Izvješće o provedenom savjetovanju - NACRT PRIJEDLOGA PROGRAMA PROVEDBE STRATEGIJE BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ (2014.-2020.) ZA RAZDOBLJE DO 2020.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ured pučke pravobraniteljice  , NACRT PRIJEDLOGA ProgramA provedbe Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.)  za razdoblje do 2020. Iz samog naziva Nacrta prijedloga programa razvidno je da se donosi za razdoblje do 2020. s time da nije navedeno koja je početna godina njegove primjene. Međutim, obzirom da su kao rokovi za izvršenje pojedinih mjera određene 2018. i 2019. godina, postavlja se pitanje ažurnosti čitavog Dokumenta i svrhovitosti njegova donošenja, obzirom da su dvije trećine razdoblja njegove provedbe već protekle. Primljeno na znanje PRIMLJENO NA ZNANJE
2 Pravobranitelj za djecu RH  , NACRT PRIJEDLOGA ProgramA provedbe Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.)  za razdoblje do 2020. 2014. godine donesena je Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine s obvezom izrađivanja provedbenih programa za period od tri godine, predviđanja mjera, nositelja mjera te načina mjerenja uspješnosti provedbe. Donesen je samo jedan program provedbe za razdoblje 2014.do 2016. godine, a zadnje izvješće o provedbi mjera iz programa je podneseno za 2016. godinu. Sada je, krajem 2019. godine, tema savjetovanja prijedlog drugog po redu programa provedbe u kojem se predviđaju mjere za proteklu 2018. i 2019. godinu. Proizlazi da se od 2016. do 2020. godine, kada će eventualno početi važiti novi program provedbe, nije pratila provedba Strategije te nisu bile predviđene mjere za njenu provedbu, što ukazuje na slabosti u praćenju provedbe. Predlažemo stoga da se ubuduće provedba Strategije i uspješnost njene provedbe prate kontinuirano. Sukladno članku 11. Zakona o pravobranitelju za djecu preporučamo da uvažite naš prijedlog Primljeno na znanje PRIMLJENO NA ZNANJE uz napomenu da je Izvješće o nastavku provedbe mjera Programa provedbe Strategije za razdoblje od 2014. do 2016. godine za 2017. godinu doneseno, usvojeno na Vladi Republike Hrvatske i objavljeno na internetskim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
3 palamida  , Uvod Trebate osmislit načine kako određenim kategorijama ljudi naći posao a time i nenakakv smisao života. Hoće li to biti pošumljavanje,čišćenje kakvih 50 m nekog kanala i briga da je to uredno,održavanje plaže ili šta već.Ljudi imaju obavezu, preuzimaju odgovornost,njihov posao se predstavi da je potreban i važan.Ljudi izlaze van, troše mnaje tableta/terapija, pridonose zajednici. Njihov posao trebabiti transparentan, treba ih pitati za njihovaa viđenja i mišljenja, i adekvatno ih pohvaliti i eventualno dodatno nagraditi. POsebice bi se osvrnuo na pošumljavanje i stvaranje zelenih barijera od bilja koje slabo i vrlo slabo gori kako bi se na terenu požar usporio. samim tim velike količine primarne emisije CO2 bit će izbjegnute ,ako se prevenira požar ovakvim načinom i sekundarno od truljenja same drvne mase koja je zaostala nakon požara.Ta drvna masa u i nakon raščišćavanja trebala bi biti dodjeljena kućanstvima sa socjalnimm slabijim statusom (da je sami posjeku i odvezu) te ako se ne može iskorisitit drukčije onda kao alternativno gorivo u TE,šećeranama ili cementarama. Primljeno na znanje PRIMLJENO NA ZNANJE
4 Centar za mirovne studije  , 2. Strateška područja 2.1.1, Mjera 1 a) definicija (opis) mjere: Predlažemo pojam inkluzija umjesto integracija Roma što je u skladu s nazivom Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Način praćenja/pokazatelji učinka: Smatramo da je ovaj pokazatelj potrebno revidirati i uskladiti ga s pokazateljima Nacionalne strategije za uključivanje Roma, odnosno uključiti i druge pokazatelje, osim ovdje navedenog pokazatelja, koji se tiče isključivo broja učenika pripadnika romske nacionalne manjine koji su uspješno završili osnovnu školu. Pokazatelji bi trebali uključivati (Sukladno Akcijskom planu za provedbu NSUR 2019 - 2020): - Broj i obuhvat djece romske nacionalne manjine za koje je sufinanciran roditeljski udio u predškolskom odgoju - Broj djece romske nacionalne manjine za koje je sufinanciran program predškole - Broj djece kojoj je osiguran namjenski prijevoz od kuće do vrtića/predškole za djecu pripadnike romske nacionalne manjine koja žive u izoliranim, segregiranim naseljima - Broj i obuhvat učenika romske nacionalne manjine oba spola u osnovnim školama - Broj učenika romske nacionalne manjine uključenih u produženi boravak i dodatne aktivnosti usmjerene ka obrazovnoj i socijalnoj integraciji - Broj i obuhvat učenika romske nacionalne manjine oba spola u srednjim školama - Broj učenika koji dobivaju mjesečne stipendije za redovite učenike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine 2.1.1., Mjera 2 b) aktivnosti mjere: Ova mjera trebala bi se proširiti i na djecu tražitelje azila, koja prema članku 58. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ostvaruju pravo na obrazovanje jednako kao i svi hrvatski državljani. Razlog tome je što su djeca tražitelji azila u riziku od socijalne isključenosti uzevši u obzir da njihovi roditelj žive od novčane pomoći na koju ostvaruju pravo prema članku 55. Zakona o međunarodnoj zaštiti. Implementacija ove mjere na način koji ne bi uključivao djecu tražitelje azila bi dovela do izravne diskriminacije skupine koja je u visokom riziku od socijalne isključenosti i siromaštva. 2.1.1., Mjera 4 Prema članku 64. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, osobe pod međunarodnom zaštitom imaju pravo na obrazovanje i pomoć pri integraciji u društvo, a prema članku 74. one su dužne pohađati tečaj hrvatskog jezika, no u isto vrijeme im Ministarstvo obrazovanja taj tečaj ne osigurava. Program učenja hrvatskog jezika za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom nije se kontinuirano niti na kvalitetan način provodio tijekom 2018. i 2019. godine. Način praćenja/pokazatelji učinka: Smatramo kako je važno da pokazatelji učinka nisu orijentirani samo na kvantitativan broj osoba koji pohađaju tečaj hrvatskog jezika, već i na kvalitativan učinak samog programa. Indikatori kvantitete ne mogu pokazati stvarne rezultate programa. Zbog toga, predlažemo da se uspostavi dodatan indikator učinka: monitoring napretka razine znanja za osobe uključene u programe tečaja hrvatskog jezika, te sustav monitoringa same izvedbe i organizacije tečaja. 2.1.1., Mjera 6 Predlažemo uvođenje posebne kategoriju za azilante i osobe sa supsidijarnom zaštitom. Aktivnost mjere može biti posebno testiranje za osobe sa navedenim statusima koje su dio ili cijelo srednjoškolsko obrazovanje završile u drugoj državi. Bez ovakve ili slične mjere tim osobama je zapriječen upis i stavljene su u nepovoljan položaj u smislu pristupa visokoškolskom obrazovanju, a često spadaju u skupine pod visokim rizikom od socijalne isključenosti. 2.1.1., Mjera 8 Ciljne skupine/korisnici: Definiranim ciljanim skupinama ove mjere trebale bi biti dodane osobe obuhvaćene Zakonom o međunarodnoj zaštiti s obzirom da su njihove potrebe obuhvaćene opisom mjere. 2.1.2., Mjera 4 Članak 58. Zakona o međunarodnoj zaštiti, osigurava djeci tražitelji azila jednake uvjete obrazovanja kao i hrvatskim državljanima. Stavka 4. istog članka prepoznaje važnost dodatne podrške djece tražitelji azila pri učenju hrvatskog jezika kao i organiziranja dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima. Dakle, relevantni zakon prepoznaje važnost dodatne potpore u nastavi djeci koja su tražitelji azila ili djeci kojima je odobrena međunarodna zaštita. Shodno cilju ove mjere, potrebno je razmotriti njeno širenje i na djecu koja su zatražila međunarodnu zaštitu i onu kojima je odobrena. 2.2.1., Mjera 1 Izvor financiranja/sufinanciranja, b) ostali izvori, 2020. - 1.500.000,00 kn: Nije poznato koji su razlozi znatnog smanjenja financiranja za 2019. i 2020. godinu. S obzirom na izazove u kvaliteti i provedbi integracijskih planova za osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom smatramo da iznose treba revidirati. 2.3.2., Mjera 2 Mjera je nejasno postavljena - ako se bavi podupiranjem razvijanja programa u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite, onda je važno naznačiti kako njeni korisnici mogu i moraju biti i osobe u procesu traženja međunarodne zaštite - koji su u većini stanari prihvatilišta; uz osobe pod međunarodnom zaštitom koje žive u prihvatilištima nakon odobrenja zaštite dok im se ne pronađe odgovarajući smještaj van prihvatilišta. Tražitelji međunarodne zaštite korisnici su programa u prihvatilištima, te imaju pravo na edukaciju i kulturna prava unutar međunarodno zajamčenih ljudskih prava, neovisno o statusu. Posljedično, s obzirom na to da je cilj "osnivanje i potpora programima prihvatilišta" nejasno je zašto je mjera limitirana vezano za status. Također, naglašavamo da aplikacije za međunarodnu zaštitu često traju i duže od najdužeg zakonski propisanog roka od 21 mjesec pa je nužno da postoje programi integracije tijekom tog perioda. Također se postavlja pitanje koje su organizacije civilnog društva koje mogu dobivati ovakvu podršku, budući da Ministarstvo unutarnjih poslova ima ingerenciju nad time koje organizacije mogu dobiti pristup prihvatilištima, a koje ne. U slučaju da je mjera namijenjena općenitim programima integracije osoba pod međunarodnom zaštitom, nejasno je zašto je mjera smještena pod strateškim područjem stanovanja i specifično vezana uz prihvatilišta, ako se ona onda samo periferno tiče tog područja. 2.5.2. Tekst glavne strateške aktivnosti poboljšanja pokazatelja zdravlja sa sobom unosi problematičnu terminologiju "ilegalnih migranata" te ističemo da taj termin ne postoji kao pravni termin u našem zakonodavstvu (Zakon o međunarodnoj zaštiti, Zakon o strancima). Također je važno spomenuti da je problematika širenja bolesti upravo pitanje prenapučenosti, lošeg stanja i loše institucionalne brige za prihvatne centre i s time uključenog nedovoljnog pristupa zdravstvenoj skrbi, a ne razliičtih zemalja porijekla iz kojih dolaze tražitelji međunarodne zaštite ili osobe u neregularnom statusu. 2.7.1., Mjera 1 Način praćenja/pokazatelj učinka: - BDP: Predlažemo da se uz BDP kao pokazatelja učinka navedu kriteriji vrednovanja BDP-a. Djelomično prihvaćen DJELOMIČNO SE PRIHVAĆA Načelne primjedbe i prijedlozi primljeni su na znanje. Prihvaćaju se prijedlozi u dijelu koji se odnosi na pojam inkluzije, Mjere 1. Glavne strateške aktivnosti 2.2.1. te Mjere 1. Glavne strateške aktivnosti 2.7.1. Ne prihvaćaju se prijedlozi vezani uz revidiranje načina praćenja i pokazatelja učinka ovog Programa s Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma s obzirom da bi onda to bilo postavljanje identičnih mjera u dva nacionalna dokumenta, odnosno ovakvo praćenje i pokazatelji isključivo se odnose na provedene mjere postavljene u ovom Programu provedbe Strategije, a ne o mjerama iz drugih strategija i njihovih provedbenih programa. Nastavno, ne prihvaća se prijedlog vezan uz Mjeru 2. Glavne strateške aktivnosti 2.1.1. s obzirom da je mjera postavljena za korisničke skupine isključivo sukladno Zakonu o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (NN, broj: 118/2018.). Ne prihvaćaju se prijedlozi vezani uz Mjeru 6. i 8. Glavne strateške aktivnosti 2.1.1. jer ako su navedene osobe uključene u osnovno i srednje obrazovanje sukladno Zakonu o međunarodnoj zaštiti ili su polaznici visokog obrazovanja spadaju u navedenu skupinu djece i mladih do 25 godine života. Nastavno, ističemo kako navedene tvrdnje da da Ministarstvo znanosti i obrazovanja navedene tečajeve ne osigurava demantiramo izvješćem o provedbi ove mjere jer je tijekom 2017. proveden tečaj hrvatskoga jezika u 5 gradova (Zagreb, Velika Gorica, Kutina, Crikvenica i Osijek), a od 89 osoba koje su imale obvezu pohađati tečaj i za koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja osiguralo financijska sredstva, 30 osoba uredno je izvršavalo svoje obveze. Napomena: neki su polaznici zbog promjena mjesta boravka u odnosu na mjesto održavanja tečaja hrvatskoga jezika, prelaska iz jedne obrazovne skupine u drugu, napuštanja RH, neredovito pohađali ili odustajali od pohađanja tečaja hrvatskoga jezika. Slijedom navedenog, uočena je potreba donošenja jasnih pravila oko prava i obveza polaznika tečaja. Ustanove u kojima se prema ugovornim obvezama u 2017. provodio Program učenja hrvatskoga jezika povijesti i kulture su: Svijet jezika – Vodnikova, Zagreb, Srednja strukovna škola Velika Gorica, Pučko otvoreno učilište Kutina, Srednja škola dr. Antuna Barca, Crikvenica i Lingua Osijek. Mjera se provodi od travnja 2017. te se nastavila provoditi i u 2018. godini.
5 Ured pučke pravobraniteljice  , 2. Strateška područja 2.1. Strateško područje: Obrazovanje i cjeloživotno učenje, Nositelj strateškog područja: Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO),Glavna strateška aktivnost 2.1.1. Povećanje dostupnosti odgoja i obrazovanja na svim razinama neovisno o ekonomskom statusu pojedinca Vezano uz postizanje zadanog cilja povećanja udjela djece romske nacionalne manjine u odgojno obrazovnim programima, napominjemo kako smo, postupajući po pritužbama zbog diskriminacije, uočili kako postoji problem kada se mladi Romi žele naknadno, nakon što su istupili iz sustava redovnog obrazovanja, ponovo u njega uključiti, ne bi li završili srednju školu i stekli kvalifikaciju. Međutim, često im je nastavak školovanja dostupan samo kroz programe obrazovanja odraslih koje je naplatno i zbog toga im je i nedostupno, a što je suprotno aktivnostima predviđenim Nacionalnim programom za Rome. Iako smo na navedeni problem već upozorili nadležno MZO, koristimo prigodu predložiti da se i ovim Programom predvidi provedba i financiranje programa opismenjavanja i osposobljavanja za prvo zanimanje za odrasle pripadnike romske nacionalne manjine, i tako osiguraju uvjeti za razvijanje kompetencija te postizanje konkurentnosti na tržištu rada. Tim više što su rezultati Istraživanja baznih podataka iz 2018. pokazali da 31 % mladih Roma u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu, pri čemu je utvrđena statistički značajna razlika po spolu – 36 % dječaka pohađa srednju školu, dok isto vrijedi za 26 % djevojčica. Kao glavni razlozi nepohađanja srednjoškolskog obrazovanja detektirani su financijski razlozi, raniji lošiji obrazovni rezultati te sklapanje braka i trudnoća/postajanje roditeljem. Također, prema Popisu stanovništva 2011. godine, 52,6 % opće populacije u RH imalo je najviši završeni stupanj obrazovanja srednjoškolskog obrazovanja, dok isto vrijedi za 14,5 % Roma, o kojima su podaci prikupljeni tim istraživanjem. Kako je navedeno u Nacrtu prijedloga programa, Zakonom o udžbenicima su svim učenicima OŠ-a osigurani besplatni udžbenici. Iz Zakona o hrvatskim braniteljima, proizlazi pravo na besplatne udžbenike za djecu smrtno stradalog hrvatskog branitelja i djecu nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djeca HRVI iz Domovinskog rata, djecu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su u obrani suvereniteta RH sudjelovali najmanje 100 dana u borbenom sektoru. Obzirom da je riječ o zakonskim obvezama, nejasno je zašto je osiguravanje besplatnih udžbenika navedeno kao zasebna mjera Programa. Naime, smisao i svrha donošenja nacionalnih programa, strategija, planova i sličnih dokumenata jest usvajanje novih mjera koje su, iznad standarda propisanog pravno obvezujućim propisima, predviđene u cilju zaštite posebno ranjivih društvenih skupina. Kao aktivnost za provođenje Mjere 4. „Provođenje programa učenja hrvatskog jezika za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom“ navedeno je financiranje programa učenja hrvatskoga jezika za one azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom koji nisu u sustavu odgoja i obrazovanja već se uključuju u hrvatsko društvo. Kako bi se provedba mjera zaista osigurala, predlažemo kao jednu od aktivnosti predvidjeti osmišljavanje, odobravanje i provedbu programa učenja hrvatskog jezika i odabir izvođača tih programa koje će onda financirati MZO. Naime, aktivnost financiranja nekih budućih programa za koje se ne zna tko će ih, kada, pod kojim uvjetima, gdje i u kojem obimu provoditi, ne čini se kao učinkovita mjera. Nadalje, kao glavni cilj navedene mjere je izdvojeno sprječavanje diskriminirajućih postupaka i ponašanja prema ranjivim skupinama stranaca, u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu s ciljem integracije u hrvatsko društvo. Slažemo se kako poznavanje jezika zemlje domaćina olakšava integraciju u društvo i uključivanje u sve aspekte društvenog života. Međutim, obzirom na specifičnost ove mjere smatramo kako je primjerenije kao glavni cilj navesti osnaživanje pripadnika ciljane skupine za uključivanje u društvo općenito kao i u gospodarski, kulturni i društveni život. Vezano uz Mjeru 5. „Osiguravanje programa nastavka obrazovanja nakon završavanja trogodišnjeg školovanja“ koristimo prigodu ukazati na problem uvjeta koji su, kako je propisano Pravilnikom o uvjetima i načinima nastavka obrazovanja za višu razinu kvalifikacije (NN, broj 8/16) često stroži nego za upis osnovnog trogodišnjeg programa. Naime, sukladno Pravilniku, obrazovanje za višu razinu kvalifikacije može nastaviti samo onaj učenik čiji prosjek ocjena svih razreda srednjeg strukovnog obrazovanja u prethodno završenom strukovnom obrazovanju iznosi najmanje 3,50 zaokruženo na dvije decimale, dok prvi razred trogodišnjeg strukovnog obrazovanja može upisati učenik sa znatno nižim prosjekom ocjena. Vezanjem mogućnosti nastavka obrazovanja za višu kvalifikaciju isključivo uz postignuti uspjeh, zanemarene su objektivne prepreke i otegotne okolnosti kao što su zdravstvene teškoće, otežani ekonomski, socijalni ili drugi uvjeti ili pripadnost posebno osjetljivim skupinama, a koje izravno utječu i na postignuti školski uspjeh. Iako smo već ranije upozorili MZO da se tako postavljenim uvjetima onemogućava nastavak školovanja upravo djeci iz obitelji teškog socijalnog statusa, koristimo prigodu ponovo podsjetiti na problem, te predložiti da se aktivnosti za provedbu ove mjere usklade sa postavljenim ciljevima. U skladu s navedenim predlažemo doraditi i pokazatelje učinka. Aktivnost koja je predviđena uz Mjeru 6. „Povećati dostupnost visokog obrazovanja u RH kroz NISpVU“ ne doprinosi postizanju zadanog cilja. Naime, sustav elektroničkog upisa, kao niti polaganje Državne mature ne doprinosi većoj zastupljenosti socijalno depriviranih skupina u sustavu visokog obrazovanja. Štoviše, nedostupnost Interneta, kako zbog infrastrukturnih tako i iz osobnih razloga (npr. učenici koji nemaju priključak električne energije, koji ne mogu platiti pristup internetu, koji zbog siromaštva nemaju kompjuter, kojima su zbog života u prometno nepovezanim krajevima nedostupna javno dostupna računala) dodatno je otežan upis elektroničkim putem. Obzirom na navedeno, aktivnost predviđena uz ovu mjeru ne osigurava potrebnu podršku za potencijalne studente iz siromašnih obitelji te bi se kao dodatna aktivnost moglo predvidjeti postojanje posebnih mjesta u osnovnoškolskim, srednjoškolskim ustanovama poput već postojećih informatičkih učionica ili slično, pomoću kojih bi i učenici koji nemaju računalo u kućanstvu mogli pristupiti spomenutom elektroničkom sustavu. Također, isto bi moglo biti predviđeno i u prostorima JL(R)S-e ili pak u lokalnim organizacijama civilnog društva za socijalno deprivirane učenike koji žele nastaviti školovanje. Ciljeve uz Mjeru 7. „Stipendiranje redovitih studenata slabijega socioekonomskog statusa“ potrebno je uskladiti sa samom mjerom uz uvažavanje činjenice da je čitav program usmjeren na rješavanje problema vezanih uz siromaštvo i socijalnu isključenost. Uvažavajući navedeno, kod definiranja glavnog i posebnog cilja navedene mjere treba naglasiti osiguravanje jednake dostupnosti visokog obrazovanja studentima slabijeg socioekonomskog statusa. Nadalje, obzirom da se ova mjera odnosi na stipendiranje, smatramo kako bi pokazatelj učinka trebao biti broj stipendija odobren studentima slabijeg imovnog stanja, a ne broj studenata. Sam udio studenata slabijega socioekonomskog statusa koji studiraju na visokim učilištima sigurno je značajan podatak za praćenje trendova, međutim sam po sebi ne govori o učinkovitosti konkretne mjere. Mjera 8. „Bolja socijalna uključenost djece i mladih u RH, kroz veće sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima i sadržajima“ kao ciljne skupine odnosno korisnike navodi djecu i mlade u nepovoljnom položaju, poput OSI ili pripadnike romske i drugih nacionalnih manjina, dok je kod pokazatelja učinaka mjere navedeno samo praćenje broja djece i mladih u dobi do 25 godina, stoga bi, u svrhu kvalitetnijeg praćenja provedbe, bilo korisno prikazati i broj djece i mladih korisnika mjere u nepovoljnom položaju po kategorijama kojima pripadaju. Vezano uz Mjeru 10. „Omogućavanje dostupnosti kulturnih i umjetničkih programa i približavanje umjetnosti i kulture djeci i mladima, u prometno slabije povezanim područjima“ podsjećamo na problem subvencije prijevoza za učenike srednjoškolskog umjetničkog obrazovanja. Naime, učenicima koji pohađaju osnovnu školu u mjestu prebivališta se, temeljem restriktivnog tumačenja nedorečenih zakonskih odredaba, ne subvencionira prijevoz u srednju glazbenu ili plesnu školu u koju putuju izvan mjesta prebivališta jer u njemu nema srednje glazbene škole. O navedenom smo problemu također informirali MZO kojem smo ukazali kako se time onemogućava jednak pristup umjetničkom obrazovanju učenicima osnovnih škola iz manjih mjesta u kojima ne postoji srednja glazbena škola. Glavna strateška aktivnost: 2.1.3. Unaprjeđenje kvalitete obrazovanja na svim razinama Mjera 3. Uspostava sustava za priznavanje i vrednovanje neformalnog i informalnog učenja U godišnjim izvješćima za 2017. i 2018. godinu, pučka pravobraniteljica je ukazivala na problem nepostojanja zakonskog okvira kojim bi se područje obrazovanja odraslih uskladilo s relevantnim europskim sustavom priznavanja i vrednovanja neformalnog i informalnog učenja. Iako se u RH već dulje vrijeme provode programi neformalnog obrazovanja, problem je u nedostatku zakonskog okvira priznavanja tih obrazovnih programa i njihove implementacije kroz sustav formalnog obrazovanja. Navedeni programi su izuzetno važni, između ostalog i što pružaju edukaciju o demokraciji i ljudskim pravima te jačaju kritičku svijest i građanski aktivizam. Stoga pozdravljamo planirane mjere usmjerene uspostavi sustava za priznavanje i vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, međutim mišljenja smo da su predviđeni rokovi za donošenje zakonskih i podzakonskih akata vremenski neusklađeni. Naime, sukladno Mjeri 3. Nacrta prijedloga programa provedbe Strategije, izmjena propisa u području obrazovanja radi uspostave sustava priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja, te donošenje Pravilnika o priznavanju i vrednovanju neformalnog i informalnog učenja, predviđeno je tijekom 2018. godine. Stoga predlažemo ažuriranje predviđenog vremenskog okvira za donošenje relevantnih zakonskih i podzakonskih akata, odnosno da se isti donesu i usvoje tijekom 2020. Glavna strateška aktivnost 2.1.4 odnosi se na poticanje cjeloživotnog učenja i povećanje broja odraslih osoba uključenih u program cjeloživotnog obrazovanja, a kroz Mjeru 2. se predviđa omogućavanje dodatne financijske potpore studentima koji zadovoljavaju kriterij slabijeg socioekonomskog statusa, opet vezano uz mjesečne prihode po članu zajedničkog kućanstva koji ne prelaze 65% proračunske osnovice. Koristimo priliku istaknuti kako se spomenuta proračunska osnovica, godišnje određena Zakonom o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske, nije mijenjala od 2014. godine, dok su se troškovi života povećali, stoga bi valjalo preispitati adekvatnost spomenutog iznosa, odnosno načina definiranja kriterija slabijeg socioekonomskog statusa u trenutnim okolnostima. 2.2. Strateško područje: Zapošljavanje i pristup zapošljavanju; Nositelj strateškog područja: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (MRMS), Glavna strateška aktivnost: 2.2.2. Osiguravanje pravne i socijalne sigurnosti radnika osiguravanjem prava za vrijeme nezaposlenosti, Mjera 1: Osiguravanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti radnicima koji su bili u radnom odnosu i osobama koje su prestale obavljati samostalnu djelatnost Predlažemo da se radi otklanjanja možebitnih dvojbi i nejasnoća pod stavkom “Ostale napomene” jasno navede kako su prava nezaposlenih osoba uređena novim Zakonom o tržištu rada (NN, br. 118/18), s obzirom da je Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN, broj 16/17), na koji se poziva ovaj Nacrt, prestao važiti 31. prosinca 2018. godine. Nadalje, kako su glavne aktivnosti ove mjere provođenje upravnog postupka pokrenutog zahtjevom nezaposlene osobe i pravodobno donošenje rješenja, a ciljevi iste osiguranje prava na novčanu naknadu nezaposlenim osobama po prestanku radnog odnosa, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti, sve kako bi se smanjio rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, koristimo priliku ponovno ukazati na preporuku 55 danu u Izvješću za 2018. Naime, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, preporučili smo da pri odlučivanju o zahtjevima za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti cijeni sve prikupljene dokaze, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, te da mjerodavno pravo primjenjuje na način koji neće ugroziti socijalnu sigurnost građana tijekom nezaposlenosti. Preporuku smo temeljili na konkretnim slučajevima u kojima nezaposlene osobe ovo pravo nisu uspjele ostvariti ukoliko zahtjevu za ostvarivanje te naknade nisu mogli priložiti dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa (najčešće otkaz ugovora o radu), jer ga, bez svoje krivnje, nisu imali, dok su sve ostale uvjete za ostvarivanje naknade ispunjavali. Kroz praktičan smo primjer ukazali od kakve je važnosti da HZZ pri provođenju upravnog postupka valjano cijeni uzrok i važnost nedostatka dokaza u ovakvim slučajevima, pogotovo kada postoje drugi posredni dokazi iz kojih je moguće donijeti zaključak o načinu prestanka radnog odnosa (npr. izvješće o provedenom inspekcijskom nadzoru u kojem je utvrđeno da materijalni dokaz o prestanku radnog odnosa ne postoji zbog prekršaja poslodavca). Stoga bi pri provedbi ove mjere, svakako trebalo imati na umu i navedenu preporuku. Glavna strateška aktivnost: 2.2.3. Poticanje poduzetništva i samozapošljavanja i razvoj socijalnog poduzetništva kroz poticanje afirmativnih projekata, Mjera 1: „Poticanje samozapošljavanja“ Predlažemo da se pri definiranju aktivnosti za provođenje ove mjere, kao i ciljeva koji se njome žele postići i pokazatelja učinka, u vidu ima i preporuka 56 iz Izvješća za 2018. upućena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a kojom je preporučeno da se kod sklapanja ugovora o sufinanciranju samozapošljavanja, korisniku usluge pruže sve informacije o posljedicama sklapanja takvog ugovora, a naročito da se jasnije i detaljnije utvrde obveze korisnika, s naglaskom na one oko kojih dolazi do učestalih sporova, kao i da aktivnosti vezane uz raskid ugovora pokreće tek nakon što su iskorištene sve ostale mogućnosti izvršenja. Pritom, u vidu imamo i kako je to dijelom već učinjeno kroz definiranje posebnog cilja u vidu povećanja udjela poslovnih subjekata koji su održali poslovnu aktivnost nakon 12 mjeseci i koji zapošljavaju nove radnike. Kao što smo ukazali u Izvješću za 2018., u slučajevima kada HZZ smatra da je kod korištenja ove mjere došlo do neizvršenja ugovornih obveza, a one nisu jasno i nedvosmisleno ugovorene te postoji spor glede njihovog tumačenja (npr. što se smatra prihvatljivom dokumentacijom za pravdanje utroška isplaćenih sredstava), HZZ bi ga trebao nastojati riješiti mirnim putem, a nejasne odredbe tumačiti u korist druge ugovorne strane sukladno članku 320. Zakona o obveznim odnosima. Pritom, mirno rješavanje ne bi trebalo podrazumijevati isključivo ponudu obročnog povrata isplaćenih sredstava, već razmatranje načina na koji je ugovornu obvezu moguće ispuniti, a ugovor ipak održati na snazi. Raskid ugovora i pokretanje postupka prisilne naplate trebala bi biti posljednja opcija, a kako do toga ne bi došlo, već pri sklapanju ugovora trebalo bi jasnije definirati obveze korisnika, pogotovo one pri čijem su ispunjenju uočeni učestali problemi. 2.3. Strateško područje: Stanovanje i dostupnost energije, Nositelj strateškog područja: Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (MGIPU) Glavna strateška aktivnost: 2.3.1. Unapređenje sustava najamnog stanovanja Stambena politika je važan segment opće politike, isprepliće se s gospodarskom, socijalnom, politikom regionalnog razvoja, zaštite okoliša i slično. Ako se ovi elementi dugoročno ne promišljaju i ako nisu međusobno usklađeni, građani se moraju snalaziti sami, što često znači zaduživanje i život iznad mogućnosti, boravak u neadekvatnim prostorima bez sanitarija i energenata, bespravnu gradnju i narušavanje prostora, bespravne stanare, probleme s infrastrukturom, selidbe u druge gradove usprkos zaposlenju i slično. U tom kontekstu pozdravljamo nastojanje da se predloženim mjerama teži ka unapređivanju sustava najamnog stanovanja. Glavna strateška aktivnost: 2.3.2. Osnivanje i potpora programima prihvatilišta i programima nužnog smještaja ostvarivanjem programa za beskućnike, azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom, žrtve trgovanja ljudima i žrtve nasilja u obitelji; osnivanjem pučkih kuhinja; korištenjem stambenih kapaciteta u vlasništvu RH za socijalna pitanja Uz Mjeru 1: Razvoj usluga u lokalnoj zajednici za beskućnike, ističemo da bi se trebao održati kontinuitet u financiranju trogodišnjih programa kojim se podupire razvoj usluga u lokalnoj zajednici za beskućnike i to poticanjem razvoja usluge dnevnog boravka, stambenih zajednica, podrške u integraciji i uključivanju u život zajednice te podršci pri zapošljavanju i razvoju novih vještina beskućnika. Naime, ova se mjera već provodi od 2018. i tijekom 2019., posebice usluge dnevnog boravka i stambenih zajednica za mlade beskućnike, ali u zadnjem kvartalu 2019., nažalost, nije osiguran kontinuitet financiranja ovih usluga, pa bi se ubuduće trebalo voditi računa da se javni natječaj na vrijeme raspiše i provede da bi se izbjeglo prekidanje pružanja usluga beskućnicima. Zbog toga su primjerice, programi stambenih zajednica za mlade beskućnike u Zagrebu obustavljeni, a sunositelj ove mjere (OCD) morao je otkazati najam stanova u kojima su bili smješteni mlađi beskućnici pa je dio njih prebačen u prihvatilište za beskućnike gdje nemaju takvu razinu podrške koju su imali u stambenim zajednicama. Zbog toga je moguće da će pojedini OCD-i imati problem ponovnog najma stanova i uspostave stambenih zajednica koje su do sada pokazale dobre rezultate u podršci u integraciji i uključivanju u život zajednice te podršci pri zapošljavanju mlađih beskućnika, pa je upitno da li će se ponovno prijaviti na natječaj. Sve to dovodi u pitanje provedbu planirane aktivnosti Mjere 1., s obzirom da praksa pokazuje druge rezultate. Ujedno ističemo da bi se ovaj oblik podrške beskućnicima trebao prvenstveno ostvarivati kroz pravo na socijalnu uslugu sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi. Kao Glavna strateška aktivnost 2.3.4. Unapređenje standarda stanovanja ranjivih skupina u ovom području navedeno je unapređenje standarda stanovanja ranjivih skupina, kroz provođenje programa stambenog zbrinjavanja i programa obnove na područjima posebne državne skrbi i izvan područja posebne državne skrbi te sukladno novom Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, čiji je postupak donošenja u tijeku, iako je taj Zakon donesen (NN 106/18, 98/19) i stupa na snagu 1. siječnja 2020. godine. Budući je riječ o zakonskim obvezama, nejasno je zašto provođenje zakonskih obveza određeno kao glavna strateška aktivnost, budući bi strategije zapravo trebale pružati nove mjere iznad standarda propisanog pravno obvezujućim propisima. Osim toga, provođenjem ovih propisa ne rješava se pitanje unapređenja standarda stanovanja ranjivih skupina koje se ne nalaze na potpomognutim područjima ili područjima posebne državne skrbi. Slično se može reći i za Glavnu strateška aktivnost 2.8.4. (Provedba stambenog programa i poticanje stanovanja u demografski ugroženim područjima) u strateškom području 2.8. Uravnoteženi regionalni razvoj, gdje je kao Mjera 1. navedena aktivnost „Nastavak provedbe stambenog zbrinjavanja povratnika, prognanika i izbjeglica“, što je također provođenje propisanih zakonskih obveza. Uz Mjeru 1.:„Unapređenje standarda stanovanja ostalih ranjivih skupina osiguranjem podmirivanja troškova stanovanja“, predlaže se navesti konkretnu aktivnost u cilju uspostave bolje komunikacije i koordinacije nadležnih ministarstava i JP(R)S-a i JLS–a da bi se osigurao veći broj korisnika zajamčene minimalne naknade (ZMN) kojima bi se priznavala naknada za troškove stanovanja u propisanim iznosima. Pozdravljamo aktivnost ove mjere - pojačanje upravnog nadzora nad radom JP(R)S-a i JLS –a, zapošljavanjem novih ovlaštenih državnih službenika u ustrojstvenoj jedinici MDOMSP, no ipak s obzirom na poznatu činjenicu da u toj jedinici od 2018. nije povećan broj ovlaštenih službenika za provođenje upravnog nadzora, upitno je kako će se aktivnost ove mjere provoditi i da li će se do kraja 2020. znatnije povećati broj upravnih nadzora nad radom JP(R)S-a i JLS –a, posebice cijeneći njihov izrazito velik broj. Stoga predlažemo da se kao aktivnost mjere uvede i provođenje edukacija stručnih radnika koji rade u upravnim odjelima JP(R)S-a i JLS –a na tim poslovima, davanje uputa te održavanje zajedničkih sastanaka s predstavnicima MDOMSP te JP(R)S-a i JLS –a u cilju bolje primjene zakona, odnosno osiguranja ostvarivanja prava na naknadu za troškove stanovanja i pomoći za ogrjev svim korisnicima koji za to pravo ispunjavaju propisane uvjete. U okviru iste Glavne strateške aktivnosti pozdravljamo i Mjeru 2. „Provedba ciljeva ApolitikA- Arhitektonske politike RH 2013.-2020.- Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja“, o čemu smo i ukazivali u Izvješću za 2018. No, nije sasvim razumljivo zašto je potreba da se putem cjelovito osmišljene stambene politike osigura dostupnost stambenog prostora adekvatnog standarda, pristojnog i sanitarno prihvatljivog, uključujući osnovne infrastrukturne usluge koje su potrebne za normalan život, uvrštena pod rubriku Ciljne skupine/korisnici, a unutar same mjere se ne razrađuje metodika ili rokovi izrade cjelovito osmišljene stambene politike, iako se konstatira da je potrebno ponuditi i regulirati različite modele rješavanja stambenog pitanja koje ovisi o materijalnom statusu, dobi i brojnosti članova obitelji, budući da je stanovanje najvažnija sastavnica socijalnog razvoja društva, a posljedično i gospodarskog napretka, te treba biti društveno regulirano i kontrolirano područje ne samo po pitanju dostupnosti stana nego i po pitanju osiguranja osnovnog standarda i kvalitete stanovanja. Glavna strateška aktivnost 2.3.3. Učinkovito gospodarenje energijom Priznavanjem statusa ugroženog kupca samo korisnicima ZMN i osobne invalidnine, odnosno članovima njihovih kućanstava, nezaštićene su ostale određene kategorije građana kao što su osobe lošeg zdravstvenog stanja kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave opskrbe energijom, a za koje Zakon o energiji, čl. 39. također predviđa status ugroženog kupca. Stoga, kao i u našim Izvješćima, tako i ovom prigodom, pozivamo da se u nositelje/sunositelje “Mjere 1: Osiguranje dostupnosti energije subvencijama troškova energije za energetski siromašne građane” kao Nositelji/Sunositelji označi i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike imajući u vidi odredbu čl. 39. st. 5. Zakona o energiji te da se iznađe načina kako bi se predmetno pravo proširilo i na primatelje doplatka za pomoć i njegu. Nadalje, predlažemo da se omogući realizacija prava na NUKE i za plin i toplinsku energiju. Ovo pitanje važno je s obzirom na regionalne razlike u korištenju energenata te s obzirom da električna energija nije primarni energent, prvenstveno u grijanju kućanstava, na svim područjima RH. 2.4. Strateško područje: Pristup socijalnim naknadama i uslugama, Nositelj strateškog područja: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (MDOMSP), Glavna strateška aktivnost 2.4.1. Unapređenje sustava dodjele socijalnih naknada i potpora programima namijenjenim najpotrebnijim građanima U okviru Mjere 1. Redefiniranje sustava novčanih naknada i unapređenje propisa u svrhu učinkovitije zaštite pojedinačnih prava građana pozdravljamo što je u opis mjere navedena potreba poboljšanja obuhvata ZMN-om na način da je dostupna svima u potrebi koji su bez dovoljnih financijskih resursa i da je potrebno poboljšanje korištenja ove naknade te jednostavniji, transparentniji i adekvatniji sustav socijalnih naknada. Aktivnost ove mjere trebala bi se postići donošenjem novoga Zakona o socijalnoj skrbi, koja se planira za 2020. Pri tome napominjemo da je u Obrascu prethodne procjene Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi od 14. rujna 2018. naveden rok za upućivanje u proceduru Vlade RH, ovoga Nacrta, u II. tromjesečju 2019. godine, pa je očito da se s tom aktivnosti kasni. Također koristimo priliku ponovno ukazati na preporuku 81. danu u Izvješću za 2018., da se prilikom donošenja novoga ZSS preciznije urede odredbe o iznosima naknade za troškove stanovanja te uvedu mehanizmi transfera novčanih sredstava JLS koje ne mogu u svojem proračunu osigurati sredstva za ovu namjenu; povećaju iznosi ZMN, posebno za članove kućanstva koji su potpuno nesposobni za rad i privređivanje, osigura ostvarivanje ZMN beskućnicima koji su na privremenom smještaju u prihvatilištu za beskućnike te ugradi više osnovnih životnih potreba kao razlogom za priznavanje jednokratne i uvećane jednokratne naknade i povećaju njihovi maksimalni iznosi na godišnjoj razini. Vezano uz Mjera 2.: Osiguranje pravovremenog i kontinuiranog upravnog nadzora nad zakonitosti rada i postupanja centara za socijalnu skrb u postupcima ostvarivanja prava iz socijalne skrbi, vrijedi ista primjedba kao i za Glavnu stratešku aktivnost 2.3.4., Mjeru 1. U Glavnoj strateškoj aktivnosti:2.4.2. Unaprjeđenje dostupnosti, priuštivosti i kvalitete socijalnih usluga, Mjeru 1: Razvoj i širenje mreže usluga u zajednici te intenziviranje procesa transformacije i deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi, pod aktivnost mjere pod točkom 5. navedeno je da je potrebno izraditi novi Operativni plan deinstitucionalizacije i transformacije domova za naredno razdoblje, no kako je isti već izrađen za razdoblje 2018.-2020., u prosincu 2018., predlažemo ažuriranje podataka o aktivnosti koja se stavlja da je u planu, a već je zapravo provedena. Glavna strateška aktivnost 2.4.4. Unapređenje sustava skrbi o beskućnicima Pozdravljamo uvođenje posebnih mjera za ovu najranjiviju marginaliziranu skupinu u društvu koja se nalazi u ekstremnom siromaštvu. No, u Mjeri 1. Poticanje koordinacije među dionicima (JLS,OCD, druga nadležna tijela) predlažemo da se pod aktivnosti mjere navede i broj sastanaka na godišnjoj razini te da se uključe i predstavnici beskućnika. Poznato je da su na županijskoj razini bili imenovani koordinatori za beskućništvo, sukladno prethodnom Programu provedbe Strategije za razdoblje 2014.-2016., od kojih su bila velika očekivanja u cilju poboljšanja koordinacije među dionicima. No, prema našim saznanjima, to nije zaživjelo u praksi, a prihvatilišta/prenoćišta za beskućnike nisu čak ni znala tko su uopće osobe imenovane za koordinatore. O problemu ovih koordinatora pisali smo u Godišnjim izvješćima za 2015. i 2016. godinu. Tako posebno ističemo da bi uloga koordinatora za skrb o beskućnicima u županijama i velikim gradovima trebala biti i poticanje osnivanja prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike, posebice u velikim gradovima u kojima još nisu ustrojena, no do sada se ovaj problem nije u cijelosti riješio. Stoga smo u više godišnjih izvješća dali preporuku da bi za sustavno rješavanje beskućništva trebalo donijeti Nacionalnu strategiju o beskućništvu, a potom i regionalne/lokalne strategije, te Protokol o postupanju s beskućnicima, kojim bi se definirale obveze nadležnih tijela i drugih dionika te oblici, način i sadržaj njihove suradnje. Također predlažemo da se pod aktivnost mjere osim iniciranja sastanaka, ugradi da će se na razini nositelja mjere (MDOMSP) imenovati konkretna osoba za koordinatora za planirane mjere te po kvartalima odrediti sastanke s dionicima koji se bave beskućništvom, a u načinu praćenja/pokazatelji učinaka dodati rezultate tih sastanaka, odnosno je li poboljšana koordinacija, a ne navesti samo puko vođenje evidencijskih lista i broj održanih sastanaka. Nadalje, uz Mjeru 2. Stvaranje preduvjeta za zapošljavanje beskućnika koja je definirana sa četiri rečenice, a od toga dvije glase: “Među beskućnicima ima sigurno i onih koji su u potpunosti zadovoljni svojim statusom i ne žele ništa mijenjati. Na njih društvo neće moći puno utjecati.“, predlažemo da se ove rečenice brišu jer djeluju stigmatizirajuće. Ako i ima takvih beskućnika njihov broj je sigurno zanemariv u odnosu na beskućnike koji se žele zaposliti i izići iz začaranog kruga beskućništva. U prilog tome govore podaci iz prvog sveobuhvatnog znanstvenog istraživanje prof. Olje Družić Ljubotina i dr., 2016., da je percepcija beskućnika o uzrocima beskućništva najčešće gubitak posla, dugotrajna nezaposlenost i nedovoljna pomoć i podrška od strane društva u životno nepovoljnim situacijama te činjenica ih je 67% nezaposlenih, a glavni razlozi nezaposlenosti su, među ostalim, činjenica da ih poslodavci ne žele zaposliti jer su beskućnici. Ova mjera je veoma važna za integraciju beskućnika u društvo kroz njihovo zapošljavanje. Stoga bi se pod definiciju mjere moglo navesti da sustav ciljanih mjera i usluga za beskućnike još uvijek ne odgovara potrebama ove ranjive skupine u njihovom socijalnom uključivanju, a posebno u području zapošljavanja. Pri tome ukazujemo na Projekt „ReStart - podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada“, u kojem su kao ključni problemi navedene upravo otežane mogućnosti razvoja socijalnih usluga podrške za zapošljavanje beskućnika. Kako se provedbom Projekta osigurao razvoj prilagođenih socijalnih usluga za podršku beskućnicima u svrhu podizanja zapošljivosti i integracije na tržištu rada, slično bi trebalo navesti kao posebne ciljeve primjerice, uspostavljanje podrške beskućnicima za ulazak na tržište rada i samozapošljavanje; umanjene pravno-administrativne barijere za zapošljavanje beskućnika kroz uspostavljenje suradnje sa CZSS i drugim dionicima za rješavanja pitanja prijave prebivališta i osobnih dokumenata, isplate plaće i besplatnog javnog prijevoza; umanjene negativne percepcije u javnosti o beskućnicima, posebno kod poslodavaca. Budući da je među konačnim ciljevima prvog sveobuhvatnog istraživanja o beskućništvu u RH iz 2016. bilo stvaranje baze podataka koji trebaju poslužiti kreatorima socijalne politike i ostalima kojih se ovaj problem tiče u stvaranju konkretnih mjera, prava i usluga, namijenjenih beskućnicima, predlažemo da se ova mjera izmijeni sukladno danim primjedbama. Konačno, u Glavnoj strateškoj aktivnosti 2.4.4. Unapređenje sustava skrbi o beskućnicima navedena je i nerazvijenost alternativnih, novih oblika skrbi, ponajprije skrbi rukovođene principom “stanovanje prvo“, pa stoga predlažemo da se isto doda kao nova mjera 4. koja bi se definirala i odredile aktivnosti te zadali ciljevi, nositelji i način praćenja mjere. Vezano za Glavnu stratešku aktivnost 2.4.5. Pružanje potpore programima psihosocijalne zaštite skupinama kojima prijeti socijalna isključenosti, Mjeru 1. Uvođenje u formalni i neformalni svijet rada osobito za radno sposobno stanovništvo, predlažemo da se pod aktivnost mjere doda i uvođenje koordinatora za rad za opće dobro u CZSS-ima, jer imamo saznanja da je ovaj institut puno bolje funkcionirao u praksi dok su u CZSS-ima (2015.-2016.) imali zaposlene stručne djelatnike - koordinatore. 2.5. Strateško područje: Pristup zdravstvenom sustavu i dugotrajna skrb, Nositelj strateškog područja Ministarstvo zdravstva (MIZ), Glavna strateška aktivnost 2.5.1. „Zdravstvena zaštita najranjivijih skupina poboljšanjem dostupnosti zdravstvene zaštite“ Kako se u samoj Strategiji navodi, osobite teškoće u dostupnosti zdravstvenoj zaštiti imaju stanovnici otočnih i nekih ruralnih područja gdje je zdravstvena zaštita svedena na povremene dolaske liječnika uz otežanu opskrbu lijekovima i otežan transport u slučaju hitnosti. Stoga, vezano uz Mjeru 1. „ Organizacija i izgradnja osnovne mreže telemedicinskih centara u RH“ i ne dovodeći u pitanje podršku svim strateškim mjerama i aktivnostima koje su predviđene Programom, napominjemo kako se posljednjih godina, prema dostupnim podacima, bilježe sve izraženiji problemi vezano uz osiguravanje primarne zdravstvene zaštite i to ne samo stanovnicima najudaljenijih i prometno najizoliranijih područja. Npr. samo u općoj/obiteljskoj medicini nedostaje 118 timova. Stoga je kao osnovnu mjeru koja će doprinijeti dostupnosti zdravstvene zaštite najpotrebitijim građanima koji nemaju mogućnosti istu ostvariti kroz sustav privatnog zdravstva, potrebno predvidjeti popunjavanje mreže primarne zdravstvene zaštit Djelomično prihvaćen DJELOMIČNO SE PRIHVAĆA Načelni komentari i prijedlozi primljeni su na znanje i o njihovoj realizaciji vodit će se računa prilikom dorade ovog Nacrta prijedloga Programa, a naročito kod izrade nove Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj i njegovog Akcijskog plana. Također napominjemo kako u nekoliko navrata pučka pravobraniteljica iznosi svoje preporuke o zakonodavnim izmjenama koje je u godišnjim izvješćima o radu svog Ureda proteklih godina upućivala određenim tijelima, a vezane su uz zakonodavne izmjene nisu predmet ovog e-Savjetovanja. Vezano uz prijedlog za Mjeru 6. Glavne strateške aktivnosti 2.1.1. napominjemo kako u slučaju nedostupnosti interneta ili kompjutera maturantima pri prijavi na daljnje visoko obrazovanje je osigurano svim učenicima u prethodno završenoj obrazovnoj ustanovi. Naime, svaka srednja škola ima imenovanog koordinatora za upise u srednjim školama koja djeci pruža svu relevantnu i potrebnu podršku. Nadalje, prihvaćaju se prijedlozi vezani uz Mjeru 7., 8. i 10. Glavne strateške aktivnosti 2.1.1.; Mjeru 3. Glavne strateške aktivnosti 2.1.3. te Mjere 2. Glavne strateške aktivnosti 2.1.4. Također, prihvaćaju se prijedlozi i primaju na znanje načelne primjedbe vezane uz područje Zapošljavanja i pristupa zapošljavanju, Stanovanje i dostupnost energije, Pristup socijalnim naknadama i uslugama, Pristup zdravstvenom sustavu i dugotrajna skrb, Skrb o starijim osobama, Borba protiv zaduženosti i financijska neovisnost te Uravnoteženi regionalni razvoj, osim u dijelu koji se odnosi na prijedlog zakonodavnih izmjena kao preporuka Ureda pučke pravobraniteljice iz godišnjih izvješća o radu njezinog ureda jer isto nije predmet ovog e-Savjetovanja.
6 Ured pučke pravobraniteljice  , 3. Praćenje provedbe i izvještavanje Nije zadnji dio Nacrta prijedloga programa, pod točkom 3. Praćenje provedbe i izvještavanje, prilagođen tome što se odnosi na prošlo razdoblje i 2020. godinu, pa primjerice stoji da će se u Izvješću dodati i preporuke za naredno razdoblje (prijedlog za izmjenama i prilagodbama mjere), iako Program traje samo do kraja 2020. Prihvaćen PRIHVAĆA SE
7 Ured pučke pravobraniteljice  , Uvod Prije samog komentiranja pojedinih mjera i aktivnosti Nacrta prijedloga programa važno je podsjetiti kako se on donosi radi provedbe Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. –2020.), a koja jest temeljni dokument koji će omogućiti sustavan i zajednički pristup svih relevantnih dionika u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uz osiguravanje minimalnog standarda najugroženijem dijelu društva, te sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti. U Strategiji se, kako je navedeno i u njenom uvodnom dijelu, jasno ističe tko su najranjivije skupine društva izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti, a čitava Strategija je orijentirana na pojedinca i njegove potrebe. U skladu s navedenim, mjere čija je provedba predviđena Programom njene provedbe trebaju, prateći područja obuhvaćena Strategijom, biti usmjerene na najranjivije društvene skupine koje su posebno izložene siromaštvu i tako osigurati određenu razinu minimalnog životnog standarda najugroženijeg dijela stanovništva te uvjete za sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti. Kako je navedeno u samoj Strategiji, aktivnosti trebaju sadržavati mjere, nositelje i načine njihove provedbe mjera te jasne kvantitativne pokazatelje. Iz samog naziva Nacrta prijedloga programa razvidno je da se donosi za razdoblje do 2020. s time da nije navedeno koja je početna godina njegove primjene. Međutim, obzirom da su kao rokovi za izvršenje pojedinih mjera određene 2018. i 2019. godina, postavlja se pitanje ažurnosti čitavog Dokumenta i svrhovitosti njegova donošenja, obzirom da su dvije trećine razdoblja njegove provedbe već protekle. Naime, u cijelom tekstu Nacrtu prijedloga programa stoji za veći dio mjera da se odnose na razdoblje od 2018. do 2020., a zapravo se radi o planiranim mjerama i aktivnostima za 2020., jer se za prošlo vremensko razdoblje i ne mogu planirati. Nejasno je zbog kojeg razloga se novi (drugi) program provedbe Strategije nije donio na vrijeme, nakon isteka Programa provedbe Strategije za razdoblje od 2014. do 2016., koji bi obuhvatio i 2017. godinu koja je sasvim izostala, a o tome nema obrazloženja u uvodnom dijelu. Nadalje, pojedine mjere se planiraju do kraja 2024., iako je jasno da se Nacrt prijedloga programa odnosi samo do kraja 2020., primjerice na str. 50 mjera 4. Razvoj volonterstva i dobrosusjedske pomoći. Također, u uvodnom dijelu Nacrta prijedloga programa navodi se da su za svaku pojedinu stratešku aktivnost definirane mjere koje se planiraju provesti u trogodišnjem razdoblju, dok se u nastavku teksta navodi da su mjere navedene u Programu planirane za razdoblje od dvije godine. Uz to, brojne aktivnosti u Programu odnose se na provedbu pravno obvezujućih propisa, kao npr. provedba Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, Zakona o udžbenicima, Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakona o mirovinskom osiguranju itd. Ista primjedba odnosi se i na nacionalne politike, programe, strategije i sl. čija je provedba također obavezna. Nacrt prijedloga programa uključuje i preporuku izrade regionalnih i lokalnih strategija koje moraju biti jasne, konkretne i sažete te imati mjerljive indikatore uspješnosti. No, postavlja se pitanje kako će se regionalne i lokalne strategije donijeti za razdoblje od 2018. do 2020. kada je preostala zapravo samo godina dana za njihovo donošenje i provedbu. Konačno, nije zadnji dio Nacrta prijedloga programa, pod točkom 3. Praćenje provedbe i izvještavanje, prilagođen tome što se odnosi na prošlo razdoblje i 2020. godinu, pa primjerice stoji da će se u Izvješću dodati i preporuke za naredno razdoblje (prijedlog za izmjenama i prilagodbama mjere), iako Program traje samo do kraja 2020. Stoga smo mišljenja da bi bilo preglednije i jasnije da je izrađeno Izvješće o provedenim mjerama i aktivnostima iz Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH (2014.-2020.) koje su se kontinuirano odvijale tijekom 2018., pa i 2019. jer je i ova godina pri kraju, i izradio novi Nacrt prijedloga programa samo za 2020. S obzirom na navedeno, kontradiktorne i nejasne navode potrebno je izmijeniti i međusobno uskladiti. Prihvaćen PRIHVAĆA SE uz napomenu da je Izvješće o nastavku provedbe mjera u 2017. godini Programa provedbe Strategije borbe protiv siromaštva u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.), za razdoblje od 2014. do 2016. doneseno, usvojeno na Vladi Republike Hrvatske i objavljeno na internetskim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku; da lokalna i regionalna samouprava kontinuirano izrađuju socijalne planove sukladno potrebama svoga lokaliteta; da iznalazimo mogućnosti načina izrade godišnjih izvješća o provedbi mjera za 2018. i 2019. godinu i da bi Program provedbe Strategije bio samo za 2020. godinu.