Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2017/2394 Europskoga parlamenta i Vijeća o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Marijan Katalenić II. TIJELA NADLEŽNA ZA PROVEDBU UREDBE (EU) 2017/2394, Članak 5. U nadležna tijela trebalo bi uključiti i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) . Nije prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen. Naime, u članku 5. Nacrta prijedloga zakona o provedbi Uredbe (EU) 2017/2394 potrebno je, sukladno Uredbi (EU) 2017/2394, navesti isključivo ona tijela koja su, sukladno svome djelokrugu rada, nadležna za provedbu propisa koji se nalaze u Prilogu Uredbe. Obzirom da Hrvatska Agencija za poljoprivredu i hranu u domeni sigurnosti hrane na koju se ova primjedba i odnosi, nema ovlasti da sankcionira kršenje odredbi ove Uredbe, već su zadaće Centra za sigurnost hrane Agencije za poljoprivredu i hranu, među ostalim, znanstvena procjena rizika, izrada znanstvenih i stručnih mišljenja te pružanje znanstvene i tehničke pomoći na zahtjev Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva zdravstva, Državnog inspektorata te trećih zainteresiranih strana u području sigurnosti, kvalitete i sljedivosti hrane i hrane za životinje, kao i genetski modificirane hrane i hrane za životinje, ali i u pitanjima vezanim za prehranu, zdravlje i dobrobit životinja te biljno zdravstvo. Obzirom na navedeno, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu ne može biti nadležno tijelo u smislu članka 5. Nacrta prijedloga zakona o provedbi Uredbe (EU) 2017/2394, ali je svakako jedno od javnopravnih tijela iz članka 11. stavka 1. točke 10. Nacrta prijedloga zakona od kojih tijela nadležna za provedbu Uredbe (EU) 2017/2394 imaju ovlast zatražiti sve relevantne informacije, podatke ili dokumente u slučaju sumnje u kršenje predmetne Uredbe (primjerice, u slučaju sumnje u kvalitetu određenog prehrambenog proizvoda, Državni inspektorat može zatražiti relevantne informacije od Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu o navedenom).
2 HRVATSKA NARODNA BANKA II. TIJELA NADLEŽNA ZA PROVEDBU UREDBE (EU) 2017/2394, Članak 8. Hrvatska narodna banka ističe kako za sada nema mogućnosti u potpunosti samostalno izvršavati ovlasti iz članka 9. stavka 3. točke (b) i (c) niti ovlast iz članka 9. stavka 4. točke (g) Uredbe (EU) 2017/2394 koje joj se dodjeljuju člankom 8. Prijedloga zakona. Također, prema postojećem zakonskom uređenju, Hrvatska narodna banka ne bi mogla izvršavati ovlast izricanja sankcija iz članka 9. stavka 4. točke h) Uredbe (EU) 2017/2394 jer takav postupak nije uređen niti jednim zakonom. Slijedom navedenog, predlažemo da se, umjesto predloženog dodjeljivanja svih ovlasti iz članka 9. stavka 3., 4., 6., i 7. Uredbe (EU) 2017/2394 svim nadležnim tijelima, iskoristi mogućnost iz članka 9. stavka 2. te uredbe, prema kojem države članice mogu odlučiti da neće dodijeliti sve ovlasti svakom nadležnom tijelu pod uvjetom da se svaka od tih ovlasti može izvršavati djelotvorno i prema potrebi, u skladu s člankom 10., u odnosu na svaku povredu obuhvaćenu uredbom. Mišljenja smo da bi takvo preciznije definiranje ovlasti, iz kojeg bi jasno proizlazilo koje nadležno tijelo ima koje ovlasti iz članka 9. stavaka 3., 4. 6. i 7 Uredbe (EU) 2017/2394, a koje bi bilo usklađeno s postojećim zakonskim okvirom u kojem svako pojedino nadležno tijelo djeluje, bilo u interesu pravne sigurnosti te kvalitetnije suradnje nadležnih tijela s ciljem zaštite kolektivnih interesa potrošača. Podredno, ističemo kako je naše razumijevanje članka 8. Prijedloga zakona da se njime ne daju nove ovlasti nadležnim tijelima, već da se tim člankom samo utvrđuje da nadležna tijela mogu, svoje ovlasti koje već imaju na temelju važećih propisa Republike Hrvatske, ostvarivati i radi provedbe Uredbe (EU) 2017/2394. Pri navedenom, osobito u dijelu u kojem se člankom 8. Prijedloga zakona Hrvatskoj narodnoj banci dodjeljuje i ovlast iz članka 9. stavka 4. točke (h) Uredbe (EU) 2017/2394, ističemo sljedeće. Mišljenja smo da je navedenu zakonsku odredbu potrebno tumačiti i primjenjivati zajedno sa stavkom 5. istoga članka te recitalom 16. Uredbe (EU) 2017/2394 iz kojih u bitnome proizlazi da se od država članica ne bi trebalo zahtijevati da za povrede obuhvaćene ovom uredbom uspostave potpuno novi režim sankcija, već da u svakom konkretnom slučaju uzmu u obzir stvarnu razinu i opseg dotične povrede. Molimo potvrdu našeg razumijevanja članka 8. Prijedloga zakona. Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća. Naime, trenutnim je tekstom Nacrta prijedloga zakona o provedbi Uredbe 2017/2394 adekvatno uređeno izvršavanje ovlasti nadležnih tijela iz članka 5. Nacrta prijedloga zakona, te ne postoji potreba za izmjenama članka 8. koje predlagatelj navodi. Naime, člankom 8. stavkom 2. Nacrta prijedloga zakona o provedbi Uredbe 2017/2394 uređeno je izvršavanje ovlasti nadležnih tijela, te je propisano da se iste izvršavaju sukladno članku 10. Uredbe (EU) 2017/2394. Članak 10. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/2394 propisuje da provedba i izvršavanje ovlasti utvrđenih u članku 9. pri primjeni ove Uredbe moraju biti razmjerni pravu Unije i nacionalnom pravu te usklađeni s pravom Unije i nacionalnim pravom, među ostalim i s primjenjivim postupovnim jamstvima i načelima Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Istražne mjere i mjere izvršavanja donesene pri primjeni ove Uredbe moraju biti primjerene naravi povrede propisa Unije kojima se štite interesi potrošača i cjelokupnoj stvarnoj ili potencijalnoj šteti uzrokovanoj povredom propisa Unije kojima se štite interesi potrošača. Drugim riječima, u Nacrtu prijedloga zakona o provedbi Uredbe 2017/2394 pozivanjem na članak 10. Uredbe 2017/2394 osigurano je da će se ovlasti izvršavanja koje su dodijeljene nadležnim tijelima izvršavati na način da izrečene mjere budu razmjerne i prikladne s obzirom na narav povrede i ukupnu stvarnu ili moguću štetu od povrede propisa Europske unije kojima se štite interesi potrošača, tako da neće doći do uspostave novog režima sankcija u slučaju da postojeće sankcije kojima tijela raspolažu, udovoljavaju gore navedenim zahtjevima iz članka 10. stavka 2. Uredbe 2017/2394. Ovom prilikom naglašavamo i da je jedna od svrha donošenja Uredbe 2017/2394 uz bolju međusobnu suradnju nadležnih tijela, bilo i propisivanje konkretnijih i jačih ovlasti nadležnih tijela u slučaju kršenja iz predmetne Uredbe, obzirom da je dosadašnja praksa pokazala da su se u određenim potrošačkim sektorima mjere izvršavanja i propisane sankcije pokazale neadekvatnima. Međutim, kako bi se što jasnije istaknulo da provedba i izvršavanje ovlasti moraju biti razmjerni i prikladni s obzirom na narav povrede i ukupnu stvarnu ili moguću štetu od povrede propisa Europske unije kojima se štite interesi potrošača, isto će se unijeti u novi stavak 3. članka 8. Nacrta prijedloga zakona o provedbi Uredbe 2017/2394.
3 Marijan Katalenić II. TIJELA NADLEŽNA ZA PROVEDBU UREDBE (EU) 2017/2394, Članak 20. Radi brzog i pravovaljanog učinka mjera koje su propisane u odlomku ispod, nigdje se vidi spona između preporuke Uredbe i učinkovitosti provedbe, povezanosti sas sudovima: (21) Kada odgovaraju na zahtjeve podnesene putem mehanizma uzajamne pomoći, nadležna bi se tijela, prema potrebi, trebala koristiti i ostalim ovlastima ili mjerama koje su im dodijeljene na nacionalnoj razini, uključujući ovlast za pokretanje kaznenog progona ili upućivanje predmeta u kazneni progon. Od ključne je važnosti da sudovi i druga tijela, osobito ona uključena u kazneni progon, imaju potrebna sredstva i ovlasti za djelotvornu i pravodobnu suradnju s nadležnim tijelima. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća, obzirom da Nacrtom prijedloga zakona o provedbi Uredbe nije potrebno (pa čak ni dopušteno) naglašavati ono što je u Uredbi 2017/2394 navedeno, osim ukoliko se ne traži da se provedbenim propisom osiguraju mehanizmi provedbe određene odredbe sadržane u Uredbi. Naime, u članku 2. stavku 3. Uredbe 2017/2394, propisano je da se predmetnom Uredbom ne dovodi u pitanje primjena u državama članicama mjera koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i kaznenim stvarima, a posebno rad Europske pravosudne mreže.
4 HRVATSKA NARODNA BANKA III. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 21. Mišljenja smo da je upitna primjenjivost i provedivost prekršajnih odredbi iz članaka 21. i 22. Prijedloga zakona u praksi nadležnih tijela te prekršajnih sudova Republike Hrvatske. Bića djela u prekršajnim odredbama nisu dovedena u vezu s povredom konkretne materijalne zakonske odredbe, već se u istima upućuje na definicije pojmova „povreda unutar Unije“, „raširena povreda“ i „raširena povreda s dimenzijom Unije“ iz članka 3. Uredbe (EU) 2017/2394. Dakle, nejasno je kako bi pojedinici mogli uskladiti svoje ponašanje s tako neodređenom pravnom normom te kako bi nadležna tijela tijekom nadzora mogla utvrditi da je došlo do povrede koja bi se mogla kvalificirati kao jedan od prekršaja iz članaka 21. i 22. Prijedloga zakona. Slijedom navedenog, predlažemo da se, umjesto propisivanja prekršaja na način kao što je to predloženo člancima 21. i 22. Prijedloga zakona, razmotri jedan od sljedećih pristupa kojim bi se osigurala svrha izricanja djelotvornih sankcija u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394: 1) U prekršajnim postupcima, koji se vode radi prekršaja propisanih zakonima koji su Prilogom 1 Prijedloga zakona dodijeljeni u nadležnost Hrvatskoj narodnoj banci, cijeniti kao otegotnu okolnost činjenicu da utvrđena povreda materijalne odredbe ima obilježje povrede unutar unije u smislu članka 3. točke 2. Uredbe (EU) 2017/2394, raširene povrede u smislu članka 3. točke 3. Uredbe (EU) 2017/2394 ili rašrene povrede s dimenzijom Unije u smislu članka 3. točke 4. Uredbe (EU) 2017/2394. U ovom bi slučaju također bilo potrebno ispitati je li postojeći okvir prekršajnih sankcija primjeren kako bi se osiguralo teže prekršajno kažnjavanje u prethodno navedenim slučajevima te, ako bi se utvrdilo da nije, pristupiti zakonskim izmjnama radi povisivanja zakonskog maksimuma za izricanje novčane kazne za određeni prekršaj. 2) Nakon smislenog tumačenja svih postojećih prekršajnih odredbi iz zakona koji su Prilogom 1 Prijedloga zakona dodijeljeni u nadležnost Hrvatskoj narodnoj banci, propisati kao kvalificirani oblik prekršaja one povrede materijalnih odredbi koje imaju karakter povrede unutar unije u smislu članka 3. točke 2. Uredbe (EU) 2017/2394, raširene povrede u smislu članka 3. točke 3. Uredbe (EU) 2017/2394 ili rašrene povrede s dimenzijom Unije u smislu članka 3. točke 4. Uredbe (EU) 2017/2394. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća obzirom da je u prekršajnim odredbama dovoljno jasno naznačeno koje se povrede Uredbe 2017/2394 sankcioniraju. Naime, kako i sam predlagatelj izmjene navodi, upućuje na definicije pojmova „povreda unutar Unije“, „raširena povreda“ i „raširena povreda s dimenzijom Unije“ iz članka 3. Uredbe (EU) 2017/2394. Međutim, kako se u navedenim definicijama jasno ističe referenca na povrede „propisa Unije kojima se štite interesi potrošača“, a koji su u članku 3. stavku 1. Uredbe 2017/2394 definirani kao „uredbe i direktive kako su prenesene u unutarnji pravni poredak država članica, koje su navedene u Prilogu ovoj Uredbi“, smatramo da je suvišno ponavljati i upućivati na povrede koje konkretne definicije sadrže. Što se tiče primjerenosti visine sankcija, primljeno je na znanje.
5 HRVATSKA NARODNA BANKA III. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 22. Mišljenja smo da je upitna primjenjivost i provedivost prekršajnih odredbi iz članaka 21. i 22. Prijedloga zakona u praksi nadležnih tijela te prekršajnih sudova Republike Hrvatske. Bića djela u prekršajnim odredbama nisu dovedena u vezu s povredom konkretne materijalne zakonske odredbe, već se u istima upućuje na definicije pojmova „povreda unutar Unije“, „raširena povreda“ i „raširena povreda s dimenzijom Unije“ iz članka 3. Uredbe (EU) 2017/2394. Dakle, nejasno je kako bi pojedinici mogli uskladiti svoje ponašanje s tako neodređenom pravnom normom te kako bi nadležna tijela tijekom nadzora mogla utvrditi da je došlo do povrede koja bi se mogla kvalificirati kao jedan od prekršaja iz članaka 21. i 22. Prijedloga zakona. Slijedom navedenog, predlažemo da se, umjesto propisivanja prekršaja na način kao što je to predloženo člancima 21. i 22. Prijedloga zakona, razmotri jedan od sljedećih pristupa kojim bi se osigurala svrha izricanja djelotvornih sankcija u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394: 1) U prekršajnim postupcima, koji se vode radi prekršaja propisanih zakonima koji su Prilogom 1 Prijedloga zakona dodijeljeni u nadležnost Hrvatskoj narodnoj banci, cijeniti kao otegotnu okolnost činjenicu da utvrđena povreda materijalne odredbe ima obilježje povrede unutar unije u smislu članka 3. točke 2. Uredbe (EU) 2017/2394, raširene povrede u smislu članka 3. točke 3. Uredbe (EU) 2017/2394 ili rašrene povrede s dimenzijom Unije u smislu članka 3. točke 4. Uredbe (EU) 2017/2394. U ovom bi slučaju također bilo potrebno ispitati je li postojeći okvir prekršajnih sankcija primjeren kako bi se osiguralo teže prekršajno kažnjavanje u prethodno navedenim slučajevima te, ako bi se utvrdilo da nije, pristupiti zakonskim izmjnama radi povisivanja zakonskog maksimuma za izricanje novčane kazne za određeni prekršaj. 2) Nakon smislenog tumačenja svih postojećih prekršajnih odredbi iz zakona koji su Prilogom 1 Prijedloga zakona dodijeljeni u nadležnost Hrvatskoj narodnoj banci, propisati kao kvalificirani oblik prekršaja one povrede materijalnih odredbi koje imaju karakter povrede unutar unije u smislu članka 3. točke 2. Uredbe (EU) 2017/2394, raširene povrede u smislu članka 3. točke 3. Uredbe (EU) 2017/2394 ili rašrene povrede s dimenzijom Unije u smislu članka 3. točke 4. Uredbe (EU) 2017/2394. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća obzirom da je u prekršajnim odredbama dovoljno jasno naznačeno koje se povrede Uredbe 2017/2394 sankcioniraju. Naime, kako i sam predlagatelj izmjene navodi, upućuje na definicije pojmova „povreda unutar Unije“, „raširena povreda“ i „raširena povreda s dimenzijom Unije“ iz članka 3. Uredbe (EU) 2017/2394. Međutim, kako se u navedenim definicijama jasno ističe referenca na povrede „propisa Unije kojima se štite interesi potrošača“, a koji su u članku 3. stavku 1. Uredbe 2017/2394 definirani kao „uredbe i direktive kako su prenesene u unutarnji pravni poredak država članica, koje su navedene u Prilogu ovoj Uredbi“, smatramo da je suvišno ponavljati i upućivati na povrede koje konkretne definicije sadrže. Što se tiče primjerenosti visine sankcija, primljeno je na znanje.