Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Autonomna ženska kuća Zagreb PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 21. Predlažemo da se u stavcima 2, 4 i 6 dodaju riječi: "ako time nije počinjeno kazneno djelo". Struktura novog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji koje se vraća u Kazneni zakon, upućuje na zaključak da će se kaznenim djelom smatrati i ponovljeno protupravno ponašanje odnosno kršenje zakona usmjerenih na zaštitu od nasilja u obitelji. Ponavljanje nasilja je upornost u protupravnom ponašanju koje upućuje da nije postignuta svrha kažnjavanja . S obzirom da je nasilje u obitelji društveno opasno ponašanje koje mora primarno biti u dosegu kaznenog zakona, predlažemo da se ponavljanje nasilja smatra prvenstveno kaznenim djelom, a tek ako nema elemenata nekog kaznenog djela ( nametljivo ponašanje, nasilničko ponašanje u obitelji....) , da se smatra novim prekršajem. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“ nije oportuno koristiti u ovom Zakonu koji propisuje prekršaje i po kojem sude suci prekršajnih sudova. Naime, predmetno bi značilo da sudac u prekršajnom postupku ne bi mogao suditi prekršaj ako prethodno ne utvrdi da nije počinjeno kazneno djelo. Naime, nije uobičajeno prekršaje uz koje se vezuju i blanketna kaznena djela propisivati na taj način, pa tako primjerice prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15) uz koje se vezuju blanketna kaznena djela iz Kaznenog zakona (članak 226., 227.) ne sadrže formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“.
2 Autonomna ženska kuća Zagreb PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 23. Člankom 23. Prijedloga ZZNO propisano je da će se „počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana. Predlažemo da se dodaju riječi: ako time nije počinjeno kazneno djelo. Struktura novog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji koje se vraća u Kazneni zakon, upućuje da će se kaznenim djelom smatrati i ponavljano protupravno ponašanje odnosno kršenje zakona usmjerenih na zaštitu od nasilja u obitelji. Kršenje zaštitne mjere, prema trenutnoj regulativi, doista jest prekršaj. No, s obzirom da smatramo da se na nasilje u obitelji prvenstveno treba gledati kao na društveno opasno ponašanje koje mora primarno biti u dosegu kaznenog zakona, predlažemo da se kršenje zaštitne mjere smatra prvenstveno kaznenim djelom, a tek ako nema elemenata nekog kaznenog djela ( nametljivo ponašanje, nasilničko ponašanje u obitelji....) , da se smatra novim prekršajem. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“ nije oportuno koristiti u ovom Zakonu koji propisuje prekršaje i po kojem sude suci prekršajnih sudova. Naime, predmetno bi značilo da sudac u prekršajnom postupku ne bi mogao suditi prekršaj ako prethodno ne utvrdi da nije počinjeno kazneno djelo. Naime, nije uobičajeno prekršaje uz koje se vezuju i blanketna kaznena djela propisivati na taj način, pa tako primjerice prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15) uz koje se vezuju blanketna kaznena djela iz Kaznenog zakona (članak 226., 227.) ne sadrže formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“.
3 Autonomna ženska kuća Zagreb Udaljenje iz zajedničkog kućanstva, Članak 16. Kao i u komentaru na članak 15. predlažemo dodati stavak koji glasi: Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Ovdje se radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče kada je okrivljenik u prekršajnom postupku proglašen krivim, kao kaznenopravna sankcija, za razliku od zaštitnih mjera koje se prema čl. 13. mogu izreći prije pokretanja postupka, a kojima je svrha brza i efikasna zaštita žrtve, pa se zato tu i propisuje nesuspenzivni učinak žalbe. Također, izricanje zaštitnih mjera na način kako je to propisano čl. 13. je iznimno budući da su one po svojoj prirodi kaznenopravna sankcija.
4 Autonomna ženska kuća Zagreb Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve , Članak 15. Smisao zaštitne mjere zabarne približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve je direktna zaštita žrtve ( članak 11.) S obzirom na navedeno smatramo da bi trebao biti dodan stavak koji glasi: Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Ovdje se radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče kada je okrivljenik u prekršajnom postupku proglašen krivim, kao kaznenopravna sankcija, za razliku od zaštitnih mjera koje se prema čl. 13. mogu izreći prije pokretanja postupka, a kojima je svrha brza i efikasna zaštita žrtve, pa se zato tu i propisuje nesuspenzivni učinak žalbe. Također, izricanje zaštitnih mjera na način kako je to propisano čl. 13. je iznimno budući da su one po svojoj prirodi kaznenopravna sankcija.
5 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 9. Kada čitamo točku 1. tjelesno nasilje, automatski pomislimo na kazneno djelo i na brojne slučajeve tjelesnog nasilja koji su doista predstavljali kazneno djelo, a bili su procesuirani kao prekršaj samo zbog efikasnijih mjera zaštite . Takvi primjeri iz prakse u prekršajnom sudovanju primjenom ZZNO su brojni. Zbog toga predlažemo da se radi otklona od loše prakse koja postoji točka 1. promijeni i glasi : tjelesno nasilje koje ne predstavlja kazneno djelo ili blaži oblici tjelesnog nasilja koji nisu obuhvaćeni kaznenim zakonom ili slično Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Propisivanjem formulacije „ako time nije počinjeno kazneno djelo“ u biće prekršaja prekršajni sud bi bio dužan utvrđivati da nije počinjeno kazneno djelo za što nije nadležan. Utvrđivanje da li je i koje kazneno djelo počinjeno provodi se u kaznenom postupku pred stvarno nadležnim kaznenim sudom.
6 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 7. Predlažemo da se stavak 2. članka 7. dopuni na način da se propiše da se odredbe ZZNO primjenjuju i na osobe koje jesu ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi. Činjenica jest da čl. 31. Zakona o ravnopravnosti spolova ( u daljnjem tekstu: ZRS) , propisuje da se može za prekršaj kazniti osoba koja s ciljem prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, povrijedi nečije dostojanstvo na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu ili spolnoj orjentaciji. No, citirani prekršaj uopće nije istoznačan prekršaju iz ZZNO. ZRS ne obuhvaća tjelesno nasilje koje se prijavljuje između osoba u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a koje nije kazneno djelo. Njime nije obuhvaćen niti dio psihološkog nasilja, niti spolno uznemiravanje. Čak i kada bi ZRS davao mogućost uspješnog vođenja prekršajnog postupka u odnosu na partnere u emotivnoj ili seksualnoj vezi, on ne daje mogućnost izricanja zaštitnih mjera. U slučajevima koji su prijavljivani , a koji nisu predstavljali kazneno djelo, uvijek je bilo nužno izricanje upravo zaštitnih mjera koje se nisu mogle izreći jer za to nema zakonske osnove. Žrtve nasilja su bile motivirane za pokretanje postupka samo i jedino s ciljem da nasilje prestane, da bude zabranjeno, da im se osigura zaštita i to ne samo mjerama opreza koje ih štite tijekom postupka, nego i zaštitnim mjerama koje se izriču kao prekršajno pravna sankcija. Konvencija VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, člankom 3 b definira nasilje u obitelji kao sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome imaju li počinitelj/ica i žrtva ili su imali isto prebivalište. Dakle, obitelj samo jedan od oblika zajednice u kojoj najčešće dolazi do partnerskog nasilja kao najčešćeg oblika kršenja ljudskog prava i to najčešće u odnosu na ženu kao žrtvu nasilja. Stavkom 2. članka 7. Nacrta prijedloga ZZNO propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, osobe koje imaju zajedničko dijete, skrbnika, štićenika, udomitelja te korisnika smještaja u udomiteljskoj obitelji. Notorno je da bivši bračni ili izvanbračni drug nisu obitelj, no ipak smatramo da su odnosi partnera i pojava nasilja takvog tipa, da im je potrebno pružiti zaštitu primjenom ovog zakona. Jednako tako, osobe koje imaju zajedničko dijete, a nisu obitelj, također su u dosegu ovog zakona, upravo zbog specifičnog partnerskog nasilja imanentnog emotivnim i seksualnim odnosima u koje ljudi stupaju. Osobe koje imaju zajedničko dijete mogu biti u isto vrijeme osobe koje su u braku sa drugim osobama, dakle imaju svoje, druge obitelji. Smatramo dakle da uvođenjem osoba koje jesu ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi u doseg zakona, uopće ne pomičemo pozornost s obitelji jer tekst uvodimo u stavak 2 u kojem već štitimo osobe koje ne predstavljaju obitelj. Smisao zakona, unatoč nazivu, nije zaštita obitelji, nego zaštita osoba od nasilja do kojeg specifično, ali ne nužno, dolazi u obitelji. Osobu koja je pretrpila partnersko nasilje u obitelji ne možemo miriti sa počiniteljem nasilja. Da možemo – tada bismo mogli kazati da štitimo obitelj. Ali ne možemo jer se radi o standardima zaštite ljudskih prava propisanih međunarodnim ugovorima i zakonima, sukladno kojima štitimo osobu i pomažemo joj da izađe iz nasilne zajednice, štiteći je pritom od uznemiravanja ili težih oblika povrede integriteta. Govorimo o rodno uvjetovanom nasilju protiv žena, o specifičnoj vrsti nasilja – partnerskom nasilju, za koje bi se žrtvama zaštita trebala pružiti odredbama ZZNO. Da je tome tako, potvrđuje i čl. 7 u posljednjem stavku u kojem kaže da je žrtva nasilja u obitelji osoba koja zbog počinjenja nasilja trpi fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. Fokus zakona je na osobi kao žrtvi specifičnog nasilja i uvođenjem predloženog ne pomičemo pozornost s obitelji, nego fokus stavljamo na građane kojima je nužno pružiti zaštitu a nemaju je. Mi u ovom prijedlogu izmjena ne koristimo termin „osoba“ nego „žena“ zbog više razloga: 1. feministrička smo organizacija usmjerena na pomoć ženama, 2. statistički pokazatelji i brojnost nasilja usmjerenog prema ženama upućuju da je potrebno jasno zauzeti stav prema rodno uvjetovanom nasilju do kojeg dolazi u parterskim odnosima ljudi neovisno o tome radi li se o obiteljskim odnosima, emotivnim odnosima ili seksualnim odnosima. Naposljetku, smatramo da bi predloženom promjenom preopteretili tijela koja postupaju po odredbama ZZNO. Smatramo da su sudovi trenutno preopterećeni jer se ZZNO zloupotrebljava. Optužni prijedlozi se podnose i protiv žrtava nasilja i protiv počinitelja nasilja. Policija propustima u radu i kršenjem Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji propušta identificirati primarnog agresora pa su u praksi sve učestalije situacije da policija žrtvu nasilja upozna sa njezinim pravima i uputi je u sklonište, a istovremeno podnosi optužni prijedlog protiv žrtve kao II okrivljene jer se branila od fizičkog napada ili napad pokušala odbiti neprikladnim riječima (najčešće psovka) . Sudovi su preopterećeni ovakvim slučajevima strukturalnog nasilja prema žrtvama nasilja. ZZNO zloupotrebljavaju i počinitelji nasilja, često prethodno osuđivani, koji za nasilje prijavljuju žrtvu. Treba stoga hitno ukinuti lošu praksu kojom se zloupotrebljava zakon i koristi ga se protiv onih u čiju je zaštitu donesen. Time će se rasteretiti sudovi koji posljedično neće biti preopterećeni zaštitom onih (osoba koje jesu ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi) kojima država zaštitu treba pružiti stvaranjem dobrog zakonskog okvira. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Krug osoba na koje se odnosi ovaj Zakon istovjetan je krugu osoba kojima kao članovima obitelji ili bliskim osobama Kazneni zakon pruža dodatnu zaštitu u slučaju počinjenja kaznenih djela vezanih uz obiteljsko nasilništvo (kaznena djela nasilja u obitelji, tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, prisile, prijetnje) u vidu progona po službenoj dužnosti i/ili kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela. Ovakvo je određenje u skladu sa definicijom obiteljskog nasilja u Istanbulskoj konvenciji (članak 41. stavak 3.) koja se odnosi na „nasilje intimnih partnera između sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih partnera te međugeneracijsko nasilje koje se obično pojavljuje između roditelja i djece“. I dalje, kada se govori o obiteljskom nasilju kao nasilju intimnih partnera ono se isključivo odnosi na nasilje između sadašnjih ili bivših bračnih drugova, kao i sadašnjih ili bivših izvanbračnih drugova odnosno životnih partnera ili neformalnih životnih partnera. Dakle, odredbe ovog Zakona primjenjivati će se na odnose između bračnih i izvanbračnih i istospolnih partnera i to kako sadašnjih tako i bivših, a povrh toga i na odnose osoba koje iako nisu u navedenim kategorijama, imaju zajedničko dijete, te onih osoba koje žive u zajedničkom kućanstvu. Dakle, i šire od zahtijeva Konvencije, ovim se Zakonom štite sve one osobe koje su bračni ili izvanbračni ili istospolni partneri, ali i osobe koje su povezane činjenicom da imaju zajedničko dijete iako nisu niti su bili u statusu bračnih, izvanbračnih odnosno istospolnih partnera, kao i one osobe koje, iako nisu u tom odnosu, žive u zajedničkom kućanstvu. Radi se o osobama koje su u nekom obliku (formalne ili neformalne) zajednice ili pak kod kojih takva zajednice ne postoji ili je prestala postojati, ali su zbog drugih okolnosti (kao što je zajedničko dijete, nerazriješeni imovinsko-pravni odnosi nakon razvoda braka ili raskida izvanbračne zajednice, činjenica suživota u istome stambenom objektu) neraskidivo povezani ili neovisno o svojoj slobodnoj volji upravljeni jedno prema drugome. Dakle, smisao ove odredbe je zaštititi osobe koje su u nekom obliku odnosa u kojem postoji formalna zajednica ili neki oblik zajedničkog kućanstva ili između kojih postoji neki oblik barem povremenog kontakta, a koji ostvaruju neovisno o svojoj volji (susreti na ročištima u parnici za razvod braka, prilikom susreta s djetetom i sl.). Sve druge osobe imat će adekvatnu zaštitu za slučaj nasilja prema općim propisima. To ne znači da navedene žrtve ostaju nezaštićene. Naime, ukoliko bi se radilo o intenzitetu protupravnog djelovanja nasilnika koje odgovara prekršaju, osim spomenutog Zakona o ravnopravnosti spolova, tu je i Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, ukoliko bi se radilo o ustrajnom nastojanju nasilnika da uspostavi kontakt koji žrtva odbija, ostvarili bi se elementi kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. Kaznenog zakona. Ako bi se pak radilo o slučaju u kojem nije samo došlo do neželjenog kontakta, u slučaju verbalnog ili fizičkog nasilja, žrtva će imati adekvatnu zaštitu prema Kaznenom zakonu (kaznena djela prisile, prijetnje, tjelesne ozljede, protupravno lišenje slobode i dr.).
7 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 6. Premda je teza o svačijoj obvezi prijave nasilja načelno točna, smatramo da je ponovno potrebno promisliti o onim organizacijama civilnog društva koje u svom planu i programu imaju skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja. Takvih udruga ima ukupno sedam na teritoriju RH, radi se o feminističkim OCD koji su usmjereni na pomoć i podršku ženama. Njihova obaveza je da sklone ženu žrtvu nasilja i njezinu djecu u sklonište ili da joj pruže pravnu i psihološku pomoć u savjetovalištu, a da pritom steknu i zadrže njezino povjerenje kako bi joj pomogli izlazak iz nasilne zajednice, pružili joj pravnu pomoć zastupanja na sudovima i drugim tijelima, pomogli u poboljšanju mogućnosti zapošljavanja i nastavak samostalnog života bez nasilja . Radi se dakle o kompletnoj podršci ženi prilikom izlaska iz nasilne zajednice, a ne incidentalnom kontaktu sa žrtvom. Važnost povjerenja koje se stvara je neizmjerna jer se radi o žrtvama koje su često nesigurne, ne vide izlaz iz situacije, ekonomski su ovisne, niskog su praga samopouzdanja, sa lošim iskustvom u prijašnjim kontaktima sa policijom, sudom ili CZSS. Za žene koje se primaju u sklonište, uvijek se traže izvješća policije ili ODO, ako je nasilje prijavljivano, a najčešće se rade nove prijave jer policija gotovo uvijek u svom postupanju krši odredbu točke 2.1. Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji jer od žrtve ne uzima sve obavijesti koje ste tiču okolnosti vezanih uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja te ranije nasilje. Tužbe za razvod braka sa kojima žene dolaze u savjetovalište ili im se pišu u savjetovalištu, po prirodi stvari , čitaju i po njima rade suci nadležnih sudova. U tužbama se uvijek navodi nasilje koje je žena proživjela jer je to njezin razlog za razvod braka. Niti jedan sudac ( prema dostupnim saznanjima dobivenim u kontaktima sa ženama koje su bila u savjetovalištu) nije prijavio policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji o kojem je saznao u obavljanju svog posla. Niti jedan CZSS uključen u takve sudske postupke nije prijavio policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja o kojem je saznao u obavljanju svog posla ako je to nasilje bilo usmjereno prema ženi. CZSS reagiraju samo na nasilje počinjeno prema djetetu. Smatramo da propisivanje obveze za OCD koja vode skloništa za žene žrtve nasilja i koja imaju pripadajuća savjetovališta, da prijavljuju nasilje i onda kada žena žrtva nasilja izričito kaže da to ne želi učiniti prilikom prvog dolaska, nego u primjerenijem trenutku kada , uz pomoć stručnjaka, napravi svoj plan odlaska iz nasilne zajednice, a kojim planom prijavu nasilja planira učiniti kada se sa djecom skloni na sigurno i ode iz nasilnog okruženja, nije dobar pristup zakonodavca. Smatramo da bi umjesto normativnih promjena predloženog tipa kojima se proširuje dosadašnji članak 5. trebalo poboljšati provedbu odredbe koja je trenutno na snazi. S tim u vezi bilo bi dobro saznati koliko je prekršajnih postupaka pokrenuto protiv osoba nabrojanih u čl. 5. ZZNO koje nisu postupile u skladu sa propisanom obvezom. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Člankom 6. propisuje se obveza svih subjekata koji u obavljanju svojih poslova dolaze u kontakt s pojavnim oblicima nasilja u obitelji da sumnju na nasilje u obitelji prijave nadležnim tijelima. Tako je to obveza zdravstvenih radnika, stručnih djelatnika centara za socijalnu skrb, stručnih radnika zaposlenih u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva te svih drugih stručnih osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji. Iako se radi o odnosu povjerljivosti i prvenstvene skrbi o zaštiti žrtve nasilja, obveza svih nadležnih tijela i institucija koje dođu u kontakt sa žrtvom nasilja da prijave nasilje i na taj način pokrenu prekršajni ili kazneni postupak, predstavlja standard kojim će se postići otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje svih oblika nasilništva i tako utjecati na prevenciju potencijalnog budućeg nasilništva sankcioniranjem i/ili odgovarajućim tretmanom nasilnika te utjecati na smanjenje sive brojke nasilja u obitelji. Dakle, na ovaj način država izražava jasan stav o nultoj stopi tolerancije na nasilje i obvezi društva u cjelini da takvo nasilje ne tolerira na bilo koji način. Nadalje, ukoliko bi se bilo koja fizička ili pravna osoba ili koji drugi subjekt izuzeo od ove obveze, potencijalno bi se otvorila mogućnost zlouporabe. Također se ističe kako istovjetna obveza za navedene subjekte postoji i prema važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8.). Obveza prijavljivanja obiteljskog nasilja od strane stručnih osoba također je propisana člankom 28. Istanbulske konvencije kojom se ukazuje na potrebu poticanja prijavljivanja obiteljskog nasilja od strane svih osoba koje su svjedoci ili imaju razumne osnove za sumnju da se obiteljsko nasilje dogodilo.
8 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 3. Neposredna iskustva u primjeni zakona pokazala su da hitnost postupanja varira od suda do suda, od suca do suca. Postupak sličan po zahtjevnosti postupanja može trajati od mjesec dana do godinu dana. Zbog navedenog kao i zbog provedbe Nacionalne strategije koje se odnose na ovu materiju a kojom je također deklarirano da će svi postupci biti hitni, pojam hitnosti predlažemo u zakonu definirati i učiniti transparentnim pojmom. Članku 3. se u tom smislu mogu dodati stavci 2 i 3 tako da glasi: 1. Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji obavezna su postupati hitno i i svi postupci pokrenuti po ovom zakonu su hitni. 2. Rasprave u postupcima pokrenutim primjenom ovog zakona sud će zakazivati u razmacima koji u pravilu ne mogu biti duži od petnaest dana, time da će prva rasprava biti zakazana u roku od petnaest dana od zaprimanja urednog optužnog prijedloga. 3. Rasprave u postupcima pokrenutim primjenom ovog zakona u kojima se traži izdavanje mjera opreza ili zaštitnih mjera zakazivat će se bez odlaganja, a u slučaju da okolnosti dozvoljavaju, u razmacima koji ne mogu biti dulji od sedam dana. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija.Ukoliko bi se navedena odredba dopunila sukladno ovom prijedlogu ona bi po svojem izričaju odgovarala dikciji i sadržaju odredaba iz Sudskog poslovnika. Drugim riječima, radi se o detaljnoj razradi načina i obveza sudačkog postupanja koje po svojoj naravi ne spada u predmet regulacije zakonskih, već eventualno podzakonskih propisa.
9 Daniel Antunović PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 24. Nedostaje kaznena odredba u slučaju da nadležni ministri/ministarstva u propisanom roku ne donesu predviđene pravilnike. Ne smatram da bi (kao što je jednom rekao Kotromanović) trebali odmah počiniti harakiri, a ni ostavka na dužnost ministra nije baš za očekivati u RH kad ministar ne radi svoj posao, međutim, odbitak 50% dužnosničke plaće za svaki mjesec prekoračenja propisanog roka šalje mnogo jasniju poruku od dosadašnje "pojeo vuk magare" prakse u kašnjenju s donošenjem provedbenih pravilnika, ili ugovaranja usluga s provoditeljima zaštitnih mjera. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija.Sankcioniranje za neizvršavanje određene dužnosti, radne obveze ili sl. sankcionira se u vidu stegovne ili diciplinske, a ne prekršajne ili kaznene odgovornosti. Nadalje,kada govorimo o državnim dužnosnicima, njihova je odgovornost prvenstveno politička.
10 Daniel Antunović Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, Članak 10. u stavak (1) dodati: "Novčana kazna se u pravilu ne izriče ukoliko su počinitelj i žrtva nasilja članovi istog kućanstva, te bi se izricanjem novčane kazne počinitelju ugrozilo ili otežalo ekonomsko stanje članova obitelji izloženih nasilju." Nije prihvaćen Prijedlog se odbija.Navedenom odredbom istaknuto je koje su opće prekršajnopravne sankcije koje su propisane Prekršajnim zakonom, a ovdje je samo istaknuto da se iste primjenjuju i u prekršajnom postupku koji se vodi povodom prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Izbor vrste i mjere prekršajnopravne sankcije ovisi o svakom konkretnom slučaju i o prosudbi suca u svakom konkretnom predmetu, sve u okvirima općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne (članak 36. Prekršajnog zakona). Dakle, niti jedna opća ili posebna odredba koja regulira prekršajni postupak povodom počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ne sprječava suca da počinitelju izrekne kaznu zatvora i prema istome primijeni uvjetnu osudu. Nadalje, u slučaju propisivanja predložene odredbe, postavlja se pitanje utvrđivanja ekonomskog stanja članova obitelji i mogućnost ugrožavanja istog. Naime, u pojedinim slučajevima utvrđivanje istoga zasigurno bi uzrokovalo odugovlačenje prekršajnog postupka, pa se postavlja pitanje svrhovitosti takve odredbe.
11 Daniel Antunović Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, Članak 10. Izricanje novčane kazne može obeshrabriti žrtvu nasilja da traži pomoć policije u slučaju ponavljanja nasilja, ukoliko počinitelj i žrtva imaju zajedničko kućanstvo, odnosno zajedničke prihode i troškove. Uvjetna kazna zatvora može biti djelotvornija u smislu sprečavanja ponovnog počinjenja nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. Navedenom odredbom istaknuto je koje su opće prekršajnopravne sankcije koje su propisane Prekršajnim zakonom, a ovdje je samo istaknuto da se iste primjenjuju i u prekršajnom postupku koji se vodi povodom prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Izbor vrste i mjere prekršajnopravne sankcije ovisi o svakom konkretnom slučaju i o prosudbi suca u svakom konkretnom predmetu, sve u okvirima općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne (članak 36. Prekršajnog zakona). Dakle, niti jedna opća ili posebna odredba koja regulira prekršajni postupak povodom počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ne sprječava suca da počinitelju izrekne kaznu zatvora i prema istome primijeni uvjetnu osudu.
12 Koprivničko-križevačka županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI REPUBLIKA HRVATSKA KOPRIVNIČKO – KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA Županijska skupština Povjerenstvo za ravnopravnost spolova KLASA: 004-01/15-01/1 URBROJ: 2137/1-01/03-15-1 Koprivnica, 23. lipnja 2015. MINISTARSTVO PRAVOSUĐA ULICA GRADA VUKOVARA 49 10 000 Zagreb PREDMET: Prijedlozi izmjena nacrta Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji - dostavljaju se Poštovani, Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Koprivničko-križevačke županije je dopisom upućenim Ministarstvu socijalne politike i mladih KLASA: 004-01/12-01/6, URBROJ: 2137/1-02/04-12-1 od 15. listopada 2012. godine je iniciralo izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, smatrajući kako su propisane prekršajne sankcije preblage te neprimjerene djelima. Inicijative kako slijedi Povjerenstvo je opetovano utvrdilo na sjednici 05.lipnja 2015.g. te ih upućuje nadležnom Ministarstvu pravosuđa. Cilj koji se želi postići je da žrtve obiteljskog nasilja imaju osiguranu zaštitu putem zakonskih normi. Na temelju iskustava Povjerenstvo smatra kako je krajnje neprihvatljiva činjenica da su žrtve u slučajevima obiteljskog nasilja prisiljene napuštati kuću, stan ili drugi stambeni prostor, dok se istovremeno u životu počinitelja ništa ne mijenja. Predlaže se da počinitelji, u slučajevima u kojima uređenje vlasničkih odnosa to omogućava, budu ti koji će morati napustiti stambeni prostor radi zaštite i osiguranja osoba izloženih nasilju. Vezano na nacrt prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a nakon izvršene usporedbe sa trenutno važećim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09, 14/10. i 60/10) mišljenja smo kako je predloženi nacrt Zakona jasniji i sadržajniji, ali se prilikom izricanja zaštitnih mjera uzastopno ponavljaju riječi „mogu se“. Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Koprivničko-križevačke županije smatra da treba promijeniti dio predloženih zakonskih odredbi na način da se umjesto riječi „može“ pišu riječi „mora“. Smatramo kako se treba predvidjeti nužnost izricanja zaštitnih mjera, a ne izricanje temeljem diskrecijskih pravnih propisa. Prvenstveno predlažemo izmjenu članka 16. stavka 1. na način da se riječi: „ može se izreći“ zamijeni riječima „izreći će se“. Iako nacrt Zakona decidirano člankom 5. određuje koja prava imaju žrtve nasilja u obitelji, smatramo kako nije iskorištena mogućnost prava na zbrinjavanje žrtava nasilja u skloništima za žrtve nasilja, ukoliko je to nužno. S nadom da ćete prihvatiti naše prijedloge te iste proslijediti u daljnju proceduru, srdačno Vas pozdravljamo! PREDSJEDNICA: Verica Rupčić Nije prihvaćen Prijedlog se odbija. U odnosu na napuštanje kućanstva od strane žrtve nasilja u obitelji ili osobe koja je počinila nasilje u obitelji, prije svega valja istaknuti kako niti važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10) niti ovaj Prijedlog ne sadrže odredbe temeljem kojih bi se žrtve nasilja u obitelji udaljivale iz stambenog prostora. Štoviše, propisuje se zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva koja se može izreći samo počinitelju prekršaja nasilja u obitelji. U odnosu na prijedlog da se propiše obligatorno izricanje zaštitnih mjera, ističemo kako su zaštitne mjere prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji. Svrha prekršajnopravnih sankcija u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji je zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja. Nadalje, izbor vrste i mjere prekršajnopravne sankcije ovisi o svakom konkretnom slučaju i o prosudbi suca u svakom konkretnom predmetu, sve u okvirima općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne (članak 36. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenoga, ne može se propisati obligatorno izricanje svih zaštitnih mjera, već se odluka o primjeni pojedine zaštitne mjere kao prekršajnopravne sankcije prepušta sudu prilikom odmjeravanja kazne za počinjeni prekršaj, pri čemu će sud odlučiti o primjeni pojedine zaštitne mjere ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a imajući u vidu potrebu generalne i specijalne prevencije, primjereno kažnjavanje počinitelja i adekvatnu zaštitu žrtve nasilja u obitelji.