Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Bina-Istra NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KONCESIJAMA Koncesionar Bina – Istra, d.d., u nastavku dostavlja prijedloge vezano za Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama. 1) Predlaže se brisanje stavak 1 članka 8. Naime, smatramo kako prijenos ugovora o koncesiji u korist financijske institucije koja daje kredit/zajam koncesionaru u svrhu provedbe ugovora o koncesiji treba biti omogućen ne samo u slučaju koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra već i u slučaju koncesija za radove i koncesija za usluge, bez dakle neopravdanog isključivanja tih dviju vrsta koncesije. Naime, riječ je o standardnim odredbama u ugovorima o koncesiji za velike infrastrukturne projekte (popust koncesije Bina – Istri, d.d.), a koji se institut pojavljuje pod nazivima kao što su npr. substitution/step-in right. Navedeno omogućuje, u slučajevima neispunjenja obveza iz ugovora o koncesiji od strane koncesionara, a koji slučajevi mogu dovesti do raskida ugovora o koncesiji, njegovo održanje odnosno daljnji razvoj projekta na koji se ugovor o koncesiji odnosi kroz održavanje ugovora na snazi s trećom stranom, koja dakako mora ispunjavati uvjete sposobnosti predviđene u dokumentaciji za nadmetanje/ugovoru o koncesiji. Davatelj koncesija ima uvijek mogućnost uskratiti svoju suglasnost na takav prijenos (u tom smislu, članak 66. st. 1 ZK), a u kojem slučaju onda dolazi do raskida ugovora o koncesiji. Riječ je dakle o opciji i za davatelj koncesije, koji ima mogućnost tako odlučiti da se koncesija nastavi ili da, uskraćujući suglasnost, dođe do raskida ugovora o koncesiji i prestanka koncesije. Naglašavamo da u infrastrukturnim projektima poput Bina - Istre, d.d. navedeni institut omogućuje da se bez prekida, u kratkom roku, jedan koncesionar zamijeni drugi (koji dakako zadovoljava sve tražene uvjete), a kako ne bi došlo do prekida pružanja usluge korisnicima (konkretno u slučaju koncesije na Istarskom ipsilonu, usluge upravljana i održavanja autocestom te prikupljanja cestarina; prekid navedenog, bez da ugovor bude prenesen na trećeg kao novog koncesionara, bi uzrokovao velike troškove i gubitke davatelju koncesije). 2) U članku 11. predlaže se brisanje stavka 5, iz razloga što se predloženom odredbom nepotrebno zadire u podugovorne odnose koncesionara i podugovaratelja i tako unosi pravna nesigurnost. Naime, odredba nije primjenjive na, primjerice, podugovore o izvođenju građevinskih radova za koncesionara ili bilo koje druge usluge koje podugovaratelj pruža direktno koncesionaru. Naime, u takvom slučaju, podugovaratelj obavlja radove/pruža usluge koncesionaru i za to mu koncesionar plaća naknadu i ta naknada predstavlja prihod podugovaratelja, te je stoga posve nejasno zašto bi ta naknada podugovaratelja (koju ne plaćaju treći, već koncesionar, pa je stoga ista ujedno i trošak koncesionara) ulazila u ukupan obračun prihoda koncesionara, i na koju bi se onda obračunavala naknada za koncesiju. Mišljenja smo da kod klasičnih podugovora kod kojih podugovaratelj ostvaruje prihode od koncesionara, a ne od trećih osoba, takva naknada ne smije biti uključena u obračun prihoda koncesionara, jer ona predstavlja trošak koncesionara, a nikako ne njegov prihod. 3) U članku 11. predlaže se pojasniti stavak 6. Naime, nije jasno na što se odnosi dio odredbe koji glasi: „umanjuje se za uplaćenu naknadu temeljem sklopljenog podugovora ili ugovora o potkoncesiji“ – radi li se naknadi koju plaća koncesionar podugovaratelju (kao primjerice u gore opisanom slučaju pod točkom 2) ili se umanjuje za naknadu koju podugovaratelj plaća koncesionaru. Predlažemo pojasniti, pri tome imajući u vidu i primjedbu u odnosu na stavak 5 (gore pod točkom 2). 4) U članku 11. stavak 8 predlaže se iza riječi „od dana sklapanja“ dodati riječi „podugovora, odnosno“, a radi jasnoće teksta. 5) Predlaže se predvidjeti odgovarajuću prijelaznu odredba kojom bi se odredilo da se odredbe Zakona izmjena i dopunama Zakona o koncesijama ne primjenjuju na već prethodno sklopljene ugovore o koncesiji (neovisno o tome, mijenjaju li se isti ili ne, nakon stupanja na snagu Zakona izmjena i dopunama Zakona o koncesijama). Djelomično prihvaćen Ad 1) Prihvaća se Ad 2) Prima se na znanje Ministarstvo financija će razmotriti određenje modela pravične naknade za koncesiju koja će obuhvaćati cjelokupno područje koncesioniranja uključujući i podugovore o konceisji. Podugovoori u smilsu izvršenja naručenih radova na koncesiojskom području a radi potteba izgradnje različitih objekata ili drugih građevinskih zahavata ne bi trebali biti obuhvaćeni plaćanja naknade. Dugi podugovori za održavanja ili drugo pružanje sklopljnei s trećim sranama od strane koncesionara biti će tretirani kao dio poslvonih aktivnosti na cjelokupnom području koncesoniranja te će model njihove naplate Ministarstvo financija razmpotriti kao što je prethodno rečeno. Ad 3) Prima se na znanje Obrazloženje kao pod 2. Ad 4) Prihvaća se Ad 5) Ne prihvaća se Predmetnim izmjenama se ne zadire u ugovorne odnose, i vidi obrazloženje pod 2.
2 Hrvatska udruga turizma III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. Iz perspektive turističkog sektora u okviru prijedloga izmjena ovoga zakona najvažnije je pitanje zašto se i s kojim ciljem uvodi dopuna s kojom se predviđa mogućnost davanja koncesija u području kampiranja (čl.3.st.1.). Dozvolite da na početku izjavimo nejasnoću odnosno nerazumijevanje termina „djelatnost kampiranja“. Naime takav termin ne postoji u pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske, no pretpostavljamo da se misli na ugostiteljsku djelatnost pružanja usluge smještaja u kampu što je regulirano Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti. S obzirom da nije jasno zbog čega se zakonodavac odlučio na ovu izmjenu niti nalazimo isto opravdanim smatramo da među navedenim djelatnostima koje kao takve mogu biti predmet koncesije nema mjesta posebnom izdvajanju djelatnosti kampiranja. Primljeno na znanje Prima se na znanje Prijedlog izmjena ovog članka biti će dio pripreme Konačnog prijedloga zakona, a nakon provedene detaljne analize u kojoj će se zatražiti stručno mišljenje i detaljniji prikaz od strane resornog ministarstva vezanog uz problematiku kampova u RH.
3 Hrvatska udruga turizma III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. Predlažemo brisanje odredbe članka 3. stavka 1. iz Prijedloga Zakona te da se u Zakonu o koncesijama zadrži postojeća odredba članka 8. stavka 1. točke 18. Naime, slijedom predložene izmjene, odredba članka 8. Zakona o koncesijama bi glasila: „Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a osobito: (….) 18. u području turizma za djelatnost kampiranja (…).“ Stoga predlažemo brisanje riječi "za djelatnost kampiranja". OBRAZLOŽENJE: Hrvatski zakonodavac propisujući predmet koncesije u općem zakonu koji uređuje koncesije, postavio je načelnu razliku između tri vrste koncesija koje se u Republici Hrvatskoj mogu dodijeliti - koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, koncesija za javne radove te koncesija za javne usluge. Neovisno o vrsti koncesije, predmetu koncesije uvijek je svojstveno obavljanje neke djelatnosti koja se obavlja u posebnom režimu, kao koncesionirana djelatnost. Takva djelatnost mora biti od općeg interesa za zajednicu u kojoj se obavlja, tj. mora udovoljavati interesima stanovnika neke društvene zajednice ili upravljati općim ili javnim dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku, pružajući mu na taj način posebnu zaštitu. Nadalje, u svrhu vršenja koncesionirane dljelatnosti, koncesionaru se popratno dodjeljuje pravo korištenja određenoga općeg ili javnoga dobra, kada je to nužno za obavljanje takve djelatnosti. I iz primjera drugih država članica Europske unije, također se uočava kako se koncesije uvijek dodjeljuju u svrhu obavljanja djelatnosti od javnoga interesa, tj. od interesa za zajednicu u kojoj se takva djelatnost obavlja. Hrvatski Zakon o koncesijama ne propisuje precizno u koje se sve svrhe koncesija može dodijeliti, ostavljajući tako predmet koncesije otvorenim reguliranju zakonima koji uređuju pojedina upravna područja. Naime, ovaj Zakon samo navodi primjere nekih djelatnosti koje se pretežito obavljaju u koncesijskom režimu kao što su istraživanje i/ili eksploatacija mineralnih sirovina, korištenje voda, javne vodne usluge … te naglašava kako se koncesije dodjeljuju i u posebnim područjima kao što su područje energetike, sporta, turizma i zdravstva. Iz Zakona o koncesijama razvidno je kako se koncesijom podjeljuje pravo obavljanja djelatnosti od općega interesa za zajednicu, tj. Republiku Hrvatsku, županiju, grad ili općinu. Koncesija se podjeljuje za iskorištavanje dobara koja su od interesa za Republiku Hrvatsku poput mora, otoka i morske obale, voda, zračnoga prostora i rudnoga blaga. Podjeljuju se i radi obavljanja djelatnosti koje se nužno provode na općem ili javnom dobru kakav je već slučaj sa pomorskim dobrom, javnim vodnim dobrom, cestama i željeznicom, … Konačno, u određenim slučajevima omogućuje povjeravanje nekih djelatnosti u koncesiju u području sporta, turizma i slobodnih zona. Razlog koncesioniranja nekih djelatnosti u posljednje navedena tri slučaja svakako je obavljanje tih djelatnosti u općem interesu ili nužno korištenje općeg ili javnoga dobra u svrhu obavljanja tih djelatnosti. Međutim, valja imati u vidu kako katalog potencijalnih predmeta koncesije nije provediv bez posebne zakonske regulative koncesije u pojedinome upravnome području, a temeljem zakona koji uređuju to upravno područje. Sukladno svemu navedenom, zaključuje se da djelatnost kampiranja, s obzirom na svoja obilježja, ne ispunjava pretpostavke biti koncesioniranom djelatnošću, odnosno nema obilježja svojstvena predmetu koncesije, jer ova djelatnost nije djelatnost od općeg interesa za zajednicu u kojoj se obavlja. Svrha, pozitivnopravne regulacije koncesija na turističkom zemljištu ogleda se jedino u zaštiti turističkog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne samouprave, kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku koje uživa njezinu posebnu zaštitu, kako je sada regulirano Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. U slučajevima kada se kamp prostire na zemljištu u privatnom vlasništvu nema niti potrebe, niti osnove, niti opravdanoga razloga uvjetovati pružanje ugostiteljskih usluga u kampu dodjelom koncesije, jer se u tom slučaju ne radi o djelatnosti od općeg interesa za zajednicu, niti takva djelatnost i dobro na kojemu se ona provodi uživaju posebnu zaštitu. Pored toga, trenutno je u saborskoj proceduri donošenje novoga Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Prijedlogom toga Zakona je predviđeno da se za korištenje turističkog zemljišta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i zemljišta u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske ne osniva koncesija, kako je to sada predviđeno Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, nego bi se navedeno zemljište sukladno novom prijedlogu zakona davalo u zakup, gdje bi turističko društvo imalo pravni položaj zakupnika. Tim je prijedlogom Zakona odustajanje od modela koncesija i uvođenje modela zakupa turističkog zemljišta i zemljišta u kampovima obrazloženo na način da, uzimajući u obzir strogo formalnu narav koncesije, zakup omogućava kvalitetnije i fleksibilnije raspolaganje, uz jednako kvalitetne mehanizme zaštite kao što bi to bilo u slučaju koncesijskog modela. Iz takvog obrazloženja Prijedloga Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu nedvojbeno proizlazi namjera zakonodavca da pojednostavni i olakša raspolaganje i upravljanje turističkim zemljištem i zemljištem u kampovima, obzirom da se trenutni model koncesija na tom zemljištu pokazao teško provediv te nedovoljno efikasan. Stoga smatramo kako je predloženo rješenje iz nacrta Prijedloga Zakona o koncesijama korak unatrag u definiranju načina raspolaganja zemljištem u kampovima jer bi Zakon o koncesijama i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu od početka bili neusklađeni, što će svakako dodatno zakomplicirati proceduru te time dodatno otežati položaj ugostitelja koji posluju u kampovima. Primljeno na znanje Prima se na znanje Prijedlog izmjena ovog članka biti će dio pripreme Konačnog prijedloga zakona, a nakon provedene detaljne analize u kojoj će se zatražiti stručno mišljenje i detaljniji prikaz od strane resornog ministarstva vezanog uz problematiku kampova u RH.