetetovo prepoznavanje nasilja (fizičkog, emocionalnog i spolnog) i poznavanje mjesta na kojem mogu dobiti pomoć i odgovore na svoja pitanja. Nije prihvaćen Protokol je dokument kojim se opisuje postupanje nadležnih tijela u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja i dogovara njihova međusobna suradnja.
50 Pravobranitelj za djecu RH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Poštovani, Sukladno ovlasti pravobranitelja za djecu iz čl. 9. Zakona o pravobranitelju za djecu («Narodne novine» 73/2017), dostavljamo Vam mišljenje na Nacrt prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Pozdravljamo nastojanja nadležnog ministarstva da donošenjem novog Protokola, između ostalog, kvalitetnije regulira zaštitu prava i dobrobiti djece koja su u zabrinjavajuće velikom broju slučajeva svjedočila ili bila izravno izložena obiteljskom nasilju. Posebno smo zadovoljni što su odgojno-obrazovne institucije prepoznate kao dionik u postupanju u slučaju nasilja u obitelji u dijelu koji se odnosi na prepoznavanje, prijavljivanje nasilja, kao i pružanja zaštite djetetu žrtvi. Posebno je značajna njihova uloga u poučavanju djece o nenasilnom ponašanju i samozaštiti, koje se treba provoditi od najranije dobi, kroz vrtićke programe te osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Odgojno-obrazovne institucije često su mjesto na kojem se mogu uočiti posljedice slučajeva nasilja u obitelji, kao i mjesto na kojem djeca o proživljenom i govore. Međutim, uočavamo i određene nedostatke Nacrta prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
51 Autonomna ženska kuća Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO U radu sa žrtvama nasilja primjećeno je da prilikom traženja medicinske pomoći liječnici ne upisuju uvijek u socijalnu anamnezu način nastanka ozljede o kojem iskazuje žrtva, nego upisuju ozljedu. Jednako tako, ne upisuju svoju sumnju u daljnje prateće dokumente, kada se priroda ozljeda očigledno razlikuje od mehanizma nastanka ozljede koji opisuje pacijent. Opisano distancijanje liječnika za posljedicu ima daljnju nemogućnost ili otežavanje pravne pomoći stranci. U daljnjem tijeku postupka, to dovodi do problema sa dokazivanjem na štetu žrtava. Lošu praksu je potrebno promjeniti propisivanjem ove obveze u protokolu. Nije prihvaćen Uređeno propisima iz područja zdravstvene zaštite i postupanja zdravstvenih radnika.
52 Autonomna ženska kuća Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA Multisektorski pristup u rješavanju problema nasilja preporučen je u brojnim međunarodnim dokumentima. Suradnja između institucija jedan je od bitnih preduvjeta za organiziranje zaštite žena i drugih žrtava nasilja u obitelji. Uključivanje različitih službi u proces zaštite od nasilja u obitelji zasnovano je na slijedećim pretpostavkama: 1. Sudionici koji su nosioci sistema zaštite od nasilja u obitelji i nasilja protiv žena imaju različite nadležnosti i domene odgovornosti, stoga probleme vezane za nasilje mogu efikasnije rješavati jedino multisektorskom saradnjom. 2. Sudionici u sistemu zaštite žena od nasilja u obitelji dužni su postaviti prava žrtve u središte svih mjera koje se primjenjuju kroz djelotvornu saradnju, da bi ispunili svoje zakonske obaveze i svrhu intervencije koju pružaju. U tom smislu, suradnja institucija mora biti jasno definirana, kao i njihovo pojedinačno i koordinirano djelovanje, kako bi se izbjegla situacija prebacivanja odgovornosti sa jedne na drugu službu. Radi uspostavljanja efikasnog sistema zaštite žrtava nasilja u partnerskom odnosu i u obitelji neophodno je uspostaviti kontinuiranu multisektorsku saradnju između institucija koje su nosioci sistema zaštite. To podrazumijeva suradnju između centara za socijalni rad, policije, tužiteljstva, istražnih sudova i zdravstvenih ustanova. U sistem zaštite potrebno je uključiti i nevladine organizacije koje u svom programu imaju aktivnosti vezane za pružanje usluga ženama žrtvama nasilja. Osiguranje sigurnosti i zaštita prava žrtve, kao i zaustavljanje nasilja prvenstveno su uloga policije i tužiteljstva, odmah po dobijanju informacije od građana, ustanova, organizacija i ostalih o postojanju nasilja u obitelji. Druge institucije (centar za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove,obrazovne ustanove i sl.) pružaju podršku žrtvama, osiguravaju oporavak i preduvjete za produktivan život bez nasilja. Zaštita od partnerskog i drugog nasilja u obitelji počinje prepoznavanjem nasilja. Prepoznavanje nasilja je obaveza svih institucija u okviru njihovih redovnih djelatnosti. Prepoznavanje može biti rezultat prijave od strane žrtve bilo kojoj instituciji u sistemu zaštite, ili uočavanja fizičkih, psihičkih ili drugih tragova i manifestacija nasilja od strane bilo koje službene ili treće osobe koja nasilje prijavljuje. Profesionalci su dužni uočiti i prepoznati i druge znakove nasilja i izraziti sumnju da je ono prisutno, kao i primjereno dokumentiranje istog. To se postiže ukoliko se tokom obavljanja redovnih aktivnosti i pružanja drugih usluga postavljaju odgovarajuća pitanja, odnosno obavlja provjera nasilja u svim indikativnim situacijama. Osim u situacijama kada su tragovi nasilja vidljivi, provjera nasilja se obavezno obavlja kada postoji uvjerljiva izjava žrtve ili svjedoka, ili su prisutne druge okolnosti, medicinski ili psihološki simptomi koji upućuju da nasilje postoji. Kad god je moguće, potrebno je postaviti uobičajena pitanja o nasilju, bilo da je u pitanju intervencija policije, zdravstvenih službi ili centara za socijalni rad. Ta pitanja se postavljaju čak i u situaciji kada u domaćinstvu nema odraslih muških članova. Prilikom prepoznavanja nasilja treba razmotriti i druge moguće znakove u ponašanju potencijalne žrtve, uključujući direktne i indirektne znakove kao što su: - uznemirenost, izbjegavanje teme, minimiziranje, izražavanje stavova da je nasilje „zasluženo”, - ispoljavanje straha od ponašanja nasilnika i straha za osobnu sigurnost, - strah od oduzimanja djece, strah da nasilnik ne ugrozi djecu, stav da su djeci „potrebna oba roditelja“ - strah za druge ukućane ili članove obitelji, - pokazivanje stida i krivice, preuzimanje odgovornosti za nasilje, - ukazivanje na ekonomsku ovisnost, izolaciju i nedostatak podrške šire obitelji, strah od policije i drugih autoriteta. U protokolu mora biti propisana odgovornost stručnjaka za nepostupanje sukladno obvezama. Nije prihvaćen Rad nadležnih tijela i obveze postupanja istih su definirane u poglavljima Protokola koji se odnosi na svaki pojedini resor. Opći principi u postupanjima odnose se na sva nadležnih tijela koji djeluju u borbi protiv nasilja u obitelji i njihovu međusobnu suradnju.
53 Autonomna ženska kuća Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Nije implementirana Istanbulska konvencija na način da se poštuje autonomija nenasilnog roditelja i da se ne vrši prekomjerna intervencija u obiteljski život pritiskom na roditelja koji je žrtva nasilja na hitno ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i nasilnog roditelja. Protokol ne prepoznaje da se sve poduzete mjere trebaju temeljiti na rodnom razumijevanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. To znači da ponuđene usluge moraju pokazati pristup, relevantan za njihove korisnike, koji prepoznaje rodnu dinamiku, učinak i posljedice ovih oblika nasilja i koji djeluje unutar okvira ravnopravnosti spolova i ljudskih prava. Članak 31. Istanbunske Konvencije – skrb o djeci, pravo na viđanje djece i sigurnost 1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da se, pri određivanju skrbi o djeci i prava na viđanje djece, uzmu u obzir pojave nasilja obuhvaćene područjem primjene ove Konvencije. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da ostvarivanje bilo kojeg prava na viđanje djece ili skrbi o djeci ne ugrožava prava i sigurnost žrtve ili djece. CZSS treba omogućiti žrtvi da neometano i bez straha iskaže sve činjenice relevantne za utvrđivanje počinjenog nasilja prema njoj i djeci, a posebno vezano uz sve činjenice koje se tiču nazočnosti djece činu nasilja ili izloženosti djece nasilju na bilo koji način, imajući pri tome uvijek u vidu privrženost djeteta nenasilnom roditelju, poštujući pri tome autonomiju nenasilnog roditelja, s obvezom identificiranja primarnog agresora u suradnji sa policijom. Prije mogućih usmenih rješenja će se naročito usmjeriti pozornost i provjeriti okolnosti vezane uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje i raniju izloženost žrtve nasilja i djece nasilju te jesu li nadležna tijela već postupala u slučaju nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji te u kojem opsegu. Pri postupanju centar za socijalnu skrb će osobito voditi računa o zaštiti žrtve nasilja pred nadležnim tijelom, poglavito njene sigurnosti i odvojeno saslušati žrtvu i počinitelja te pri tome poduzeti sigurnosne radnje sa ciljem da počinitelj nasilja ne smije saznati kada žrtva dolazi na saslušanje. Nije prihvaćen Iznesene primjedbe su komentari. Roditeljska skrb uređena je Obiteljskim zakonom.
54 Autonomna ženska kuća Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Zastupajući žrtve kazenih djela primjećeno je da DORH ne predlaže i ne postavlja imovinsko pravne zahtjeve za žrtve, te je nadalje primjećena praksa da sudovi odbijaju imovinsko prave zahtjeve žrtava kada ih postavlja njihov punomoćnik u kaznenim postupcima. Na taj način DORH i kazneni sud krše odredbe europskog prava jer ne postupaju sukladno DIREKTIVI 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, Članak 16. Direktive glasi: Pravo na odluku o naknadi štete od strane počinitelja u okviru kaznenog postupka 1. Države članice osiguravaju da žrtve u okviru kaznenog postupka imaju pravo na odluku o naknadi štete od strane počinitelja, u razumnom roku, osim ako je nacionalnim pravom predviđeno da se takva odluka mora donijeti u drugom pravnom postupku. 2. Države članice promiču mjere kojima se počinitelje potiče na pružanje odgovarajuće naknade štete žrtvama. Nije razumno očekivati da će žrtve kaznenih djela pokretati građanske parnice radi naknade štete. Često je tome tako zbog posljedica nasilja koje su pretrpjele, osjećaja straha, bespomoćnosti, često su žrtve maloljetne, ponavljanje iskaza u građanskim parnicama dovodi do strukturalne viktimizacije zbog obveze ponavljanja proživljenog nasilja. Uz navedenu okolnost, protokolom je potrebno propisati jasnije upute o upotrebi sredstava za prijenos slike i zvuka ( video link) usmjeren ka stvaranju prakse da se žrtve putem video linka ispituju u mjestu svog prebivališta/boravišta, te da ne moraju same pristupati na udaljene sudove gdje će također biti saslušane putem video linka, budući se radi o nečovječnom postupanj prema žrtvi koja prije i poslije izuzetno teškog svjedočenja nema nikakvu psihološku pomoć i podršku ili podršku osobe od povjrenjea, jer same putuju do suda , a nakon davanja višesatnih iskaza, natrag do svog doma. Nije prihvaćen Navedena primjedba nije predmet Protokola.
55 Autonomna ženska kuća Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Protokol sadržajno ne implementira Istanbulsku konvenciju iako je nominalno spominje. Vezano uz rad policije: 1. Tako npr. stvarno i efikasno ne prepoznaje problematiku rodno uvjetovanog nasilja kada propisuje rad policije koja prema točki 3 i dosadašnjoj praksi prikuplja podatke vezano uz policijsku intervenciju radi događaja radi kojeg policija vrši intervenciju. No, nasilje radi kojeg je pozvana policija često zna biti posljednji u nizu nasilnih događaja koji se moguće dešavaju u dužem proteklom vremenskom razdoblju, a Protokol ne propisuje obvezu prikupljanja obavijesti i o ranijem nasilju koje nije prijavljivano. Takvo propisano postupanje može dovesti do nemogućnosti identifikacije primarnog agresora i pogrešne procjene rizika , te do pogrešnog vođenja postupka kao prekršajnog djela , a ne kaznenog djela nasilja. U protokolu koji je trenutno na snazi postojala je obveza prikupljanja obavijesti o ranijem nasilju. 2. To nas dovodi i do novog problema koji je prepoznao CEDAW odbor za otklanjanje diskriminacije žena proizašao iz UN ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena koji je u odnosu na RH 2016.g.iskazao osobitu zabrinutost i dao izravne preporuke: (c) Prakse dvostrukih uhićenja u sklopu koje se, uz pretpostavljene počinitelje nasilja, uhićuju i žene koje su žrtve nasilja u obitelji, a povremeno ih se i sankcionira zbog verbalnih uvreda ili samoobrane; (d) Jaza odgovornosti, uslijed kojeg su žene prisiljene podnositi optužne prijedloge zbog nasilja u obitelji u okviru prekršajnog, a ne kaznenog prava, budući da prekršajni zakon omogućava žurniju provedbu zaštitnih mjera po cijenu onemogućavanja oštrijih sankcija; (e) Isključivanja intimnih partnerskih veza i prošlih veza iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u slučajevima u kojima partneri i dalje predstavljaju prijetnju nasiljem u situacijama gdje partneri nisu živjeli zajedno, gdje su živjeli zajedno kraće od tri godine ili gdje nisu imali zajedničke djece; (f) Odgađanja zaštitnih mjera u slučajevima kad pretpostavljeni počinitelj nasilja u obitelji uloži žalbu na mjeru; Danas, tri godine kasnije, mi u Protokolom nismo jasno i izravno otklonili postupanja koja su opisana kao loša praksa i nismo propisali postupanja kojima stvaramo dobre prakse. U radu policije, cilj protokola treba biti efikasna zaštitita žene žrtve rodno utemeljenog nasilja i drugih žrtava nasilja u obitelji, rad na suzbijanju rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji, u funkciji provedbe proaktivne strategije prevencije: ubojstava, samoubojstava, nanošenja teških tjelesnih ozljeda, fizičkog i psihičkog zlostavljanja, spolnih delikata i drugih oblika nasilja. U slučaju zaprimanja (na bilo koji način i od bilo koga) dojave o nasilju ili zaprimanja zahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, službena (stručna) osoba dužna je postupati na sljedeći način: 1. Žurno i bez odgode uputiti na mjesto događaja, kada je moguće, najmanje dva policijska službenika/ce (po mogućnosti različitog spola) radi pružanja intervencije, tj. provjere dojave ili zahtjeva (provjeru je potrebno izvršiti i u slučaju zatvorenog/zaključanog stana/kuće). Temeljem uvida u zatečeno stanje odmah poduzimati mjere i radnje u cilju trenutne zaštite i pružanja potrebne zdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj nasiljem, te sprječavanja počinitelja u daljnjem nasilničkom ponašanju. 2. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti potrebne za razjašnjavanje i dokazivanje kaznenog ili prekršajnog djela Nasilničkog ponašanja u obitelji, ili nekog drugog kaznenog ili prekršajnog djela, odnosno djela počinjenog nasiljem nad ženama ili nasiljem u obitelji, a za koje se postupa po službenoj dužnosti. 2.1. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti na način kojim će se osobi, za koju je prijavljeno ili se pretpostavlja da je žrtva nasilja, pružiti mogućnost da policijskom službeniku/ci neometano i bez straha, u odvojenim prostorijama, bez nazočnosti počinitelja nasilja, priopći sve obavijesti relevantne za utvrđivanje počinjenog nasilja. Pri tome treba posebno uzimati u obzir sve obavijesti koje se tiču okolnosti vezanih uz: trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje te jesu li nadležna tijela već postupala u slučaju rodno utemeljenog nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i u kojem opsegu. Potrebno je posebno uzeti u obzir izloženost i nazočnost djece nasilju. O tome treba izraditi službenu bilješku u kojoj je potrebno na precizan način unijeti sadržaj navoda žrtve o činjenicama. U svakom uredovanju prilikom dojave o nasilju nad ženama ili nasilju u obitelji, koristiti tablicu rizika na unaprijed izrađenom standardiziranom obrascu. Upoznati počinitelja nasilja s mjerama koje će se protiv njega poduzeti, a s ciljem trenutnog prekidanja nasilja i pomoći počinitelju u promjeni ponašanja. Ukoliko počinitelj nasilja nas ženama i/ili nasilja u obitelji legalno posjeduje oružje, ono će se trenutno oduzeti radi sprječavanja moguće zlouporabe i predlaganja pokretanja odgovarajućeg postupka oduzimanja oružja i oružanog lista. U slučaju saznanja o ilegalnom posjedovanju oružja, poduzet će se potrebne mjere radi njegovog pronalaženja, oduzimanja i prijavljivanja počinitelja kažnjive radnje. Privesti počinitelja nasilja nad ženama i/ili nasilja u obitelji u prostor policije radi zadržavanja, podnijeti kaznenu prijavu nadležnom ODO-u , odnosno proslijediti izvješće nadležnomODOu, a tek podredno podnositi optžnice za pokretanje prekršajnog postupka , a počinitelja privesti sucu istrage, sukladno važećim zakonskim propisima; 3.1. Tražiti i izricanje odgovarajućih zaštitnih mjera odnosno mjera opreza za ženu žrtvu rodno utemeljenog nasilja i mlt. djecu koja su žrtve nasilja ili su svjedočila nasilju, sva kako nenasilan roditelj nebi bio u poziciji da ugrožava svoju sigurnost u ostvarenju kontakata djece i nasilnog roditelja. 3.2. Policijski službenici/ce koji su priveli okrivljenika prekršajnom sudu, odnosno osumnjičenika istražnom sudu, sa prijedlogom za određivanje zadržavanja, odnosno pritvora, dužni su saznati odluku prekršajnog odnosno istražnog suca, te u slučaju da prekršajni sudac nije odredio zadržavanje ili istražni sudac nije odredio istražni zatvor , dužni su o tomu odmah izvijestiti žrtvu. 3.3. Dužni su podnositi žalbe nadležnom sudu u slučaju da okrivljenik bude pušten na slobodu. 3.4. Ukoliko je nasiljem oštećeno dijete ili maloljetna osoba ili je nazočila nasilju (zbog osnovane sumnje na kazneno djelo Zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe) ili kad postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo Nasilničkog ponašanja u obitelji, u rad se izravno uključuju i preuzimaju postupanje specijalizirani policijski službenici/ce za maloljetničku delinkvenciju koji vode i koordiniraju timski rad sustava policije na zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. 3.5. Tijekom postupanja policijski službenici/ce dužni su na primjeren i jasan način upoznati žrtvu nasilja s njenim zakonskim pravima, provjeriti da li je li žrtva nasilja shvatila i razumjela što joj je rečeno, uzimajući u obzir akutno traumatizirajuće stanje žene koja je preživjela partnersko nasilje ili druge žrtve nasilja u obitelji, posebno zaštitnim mjerama i uvjetima njihovog izricanja i primjene, te mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju policija poduzeti protiv počinitelja nasilja, a koje su osobito važne za zaštitu njene sigurnosti (npr. o privođenju počinitelja u prostor policije, određivanju i trajanju mjere zadržavanja, preprati prekršajnom ili istražnom sucu s prijedlogom za zadržavanje, odnosno određivanju pritvora, o puštanju počinitelja odmah nakon poduzetog ispitivanja od strane prekršajnog ili istražnog suca, o važnosti samozaštitnog ponašanja i suradnog odnosa žrtve na način kojim će pridonijeti postizanju svoje sigurnosti, o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, o mogućnostima sklanjanja žrtve u odgovarajuće sklonište za žrtve obiteljskog nasilja ili Dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji). 3.6. Ukoliko žrtva nasilja traži smještaj u sklonište ili Dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji, od nadležnog centra za socijalnu skrb zatražit će se poduzimanje mjera potrebnih da se žrtvu odmah smjesti u odgovarajuće sklonište, a u slučaju da to centar zbog opravdanih okolnosti nije u mogućnosti izvršiti, prijevoz žrtve do skloništa ili druge sigurne adrese obavit će policijski službenici, . 3.7. Ukoliko je potrebno žurno zbrinuti žrtvu nasilja nad ženama ili žrtvu obiteljskog nasilja, posebno dijete ili maloljetnika, ili obaviti obavijesni razgovor s djetetom ili maloljetnikom, odmah zatražiti dolazak i intervenciju socijalnog radnika centra za socijalnu skrb radi zbrinjavanja i zaštite dobrobiti djeteta vodeći računa da boravak u policijskoj postaji bude što kraći, poštujući pri tome autonomiju nenasilnog roditelja, te ne provodeći mjere oduzimanja djetata nenasilnom roditelju. Izraditi i uputiti pisane obavijesti centru za socijalnu skrb o poduzetom i utvrđenom u svrhu poduzimanja socijalno-intervencijskih mjera ili mjera obiteljsko-pravne zaštite. Unositi podatke o prekršaju, počinitelju i oštećenim osobama, predloženim zaštitnim mjerama te izvršenim zaštitnim mjerama stavljenim u djelokrug policije, u postojeću Evidenciju prekršaja Nasilničkog ponašanja u obitelji. Unositi podatke u Registar počinitelja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; a koji je trajan, s nemogućnošću brisanja podataka iz Registra kako bi podaci bili dostupni drugim institucijama u potencijalnim novim postupcima protiv istog počinitelja. U cilju osiguranja pravodobnog, zakonitog i cjelovitog postupanja, ostvarenja međuresorne suradnje tijekom postupanja, te postizanja i zaštite uvjeta potrebnih za pravilan odgoj i svekoliki razvitak djece i mladeži, ostvarenja načela ravnopravnosti spolova te u tu svrhu i radi pravodobnog izjavljivanja žalbe na odluke prekršajnih sudova, rad sustava policije na zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koordiniraju, usmjeravaju i prate specijalizirani policijski službenici/ce za maloljetničku delinkvenciju i kaznenopravnu zaštitu djece i mladeži. Dežurstvo nadležne Policijske postaje dužno je o zaprimljenoj dojavi o nasilju nad ženom ili nasilju u obitelji i postupanju tijekom pružanja policijske intervencije pravodobno izvještavati nadležnog specijaliziranog policijskog službenika/cu za maloljetničku delinkvenciju koji će, praćenjem i usmjeravanjem rada, pridonijeti osiguranju poduzimanja djelotvornih mjera potrebnih za razjašnjavanje događaja, obaviještenosti žrtve o zakonskim pravima i mogućnostima postizanja zaštite od daljnjeg nasilja, pokretanju odgovarajućeg postupka zbog nasilja nad ženom ili nasilja u obitelji, te pravodobnom obavještavanju i uključivanju u rad drugih nadležnih tijela, ustanova, službi i udruga. U cilju osiguranja postupanja kako je određeno u prethodnim točkama ovog Protokola o načinu postupanja policije, te suglasnosti s poduzetim i utvrđenim, kao i stavljenim prijedlozima i zahtjevima radi primjerenog sankcioniranja počinitelja nasilja u daljnjem postupku i djelotvorne zaštite žrtve nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji – prije potpisivanja prijavnog materijala od strane nadležnog rukovoditelja/ce policijske postaje – specijalizirani policijski službenik/ca za maloljetničku delinkvenciju, nakon uvida, supotpisat će kaznenu prijavu, izvješće ODO-u ili optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka. U slučaju da je nasilje nad ženom ili nasilje u obitelji počinjeno od strane osobe liječene od alkoholizma ili drugih ovisnosti i/ili osobe s duševnim smetnjama, o tome odmah izvijestiti centar za socijalnu skrb radi poduzimanja zakonom predviđenih ovlasti. U slučaju nepostupanja prema Protokolu, odgovorna osoba odgovara u disciplinskom i prekršajnom postupku. Nije prihvaćen Opći komentar. Navedene primjedbe u bitnome su već sadržane u Protokolu. Postupanja policijskih službenika propisana su pravilnikom o policijskom postupanju i drugim propisima koji uređuju postupanja policijskih službenika.
56 Autonomna ženska kuća Zagreb I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Svi stručnjaci koji su angažirani u zaštiti i podršci ženama žrtvama nasilja trebaju se pridržavati slijedećih općeprihvaćenih principa: 1. Sigurnost žrtve je prioritet u radu stručnih službi. 2. Sigurnost i dobrobit djeteta kroz osiguranje sigurnosti i podrške autonomiji nenasilnog roditelja. 3. Za nasilno ponašanje odgovoran je isključivo počinitelj nasilja. 4. Sve intervencije trebaju uzmati u obzir nejednakost moći između žrtve i nasilnika. 5. Poštivanje potreba, prava i dostojanstva žrtve. 6. Hitnost postupka se usaglašava sa procjenom opasnosti situacije i ugroženosti žrtve. 7. Institucije, u okviru svojih uloga, nadležnosti i misija, su odgovorne zaustaviti nasilje i poduzimati mjere zaštite žrtve. 8. Podizanje stručnih kompetencija kroz planske edukacije i afirmaciju primjera dobre prakse. Nije prihvaćen Prijedlozi su u bitnome već sadržani u Općim principima.
57 Autonomna ženska kuća Zagreb 1. UVOD, Svrha Protokola Svrha je ovog Protokola osigurati i zaštiti žrtve na način da se propišu pravila postupanja koja omogućuju djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela. Svrha Protokola je pomoć ženama žrtvama rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji te podredno pomoći počiniteljima u promjeni njihovog ponašanja, odnosno promjeni vrijednosnog sustava u cilju nenasilnog rješavanja sukoba i uvažavanja ravnopravnosti spolova, a radi poduzimanja potrebnih mjera kako bi se osiguralo da se postupci u vezi sa svim oblicima nasilja obuhvaćenim područjem primjene Zakona i Istanbulske konvencije provode bez nepotrebnih odgađanja, uzimajući u obzir prava žrtve tijekom svih stadija postupka pa i u provedbi ovog Protokola. Državna tijela obuhvaćena ovim Protokolom dužna su odmah poduzeti mjere potrebne za osiguranje ustroja, organiziranosti, opremljenosti i dovoljnog broja specijaliziranih stručnjaka. Stručnjaci bi trebali biti osobe educirane za rodno utemeljeno nasilje te senzibilizirane za rad sa ženama koje su preživjele rodno utemeljeno nasilje. Državna tijela trebaju osigurati ili osnažiti primjereno usavršavanje odgovarajućih stručnih osoba koje rade sa žrtvama ili počiniteljima svih djela nasilja obuhvaćenih područjem primjene ovog Protokola, u sprečavanju i otkrivanju takvog nasilja, ravnopravnosti žena i muškaraca, potrebama i pravima žrtava, kao i o načinima sprečavanja sekundarne viktimizacije. Državna tijela obuhvaćena ovim Protokolom trebaju poticati usavršavanje stručnjaka uključujući usavršavanje u koordiniranoj međuresornoj suradnji kako bi se omogućilo sveobuhvatno i odgovarajuće postupanje u slučajevima nasilja obuhvaćenih ovim Protokolom, uz dostatno osiguravanje sredstava u Državnom proračunu od strane resornih ministarstava. Edukacija stručnjaka mora biti transparentna, provjerljiva i valorizirana. Svi stručnjaci u provedbi ovog Protokola u radu sa žrtvama nasilja trebaju implementirati Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, i osigurati da se strandardi iz Direktive primjenjuju u radu svih Državnih tijela kada postupaju prema žrtvi. Osnovni cilj protokola Počinitelji nasilja mogu biti i muškarci i žene, ali je rodna dimenzija u obitelji njegova suštinska karakteristika. Prema pristupačnim podacima o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja protiv žena i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj, najčešće žrtve nasilja su osobe ženskog spola ( 84,55% prema podacima o kaznenim djelima iz čl. 179a KZ u 2016.g. time da u postotak nisu uključena djeca ženskog spola), različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji osobe muškog spola u statusu aktualnih ili bivših bračnih ili vanbračnih odnosno intimnih partnera. Tijekom iste godine, počinjena su 43 kaznena djela ubojstva u kojima je smrtno stradalo 20 žena, time da je od strne bliskih osoba počinjeno 19 kaznenih djela ubojstva. Cjelovita, kontinuirana i pravovremena intervencija različitih aktera u procesu njihove zaštite je preduvjet potpunog poštivanja prava žena i osiguravanja rodne ravnopravnosti. Nasilje nad ženama u obitelji dešava se u svim socioekonomskim grupama i svim kulturama. Nasilje nad ženama u značajnoj mjeri narušava i onemogućava ženama da koriste ljudska prava, posebno fundamentalna prava na život, sigurnost, slobodu, dostojanstvo te fizički i psihički integritet. Nasilje nad ženama ne ugrožava samo žene već predstavlja prijetnju društvu kao cjelini, te zahtjeva odgovarajući odgovor društva. Određene grupe žena su u većoj mjeri izložene rizicima od fizičkog, seksualnog i psihičkog nasilja, zanemarivanja i nemarnog postupanja i eksploatacije unutar obitelji i van nje. Većem riziku od viktimizacije nasiljem posebno su izložene žene koje pripadaju manjinskim grupama, žene sa invaliditetom, djevojčice, izbjegle i raseljene žene, migrantice, žene koje žive u siromaštvu, posebno u seoskim i udaljenim sredinama, žene u institucijama ili u pritvoru, žene sa psihički izmenjenim ponašanjem, žene drugačije seksualne orijentacije, žene ovisne o alkoholu, drogi i medikamenatima, starije žene, žene povratnice i dr. Pored toga što je nasilje nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji prepoznato kao specifičan rodni fenomen, potrebno je razviti razumjevanje da muškarci i dječaci mogu takođe biti žrtve nasilja u obitelji i da to nasilje takođe zahtjeva adekvatnu reakciju. Da bi se prava žena koje trpe nasilje ostvarila, neophodno je uspostavljanje sistema koji će omogućiti da se u situacijama nasilja u obitelji, a naročito nasilja među intimnim partnerima pokrene brz, efikasan i koordiniran postupak koji trenutno prekida nasilje, štiti žrtvu od daljeg nasilja i osigurava odgovarajuću pravnu i psihosocijalnu intervenciju kojom se osigurava njena rehabilitacija i integracija. Nasilje protiv žena i nasilje u obitelji, zaštita i podrška žrtvama nasilja je složen proces, a uspostavljanje dobre suradnje između profesionalaca iz svih institucija (zdravstvena zaštita, obrazovanje, socijalna i obiteljskopravna zaštita, policija, pravosuđe) je osnovni preduvjet uspostavljanja efikasnog multi sektorskog sistema podrške i zaštite. Da bi međusektorski pristup u zaštiti žrtava nasilja u obitelji dobro funkcionirao neophodno je da svi sudionici imaju jasnu predstavu o zajedničkom cilju u procesu zaštite žrtava; · dobro poznaju uloge svoje institucije i osnovne uloge drugih institucija, kao i svoje profesionalne obaveze u odnosu na te uloge – pravila, ograničenja, načine djelovanja; · dobro poznaju načine i instrumente razmjene informacija i konzultacija unutar i između institucija, praćene odgovarajućim pisanim dokumentima i povratnim informacijama. Osnovni cilj Protokola je da na cjelovit i sveobuhvatan način osigura da svaki akter u procesu organiziranja zaštite žena žrtava nasilja u obitelji i među partnerima može postupati u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima i obavezama, kako bi se osigurala sigurnost žrtve i odgovornost nasilnika. Cilj je i pružanje brze i efikasne zaštite ženama žrtvama nasilja i to odmah po incidentu, tijekom kaznenog odnosno prekršajnog postupka, po okončanju postupka, odnosno nezavisno od ovih postupaka. Na taj način se osigurava suzbijanje nasilja protiv žena i to preventivno (davanjem jasnog upozorenja da je to neprihvatljivo ponašanje koje društvo neće tolerirati) i represivno (kažnjavanjem i isticanjem da je za nasilje odgovoran isključivo nasilnik). Specifični ciljevi protokola da na jedinstvan način uredi i pruži smjernice za postupanje, dobru praksu i suradnju između institucija i pojedinaca u slučajevima nasilja protiv žena i nasilja u obitelji; · da implementira sve preporuke CEDAW odbora u odnosu na Hrvatsku, vezano uz problematiku nasilja protiv žena; · da unaprijedi zaštitu žrtava i potencijalnih žrtava, smanji broj neotkrivenih slučajeva nasilja i poveća udio slučajeva koji su sankcionirani; · da unaprijedi položaj žrtve i osigura da se sve radnje poduzete tokom procesa zaštite čine u njenom najboljem interesu; · da se izbjegnu postupci koji dovode do sekundarne viktimizacije žena žrtava i žrtava nasilja u obitlji ; · postizanje razumijevanja svrhe, ciljeva i osnovnih principa zaštite; · pružanje brze, pravovremene i efikasne zaštite žrtvama nasilja i to odmah na početku nasilja, tokom kaznenog ili prekršajnog postupka, kao i po okončanju tih postupaka; · osiguravanje primjene cjelovitog pristupa organiziranju procesa zaštite i podrške ženama koje trpe nasilje u obitelji, kojim će biti obuhvaćene sve njihove procjenjene potrebe kroz donošenje posebnih protokola o postupanju u slučajevima nasilja nad ženama, kojima će se bliže regulirati način postupanja svake institucije koja sudjeluje u pružanju zaštite žrtvama. · podizanje svijesti o fenomenu nasilja protiv žena i nasilja u obitelji među svim akterima u sistemu zaštite od nasilja; · umanjenje negativne društvene posljedice nasilja protiv žena i nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Iznesene primjedbe i prijedlozi su komentari ukupne problematike nasilja u obitelji.
58 Autonomna ženska kuća Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku S obzirom da RH primjenjuje Protokol donesen 2005.g. ( uz kasnije izmjene) , novi Protokol bi trebao unaprijediti zaštitu i pomoć žrtvama partnerskog i drugog obiteljskog nasilja, te neposredno promijeniti loše prakse koje su uočene u proteklom razdoblju, što nije učinjeno. Smatramo da će Prijedlog Protokola će trebati ozbiljniju doradu nakon razdoblja e-savjetovanja jer ne ispunjava svoju zadaću. AŽKZ je sa tim ciljem radnoj skupini predala integralni tekst prijedloga teksta Protokola pa ponovno predlaže da se sadržaj prijedloga Protokola AŽKZ razmotri u e-savjetovanju s obzirom da u Protokol ugrađuje pozitivne obveze države odnosno stručnjaka koji su u neposrednom konaktu sa žrtvama nasilja. Nakon što je partnersko i drugo obiteljsko nasilje prestalo biti osobni i obiteljski problem žrtava, tijela državne vlasti su 2000. uvele kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji, a 2003.g. donesen je ZZNO. Taj put do prepoznavanja partnerskog i obiteljskog nasilja kao težeg oblika kršenja ljudskih prava i ozbiljnog društveno političkog problema koji zahtijeva odlučnu aktivnost država bio je dug i težak. Nulta stopa tolerancije na nasilje relativno je novog vijeka, jer se može reći da je jedno vrijeme nasilje bilo prihvaćen oblik ponašanja unutar obitelji. Danas je stav o tome potpuno drugačiji, može se reći dijametralno suprotan. Pravo na kažnjavanje počinitelja kaznenih djela prebacilo se s privatnog prava na javno pravo, stoga je i zaštita od nasilničkog ponašanja u obitelji i drugog kriminalnog ponašanja povjerena državama. Nije stoga posve jasno zašto ovaj Protokol – podzakonski akt, protekom dvadeset godina ponovno o partnerskom i obiteljskom nasilju progovara kao o osobnom i obiteljskom problemu kada ionako postoje predrasude i stereotipi koji žrtvu koja prijavljuje nasilje i traži pomoć znaju obeshrabriti jer se problem nasilja koji prijavljuje i o kojem govori shvaća kao privatni problem osobe. Iako svako nasilje jest nesumnjivo osobni problem, specifičan oblik ovog nasilja dugo nije bio prepoznat i sankcioniran, pa stoga u pravilniku koji treba mijenjati predrasude i stereotipe nije uputno o nasilju govoriti kao o osobnom i obiteljskom problemu. Loš početni stav utkan je u tekst Protokola i biti će ga potrebno mijenjati. Protokol sve stručne službe primarno usmjerava na prekršajne postupke, u tekstu se citiraju odredbe ZZNO, ali ne i kaznenog zakona, sve to unatoč naporima da se nasilje u obitelji i partnersko nasilje primarno razmatra kao kazneno djelo. Svi oblici nasilja kojima se ugrožavaju ili narušavaju fizički, psihički i moralni integritet osobe predstavljaju povredu jednog od osnovnih ljudskih prava sadržanih u Univerzalnoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, a to je pravo na život i sigurnost. Imajući u vidu da je nasilje protiv žena i nasilje u obitelji specifična vrsta nasilja koju muškarac vrši zloupotrebom moći, te da nasilje ugrožava osnovna ljudska prava i dostojanstvo žrtve, ali i svakog člana zajednice, potrebno je u društvu urediti postupanje i suradnju institucija u situacijama nasilja nad ženama u obitelji i u partnerskim odnosima na jedinstven i sveobuhvatan način. Sigurnost svih građana i osoba koji trpe nasilje zasnovana na odredbama Ustava, pozitivnih propisa koji se primjenjuju i starteških dokumentana osnovni je cilj Republike Hrvatske kao i obaveza koje je preuzela pristupanjem i potvrđenim međunarodnim ugovorima kojima se štite ljudska prava. Iz službenih podataka o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj, evidentno je da su najčešće žrtve nasilja osobe ženskog spola različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola u statusu sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih drugova, očeva i sinova. Republika Hrvatska prihvatila je, između ostalog, obavezu da osigura politiku otklanjanja diskriminacije žena i njenu zaštitu od svih vidova diskriminatornog ponašanja. Republika Hrvatska bi u tom smislu trebala poduzimati aktivnosti razvoja društvenih i kulturnih običaja u pogledu ponašanja muškaraca i žena kako bi se otklonile predrasude, kao i uobičajena i svaka druga praksa zasnovana na shvaćanju o inferiornosti ili superiornosti jednog ili drugog spola ili tradicionalnoj ulozi muškaraca, odnosno žena. Ispunjavajući svoju obvezu, Republika Hrvatska treba prepoznati da je ostvarenje de iure i de facto ravnopravnosti žena i muškaraca ključni element u sprečavanju nasilja nad ženama; · prepoznati da je nasilje nad ženama manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do muške dominacije nad ženama i diskriminacije žena od strane muškaraca, te do sprečavanja punog napretka žena; · prepoznati strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja, te da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce. Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
59 Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Iza točke 3. dodati točku 4. "ukoliko je žrtva nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužne su osigurati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe;". Iza točke 5. dodati točku 6. "ukoliko je počinitelj nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužne su osigurati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe osobe;". Nije prihvaćen Komunikacija s osobama s invaliditetom propisana je posebnim Zakonima
60 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB U točki 11. šalje se dojam da će CZSS prvo obaviti inicijalni razgovor s počiniteljem, a tek potom prijaviti nasilje nadležnim tijelima. Razgovore bi trebala obavljati nadležna tijela policija/DO. Nije prihvaćen Cilj postupanja centra za socijalnu skrb je poduzimanje mjera i radnji kao i pružanje potpore u skladu s propisanim ovlastima radi sveobuhvatne zaštite žrtve i članova obitelji, kroz integrirani pristup u radu s počiniteljem nasilja i žrtvom.
61 Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Iza točke 2. dodati točku 3. "ukoliko je žrtva nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužan je osigurati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe osobe koji će žrtvi prevoditi u svim segmentima postupka;". Iza točke 12. dodati točku 13. "ukoliko je počinitelj nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužan je osigurati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe osobe koji će počinitelju prevoditi inicijalni razgovor;". Nije prihvaćen Komunikacija s osobama s invaliditetom propisana je posebnim Zakonima.
62 Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Iza točke 2. dodati točku 3."ukoliko je žrtva nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužna su osigurati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe osobe koji će žrtvi prevoditi u svim segmentima postupka;". Nije prihvaćen Komunikacija s osobama s invaliditetom propisana je posebnim Zakonom.
63 Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO Iza točke 2.8. dodati točku 2.9. "ukoliko je žrtva nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužni su pozvati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe osobe koji će žrtvi prevoditi u svim segmentima postupka.". Nije prihvaćen Komunikacija s osobama s invaliditetom propisana je posebnim Zakonima
64 Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Iza točke 3. dodati točku 4. "ukoliko je žrtva nasilja gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba, dužna je osigurati kvalificiranog i stručnog prevoditelja znakovnog jezika ili prevoditelja za gluhoslijepe osobe koji će žrtvi prevoditi u svim segmentima postupka;". Nije prihvaćen Uređeno Zakonima i provedbenim propisima koji uređuju postupanja policijskih službenika.
65 Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Pozdravljamo prepoznavanje važnosti Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Uz potrebu zaštite žena s invaliditetom od nasilja i zaštitu od nasilja u obitelji osoba s invaliditetom, člankom 9. se propisuje i komunikacijska pristupačnost kroz osiguravanje prevoditelja znakovnog jezika. Također, u Republici Hrvatskoj Zakonom o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba NN 82/15 člankom 5. hrvatski znakovni jezik definira se kao izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. On je samosvojan jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima te je potpuno neovisan o jeziku čujućih osoba. Konačno, Zakonom o socijalnoj skrbi NN 130/17, člankom 77. stavkom 3. je propisano kako zbog prevladavanja poteškoća u komunikaciji i mobilnosti gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na pomoć stručnog prevoditelja. Želimo istaknuti kako se unutar skupine osoba s invaliditetom, koji su izrazito ranjiva skupina, nalaze još ranjiviji, oni s jezičnim i komunikacijskim barijerama. Zbog specifičnosti svog invaliditeta i načina komunikacije imaju poteškoća u izražavanju i komunikaciji te im je prijeko potrebna podrška. S obzirom na to da se kroz cijeli protokol nigdje ne spominje pristup informacijama i pravovremeno osiguravanje komunikacijske pristupačnosti apeliramo na važnost osiguravanja stručnih i kvalificiranih prevoditelja znakovnog jezika i prevoditelja za gluhoslijepe osobe u svim postupcima koji se provode sa žrtvom/počiniteljem nasilja koja/i je gluhoslijepa, gluha ili nagluha osoba. Nije prihvaćen Osiguranje komunikacije osobama s invaliditetom prilikom pristupa i ostvarenjima pravima uređeno je Zakonima te nema potrebe da se isto propisuje u Protokolu.
66 Ured pučke pravobraniteljice         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, III. ZAVRŠNE ODREDBE U završnim odredbama, na kraju točke 4. predlažemo dodati rečenicu: „To, između ostalog, uključuje organiziranje i provođenje kontinuirane edukacije unutar pojedinih resora (primjerice, policijskih službenika i dr.) za obavljanje poslova obuhvaćenih protokolom, ali i edukacija na međuresornoj razini.“ Nije prihvaćen Redovita edukacija stručnjaka propisana je u općim principima kao i međuresorna suradnja.
67 Ured pučke pravobraniteljice         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Nadalje, u poglavlju pod naslovom 3. Pravosuđe, odnosno u točki 13. predlažemo ukloniti riječi „na njen zahtjev“, u svrhu obavještavanja žrtve nasilja u obitelji o poduzetim radnjama povodom prijave i ishodu postupka i dostavljanju pravomoćne odluke suda, u svakom slučaju. Nije prihvaćen Navedena odredba usklađena sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
68 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Nasilje u obitelji je ujedno i povreda duštvene discipline ili drugih društvenih vrijednosti poput mirnog suživota. Obveza poštivanja društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti jest obveza koja se mora ispunjavati u civiliziranom i na pravu zasnovanom društvu. Nije prihvaćen Primjedba je deklarativne naravi. U uvodu Protokola nasilje je definirano i kao društveni problem.
69 Ured pučke pravobraniteljice         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB U točki 4. Centar za socijalnu skrb, u podtočki 4. na kraju rečenice predlažemo dodati „te zaštitu osoba starije životne dobi“. Jednako tako, u točki I.4. predlažemo dodati novu podtočku koja glasi: „u slučaju nasilja nad osobom starije životne dobi, stručni tim je dužan bez odgode stupiti u kontakt sa žrtvom i njenom obitelji i napraviti specifičnu procjenu ugroženosti/sigurnosti osobe starije životne dobi primjenjujući odgovarajuće instrumente socijalnog rada te po potrebi poduzeti mjere ili radnje radi njezine zaštite sukladno Planu sigurnosti.“ Nije prihvaćen Stručni radnici napravit će specifičnu procjenu ugroženosti starije osobe i izraditi individualni plan skrbi.
70 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima 1. UVOD, Značenje pojmova Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je širi krug osoba: Osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik. (2) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
71 Ured pučke pravobraniteljice         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA U točki I.1. Policija, u podtočki 17. na kraju rečenice predlažemo dodati „te mjera ili radnji radi zaštite osobe starije životne dobi“, kako bi se uskladila sa Zakonom. U točki 1., koja se odnosi na postupanje policije, navedene su obaveze policije, koje između ostalog uključuju provođenje procjene rizika (podtočka 5.) te pojedinačnu procjenu žrtve (podtočka 6.). Uzimajući u obzir da su policijski službenici često prvi koji se pozivaju u slučajevima nasilja u obitelji, od iznimne je važnosti način na koji reagiraju, njihov stav prema žrtvi i zaštita koju joj pružaju, kako bi se promicala sigurnost žrtve i odgovornost počinitelja. Jednako tako, važan je i način na koji se prikupljaju informacije. Iz Nacrta prijedloga se ne vidi pomoću kojih instrumenata bi se trebala raditi procjena rizika, odnosno, je li ona prepuštena subjektivnoj procjeni svakog pojedinog policajca ili se radi na temelju smjernica. Pri tome valja imati na umu da je od izuzetne važnosti da ove procjene rade policijski službenici koji su prethodno educirani odnosno dodatno osposobljeni za rad odnosno obavljanje tih poslova. Smatramo nužnim detaljnije urediti sadržaj spomenute procjene rizika te pojedinačne procjene žrtve, poglavito utvrditi metodologiju izrade procjena za svako tijelo koje ih treba izraditi. Nije prihvaćen Uređeno propisima koji uređuju policijska postupanja. Postupanje prema osobama starije životne dobi uređeno Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
72 Ured pučke pravobraniteljice 1. UVOD, Značenje pojmova Člankom 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu Zakon) propisan je krug osoba na koje se zakon odnosi pa je u uvodnom dijelu Nacrta prijedloga, kod određivanja značenja pojmova, s tim potrebno uskladiti značenje pojma „nasilje u obitelji“. Naime, predloženim Nacrtom obuhvaćen je puno uži krug osoba i odnosi se samo na nasilje u partnerskim odnosima, dok Zakon obuhvaća širi krug osoba, odnosno sadašnjeg i bivšeg bračnog druga, sadašnjeg i bivšeg izvanbračnog druga, sadašnjeg i bivšeg životnog partnera, sadašnjeg i bivšeg neformalnog životnog partnera, njihovu zajedničku djecu te djecu svakog od njih, srodnike po krvi u ravnoj lozi, srodnike u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnike po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelja i posvojenika, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Također, nisu obuhvaćene ni sve vrste nasilja u obitelji propisane Zakonom (primjerice, nedostaje „zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje“). Stoga predlažemo da se i taj dio uskladi s čl. 10. Zakona, ako se Protokolom žele ponovno definirati pojmovi već definirani u Zakonu. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
73 Ured pučke pravobraniteljice         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vezano uz međuresornu suradnju u slučajevima nasilja u obitelji općenito, smatramo kako je ključno međusobno uvažavanje od strane različitih struka te otvorenosti za suradnju čak i u slučajevima greške u postupanju nekog od dionika, za razliku od uobičajenog zatvaranja svakog pojedinog sustava u sebe. Već je postojećim Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji pretpostavljena međuresorna suradnja kao ključan faktor u postupanju u slučajevima obiteljskog nasilja, međutim, u praksi se pokazalo kako je često bila otežana te svakako postoji mjesta za napredak. Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
74 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Iza točke 5. dodati: „Prilikom informiranja o žrtvama s invaliditetom koristiti konvencijske termine „osoba s invaliditetom i „dijete s teškoćama u razvoju“. Obrazloženje: U hrvatskom medijskom prostoru i dalje su prisutni termini poput „osobe s posebnim potrebama“, „invalidi“, „hendikepirane osobe“ i sl. Premda neki smatraju da pitanju termina ne bi trebalo pridavati toliko značaja, iskustveno znamo da se stav prema određenoj grupi ljudi odražava već u nazivu kojim ih oslovljavamo. Prema takvom shvaćanju nejednaki tretman odnosno diskriminacija počinje već u imenu kojim smo, možda i nenamjerno, neku osobu u početku označili invalidnom, odnosno manje vrijednom, hendikepiranom, kojoj nešto nedostaje i time je sveli na njezin nedostatak, umjesto da je doživimo kao osobu koja ima neke poteškoće, ali ujedno ima i sposobnosti, želje i potrebe poput svih onih koji tu poteškoću nemaju. Konvencija u čl. 1. navodi tko su osobe s invaliditetom: „Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima“. Slijedom navedenog predlažemo upotrebu konvencijskih termina. Nije prihvaćen Način medijskog izražavanja propisan pravilima struke i propisima koji uređuju medijsko izvještavanje.
75 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Između točke 14. i točke 15. Protokola, dodati: „Ukoliko je građevina u kojoj se nalazi državno odvjetništvo ili sud arhitektonski nepristupačna za žrtvu s invaliditetom, potrebno je žrtvi s invaliditetom omogućiti davanje iskaza na drugom, pristupačnijem mjestu. Obrazloženje: Imajući u vidu da su pravosudne institucije u pravilu smještene u starijim građevinama koje su nepristupačne, potrebno je osobama s invaliditetom, prvenstveno sa tjelesnim invaliditetom, prilagoditi mjesto davanja iskaza kako bi istome mogao pristupiti. Nije prihvaćen Pristupačnost prostora osobama s invaliditetom uređeni su posebnim Zakonima.
76 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, sukladno čl. 6., čl. 7. i čl. 8. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom („Narodne novine“, br. 107/07), dostavlja prijedloge na Nacrt prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (dalje: Protokol), kako slijedi: I. OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Između točke 3. i točke 4. Protokola dodati: „Sva tijela koja reagiraju na hitne slučajeve moraju biti osposobljeni da priznaju osobe s invaliditetom kao punopravne osobe jednake pred zakonom i dati istu težinu njihovim pritužbama i izjavama kao što bi ih imale osobe bez invaliditeta.“ Obrazloženje: „Postoje situacije kada institucije propituju vjerodostojnost iskaza žena s invaliditetom, pogotovo žena s intelektualnim ili mentalnim oštećenjima upravo zbog postojanja samog invaliditeta“. Odbor za prava osoba s invaliditetom UN-a u Komentaru br. 3. (2016) na čl. 6. Konvencije takvo postupanje opisuje kao strukturnu ili sustavnu diskriminaciju koja se upravo odražava u skrivenim ili očitim uzorcima diskriminatornog institucionalnog ponašanja, diskriminatornih kulturnih tradicija i diskriminatornih socijalnih normi. Stoga je obveza države potpisnice Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (čl.5, čl.12, čl.13, čl.16) kao obvezujućeg međunarodnog dokumenta, da poduzme sve potrebne mjere kako bi se otklonila diskriminirajuća postupanja te ženama s invaliditetom osigurala pravna zaštita na ravnopravnoj osnovi s drugima. Kao početni stadij otklanjanja takvog postupanja smatra se nepropitivanje vjerodostojnosti njihova iskaza. Nije prihvaćen Senzibilizirano stručno postupanje prema osobama s invaliditetom kao i svim žrtvama nasilja već je razrađeno u prethodnim dijelovima teksta kao i u općim principima.
77 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Između točke 8. i točke 9. Protokola dodati: „Ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/kinje koji će ovisno o individualnim potrebama žrtve s invaliditetom i na njoj razumljiv način pružiti primjerenu individualnu podršku kako bi žrtva s invaliditetom razumjela svoja zakonska prava. Navedeno se odnosi i na djecu s teškoćama u razvoju kao žrtvama i svjedocima.“ Obrazloženje: Ovisno o vrsti invaliditeta, mentalnog, intelektualnog, osjetilnog ili tjelesnog, svaka vrsta oštećenje zahtijeva specijaliziranog stručnjaka koji će osobi moći s obzirom na specifičnost/vrstu njenog oštećenja pružiti primjerenu i njoj razumljivu podršku. Osim službenog tumača, žrtva s invaliditetom može zatražiti i podršku od neke druge osobe od povjerenja, s kojom je u kontinuiranom kontaktu i koja najbolje razumije žrtvine potrebe i invaliditet. Nije prihvaćen Pomoć specijaliziranog stručnjaka uređena je posebnim Zakonima. U točci 2. Općih principa u radu nadležnih tijela definirana je potreba individualiziranog pristupa svakoj žrtvi nasilja u obitelji.
78 Vesna Vinčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, SUSTAV PODRŠKE ŽRTVAMA I SVJEDOCIMA Smatram da je žrtvama potrebna sveobuhvatna pomoć, a ne samo tijekom kaznenog i prekršajnog postupka. Zaista je potrebno ozbiljno razmisliti o osnivanju intervencijske službe ili centra za zaštitu od nasilja u obitelji, slično kao u Austriji, koja bi imala širi obuhvat od samog kaznenog ili prekršajnog postupka, pa tako primjerice već na policiji u cilju podnošenja kaznene prijave, praćenje u tijeku saslušanja, pretresa i drugih radnji, zastupanje od strane odvjetnika kako bi i žrtva imala zaštitu u ostvarivanju svojih prava čime bi se više približili uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela koji su jasno naznačena u Direktivi 2012/29/EU. Nije prihvaćen Navedena primjedba je komentar.
79 Vesna Vinčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Čl. 15. Da li ista obavijest obuhvaća i nadležnu policijsku postaju da se ne bi desilo da je jedino policija ostala neobaviještena da je nasilnik na slobodi? Osobito što je policija već napravila procjenu rizika, pa ako sud nije prepoznao visoki rizik, da policija provede svoje mjere tipa provjera posjedovanja oružja i sl. Nije prihvaćen Isto je propisano Zakonom.
80 Vesna Vinčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Čl. 1. Obzirom da je jedna od najvećih grešaka koja se čini prilikom intervencija u slučajevima nasilja u obitelji podcjenjivanje opasnosti, predlažem da se u čl. 1. jasno naglasi kakva se intervencija očekuje od policije ….“ …i pružiti pravovremenu intervenciju kojoj je prioritet sigurnost“. Naravno za to je potrebno policiji osigurati potrebnu logistiku, konkretne ovlasti, materijalne i kadrovske uvjete, edukaciju i dr. Čl. 2. Sigurnost u prvom redu, a potom i ZAŠTITA žrtve su prioritetni zadaci policijske intervencije, a POLICIJA ima ovlasti i obvezu da reagira u slučaju nasilja. Naravno i za to je također potrebno policiji osigurati potrebnu logistiku, konkretne ovlasti, materijalne i kadrovske uvjete, edukaciju i dr. Čl. 17. se opetovano prebacuje postupanje u slučajevima nasilja u obitelji na socijalnu skrb i mjere obiteljsko pravne zaštite, a dosadašnja praksa je pokazala da je za efikasnu zaštitu od nasilja prvi element efikasna intervencija policije, potom organa kaznenog gonjenja, a na kraju socijalne skrbi. Dovoljno je u čl. 16 dodati da će se pored žrtve obavijestiti i centar za socijalnu skrb. ČL. 18. Ukoliko je policija zadužena za sigurnost i zaštitu žrtava bespotreban je zahtjev stručnih radnika centra jer bi se pružanje pomoći policije u visoko rizičnim situacijama trebalo podrazumijevati. Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
81 Vesna Vinčić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Prijedlog Protokola je ishitren i stihijski jer nisu ispunjeni preduvjeti za njegovu veću učinkovitost, a to su slijedeći: 1. Ovaj protokol se temelji na dosadašnjoj zakonskoj regulativi koja je manjkava, osobito u segmentu izostanka jasnih kriterija razgraničenja između kaznenog djela i prekršaja, što je krucijalno kako za počinitelje i žrtve, tako i za tijela kaznenog progona; zatim nedostatak mreže dodatnih mjera svih nadležnih institucija, primjerice ovlast policiji da trenutno udalji počinitelja iz doma na određeno vrijeme, a nije pritvor (Austrija) i niz drugih manjkavosti. 2. Budući su najavljene kao nužne promjene i izmjene Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji od strane Ministra pravosuđa postavlja se pitanje svrhe ovog Protokola prije tih izmjena. Potrebno je urediti temelje, a ne samo uređivati fasadu. 3. Na žalost ovaj Protokol se izrađuje nakon reakcije javnosti, a ne na inicijativu državnih tijela i njihovih stručnih službi u Ministarstvu koji su već ranije itekako bili upoznati , osobito od strane socijalnih radnika u Centrima za socijalnu skrb, sa rastućim i gorućim problemom nasilja kako u obitelji tako i šire. Nije prihvaćen Izneseno je komentar i ne sadrži primjedbe ili prijedloge.
82 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE 1.1.Odmah prijaviti sumnju na nasilje policiji i nadležnom centru za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera za zaštitu djeteta. Nepotreban dio o obavještavanju ravnatelja ili stručnog suradnika, s obzirom da postoji obaveza prijavljivanja nasilja ili sumnju na isto. Iz ovog se može protumačiti kao da osoba mora prvo tražiti dozvolu ravnatelja za prijavu, što isključuje smisao ovog Protokola. A praksa je pokazala da ravnatelji nisu baš skloni prijavljivati nasilje. 1.6. dodatak: vrtići su obavezni upisati dijete žrtve obiteljskog nasilja u vrtić i bez suglasnosti drugog roditelja, ukoliko su dobili takvu preporuku od nadležnog CZSS i ukoliko se procjenjuje da je to u najboljem interesu djeteta, a ukoliko imaju slobodnih mjesta. Objašnjenje: mnoge žrtve obiteljskog nasilja su smještene u sigurnim kućama ili su bile prisiljene napustiti mjesto stanovanja, da bi se zaštitile od nasilnika. Obzirom postupci vezani uz povjeru mld. djece traju jako dugo, a počinitelj je često nesuradljiv, dijete ne može biti upisano u vrtić iz proceduralnih razloga jer vrtići zahtijevaju suglasnost oba roditelja. Paradoksalno se u praksi događa da vrtići trebaju suglasnost čak i onog roditelja koji ima zabranu približavanja tom djetetu i predstavlja opasnost za dijete. Ovo bi uvelike olakšalo žrtvama odlazak od počinitelja nasilja i proces osamostaljenja. Nije prihvaćen Ravnatelj je poslovni i stručni voditelj ustanove i odgovoran je zakonitost rada i stručni rad ustanove. Također, predloženi dodatak nije predmet Protokola. Roditeljska skrb uređena je Obiteljskim zakonom, a uvjeti upisa djeteta u vrtić propisima kojima se uređuje predškolskom odgoj.
83 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB 18. dodatak: CZSS će dati svoju preporuku za upis mld. djeteta u vrtić i prije odluke nadležnog suda, čiji je roditelj ili je ono samo žrtva obiteljskog nasilja, ukoliko se isto procijeni kao najbolji interes djeteta, a drugi roditelj je nesuradljiv ili ugrožavajući za žrtvu i dijete. Nije prihvaćen Roditeljska skrb i suglasnost centara za socijalnu skrb uređeni su Obiteljskim zakonom.
84 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA 5. Ponovno, što znači procjena žrtve i s kojim ciljem? Predlažemo termin „procjena potreba žrtve“. 13. Maknuti „na njezin zahtjev“. Mora postojati obaveza da se žrtvu obavijesti o poduzetim radnjama, što je ujedno i sukladno pravu na informaciju. 14. Uvesti da se ovo pravo odnosi na sve sudske postupke koje žrtva vodi, a u kojima sudjeluje i počinitelj nasilja. Konkretno, imamo primjer razvoda braka pri Općinskom sudu, gdje će se žrtva susresti s počiniteljem, a zakon joj ne omogućava zaštitu od njega. Nije prihvaćen Navedeno je uređeno Zakonom.
85 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA 1.Za obiteljsko nasilje je karakteristično njegovo dugogodišnje postojanje prije prve prijave policiji, a u praksi često svjedočimo da se procesuira samo zadnji nasilni čin koji je prethodio prijavi policije. Takav postupak dovodi do neprimjereno blagog procesuiranja počinitelja nasilja i pridonosi ponavljanju nasilja. Predlažemo nadopunu: „pribaviti podatke i prikupiti obavijesti na način kojim će se osobi, za koju je prijavljeno ili se pretpostavlja da je žrtva nasilja omogućiti da policijskom službeniku neometano i bez straha odnosno u odvojenim prostorijama i bez nazočnosti počinitelja nasilja, priopći sve obavijesti relevantne za utvrđivanje počinjenog sadašnjeg i eventualnog prijašnjeg proživljenog nasilja; 6. Što znači „procjena žrtve“? S kojim ciljem se radi ta procjena? Predlažemo pojam „procjena potreba žrtve“ 16. ŠTO ZNAČI U NAJKRAĆEM ROKU?? POTREBNO JE OBAVIJESTITI ŽRTVU ODMAH PO SAZNANJU DA ĆE POČINITELJ BITI PUŠTEN (DAKLE, PRIJE NEGO ŠTO GA SE FIZIČKI PUSTI VAN)! 19. dodatak: prije činjenice smještaja u sigurnu kuću, policija ima obavezu omogućiti žrtvi pratnju do adrese stanovanja, kako bi žrtva imala mogućnost uzeti svoje najosnovnije osobne stvari. Pojašnjenje: u praksi se događa da žrtve i njihova djeca, dolaze na smještaj s vrećicom u ruci, bez ičega te po nekoliko dana čekaju pratnju prema nalogu suda. Apeliramo da im se omogući ovo pravo, kako bi se izbjegle ovakve nehumane situacije. 20. dodatak: uskladiti sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, prema kojem žrtva obiteljskog nasilja ima pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje. Naglasak staviti u situaciji kada daje prvi iskaz na policiji. 21. dodatak: uskladiti sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, prema kojem žrtva obiteljskog nasilja ima pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola. 22. Za razmisliti: često se u praksi događa da žrtve obiteljskog nasilja prilikom davanja prvog iskaza policiji o nasilnom događaju na policiji provedu i po 10 do 12 sati s malom djecom. To se sve događa u kontekstu izrazitog šoka i stresa kada žrtva često nije u stanju dati potpuni i cjeloviti iskaz što posljedično dovodi do toga da policija ne može dobiti sve relevantne informacije o dinamici nasilja. Krajnji rezultat je nedovoljna zaštita žrtve i preblago procesuiranje nasilnika. Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
86 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela 6. Što točno znači pravovremena intervencija u obitelji ukoliko su prepoznati rizični čimbenici za razvoj nasilničkog ponašanja, a takvo se ponašanje još nije manifestiralo? 7. U tekstu nije jasno što znači pojam „prijava“, a što „saznanje“ o nasilju jer sve nadležne institucije i po sadašnjim zakonima MORAJU procesuirati nasilnika i zaštititi žrtvu bez obzira na koji način su došli do saznanja o nasilju i neovisno o želji žrtve za takvim procesima. Nije prihvaćen Navedena primjedba je komentar.
87 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb 1. UVOD, Značenje pojmova 1.Uskladiti sukladno definiciji u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i dodati tko sve točno ulazi pod članove obitelji: „Nasilje u obitelji su sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu između bivših i sadašnjih bračnih drugova, životnih partnera ili neformalnih životnih partnera, njihove zajedničke djece te djece svakog od njih, srodnika po krvi u ravnoj lozi, srodnika u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnika po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelja i posvojenika te osoba koje žive u zajedničkom kućanstvu.“ 2.“Tjelesno“ i „fizičko“ su sinonimi pa treba izbaciti jedno od toga. Nije jasno što znači trpjeti fizičke ili psihičke posljedice, tj. da li osoba koja nema niti fizičke niti psihičke posljedice nije žrtva makar je trpjela nasilje? Predlažemo: Žrtva nasilja u obitelji je osoba koja trpi bilo koji oblik nasilja, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. 5. Nisu sve organizacije koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja i afirmacije njihovih prava „Organizacije civilnog društva“, nego su neke organizacije osnovane od strane grada, županije ili vjerskih organizacija. Pojam „organizacije civilnog društva“ se proteže kroz cijeli Protokol i netočno oslikava stvarno stanje u području skrbi o žrtvama obiteljskog nasilja. Primjerice, postoji nekoliko sigurnih kuća na razini RH koje su registrirane kao ustanove ili domovi socijalne skrbi te nude uslugu smještaja žrtvama obiteljskog nasilja i još razne druge usluge. Predlažemo u cijelom Protokolu upotrebu pojma „Organizacije koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja“. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
88 Lidija Perši         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Za žurni kontakt sa žrtvom izvidom na terenu od strane stručnih radnika Centra za socijalnu skrb potrebna su službena vozila. Npr 36 stručna radnika imaju na raspolaganju dva službena vozila, a nema redovitih linija prema udaljenim općinama i mjestima. U kojem roku će resorno Ministarstvo osigurati dostatna sredstva iz Državnog proračuna? Zanimljivo je, ali i diskriminirajuće, kako su Uredi državne uprave bili opremljeni svima što je bilo potrebno prije nego što su preuzeli poslove vezano uz zajamčenu minimalnu naknadu, a na kraju poslove nisu ni preuzeli. Centrima za socijalnu skrb se svaki puta nameću dodatni poslovi i ovlasti, bez ikakve pripreme i osiguranja dovoljnog broja stručnih radnika i opreme. Ponekad se odrede i rokovi ali ih resorno Ministarstvo ne poštuje (primjer Pravilnika o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih stručnih radnika CZSS i podružnice gdje je rok od tri godine odavno prošao). Nije prihvaćen Izneseno je komentar i ne sadrži primjedbe ili prijedloge. Pitanje o opremljenosti Centara za socijalnu skrb nije predmet ovog Protokola.
89 Lidija Perši         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Već sada u svim Centrima za socijalnu skrb prema važećem Pravilniku o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnica ali i prema internom Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova kojega ima svaki Centar, nedostaje od 30 do 60% stručnih radnika prema broju zaposlenih stručnih radnika. Kako, na koji način i u kojim rokovima će se osigurati dovoljan broj specijaliziranih stručnjaka kad svaki zahtjev Centra za zapošljavanja stručnih radnika, Ministarstvo za demografiju ... odbija pozivajući se na Odluku Vlade o zabrani novog zapošljavanja i nedostatku financijskih sredstava? Nije prihvaćen Izneseno je komentar i ne sadrži primjedbe ili prijedloge. Pitanje o broju zaposlenih stručnih radnika u Centrima za socijalnu skrb nije predmet ovog Protokola.
90 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO U točki 2.8. smatramo potrebnim dodati da će u slučaju odbijanja upućivanja na liječenje od strane počinitelja nasilja u obitelji zdravstveni radnik o tome također obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb i/ili policiju. Nadalje se postavlja pitanje kako će zdravstveni radnik saznati da je njegov pacijent počinitelj nasilja u obitelji. Također nije jasna formulacija – da li se misli ukoliko je osoba hospitalizirana pa u trenutku otpusta treba obavijestiti žrtvu ili nešto drugo? U svakom slučaju potrebno je odmah obavijestiti žrtvu o otpustu počinitelja! Nije prihvaćen Uređeno propisima iz područja zdravstvene zaštite i postupanja zdravstvenih radnika.
91 EDIN SARAČ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Postovani - Samim opisanim uvodom gdje navodite "da su najcesce zrtve nasilja osobe zenskog spola..." stavljate i zakljucak za koga je ovo pisano i tko je ovo pisao. Nasilje u OBITELJI ne poznaje spol. Nasije u obitelji ukljucuje sve pripadnike obitelji, a to su muskarac, zena te djeca koja najvise ispastaju u slucaju da se evidentira nasilje. Ako zelite pisati o nasilju nad zenama onda izmjenite naslov u "prijedlog protokola o postupanju u slucaju nasilja nad ZENAMA" Kako je doslo do nasilja? Koji su faktori koji su pokazali da ce do nasilja doci? Kako osigurati pravovremenu reakciju kroz edukaciju drustva i pojedinaca da do bilo koje vrste nasilja ne dodje? S tim se prvo pozabavite.... Dalje, termin "protokol" kroz svoju definiciju obuhvaca set konkretnih operativnih mjera kroz razlicite scenarije koje ce osigurati da se pojedinci nad kojima se desilo nasilje budu zasticeni u kratkom periodu. Medunarodni propisi, zakonski akti i ostalo ne mogu biti dio operativnog protokola, vec jedino pravnog koji kad se zavrti nema kraja. Ako zelite protokol onda definirajte set pravila da se odmah zastite pojedinci a pogotovo djeca da ne pate u svom psihosocijalnom i psihofizickom razvoju dok traje pravna nocna mora koja se oteze godinama jer pravni protokol tako kaze. Tko treba upravljati ovim protokolom i znati kako postupati u tisucu razlicitih scenarija? Centri za socijalnu skrb i policija koji su prvi kontakt nad pojedinicima nad kojima se desilo nasilje. Uzimanje biljeski kao mjera intervencije nakon sto se nasilje desilo ne sprecava da se nasilje ne ponovi osim ako se pojedinac koji je izvrsio nasilje zatvori. S toga krenite i pocnite ispocetka od toga tko sudjeluje u pisanju ovog teksta, jer tu pocinje pristranost koja se dalje nastavlja kroz lanac. Dali je nad osobama koje su sudjelovale u pisanju ovog teksta ikada izvrseno nasilje bilo koje vrste? Ako jest, onda nema sanse da ista sudjeluje u pisanju ovih vrsta dokumenata Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
92 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb 1. UVOD, Značenje pojmova 1. Nasilje u obitelji* navodi:"(...) „Nasilje u obitelji“ su sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu između bivših i sadašnjih bračnih drugova ili partnera...". U Uvodu Protokola stoji i sledeće: (...) Zakon se primjenjuje na sljedeće osobe: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner...". Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, u članku 8. navodi termin Životni partner (a ne partner), te je bitno navesti pun termin Životni partner kako je navedeno i u Uvodu Protokola. Kakvi su oblici nasilja u porodici propisano je odredbom iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iščitavajući tu odredbu nigde nema poveznice sa žrtvama nasilja u porodici propisanog člankom 8. istog Zakona. Ovo što se predlaže, kao pojam nasilja u porodici, u Protokolu odnosi se isključivo na partnersko nasilje u braku (fali reč ŽIVOTNOM) partnestvu ili na osobe koje su u braku ili ŽIVOTNOM partnerstvu ali bez da uključuje sve druge članove porodice koji bi mogli (jesu) žrtve nasilja. Imajući sve u vidu, kako je trenutno navedeno, Protokol se izgleda samo primenjuje kada se radi o partnerskom nasilju. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
93 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb 1. UVOD, Značenje pojmova 3. Nasilje nad ženama*: Zakonodavac se nije dobro izrazio jer ROD, kao društveni konstrukt, temelji se na dva pola. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
94 Hrvoje Jukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Načelno ovaj prijedlog ne zadovolja suštinu radi kojeg je predložen, a to je da se točno definira postupanje pojedinih čimbenika unutar sustava. U postojećim zakonskim propisima i odredbama je već definirano tko i kako postupa i kako bi trebao postupati pa su time i određene i definirane radnje i postupci. Svrha Protokola bi trebala biti detaljnije određen hodogram postupanja od zaprimanja prijave za nasilje pa nadalje do dolaska pred pravosudni sustav i provedba tog postupanja s ciljem pomoći i zaštiti žrtava. U ovom protokolu su samo nabrojane nadležnosti koje su se već definirale u drugim zakonskim propisama pa je time bezpredmetno to ponavljati. Provedba propisa i postupanje je problem u praksi koji ovim Protokolom nije riješen. Svatko od osoba koje sudjeluju unutar procesa znaju koje su im obveze i što moraju poduzimati, no interakcija unutar sustava je loša ili skoro nikakva. Suradnja policije ili državnog odvjetništva sa Centrima, Centra sa sudovima, itd. je vrlo otežana, spora i neučinkovita. U ovom Protokolu je najmanje zastupljena zaštita prava djece kao najranjivije skupine, te s time povezano procijena rizika, žurni smještaj i zbinjavalje ugrožene djece, suport stručnih osoba koji im je potreban, itd. Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
95 Hrvoje Jukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Predlažem da se izbriše drugi odlomak obzirom da statistika ne može predstavljati razlog niti povod za donošenje ovog Protokola. Protokol se donosi radi zašitite žrtava. Sve su žrtve jednake bez obzira kojeg su roda i jednako im treba pružiti pomoć i zaštitu. Nije prihvaćen Iznesena primjedba je komentar bez obrazloženja. Razlog donošenja novog protokola su zakonodavstvo i strateški dokumenti, a ne statistički podaci. Protokolom se jednako štite sve žrtve obiteljskog nasilja.
96 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku U cijeloj ovoj gomili lijepih želja zasnovanih na dojmovima, osobnoj pristranosti, histeriji ulice, predrasudama, stereotipima ....., a puno manje na suvremenim znanstvenim spoznajama nedostaje ključna definicija nasilja, a ona glasi: nasilje je proces, a tako ga treba i promatrati, a ne događaj izvučen iz konteksta u kojem jedan od partnera nastoji nanijeti štetu onom drugom npr. u brakorazvodnom postupku ili prilikom povjere djeteta. Problem nasilja neće se riješiti promatrajući ga iz perspektive jednog spola i provodeći pravnu represiju nad drugim spolom. Navedite jedan primjer zemlje koja je ovakvim pristupom riješila problem nasilja!? Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
97 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Kakvo je to "usmeno rješenje" u točci 6.? Pa koliko mi je poznato to se i do sada koristilo, samo se nije tako nazivalo, i zloupotrebljavalo. Nije prihvaćen Donošenje usmenog rješenja u žurnim situacijama propisano je Zakonom o općem upravnom postupku i posebnim Zakonima. Propisan je rok u kojem se mora donijeti rješenje u pisanom obliku.
98 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Treći pasus je u koliziji sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (čl. 8.), Zakonom o suzbijanju diskriminacije, u delu zabrane diskriminacije prema spolnoj orijentaciji i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 2. te čl. 6.). Ukoliko se ne unese reč MUŠKARCIMA ne prepoznaju se i homoseksualne zajednice, dva muška životna partnera, što je direktno kršenje navedenih organskih zakona. Zbog toga, odredba treba da glasi: "Primjerenim načinom izvještavanja o slučajevima nasilja nad ženama, MUŠKARCIMA i nasilja u obitelji mediji mogu imati važnu ulogu u sprječavanju budućih događaja nasilja u obitelji. U slučaju izvještavanja o događajima nasilja nad ženama, MUŠKARCIMA i nasilja u obitelji mediji su dužni:". Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
99 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Tačka 12. trenutnog Predloga Protokola nije usklađena sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8.) ali ni sa Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 2. te čl. 6.), jer ne uključuje da se i nad muškarcima vrši nasilje. Pored heteroseksualnih parova, osobe istog spola, dva muškarca, u formalnom i neformalnom životnom partnerstu ovde nisu prepoznati što je direktna diskrminacija prema seksualnoj orijentaciji i obiteljskom statusu (Zakon o suzbijanu diskriminacije članak 1.). Tačka 12. treba da glasi: Zbog počinjenog nasilja nad ženom, MUŠKARCEM ili nasilja u obitelji suci prekršajnih sudova i istražni suci osigurat će prihvat dovedenog okrivljenika odnosno osumnjičenika radi određivanja zadržavanja u prekršajnom odnosno određivanja pritvora u kaznenom postupku te ispitati dovedenu osobu i odlučiti o načinu vođenja daljnjeg postupka. Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
100 Tomislav Valečić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA 6. surađivati sa organizacijama koje pružaju uslugu psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji a po potrebi surađivati i sa drugim organizacijama koje pružaju usluge savjetovanja, podrške i smještaja žrtvama; - smatram da počinitelja nasilja u obitelji treba obavezno uključivati u društvene programe organizacija civilnog društva, dok žrtvama nasilja može biti dopušteno da tu mogućnost ne koriste 7. surađivati sa županijskim timovima za sprečavanje i borbu protiv nasilja u obitelji - nema potrebe naglašavati nasilje nad ženama i time diskriminirati, nasilje nad djecom i muškarcima nije ništa manje zlo Nije prihvaćen Prijedlog o uključivanju počinitelja u programe organizacija civilnog društva uređeno je Zakonima. Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
101 Tomislav Valečić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Poštujem dobru volju u kreiranju načela postupanja nadležnih tijela, no nigdje ne vidim što žrtva nasilja ili žrtva lažne prijave nasilja može poduzeti ukoliko nadležna tijela ne postupaju u skladu sa propisanim načelima rada. Također načela postupanja prema predloženom obrascu ne prepoznaju mogućnost lažne prijave, predpostavke u nevinost dok se ne dokaže krivnja, te potrebu korektnog, profesionalnog i nepristranog pristupa objema stranama. Predlažem dodavanje klauzule kojom se propisuje kažnjavanje tijela i odgovornog pojedinca za nepridržavanje propisa. Predlažem da se kao hitni i najviši prioritet postavi predradnja kojom treba ustanoviti ima li prijava osnove ili nema, čime će se optimizirati daljnji procesi i izbjeći daljnji koraci ukoliko se ustanovi da nasilja nije bilo, odnosno bolje se posvetiti slučajevima u kojima ima nasilja. Nije prihvaćen Navedena primjedba ne može se propisati Protokolom. Navedeno je propisano Zakonima.
102 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Odredba 7. surađivati sa županijskim timovima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji nije potpuna. Neophodno je ubaciti i reč MUŠKARCIMA jer se u suprotnom vrši kršenje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (čl. 8.), Zakon o suzbijanju diskriminacije (čl. 1.) u delu zabrane diskriminacije prema spolnoj orijentaciji i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 2. te čl. 6.). Ukoliko se ne unese reč MUŠKARCIMA ne prepoznaju se i homoseksualne zajednice, dva muška životna partnera, što je direktno kršenje navedenih organskih zakona. Jako je bitno istaći da su i muškarci žrtve nasilja u obitelji te bi trebalo da se unese: "(...) borbu protiv nasilja nad ženama, MUŠKARCIMA i nasilja u obitelji". Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
103 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO Odredba 2.8. ne prati Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (članak 27., 28. te 29. Zakona) gde je osoba u obavezi da bude pregledana od strane zdravstvenog delatnika. Iz tog razloga, umesto trenutnog predloga upućivanja na liječenje*, odredba iz tačke 2.8. treba da sadrži obavezu zdravstvenog delatnika da u slučaju da proceni potrebu za lečenjem osobe s duševnim smetnjama, po dužnosti mora da osigura odvođenje te osobe u psihijatrijsku ustanovu te o tome obavestiti nadležni centar za socijalnu skrb i/ili policiju. Nije prihvaćen Uređeno propisima iz područja zdravstvene zaštite i postupanja zdravstvenih radnika.
104 Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb 1. UVOD, Značenje pojmova 4. Rodno utemeljeno nasilje*: Imajući u vidu organske zakone RH, koji govore o ljudskim pravima i ličnim slobodama, smatram da bi trebalo bolje definisati ovu materiju na način da se doda definicija: "Nasilje utemeljeno na spolnoj orijentaciji ili rodnom identitetu označava nasilje usmjereno osobe drugačije spolne orijentacije ili rodnog identiteta". Time bi se naglasila važnost suzbijanja nasilja protiv LGBT osoba u porodici te uputili nositelji provedbe Protokola na prepoznavanje i suzbijanje ovih oblika nasilja, koji najčešće pogađaju decu u adolescentnoj životnoj dobi ukoliko roditelji ili drugi članovi porodice otkriju njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Isto tako, zakonodavac se nije dobro izrazio jer ne može da se samo navede da rodno utemeljeno nasilje označava nasilje usmereno na ženu zbog toga što je žena (što je tačno ali nepotpuno), jer se ROD, kao društveni konstrukt, temelji na dva pola. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
105 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Treba glasiti: U slučaju izvještavanja o događajima nasilja nad djecom,ženama, muškarcima i nasilja u obitelji mediji su dužni: 1. izvještavati o događajima nasilja sa senzibilitetom za žrtve bez senzacionalističkih objava i s posebnim senzibilitetom za djecu, žene i muškarce, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi kao žrtve nasilja u obitelji koje uživaju posebnu zaštitu; Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
106 Hrvoje Jukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Policijsko postupanje je najdelikatnije postupanje, tj. postupanje o kojem najčešće ovisi postupanje svih državnih tijela kasnije u lancu i sudski epilog istom. Najčešće se događa da policija iako je jasno da su u sukobu sudjelovalo više osoba (tj. i muškarac i žena) u obiteljskoj svađi iz obitelji izdvajaju muškarca. razlozi su višesturuki a najčešće je razlog da ako su prisutna mldb djeca u tom slučaju jedan od roditelja mora ostati s djecom jer tehnički "ne mogu zbirnuti djecu" ako privedu oba bračna druga. Dakle, sutuacija je takva da se inijom manjeg otpora privede muškarac, oji provede najmanje noć u zadržavanju, podnosi se optužni prijedlog...donosi sudska presuda. vrlo često, nažalost se pred sudom krše prava osunjičenika na način da mu se priopći "priznaj pa te puštamo" jer u protivnom vodimo postupak a do tada ti si u zadržavanju. Naravno da u tom slučaju radi što bržeg izlaska iz zadržavanja se priznaju djela iako se nisu dogodila onako kako je policija opisala u prijedlogu. Upravo ovakva situacija i taj sustav i način postupanja se nažalost vrlo često zloupotrebljava da bi se kasnije u npr. razvodu brka "mahalo"osuđujućom presudom. U tom smilsu potrebno je prvenstvneo educirati policijske službenike oko procijene situacije i rizika prilikom intervencije, koji bi trebali u "lakšim" slučajevima intervencije djelovati smirivajuće i upozoravajuće kao i osgurati dovoljan broj dežurnih socijlanih radnika i koji su u mogućnosti pristupiti na mjesto događaja te po potrebi privrmeneo skrbiti za interes djece i zbrinuti mldb.djecu u ustanovi za privremenu skrb u slučajevima izdvajanja iz obitelji oba bračna druga radi provođenja eventulanog sudskog postupka. Nije prihvaćen Navedene primjedbe predstavljaju opći komentar.
107 Hrvoje Jukić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Protokol o postupanju ili Postupovnik i djelovanje svakog od sudionika tijela državne vlasti prvenstveno treba rasčlaniti na dva dijela i načina postupanja. Ovim prijedlogom su izjednačeni (što smatram da ne bi trebalo biti) svi "oblici" nasilja, a "svi oblici" nasilja ne zaslužuju isti tretman. Naime, državna tijela bi trebala postupati odlučnije kod počinjenja tzv.težih oblika nasilja (npr.fizičko nasilje, fizičko kažnjavanje...) a savjetodavno, opominjajuće i ubuduće preventivno u sklopu kod tzv. "lakših" oblika nasilja. Naime, vrlo često se u praksi tzv.obična obiteljska svađa koja se manifestira grubim neprimjerenim riječima (u kojima je teško utvrditi tko je žrtva a tko počinitelj) procesuira jedna osoba (najčešće muškarac) a pri tome se ne procijenjuje doprinos druge osobe tom sukobu što za posljedicu ima sve češću manipulaciju prijavama za nasilje i opterećenje pravosudnog sustava. Samo kratak primjer iz prakse...upotreba riječi kao što su "...ti si lijenčina i niš koristi" ili " glupane ili glupačo" se procesuira kao obiteljsko nasilje sa utvrđenjima da li je to netko rekao ili nije i u kojem kontekstu. Nažalost u svakoj obitelji ili zajednici ponekad dolazi do povišenih tonova, nesporazuma pa čak i međusobnih uporaba neprikladnih riječi (pogotovo kada je u pitanju emotivna pozadina) ali svaka takva situacija ne može predstavljati i nije nasilje u obitelji, te ne zaslužuje sudski epilog. Praćenjem obitelji i njihovih međusobnih odnosa, pogotovo neposredno prije i za vrijeme postupaka razvoda braka institucije moraju djelovati prvenstveno savjetodavno i to na obije strane kako bi uputile na primjereno ponašanje, zatim uključivanje u savjetodavne psihosocijalne tretmane svih sudionika, a tek nakon toga ako se takovo ponašenje nastavlja primjeniti penalizaciju. Nije prihvaćen Navedena primjedba je komentar. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uređuje oblike nasilja.
108 Hrvoje Jukić 1. UVOD, Značenje pojmova Nasilje nad ženama spada već u rodno utemeljeno nasilje. U Istambulskoj Konvenciji se riječ rod temelji na dva spola, muškom i ženskom, koji su biološka kategorija, dok je rod definiran kao “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce”. Konvencija ne sadrži ni riječi o tzv. rodnoj ideologiji niti nameće ikakvu obvezu drukčijega tumačenja pojma roda od onoga koji proizlazi iz važećeg hrvatskog zakonodavstva pa samim time nema osnova se u ovom dokumetu pozivati i definirati posebno tzv. "nasilje nad ženama" i "rodno utemeljeno nasilje". Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
109 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Na kraju ovog poglavlja spominju se "telefoni". PREDLAŽEM: u tekst na primjereno mjesto ugraditi odredbu o uspostavi jedinstvenog kratkog telefonskog broja kojim se pomoću govornog automata omogućuje spajanje na bilo koju službu za potporu/pomoć/kriznu reakciju, zavisno o vrsti poziva (hitni/redovni/...). Nije prihvaćen Predloženo nije predmet Protokola. U tekst Protokola ugrađen broj za podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela i prekršaja.
110 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Na kraju ovog poglavlja se spominje "sigurna kuća". Posve nedostaje eksplicitno navođenje mjera iz Zakona o zaštiti od obiteljskog nasilja Članak 13 st. 2 i 3: 2. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji 3. udaljenja iz zajedničkog kućanstva PREDLAŽEM: dodati na primjerena mjesta u ovaj dokument odredbu o primjeni ovih mjera, po izboru žrtve, prioritetno u odnosu na izdvajanje žrtve iz vlastitog doma, koja zapravo predstavlja dodatnu traumu/"kaznu" za žrtvu. Nije prihvaćen Protokol je hodogram postupanja, aktivnosti i mjera koje poduzimaju tijela u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja. Postupanja u dijelu zaštitnih mjera regulirano je Zakonima.
111 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Protokol je rodno pristran i njime se implicira da žene nisu nasilne i da ostali članovi obitelji: djeca, muškarci..., nisu važni niti bitni. Bez obzira na rečenicu na dnu teksta "Riječi i pojmovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se jednako na muški i ženski rod." riječi poput: okrivljenik, počinitelj, osumnjičenik .... moraju imati nastavak za ženski rod. Nije prihvaćen U Protokolu riječi i pojmovi imaju rodno neutralno značenje.
112 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Točka 12. treba glasiti 12. zbog počinjenog nasilja nad djetetom,ženom, muškarcem ili nasilja u obitelji suci prekršajnih sudova i istražni suci osigurat će prihvat dovedenog okrivljenika/ce odnosno osumnjičenika/ce radi određivanja zadržavanja u prekršajnom odnosno određivanja pritvora u kaznenom postupku te ispitati dovedenu osobu i odlučiti o načinu vođenja daljnjeg postupka; Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
113 Oliver Čanić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Ovaj članak nema logike 13. počinitelja nasilja potrebno je upoznati s mogućnostima uključivanja u psihosocijalni tretman bez prejudiciranja njegove kaznene/prekršajne odgovornosti s ciljem pomoći u promjeni njegovog ponašanja; Već ste prejudicirali odgovornost a njegova kazneno/prekršajna odgovornost biti će samo šlag na torti. Osobu za koju ne znamo da li je počinitelj nasilja upoznavali bi sa mogućnostima uključivanja u psihosocijalni tretman!? Pa zašto tu osobu ne bi upoznali npr. sa mogućnostima zaštite od lažnih prijava i načina sankcioniranja onih koji manipuliraju sustavom? Nije prihvaćen Nakon prijave počinitelja nasilja upoznaje se sa mogućnosti uključivanja u psihosocijalni tretman, ne nameće mu se obveza. Protokolom se ne može definirati obveza uključivanja ili sudjelovanja.
114 Oliver Čanić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Članak 3. treba glasiti: 3. prema žrtvama nasilja postupati na posebno obziran, nepristran i stručan način poštujući njihovo dostojanstvo, a posebno prema djeci, ženama, muškarcima, osobama s invaliditetom i osobama starije životne dobi kao žrtvama nasilja u obitelji; Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
115 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Daljnjim točkama 3., 4., 5., 6. prejudicirate krivnju i proglašavate muškarce univerzalnim nasilnicima. Nije prihvaćen Navedene primjedbe predstavljaju opći komentar.
116 Oliver Čanić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA 2. primjenom policijskih ovlasti prekinuti nasilnički čin odnosno spriječiti počinitelja nasilja u daljnjem nasilnom ponašanju i poduzeti mjere i radnje s ciljem trenutne zaštite žrtve (žrtava) od daljnjeg nasilja; Što se dešava ako nema vidljivih tragova nasilja? Kako će policajac procijeniti tko je žrtva a tko nasilnik/ca? Onda se kao i do sada privodi samo muškarac na temelju "majke mi"!? Članak 2. treba glasiti: primjenom policijskih ovlasti prekinuti nasilnički čin odnosno spriječiti počinitelja nasilja u daljnjem nasilnom ponašanju i poduzeti mjere i radnje s ciljem trenutne zaštite žrtve (žrtava) od daljnjeg nasilja, a ako nema vidljivih tragova nasilja privode se svi sudionici bez obzira na spol radi uzimanja izjave Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
117 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, II. OBLICI, NAČIN I SADRŽAJ SURADNJE NADLEŽNIH TIJELA U POSTUPANJU U SLUČAJU NASILJA U OBITELJI Nacionalni tim prati cjelokupnu provedbu politike sprečavanja i borbe protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji na državnoj razini, surađuje sa županijskim timovima te sudjeluje u provođenju programa izobrazbe članova i zamjenika članova županijskih timova. Nije prihvaćen Istambulska konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja.
118 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, II. OBLICI, NAČIN I SADRŽAJ SURADNJE NADLEŽNIH TIJELA U POSTUPANJU U SLUČAJU NASILJA U OBITELJI Mjere za unaprjeđenje rada nadležnih tijela i organizacija civilnog društva poduzimaju timovi za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji na nacionalnoj i županijskim razinama temeljem Sporazuma o međuresornoj suradnji u području sprečavanja i borbe protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji, potpisanog 23. studenoga 2018. godine od strane ministara nadležnih za poslove obitelji i socijalne skrbi, unutarnje poslove, poslove pravosuđa, zdravstva, obrazovanja, uprave te vanjske i europske poslove. Nije prihvaćen Istambulska konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja.
119 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA 7. surađivati sa županijskim timovima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji; Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
120 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD "Iz službenih podataka o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj evidentan je porast nasilja u obitelji gdje su najčešće žrtve nasilja djeca, a najčešći počinitelji punoljetne osobe oba spola." Nije prihvaćen U uvodu iznesena činjenica o žrtvama i počiniteljima obiteljskog nasilja temelji se na relevantnim statističkim pokazateljima.
121 Zoran Lukić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela 3. prema žrtvama nasilja postupati na posebno obziran, nepristran i stručan način poštujući njihovo dostojanstvo, a posebno prema muškarcima i ženama, djeci, osobama s invaliditetom i osobama starije životne dobi kao žrtvama nasilja u obitelji; Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
122 Zoran Lukić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela 5. sva tijela su u postupku dužna štititi interes muškaraca i žena izloženih rodno utemeljenom nasilju i nasilju u obitelji sukladno Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije muškaraca i žena i preporukama Odbora UN-a zaduženog za praćenje primjene ove Konvencije, Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji te mehanizam nadzora po Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji, odnosno preporuke Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad muškarcima i ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) i ostalih međunarodnih dokumenata; Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
123 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI "Primjerenim načinom izvještavanja o slučajevima nasilja nad muškarcima/ženama i nasilja u obitelji mediji mogu imati važnu ulogu u sprječavanju budućih događaja nasilja u obitelji. U slučaju izvještavanja o događajima nasilja nad muškarcima/ženama i nasilja u obitelji mediji su dužni: 1. izvještavati o događajima nasilja sa senzibilitetom za žrtve bez senzacionalističkih objava i s posebnim senzibilitetom za muškarce i žene, djecu, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi kao žrtve nasilja u obitelji koje uživaju posebnu zaštitu; Nije prihvaćen Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
124 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Citiram: "Nakon zaprimanja zahtjeva (dojave) za pružanjem pomoći odnosno dobivanja saznanja o nasilju u obitelji policija je dužna: 1. žurno doći na mjesto događaja i pružiti potrebnu intervenciju; 2. primjenom policijskih ovlasti prekinuti nasilnički čin odnosno spriječiti počinitelja nasilja u daljnjem nasilnom ponašanju i poduzeti mjere i radnje s ciljem trenutne zaštite žrtve (žrtava) od daljnjeg nasilja;" A što ako policija utvrdi na mjestu događaja da je prijava/dojava lažna. Hoće li policija dati prijedlog za podizanje kaznene prijave protiv osobe koja je prijavila/dojavila izmišljeno nasilje? Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
125 Zoran Lukić 1. UVOD, Značenje pojmova 4. „ Rodno utemeljeno nasilje “ označava nasilje usmjereno na ženu/muškarca zbog toga što je žena/muškarac ili koje nerazmjerno pogađa žene/muškarce“; Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
126 Zoran Lukić 1. UVOD, Značenje pojmova „Nasilje nad ženama/muškarcima“ označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena/muškarca, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuje u javnom ili privatnom životu; Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
127 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA točka 12. treba glasiti: "zbog počinjenog nasilja nad muškarcem/ženom ili nasilja u obitelji suci prekršajnih sudova i istražni suci osigurat će prihvat dovedenog okrivljenika/okrivljenice odnosno osumnjičenika/osumnjičenice radi određivanja zadržavanja u prekršajnom odnosno određivanja pritvora u kaznenom postupku te ispitati dovedenu osobu i odlučiti o načinu vođenja daljnjeg postupka;" Nije prihvaćen Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova u prvoj polovici kolovoza 2018. žrtve nasilja u obitelji su bile žene u 4.159 slučajeva dok su muškarci bili žrtve u 2.150 slučajeva. Žrtve nasilja u obitelji čine i žene i muškarci i djeca i svi članovi obitelji. Istambulska konvencija ne isključuje muškarce i dječake kao žrtve nasilja. Konvencija, kao i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno propisuje da žrtva nasilja u obitelji može biti svaka fizička osoba.
128 Zoran Lukić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Nasilje u obitelji ne poznaje rod! Nasilje u obitelji itekako provode i žene... emocionalno nasilje nad muškarcima... psihičko nasilje nad muškarcima... itd. Citiram: "Iz službenih podataka o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj evidentno je da su najčešće žrtve nasilja osobe ženskog spola različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola." Koji su to službeni podaci? Molim da se ovdje točno navedu koji su to službeni podaci. Po meni tekst bi trebao glasiti ovako "Iz službenih podataka o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj evidentan je porast nasilja u obitelji gdje su najčešće žrtve nasilja djeca, a najčešći počinitelji punoljetne osobe oba spola." Nije prihvaćen U uvodu iznesena činjenica o žrtvama i počiniteljima obiteljskog nasilja temelji se na relevantnim statističkim pokazateljima.
129 Oliver Čanić 1. UVOD, Značenje pojmova Protokol implicira da žene nisu nasilne, a da kao počinitelj može biti jedino muškarac. Muškarci su prikazani kao univerzalni nasilnici. Nadalje, na više mjesta se spominje "rodno utemeljno nasilje" pa se onda objašnjava u točci 4. „ Rodno utemeljeno nasilje “ označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene“; Volio bi da mi netko od autora ovog Protokola pokaže link na znanstveni rad, a da nije feministička teorija, koji će reći da postoji "rodno utemeljeno nasilje". To da netko vrši nasilje nad nekim samo zato što je žena odavno je napušteno u stručnoj literaturi. "Najbolji" mi je dio kad se policiju stavlja u situaciju da arbitrira oko toga tko je počinitelj/ica!? Što kad nema vidljivih tragova nasilja? Onda se primjenjuje frenologija i rodno utemeljeno nasilje!? Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
130 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 1. UVOD Ovdje su preuzete definicije vrsta nasilja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. PREDLAŽEM da autori uzmu u obzir sveobuhvatnu definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: "namjerno korištenje fizičke sile ili moći, ugroze ili stvarne, protiv sebe, druge osobe ili protiv grupe ili zajednice, što rezultira ili ima visoku vjerojatnost da će rezultirati ozljedom, smrću, psihičkim oštećenjem, nerazvijenošću ili uskraćivanjem" Nije prihvaćen Protokol je definirao vrste nasilja sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.
131 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji je predviđen rad "Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji". Ono ima cijeli niz zadaća koje su navedene i u ovom dokumentu. Ovo Povjerenstvo nije niti jednom spomenuto u ovom dokumentu. PREDLAŽEM: izradu novog potpoglavlja unutar ovog poglavlja koje bi definiralo obveze tog Povjerenstva, prvenstveno u smislu kontrolnih funkcija, te unapređenja sustava za zaštitu od nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Rad Povjerenstva uređen je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
132 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE U točki 2. je dosta dobro razrađena preventivna aktivnost. Manjkavost je u tome, što se to sve fokusira "samo" na "ustanove", dakle uglavnom na škole. Nigdje se ne vidi obveza Ministarstva znanosti i obrazovanja, kao tijela javne vlasti mjerodavnog za škole i druge ustanove iz sustava. PREDLAŽEM: naslov poglavlja preimenovati u "Odgojno-obrazovni sustav", te dodati točku "3. Ministarstvo znanosti i obrazovanja", gdje bi se trebale definirati politike i dokumenti koji upućuju ustanove u odgoj i obrazovanje za nenasilje. To sada nedostaje u okviru kurikula. Inače, u obvezu MZO-a treba uključiti i praćenje preventivnih mjera poduke o nenasilju. PRIMJER: imali smo tužni slučaj kad su djeca pred kolom nogama izudarala ježića koji je od toga uginuo. To je primjer koji je MZO trebalo iskoristiti za kampanju protiv nasilja u SVIM školama. Takvih kampanja bi trebalo biti otprilike dva puta u polugodištu i to ne može biti samoinicijativa ustanova, nego naputak treba doći "s vrha"! Nije prihvaćen Navedene primjedbe predstavljaju komentare. Školskim kurikulumom su obuhvaćene edukacije o nenasilnom ponašanju.
133 Ivana D.         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA PRIJEDLOG: "16. privesti počinitelja nasilju sucu za prekršaje ili pritvorskom nadzorniku, kada su ispunjeni zakonski uvjeti, a o njegovom eventualnom puštanju na slobodnu obavijestiti žrtvu I NADLEŽNI CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB u najkraćem roku " isto predlažem zbog daljnjeg postupanja nadležnog centra sa počiniteljem koji je zbog lišavanja slobodne ( može biti) bio nedostupan Centru Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
134 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA Glavni uzrok nasilju općenito, a također i u obitelji je nedostatak odgoja i obrazovanja za nenasilje. U tom pogledu problem nije samo u provedbi (obitelj, škole, mediji itd), nego i u regulativi: Iako Ustav RH prepoznaje "mirotvorstvo" kao jednu od temeljnih Ustavnih vrednota, Okvir nacionalnoga kurikuluma ne navodi niti taj pojam, niti njemu vrlo sličan pojam "nenasilja" kao odgojno-obrazovnu vrijednost. Svakako u ovu glavu dokumenta treba u tom smjeru doraditi poglavlje "Odgojno-obrazovne ustanove" u smislu promocije nenasilja općenito, a u obitelji posebno. Nije prihvaćen Školski programi obuhvaćaju teme nenasilja. Protokol kao dokument opisuje postupanja nadležnih tijela u zaštiti od nasilja u obitelji, ne definira prevenciju već postupanja mjerodavnih tijela i njihovu međusobnu suradnju.
135 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Umjesto korištenja strane riječi u nazivu cijelog dokumenta "Protokol o postupanju..." predlažem koristiti hrvatski naziv "Postupnik...", tim više što sadržaj dokumenta ne odgovara uobičajenom značenju riječi "Protokol" (vidi Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić). Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
136 Kristijan Grđan 1. UVOD, Značenje pojmova Predlažem dodati definiciju: "Nasilje utemeljeno na spolnoj orijentaciji ili rodnom identitetu označava nasilje usmjereno osobe drugačije spolne orijentacije ili rodnog identiteta". Time bi se naglasila važnost suzbijanja nasilja protiv LGBT osoba u obitelji te uputili nositelji provedbe Protokola na prepoznavanje i suzbijanje ovih oblika nasilja, koji najčešće pogađaju djecu u adolescentnoj životnoj dobi ukoliko roditelji ili drugi članovi obitelji otkriju njihovu spolnu orijentaciju ili rodni identitet. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
137 Kristijan Grđan 1. UVOD, Značenje pojmova Pojam nasilja u obitelji je preusko određen! Oblici nasilja u obitelji propisani su odredbom iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ta odredba ne sadrži nikakvo povezivanje sa žrtvama nasilja u obitelji čiji je krug propisan čl. 8. istog Zakona. Pojam nasilja u obitelji koji se predlaže Protokolom, međutim, odnosi se isključivo na partnersko nasilje u braku ili (vjerojatno životnom) parnerstvu, ili na osobe koje su bile u braku ili partnerstvu, ali isključuje sve druge članove obitelji koji mogu biti žrtve nasilja. S obzirom da se radi o značenju pojmova koji se koriste u Protokolu, to proizlazi da se Protokol primjenjuje samo kada se radi o partnerskom nasilju. Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
138 Kristijan Grđan         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO U sveti za toč. 2.8. koja se odnosi na osobe s duševnim smetnjama, valja napomenuti da liječnici obiteljske medicine vrlo često propuštaju osigurati odvođenje osobe s duševnim smetnjama na psihijatrijsko liječenja pa i onda kada za to postoje opravdane indikacije. Ono što se u praksi radi jest da oni niti ne pregledaju osobu s duševnim smetnjama, nego članu obitelji, a tako često i samoj žrtvi nasilja, daju uputnicu za bolničko liječenje osobe s duševnim smetnjama i time je za njih sve riješeno. Osim što time povrijede odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama po kojima su dužni pregledati osobu s duševnim smetnjama, tim postupkom oni dovode i člana obitelji/žrtvu nasilja u daljnju opasnost, jer ta osoba sama mora organizirati dolazak hitne pomoći i policije radi odvođenja osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu i koordinirati rad obje službe. Radi se o iznimno stresnim situacijama, a ovisno okolnostima i činjenici da osobe s težim duševnim smetnjama nisu suradljive oko liječenja, žrtva se može naći u situaciji da uopće ništa ne poduzme jer sama to ne može, a sustav ne postupa. Stoga predlažem da umjesto upućivanja na liječenje, odredba iz toč. 2.8. sadrži obvezu zdravstvenog djelatnika da u slučaju da procijeni potrebu za liječenjem osobe s duševnim smetnjama, dužan je osigurati odvođenje te osobe u psihijatrijsku ustanovu te o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb i/ili policiju. Nije prihvaćen Uređeno propisima iz područja zdravstvene zaštite i postupanja zdravstvenih radnika.
139 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, II. OBLICI, NAČIN I SADRŽAJ SURADNJE NADLEŽNIH TIJELA U POSTUPANJU U SLUČAJU NASILJA U OBITELJI Na županijskoj razini timovi su dužni dva puta godišnje organizirati i provesti zajedničku edukaciju svih institucija navedenih u protokolu i organizacija civilnog društva na njihovom teritoriju. Nije prihvaćen Predloženo je ugrađeno u Općim principima.
140 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, III. ZAVRŠNE ODREDBE Sva ministartsva su dužna povezati se sa organizacijama civilnog društva i osigurati im prostor i sredstva za rad, kako bi provodili mjere, tretmane, pomoć i potporu žtrvama ukoliko vladin sektor to nije u mogućnosti činiti. Ujedno lokalne zajednice su dužne napraviti procjenu na svom području rada s nevladinim organizacijama na pružanju tretmana, drugih mjera zaštite, pomoć i potporu žrtvama. Nije prihvaćen Nije predmet Protokola.
141 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA Prevenciju nasilja treba se provoditi kroz obrazovne sadržaje i učenja djece vrtičke dobi o nenasilnom ponašanju, a potom kroz nastavne sadržaje osnovne i srednje škole. Obvezni predmeti o nasilju u obitelji trebali bi se provoditi i na fakultetima i to pogotovo: pravnom, medicinskom, stomatološkom,učiteljskom uz socijalni rad te rehabilitacijskom fakultetu. Nije prihvaćen Prevencija nasilja obuhvaćena je drugim dokumentima. Protokol je dokument koji opisuje postupanja nadležnih tijela u zaštiti od nasilja u obitelji, ne definira prevenciju već postupanja mjerodavnih tijela i njihovu međusobnu suradnju.
142 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Nevladine organizacije mogu surađivati i osiguravati potrebe samo u onoj mjeri koliko imaju osigurana sredstva za rad i djelovanje, a ne apstraktno zato što su nevladine organizacije. Stoga je dužnost vlade da se poveže s nevladinim organizacijama, nakon upoznavanje koje su te koje pružaju pomoć žrtvama te da ih financira u obavljanju potpore i rada s žrtvama. Nije prihvaćen Prijedlog je komentar.
143 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA 4. ukoliko se radi o djetetu žrtvi u državnim odvjetništvima i sudovima pri odjelima za mladež stručni suradnici su dužni pružiti savjet i potporu. Inače cijeli tekst ne slijedi način postupanja, jer prvo se žrtva informira, potom se radi njezina pojedinačna procjena, a državni odjetnik je dužan već u fazi istrage ili istraživanja zatražiti od centra za socijalnu skrb pokretanje postupka za zaštitu dječjih prava. 15. kada je to žrtva zahtjevala, jer ne radimo to protiv njezine volje, a to bi već policija trebala utvrditi, koja je volja i želja žrtve. Nije prihvaćen Predloženo je propisano posebnim propisima.
144 LANA PETO-KUJUNDŽIĆ 1. UVOD, Svrha Protokola Svrha protokola je utvrđivanje načina postupanja kako bi se spriječilo nasilje u obitelji, prevenirala rizična ponašanja, ali i djelovalo kod počinjenog nasilja. Nije prihvaćen Već sadržano u svrsi Protokola.
145 Elvira Vučković         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE Iako pod I. Obveze nadležnih tijela, Opći principi u radu nadležnih tijela piše: "10. obvezna je međuresorna suradnja i razmjena informacija pisanim putem te razvijanje novih oblika suradnje u borbi protiv nasilja u obitelji." Međuresorne suradnje policije, zdravstva, pravosudnih tijela, centara za socijalnu skrb i odgojno-obrazovnih ustanova nema. Nije ni predviđena ovim Prijedlogom. Ako u dijelu Prijedloga Odgojno-obrazovne ustanove piše slijedeće: "1. U slučaju saznanja ili sumnje o počinjenom nasilju nad djetetom odnosno o svjedočenju djeteta nasilju u obitelji odgojno-obrazovni radnici dužni su: ...1.3. o poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama i svojim opažanjima izraditi službenu bilješku koju će na zahtjev dostaviti drugim tijelima; 1.4. pružiti pomoć djetetu u skladu sa svojim kompetencijama, po potrebi osigurati pružanje zdravstvene zaštite; 1.5. nadležnim tijelima i ustanovama dati sve relevantne informacije o sumnji na nasilje u obitelji, ponašanju djeteta u odgojno-obrazovnoj ustanovi, suradnji roditelja s dječjim vrtićem, školom, učeničkim domom; ..." onda se od odgojno-obrazovnih ustanova samo traže informacije, a nema se povratnih informacija, što nije u interesu ugroženog djeteta. Nerijetko odgojno-obrazovne ustanove saznaju da je dijete u obitelji bilo izloženo nasilju tek kada zatraže pisanim putem od nadležnog centra za socijalnu skrb socijalnu anamnezu obitelji. Nije prihvaćen Obveza obavještavanja o kršenju prava djeteta propisana je Obiteljskim zakonom i nije predmet Protokola.
146 Ivna Valek         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, PRAVOSUDNA TIJELA "13. obavijestiti žrtvu nasilja u obitelji, na njezin zahtjev, o poduzetim radnjama povodom prijave i ishodu postupka i dostaviti joj presliku pravomoćne odluke suda;" PRIJEDLOG: ukloniti "na njezin zahtjev" Nije prihvaćen Navedeno je u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
147 Ivna Valek         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO "2.8. ukoliko je počinitelj nasilja u obitelji osoba s duševnim smetnjama ili osoba liječena od alkoholizma i drugih ovisnosti, po potrebi ga uputiti na liječenje i o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb i/ili policiju, a prije njenog puštanja zdravstveni djelatnici o tome moraju obavijestiti policiju..." PRIJEDLOG: zdravstveni djelatnici o tome moraju žurno i neodgodivo obavijestiti policiju... Nije prihvaćen Propisano Zakonima i podzakonskim aktima kojima se uređuje postupanje zdravstvenih radnika.
148 Ivna Valek         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA - "14. po dovršetku kriminalističkog istraživanja", PRIJEDLOG: po žurnom dovršetku kriminalističkog istraživanja Nije prihvaćen Navedena postupanja policijskih službenika propisana su Zakonima i provedbenim propisima koja uređuju područje policijskih postupanja.
149 Ivna Valek 1. UVOD, Značenje pojmova Pojam "Nasilja u obitelji" je sveden samo na nasilje među partnerima, a izostavljeno je "njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik" Nije prihvaćen Značenje pojmova briše se iz teksta Protokola jer je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
150 renata sever         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku U Protokolu se navode obaveze policije, centra za socijalnu skrb i pravosudnih tijela da sačine PROCJENU ŽRTVE. Sam sadržaj procjene, kao ni PLAN SIGURNOSTI nije normiran, nije navedena metoda kojom se ta procjena vrši, te predlažem da se uvede normirana skala procjene kakve postoje u nekim inozemnim sustavima, prilagođene našim potrebama i kulturi.Isto tako se stavlja naglasak na procjenu žrtve, a u biti je važnije sačiniti PROCJENU POČINITELJA i rizika za ponovo nasilničko ponašanje.Ova procjena bi trebala također biti normirana, tj. uvedena jasna metoda procjene, kratka, sa jasnim normiranje rizika od ponovnog nasilničkog ponašanja. Ovako ostavljena obaveza bez jasne naznaka od čega se ta procjena sastoji ima velike šanse da bude izbjegnuta ili loše sačinjena, čime se povećava rizik za žrtve. Protokol bi valjalo moći primijeniti za počinitelje i žrtve kaznenog djela "nametljivog ponašanja" koje je često na štetu članova obitelji. U sklopu obavezi zdravstvenih radnika stoji kako su dužni dostaviti podatke o zdravstvenom stanju počinitelja i žrtvi općinskom državnom odvjetništvu i policiji, pa predlažem da imaju tu obavezu i prema centrima za socijalnu skrb, jer je neophodno imati jasne i dokumentirane podatke o zdravstvenom stanju počinitelja, žrtvi i članova obitelji radi sveobuhvatne obiteljske procjene koja se mora sastavljati u postupcima obiteljsko pravne zaštite djece. Probacijskim uredima je obaveza praćenja i sastavljanja individualnog programa samo počinitelja kaznenih djela s elementima nasilja, nema razloga da im se ne uvede obaveza istovjetnog rada i sa recidivistima - počiniteljima prekršaja - nasilničkog ponašanja u obitelji. Policija i pravosudni organi bi u svim slučajevima morali imati obavezu obavještavati žrtvu o tome da je počinitelj pušten na slobodu nakon isteka ili opoziva zaštinih mjera, ili izlaska s liječenja, a ne samo kad im je "dostupna žrtvina adresa". U protokol valja uvesti zakonsku mogućnost dijeljenja potrebnih informacija o počiniteljima i žrtvama među članovima međuresornih županijskih timova, jer je to tijelo zamišljeno radi timskog rada na konkretnim slučajevima, a pojedini dionici smatraju da krše pravilo o službenoj tajni ili zaštiti osobnih podataka ako informacije i podatke o svom postupanju ili o obiteljima dijele s ostalim dionicima. Nije prihvaćen Navedeno u primjedbama uređeno je Zakonima kojima se uređuju postupanju sustava socijalne skrbi, policije, zdravstva i pravosuđa. Protokol je dokument kojim se opisuju postupanja nadležnih tijela u borbi protiv nasilja u obitelji i njihova međusobna suradnja.
151 Hub consulting d.o.o.         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Pozdravljam brzinu donošenja prijedloga, obuhvaćanje više različitih institucija i razradu odgovornosti. Naročito je to bitno za školski sustav u kojemu sam kao učiteljica dobila prijekor stručne suradnice jer sam zbog nečinjenja Centra za socijalnu skrb osobno otišla u Centar i tražila intervenciju kod jednog učenika. Sada bi napokon i po ovom protokolu, a ne samo moralno, bila u pravu kad bih to učinila kao učiteljica. Ana Majnarić, prof. Nije prihvaćen Primjedba je opći komentar.
152 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Smatramo da bi se, osim identiteta žrtve, pri izvještavanju trebao čuvati i identitet počinitelja jer se iznošenjem identiteta počinitelja ili previše detalja o počinitelju ustvari otkriva i identitet žrtve. Također, potrebno je poštivati i presumpciju nedužnosti okrivljenika i razne (druge) odredbe Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovanja na raspravi u kaznenom postupku. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
153 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE Što se tiče točke 1.2. smatramo da bi ista trebala glasiti: "Žurno i bez odgode prijaviti sumnju na nasilje policiji i nadležnom centru za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera za zaštitu djeteta" Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
154 Pravobranitelj za djecu RH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Također predlažemo da se u cjelokupnom tekstu Nacrta prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji ujednači terminologija na način da se kada govorimo o djetetu vodimo definicijom djeteta iz UN-ove Konvencije o pravima djeteta, koja u članku 1. kaže da je dijete “svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se prema zakonu primjenjivom na dijete punoljetnost ne stječe ranije“, te stoga nije potrebno koristiti pojam „maloljetno dijete“. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
155 Pravobranitelj za djecu RH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO U tekstu koji govori o obvezama zdravstvenih radnika predlažemo da se izmijeni točka 2.6., te da glasi: „na traženje državnog odvjetništva, policije, suda ili CZSS, zdravstvene su ustanove dužne odmah dostaviti dokumentaciju koja je od značaja za razjašnjavanje i dokazivanje kažnjive stvari ali i donošenje odluka u postupcima obiteljskopravne zaštite djece“. Obrazloženje: centri za socijalnu skrb su prema Obiteljskom zakonu dužni poduzimati mjere za zaštitu djece te im je za procjenu postupanja potreban uvid u cjelokupnu obiteljsku situaciju. Ovo je posebno važno u slučaju kad je zbog obiteljskog nasilja potrebno poduzeti mjere žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
156 Pravobranitelj za djecu RH         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA U dijelu Nacrta prijedloga Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji se odnosi na obveze policije smatramo da je točku 16. potrebno izmijeniti na način da se navede da će se o puštanju počinitelja nasilja na slobodu, žrtvu obavijestiti „odmah“. Obrazloženje: Smatramo da predloženi termin „u najkraćem roku“ nije dovoljno jasan te je podložan raznim tumačenjima. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
157 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Točka 1. U duhu Protokola ...surađuju i s drugim pravosudnim tijelima! Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
158 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA Cilj postupanja OCDa je i informiranje žrtava o svojim pravima... Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
159 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima SUSTAV PODRŠKE ŽRTVAMA I SVJEDOCIMA, Služba za podršku žrtvama i svjedocima U točki 6. Uputiti na Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja- 116 006 Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
160 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, POLICIJA Policija: molimo korekcija točke 5. na način da se broj 116006 razdvoji na 116 006 kako bi se jasno definiralo kako je riječ o telefonskom broju te iza broja 116 006 staviti (Udruga za podršku žrtvama i svjedocima) kako se ne bi zbunjivalo čitatelje kako je tiječ o državnom tijelu pa samim time se i predmnijevala ovlast Nacionalnog pozivnog centra... Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
161 Udruga za podršku žrtvama i svjedocima         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA Za postupanje u slučaju nasilja u obitelji nadležni su policija, zdravstvo, pravosudna tijela, centar za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, sustav podrške žrtvama i svjedocima, kaznenopravni sustav i ostala tijela javno pravne vlasti, Organizacije civilnog društva trebalo bi staviti u drugi podnaslov, jer po definicija NGO/OCD nije tijelo u istom pravnom smislu kao i zdravstvo, policija, ministarstvo....nego oblik udruživanja, ali onda staviti u građanske inicijative i ostale oblike.... Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
162 Ured pučke pravobraniteljice         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ZDRAVSTVO U poglavlju 2. Zdravstvo, u točki 2.8 navedeno je kako će zdravstveni radnici o puštanju počinitelja nasilja s liječenja obavijestiti policiju te nadležni centar za socijalnu skrb u najkraćem mogućem roku, a žrtvu samo po mogućnosti, ako raspolažu podacima o žrtvi i njenoj adresi. Predlažemo odredbu izmijeniti u smislu da se žrtva obavještava u svakom slučaju, a ako zdravstveni radnici ne raspolažu podacima o žrtvi i njenoj adresi da o tome obavijeste policiju kako bi se žrtvu moglo obavijestiti u najkraćem mogućem roku. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
163 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Između točke 5. i točke 6. Protokola dodati: „Sva tijela u postupanju dužna su se rukovoditi odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u slučaju da je žrtva nasilja, osoba s invaliditetom“. Obrazloženje: Konvencija o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 06/07, 03/08 i 05/08; u daljnjem tekstu: Konvencija) stupila je na snagu 3. svibnja 2008. godine te je za Republiku Hrvatsku jedan od obvezujućih međunarodnih dokumenata. Konvencijom se promiče puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez bilo kakve diskriminacije na osnovi invaliditeta. U tom smislu člankom 16. Konvencije pod nazivom SLOBODA OD IZRABLJIVANJA, NASILJA I ZLOSTAVLJANJA propisane su obveze države u pogledu zaštita osoba s invaliditetom od svih oblika izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, uključujući i aspekte istih vezane uz spol. Navedeno obuhvaća i seksualno nasilje usmjereno na žene i djevojke s invaliditetom. Odbor za prava osoba s invaliditetom u Općem komentaru br.3 (2016) na članak 6. Konvencije u svezi članka 16. Konvencije navodi kako ženama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja u usporedbi s ostalim ženama. Neke žene s invaliditetom, posebice gluhe i gluhoslijepe te žene s intelektualnim poteškoćama mogu biti izložene još većem riziku od nasilju i zlostavljanja zbog njihove izoliranosti, ovisnosti ili ugnjetavanja. Nadalje, Odbor UN-a u Zaključnim primjedbama o Inicijalnom izvješću Hrvatske (travanj 2015. godine) iskazuje zabrinutost što redovne usluge za žrtve nasilja u pravilu nisu dostupne osobama s invaliditetom te da su posebno nezaštićene žene i djevojčice te dječaci s invaliditetom. Preporuka je Odbora da država potpisnica stavi usluge za zaštitu osoba s invaliditetom od nasilja u prvi plan i da ih učini dostupnim (t.26 Inicijalnog izvješća). Konvencija kao i Opći komentari, posebice za ovo područje Opći komentar Odbora UN-a br. 3. (2016) na članak 6. u svezi članka 16. važan su izvor obveza države u zaštiti temeljenih ljudskih prava žena i djevojaka s invaliditetom u pogledu slobode od nasilja. S obzirom na navedeno, Pravobraniteljica smatra kako navedeni izvori trebaju biti istaknuti u uvodu Protokola, u djelu međunarodnih dokumenata usmjerenih na zaštitu žrtava seksualnog nasilja (str. 5-7 uvoda Protokola) kao što su navedene Konvencija o pravima djeteta i konvencije koje se bave rodno utemeljenim nasiljem nad ženama. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
164 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb SUSTAV PODRŠKE ŽRTVAMA I SVJEDOCIMA, Služba za podršku žrtvama i svjedocima Točke 2. i 7. zapravo govore isto, samo drugačije formulirano. Predlažemo izbacivanje jedne od te dvije točke. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
165 Dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja Duga-Zagreb         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB Predlažemo da se kod točke 11. doda i obveza CZSS u smislu dostavljanja potrebnih podataka o počinitelju nasilja na zahtjev tijela koje provodi zaštitnu ili sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana. Te podatke bi tijelo koje provodi psihosocijalni tretman koristilo u svrhu procjene podobnosti počinitelja za uključenje u tretman, ali i za potrebe evaluacije tretmana, što je nužan preduvjet za uspješno provođenje samog tretmana. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
166 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, MEDIJI Na kraju ovog poglavlja se spominju "skloništa". Drugdje se spominju "sigurne kuće". PRIJEDLOG: ako su ova dva pojma jednaka, onda ujednačiti terminologiju u cijelom tekstu. Ako nisu, pojasniti razliku u pojmovniku. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
167 Oliver Čanić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Članak 4. treba glasiti:sva tijela su u postupanju dužna štititi najbolji interes djeteta sukladno odredbama Konvencije o pravima djeteta i Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava; Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
168 Miroslav Mađarić I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA, Opći principi u radu nadležnih tijela Naslov ovog poglavlja je "Opći principi...". PREDLAŽEM riječ "princip" zamijeniti hrvatskom riječi "načelo". Uopće predlažem kvalitetniju lekturu ovoga tekssta, prije svega primjerenijom uporabom prihvatljivih hrvatskih riječi umjesto tuđica. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
169 Miroslav Mađarić         Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, I.    OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA U imenovanim nadležnim tijelima u poglavljima ovog dokumenta spominju se "Pravosudna tijela", a onda dalje sustavi unutar pravosuđa (podrška žrtvama, kaznenopravni sustav). To je nekonzistentno, jer su navedeni sustavi dio pravosuđa. Na primjer, kaznenopravne radnje provode pravosidna tijela, a to su u dokumentu sada odvojena poglavlja.Predlažem da se poglavlje zove "Pravosuđe", a unutra da ude sve iz tog sektora vlasti. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.