Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uzgoju domaćih životinja

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Kristijan Dubravac OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UZGOJU DOMAĆIH ŽIVOTINJA (1) U Zakonu o uzgoju domaćih životinja (u daljnjem tekstu: Zakon) navodi se da se istim osigurava provedba Uredbe (EU) 2016/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. godine (u daljnjem tekstu: Uredba). Zatim da se u pravni poredak prenose dijelovi Direktiva Vijeća te Odluka Komisije (detalji na str. 2., pasus 3. Prijedloga Zakona). Također se navodi da se odredbe vezane za uzgoj proširuju na uzgoj peradi i sive pčele (Uredba se odnosi na goveda, svinje, ovce, koze, kopitare). (2) U uvodu Uredbe se navodi, skraćeno rečeno, kako je tema ove uredbe do sad bila regulirana s nekoliko direktiva ali je implementacijom tih direktiva u zakonodavstvo država članica došlo do razlike standarda u proizvodnji. Pa se u uvodu Uredbe pasus (7) navodi: "Stoga radi osiguranja jednostavnosti i dosljednosti prava Unije, primjereno je pojednostaviti pravila Unije utvrđena u tim direktivama.". Želi se osigurati jedinstvena primjena pravila Unije, odredbe direktiva preciznije formulirati koristeći se dosljednom terminologijom, kako bi se olakšala primjena pravila. Uvod Uredbe pasus (14) glasi: "Cilj pravila o uzgojno valjanim životinjama čistih pasmina utvrđenih u ovoj uredbi trebao bi biti omogućavanje pristupa trgovini na temelju dogovorenih načela koja se primjenjuju na priznavanje uzgojnih društava koja upravljaju pasminama te odobravanje njihovih uzgojnih programa. Ovom Uredbom trebalo bi također utvrditi pravila kojima se uređuje upis uzgojno valjanih životinja čistih pasmina u glavni dio matičnih knjiga i, ako postoje, u različite odlikovne razrede glavnoga dijela. Njom bi također trebalo utvrditi pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje te pravila za prihvaćanje uzgojno valjanih životinja za uzgoj kao i sadržaj zootehničkih certifikata.". Osobito se ističe uvod Uredbe pasus (12) koji glasi: "Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na uzgojno valjana goveda, svinje, ovce, koze i kopitare i na njihove zametne proizvode ako se te životinje ili potomstvo koje je rezultat tih zametnih proizvoda namjerava upisati kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili registrirati kao uzgojno valjane hibridne svinje u uzgojni upisnik, posebno radi trgovine tim uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima unutar Unije, uključujući unutar države članice, ili radi njihova ulaska u Uniju." Na citirani pasus treba nadovezati pasus (49) koji glasi: "Podrazumijeva se da države članice niti njihova nadležna tijela ne bi trebala koristiti ovu Uredbu kako bi zabranili, ograničili ili ometali korištenje uzgojno valjanih životinja čistih pasmina ili njihovih zametnih proizvoda za proizvodnju životinja koje nisu namijenjene za upis ili registraciju kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili uzgojni upisnik." Navedeno je precizirano Čankom 1. stavak 2. koji glasi: "Ova Uredba primjenjuje se na uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode kada se te životinje ili potomstvo koje je rezultat tih zametnih proizvoda namjerava upisati kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili registrirati kao uzgojno valjane hibridne svinje u uzgojni upisnik." Za potrebe Uredbe "životinja" znači: govedo, svinja, ovca, koza kopitar. Dakle donositelj Uredbe ne regulira korištenje životinja koje se ne namjeravaju upisati kao uzgojno valjane životinje. Ne brani korištenje ili trgovinu ni uzgojno valjanih životinja, ni onih koje možda nisu ni uzgojno valjane ukoliko se ne namjeravaju upisati kao uzgojno valjane životinje. Ni nekom drugom odlukom tijela EU ne propisuje se korištenje peradi i sive pčele na način kako se to traži Prijedlogom Zakona. (3) Jedina obaveza RH koja proizlazi iz Uredbe je provesti Uredbu (npr. odrediti nadležno, službene kontrole, ...). Međutim Zakon sadrži niz dodatnih odredbi koje su kontradiktorne s Uredbom, kontradiktorne Zakona, nejasne, neodređene, ograničavajuće i diskriminirajuće za subjekte koji se bave proizvodnjom životinja. (4) Zakon je uvelike nejasan i kontradiktoran u pogledu razlikovanja pojmova: "uzgojno valjana životinja"-uzgojno valjana životinja čiste pasmine ili uzgojno valjana hibridna svinja (članak 2. stavak 1. točka 3. Uredbe) i "uzgojno valjana životinja čiste pasmine"-životinja koja je upisana ili registrirana i prihvatljiva za upis u glavni dio matične knjige (članak 2. stavak 1. točka 3. Uredbe). Dakle pojam uzgojno valjana životinja je širi pojam od pojma uzgojno valjana životinja čiste pasmine. Dakle može postojati uzgojno valjana životinja bez upisa u matične knjige. Umjesto ovih pojmova ili pored ovih pojmova iz Uredba Prijedlog zakona koristi pojmove: "uzgoj domaćih životinja" - ciljani odabir jedinki za plansko sparivanje zbog stvaranja uzgojno valjanog potomstva,..(članak 3. stavak 1. točka 1. Prijedloga zakona) i "uzgajivač" - osoba koja odabire jedinke domaćih životinja namijenjenih uzgoju za sparivanje s ciljem stvaranja uzgojno valjanog potomstva i koja sudjeluje u provedbi odobrenog uzgojnog programa (članak 3. stavak. 1. točka 5. Prijedloga zakona). Ovakvom terminologijom briše se razlika između subjekata koji žele životinje upisati kao uzgojno valjane u matičnu knjigu i onih koji to ne žele, na način da se diskriminira i ograničava one osobe koje nemaju namjeru upisivati svoje životinje kao uzgojno valjane u matičnu knjigu. Rezultat brkanja ovih pojmova dovodi do sljedeće kontradiktornosti između Uredbe i Prijedloga Zakona. Uredba u članku 4. stavak 1. propisuje: "Udruge uzgajivača, uzgojna društva ili javna tijela mogu u pogledu uzgojno valjanih životinja čistih pasmina podnijeti prijavu nadležnim tijelima za priznavanje kao uzgojno udruženje". Prijedlog Zakona u čl. 5. st. 1. propisuje: "Pravna osoba koja se bavi uzgojem domaćih životinja s namjerom stvaranja uzgojno valjanih domaćih životinja podnosi Ministarstvu zahtjev za priznavanje uzgojnog udruženja ili uzgojne organizacije". Dakle postoji kontradikcija između pojmova "mogu" i "podnose", gdje pojam "mogu" iz Uredbe predstavlja opciju, dok je pojam "podnose" iz Zakona kondemnatoran. Da se radi o obavezi proizlazi i iz dijela V. Prekršajne odredbe Prijedloga Zakona. Naime, novčanom kaznom kažnjava se osoba ako "se bavi uzgojem domaćih životinja s namjerom stvaranja uzgojno valjanih domaćih životinja bez prethodnog rješenja Ministarstva" . Ponovno se citira članak (49) uvoda Uredbe koji glasi: "Podrazumijeva se da države članice niti njihova nadležna tijela ne bi trebala koristiti ovu Uredbu kako bi zabranili, ograničili ili ometali korištenje uzgojno valjanih životinja čistih pasmina ili njihovih zametnih proizvoda za proizvodnju životinja koje nisu namijenjene za upis ili registraciju kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili uzgojni upisnik.". (5) Prijedlog da Registar uzgajivača matica vodi uzgojno udruženje, koje određuje i uvjete upisa u registar, te provjerava iste na terenu je protivan Ustavu RH, neprovediv i protivan pravu EU. Za pretpostaviti je da bi se mogle prodavati samo matice uzgajivača koji su upisani u Registar uzgajivača matica jer je tako bilo ranije propisano, a ovaj prijedlog ide za tim da se propiše kao ranije. Zakone u RH donosi Sabor (čl. 71. 81. Ustava RH). Dakle ne može jedno udruženje određivati nečija prava i obaveze, što bi se dogodilo kada bi uvjete za upis u Registar određivlo jedno udruženje. To osobito ako osoba ne može svoje pravo na proizvodnju bilo koje robe (ovdje matice) ostvariti bez tog upisa. Nadalje, Vlada RH provodi zakone (čl. 113. Ustava RH), a sudbenu vlast obavljaju sudovi (čl. 118 Ustava RH). Dakle, ne može se odrediti da jedno udruženje "uvjete upisa provjerava na terenu", što u praksi znaći odlučivati da li se netko drži uvjeta ili krši uvjete za upis, a u suštini odlučivati o nečijim pravima i obvezama, što može samo sud (čl. 29. st. 1. Ustava RH). Ovakav prijedlog bi značio da svaki proizvođač matica iz EU ili van EU mora biti upisan u Registar uzgajivača matica. Čemu uvođenje još jedne administrativne obaveze u obliku Registra uzgajivača matica, kada su sve djelatnosti i sve domaće životinje već obuhvaćene nekim oblikom evidencije (npr. trgovačko društvo, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, obrt, Jedinstveni registar domaćih životinja)? Ovdje se ponovno ukazuje na već citirani Članak. 1. st. 2. Uredbe i stavak (49) uvoda Uredbe. Prijedlog propisuje upravo suprotno toj odredbi. Ovakav prijedlog onemogućuje pristup trgovini odnosno korištenje pčelinjih matica bilo kome tko nije u Registru uzgajivača matica bio on iz RH ili države članice EU ili treće zemlje. Ovakvim prijedlogom zabranjuje se, ograničava ili ometa korištenje kako uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda koje su upisane kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili upisnik tako i onih koje nisu namijenjene za upis ili registraciju kao uzgojno valjanih životinja u matičnu knjigu ili upisnik. Drugo sporno pitanje je zašto Registar uzgajivača matica vodi "priznato uzgojno udruženje". Uredba između ostalog propisuje pravila za priznavanje uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija te za odobravanje njihovih uzgojnih programa, bez da se ograničava broj tih udruženja ili organizacija. O tome da ne treba odbijati priznanje novih uzgojnih udruženja govori pasus (21) uvoda Uredbe. Ovdje se pak predlaže da će postojati samo jedno priznato uzgojno udruženje, koje će povrh toga dobiti ovlast da vodi Registar uzgajivača matica. Dakle dobiva ovlast da vodi registar uzgajivača koji mu predstavljaju konkurenciju na tržištu. Nadalje se ovlašćuje to udruženje da vodi Registar uzgajivača matica koji koriste uzgojno valjane životinja čistih pasmina ili njihovih zametnih proizvoda i kada se proizvode životinje koje nisu namijenjene za upis ili registraciju kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili uzgojni upisnik. Dakle ovakvo zakonsko rješenje dovodi do diskriminacije, ograničavanja poduzetničke slobode i nejednakosti. Stoga nikako nije točno ono što stoji u "Obrascu prethodne procjene" u točki 5. da neće biti izravnih učinaka barem na funkcioniranje tržišta i konkurentnost gospodarstva, prepreke za razmjenu dobara i usluga, uvjete za poslovanje na tržištu. Kada se jedna udruga ovlasti da vodi registar proizvođača (uzgajivača matica), određuje uvjete upisa u registar i te iste provjerava na terenu, to itekako ima učinak na funkcioniranje tržišta i konkurentnost gospodarstva, prepreke za razmjenu dobara i usluga, uvjete za poslovanje na tržištu, osobito ako se uzme u obzir da udruženje uzgajivača ujedno i konkurencija na tržištu pojedincu ili drugom udruženju. Takvim prijedlogom dolazi do kršenja pravila o tržišnom natjecanju iz Glave VII. Poglavlje 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: UFEU). Pčelinja matica je proizvod. Ukoliko se ovlasti udruga građana da određuje tko i pod kojim uvjetima se može upisati kao proizvođač tog proizvoda, koji će proivod smjeti proizvoditi to predstavlja ograničavanje i nadzor proizvodnje. Stoga davanje citiranih ovlasti jednoj udruzi građana nužno ima ako ne i za cilj, onda barem za posljedicu sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, što je regulirano člankom 101. stavak 1. toč. b) i c), vezano za članak 106. UFEU. (6) Točno stoji u "Obrascu prethodne suglasnosti" da katastar pčelinje paše nije provediv u praksi. Međutim cijeli članci 22. i 23. nemaju nikakve veze s uzgojem uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda. Dakle ponovno imamo niz novih pojmova koji nikako ne doprinose ujednačavanju terminologije i pojednostavljenju propisa. Bilo koje bilje koje raste na nekoj nekretnini (pa tako i medonosno) je pripadak na nečijoj nekretnini, dakle u vlasništvu onoga čija je nekretnina. Stoga je i nepotrebno bilo kojim zakonom određivati korištenje tog bilja (pčelinje paše), budući Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje u tekstu ZV) regulira vlasništvo i druga stvarna prava, dakle regulira pravo vlasništava na nekretninama (u ovom slučaju na nekretninama na kojima se nalazi "pčelinja paša") i pravo vlasništva na stvarima - biljkama (u ovom slučaju "medonosno bilje"). Zakonom se određuje da "način gospodarenja i iskorištavanja pčelinjih paša i provedbu pašnog reda pravilnikom propisuje ministar". Način i uvjeti korištenja i dodjele na korištenje neke stvari ("pčelinje paše"), broj i smještaj pokretnih stvari (košnica) na nekoj nekretnini u isključivoj je ovlasti vlasnika nekretnine i vlasnika bilja, bez obzira da li se na toj nekretnini – zemljištu nalazi "pčelinja paša", te je stoga ovakva odredba Zakona, kojim je određeno da se za nečiju nekretnina može proglasiti da na njoj postoji "pčelinja paša", pa da "način i uvjete korištenja i dodjele na korištenje pčelinje paše, uzimajući u obzir broj i smještaj košnica, vremensku pojavu medenja, površinu pašnog izvora (medonosnog bilja) i udio medonosnog bilja u ukupnom biljnom sastavu na području pasišta te predvidljivost pčelinje paše" utvrđuje ministar u suprotnosti s odredbom članka 48. st. 1. Ustava RH koji glasi: "Jamči se pravo vlasništva". Smještaj neke stvari u prostoru već regulira Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje u tekstu ZV), dakle regulira pravo vlasništava na nekretninama (u ovom slučaju nekretninama na kojima se nalaze košnice s pčelama i na nekretninama na kojima se nalazi "pčelinja paša") i pravo vlasništva na pokretninama (u ovom slučaju pčele). Nikako se ovakve odredbe Zakona ne mogu opravdati stavom da postoji opasnost od štete koju mogu nanijeti pčele i da je zbog toga potrebno propisati "smještaj u prostoru", budući da je to već riješeno Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, dalje u tekstu ZOO) člankom 1047. koji glasi: "(1) Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. (2) Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. (3) Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). (4) Ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji." Dakle, ukoliko netko smatra da mu prijeti opasnost od pčela može zahtijevati, ako treba i pred sudom, da se ukloni opasnost i poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se spriječila šteta. Ukoliko šteta ipak bude počinjena, ZOO u glavi IX., odjeljku 1. Prouzročenje štete (člancima 1045. - 1110.) jasno i opsežno regulira prouzročenje štete, odgovornost i popravljanje štete. Nadalje, se naglašava čl. 1. st. 3. ZV koji glasi: "Pravo vlasništva i drugih stvarnih prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom.". Dakle, ne može se ovlastiti ministar da pravilnikom propisuje "minimalne udaljenosti pčelinjaka od drugih objekata u prostoru, način označavanja, način gospodarenja i iskorištavanja pčelinjih paša" jer se time oduzima ili ograničava pravo vlasništva i drugih stvarnih prava. Provedba članaka 24. može lako dovesti do stavljanja se u nejednak (ograničavajući) položaj pravne i fizičke osobe koje žele postaviti pčele na neku nekretninu u odnosu na treće osobe ili nekretnine u odnosu na koje će biti određeno postavljenje pčelinjaka u prostoru, što je u suprotnosti s Člankom 3. Ustava RH o "jednakosti". Hoće li prednost imati postavljanje pčela ili će prednost imati treće osobe? Temeljem kojih kriterija i zašto? Nije li očuvanje pčela zbog oprašivanja od strateške važnosti? Provedba osporenih članaka može lako dovesti do stavljanja u nejednak položaj dva ili više pčelara koji žele koristiti istu pašu, budući da nema kriterija ili će ih određivati ministar što je u suprotnosti s Člankom 3. st. 2. Ustava RH o "vladavini prava". Ovime se ne ulazi u ograničenja koja proizlaze iz vlasničkih prava. Povrh toga članci 22. i 23. Zakona su potpuno nepotrebni. Sve što se navodno treba "regulirat" već je riješeno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o obveznim odnosima. Ne samo da su nepotrebni, nego su i štetni za razvoj pčelarske proizvodnje. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Osim odredbi kojima se uređuje provedba europskog zakonodavstva, Zakonom o uzgoju domaćih životinja, proširene su odredbe vezane uz uzgoj na perad (kokoši, pure, patke, guske) i sivu pčelu (Apis mellifera carnica). Uzgojno valjana životinja je matična životinja čiste pasmine upisana u matičnu knjigu, čiji su roditelji, djedovi i bake upisani u matičnu knjigu iste pasmine. Isto tako, uzgojno valjana životinja je životinja čiste pasmine ili križana poznatih roditelja. Kod izvornih i zaštićenih pasmina uzgojno su valjane životinje koje zadovoljavaju kriterije za tu pasminu. Ista pravila se primjenjuju za matično jato čiste pasmine ili hibrid upisan u središnji popis matičnih jata. Uzgojno valjane životinje (čistih pasmina ili hibridne) koje sudjeluju u uzgojnom programu upisuju se u matičnu knjigu ili upisnik, uključujući informacije o njihovim precima i, ovisno o uzgojnim ciljevima navedenima u uzgojnom programu, podvrgavaju se testiranju rasta i razvoja ili bilo kojoj drugoj procjeni koji dovode do bilježenja podataka o osobinama u vezi s ciljevima tog uzgojnog programa. Ako je tako utvrđeno u uzgojnom programu, genetsko vrednovanje provodi se kako bi se procijenila uzgojna vrijednost životinja koje se prema tome mogu rangirati. Na tim se uzgojnim vrijednostima i rezultatima testiranja rasta i razvoja kao i genealoškim informacijama temelje uzgoj i selekcija. Udruga uzgajivača interesna je skupina uzgajivača, čiji je osnovni cilj genetsko unapređivanje domaćih životinja provođenjem uzgojnog programa. Registar ili upisnik uzgajivača uzgojno valjanih životinja vodi ovlaštena ustanova ili odobreno uzgojno udruženje, što je bilo definirano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stočarstvu još 2003. godine („Narodne novine“ broj 151/03). Prilogom I. Dijelom 1. točkom B Uredbe (EU) 2016/1012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, Direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja propisano je između ostalog da udruge uzgajivača moraju imati dovoljan broj uzgajivača koji sudjeluju u svakom od njihovih uzgojnih programa, da utvrđuju prava i obveze uzgajivača koji sudjeluju u njihovim uzgojnim programima te prava i obveze uzgojnog udruženja ili uzgojne organizacije. Uvjeti za smještaj pčelinjaka, način preseljenja pčela te drugi uvjeti vezani uz zaštitu, držanje i iskorištavanja pčela propisuju se u Republici Hrvatskoj od 1998. godine, slično kao i u drugim Europskim zemljama. Postojanjem pravne regulative u ovom području osigurava se zaštita zdravlja ljudi i životinja, a ujedno se osiguravaju transparentni uvjeti za pravilan smještaj pčelinjih zajednica. Smještaj pčelinjih zajednica na privatnim posjedima mora udovoljiti minimalnim zahtjevima na način da ne smiju ugrožavati pčele drugih pčelara bilo širenjem bolesti ili grabeži. Isto tako, smještajem na privatnim površinama, pčele ne smiju ugrožavati ljude u korištenju javnih površina ili površina drugih privatnih vlasnika. Planiranim izmjenama i dopunama Zakona o uzgoju domaćih životinja ne zadire se u pravo vlasništva.