Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Jurislav Stublić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Drage sestre, draga braćo, umjetnici, kreativci, svi vi koji ste u ovom e-savjetovanju ostavili dio sebe, sretan sam jer postoji ova platforma i zahvalan svima koji su je omogućili, na kojoj više nitko ne mora biti sam i gdje zajedno sa svim ljudima dobre volje možemo stvoriti temelje za naše sutra. Art, love & beauty together, forever!!!! Desetci tisuća nakladničkih i izvođačkih ugovora su desetljećima stari i svijet u kome danas živimo je poput života na drugoj planeti. Vrijeme je za reviziju starih ugovora i odnosa. Molim vas da se ova rasprava u nekom objektivnom roku produlji dok se ne riješe sva sporna pitanja jer se ona odvija i ističe u globalno i lokalno najtežim trenutcima. Ovo vrijeme će u povijesti čovječanstva biti zapamćeno kao VELIKI RESET Moramo stvoriti uvjete za stvaranje i suživot svih umjetnika, autora, izvođača, diskografa, nakladnika i svih sudionika kreativnih industrija u digitalnom e-svemiru i post lockdown & shutdown svijetu. Izgraditi ćemo novi svijet u kome ćemo s ljubavlju obnoviti naš dom, naš planet Zemlju i stvoriti uvjete za život u harmoniji svih živih bića. U tom svijetu biti će u punini zadovoljene potrebe svih, ali ničija pohlepa. Oni koji su drugima oduzimali dijelove njihovih života i plodove njihovog rada dobiti će priliku da svoje propuste poprave i nadoknade. Stoga se svima koji žele poboljšati zakonski okvir i uvjete za stvaralaštvo u RH i EU stavljam na raspolaganje. Moje kontakte možete dobiti kod HDS ZAMP. Povežimo se, organizirajmo, stvorimo uvjete za stvaralaštvo i stvarajmo! Vrijeme je za stare ljubavi i nova prijateljstva! Naše sutra, naše vrijeme dolazi! Uživajmo! I nadajmo se, nadajmo! Voli vas vaš, Jura Stublić Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
2 Nikša Bratoš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kratki rezime za sve zainteresirane: Iz brojnih komentara je nedvojbeno vidljivo da diskografi ne isplaćuju naknadu za izvođačka prava svim izvođačima. Diskografi to neisplaćivanje pravdaju time da je to "novo pravo". Želim pojasniti svima: Na svakom fonogramu postoje 3 prava i traju minimalno 70 godina od nastanka snimka. Nitko ne traži nikakva "nova prava". Izvođači traže NAKNADU za svoje postojeće pravo, za ovaj način korištenja fonograma. Za svaki oblik korištenja fonograma potrebno je dogovoriti udjele vlasnika svih prava i način prikupljanja naknade. Za streaming kao oblik korištenja, udjeli u naknadi, kao ni način prikupljanja - nisu dogovoreni. Svaki način korištenja fonograma u kojem nisu ispoštovana sva 3 prava je – nelegalan! Na zakonodavcu je obveza uređivanja pravnog okvira na način koji će onemogućiti nelegalno korištenje fonograma. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
3 Hrvatska glazbena unija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA HDU se u svom komentaru nije očitovala niti na jedan od argumenata koje je iznijela Hrvatska glazbena unija OBRAZLOŽENJE ZAHTJEVA ZA UVOĐENJE OBVEZNE KOLEKTIVNE ZAŠTITE IZVOĐAČKIH PRAVA: • Prijedlog ZAPSP-a koji se nalazi na javnoj raspravi legitimira model zaštite izvođačkih prava koji se kroz niz godina pokazao kao potpuno neefikasan i krajnje netransparentan, i koji je rezultirao time da, po nekim procjenama i anketama među izvođačima, preko 98% izvođača ne prima apsolutno nikakvu naknadu za digitalno korištenje njihovih snimaka. • Napominjemo pritom da su ta izvođačka prava naplaćena od strane diskografa, ali nisu proslijeđena izvođačima. • U Republici Hrvatskoj daleko najveći broj i glavnih i pratećih izvođača nema potpisane nikakve ugovore s diskografima, što je vidljivo iz brojnih komentara na e-Savjetovanju koje je upravo u tijeku. • Utoliko sadašnji model, na kojem se bazira Prijedlog ZAPSP-a koji je stavljen na javno savjetovanje, drastično krši načelo ugovorne slobode izvođača, kao originalnih vlasnika izvođačkih prava. • Posebno to pravo ugovorne slobode krši članak 58., kojim se predviđa konvalidacija nepostojećih ugovora, protivno osnovnoj postavki ZAPSP koja propisuje da su autorskopravni ugovori u načelu u pisanoj formi. • U bivšoj državi nije bila uobičajena praksa da se ugovori s pratećim glazbenicima potpisuju, a ta se praksa nastavila i do danas. • To znači da jedan ogromni segment izvodilaštva glazbe nije ugovorno pokriven, te su izvođačka prava i dalje u vlasništvu samih izvođača. • Usprkos tome što ne postoje ugovori, i nisu vlasnici izvođačkih prava na tim snimkama, proizvođači fonograma godinama ta prava neovlašteno naplaćuju, i zadržavaju za sebe. • Iz e-Savjetovanja je razvidno da diskografi tumače zakon na način da samo glavni izvođači imaju prava na snimkama. • To je potpuno netočno, jer Direktiva ne pravi razliku u pravima između glavnih i pratećih izvođača. • Utoliko su države članice, prema odredbama Direktive, dužne iznaći model po kojem će svi vlasnici izvođačkih prava, i glavni i prateći, i oni koji su prenijeli svoje ekskluzivno pravo i oni koji nisu, primiti naknadu za korištenje svojih snimljenih izvedbi. • Što se tiče glavnih izvođača, diskografi tvrde da su na njih prenesena izvođačka prava činjenja dostupnim javnosti kroz ugovore u kojima se regulirala isključivo komadna prodaja analognih nosača zvuka. • Činjenica da se korištenje na internetu pokušava nametnuti kao komadna prodaja nosača zvuka u potpunoj je suprotnosti s logikom ali i sa pravom. • Kod digitalne distribucije i naplatnih servisa nema ni proizvodnje ni prodaje nosača zvuka. • Također, krajnji korisnik ne postaje vlasnikom bilo kakvog proizvoda, što bi komadna prodaja podrazumijevala, ne može ni posuditi nekome, niti prodati, niti na bilo koji drugi način raspolagati s „kupljenim proizvodom“. • Korisnik isključivo stječe pravo da mu je snimka privremeno dostupna, isključivo za preslušavanje, i to samo za vrijeme dok plaća pretplatu (najam) digitalnim servisima. • Primjerena usporedba bi mogla biti ona između knjižare i knjižnice. • U knjižari kada netko kupi knjigu ona postaje njegovo vlasništvo, i može je odnijeti kući, nekom pokloniti ili posuditi, ili ako želi i uništiti, odnosno s njom raspolagati po vlastitom nahođenju. • U knjižnici se, na osnovi mjesečne ili godišnje pretplate, posudi onoliko knjiga koliko neki čitatelj želi pročitati (tzv. „all you can eat „model). • Knjiga se u knjižnici posuđuje, pročita i vrati, i taj odnos traje sve do trenutka kada istekne članarina, nakon toga knjige nisu dostupne čitatelju dok tu članarinu ne obnovi. • Potpuno istovjetan model onome streaming servisa. • Taj je model po svim karakteristikama daleko najsličniji, ili čak identičan sustavu tzv. „rental right“, pravu iznajmljivanja, koje postoji u ZAPSP-u. • Kod toga prava godinama je ustaljena i neupitna zakonska praksa da se kod iznajmljivanja nosača zvuka naknada ostvaruje kolektivno, i da autori, izvođači i diskografi dijele naknadu na tri jednaka dijela. • Diskografi su posve identičan model iznajmljivanja snimaka na internetu jednostrano i neosnovano proglasili supstitutom komadne prodaje. • Jedini razlog za takav postupak diskografa je kako bi se pravnim nasiljem preraspodijelila naknada između triju ravnopravnih prava na snimci, u korist diskografa a na štetu autora i izvođača. • Tako je dotadašnji (i još važeći) omjer raspodjele kod iznajmljivanja nosača zvuka- 33 (autori): 33(izvođači): 33(diskografi), kod iznajmljivanja snimke na internetu prešao u model 1,2 (autori): 5 (diskografi). • Izvođači su iz raspodjele nestali, sada su inkorporirani u diskografsku naknadu. • Od tih 5, koliko sada naplaćuju diskografi, 0,46 dopada glavne izvođače, a prateći glazbenici su potpuno isključeni iz raspodjele. • Dakle, od 33:33:33 do 1,2 (autori): 0,46 (glavni izvođači): 0 (prateći izvođači): 4,54 (diskografi). • Ta drastična preraspodjela naknade s kreativaca na distributere, koja je jedini uzrok krajnje poremećenih odnosa između nositelja prava, dogodila se potpuno nelegalno, na bazi nepostojećih ugovora, ili nevažećih ugovora u kojima prava činjenja dostupnim javnosti (ili kolovijalno „internetska“, ili „digitalna“ prava) nisu izrijekom navedena, jer u vrijeme potpisa ugovora nisu niti postojala. • Radi se dakle o pravnom nasilju bez presedana, koje uz to što je nezakonito, je i duboko nemoralno. • Zbog dalekosežnosti i sveobuhvatnosti ovog manevra, kao i njegovog financijskog efekta, jedan je analitičar taj prelazak glazbe iz analognog u digitalno doba nazvao „najvećom jednokratnom prevarom u povijesti čovječanstva“. • U Europi je bilo već nekoliko slučajeva gdje su sudovi presudili da ti stari ugovori ne vrijede, i da se ne odnose na prava činjenja dostupnim javnosti, dakle da su se diskografi lažno predstavljali kao ovlašteni zastupnici izvođačkih prava na tim snimkama. • Diskografi su itekako svjesni da bi svi ti stari ugovori pali u možebitnom sudskom postupku, i to su priznali činjenicom da ta prava pokušavaju riješiti aneksima ugovora. • Utoliko, kad i ako neki glavni izvođač želi objaviti novu snimku, mora diskografu retroaktivno prepisati svoja „internetska prava“, za sve snimke koje je ikad objavio kod tog diskografa. • Usprkos činjenici da su potpuno svjesni da na osnovi starih ugovora ne raspolažu predmetnim pravima, diskografi već godinama potpisuju ugovore s internetskim servisima, kojima garantiraju da su ugovorno regulirali sva izvođačka prava. • Ta prava, kojima ni zakonski ni ugovorno ne raspolažu, diskografi naplaćuju već godinama, i zadržavaju izvođačku naknadu za sebe, stječući nepripadajuću dobit. • I to nisu izolirani slučajevi, radi se o masovnoj pojavi. • Diskografske kuće računaju s tim da će, upravo zbog masovnosti pojave zloporabe starih ugovora, to evidentno kršenje zakona proći nekažnjeno, a zakonodavca će se lobiranjem i pritiskom prisiliti da legalizira prijenos prava bez da za taj prijenos postoji ugovorna osnova (tzv. „pressumption of transfer of rights“). • Istovremeno se od strane diskografa to masovno pravno nasilje nad izvođačima i izvođačkim pravima pokušava nametnuti kao „market practice“ (uobičajena tržišna praksa). • Nadalje, diskografi u te retroaktivne, kao i u nove ugovore, stavljaju i odredbu da je glavni izvođač kod samog snimanja riješio sva prava svih pratećih izvođača na snimci, što je činjenično netočno. • Glavni izvođači takve ugovore potpisuju u dobroj vjeri, nedovoljno upućeni, pa i zlonamjerno obmanuti u pogledu pravnog značenja pojedinih rečenica, misleći da potpisuju kako su prateći glazbenici primili jednokratnu naknadu za svoj studijski rad. • Direktiva pritom izričito navodi da jednokratna naknada glazbeniku ne znači automatski da je on prenio sva svoja prava trećoj osobi, osim u nekim specifičnim i izuzetnim situacijama, koje ima obvezu propisati zakonodavac. • Te izuzetne situacije je zakonodavac u Prijedlogu zakona propustio propisati. • Isti tip ugovora o prijenosu prava se često podmeće na potpis i vođi grupe ili orkestra, iako članovi te grupe ili orkestra nisu primili niti tu jednokratnu isplatu za studijski rad, već su kao glavni izvođači trebali sudjelovati u dobiti, ili u eventualnom gubitku nastalom od eksploatacije snimke. • Pritom unutar grupa u pravilu ne postoji interni ugovor, ili potpisane punomoći, na osnovi kojih bi svaki pojedini član grupe ili orkestra ovlastio jednu osobu da prenosi bilo kakva individualna prava pojedinih članova na treće osobe iako i to zakon jasno propisuje. • Na taj način, dakle očitim podmetanjem u ugovoru, prateći glazbenici i članovi grupa i orkestara su dovedeni u situaciju da bi, ukoliko žele ostvarivati svoja prava, trebali tužiti glavnog izvođača, odnosno vođu grupe ili orkestra, koji je neovlašteno potpisao ugovor kojim prenosi prava kojima ne raspolaže. • Sadašnji prijedlog zakona, po kojem bi svi glavni i svi prateći izvođači trebali individualnim tužbama dokazivati da nisu prenijeli svoja prava na diskografa ili na glavnog izvođača, ili na vođu grupe/ orkestra, izazvali bi milijune pravnih postupaka, i potpuni pravni kaos • Dodatni kaos kod glavnih izvođača nastaje kad neki izvođač promijeni diskografa, ili više njih, što je česti slučaj. • I na e-Savjetovanje su se javili glavni izvođači koji su promijenili diskografsku kuću, potpisali za nove snimke prijenos „internetskih prava“ novom diskografu, ali za stare snimke nisu potpisali takav ugovor, i ne primaju nikakvu naknadu. • Za te stare snimke izdavač zadržava za sebe izvođačku naknadu i za glavne i za prateće glazbenike, iako je te snimke internetskim servisima ustupio potpuno nelegalno, bez ikakvog ugovora bilo s glavnim ili s pratećim izvođačima. • Teoretski, i ti glavni izvođači, i svi prateći izvođači koji u ovom času u praksi ne ostvaruju nikakvu naknadu od činjenja dostupnim javnosti trebali bi pokrenuti sudske postupke, i to po nekoliko njih ako su mijenjali više diskografskih kuća, kako bi se izborili za svoja prava, koja im pripadaju po zakonu. • Većina izvođača ne bi ni mogla financijski izdržati troškove takvih sudskih sporova, naročito ako bi pokrenuli tužbu protiv svih diskografa za koje su snimali u karijeri. • Posebice se to odnosi na vrhunske studijske glazbenike, koji su snimali u mnogim državama po svijetu, i te su snimke objavljene kod desetina raznih nakladnika. • Taj pravni, pa i društveni problem, i te milijune potencijalnih sudskih postupaka, vrlo je jednostavno riješiti jednim jedinim stavkom u zakonima koji reguliraju autorska i srodna prava. • Ima i grupa i orkestara koji pod istim imenom djeluju i snimaju već 30, 40 pa i 50 godina. U tom vremenu promijenili su se brojni članovi, mnogi su i preminuli, a kod potpisivanja novih retroaktivnih ugovora prijenos prava potpisuju samo aktualni članovi grupe. • Samim time postoji veliki broj glavnih izvođača, ili njihovih nasljednika, koji nikad nisu prenijeli svoja prava činjenja dostupnim javnosti na diskografe, njihove snimke su na internetskim servisima, a naknada nikad ne dođe do izvođača ili njihovim nasljednicima, već ostaje kao nepripadajuća dobit izdavaču. • Direktiva prepoznaje i nepovoljnu pregovaračku poziciju izvođača kod dogovaranja uvjeta ugovora s diskografom. • Po nekim procjenama izvođačkih udruga, baziranim na analizi dostupnih ugovora i na razgovorima s izvođačima, postoji jedan zaista ekstremno mali broj izuzetno uspješnih izvođača koji su u povoljnoj pregovaračkoj poziciji u odnosu na diskografe, i mogu nametnuti svoje interese u ugovoru. • Tim izvođačima realno uopće ne treba nikakav zakon jer im je tržišna pozicija takva da mogu sami zaštititi svoje interese, i ostvariti „odgovarajuću i primjerenu“ ugovornu naknadu. • Svi ostali glavni izvođači, daleko najveći broj njih, posebno u početku karijere, bili su i još uvijek su u izrazito podređenoj pregovaračkoj poziciji u odnosu na diskografe, i potpisivali su, a i danas potpisuju ugovore koje mnogi pravni stručnjaci definiraju gotovo kao robovlasničke. • Utoliko su osnovni ciljevi Direktive, a to su: ugovorna sloboda, pravedan balans prava i interesa, i odgovarajuća i razmjerna naknada, za ogroman broj glavnih izvođača realno potpuno neostvarivi kroz individualne ugovore. • Upravo zato je u Direktivi ostavljena mogućnost nacionalnim zakonodavcima da kroz postojeće, ili nove zakonodavne modele, uspostave balans u situacijama kada je on očito poremećen, i da autorima i izvođačima osigura „appropriate i proportionate remuneration“, što drugim riječima znači da se kroz zakon treba revidirati postojeće, i utjecati na buduće odnose između diskografa i izvođača. • Jedini način da se ciljevi Direktive, dakle odgovarajuća i primjerena naknada za SVE izvođače na snimci, zaista i ostvare u praksi je intervencija u zakonodavne okvire. • Potpuno je nemoguće taj rebalans provesti na individualnoj osnovi jer bi to značilo potpisivanje milijuna novih ugovora ili dodataka ugovorima, kojima bi se ispravljali trenutni odnosi između diskografa i svih glazbenika na svakoj pojedinoj snimci. • Jedino realno i uopće izvedivo rješenje za ovaj pravni kaos je da države zakonom zaštite izvođače i njihova prava od „neprijateljskog preuzimanja“ te da se zakonom garantira izvođačima pravo na neodrecivu naknadu, bez obzira jesu li potpisali ugovor o prijenosu ekskluzivnih prava s diskografima ili takav ugovor ne postoji, što je u Hrvatskoj najčešći slučaj. • Jedini način da se taj masovni ugovorni rebalans provede u praksi je kroz kolektivnu zaštitu. • Kolektivna zaštita pritom nije nikakav presedan jer se već efikasno implementira u raznim područjima masovnog korištenja snimaka. • Jedine organizacije koje raspolažu svim podacima nužnim za striktnu provedbu odredaba Direktive su udruge za kolektivnu zaštitu prava. • Pritom nitko u sustavu ne bi bio oštećen ni na koji način, sva tri dionika glazbene produkcije bi ostvarili ono pravo koje im i dosadašnji zakoni, a osobito nova Direktiva garantiraju. • Posebno pogodan bi taj model bio za internetske servise, koji bi jednim ugovorom regulirali sva izvođačka prava na svim snimkama, kao što to već kolektivno reguliraju s autorima • Protiv takvog rješenja mogu biti samo oni čiji motivi u startu nisu pošteni, i čije su namjere da sebi prisvoje izvođačku naknadu, koja im ni po ugovoru, ni po sadašnjem zakonu, ni po Direktivi ne pripada. • Uz to je nedvojbena činjenica da sami diskografi u ovom času koriste model koji se uvelike oslanja na sve elemente kolektivne zaštite prava. • Vlasnici fonograma pritom ne ostvaruju ta prava preko svojih udruga za kolektivnu zaštitu, što bi bilo najlogičnije, najjednostavnije i najekonomičnije rješenje. • ZAPRAF po zakonu i rješenjem DZIV-a može štititi isključivo prava proizvođača fonograma, pa su za potrebe „individualne zaštite izvođačkih prava“ izmišljeni tzv. agregatori. • Agregatori su de facto „parakolektivne“ organizacije za kolektivnu zaštitu, bez dozvole DZIV-a, i to s jednim i isključivim ciljem: da mogu „u paketu“, uz diskografska, ugovarati i naplaćivati i izvođačka prava. • Apsolutno svi ključni elementi kolektivne zaštite prava su i sada prisutni u modelu koji trenutno primjenjuju diskografi u odnosima s internetskim servisima. • Kod individualne zaštite prava vlasnik prava unaprijed ugovara uvjete korištenja svake pojedine snimke. • To je apsolutno optimalno i nužno u velikom broju slučajeva kada autor ili izvođač može izravno i unaprijed, osobno ili preko ovlaštenog posrednika, kontrolirati i postavljati posebne uvjete za opseg i namjenu pojedinačnog korištenja svakog svog autorskog djela ili izvedbe. • U slučaju ugovora diskografa s internetskim servisima ne pregovara se individualno o uvjetima korištenja pojedinačne snimke, nego za cjelokupni katalog vrijede isti uvjeti korištenja. • Taj model licenciranja, tzv. „blanket licence“, uobičajen je i tipičan upravo za kolektivno ostvarivanje prava. • Nakon što se prava proizvođača fonograma, u „paketu“ s izvođačkim pravima, kolektivno ugovore, i prikupi se naknada, ta se naknada isplati diskografima. • Tek tada nastupa tzv. „individualna zaštita“, tj. diskografi na osnovi postojećih (a često i nepostojećih) individualnih ugovora, ili čak vrlo proizvoljno, potpuno netransparentno isplate (ili najčešće ne isplate uopće) dio primljene naknade glavnim izvođačima. • U stvari se u ovom modelu tzv. individualna prava ostvaruju kolektivno, a izvođačka je naknada potpuno nestala, odnosno „utopljena“ je u ugovor između vlasnika fonograma, agregatora i „streaming“ servisa. • Pritom jednostavno ne postoji način da diskografi mogu ispuniti osnovni cilj direktive, a to je da naknada stigne do svakog pojedinog izvođača na snimci, barem u onom dijelu gdje je izvođače moguće identificirati. • Relevantni podatci nužni za isplatu naknade su: tko sudjeluje (svira ili pjeva) na pojedinoj snimci, i broj bankovnog računa osobe koja pjeva- svira na toj snimci. • Te podatke diskografi ne posjeduju, i samim time ne mogu ostvariti ciljeve Direktive, čak i kada bi to htjeli. • Tim podacima raspolažu jedino udruge za kolektivnu zaštitu izvođačkih prava, koje su u stanju osigurati da plaćena naknada stigne do svih dionika koji imaju zakonsko pravo na naknadu. • HUZIP u ovom času raspolaže s 9.140 punomoći kojom su ga izvođači ovlastili da štiti njihova prava činjenja dostupnim javnosti. • HUZIP u svojoj bazi ima provjerene podatke o glavnim i pratećim glazbenicima na preko milijun snimaka, s preko 4 milijuna registriranih pojedinačnih snimljenih izvedbi na tim snimkama. • U International performers database (IPD), međunarodnoj bazi koja registrira sve izvođače na snimkama, i koje je HUZIP član te ima pristup svim podatcima, ovog časa je 700.000 registriranih izvođača. • HUZIP na osnovu toga može garantirati da će svi, i glavni i prateći glazbenici, primiti naknadu za sve snimke na kojima su u karijeri sudjelovali, bez obzira tko je bio izdavač, ili vlasnik prava proizvođača fonograma. • Pritom je razumljivo da odgovarajuća i primjerena naknada ne može biti ista ako se radi o glavnom izvođaču, koji preuzima kompletan rizik udjela u uspjehu snimke, ili o pratećem glazbeniku, koji je najčešće već primio jednokratnu naknadu za snimanje, bilo od glavnog izvođača, producenta snimke ili diskografa. • Kakvi će biti ti omjeri naknade između glavnog i pratećih izvođača stvar je ugovora između izvođača, ukoliko takav ugovor postoji, odnosno pravilnika, ukoliko takav ugovor ne postoji, što je u praksi najčešći slučaj • Takav pravilnik može donijeti jedino udruga za kolektivnu zaštitu, u dogovoru sa svojim članovima i njihovim strukovnim udrugama. • Donošenje takvog pravilnika je jedino moguće ukoliko se ta prava ostvaruju kolektivno. • Direktiva prepušta nacionalnim zakonodavstvima da iskoristi razne postojeće ili nove mehanizme kako bi se autorima i izvođačima osiguralo pravo da sudjeluju u dobiti koja se ostvaruje na internetu. • Ti mehanizmi uključuju kolektivno pregovaranje, ali nikako ne isključuju neodrecivo pravo na izvođačku naknadu, kao i obveznu kolektivnu zaštitu tog prava. • Utoliko je prijedlog svih izvođačkih udruga po čitavoj Europi, koji je u prethodnoj verziji prijedloga ZAPSP-a bio implementiran u članku 128. stavak 3. tog prijedloga, u cijelosti u skladu s idejom i ciljevima Direktive. • Isto je potvrdio i glavni koordinator EU komisije za implementaciju Direktive u nacionalna zakonodavstva država članica. • Postavlja se logično pitanje, ako taj mehanizam podržavaju sve izvođačke udruge u EU, i sve međunarodne asocijacije izvođača, ako se kroz e savjetovanje pokazalo da ogromna većina i glavnih i pratećih izvođača u Hrvatskoj također podržava takvo rješenje, i ukoliko taj mehanizam nije u suprotnosti s duhom i ciljevima Direktive, čiji se interes štiti inzistiranjem da se takav članak ne nađe u ZAPSP-u? • Također je pitanje zbog čega je „ZAPRAF protiv“ takvog rješenja, koje bi garantiralo da će svi izvođači na snimci primiti pravičnu naknadu za korištenje svojih izvedbi na internetu? • Jedini logični odgovor na to pitanje je da članovi ZAPRAF-a imaju izravni financijski interes upravo u ovako pravno nereguliranom, netransparentnom i neurednom poslovnom modelu, u kojem je moguće da ogroman dio izvođačkih prava nikad ne stigne do izvođača, već kao nepripadajuća dobit ostane na računima diskografa. • Jako je uočljivo da u okviru ovog savjetovanja niti jedan jedini izvođač nije izrijekom iskazao svoju zabrinutost činjenicom da bi mu kolektivno ostvarivanje prava činjenja dostupnim javnosti u nekoj mjeri ograničilo mogućnost individualnog pregovaranja sa svojim diskografom. • Oni koji su jedini izuzetno zabrinuti za individualna prava izvođača, i inzistiraju da izvođači i dalje pojedinačno pregovaraju s diskografima, su upravo sami diskografi, uz jedan minorni broj autora ili izvođača koji su i sami vlasnici producentske ili diskografske tvrtke. • Apsolutno svaki diskograf se u svojim komentarima pozivao na neotuđivo pravo izvođača da individualno pregovara o izvođačkim pravima sa svojim diskografom, kao ključni argument zbog koje se prava izvođača ne bi ostvarivala kolektivno. • Apsolutno svi diskografi inzistiraju na individualnom ostvarivanju tog izvođačkog prava, a apsolutno svi izvođači koji su se javili na savjetovanje traže od zakonodavca da se ta prava ostvaruju kolektivno. • Pritom nitko, ni diskografi ni autori ni izvođači, desetljećima ne osporava činjenicu da se na radijima, televizijama, kod priopćavanja javnosti, privatnog kopiranja ili najma nosača zvuka, izvođačka prava ostvaruju kolektivno, i da su time također ograničena prava izvođača na individualno pregovaranje s njihovim diskografima. • Zakonodavac bi svakako trebao uzeti u obzir tu činjenicu i njen kontekst, i krenuti od činjenice da činjenje dostupnim javnosti nije novi oblik komadne prodaje već oblik priopćavanja javnosti. • Također treba uzeti u obzir da ogromna većina izvođača smatra kako će njihov interes kod ovog oblika masovnog korištenja snimaka biti bolje zaštićen kroz kolektivnu zaštitu, nego što bi to bilo kroz pojedinačne ugovore s diskografima. • Takva jednoglasnost izvođača uvelike je uvjetovana njihovim dosadašnjim lošim iskustvom, s obzirom da je iz savjetovanja očigledno da već godinama ne ostvaruju nikakav prihod, ili ostvaruju neprimjereno mali prihod od iskorištavanja njihovih snimljenih izvedaba na internetu. • Posve je jasno da je sadašnjim prijedlogom zakona potpuno nemoguće promijeniti tu izuzetno lošu praksu za izvođače. • Zakonodavac de facto odredbama ovog zakona odlučuje hoće li prekinuti pravno nasilje, i osigurati da izvođačka naknada zaista dođe do izvođača, ili će daleko najveći dio te izvođačke naknade postati prihod diskografa, kao što se to evidentno i dokumentirano događa već dugi niz godina. • Važno je naglasiti da izvođači i njihove udruge ne traže da se promjeni zakon tako da on bude PROTIV diskografa, nego da bude ZA izvođače. • Da je ovaj dosadašnji model dobro funkcionirao, i da je novac stizao do svih, ili barem do razumne većine izvođača kojima taj novac pripada, taj model se možda ne bi dovodio u pitanje. • Ali realnost je na žalost drukčija, ovaj model ne funkcionira, izvođački novac se naplaćuje, a ne isplaćuje izvođačima. • Ili bolje rečeno, ovaj model se pokazao odličnim za diskografe, jako lošim za izvođače. • Ovakav ZAPSP kakav se nalazi u javnoj raspravi utoliko je evidentno protivan javno deklariranim i legitimnim interesima izvođača, izrazito pogoduje posrednicima u distribuciji snimaka na uštrb kreativnih pojedinaca, de facto dokida izvođačka prava u smislu kako ih je propisala Rimska konvencija, suprotan je duhu i ciljevima Direktive EU o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, a samim time i protivan političkoj volji zastupnika Europskog parlamenta, koji su Direktivu u ovom obliku izglasali značajnom većinom glasova. • Opravdano pitanje je utoliko čije interese zapravo štiti Ministarstvo kulture kao predlagač zakona, kada sve izvođačke udruge, i ogromna većina izvođača traži drukčije rješenje od onog koje je trenutno na snazi, i koje je uvršteno i u prijedlog novog ZAPSP-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
4 Sandra Lončarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA KOMENTARI HRVATSKOG DRUŠTVA DRAMSKIH UMJETNIKA NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao udruga koja okuplja više od 900 glumaca, audiovizualnih umjetnika izvođača, ovime se očitujemo na Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Članak 84. stavak 4. Hrvatsko društvo dramskih umjetnika smatra iznimno važnim u stavak 4. dodati rečenice: ''Stjecatelj daljnjeg prava iskorištavanja odgovara solidarno za ispunjenje obveza koje prenositelj tog prava ima prema autoru. Ugovorna odredba suprotna odredbama ovog stavka ništetna je.'' Na ovaj način ograničava se mogućnost manipulacije nositelja prava iskorištavanja prema autorima osnivanjem daljnjeg prava iskorištavanja za drugu pravnu osobu. Naime, autori i izvođači često su u lošijem ugovornom položaju u odnosu na njihove ugovorne partnere, a to na više mjesta izričito ističe i Direktiva 2019/790. U odnosu na navedeno, i poznatu nam lošu praksu izbjegavanja obveza, definiranje solidarne odgovornosti u ovom aspektu pravnog prometa pravom iskorištavanja autorskih djela, dovelo bi do veće kontrole ispunjavanja obveza prema autorima i veće sigurnosti autora. Također, kako bi prethodni stavak imao smisla i sigurnost provedbe, nužno je propisati da su ugovorne odredbe protivne odredbi o solidarnoj odgovornosti ništetnim. Članak 85. Članak 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu izričito navodi da će države članice osigurati da svi autori i izvođači prime odgovarajuću i razmjernu naknadu za korištenje njihovih snimaka na internetu. Članak 18. Direktive je implementiran za autore/koautore audiovizualnih djela člankom 85. nacrta Zakona koji propisuje da, čak i u slučaju kada koautor audiovizualnog djela svoje pravo umnožavanja, pravo distribuiranja, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje tog audiovizualnog djela, kojeg prava se ne mogu odreći niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti, s tim da se naknada ostvaruje obavezno kolektivno. Međutim takve odredbe u nactu Zakona nema za audiovizualne umjetnike izvođače iako navedeni članak Direktive izričito propisuje da će „države članice osigurati da svi autori i izvođači prime odgovarajuću i razmjernu naknadu …“ U situaciji kada je zbog pandemije koronavirusa svim umjetnicima na svijetu onemogućeno javno nastupanje i samim time i zarađivanje za vlastiti život i kada je internet jedino mjesto na kojem izvođači mogu izraziti svoju kreativnost, potpuno je neprimjereno da Republika Hrvatska donosi zakon u kojem audiovizualnim umjetnicima izvođačima ne daje mogućnost da ostvare naknadu za takvo korištenje njihovih izvedbi. Stoga ovime, u ime HDDU-a audiovizualnih umjetnika izvođača, članova naše udruge, zahtjevamo da se u Zakon implementira članak 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, na način da se i za audiovizualne umjetnike izvođače uredi pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje audiovizualnih izvedbi kao što je to za autore audiovizalnog djela učinjeno u čl. 85. nacrta Zakona. Također, molimo pojašnjenje poziva li se pri navedenoj formulaciji u Nacrtu pisac ovog članka na ''pravednu ravnotežu prava i interesa'' iz članka 18. stavka 2. spomenute Direktive i ako da, što je tu pravedno? Ako je neki drugi razlog izostavljanja izvođača, molimo pojašnjenje. Članak 86. Premda se obveza transparentnosti iz članka 62. odnosi na sve izvođače kako propisuje članak 131., s obzirom da se članak 86. tiče audiovizualnih djela, smatramo obveznim i pravednim, u ovom članku izričito navesti i izvođače na način da se u stavku 1. nakon riječi ''autorima doprinosa'' doda i riječ ''izvođačima''. Također, u stavku 2. nakon riječi ''doprinos autora'' treba dodati riječi ''ili izvođača''. Članak 88. Mogućnost raskidanja ugovora zbog nezavršavanja djela u roku od pet godina od potpisivanja ugovora ne može biti pridržana samo za autore. I autori doprinosa i izvođači moraju imati mogućnost raskida ugovora zbog navedenih razloga. U suprotnom, kako je trenutno predloženo, svi, koji nisu autori, nalaze se u velikoj situaciji neizvjesnosti, moraju unedogled biti na raspolaganju i pritom možda odbijati druge poslove. Ako bi bilo jasno da filmski producent nema kapacitete dovršiti djelo u roku od pet godina od sklapanja ugovora, svaki sudionik takvog djela ima pravo raskinuti ugovor bez odgovornosti za štetu. U stavku 2. obavezno uz koautore i autore doprinosa treba dodati izvođače. Ili alternativno, u članku 131. navesti i članak 88. pa da i oni budu obuhvaćeni. Ovako predloženim stavkom 2. diskriminirani su izvođači na način da oni ne bi mogli zadržati pravo na isplatu naknade. Članak 90. stavak 3. S obzirom da se ovaj članak na odgovarajući način primjenjuje i na izvođače sukladno članku 131., proizlazi li iz formulacije ''ako nije drukčije ugovoreno između naručitelja i autora'' da se izvođač ugovorom može u potpunosti odreći prava, npr. prava na udio u jedinstvenoj primjerenoj naknadi za priopćavanje javnosti svoje fiksirane izvedbe iz čl. 128.? S obzirom da na već spomenuti lošiji ugovorni položaj autora i izvođača u odnosu na njihove ugovorne partnere, ovaj Zakon ne bi trebao dozvoliti potpuno odricanje od naknade za iskorištavanje autorskog djela. Članak 91. Stavak 3. članka 91. predviđa raskid ugovora zbog neplaćanja naknade autoru, a koji je naravno moguć i bez posebnog propisivanja takve mogućnosti. Člankom 64. ovog nacrta prijedloga Zakona propisuje se supsidijarna primjena Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je Zakonom o obveznim odnosima propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete, molimo jasno pojašnjenje podrazumijeva li raskid ugovora opoziv prava iskorištavanja koja su bila prenesena na naručitelja? Smatramo da je potrebno preciznije propisati ovu situaciju. Nema nikakvog razloga da naručitelj zadrži pravo iskorištavanja djela ako nije podmirio naknadu za to isto pravo. Također, autor koji sve svoje ugovorne obveze ispuni ne može odgovarati za štetu zbog raskida ugovora koji je uzrokovan neplaćanjem od tog istog naručitelja. Premda Zakon o obveznim odnosima nije predmet ovog savjetovanja, budući da ovaj nacrt prijedloga Zakona koji uređuje jako specifično područje istovremeno upućuje na Zakon o obveznim odnosima, molimo pojašnjenje i preciznije reguliranje situacije neplaćanja kako bi se zaštitilo autore i uvela veća pravna sigurnost. Članak 92. stavak 1. Iza riječi ''sva autorska prava iskorištavanja'' treba dodati riječi ''i obveze''. Članak 128. stavak 2. Diskriminirajuće je kod prava na jedinstvenu primjerenu naknadu za priopćavanje fiksirane izvedbe javnosti izričito spomenuti samo proizvođače fonograma jer to navodi na možebitne implikacije da glumac izvođač, za razliku od izvođača glazbenika, ne bi imao pravo na naknadu za priopćavanje fiksirane izvedbe javnosti. HDFD predlaže ili brisati riječ fonograma, tako da se odredba odnosi jednako na sve izvođače, ili dodati riječi videograma. Europska Direktiva 2006/115 također spominje fonograme ali ne zabranjuje proširenje ove odredbe na ostale kategorije izvođača tamo gdje je to primjenjivo. Članak 131. U članak 131. obavezno dodati odgovarajuću primjenu na izvođače članaka 23. (pravo autora usprotiviti se korištenju autorskog djela na način kojim se povređuje njegova čast ili ugled), 47. (pravo prerade). Članak 209. U članku 209. stavku 1. točci 1. opet se nedopustivo i diskriminirajuće spominje samo riječ fonogram. Članak 156. stavak 2. točka. 2. trenutno važećeg Zakona kod propisivanja prava koja se kolektivno ostvaruju ne pravi razliku između različitih kategorija izvođača. Čemu uvođenje ovakve podjele? Premda se u uvodu članka 209. spominje kako ''kolektivno ostvarivanje prava može obuhvaćati osobito sljedeća srodna prava iz ovoga Zakona ali se na njih ne ograničuje, zbog veće pravne sigurnosti i jednakosti izvođača, tražimo da se briše riječ fonogram ili da se za sva prava izvođača iz čl. 209. doda i riječ videogram. Članak 229. stavak 7. Predlažemo brisanje odredbe da naknadu Vijeća stručnjaka podmiruju stranke u postupku, posebno kad se postupak vodi između autora i ugovornog partnera. Obveza plaćanja naknade za rad spomenutom Vijeću ima demotivirajući učinak na stranke da se uopće koriste ovim mehanizmom. Zašto bi stranka imala dodatne troškove u ovakvom postupku koji opet može rezultirati time da se rješenje nije postiglo pa opet kao mogućnost ostaje privatna parnica? Za Upravni odborHrvatskog društva dramskih umjetnika Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje. Odredbe o ugovoru o audiovizualnoj produkciji odgovarajuće su izmijenjene slijedom rezultata ovoga javnog savjetovanja. Što se tiče prava umjetnika izvođača – glumaca, napominje se da izjednačavanje prava svih umjetnika izvođača ne bi u ovom trenutku bilo u skladu s međunarodnim ugovorima koji reguliraju područje autorskog i srodnih prava, a kojih je Republika Hrvatska članica. Valja napomenuti da Pekinški ugovor o audiovizualnim izvedbama Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo detaljnije regulira prava glumaca i plesača, međutim, Europska unija još nije članica tog međunarodnog ugovora (nije ga ratificirala), a Republika Hrvatska nema mogućnost samostalnog pristupanja tom Ugovoru. Vezano uz komentar na članak 92. Nacrta prijedloga Zakona pojašnjava se da je prijenos svih obveza sadržan u prijenosu ukupnog poslovanja odnosno poslovnog pogona, bez obzira na njihov izvor, što znači da iste uključuju i obaveze temeljem prava iskorištavanja autorskog djela. Članak 18. Direktive 2019/790 implementiran je u članak 60. Nacrta prijedloga Zakona koji se primjenjuje i na izvođače.
5 Maro Grbić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Maro Grbić, povjesničar umjetnosti. Prijedlozi za dopunu. Načelno smatram da javnu raspravu treba ponoviti jer u krugovima stvaralaca i povjesničara likovne umjetnosti nije bilo stručne rasprave zbog ograničenja kretanja i okupljanja. članak 22. i 23. Dodati: autor ili nosilac autorskih prava. Ne da se samo autor protivi deformiranju, nego i nasljednici autora. članak 26. umnožavanje Autor likovnog djela iz područja grafike može svoja djela umnožavati tako da određuje ukupan broj umnoženih djela i da se nakon umnožavanja taj postupak više ne ponavlja. U takvom postupku svaki primjerak umnoženog djela se smatra izvornikom (originalom) i mora biti vidljivo označen autorovom rukom razlomkom u kojem je brojnik redni broj toga djela u seriji, a nazivnik ukupan broj umnoženih djela. Uz to se istom tehnikom autor potpisuje i ispisuje naziv djela. Ako se djela umnožavaju neodređeni broj puta, u više navrata i u vremenskim razmacima, bez označavanja ukupnog broja primjeraka, takva djela se ne smatraju autorskim originalima, nego grafičkim reprodukcijama. Ako se kiparsko djelo umnožava lijevanjem, klesanjem, strojnom obradom ili drugim kiparskim postupcima smatra se izvornim autorskim djelom ako je unaprijed određen broj mogućih primjeraka (kopija). Kiparsko djelo koje se umnožava može biti ponovljeno (reproducirano) najviše 12 puta da bi se smatralo izvornim autorskim djelom. Od tih 12 primjeraka 4 reprodukcije se smatraju autorskim primjercima i namijenjeni su osobnoj upotrebi autora, a 8 primjeraka je namijenjeno prodaji. Tako proizvedena djela se smatraju umjetničkim autorskim djelima. Da bi se razlikovala moraju na vidljivom mjestu biti označena upisanim razlomkom u kojem je u brojniku redni broj reprodukcije, a u nazivniku ukupan broj reprodukcija (najviše 4 ili 8). Četiri autorova primjerka se uz razlomak označavaju još i slovom A. Svaki primjerak se označava potpisom autora i registriranim pečatom radionice gdje je djelo izrađeno (utiskivanjem u procesu lijevanja i 3D ispisa ili ukovavanjem puncom). Ako je broj odljeva veći od 12 onda se sve reprodukcije istog djela nazivaju multipli i također se označavaju brojevima sa razlomkom (redni broj/ukupan broj), potpisom i pečatom proizvođača. Ukoliko je broj reprodukcija veći od 200 svi odljevi više nisu autorska djela nego industrijska proizvodnja i ne moraju se posebno označavati. Ako tijekom reprodukcije kiparskih djela autor dorađuje cijelu površinu i znatnije mijenja oblik svaki primjerak se smatra unikatom. Reprodukcija kiparskih djela strojnim tehnikama (izrezivanje, glodanje, otiskivanje, prešanje) se smatra autorskim postupkom ako stvara djela ograničenog i kontroliranog broja (kao i za lijevanja). Autorski izvornik je do 12 označenih primjeraka, do 200 multipl, a iznad toga serijska neautorska proizvodnja. Svaka promjena dimenzija kiparskog autorskog djela (uvećanje ili umanjenje) stvara zanatski proizvod, a ne novo autorsko djelo umnoženo u ograničenom i označenom broju. članak 174. je zbrkan i nesistematičan Ako se već želi naplatiti korištenje zapisa za privatne svrhe, nema smisla odredbe zakona temeljiti na fotokopiranju, pa sve druge načine zapisivanja izjednačavati sa fotokopiranjem. To se može učiniti općom formulacijom o svim medijima zapisivanja. Pogotovo su takve odredbe zastarjele i zbrkane kada se većina podataka zapisuje na računalnim spremnicima (HDD i SSD). članak 176. zadnja rečenica, što točno znači: 'Njime se može slobodno raspolagati.' Čime se raspolaže pravom ili zapisom? Ili se slobodno raspolaže zapisom nakon 50 godina od izdanja? članak 178, 179. Rudarenje teksta? Odakle ta doslovnost iz engleskog? Pretraživanje ili istraživanje. članak 180. Djela siročadi? Pa tko koristi taj pojam za ono što se u zakonu predlaže? Što je to zapravo? Što se predmnijeva? članak 216. Poslovni 'nastan'. Što je to, ima li suvremenija i kolokvijalnija riječ? Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje. Pojašnjava se da će i autorovi nasljednici nakon smrti autora moći poduzimati mjere usmjerene zaštiti autorskog prava, kako imovinskih tako i moralnih prava autora. Vezano uz definiranje izvornika djela, upućujemo vas na članak 28. stavak 2. Nacrta prijedloga Zakona, koji regulira slučajeve u kojima se i umnoženi primjerci autorovog djela smatraju izvornikom djela. Što se tiče primjedaba na izričaj propisa odnosno uvođenje novih izraza kao što su „rudarenje teksta i podataka“ i sl., napominje se da su isti razmatrani od strane stručnjaka za autorsko pravo i u okviru rada odgovarajuće Radne skupine te su kao takvi prihvaćeni. „Poslovni nastan“ izraz je koji se redovito koristi u propisima EU-a te nacionalnim propisima kojima se takvi europski propisi implementiraju.
6 Domagoj Margetić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Izvršni odbor Ogranka slobodnih novinara Hrvatskog novinarskog društva pregledao je Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Praktički od Članka 1., gdje novinari (a time i snimatelji, fotografi te ostali novinarski radnici) nisu definirani kao posebna skupina čija se autorska prava moraju zaštititi, pa preko definicija autorskih i srodnih prava, kroz cijeli se Nacrt provlači nešto što možemo nazvati nepoznavanjem i što je još opasnije nepriznavanjem autorskih prava u području novinarstva. Naime, za razliku od sličnih propisa u zemljama Europske unije, čini se kao da ovim Nacrtom, predlagatelj želi autorski potpuno obespraviti novinare, a posebno slobodne novinare, čija autorska i srodna prava ovim Nacrtom praktički nisu ni na koji način zaštićena niti zajamčena. Dok se u Nacrtu na više mjesta identificiraju različite profesije čija se autorska prava na ovaj ili onaj način Zakonom štite, u pogledu novinara, a posebno zaštite autorskih i srodnih prava slobodnih novinara Nacrt je potpuno podbacio. U tom smislu Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u potpunosti ignorira realnost u pogledu potrebe zaštite autorskih i srodnih prava pojedinih struka, a osjeća se ozbiljna i zabrinjavajuća tendencija autorskog obespravljivanja slobodnih novinara (u što ubrajamo fotografe, snimatelje, koji u praksi i jesu članovi Ogranka slobodnih novinara). Nacrt je manjak u tolikoj mjeri da je u pogledu zaštite autorskih i srodnih prava slobodnih novinara, ali i novinara općenito, bespredmetno u ovoj javnoj raspravi ulaziti u članak po članak predloženog nacrta, jer je naprosto ovaj Nacrt ovako online nemoguće korigirati i dopunjavati u mjeri u kojoj ovaj tekst to doista zahtijeva kad su u pitanju autorska i srodna prava slobodnih novinara. Tu manjkavost Nacrt pokazuje od osnovnih definicija u Članku 1., kao što smo već naglasili, pa preko definicija objave autorskog djela u Članku 5., koji je nepotpun posebno u kontekstu zaštite autorskih prava kod objava novinarskih radova, dok se u Članku 6. niti ne spominju autorska prava ili zaštita prava novinara, a posebno ne slobodnih novinara, dok se neke druge profesije ipak izrijekom navode. Kod Članka 7., primjerice, i definicije autorskog djela imamo prvi put pokušaj da se ozakoni autorska diskriminacija novinara, a posebno slobodnih novinara, jer se njihov autorski rad ni na koji način ne definira autorskim djelom, iz čega proizlaze sve daljnje manjkavosti, propusti, nedostaci i neprihvatljivosti ovog Nacrta prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Naprosto, stječe se dojam da predlagatelj namjerno ignorira autorska prava novinara, a u tom kontekstu i posebno autorska i srodna prava slobodnih novinara, što je za nas kao Ogranak slobodnih novinara HND-a izizuzetno zabrinjavajuće. Dakle, od prvog članka, pa preko osnovnih definicija kao primjerice definicije autorskog djela, pa preko definicije autorskih i srodnih prava, definicija objave, prenošenja, obrade i druge regulative, javno predloženi Nacrt prijedloga Zakona u potpunosti ignorira novinarstvo kao struku i izgleda kao da je usmjeren pomaganju tome da se medijskoj industriji omogući profitiranje na autorskom obespravljivanju novinara, a u čemu će dodatno biti obespravljeni slobodni novinari, koji čak niti minimum prava preko medijske industrije neće moći ostvariti, a čija će autorska prava slijedeći ovakav neprihvatljivi Nacrt prijedloga Zakona moći koristiti bez naknade tko god poželi, bez da za to snosi ikakve pravne posljedice. Ogranak slobodnih novinara Hrvatskog novinarskog društva, ovime izražava nezadovoljstvo ovim Nacrtom prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, jer isti prijedlog ni na koji način ne uključuje stvarnu i punu zaštitu autorskih prava slobodnih novinara. Naprotiv u dobroj mjeri ovakav bi Zakon legalizirao sistematsko kršenje autorskih prava slobodnih novinara, što je naprosto neprihvatljivo. Pozivamo ovime predlagatelja da u nastavku procesa rada na ovom Zakonu uključi sve segmente profesija na koje se Zakon odnosi, a mi posebno inzistiramo da u nastavku rada na Zakonu budu uključeni i predstavnici Ogranka slobodnih novinara HND-a, kako bismo konkretno, članak po članak mogli utjecati i ukazati na potrebu zaštite autorskih prava slobodnih novinara, što uključuje i fotografe i snimatelje, koji su dobrim dijelom članovi našeg Ogranka slobodnih novinara. Smatramo da je u nastavku rada na Zakonu nužno Nacrt izmijeniti u dobroj mjeri kako bi se konačnim prijedlogom obuhvatila potpuna i kvalitetna zaštita autorskih prava slobodnih novinara, što s ovim sadržajem Nacrta apsolutno nije slučaj. Ignoriranje autorskih prava slobodnih novinara najveća je mana ovog Nacrta. Izvršni odbor Ogranka slobodnih novinara HND-a u sljedećem će razdoblju predlagatelju uputiti detaljnu i opširnu analizu ovog Nacrta i detaljne prijedloge kako zaštititi autorska prava slobodnih novinara. Ovakav Nacrt prijedloga Zakona naprosto je s pozicije zaštite novinarskih autorskih prava nama potpuno neprihvatljiv, jer ni na koji način ne osigurava zaštitu autorskih prava slobodnih novinara. Domagoj Margetić, slobodni novinar predsjednik Ogranka slobodnih novinara HND-a Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje te se daju sljedeća pojašnjenja: Definiciju iz članka 1. točke 1. te definiciju iz članka 7. stavka 1. Nacrta prijedloga Zakona nije moguće mijenjati jer ista proizlazi iz članka 2. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, koje je Republika Hrvatska članica. Napominje se pritom kao bitno da novinari i autori koji stvaraju autorska djela u sektoru medija (autorske članke, kolumne, autorske osvrte, fotografska djela, crteže, ilustracije i sl.) uživaju autorskopravnu zaštitu prema općim pravilima ovoga Zakona. Dakle, na slobodne novinare i druge autore koji nisu u radnom odnosu primjenjuju se opće odredbe o pravima autora iz ovoga Zakona, pri čemu je posebno bitan dio koji se odnosi na ugovorno pravo.
7 Hrvatska glazbena unija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA HDU u svom komentaru nije odgovorio niti na jedan od stotinjak argumenata HGU. Ono što je očito, članovi HDU se prvo trebaju međusobno dogovoriti imaju li izvođači prava ili nemaju. Svaki diskograf koji se javio naveo je da su prateći glazbenici jednokratno plaćeni i da je time za njih stvar završena. Direktiva tvrdi suprotno. Ne plaćaju se ni glavni izvođači, puno ih se javilo na ovo savjetovanje, ali ni za to HDU ne nudi nikakvo pojašnjenje. HDU tvrdi da je EU odbacila inicijativu izvođača da se uvede neodreciva naknada za izvođače, što je netočno, Direktivom je prepušteno nacionalnim zakonodavstvima da uvedu razne mehanizme kako bi osigurali (shall provide) da svi autori i izvođači na snimci prime ”appropriate and proportionate” naknadu kad im se snimke koriste na internetu. Korištenje raznih mehanizama podrazumijeva sve postojeće, dakle ne isključuje se ni kolektivna zaštita, pa i nove opcije koje će osigurati da autori i izvođači prime pravičnu naknadu. Poruka je jasna- ovo sad ne valja, i treba mjenjat. Sigurno tu promjenu Direktiva ne bi propisala da Europski parlament nije uočio sadašnji neodrživi i nepravičan sustav, u kojem 98% izvođača ne dobiva nikakvu naknadu za korištenje njihovih snimaka na internetu, a preko 85% prihoda od internetskih servisa završi kod raznih posrednika, među koje spadaju i diskografi. Jer, budimo realni, diskografi ne stvaraju glazbu, oni je prodaju i distribuiraju. Iz ovog savjetovanja je vidljivo da diskografi s ogromnim brojem i glavnih i pratećih izvođača nemaju individualne ugovore, i da im ne plaćaju naknadu. Dakle lažno se predstavljaju, i naplaćuju tuđi novac. Nastojali smo osvijestiti glazbenike da postoje njihova prava koja su otuđena i za koja se trebaju izboriti. I ljudi kojih se to jako tiče su se javili. Glazbenici na savjetovanju u velikom broju izražavaju podršku dokumentima svojih udruga, HGU, HUOKU, HDGU, HUZIP. Mnogi su napisali vrlo originalne i emotivne komentare, jedan broj njih se zadržao na bazičnim činjenicama. A HUZIP osim što nema razloga ni želje, nema ni načina vršiti pritisak na glazbenike, za razliku od diskografa, koji imaju načina i želje, o čemu se govorilo i na ovom savjetovanju, i što je i rezultiralo ovakvim tekstom Direktive i traženjem novih mehanizama zaštite interesa autora i izvođača. Svi glazbenici koji su se očitovali na savjetovanju redom tvrde isto: nisu potpisali ugovor s diskografom, ne primaju naknadu od diskografa, a njihove su snimke na servisima. Za razliku od njihovih neprenesenih izvođačkih prava, njihov novac je kod članova HDU. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
8 Dragutin Smokrović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti se slažem da Huzip preuzme poštenu naplatu izvođačkih i autorskih prava na internetu kao šta to predlaže ogromna većina autora i izvođača u HR. Član sam grupe Plava Trava Zaborava i mislim da glazbenici i autori imaju pravo na naknadu od korištenja njihove glazbe na internetu! Podržavam da se ta naknada ostvaruje kolektivno ! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
9 Jadranka Krištof NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Preko 30 godina se bavim snimanjem pratećih vokala (kao studijski glazbenik) za brojne pjevače i bandove, kako hrvatske tako i za izvođače iz regije (tj.bivše države). Nikada nisam potpisala ugovor u kojem se odričem naknade za izvođačka prava od internetskog tj. digitalnog emitiranja. Ne mislim to potpisivati niti ubuduće, osim ukoliko se ne postavi zakonska regulativa koja će pravično obuhvatiti sve profile glazbnika, pa tako i prateće vokale, sukladno njihovoj participaciji u produkciji glazbenih djela. Stoga, podržavam svaki napor u tome smislu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
10 Robert Mikuljan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Profesionalni sam glazbenik, surađivao sam sa dosta glazbenika i orkestara( Jazz orkestar HRT-a, JazzIstra Orchestra.....). Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima. Jedina naknada koju primam od mojih izvođačkih prava je preko HUZIP-a. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
11 Dino Ivelja NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA STUDIJSKI SAM GLAZBENIK I SNIMIO SAM MNOGE SNIMKE KOJE JE MOGUĆE NAĆI NA INTERNETSKIM SERVISIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima.  Jedina naknada koju uopće primam od mojih izvođačkih prava je preko HUZIP-a. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
12 Dubravka Jančić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
13 IVAN BENGERI II. AUTORSKO PRAVO, Članak 93. U potpunosti podržavam komentar autora Foto-klub Sloboda glede članka 93. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
14 ulupuh IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 298. S obzirom na izmijenjene zakonske presumpcije (članci 89. do 104.) po kojoj više autorska prava ne zadržava autor, već naručitelj odnosno poslodavac stječe isključivo pravo iskorištavanja autorskog djela, ovom prijelaznom odredbom se dovodi u nezavidan položaj sve one autore koji su, pouzdajući se u važeću zakonsku presumpciju, propustili izrijekom navesti da prava zadržavaju za sebe. U takvim slučajevima naručitelji odnosno poslodavci odjednom stječu pravo iskorištavanja autorskih djela koja nastanu u postojećem radnom odnosu (odnosno po još važećim ugovorima o narudžbi) nakon 01.01.2021. i u odnosu na one autore za koje nisu ugovorili iskorištavanje prava, ali isto tako nije navedeno da autor zadržava prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
15 ulupuh IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 296. Zakon pogoduje nositeljima prava na informativne publikacije (a možda i autorima), jer primjenu u pogledu njih stavlja u prošlost – 06.06.2019. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navedeni datum navodi se u Nacrtu prijedloga Zakona slijedom usklađivanja s člankom 15. stavkom 4. Direkive (EU) 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
16 ulupuh II. AUTORSKO PRAVO, Članak 89. Ovi članci donose novu presumpciju ( od članka 89. do članka 104. )po kojoj isključivo pravo iskorištavanja ako drugačije nije određeno ugovorom i sl., stječe naručitelj odnosno poslodavac u sadržaju i opsegu potrebno za obavljanje redovite djelatnosti, tri su problema: a) Jesu li isključivo ovlaštenje i opseg ograničen na redovitu djelatnost naručitelja odnosno poslodavca u međusobnom proturječju? b) Što je s preostalim sadržajem i opsegom? c) Pojavila se bojazan u vezi s činjenicom da korporacije kao naručitelji odnosno poslodavci stječu dotična prava ne samo kao isključiva već i prostorno i vremenski neograničena... Predstavlja li to kraj svijeta kakvog smo znali? Događa li se scenarij da ovakvim zakonskim rješenjem u odnosu na autorska djela stvorena u takvom režimu ne samo da autor načelno gubi nadzor, već i javnost u potpunosti gubi privilegiju da takva djela postanu javno dobro?!? Ipak, činjenica je da se autorska prava gase s istekom roka od 70 (ili koliko već bude) godina od smrti autora. Ako se vratimo na to da su autorska prava neotuđivo pravo autora (odnosno njegovih nasljednika), sve dok traju. Dakle, ona imaju rok trajanja... A naručitelj, odnosno poslodavac, stječe pravo iskorištavanja određenog opsega autorskog prava, tako da se samom činjenicom isteka prava autora automatski gasi i isključivo (i bilo kakvo drugo) pravo iskorištavanja tih prava, jer ona više ne postoje - prelaze u domaine public, postaju javno dobro. Ipak! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
17 Mia Mikulić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podrzavam prijedlog Fotokluba Sloboda Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
18 ulupuh II. AUTORSKO PRAVO, Članak 65. Izostavljena obveza da nakladnički ugovor sadrži odredbu o trajanju prava izdavanja. Ovime se očito pogoduje nakladniku i pitanje je do kojih razmjera će fotografi i drugi autori takvih djela u budućnosti biti zakinuti zbog ovakve zakonske promjene. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Pojašnjava se predlagatelju da je navedeno pitanje uređeno člankom 71. Nacrta prijedloga Zakona.
19 ulupuh II. AUTORSKO PRAVO, Članak 22. Srž fotografije je u tome da u određenom okviru ostvari određenu vizualnu ravnotežu na način da se određene linije protežu od kuta do kuta, od ruba do ruba. Ako se to oduzme fotografija gubi svoju umjetničku srž. Kako možemo biti sigurni da se navedena odredba o neznatnim izmjenama neće tumačiti na način da se rezanjem fotografije (crop) zapravo ne dira u osnovni karakter djela? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Ako autor smatra da je rezanjem fotografije narušena vizualna ravnoteža odnosno da se takva intervencija na fotografiji ne može smatrati neznatnom izmjenom, može se usprotiviti takvom naruženju svoga autorskog djela temeljem svojeg moralnog prava na poštivanje autorskog djela.
20 Fran Franjo Petrač NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
21 HRVATSKA DISKOGRAFSKA UDRUGA (HDU) NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Zbog konstantnog ponavljanja netočnih navoda od strane Hrvatske glazbene unije i određenih pojedinaca, na kraju ovog savjetovanja ipak moramo reagirati sa još jednim komentarom. Jasno je i ne bi trebalo biti sporno da autorsko pravo pripada autoru, izvođačko pravo umjetniku izvođaču, a pravo proizvođača fonograma proizvođaču fonograma. Važećim zakonom, ali i prijedlogom novog Zakona svim dionicima glazbene industrije zajamčeno je ostvarivanje njihovih prava, te se nikome njegova izvorna prava ne oduzimaju. Uvodno kao HDU i ZAPRAF osobito ističemo da cijenimo doprinos svakog autora, izvođača i proizvođača fonograma u nastajanju nove snimke, te stoga naravno smatramo da svi uključeni u taj proces trebaju biti adekvatno plaćeni za svoj rad. Takav stav odražava se u poslovnoj praksi što su potvrdili i brojni eminentni izvođači (primjerice Petar Grašo, Željko Bebek, Aki Rahimovski, Husein Hasanefendić Hus, Dražen Žerić Žera, Mia Dimšić, Šimo Jovanovac, Vlatko Stefanovski, Danijela Martinović, J.R.August, Vesna Dragojević za pok. Olivera Dragojevića i brojni drugi) koji su pisano potvrdili da imaju uredno regulirane ugovorne odnose sa svojim diskografima i posljedično tome primaju urednu isplatu naknada, i to kako od fizičke, tako i od digitalne distribucije glazbe. Proizvođačima fonograma prema novom Zakonu pripadala bi ista ona prava koja već imaju po postojećem Zakonu, uostalom kao i izvođačima, te njihova prava nisu ni na koji način sužena ili oduzeta, kako to netočno navode kolege iz izvođačkih organizacija. Ono što se mijenja u korist svih nositelja prava je upravo još bolja zaštita prava naspram velikih internetskih platformi koje zarađuju na tuđem sadržaju, a da za to nisu na adekvatan način nadoknadili autore, izvođače, proizvođače fonograma. Što se tiče prijedloga HUZIP-a, HGU-a i HUOKU-a da se prava izvođača ostvaruju isključivo putem kolektivne organizacije, o tome su svoj stav izrekle i europske institucije koji dostavljamo u nastavku: 1. Na razini EU su Europska komisija i Europski parlament već razmatrali i odbacili uvođenje neodrecivog prava koje predlažu hrvatske izvođačke organizacije jer je to u suprotnosti s načelima proporcionalnosti i ugovorne slobode i jer ne uzima u obzir razlike između država članica i kreativnih sektora zbog čega je izvjesna različita implementacija s različitim nacionalnim pristupima i razlikama između kreativnih sektora. 2. Upravo iz tog razloga Komisija se usredotočila na druge mehanizme putem kojih je osigurana pravedna naknada za autore i umjetnike izvođače u njihovim ugovornim odnosima. Radi se o članku 18. Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu tj. o mehanizmu prilagodbe ugovora i obvezi transparentnosti čija je implementacija također predviđena ovim novim Zakonom. 3. O dodatnom neodrecivom pravu na naknadu raspravljalo se i u nekim državama članicama EU, te ga nijedna od ostalih država nije odlučila uvesti. Hrvatska bi bila ekstreman slučaj, i u konačnici bi mogla biti izložena i pravnim posljedicama za uvođenje mjera koje nisu u skladu s pravnom stečevinom EU-a. 4. Predložena zakonska izmjena nije u interesu i išla bi na štetu umjetnika izvođača. Prema aktualnom Zakonu pravo stavljanja na raspolaganje javnosti je isključivo pravo koje se ostvaruje individualno ili se može ostvarivati kolektivno, a izbor je ostavljen upravo umjetniku izvođaču koji ima pravo samostalno odlučivati o načinu ostvarivanja svojeg prava onako kako mu u kojoj situaciji više odgovara. Prema tome, promjena zakona u pravcu ukidanja trenutno postojeće mogućnosti izbora zapravo znači ograničavanje slobodne volje umjetnika izvođača, i predstavljalo bi ozbiljnu restrikciju postojećih prava. 5. Zahvaljujući tehnološkom i tržišnom razvoju, umjetnici izvođači imaju više izbora nego ikad o tome kako proizvode i distribuiraju svoju glazbu. Sve veći broj umjetnika stvara i posjeduje svoje snimke i odabire se izravno baviti digitalnim uslugama. Nametanje kolektivnog upravljanja samo dodaje nepotreban sloj uprave i troškova za ovaj rastući broj umjetnika. Održavanje kolektivnog upravljanja nameće rješenje iz 19. stoljeća u industriju 21. stoljeća. Time bi došlo do ometanja novih i inovativnih poslovnih modela koji sami izvođači sve više primjenjuju. 6. Dodatnim pravom na naknadu ne bi se ostvarili nikakvi prihodi za izvođače čije se snimke zapravo ne streamaju niti preuzimaju. Stvarni korisnik takvog prava bila bi upravo organizacija za kolektivno ostvarivanje prava izvođača (HUZIP), koja ionako naplaćuje visoke administrativne troškove, a ne bi mogla ni pravilno raspodijeliti naplaćene prihode nositeljima prava. Ako bi se uspostavilo obavezno kolektivno ostvarivanje s osnove stavljanja na raspolaganje javnosti, izvođači bi bili na gubitku jer bi se uveo još jedan posrednik što podrazumijeva i još jedan trošak. 7. Zaključivanje obveznih kolektivnih ugovora suprotno je već zaključenim ugovorima i ustaljenoj poslovnoj praksi te bi značilo ujednačavanje naknade za sve izvođače. U praksi je to u suštini uvijek individualno pravo - dogovor koji nije unificiran, već se razlikuje od slučaja do slučaja. 8. Kolektivno upravljano, dodatno pravo na naknadu stavljanja na raspolaganje javnosti učinilo bi licenciranje na jedinstvenom digitalnom tržištu složenijim jer bi digitalni servisi trebali zasebno pregovarati s jednim ili nekoliko nacionalnih društava za kolektivno ostvarivanje prava u svakoj od 27 država članica. To bi zakompliciralo i učinilo manje privlačnim pokretanje i upravljanje digitalnim glazbenim uslugama na hrvatskom tržištu. Uostalom, to su potvrdili i neki od najvećih digitalnih servisa na svijetu (Spotify, Deezer) u pismu koji je poslan premijeru Plenkoviću i ministrici kulture, gđi. Obuljen-Koržinek. Ovdje se, dakle, nažalost pod krinkom brige za zaštitu prava umjetnika izvođača u pretežnoj mjeri radi o lobiranju za partikularne interese. Zbog gore navedenih razloga stvarnu korist od takvog prava imao bi najviše HUZIP a ne pojedinačni izvođači, bilo glavni ili sporedni. Za kraj, želimo istaknuti kako samo putem modela koji već postoji u svijetu, a koji se primjenjuje i kod nas, možemo pokrenuti razvoj digitalnog tržišta glazbe u Hrvatskoj. Vjerujemo da će onda kao posljedica toga doći i do većih naknada za autore, izvođače i proizvođače fonograma, što bi nam svima trebao biti cilj! S poštovanjem, Hrvatska diskografska udruga Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
22 gabrijela krmpotić kos NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, molila bi prije svega neka se javno savjetovanje još produži. Čitam sve komentare, i doista sam zatečena da se uopće nisu uključili "muzealci. Očigledno ne znaju, nije ih nitko dodatno potaknuo i obavijestio da je i za nas ovako važan Zakon u pripremi. Moji komentari za sada, zbog kratkoće vremena odnositi će se na čl.103.,104., 183., 196. Rijetki su muzeji koji imaju pravnu službu i pravnika, koji je specijaliziran za ovu vrstu specijaliziranih znanja, a to su autorska prava. Nadam se da će predlagač promisliti i o Muzejima i našim "izazovima" u okviru Autorskih prava. Sukladno Zakonu o Muzejima i Pravilniku postoje različiti Muzeji:arheološki, etnografski, tehnički, povijesni, prirodoslovni, umjetnički.....znači potrebno je napraviti distinkciju odnosno razumijevanje predlagača jer nije isto upravljati arheološkim muzejom ili umjetničkim- posebno onim koji upravlja zbirkama "živih" umjetnika odnosno onih koji podliježu autorskim pravima. Različita su prava i mogućnosti. Uz osobito poštovanje! Gabrijela Krmpotić Kos, mag.mus.prof. MAS -ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
23 Mario Sablić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. 1. U novom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje: novi ZAPSP) predlaže se promijeniti položaj glavnih snimatelja audiovizualnog djela i to na način da se oni iz kategorije koautora audiovizualnog djela prebacuju u kategoriju autora doprinosa u audiovizualnom djelu. Za predloženu promjenu nema nikakvog opravdanja u odredbama Direktive (EU) 2019/789 niti u odredbama Direktive (EU) 2019/790 koje će se novim ZAPSP implementirati u pravni poredak RH. Opravdanja za navedenu promjenu nema niti u bilo kojoj od drugih direktiva koje su već implementirane u pravi poredak RH, uključujući tu i Direktivu 2006/116/EZ koja je relevantna za pitanje koautorstva na audiovizualnim djelima. Naime, u čl. 2. Direktive 2006/116/EZ navedeno je sljedeće: Članak 2. Kinematografska ili audiovizualna djela 1. Glavni redatelj kinematografskog ili audiovizualnog djela smatra se njegovim autorom ili jednim od njegovih autora. Države članice imaju mogućnost imenovati druge koautore. Dakle, u čl. 2. Direktive 2006/116/EZ zemljama članicama EU je ostavljena sloboda da uz glavnog redatelja kao koautore audiovizualnog djela odrede i druge osobe. U tom smislu, u danas važećem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/2003, 79/2007, 125/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017, 96/2018) (dalje: važeći ZAPSP) glavni snimatelj audiovizualnog djela smatra se koautorom audiovizualnog djela i to zajedno s glavnim redateljem, autorom scenarija, autorom dijaloga i skladateljem glazbe koja je posebno skladana za korištenje u tom audiovizualnom djelu. Koautori su osobe koje zajedničkim radom stvore autorsko djelo i čijim autorskim doprinosima tome autorskom djelu se ne može samostalno koristiti. Za razliku od njih, prema važećem ZAPSP, autori doprinosa audiovizualnom djelu su, između ostalih, skladatelj glazbe, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela i koji kao takvim imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima u nastanku audiovizualnog djela. Za njih je karakteristično da zadržavaju pravo da se svojim doprinosom u nastanku audiovizualnog djela mogu samostalno koristiti, pod uvjetom da time ne nanose štetu pravima filmskog producenta audiovizualnog djela. 2. U pravnom poretku RH glavni snimatelji se smatraju koautorima audiovizualnog djela više od šezdeset (brojkom: 60) godina. Osim u RH, glavni snimatelji se smatraju koautorima audiovizualnog djela i u cijelo nizu drugih zemalja EU i šire. Ovakav status glavnih snimatelja odgovara prirodi njihovog kreativnog autorskog doprinosa u izradi audiovizualnog djela obzirom da glavni snimatelji svojim autorskim doprinosom vizualno uobličavaju audiovizualno djelo i daju mu jedinstveni autorski pečat, koji je neodvojiv od glavnog djela i predstavlja temelj autorskom izričaju u slučaju kinematografskog ili audiovizualnog djela. Imajući to nam umu, smatramo kako nema nikakvog razloga tretirati autorski doprinos glavnog snimatelja u nastanku audiovizualnog djela na način koji bi bio drugačiji nego je to doprinos drugih koautora. Nastavno na navedeno, prijedlogom da se, nakon 70 godina ustaljene zakonodavne i sudske prakse, glavnim snimateljima audiovizualnog djela ukine njihov status koautora audiovizualnog djela, glavnim snimateljima se potpuno bezrazložno ukidaju njihova stečena prava. Ne vidimo kako bi takav postupak, koji je očito suprotan pravnoj tradiciji dugoj nekoliko desetljeća, mogao unaprijediti zaštitu autorskih prava u Republici Hrvatskoj ili doprinijeti jednostavnijoj primjeni zakona koji bi trebao zaštiti prava autora. Osim toga, i ne manje važno, predloženom izmjenom glavni snimatelji se u potpunosti isključuju iz prava na primjerenu i razmjernu naknadu za korištenje audiovizualnog djela. Navedeno pravo je regulirano u čl. 85. novog ZAPSP koji predviđa da će se predmetna naknada u Republici Hrvatskoj ostvarivati u sustavu kolektivne zaštite autorskih prava. Iz sadržaja čl. 84. novog ZAPSP vidljivo je da se glavnim snimateljima ovo pravo ukida u korist producenata audiovizualnog djela. Naime, u čl. 84. i u čl. 85. nacrta novog ZAPSP navedeno je sljedeće: UGOVOR O AUDIOVIZUALNOJ PRODUKCIJI OPĆENITO O UGOVORU Članak 84. (1) Ugovorom o audiovizualnoj produkciji, uređuju se odnosi između filmskog producenta, koautora audiovizualnog djela i autora doprinosa te međusobni odnosi koautora i autora doprinosa audiovizualnog djela. (2) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji između filmskog producenta i autora doprinosa nije drugačije određeno, smatra se da filmski producent stječe sva imovinska prava autora doprinosa u opsegu potrebnom za ispunjenje svrhe ugovora. (3) Bez obzira na odredbe iz stavka 2. ovog članka, autori doprinosa zadržavaju pravo da se svojim doprinosima audiovizualnom djelu samostalno koriste, ako se time ne nanosi povreda pravima filmskih producenata toga djela. Autori doprinosa ne mogu se odreći toga prava. (4) Odredbe iz čl. 55 ovog Zakona ne primjenjuju se na audiovizualna djela. Filmski producent može na temelju svog stečenog isključivog prava iskorištavanja osnovati za drugoga daljnja prava iskorištavanja bez prethodne suglasnosti autora. NEOTUĐIVO PRAVO KOAUTORA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU Članak 85. (1) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji koautor audiovizualnog djela svoje pravo umnožavanja, pravo distribucije, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu osnivanjem prava iskorištavanja u skladu s ovim Zakonom, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje tog audiovizualnog djela, osim kad je riječ o prikazivanju sukladno članku 34. ovog Zakona, u kinima i na festivalima te na projekcijama koje su namijenjene u edukativne i obrazovne svrhe. (2) Koautori se ne mogu odreći prava na primjerenu i razmjernu naknadu iz stavka 1. ovog članka niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknadu je dužna platiti osoba koja koristi audiovizualno djelo. Naknada se ostvaruje kolektivno. 3. Obzirom na sve gore navedeno predlaže se odustati od izmjene pravnog statusa glavnih snimatelja audiovizualnih djela i, nastavno na taj prijedlog, izmijeniti čl. 15. i čl. 16. novog ZAPSP na način da isti glase: KOAUTORI AUDIOVIZUALNOG DJELA Članak 15. (1) Audiovizualna djela se smatraju koautorskim djelima. (2) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj; 2. autor scenarija 3. glavni snimatelj – direktor fotografije 4.skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. (3) Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator. (4) Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi moga biti, prema članku 7. stavku 1. ovog Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU Članak 16. Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 15. stavak 2. i 3. ovoga Zakona, pomoćni redatelj, autor dijaloga, snimatelj – operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorsko pravo na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Mario Sablić predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Odredba je izmijenjena na način da se glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra glavni redatelj, a ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu, uz odgovarajuće izmjene odredbi članka 16. u pogledu autora doprinosa.
24 GORAN MEĆAVA II. AUTORSKO PRAVO, Članak 16. Nejasna je pozicija "pomoćni redatelj", osobno se u svojoj 35-o godišnjoj karijeri na filmu nisam susreo sa tim nazivom, U slučaju da se pod pomoćni redatelj mislilo na "pomoćnika redatelja" čija je pozicija kao autora diskutabilna trebalo bi pored pomočnika redatelja uvesti u zakon pomoćnika snimatelja, pomoćnika scenografa, pomoćnika montažera, itd Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
25 Foto-klub Sloboda II. AUTORSKO PRAVO, Članak 93. Ugovori koji su se do sada sklapali s poslodavcem imali su mogućnost regulacije imovinskih prava, a u ovom prijedlogu zakona ta se prava automatski dodjeljuju poslodavcu kao što je opisano u članku 93. Nije potrebno da se to opisuje u zakonu jer se autora stavlja u podređeniji položaj u odnosu na poslodavca. Iako se u trećem stavku članka 93. kaže kako autor djela stvorenog u radnom odnosu ima moralna autorska prava već su stavcima četiri i pet ta se prava bitno narušavaju jer poslodavac ima apsolutnu slobodu da s autorskim djelom može činiti što želi. Također, stavci 4. i 5. su u suprotnosti s člankom 19 . u kojem se kaže kako moralna prava štite osobne i duhovne veze autora s autorskim djelom, a nadalje i članak 22. kaže kako se autor ima pravo usprotiviti deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svojega autorskog djela te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svojeg autorskog djela. No člankom 93. ta se prava gube za autore koji su u radnom odnosu. Tu se postavlja i pitanje članka 23. u kojem stoji da se autor ima pravo usprotiviti korištenju autorskog djela na način kojim se povrjeđuje njegova čast ili ugled, ali to pravo gubi radom kod poslodavca. Poslodavac može bez pristanka autora s autorskim djelom učiniti nešto što itekako može povrijediti ugled i čast samog autora. Člankom 93. podilazi se poslodavcu i stavlja se autora zaposlenika u nepovoljan položaj u odnosu na autore koji nisu u radnom odnosu. Za razliku od ovog prijedloga Zakona, trenutno važeći Zakon o autorskim i srodim pravima ni u jednom članku ne dovodi u pitanje moralna prava autora, te prijedlog članaka 93. predstavlja znatno umanjenje prava autora u odnosu na važeći Zakon. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
26 Menart d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. Kao publisheri nismo zadovoljni sa člankonm 208. kojim se uvodi obvezno kolektivno ostvarivanje sinkronizacijskih prava Sinkronizacijska prava obuhvaćaju korištenje autorskih djela u filmovima, serijama, reklamnim kampanjama, kazališnim predstavama, i sl. Samo autor može odrediti, te mu se ne može nametati, da se djelo koristi ili ne koristi na određeni način. Bilo kakva drugačija opcija značila bi ograničenje prava autora. Smisao individualnog odobrenja i individualnog ostvarivanja sinkronizacijskih prava leži u slobodi autora da sam određuje smije li se i na koji način njegovo djelo koristiti izvan njegove, autorove izvorne ideje i namjene. Apsurdno je da je individualno ostvarivanje tih prava ostavljeno umjetnicima izvođačima i proizvođačima fonograma dok je to pravo autorima oduzeto. Direktivom nije predviđeno kolektivno ostvarivanje tih prava! Ako predložene odredbe stupe na snagu mogući su nepovoljni ishodi za autore, i naravno i za publishere, jer se djelo primjerice može koristiti u reklamiranju nekih proizvoda koje sam autor ne podržava (alkoholna pića, oružje, i sl.)ili u kontekstu u kojem ga autor ne želi prikazivati (scene nasilja, izrugivanja...). Također, samo autor može odrediti da li zahtjeva naknadu za korištenje svog autorskog djela u odnosu na opseg sinkronizacijskog korištenja i u kojoj visini, što pak ovisi načinu korištenja (filmovi, serije, reklamne kampanje, kazališne predstave...), povezano s time i budžetu (tipa dok. film i igrani film, lokalna kampanja i nacionalna kampanja...). Čak i unutar istog projekta (tipa istog filma) postoji razlika u opsegu korištenja (trajanje u kojem se koristi, da li se koristi kao pozadinska glazba ili odjavna/najavna špica, kontekst, u traileru...), a razlikuju se i mediji kojima se publicira reklamna kampanja (internet, TV, radio...). Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
27 Svjetlana Sumpor II. AUTORSKO PRAVO, Članak 99. Smatram da se stavkom (5) članka 99 neopravdano umanjuju moralna prava autora koji su zaposleni u javnim ustanovama kao što su muzeji. Zaposlenici muzeja nerijetko stvaraju autorska djela visoke stručne i znanstvene vrijednosti, kao što monografije i druge vrste tekstova, ali njihova moralna autorska prava nad takvim djelima nisu dovoljno zaštićena. Nepravedno je da ustanova bez suglasnosti autora po završetku radnog odnosa može njegovim započetim autorskim djelom (istraživanjem, tezom, tekstom...) raspolagati po vlastitoj volji, pa dakle i deformirati ga u nešto što autor ne bi odobrio. Smatram da bi nad stručnim i znanstvenim djelima nastalim (i započetim) u javnoj službi, kao što su muzejske ustanove, njihovi autori trebali imati isključiva i neograničena moralna autorska prava, jednako kao što ih imaju znanstvenici zaposleni na institutima i sveučilištima nad svojim autorskim djelima. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
28 Ana Mađer NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje, Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Također, podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od izvođenja svojih skladbi na internetu. Jednako kao što autorima pripadaju autorska prava tako i izvođačima pripadaju izvođačka prava, uvijek i na svim medijima. LP, Ana Mađer Cure Iz Centra Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
29 Menart d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Već smo iznijeli prije nekoliko dana zašto se protivimo, uvođenju novog kolektivnog digitalnog prava za izvođače u naš zakon. Danas ćemo malo više pojasniti, zašto se kao publisheri protivimo nekim odredbama novog prijedloga zakona. Niti Menart, niti drugim publisherima, ne može biti u interesu da se sinkronizacijska prava ostvaruju kolektivno, obzirom na njihovu individualnu prirodu, i individualno davanje odobrenja. Kao i do sada ta bi prava trebala biti podvedena pod prava koje se mogu ostvarivali ili induvidualno ili kolektivno. ODREDBE ZAKONA KOJIMA SE UVODI OBVEZNO KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE SINKRONIZACIJSKIH PRAVA I PRAVA UMNOŽAVANJA Sljedeća autorska prava moraju se ostvarivati samo putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava: 1. za nescenska glazbena djela s riječima ili bez riječi i književna djela: b. pravo prerade koje se odnosi na: × uvrštavanje glazbenih djela s riječima ili bez riječi u audiovizualna djela kao što su glazbene, zabavne, mozaične i slične emisije (uključujući prilagodbu i glazbenu obradu u tu svrhu) × korištenje glazbenih djela s riječima ili bez riječi na načine za koje je ono prema svojoj biti namijenjeno, kao što su koncertna ili studijska izvedba ili izvedba glazbe uz ples (uključujući prilagodbu i glazbenu obradu u tu svrhu) te × uvrštavanje glazbenih djela s riječima ili bez riječi kao pozadinske glazbe uz govor ili radnje koje se same po sebi ne izvode prema unaprijed napisanom detaljnom scenariju (uključujući prilagodbu i glazbenu obradu u tu svrhu), sve nabrojano pod uvjetom da korisnik ima odobrenje za emitiranje, reemitiranje, prenošenje izravnim protokom, korištenje u okviru prateće internetske usluge ili za davanje pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta c. pravo prerade koje se odnosi na: × prilagođavanje × glazbenu obradu te × uvrštavanje glazbenih djela s riječima ili bez riječi u druge vrste autorskih djela (kao što su audiovizualna djela), u predmete srodnih prava i u druge vrste sadržaja koje učitavaju korisnici usluga za dijeljenje sadržaja putem interneta, sve nabrojano pod uvjetom da davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ima odobrenje za davanje pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta d. pravo umnožavanja koje podrazumijeva zvučno snimanje (uključujući stvaranje fonograma) kao i uvrštavanje nescenskog glazbenog djela s riječima ili bez riječi u audiovizualno djelo u skladu s točkama 1. b. i 1. c. ovoga stavka (uključujući stvaranje videograma) g. ostvarivanje prava na daljnje korištenje efemernih snimki iz članka 181. stavka 3. ovoga Zakona ARGUMENTI PROTIV UVOĐENJA OBVEZNOG KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA SINKRONIZACIJSKIH PRAVA Sinkronizacijska prava obuhvaćaju korištenje autorskih djela u filmovima, serijama, reklamnim kampanjama, kazališnim predstavama, i sl. Samo autor može odrediti, te mu se ne može nametati, da se djelo koristi ili ne koristi na određeni način. Bilo kakva drugačija opcija značila bi ograničenje prava autora. Smisao individualnog odobrenja i individualnog ostvarivanja sinkronizacijskih prava leži u slobodi autora da sam određuje smije li se i na koji način njegovo djelo koristiti izvan njegove, autorove izvorne ideje i namjene. Apsurdno je da je individualno ostvarivanje tih prava ostavljeno umjetnicima izvođačima i proizvođačima fonograma dok je to pravo autorima oduzeto. Direktivom nije predviđeno kolektivno ostvarivanje tih prava! Ako predložene odredbe stupe na snagu mogući su nepovoljni ishodi za autore jer se djelo primjerice može koristiti u reklamiranju nekih proizvoda koje sam autor ne podržava (alkoholna pića, oružje, i sl.)ili u kontekstu u kojem ga autor ne želi prikazivati (scene nasilja, izrugivanja...). Također, samo autor može odrediti da li zahtjeva naknadu za korištenje svog autorskog djela u odnosu na opseg sinkronizacijskog korištenja i u kojoj visini, što pak ovisi načinu korištenja (filmovi, serije, reklamne kampanje, kazališne predstave...), povezano s time i budžetu (tipa dok. film i igrani film, lokalna kampanja i nacionalna kampanja...). Čak i unutar istog projekta (tipa istog filma) postoji razlika u opsegu korištenja (trajanje u kojem se koristi, da li se koristi kao pozadinska glazba ili odjavna/najavna špica, kontekst, u traileru...), a razlikuju se i mediji kojima se publicira reklamna kampanja (internet, TV, radio...). Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
30 Dancing Bear doo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Zanimljiva inicijativa sindikata glazbenika , pratecih i glavnih, koja ujedno prikuplja kolektivna prava za javno izvodjenje za sve izvodjace, koja pokusajem zatrpavanja i spama savjetovanja ponekim laznim, nekim netocnim ili izjavama iz nerazumijevanja, Stvoriti laznu sliku . Dosta od izvodjaca ponukani dopisom od Huzipa stavili su takav copy paste comentar, da bi ih kasnije maknuli ili izmijenili (svi s kojima suradjujemo ), shvativsi o cemu se radi. Npr jedan od komentara ( koji nije maknut) od studijskog glazbenika s kojim smo suradjivali mogu izdvojiti kao primjer: Zeljko Nikolin napisao je da nikad nije potpisao ugovor sa nijednim diskografom. Potpisali smo ugovor s njime za produkciju , sviranje gitara i pratece vokale , za 3 pjesme glavnog izvođača Igora Delača. Za taj posao smo mu prema ugovoru isplatili 15.000 kuna. I ako se ispravno prijavio u Huzip, za emitiranje tih pjesama Huzip mu prikuplja prava za javno izvodjenje i uredno isplacuje. Smatram da su oni time fer placeni, prikupljace i prava od javnog izvoddjenja, a diskografu i glavnom izvodjacu ce trebati barem 50 godina ovim tempom da takav iznos naplate od prodaje na internetu. Da li to znaci da je sljedeca inicijativa da Huzip prikuplja naknade za sve izvodjace od koncerata, po istoj tarifi za sve? Ili ce oni odredjivati ko je bolji i ko treba dobiti više, za koncerte? Ili je normalno da svak odabire ono sta mu odgovara? Da li bi isto tako sindikat novinskih i urednika izdanja knjiga trebao prikupljati prodaju i prihode na internetu od knjiga i publikacija, ili je to posao izdavača? Ako zelimo razvijati zemlju, trziste i glazbeni bussines, onda najbolje da pogledate kakvi su zakoni postojeci u svim razvijenim zemljama, zapravo u svim zemljama EU, Ili kakve ce zakone te razvijene zemlje koje stite i razvijaju svoju glazbeni utjecaj donijeti u skladu sa direktivoim EU, pa najbolje da ih onda prepisemo. Dancing Bear Music Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
31 Marijana Vukovojac-Dugan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje izvođačke naknade od snimki koje se koriste na internetu. Članica sam simfonijskog orkestra HRTa. S poštovanjem Marijana Vukovojac-Dugan Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
32 Marinela Ella Jantos NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Postovani zakonodavci i dragi kolege,Premda ovo smatram suvisnim i gotovo sramotnim ,moram reci da ja kao proizvodjac zabave i zvuka ,ciji se proizvodi i dan danas svakim danom koriste ,ne zaradjujem niti mizernu naknadu niti kao izvodjac niti kao autor. Naravno da je to neprirodno i neposlovno.Ako ovdje mogu i trebam reci i netko ce me cuti- zahtjevam da se to promjeni i takodjer da mi se plate zaostaci ove nerealnosti.Hvala na pozornosti ako sam ju dobila. Pozdrav ,Ella. (Jantos) Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
33 Hrvatska glazbena unija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Ovim putem, u ime članova glazbeničkih udruga, zahtjevamo da se u Prijedlog ZAPSP-a unesu odredbe kojima će se u cijelosti efikasno provesti odredbe Direktive EU o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, prvenstveno slijedeće odredbe te Direktive: „Države članice osiguravaju da, ako autori i izvođači licenciraju ili prenose svoja isključiva prava za iskorištavanje svojih djela ili drugih predmeta zaštite, oni imaju pravo primiti odgovarajuću i razmjernu naknadu. U provedbi načela utvrđenog u stavku 1. u nacionalnom pravu države članice mogu slobodno koristiti različite mehanizme i uzimaju u obzir načelo ugovorne slobode te pravednu ravnotežu između prava i interesa.“ Jedini način da se u praksi provedu navedene odredbe Direktive kada su u pitanju glazbeni izvođači je da se zaštite njihova imovinska prava, i to tako da se u zakon vrati članak 128. stavak 3. ZAPSP-a, onako kako je predložen na Radnoj skupini, i podržan od svih dionika te skupine, osim od strane ZAPRAF-a, čiji su interesi evidentno dijametralno suprotni interesima izvođača. Radi se o modelu koji podržavaju i zastupaju sve izvođačke udruge i međunarodne organizacije izvođača na europskoj i svjetskoj razini, i koji počiva na dva osnovna stupa: • neodrecivo pravo izvođača na naknadu od činjenja dostupnim javnosti snimljene izvedbe • kolektivno ostvarivanje prava činjenja dostupnim javnosti snimljenih izvedbi. Takvim riješenjem diskografi bi i dalje na osnovi prijenosa ekskluzivnih prava izvođača imali pravo na distribuciju, i sve ostale odluke nužne kako ne bi nastao poremećaj u dosadašnjim i budućim poslovnim modelima eksploatacije pojedine snimke, dok bi istovremeno izvođačima bila osigurana naknada za svako korištenje njihove snimljene izvedbe na internetu. Upravo su principi kolektivne zaštite kroz protekla desetljeća rezultirali vrlo efikasnim sustavima zaštite ekonomskih interesa i autora i izvođača kada se radi o emitiranju, priopćavanju javnosti, pravu iznajmljivanja i kod privatnog korištenja. Prihodi iz kolektivne zaštite prava za stotine tisuća autora i izvođača širom svijeta, kao i za njihove nasljednike, bili su važan, a mnogima i ključan prihod na bazi kojega su ostvarivali svoju egzistenciju. Utoliko zakonska odredba koju predlažemo nije nikakav povijesni presedan nego samo nastavak jednog modela koji se u praksi pokazao kao vrlo uspješan, i koji je svim dionicima glazbene kulture i industrije garantirao da će biti kompenzirani za svoj trud, talent i investiciju. Istovremeno se radi o ispravljanju jednog nelogičnog i nepravednog sustava, koji je u praksi pokazao da ne funkcionira, i kojim su nezadovoljni i autori i izvođači. U ovom času oko 85% prihoda od glazbe završava kod posrednika u distribuciji snimke od autora i izvođača do krajnjeg korisnika. To je situacija koja je krajnje nepoštena i potpuno nelogična, i koja je nastala u trenutku kompletne promjene paradigme, na prelasku iz analognog u digitalno doba, kada se umjesto trgovine proizvodima prešlo isključivo na trgovanje pravima. Taj trenutak trebao je rezultirati sasvim novim dogovorom između vlasnika triju prava na snimci, umjesto toga nastalo je svojevrsno pravno nasilje, koje su uveli u praksu vlasnici jednog srodnog prava nad drugim srodnim pravom, a u konačnici i nad autorskim pravom, sve na osnovi ugovora koji su regulirali komadnu prodaju u analogno doba. Utoliko je jedino riješenje za promjenu ove neodržive situacije, i pravnog kaosa koji se trenutno odvija na tržištu autorskih i srodnih prava, upravo zakonsko riješenje, kojim će se nametnuti novi „društveni dogovor“ o tome kako da nositelji svih triju prava ostvare svoje legitimne interese u digitalnom dobu. U tom smislu ključno je da se svakom pojedinom autoru i izvođaču, bez kojih snimka ni ne postoji, osigura takav položaj na digitalnom tržištu da ne budu u podređenom položaju, i da ne mogu biti ucjenjeni od strane onih koji u ovom času ostvaruju monopol na distribuciju kreativnih sadržaja. Povijest je pokazala da je takvu snažnu pregovaračku poziciju autora i izvođača, kada se radi o masovnom iskorištavanju njihovih autorskih djela i izvedbi, nemoguće osigurati kroz individualno ostvarivanje njihovih prava, i da su kod takvih oblika iskorištavanja upravo njihove kolektivne organizacije bile ključni izvor pravne, pa i financijske sigurnosti svakog pojedinog autora i izvođača. Lako je zamisliti potpuno kaotičnu situaciju koja bi nastala da npr. emitiranje na radio ili TV postajama nije zakonski i u praksi regulirano kao kolektivno. Sada se kao „tržišna praksa“ pokušava uvesti upravo jedan takav eksperiment, u kojem jedno od tri prava nameće pravila igre, i u kojemu su interesi autora i izvođača potpuno podređeni interesima vlasnika snimke, kao jednog od nekoliko posrednika između kreativaca koji glazbu stvaraju, i onih koji tu glazbu slušaju. Pravedna raspodjela prihoda s interneta između nositelja prava ključni je faktor stabilnosti i dobrih odnosa unutar glazbene industrije, a onda i boljeg pozicioniranja te industrije u okviru daljnjeg razvoja digitalnog tržišta. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
34 Dancing Bear doo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Dancing Bear je izdavačka kuća koja je u svojih 30 godina poslovanja objavila preko 500 značajnih albuma hrvatskih i regionalnih izvođača, dakle ne previše, ali među njima i neke od najznačajnijih albuma objavljenih u Hrvatskoj. Pojedinim izvođačima uspjeli smo pomoći da ostvare i svjetski zapažene uspjehe, između ostalog zahvaljujuči i činjenici da smo već 24 godine zastupnik jedne od najvećih svjetskih kompanija Warner Music International za Hrvatsku , Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Albaniju što nam je omogućilo da steknemo znanja i uvid u svjetsku diskografsku praksu i legislativu i općenito funkcioniranje glazbene industrije na svjetskom nivou. Zajedno smo s našim kolegama izvođačima, autorima, svjetskim organizacijama poput IFPI, Impale, ICMP-a ali i domaćih poput ZAMPa, surađivali kod donošenja direktive EU 2019, kako bi se izborili za pravedniji tretman svih sudionika u kreativnom procesu stvaranja i snimanja glazbe, kao i njenog uspješnog plasmana promocije i eksploatacije. Stoga se veselimo uvođenju novog zakona koji bi omogućio da se povećaju naknade sudionicima tog procesa, a koje su trenutno minorne na hrvatskom tržištu, prvenstveno jer nema najvećih servisa koji prodaju glazbu poput Spotify-a, a monetizacija na You Tube platformi je na području Hrvatske tek počela prije godine dana i ovisi isključivo o količini prodanog marketinga na hrvatskom tržištu i zasad je minorna, o čemu mogu posvjedočiti i brojni autori koji su preko ZAMPa ostvarili zaista minorne naknade. Ovu javnu raspravu shvatili smo kao mjesto gdje ćemo pomoći radnoj skupini kod donošenja što kvalitetnijeg zakona u korist svih kreativaca i sudionika u glazbenoj industriji svojim konstruktivnim prijedlozima, a ne opstrukcijom. Nažalost je jedna interesna skupina uzurpirala ovaj prostor instrukcijama svojem članstvu kako copy /paste izjavama zasuti ovu javnu raspravu, stvarajući privid velike količine “umjetnika” koji bi htjeli da se u novi zakon ugradi obaveza kolektivnog prikupljanja njihovih prava na internetu, pritom ih dovodeći u zabludu i ne pruživši im ni osnovne informacije o tome koja su to prava, a kamoli o tome kakva je svjetska praksa i legislativa, koja nigdje ni u jednom europskom zakonodavstvu ne predviđa da se prava umjetnika izvođača moraju ostvarivati isključivo kolektivno, a još manje da se uvedu neka nova dodatna prava za “studijske glazbenike” ili prateće glazbenike, ili ako baš hoćete zanatske glazbenike, koji su u procesu stvaranje snimke uvijek plaćeni i to vrlo često od strane samog glavnog izvođača, producenta ili diskografa. Pritom među njima ima zaista vrijednih kreativaca koji zaslužuju da budu i jesu adekvatno plaćeni, bilo jednokratnom isplatom bilo podjelom s glavnim izvođačem ako već nisu grupa ili sastav koji međusobno dogovara i dijeli prihode. Na njima je da međusobno urede takve odnose, ako već nisu. Trenutno je ta naknada za prateće glazbenike u Hrvatskoj daleko veća i plaćena unaprijed , od onog što će s digitalnog tržišta ostvariti glavni izvođač i diskograf zajedno. Uz to, ti već plaćeni prateći glazbenici, zahvaljujući tim snimkama koje se emitiraju javno ostvaruju i prihode od priopćavanja javnosti (tv, radio,mali korisnici, internet radio, hoteli trgovine itd) zajedno s glavnim izvođačima kojim su im to omogućili, i to su njihova kolektivna prava za koje se brine HUZIP Digitalna trgovina na internet servisima ni u kojem slučaju se ne može poistovjetiti s javnim izvođenjem u elektroničkim medijima ili drugim oblicima javnog izvođenja, pa tako u nigdje u svjetskoj praksi ili zakonodavstvu nije izjednačena s javnim izvođenjem niti se prikuplja, niti će se prikupljati kolektivno, već je to individualno pravo svakog izvođača da dogovori uvjete koji mu odgovaraju s kim i kako hoće. Pritom je u interesu svakog umjetnika da odabere tko će se brinuti za ta njegova prava, tko je najsposobniji i tko mu najviše odgovara, određeni diskograf, određena organizacija ili on sam direktno. Već je pomalo mučno čitati komentare koji hotimice ili nehotice stvaraju potpuno neistinitu i nerealnu sliku o diskografima. Izvođači i diskografi dobrovoljno stupaju u poslovni odnos i pod unaprijed dogovorenim uvjetima. U većini slučajeva radi se o ugodnoj i korektnoj suradnji. Ako netko ne shvaća prava i obveze u koje stupa, pri punoj pravnoj i poslovnoj sposobnosti, nije krivnja druge strane i to se ne rješava zakonskim uvođenjem nove obveze kolektivnog prikupljanja. Također, svatko je dobrodošao okušati se i sam kao diskograf, pa tako i svjetska a i Hrvatska praksa pokazuje puno izvođača koji se brinu o svojim pravima putem vlastitih izdavačkih kuća i tako individualno ostvaruju najbolje moguće uvjete za sebe. Zbog čega bi neki uspješan izvođač koji svoja prava ostvaruje direktno sam ili preko vlastite preko vlastite izdavačke kuće , direktno s glazbenim servisima koji prodaju njegovu glazbu, bio prisiljen predati takova prava nekoj uspješnoj ili neuspješnoj organizaciji koja će mu odbiti i 40% ili više svojih troškova? Na njemu je da odluči koga će odabrati i koje je najbolje rješenje za njega, stoga zakon mora propisati da je na njemu izbor, a ne da se takova prava MORAJU prikupljati kolektivno i isključivo preko jedne organizacije. Takova praksa je jedina koja postoji i koja će postojati u svjetskoj praksi razvijenog svijeta i svi pri zdravom razumu vjerujemo da će jedina i postojati i na hrvatskom tržištu i u hrvatskim zakonima. U suprotnom će se i ovo malo postojećih i tek započetih digitalnih servisa povući s našeg tržišta, dok ostali najveći neće ni doći što su i najavili. Stoga predlažemo i podržavamo novi zakon koji će omogućiti takav slobodni odabir svakog umjetnika, izvođača, autora ili bilo kojeg drugog sudionika u kreativnom procesu stvaranja umjetničkog djela, a ne da mu se nameće samo jedna postojeća organizacija i isključivo kolektivno prikupljanje prava. Silvije Varga, osnivac i direktor Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
35 Dancing Bear doo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Dancing Bear je izdavačka kuća koja je u svojih 30 godina poslovanja objavila preko 500 značajnih albuma hrvatskih i regionalnih izvođača, dakle ne previše, ali među njima i neke od najznačajnijih albuma objavljenih u Hrvatskoj. Pojedinim izvođačima uspjeli smo pomoći da ostvare i svjetski zapažene uspjehe, između ostalog zahvaljujuči i činjenici da smo već 24 godine zastupnik jedne od najvećih svjetskih kompanija Warner Music International za Hrvatsku , Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Albaniju što nam je omogućilo da steknemo znanja i uvid u svjetsku diskografsku praksu i legislativu i općenito funkcioniranje glazbene industrije na svjetskom nivou. Zajedno smo s našim kolegama izvođačima, autorima, svjetskim organizacijama poput IFPI, Impale, ICMP-a ali i domaćih poput ZAMPa, surađivali kod donošenja direktive EU 2019, kako bi se izborili za pravedniji tretman svih sudionika u kreativnom procesu stvaranja i snimanja glazbe, kao i njenog uspješnog plasmana promocije i eksploatacije. Stoga se veselimo uvođenju novog zakona koji bi omogućio da se povećaju naknade sudionicima tog procesa, a koje su trenutno minorne na hrvatskom tržištu, prvenstveno jer nema najvećih servisa koji prodaju glazbu poput Spotify-a, a monetizacija na You Tube platformi je na području Hrvatske tek počela prije godine dana i ovisi isključivo o količini prodanog marketinga na hrvatskom tržištu i zasad je minorna, o čemu mogu posvjedočiti i brojni autori koji su preko ZAMPa ostvarili zaista minorne naknade. Ovu javnu raspravu shvatili smo kao mjesto gdje ćemo pomoći radnoj skupini kod donošenja što kvalitetnijeg zakona u korist svih kreativaca i sudionika u glazbenoj industriji svojim konstruktivnim prijedlozima, a ne opstrukcijom. Nažalost je jedna interesna skupina uzurpirala ovaj prostor instrukcijama svojem članstvu kako copy /paste izjavama zasuti ovu javnu raspravu, stvarajući privid velike količine “umjetnika” koji bi htjeli da se u novi zakon ugradi obaveza kolektivnog prikupljanja njihovih prava na internetu, pritom ih dovodeći u zabludu i ne pruživši im ni osnovne informacije o tome koja su to prava, a kamoli o tome kakva je svjetska praksa i legislativa, koja nigdje ni u jednom europskom zakonodavstvu ne predviđa da se prava umjetnika izvođača moraju ostvarivati isključivo kolektivno, a još manje da se uvedu neka nova dodatna prava za “studijske glazbenike” ili prateće glazbenike, ili ako baš hoćete zanatske glazbenike, koji su u procesu stvaranje snimke uvijek plaćeni i to vrlo često od strane samog glavnog izvođača, producenta ili diskografa. Pritom među njima ima zaista vrijednih kreativaca koji zaslužuju da budu i jesu adekvatno plaćeni, bilo jednokratnom isplatom bilo podjelom s glavnim izvođačem ako već nisu grupa ili sastav koji međusobno dogovara i dijeli prihode. Na njima je da međusobno urede takve odnose, ako već nisu. Trenutno je ta naknada za prateće glazbenike u Hrvatskoj daleko veća i plaćena unaprijed , od onog što će s digitalnog tržišta ostvariti glavni izvođač i diskograf zajedno. Uz to, ti već plaćeni prateći glazbenici, zahvaljujući tim snimkama koje se emitiraju javno ostvaruju i prihode od priopćavanja javnosti (tv, radio,mali korisnici, internet radio, hoteli trgovine itd) zajedno s glavnim izvođačima kojim su im to omogućili, i to su njihova kolektivna prava za koje se brine HUZIP Digitalna trgovina na internet servisima ni u kojem slučaju se ne može poistovjetiti s javnim izvođenjem u elektroničkim medijima ili drugim oblicima javnog izvođenja, pa tako u nigdje u svjetskoj praksi ili zakonodavstvu nije izjednačena s javnim izvođenjem niti se prikuplja, niti će se prikupljati kolektivno, već je to individualno pravo svakog izvođača da dogovori uvjete koji mu odgovaraju s kim i kako hoće. Pritom je u interesu svakog umjetnika da odabere tko će se brinuti za ta njegova prava, tko je najsposobniji i tko mu najviše odgovara, određeni diskograf, određena organizacija ili on sam direktno. Već je pomalo mučno čitati komentare koji hotimice ili nehotice stvaraju potpuno neistinitu i nerealnu sliku o diskografima. Izvođači i diskografi dobrovoljno stupaju u poslovni odnos i pod unaprijed dogovorenim uvjetima. U većini slučajeva radi se o ugodnoj i korektnoj suradnji. Ako netko ne shvaća prava i obveze u koje stupa, pri punoj pravnoj i poslovnoj sposobnosti, nije krivnja druge strane i to se ne rješava zakonskim uvođenjem nove obveze kolektivnog prikupljanja. Također, svatko je dobrodošao okušati se i sam kao diskograf, pa tako i svjetska a i Hrvatska praksa pokazuje puno izvođača koji se brinu o svojim pravima putem vlastitih izdavačkih kuća i tako individualno ostvaruju najbolje moguće uvjete za sebe. Zbog čega bi neki uspješan izvođač koji svoja prava ostvaruje direktno sam ili preko vlastite preko vlastite izdavačke kuće , direktno s glazbenim servisima koji prodaju njegovu glazbu, bio prisiljen predati takova prava nekoj uspješnoj ili neuspješnoj organizaciji koja će mu odbiti i 40% ili više svojih troškova? Na njemu je da odluči koga će odabrati i koje je najbolje rješenje za njega, stoga zakon mora propisati da je na njemu izbor, a ne da se takova prava MORAJU prikupljati kolektivno i isključivo preko jedne organizacije. Takova praksa je jedina koja postoji i koja će postojati u svjetskoj praksi razvijenog svijeta i svi pri zdravom razumu vjerujemo da će jedina i postojati i na hrvatskom tržištu i u hrvatskim zakonima. U suprotnom će se i ovo malo postojećih i tek započetih digitalnih servisa povući s našeg tržišta, dok ostali najveći neće ni doći što su i najavili. Stoga predlažemo i podržavamo novi zakon koji će omogućiti takav slobodni odabir svakog umjetnika, izvođača, autora ili bilo kojeg drugog sudionika u kreativnom procesu stvaranja umjetničkog djela, a ne da mu se nameće samo jedna postojeća organizacija i isključivo kolektivno prikupljanje prava. Silvije Varga, osnivac i direktor Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
36 Hrvatski audiovizualni centar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Hrvatski audiovizualni centar pozdravlja inicijativu usklađenja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima s pravnom stečevinom EU i sa stalnim promjenama u digitalnom svijetu. Međutim, smatramo da ovaj Nacrt ima puno otvorenih pitanja te da je potrebno provesti dodatne konzultacije sa strukom te uključiti sve relevantne dionike kako bi došlo do konačnog rješenja gdje se nijedna struka neće osjećati zakinutom i podcijenjenom. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
37 Alan Bjelinski NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Ne primam nikakvu naknadu za digitalno korištenje snimke na internetu i nikada nisam potpisao ugovor s diskografom o prijenosu mojih izvođačkih prava u svrhu korištenja na internetu. Podržavam prijedloge HUZIP-a za donošenje novog zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Rado se uključujem u raspravu. S poštovanjem, Alan Bjelinski. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
38 Igor Drvenkar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu.  Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
39 Antonio Babić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Skladatelj sam i glazbeni producent. Moja se glazba koristi na internetu, a ja za to ne primam nikakvu naknadu. Glazbenici se ne mogu odreći svoje naknade od interneta i neka je ostvaruju kolektivno, kao primjerice kod radijskih i tv postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
40 Nina Mitrović II. AUTORSKO PRAVO, Članak 89. Stavkom 3. autorska se imovinska prava zauvijek i za sve prostore prenose na naručitelja, dakle neautora što ukazuje da onaj tko je sastavljao ovaj zakon nikada nije sudjelovao u stvaranju autorskog djela. Da je, vjerujem da mu ovakva izrabljivačka formulacija ne bi pala na pamet. Također, data osoba/e ne shvaća/ju da zakon treba jednako štititi sve uključene strane. Ovime se stiče dojam da predlagatelji zakona kreiraju zakon u korist naručitelja što je u najmanju ruku nepravično. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
41 Nina Mitrović II. AUTORSKO PRAVO, Članak 80. Scensko i nescensko prikazivanje nije ista stvar, no ovaj članak kao da to želi izjednačiti. Stavak 2. ovoga članka stavlja autora u nepovoljan odnos naspram producenta koji pak njegovo djelo može slobodno iskorištavati na mnoge već znane nam i buduće neznane načine. Izraz "odgovarajući način" ne znači mnogo u ovom kontekstu, odnosno toliko je širok da dopušta mnoštvo malverzacija na račun autora. Svako iskorištavanje autorskog djela treba biti specificirano ugovorom, a ta specifikacija ima uključivati i honorar koji autor za svako navedeno iskorištavanje pripada. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
42 Goran Komerički NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, ovim putem slobodan sam dati doprinos E-Savjetovanju povodom donošenja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Doprinos se odnosi na pitanje reguliranja prava u području glazbenog poslovanja. Prilikom formiranja vlastitog mišljenja, vodim se kontekstom svjetskog glazbenog poslovanja i njegova značaja na ukupna ekonomska kretanja odnosno povezanost koju ono ima s funkcioniranjem sudionika mnogih kreativnih industrija i industrija koje jesu ili mogu biti naslonjene na cijelu tu priču. Jednako tako, promatram važnost pozicioniranja Hrvatske i njezinih kulturnih identiteta i potencijala unutar europske i svjetske zajednice kultura. Istraživanje IFPI-ja pokazalo je kako izvođači nikada nisu bili u prilici ostvarivati veće naknade u glazbenom poslovanju negoli to imaju sada. Ukupni porast tijekom petogodišnjeg razdoblja u desetim godinama ovog stoljeća iznosi 23 posto. Ti prihodi nužno su povezani s izrazitim razvojem digitalne kulture i novog načina na koji pristupamo glazbi, kako je slušamo i razumijemo, koliko nam je važna i izrazito dostupna. Svjetsko digitalno tržište – čijim aktivnim dijelom želimo biti – donosi napredovanje glazbenog poslovanja iz godine u godinu, a najveći razlog toga pripisuje se uspjehu servisa za korištenje glazbe. Ukupan porast udjela globalnog glazbenog streaminga u proteklom jednogodišnjem periodu iznosi 22,9 posto. Želimo li biti dijelom tog i takvog svijeta? Onoga koji je napravio poslovni model koji se sudionicima glazbenog poslovanja pokazao uspješnim i poticajnim kao nikada do sada? Kako bismo bili dijelom uspješnosti glazbenog kulturnog miljea koji bi i nama omogućio da više izvozimo i bolje štitimo naše kulturne identitete, važno je imati kvalitetan pravni okvir razvoja digitalnog tržišta u našoj zemlji. Okvir koji će nas otvoriti suvremenom načinu poslovanja usklađenom sa svjetskim poslovnim standardima. S tim otvaranjem i s tim usklađenjem doći će i veće naknade za sve sudionike uključene u područje glazbenog stvaranja i posla u glazbi. I za kulturne djelatnike i za one koji umjetnicima omogućuju veću vidljivost, bolje prepoznavanje i uspješnije naknade. Problem u Hrvatskoj do sada bio je da nismo razvili prepoznavanje kreativnih i izvedbenih vrijednosti umjetnika u glazbi na način da postoji navika plaćanja digitalnih servisa u trenucima kada uživamo u njihovoj umjetnosti. Autorskoj i izvođačkoj. Slijedom toga, ukupni prihodi naših autora, naših izvođača i naših diskografa od digitalnih servisa maleni su. Kako bi se to povećalo, valja nam – nakon donošenja valjanog zakonskog okvira, usklađenog sa svjetskim pravnim okvirom – pristupiti senzibiliziranju javnosti za ovim, suvremenim i najudobnijim, načinom korištenja i uživanja u glazbi. I tu, između ostaloga, leži uloga i strukovnih udruga izvođača. Da učine puno toga na popularizaciji korištenja digitalnih servisa, ali i na edukaciji svojih članova da razumiju zašto je to preduvjet njihova uspjeha i povećanja njihovih prihoda. I, slijedom toga, da pomaže svojim članovima pri poboljšanju osobnih ugovora s ostalim sudionicima glazbenog poslovanja. Svako dodatno eksperimentiranje s uvođenjem dodatnih prava – koja su proteklog desetljeća odbačena u cijelom svijetu – samo će nas dodatno udaljiti od mogućnosti koje nam je razvoj digitalnih komunikacija donio. Čini mi se sasvim jasnim da, kao malena zemlja, nismo u poziciji mijenjati svjetski uspješan poslovni model. Jer je analiza u drugim zemljama pokazala da bi takva intervencija dodatno fragmentirala tržište i, zapravo, bila 'potencijalno ometajuća'. Ona bi, ističe se, najmanje koristila samim izvođačima. Kada bismo krenuli putem pravnog eksperimenta, doveli bismo se do pravnih izazova za uvođenjem mjera koje nisu prepoznate u cijelom svijetu. Time bismo počeli ometati nove i inovativne poslovne modele koje i sami izvođači sve više primjenjuju. Jer izvođači danas imaju više izbora no ikada. Njihova pregovaračka pozicija u kolektivu kreativnih industrija i glazbenog poslovanja, zapravo, nikada nije bila snažnija. Oni digitalnoj distribuciji mogu pristupiti sami izravnim stavljanjem vlastitih djela na digitalne platforme. Mogu to učiniti putem agregatora kojima će platiti da to učine umjesto njih. A mogu ići i preko diskografa koji će im, uz to, dati dodatnu vrijednost. Ta dodatna vrijednost znači osiguranje podrške u prepoznavanju njihovih radova u digitalnoj buci. Ta buka donosi desetine tisuća novih pjesama koje se tjedno objavljuju na tim istim digitalnim platformama. Drugim riječima, svaki umjetnik ima priliku za poslovanje po principu 'uradi sam'. S time što u toj prilici treba voditi računa kako će ili sve samostalno obavljati ili sam unajmljivati specijaliste različitoga tipa poput menadžera za odnose s javnošću, specijalista za radijsku distribuciju, marketinške agencije ili eksperte društvenih mreža. Dakako, te će ljude trebati platiti unaprijed i onda čekati rezultate njihova rada i prihode od digitalne distribucije koji se isplaćuju ovisno o korištenju njihovih djela. Kada idu putem diskografa, taj primarni trošak i taj rizik je u rukama njihovih distributera. Za malu zemlju i malu kulturu poput naše izrazito je važno da svoj identitet gradimo u skladu sa svjetskim tokovima kulturnog i razvoja poslovanja. Što to znači? Znači kako bi nas svako eksperimentiranje s implementiranjem prava koja su u važećem poslovnom modelu digitalne distribucije glazbe odbačena u svijetu, dovelo u dugoročno neravnopravan položaj po pitanju razvoja naših potencijala, naših autorskih i/ili izvođačkih talenata i naših mogućnosti koje nam se pružaju kao nikada do sada. A to ima puno širu važnost. Jer, rast uspješnosti poslovanja glazbene industrije znači prepoznavanje potencijala koje glazba ima u našim svakodnevnim životima. To znači kako cijela ta priča potiče suodnose razvoja susjednih kreativnih industrija, veću senzibilizaciju medija pri prepoznavanju važnosti glazbenih sadržaja za uspjeh njihova poslovnog modela i, primjerice, većeg uključivanja marketinške industrije u cijeli taj razvoj. Manjak nepotrebnog eksperimentiranja i sudjelovanje u razvoju uspješnosti svjetskog glazbenog poslovanja u konačnici znači i bolji život i veću kreativnu slobodu za sve sudionike kreativnih industrija uključujući i ljude koje – u ovom kontekstu – manje primjećujemo. Poput producenata, novinara, snimatelja, autora radijskih, televizijskih ili digitalnih emisija, dizajnera, redatelja glazbenih filmova i videospotova, glazbenih selektora ili, primjerice, pisaca djela tematske glazbene literature. Zato što svako bogatije poslovno okruženje donosi i kvalitetnije vrednovanje njihova rada. I sve to, na kraju, dovodi do većeg udjela glazbenog poslovanja u nacionalnom BDP-u. I, posljedično tome, bolji život i veću kreativnu slobodu svih sudionika tog procesa, uključujući i izvođače. Smatram kako je ovakav prijedlog Zakona napravio dobar balans i otvara vrata razvoju digitalnog glazbenog tržišta u Hrvatskoj, a to je svakako jedan od ciljeva kojemu bismo svi trebali težiti. S poštovanjem, Goran Komerički Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
43 JAKOV PRKIĆ II. AUTORSKO PRAVO, Članak 93. I do sada bilo moguće da se imovinska prava ostvarena autorskim djelom stvorenim u radnom odnosu reguliraju ugovorom o radu ili nekim drugim ugovorom koji određuje rani odnos, a sada se ta prava automatski dodjeljuju poslodavcu što je opisano u članku 93.. Nema nikakvog smisla da ta odredba stoji u zakonu jer autora stavlja u podređeniji , a poslodavca u bitno povlašteniji položaj. U stavku trećem članka 93. se kaže kako autor djela stvorenog u radnom odnosu ima moralna autorska prava u skladu s ovim Zakonom, a već u stavcima četvrtom i petom moralna prava se bitno narušavaju jer poslodavac ima apsolutnu slobodu da s autorskim djelom može činiti što hoće. Stavci 4. i 5. u suprotnosti su s člankom 19. koji kaže kako moralna prave štite osobne i duhovne veze autora s autorskim djelom. Članak 22. kaže kako se autor ima pravo usprotiviti deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svojega autorskog djela te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svojeg autorskog djela. Člankom 93. ta se prava gube za autore u radnom odnosu. Slično je i s člankom 23. u kojem stoji da se autor ima pravo usprotiviti korištenju autorskog djela na način kojim se povrjeđuje njegova čast ili ugled, pa se postavlja pitanje zašto se ta prava gube radom kod poslodavca. Poslodavac može bez pristanka autora s autorskim djelom učiniti nešto što itekako može povrijediti ugled i čast samog autora. Držim da je članak 93. u u čistoj suprotnosti s Bernskom konvencijom (članak 11. stavak 2.) čija je potpisnica i Hrvatska. Ovim člankom autori Zakona podilaze poslodavcu i stavljaju autora zaposlenika u nepovoljan položaj u odnosu na autore koji nisu u radnom odnosu bilo koje vrste. Trenutno važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ni u jednom članku ne dovodi u pitanje moralna prava autora. Članak 93. predstavlja znatno umanjenje prava autora odnosu na važeći Zakon i najbolje bi bilo brisati ga. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
44 KRISTIJAN ZORJAN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Glazbom se bavim profesinalno 27 godina kao instrumentalist, a tijekom karijere snimio sam i podosta materijala (Jinx, Songkillers, Nina Badrić; Vanna, Danijela Martinović, Jasna Zlokić, Novi Fosili), a za čije emitiranje putem airplay-a (radija i televizije) primam jednokratnu godišnju naknadu od HUZIP-a. Za emitiranje putem digitalnih servisa ne ostvarujem nikakav dohodak. Kako to? Međutim, sramotno je da diskografi, ne svi, čast izuzecima, prisvajaju i izvođačka prava od emitiranja putem digitalnih servisa, a kojim praktički ucjene izvođača nekom jednokratnom naknadom koja bi po pravilu trebala služiti isključivo za rad i vrijeme provedeno u studiju, a nikako za naknadu intelektualnog vlasništva. Stoga apsolutno podržavam prijedloge naših strukovnih udruga da se naknade izvođačkih prava, a koja će se ostvarivati putem digitalnih platformi, isplaćuju isključivo preko HUZIP-a, te da se isto uvede u novi Zakon. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
45 Marinko Colnago NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Uvaženi kolege glazbenici, producenti, diskografi i svi zainteresirani... Kako se približavam osamdesetoj godini života, tehnologija mi nije jača strana. Zato uz pomoć mlađih članova obitelji, nakon razgovora sa kolegama i prijateljima iz benda koji su mi i više od obitelji, imam potrebu oglasiti se i ovim putem. Glazbom se bavim od 1955. godine, a prvi zapisi na snimkama datiraju iz 1965. godine. Kao izvodjač, vokalist i basist , snimio sam stotine snimki od kojih se velika većina nalazi i na internetu. Jedan sam od rijetkih, živućih osnivača grupe Novi fosili, za koju ste vjerujem mnogi čuli. Od samih početaka, prvih snimki, vjeran sam diskografu, prvo Jugotonu, a zatim Croatia recordsu. Nikada nisam preispitivao njihovo poslovanje, potpisivao sam ugovore koje su mi predočili, jer mi je jedino važno bilo svirati. Nisam pravnik, ne provjeravam često nečitljive i nejasne laicima, članke ugovora. To je moja greška. Član sam jedne od najpopularnijih grupa na području bivše države i time se ponosim. Ne znam što je streaming, ne koristim instagram, youtoube, niti išta slične. Što da vam kažem, uskoro ću proslaviti osamdeseti rođendan. Ali jedno sigurno znam....U pjesmama koje sam odsvirao i otpjevao, je moja duša, srce, ljubav, trud i znanje. Ako primam naknadu od radija i televizije za to, temeljem punomoći HUZIP u, ne vidim razloga zašto ne bih primio naknadu i od tih novih medija, isto preko HUZIP a. Jer, za mene su Deezer i slični, samo nova radio stanica, a Youtoube novi televizijski kanal. I nemam ništa protiv njih, dok god mi pravedno plate za ono što sam stvarao godinama. A mladjim kolegama kratka poruka...Ima dobrih diskografa, a ima i lošijih. Pazite s kim i kakve ugovore potpisujete. Nemojte kao ja jednoga dana biti prisiljeni boriti se za prava koja vam ionako već pripadaju. Godine idu, lete ko minute... I kako sa svojom drugom obitelji, članovima fosila, komuniciram svakodnevno, saznao sam da im je naš dugogodišnji diskograf nakon komentara na ovom savjetovanju otkazao suradnju, dugu 30, 40 i 50 godina. Eto, spremno očekujem da otkaže i meni. Nadam se da će ga prekid suradnje sa najtiražnijom pop grupom u povijesti spasiti karme koja ga očekuje. p.s. Hvala HGU u i HUZIP u na pomoći u momentu kada mi je to bilo jako potrebno. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
46 Lea Sušanj Lujo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje se snimke koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu naknadu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
47 Marina Muić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti se slažem da se u predloženi nacrt novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima uvrsti odredba da izvođači za korištenje snimljenih izvedbi na internetu ostvaruju pravičnu naknadu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
48 STANKO JUZBAŠIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U gotovo 40 godina karijere profesionalnog studijskog glazbenika, skladatelja, aranžera, audio inženjera, zvukovnog umjetnika, projektanta, glazbenog producenta i programera još se nisam susreo s ovakvom praksom otvorenog pokušaja ozakonjavanja presumpcije da je neizvođač uživatelj materijalnih i moralnih izvođačkih prava i to mimo živog izvođača, a bez obzira na tehnički format fonograma. Ovakvo, još do sada nezabilježeno stanje izravnog pravnog nasilja, ukoliko se pred njim poklekne, moglo bi kreativne umjetnike dugoročno svesti na roblje u rukama mešetara, a kreativne industrije na minska polja autorskih i srodnih prava, čime ne samo da se reže cijela jedna grana kreativnog poduzetništva, urušava strukovna borba za meritokraciju, već se stvara i opasan presedan u demontaži sustava vrijednosti i stečevina građanskog društva i pravne države. Prava vlasnika fonograma moraju ostati prava vlasnika fonograma, a izvođačka prava izvođačka prava. U tom smislu pružam punu podršku zajedničkoj inicijativi HUZIP, HGU, HUOKU i HDGU i prijedlozima iznesenim u okružnom pismu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
49 Zvonimir-Dinko Bučević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama i tv stanicama. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
50 Dijana Bistrović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Članica sam Zagrebačke filharmonije i moje snimke se koriste na internetu, a da za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
51 Neven Frangeš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U svojoj sad već podužoj glazbenoj karijeri djelujem ili sam djelovao kao pijanist, autor, aranžer, producent, ravnatelj festivala, samostalni umjetnik, pa i profesor... okušao sam se u jazzu, rocku, popu, klasici, na filmu, u kazalištu, jedino, eto, nisam bio - diskograf. Ali nakon 30-tak albuma u čijem sam stvaranju sudjelovao u svim gore navedenim svojstvima, uzimam si slobodu reći da ponešto razumijem i oko te vražje diskografije. Namjeravao sam i ja nabrojati albume na kojima sam i glavni i prateći izvođač (što je diskografima sad osobito važno, kako vidim), producent i aranžer i za koje gotovo nikad ništa dobio nisam - što je pak meni u ovoj raspravi osobito važno:-) Međutim, čitajući tekstove-priloge ovom savjetovanju, naprosto moram zamijetiti jednu sasvim posebnu, neobičnu, gotovo shizofrenu situaciju. Naime - ovdje su desetine, pa i stotine iskaza glazbenika od imena koji u glas izjavljuju da se njihova ostvarenja pojavljuju na internetskim servisima, a da oni ne primaju nikakvu naknadu, i traže da se njihova glazba stavi pod kolektivnu zaštitu, jer jedine naknade što su dobili – dobili su od HUZIP-a... Dakle, kao odgovor na sve to diskografi kažu: - da su zabrinuti za slobodu izbora glazbenika, za slobodu ugovaranja, pa čak i za pritiske kojim su ili bi mogli biti izvrgnuti od strane HUZIP-a(?!) ...da bi to sve bilo jako loše za njih... Pa onda, nakon te dirljive brige za položaj glazbenika, idu i ovakve ljupke misli, ali sada SUPROTNOG PREDZNAKA: - da su glazbenici obični izvršitelji, angažirani da odsviraju svoje, i nestanu, jer dobili su za to 100 maraka, i da je stoga normalno da nemaju i ne trebaju imati nikakva prava(!)... (vidi ''programatski'' intervju predsjednika HDU - 2015.) Pa se, u nastavku stvar nastoji pretvoriti u međusobni sukob glazbenika - naime da ta prava glazbenici žele a i mogu ostvariti jedino na račun - glavnih izvođača (sic!) I, kao GRAN FINALE, ide teza da će to ''ugroziti, destabilizirati, unerediti glazbenu industriju''(!) Da se inspiracija razmahala, sasvim je očito. Ali ipak, ovdje se mora pitati: kakva je to GLAZBENA industrija u kojoj su baš GLAZBENICI - ''prolaznici'', izvršitelji, i ''normalno je da nemaju prava''? I koju će ugroziti to da glazbenici ostvare svoja prava? Čime se to onda vi gospodo bavite, o čemu se tu radi? Kad se pak radi o korištenju glazbe na Internetu, tu diskografi imaju također sasvim OSOBIT I ČVRST POGLED NA STVAR: oni naime glazbene servise smatraju direktnim nastavkom komadne prodaje. Time žele (loše) običaje iz ere vinila prenijeti u novu, digitalnu eru. Vratimo se trenutak u prošlost koja je ovdje izvor problema... Diskografija... iz samog imena je jasno o čemu se radi - ima tu neki disk, ima dakle predmet -''komad''. Ima zatim i "grafija", dakle nešto je na disku zapisano. U našem slučaju - GLAZBA. Taj disk je bio vinil, kompliciran i skup za proizvesti, zatim, CD, tada još skuplji i kompliciraniji i (tada, u početku) nemoguć pojedincu za kopirati, a diskografija je bila skupa investicija, glazbenicima naravno nedostupna... I to je bilo opravdanje da su diskografi zadržavali preko 80% prihoda za sebe – jer bili su i ulozi i veliki rashodi. Proizvodnja, distribucija, dućani, zaposlenici... Sve to sad više nije potrebno. OBRAT JE POTPUN. Od onog o čemu razgovaramo, a to su diskografija i komadna prodaja – NEMA DISKA, NEMA ''KOMADA'', NEMA PROIZVODNJE, A VIDIMO - NEMA NI PRODAJE! Jer prvo logično pitanje je: gospodo, koliko ste ''komada'' isporučili Deezeru? Po kojoj jediničnoj cijeni? Koliko je ''komada'' kupio korisnik Deezera? Odgovore znamo. I sami diskografi najčešće u svojim iskazima odmah nakon što izjave da je glazba na Internetu nastavak komadne prodaje, malo niže upotrijebe riječ ''LICENCIRANJE''. Sapienti sat. Glazba na dakle Internetu NIJE prodaja, korisnici ne kupuju nikakve ''komade'', slušaju kao na radiju, i kad prestane pretplata – nema više slušanja. I stoga mi glazbenici i tražimo KOLEKTIVNU ZAŠTITU kakvu imamo i na radiju. Na kraju: - ako autorsko pravo i pravo ''proizvođača fonograma'' nisu ''uneredili i ugrozili'' 'glazbenu industriju', a naravno da nisu - ako se autorsko pravo štiti kolektivno, a štiti se.. ONDA I ONI KOJI SE JEDINI NA SNIMCI ČUJU, KOJI I JESU ZAJEDNO S AUTORIMA SADRŽAJ KOJI JE PREDMET INTERESA, I ČIJIM SE TRUDOM I TALENTOM OVDJE TRGUJE(!), imaju pravo na istu zaštitu, kako kaže i EU Direktiva, A Direktiva uvijek kaže – ''AUTORI i IZVOĐAČI...'' Sve je to pravno i logički opširno argumentirano u dokumentima HDGU, HGU, HUOKU i HUZIP-a. podnesenima na ovom savjetovanju, koji predstavljaju volju glazbenika, iskazanu i na ovom savjetovanju. Što se pak pritisaka tiče, skrenuo bih pažnju na prilog kolege MARKA VOJVODIĆA na ovom savjetovanju. On zorno pokazuje ''slabu pregovaračku poziciju glazbenika“, koju navodi Direktiva EU, a koja je također razlog - zapravo razlog više da tražimo kolektivnu zaštitu. Ti se i takvi pritisci i ucjene prema izvođačima nažalost odvijaju i ovog časa. S poštovanjem, Neven Frangeš Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
52 Vjekoslav Ključarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
53 Tomislav Modrić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, profesionalni sam glazbenik već 27 godina i važan dio mog glazbenog djelovanja sastoji se od studijskih snimanja u kojima sudjelujem kao glazbenik,aranžer,producent i autor (Latino,Mužek&Trio,Novi Fosili,D.Martinović i mnogi mnogi drugi izvođači). Moje izvedbe snimljene su i objavljene na mnogobrojnim izdanjima za koje dobivam naknadu od emitiranja na radiju i televiziji. Te iste snimke nalaze se na streaming servisima od kojih ne ostvarujem nikakvu naknadu jer taj odnos nije reguliran nikakvim potpisom ni punomoći. Zato u svoje, te u ime mnogobrojnih kolega ukazujem na to da će nam u ovom obliku biti nanesena šteta, a ne tražimo mnogo. Samo da nam se "prizna" naš rad te da naš doprinos ima neku vrijednost. Smatram da svatko ima pravo odabrati način na koji će se prikupljati naknade za njegova prava te očekujem da država nađe zakonodavni model koji osigurava svim izvođačima primjerenu naknadu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno i da je ta naknada neodreciva.Jedina izvođačka prava za mene prikupllja HUZIP koji ima i moju punomoć. U nadi da će doći do pravedne raspodjele naknade od internetskih platformi, Tomislav Modrić Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
54 Mia Elezović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, u potpunosti podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. N.B. s diskografima nisam nikada potpisala nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
55 Nela Šarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam apsolutno nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam ovu inicijativu u potpunosti. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
56 Nikica Karačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam inicijativu kojom se glazbenici ne odriču naknade od interneta kao i mogućnost ostvarivanja kolektivne naknade. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
57 Nikica Karačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovane, poštovani podržavam inicijativu o kolektivnom ostvarivanju Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
58 Branko Linta I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, 3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Posljedice koje će donošenjem Zakona kako je predložen proisteći, osim navedenih, su: dr.Cristina Busch, pravna savjetnica Međunarodne federacije snimatelja - Imago: V.- What legal consequences and practical problems arise of the current proposal to eliminate the Croatian legal protection of cinematographers as co-authors of audio-visual works? Cinematographers can`t receive remuneration any more from national Collecting Rights Societies for second uses. In the current total change of new technological exploitation of audio-visual works this loss of income will be important, but for the moment, is not valuable. Neither cinematographers’ moral intellectual property rights are protected, will say, they cannot oppose to any manipulation of his/her work. Film heritage is affected too. Without any doubt, cinematographers will lose important negotiation power. In sum, the current proposal supposes a direct discrimination of national cinematographers, possible to defend by a “calls action” or “representative action”, due to infringement of the fundamental principle of non-discrimination between the different scopes of legal protection of cinematographers. prijevod na hrvatski jezik: V. – Koje pravne posljedice i praktični problemi proizlaze iz trenutačnog prijedloga za ukidanje pravne zaštite snimatelja kao koautora audiovizualnih djela u Hrvatskoj? Snimatelji više ne primaju naknadu od nacionalnih udruga za kolektivno ostvarivanje prava za drugu upotrebu. U trenutačnoj potpunoj promjeni novog tehnološkog iskorištavanja audiovizualnih djela, ovaj gubitak prihoda je važan, ali za sada nije vrijedan. Ni moralna prava intelektualnog vlasništva snimatelja nisu zaštićena, odnosno ne mogu se suprotstaviti bilo kakvoj manipulaciji svog rada. Pogođena je i filmska baština. Snimatelji će, bez sumnje, izgubiti važnu moć pregovaranja. Zaključno, trenutačni prijedlog pretpostavlja izravnu diskriminaciju nacionalnih snimatelja, koje je moguće obraniti „pozivom na akciju” ili „zajedničkim tužbama” zbog kršenja temeljnog načela nediskriminacije unutar različitih područja pravne zaštite snimatelja. Branko Linta: Uskraćivanje moralnih i materijalnih prava autora dovesti će, na području umjetničkog obrazovanja, do smanjenog zanimanja za umjetničko područje u cjelini, što će rezultirati slabljenjem kulturnih dosega audiovizualnih i izvedbenih djela koja će se u budućnosti proizvoditi u Hrvatskoj, a preko toga i slabljenjem kulturnog identiteta naše zemlje. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Slijedom zaprimljenih primjedaba dionika, članak 15. promijenjen je na način da se glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra glavni redatelj, a ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu, uz odgovarajuće izmjene odredbi članka 16. u pogledu autora doprinosa.
59 Branko Linta I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, 2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim Zakonom Prijedlog Zakona, potpuno nepotrebno, uređuje pitanja koautorstva u audiovizualnim djelima na diskriminirajući način. Podlogu za takvo uređivanje predlagač nalazi u Direktivama 2019/790 i 2019/789. Pravna savjetnica Međunarodne federacije snimatelja Imago dr. Cristina Busch o predloženom načinu usklađivanja nacionalnog propisa kaže: " ANY discrimination in recognizing cinematographers’ rights as co-author of the film and/or author of the individual photographic work fixed in the film will be considered as an infringement of the Bern Convention and the Convention of Human Rights which are protecting intellectual work. III.- Is there any need changing the clear protection of cinematographers in the current Croatian Intellectual Property Law because of implantation of Directives (EU) 2019/789 and 2019/790? Being short and precise: there is no need, moreover, the last EU-Directives in the field of copyright clearly protect authors (especially economic rights as fair remuneration and rights of information regarding the exploitation of his/her works.) IV.- What reasons give the current proposal to eliminate the Croatian legal systems of 60 years of protection of cinematographers as co-authors works of audio-visual works? Being short and precise: No explication at all. " tekst preveden na hrvatski jezik glasi: " Bilo kakav oblik diskriminacije u prepoznavanju prava snimatelja kao koautora filma i/ili autora samostalnog fotografskog djela unutar filma predstavljao bi povredu Bernske konvencije i Konvencije o ljudskim pravima koje štite intelektualni rad. III. – Postoji li potreba da se u važećem hrvatskom Zakonu o intelektualnom vlasništvu promijeni jasna zaštita snimatelja radi primjene Direktive (EU) 2019/789 i 2019/790? Kratko i jasno – nema potrebe, štoviše, posljednje EU Direktive u području autorskog prava jasno štite autore (posebno ekonomska prava kao što su primjerena naknada i prava na informacije u vezi s iskorištavanjem njihovih djela). IV. – Koji su razlozi za trenutačan prijedlog o mijenjanju hrvatskog pravnog sustava koji već 60 godina štiti snimatelje kao koautore audiovizualnih djela? Kratko i jasno – nema nikakvog objašnjenja." Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Slijedom zaprimljenih primjedaba dionika, članak 15. promijenjen je na način da se glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra glavni redatelj, a ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu, uz odgovarajuće izmjene odredbi članka 16. u pogledu autora doprinosa.
60 Alena Nezirević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Ovaj prijedlog zakona ne sadrži odgredbe koje bi nama izvođačima osigurale da za korištenje naših snimljenih izvedbi na internetu ostvarimo adekvatnu naknadu. Štoviše, prijedlog je izrazito loš po pitanju navedenog. Zakonom treba zaštititi naša prava od preusmjeravanja te naknade trećima, što se u praksi često dešava, te nam treba garantirati pravo na neodrecivu naknadu. To je najpraktičnije ostvariti kroz udruge za kolektivnu zaštitu izvođačkog prava, budući da je individualno pregovarati o tome s diskografom daleko teže. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
61 Marko Juraga NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Diplomirani sam kazališni redatelj, član HZSU i HDDU te odnedavno i član izvršnog odbora Ogranka samostalnih umjetnika Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Smatram da je Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u najmanju ruku nestručno formuliran te su posljedice donošenja ovakvog Zakona izuzetno štetne po kazališne redatelje kao i mnoge ostale autore spomenute u tekstu nacrta gore navedenog Zakona. Apeliram da se tekst Zakona uskladi sa strukovnim udrugama čiji članovi su obuhvaćeni ovim "Zakonom". U potpunosti se slažem sa svime što je već ranije spomenula kolegica Nora Krstulović te s toga još jednom citiram u cijelosti njezin osvrt na ovaj štetan "Nacrt Zakona": "Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava." Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
62 Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 209. Članak 209. (2) Sljedeća srodna prava moraju se ostvarivati samo putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava: 1. prava umjetnika izvođača: a. pravo priopćavanja javnosti izvedbi fiksiranih na fonogramima, koje uključuje ali se ne ograničuje na: ◊ pravo emitiranja (uključujući satelitsko emitiranje) ◊ pravo reemitiranja (uključujući kabelsko reemitiranje) ◊ pravo prijenosa izravnim protokom ◊ pravo umnožavanja i priopćavanja javnosti (uključujući činjenje dostupnim javnosti) u okviru prateće internetske usluge b. pravo iznajmljivanja uključujući i pravo na naknadu iz članka 127. stavka 2. ovoga Zakona c. pravo umnožavanja, distribuiranja, priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u korist institucija kulturne baštine, za nekomercijalne svrhe, izvedaba koje su nedostupne na tržištu a koje su trajni dio zbirke institucije kulturne baštine d. ostvarivanje naknade za javnu posudbu e. ostvarivanje naknade za umnožavanje za privatno korištenje f. ostvarivanje dodatne godišnje naknade iz članka 139. ovoga Zakona G. OSTVARIVANJE PRAVA UMJETNIKA IZVOĐAČA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU IZ ČL. 128. ST. 3. OVOG ZAKONA. OBRAZLOŽENJE Predloženom podtočkom G. Članka 209. stavak 2. točka 1. Nacrta Zakona uspostavlja se mehanizam obveznog kolektivnog ostvarivanja prava na naknadu za činjenje dostupnim javnosti kao i za davanje pristupa javnosti izvedbama koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta. U prilog potrebi za uspostavljanjem sustava obveznog kolektivnog ostvarivanja navedenog prava potrebno se osvrnuti na trenutnu situaciju. Glazbeni servisi koji trenutno u Republici Hrvatskoj priopćavaju javnosti snimljene izvedbe umjetnika izvođača svoju djelatnost temelje na ugovorima zaključenim s proizvođačima fonograma u kojima isti jamče da su im umjetnici izvođači prenijeli sva prava. Temeljem tih ugovora, glazbeni servisi plaćaju naknadu pojedinačnim proizvođačima fonograma čiji repertoar (fonograme) čine dostupnim javnosti, kako za njihova vlastita prava činjenja dostupnim javnosti, tako i za prava umjetnika izvođača čije izvedbe su fiksirane na tim fonogramima, bez obzira na činjenicu da ta prava većim dijelom nisu regulirana u ugovorima ili nisu regulirana sa svim izvođačima koji sudjeluju na snimljenim izvedbama, a navedena jamstva se ne provjeravaju ni na koji način, čak i kada su upozoreni da su jamstva neutemeljena i netočno dana. U stvarnosti je samo određen broj glavnih izvođača ugovorom izričito prenio ta svoja prava na proizvođače fonograma, dok se kod velikog broja ugovora uopće ne spominje pravo činjenja dostupnim javnosti, poglavito zbog toga što u vrijeme njihovog zaključivanja to pravo nije niti postojalo (stari katalog). I to je situacija kada ugovori uopće i postoje, pri čemu u slučaju pratećih izvođača najvećim dijelom nikakvih ugovora niti nema (niti sada, a još manje ih je prije bilo). Rezultat toga je činjenica da samo određeni broj glavnih izvođača u Republici Hrvatskoj ostvaruje naknadu s osnova priopćavanja javnosti (putem interneta) svojih izvedaba (i to direktno od proizvođača fonograma s kojim su zaključili ugovore i uglavnom bez specifikacije o kojim se izvedbama radi, na kojim platformama i koji su pojedinačni iznosi), dok ostali izvođači bilo glavni bilo prateći, već godinama ne ostvaruju NIKAKVU NAKNADU S TE OSNOVE. Zakon (a niti Direktiva) ne razlikuje u tom smislu glavne od pratećih izvođača, a čak i tamo gdje implicite dolazi do razlikovanja (čl. 19. st. 3. i 4. Direktive) govori se o ograničenoj obvezi u pogledu autora i izvođača čiji „doprinos nije znatan u odnosu na ukupno djelo ili izvedbu“– NO ISKLJUČIVO U POGLEDU TRANSPARENTNOSTI A NE I SAME NAKNADE, ODNOSNO PRAVA NA ISTU. Činjenica je da način na koji se sada upravlja izvođačkim pravima na internetu u svojoj biti predstavlja de facto kolektivno raspolaganje pravima, obzirom se putem tzv. agregatora nudi „repertoar“ a ne pojedinačne snimke. No takvo raspolaganje se svodi isključivo na skupno nuđenje predmeta zaštite (prava umjetnika izvođača), no ne i na adekvatnu raspodjelu prikupljenih naknada. Tako postavljen sustav je duboko nepravičan i potpuno neusklađen sa zahtjevima i intencijom Poglavlja 3 Direktive, a ujedno i neodgovarajući u odnosu na ulogu koju izvođači imaju, a čija uloga ni na koji način u smislu naknade ne bi smjela biti manje vrijedna od uloge tj. naknade koju za istu vrstu korištenja imaju proizvođači fonograma. Stoga POSTOJEĆI SUSTAV, prilikom implementacije Direktive 2019/790, NE MOŽE BITI ZADRŽAN jer bi kao takav bio protivan duhu Direktive i onemogućio bi cilj koji se donošenjem Direktive želio postići. S druge strane, uspostavljanjem sustava obveznog kolektivnog ostvarivanja prava na naknadu za činjenje dostupnim javnosti uključujući i davanje pristupa javnosti fonogramima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta za umjetnike izvođače putem ovlaštene organizacije kolektivne zaštite prava upravo umjetnika izvođača, svrha Poglavlja 3 Direktive, a posebice članka 18. u potpunosti se ostvaruje. Nadalje, predloženim obveznim kolektivnim ostvarivanjem prava činjenja dostupnim javnosti, u ugovorni odnos stupale bi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava umjetnika izvođača te odobravale korištenje predmeta zaštite (za one izvođače koji svoje isključivo pravo nisu prenijeli niti jednoj trećoj osobi), kao i naplaćivale neodrecivu naknadu za sve umjetnike izvođače te istu transparentno isplaćivale u skladu s podacima o korištenju izvedbi na tim servisima. Na taj način se zadržava ugovorna sloboda između izvođača i trećih na koje se prenosi pravo raspolaganja na način da se omogućava da se „diskografski“ posao temeljem zaključenih ugovora nesmetano obavlja bez poteškoća ili dvojbi, no istovremeno se osigurava kreativnom dijelu ostvarivanje pravednih plaćanja temeljem njihovih vlastitih prava. Ovime se nikako ne bi dovele u pitanje ugovorne slobode u slučajevima kada ugovori uopće i postoje, no itekako se dovode u pitanje granice ugovorne slobode u tim slučajevima (kao što to i Direktiva priznaje i predviđa mehanizme adaptacije) naročito zbog činjenice neravnopravnih snaga i pozicija ugovornih strana u diskografskim ugovorima. Kolektivne organizacije, kao rješenje tog problema u glazbenoj industriji, jedini su adekvatni način obzirom na neospornu činjenicu da iste posjeduju sve podatke o izvođačima na svim snimkama, pristup međunarodnoj bazi kao i sve ostalo nužno da bi prikupljena sredstva u konačnici završila kod izvođača na transparentan način. Osim svega naprijed navedenog, uspostavljanjem sustava obveznog kolektivnog ostvarivanja prava ujedno se u odnosu na to pravo ostvaruje i obveza transparentnosti iz članka 19. Direktive, budući je sustav kolektivnog ostvarivanja prava sam po sebi baziran na ažurnom, detaljnom i preciznom dostavljanju informacija o korištenju predmeta zašite od strane korisnika, odnosno isplati pripadajuće naknade umjetnicima izvođačima uz isto takav detaljan izvještaj o korištenju njihovih izvedbi. Sve ove obveze kolektivnih organizacija propisane su Direktivom 2014/26. Naročito naglašavamo obvezu svake kolektivne organizacije da isplati naknadu svakom nositelju prava za koga je naknadu i prikupila. Direktiva 2019/790 zahtijeva u čl. 18 da naknadu prime upravo svi autori i izvođači. Isto tako želimo naglasiti da je u postupku implementacije Direktive 2019/790 u državama članicama EU osnovana neformalna skupina organizacija za kolektivno ostvarivanje prava izvođača u kojoj osim HUZIP-a sudjeluju udruge iz Estonije, Francuske, Nizozemske, Mađarske, Irske, Italije, Grčke, Poljske, Portugala i Švedske, na čelu sa španjolskom udrugom AIE koji već, temeljem španjolskog zakona, kolektivno ostvaruju prava i naknadu za činjenje fiksiranih izvedaba dostupnim javnosti. Cilj navedene skupine je da se u što većem broju nacionalnih zakonodavstava EU članak 18. Direktive 2019/790 primijeni uz temeljne jedinstvene karakteristike a to su: a) da se izvođači ne mogu odreći naknade za činjenje dostupnim javnosti i b) da se ta naknada prikuplja obvezno od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. S obzirom na navedeno, uvođenjem u svoje zakonodavstvo sustava obveznog kolektivnog ostvarivanja prava umjetnika izvođača na naknadu za činjenje dostupnim javnosti, Republika Hrvatska ne bi nikako bila jedina država s takvim sustavom u Europi, a što se navodi kao bojazan i izgovor za neprihvaćanje takvog rješenja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
63 Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava III. SRODNA PRAVA, Članak 128. Članak 128. (3) Umjetnik izvođač koji svoje isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti, kao i pravo davanja pristupa javnosti izvedbama koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta, prepusti proizvođaču fonograma ili kojoj drugoj osobi, zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako takvo korištenje, koje se ne može odreći, niti je može prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknada se ostvaruje obvezno kolektivno. Umjetnik izvođač koji nije svoje isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti, kao i pravo davanja pristupa javnosti izvedbama koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta, ugovorom ili na drugi način prepustio proizvođaču fonograma ili kojoj drugoj osobi, u pogledu ostvarivanja prava na primjerenu i razmjernu naknadu izjednačen je s onim koji je to učinio. OBRAZLOŽENJE Predloženim stavkom 3. članka 128. u naš Zakon se implementira članak 18. stavak 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i utvrđuje pravo na naknadu za činjenje dostupnim javnosti fiksiranih izvedbi kao i pravo davanja pristupa javnosti izvedbama koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta i za one umjetnike izvođače koji su svoje isključivo pravo činjenje dostupnim javnosti ugovorima prenijeli proizvođaču fonograma. Kako bi se zaista u duhu Direktive osiguralo da navedeni izvođači zaista i prime propisanu naknadu potrebno je propisati da ta naknada bude NEODRECIVA, kao što je to primjerice propisano u članku 126. važećeg ZAPSP-a za naknadu za iznajmljivanje. Također, da bi se ostvarila svrha navedenog članka Direktive potrebno je da se navedena naknada ostvaruje putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i to kao OBVEZNO KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE PRAVA. Ovom odredbom bi bili obuhvaćeni i oni umjetnici izvođači koji SVOJE PRAVO ČINJENJE DOSTUPNIM JAVNOSTI NISU PRENIJELI, bilo iz razloga jer im NIJE NITI BIO PONUĐEN UGOVOR, bilo iz razloga što u vrijeme nastanka snimke i sklapanja ugovora, PRAVO ČINJENJA DOSTUPNIM JAVNOSTI NIJE NITI POSTOJALO. To su u prvom redu svi prateći glazbenici na snimkama, s kojima se u pravilu ne zaključuje diskografski ugovor, a isto tako i najveći broj izvođača, glavnih i pratećih, na snimkama koje su nastale u godinama prije nastanka interneta. Nema nikakvog opravdanog razloga da se takvim umjetnicima izvođačima naknada ne ostvaruje obvezno kolektivno, tim više što isti danas NE OSTVARUJU NIKAKVU NAKNADU zbog samovoljnog i ničim opravdanog tumačenja proizvođača fonograma da su im svi izvođači prenijeli sva prava pa tako i prava činjenja dostupnim javnosti. Današnja praksa je da proizvođači fonograma stupaju u ugovorne odnose s glazbenim internet servisima (korisnicima prava činjenja dostupnim javnosti) i od istih naplaćuju naknadu za svoja prava ALI I za prava umjetnika izvođača, koja onda ili u potpunosti zadržavaju za sebe (pod izgovorom prijenosa svih prava) ili određenim izvođačima isplaćuju neku naknadu bez da istu potkrijepe na transparentan način. (Nedostatak ikakve transparentnosti kod bilo kakvih korištenja nakon licenciranja uočeno je i riješeno u Direktivi 2019/790 u čl. 19.) S druge strane zbog takve prakse platforme koje koriste predmete zaštite, odbijaju uopće i stupiti u razgovore s organizacijama kolektivne zaštite, skrivajući se iza „jamstava“ proizvođača fonograma. CILJ OVE DIREKTIVE, KAO I NEKOLIKO POSLJEDNJIH ZAKONODAVNIH INTERVENCIJA NA EUROPSKOM NIVOU JE RIJEŠITI I UKLONITI NEGATIVNE I LOŠE PRAKSE koje posljedično uzrokuju izostanak pravičnih naknada za kreativni sektor. Cilj Direktive, između ostalog je bio stvoriti preduvjete za takav zakonodavni okvir u državama članicama koji bi osigurao praktično ostvarenje načela pravične i razmjerne naknade za autore i izvođače. Navedeno je vidljivo i iz recitala br. 72 koji izričito upućuje na potrebu za zaštitom autora i izvođača zbog redovito lošije ugovorne pozicije u odnosu na one koji stječu prava iskorištavanja. Jedna od najkorištenijih teza kojom proizvođači fonograma pokušavaju pravdati svoj stav da prateći glazbenici nemaju pravo na nikakvu naknadu za korištenje njihovih izvedbi na internetu je da su oni primili jednokratnu naknadu za svoj rad u studiju i time se odrekli svih svojih prava. To nikako ne odgovara istini niti to igdje u važećem zakonu piše. Čak štoviše, Direktiva 2019/790 u recitalu br. 73 izričito navodi da jednokratna isplata naknade može biti samo izuzetak, a NIKAKO PRAVILO i to u posebno definiranim i opravdanim slučajevima. Posebno nadalje navodimo da se u slučaju prava na ostvarivanje pravične i razmjerne naknade uopće NE RADI O NEKAKVOM NOVOM PRAVU, niti o nekoj dodatnoj naknadi, što se kontinuirano pokušava plasirati. Naime svako isključivo pravo ima u sebi sadržanu mogućnost odobravanja konzumiranja tog prava ali i imovinski aspekt koji se principijelno mora osigurati i omogućiti kada se djelo/izvedba koristi. Naknada koja je predložena ovim stavkom u cijelosti je sastavni dio samog prava koje postoji u hrvatskom zakonodavstvu još od 2003. godine. Pravo bez imovinskog aspekta ne postoji osim kada se radi o moralnim pravima. Uostalom, navedeno pravo nalazi se u važećem ZAPSP-u u članku 125. koji nosi naziv Isključiva IMOVINSKA prava umjetnika izvođača. Upravo neodrecivošću te naknade i ostvarivanjem te naknade kroz sustav kolektivne zaštite osigurava se da naknada stigne do onog kreatora koji mora imati imovinski interes kada se njegova kreacija koristi. Predloženim stavkom 3. cilj Direktive 2019/790, kao i obveza Republike Hrvatske kao države članice da osigura taj cilj, se u potpunosti ostvaruje. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
64 Dubravka Dinčić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Dugogodišnja sam bila članica (violinistica) Simfonijskog orkestra HRT, Orkestra Opere HNK u Zagrebu; Zagrebačkog Komornog Orkestra Gaudeamus, Hrvatskog komornog orkestra i Zagrebačkog komornog orkestra. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
65 Jadranska animacija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Iz komentara prije svega Hrvatske udruge producenata, redateljice Nore Krstulović, predstavnika nezavisnih producenata Darija Vincea i profesora Turkovića uz mnoštvo sudionika audiovizualne, kazališne, vizualne i novinarske autorske proizvodnje i pravne struke je jasno da ovakav zakon nema što tražiti u Saboru (koji se ima raspustiti idući tjedan, tako da ako je uopće predlagatelj namjeravao razmotriti ovu "javnu raspravu", nejasno je kad su to mislili obaviti). A ako svejedno ovakav tekst završi na raspravi u Saboru, onda je nedvosmisleno jasno da kreativni pojedinci nisu dobrodošli u ovoj državi. (p.s. čudi me kako je mali broj komentara iz znanstvene zajednice, kao da se autorska prava njih uopće ne tiču?) Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
66 Selma Muftić Pustički NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, ovaj Zakon nažalost  ili nasreću dolazi u najgore moguće vrijeme kad je sve stalo zbog pandemije virusa. Bojim se da ćemo mi glazbenici biti među najteže pogođenim skupinama društva zbog prirode našeg posla. I usred kaosa koji nas je snašao kao svijetla točka pokazao se baš - internet. Ono jedino sporno u novom Zakonu. Budući da je svaka živa izvedba odgođena do daljnjeg, konzumacija glazbenih sadržaja na internetu je vrtoglavo porasla.Upravo zbog toga i činjenice da nema prave razlike između radiodifuzije i digitalnog streaminga, ne vidim potrebu da se internet izdvaja kao posebna platforma za isplatu izvođačkih i autorskih prava, dapače, prihvatimo da smo ušli u novo doba i da imamo dobru stečevinu koju samo valja nastaviti. HUZIP je udruga koja je dosad pokazala vrhunsku kvalitetu i profesionalnost u tom poslu, i mi, glazbenici vjerujemo da nas ona i dalje treba zastupati po tom pitanju. Srdačan pozdrav,Selma Muftić Pustički, članica Simfonijskog orkestra HRT-a Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
67 Mars Music d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. Mars Music je tvrtka koja se već dugi niz godina bavi publishingom te zastupa brojne domaće i strane autore. Željeli bi se osvrnuti na članak 208 stavak 2. kojim se iz individualnog prava prelazi u kolektivno pravo za neke stvari koje nikako ne bi smjele biti izvan ruku samih autora ili njihovih zastupnika koji su sa njima u direktnom kontaktu te postupaju u skladu s njihovom voljom i u njihovom interesu. Pogotovo se to odnosi na pravo autorove volje oko sinkronizacije, odnosno korištenja njegovih djela u reklamama, filmovima, dokumentarcima i drugdje, ali i prava prava prerade autorovih djela. Obje stvari trebaju ostati na odluci samog autora. Jednostavno autorova moralna prava na automatizirani način vrlo lako mogu biti ugrožena, a takav način odnošenja prema autoru sigurno ne može biti cilj novog zakona. Autori su ljudi sa uvjerenjima i principima i svakako imaju pravo odlučiti na koji način će se koristiti njihova djela. Recimo neki ne žele da se djela koriste u političkim kampanjama, u reklamama za alkoholna pića, u scenama nasilja u filmovima, u dokumentarcima koji govore o njima neprihvatljivim temama... Posao sinkronizacije, pogotovo u reklame, nije jednostavan posao i autori bi često za korištenja svojih djela mogli biti plaćeni puno manje nego što bi trebali biti, a kolektivna organizacija zbog opsega posla ne može se baviti tim poslom. Iz toga vidimo da bi lako mogla biti ugrožena i materijalna prava autora, a i moralna i materijalna prava zajamčena su Ustavom RH! Nadam se da će ipak naši komentari biti prepoznti te da će se stvari nastaviti rješavati u duhu Direktive, u interesu autora i kako je već ustaljena praksa i u drugim zemljama. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
68 Marina Petković Liker NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao autorica i redateljica kazališnih predstava u cijelosti podržavam sadržaj komentara Nore Krstulović, kao i sadržaj komentara Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. ISTIČEM IZ KOMENTARA NORE KRSTULOVIĆ: “Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka.” Kopiram njezin komentar u cijelosti: “Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Podsjećam da je rok za usklađivanje s nadređenim direktivama: 7. lipnja 2021.” Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
69 Anja Maksić Japundžić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao kazališna redateljica i članica Izvršnog odbora Ogranka samostalnih umjetnika Hrvatskog društva dramskih umjetnika u cijelosti podržavam sadržaj komentara Nore Krstulović, kao i sadržaj komentara Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a ovdje navodim i parafraziram njihove ključne dijelove koji se tiču kazališne i radiofonijske režije: Komentar Nore Krstulović Nužno je promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam IZVEDBENOG DJELA, a njegove autore definirati u skladu s dolje navedenim prijedlogom prof. Turkovića:  “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen.  Također apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će, u skladu sa živom praksom, temeljitije i efikasnije urediti područje autorskog i srodnih prava. Komentar Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu: U članak 7., uz videoigre, pod oblike umjetničkog autorskog rada, potrebno je uvrstiti sva djela radiofonskog stvaralaštva: igrana i dokumentarna radiofonska djela (radio drame, dokumentarne radio drame, ars akustike i sve druge oblike djela pisanih za mikrofon i djela nastala mikrofonom). U Prijedlogu nacrta zakona navedena glazbeno-dramska djela podrazumijevaju opere, musicale i druge oblike scenske, izvedbene umjetnosti te ih je potrebno razlikovati od akustičkih ostvarenja u mediju radija koja spadaju u područje estetskog, umjetničkog radija, a to su sve ovi gore navedeni oblici. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje
70 Matija Pisačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA PODRŽAVAM SADRŽAJ KOMENTARA NORE KRSTULOVIĆ koji u nastavku dijelim: Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
71 RAJNA RACZ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao profesionalna kazališna redateljica, podržavam komentar Nore Krstulović i smatram da: Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
72 Hrvatsko knjižničarsko društvo V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 214. KOMENTAR UZ ČL. 214, ST. 1) Za znanstveno izdavaštvo kao posebnu kategoriju i vrstu radova, koja je i u ovom Zakonu s pravom posebno istaknuto, postoje neke tek novoosnovane udruge građana koje se nisu registrirale za kolektivno ostvarivanje prava. Postoje cijele kategorije izdanih djela koja nikako ne mogu spadati pod zastupanje postojećih nakladničkih udruga, a koja nisu tek samizdati pojedinaca. Pitanje je mogu li postojećim udrugama biti zastupani različita grafička djela, razglednice, letci, sitni tisak, katalozi, brošure, spomenice, plakati izdani od pravnih osoba svih tipova (udruga, institucija i trgovačkih društava). A posebno je i pitanje reprezentativnosti za autore, kako standardnih publikacija, tako i svih drugih vrsta izdanja, koje NE može npr. zastupati samo jedno društvo od više njih, kao kod književnika. Čl. 11 EU Direktive posebno ističe problem reprezentativnosti., a recital u 33) traži i da država ima jasne mehanizme za licenciranje korištenja djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija kulturne baštine, koji sada nisu dostupni, niti znani ustanovama niti običnim korisnicima i upitno je kako će oni biti informirani tko je reprezentativan ili uopće o svemu. Posebno su upitne i do sada nepoznate provedbe odredbi recitala u 42) (osiguravanje „mehanizama licenciranja“! od strane države, pravna sigurnost, kategorizacija djela koje nema i sve ostalo u (42)) kao i čl. 11 o djelotvornom dijalogu i što država i Ministarstvo KONKRETNO namjeravaju oko toga poduzeti, da Zakon ne ostane mrtvo slovo na papiru? Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje, uz napomenu da se člankom 214. ZAPSP-a vjerno prenose zahtjevi Direktive EU 790/2019.
73 Hrvatsko knjižničarsko društvo IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 183. KOMENTAR UZ STAVAK 3; Znači li ova odredba obvezu geoblokiranja pristupa korisnika izvan RH ili se odnosi samo na radnje stavljanja na raspolaganje javnosti, koje koristeći Zakon, obavljaju institucije kulturne baštine? Ako se kojim slučajem odnosi na krajnje korisnike, trebalo bi svakako to izmijeniti u korist omogućavanja pristupa svim korisnicima. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Pojašnjava se da je ovdje riječ o pravnoj fikciji kojom se omogućavaju prekogranična korištenja (unutar EU-a) imajući u vidu osnovno načelo teritorijalnosti autorskog prava od kojeg se navedenom pravnom fikcijom omogućava odstupanje. Odredba je u skladu s člankom 9. Direktive (EU) 2019/790.
74 Hrvatsko knjižničarsko društvo IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 183. KOMENTAR UZ čl. 183. STAVAK 2: Nigdje nije dovoljno pojašnjeno, ako čl. 183 st. 1. dopušta slobodno priopćavanje autorskih djela neovisno o državi nastanka ili državi autora, zašto ove odredbe istu situaciju toliko ograničavaju u vezi - skupova radova ili predmeta srodnih prava? Dodatno, nesigurnost riječi “uglavnom” i nepostojanje odredbi o bivšim državama kojih je Hrvatska bila članica, na primjeru hrvatskih knjižnica i baštinskih ustanova malih zemalja poput Hrvatske kojima je vrlo važna baština, važna je prepreka. Napose kod skupova, časopisa, zbirki s različitim autorima, posebno za vrijeme bivše SFRJ, s obzirom da su vrlo bitni hrvatski autori prvi put svoja djela objavljivali u različitim gradovima bivše države, kao i zbog ostalih sličnih razloga, djela s više nakladnika, zbirki u kojima prevladavaju ne-EU radovi ali ima hrvatskih. Znači li to većinu, više od 50 %? Da se to izbjegne, predložamo poseban stavak 8. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Pojašnjava se da je ovdje riječ o pravnoj fikciji kojom se omogućavaju prekogranična korištenja (unutar EU-a) imajući u vidu osnovno načelo teritorijalnosti autorskog prava od kojeg se navedenom pravnom fikcijom omogućava odstupanje. Odredba je u skladu s člankom 9. Direktive 2019/790.
75 Hrvatsko knjižničarsko društvo II. AUTORSKO PRAVO, Članak 10. KOMENTAR uz čl. 10., st. 1: Iako je pohvalno da su u omogućavanju pristupa javnosti djelima koja se nalaze u fondovima institucija kulturne baštine uključena i djela koja nikada nisu niti bila dostupna na tržištu (leci, plakati, brošure, katalozi, efemerna građa), i dalje nije jasno, niti u ocjeni stanja niti obrazloženjima osnovnih pitanja koja uređuje Zakon, kako će se i pomoću čijih naputaka i u kojem sustavu, vremenskom okviru i u kojem obimu (kod djela siročadi radi se o jasnije uređenim postupcima, zašto tako nije i ovdje?) provjeravati tržišni kanali i koji bi to bili. Posebno je upitan za svaku specifičnu baštinsku ustanovu sadržaj „razumnog napora“. Razumni napor kao jasan kriterij koji bi u neodređenom vremenskom razdoblju za jednu vrstu institucija kulturne baštine s više zaposlenih i odjela, nije i ne može vrijediti za drugu vrstu, npr. knjižnicu unutar neke ustanove s jednim zaposlenim djelatnikom, što stvara nesigurnost. Uspostavljanje jedinstvene baze na državnom ili nivou EU tek je jedna od potrebnih točaka, nikako rješenje neizvjesnosti koja, ako se ne riješi odlučnije procedurom koju bi trebalo propisati Ministarstvo, praktično za mnoge trajno onemogućiti provedbu. Ne samo potrebe novog digitalnog društva, posebno u znanosti i obrazovanju, već i izvanredna stanja poput pandemije novog koronavirusa ili potresa, koji traže efikasna i brža rješenja na daljinu, samo su pokazatelj da digitalizaciju i daljinski pristup, koje potiču mnogi EU propisi i nova Direktiva, ne možemo staviti na nedefinirano čekanje jasno uspostavljenih procedura. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. „Razuman napor“ je novi standard koji je propisan u članku 10. stavcima 2. i 3. Nacrta prijedloga Zakona te je pojašnjen u uvodnim izjavama (37) i (38) Direktive EU 2019/790. Pravilno se primjećuje da ulaganje „razumnog napora“ ne može predstavljati jednoobrazni postupak za sve primjene u praksi te on ovisi o okolnostima kao što su vrsta djela, raspoloživost pokazatelja o nedostupnosti djela i sl. Upravo iz tih razloga smatramo da donošenje pravilnika u kojem bi se detaljno propisali koraci za provjeru tržišne dostupnosti ne bi bilo primjereno. Zakon i Direktiva EU 2019/790 pružat će odgovarajući pravni okvir te se očekuje da će suradnja i razmjena najboljih praksi između institucija kulturne baštine i drugih dionika doprinijeti razvoju prakse u pogledu korištenja djela nedostupnih na tržištu.
76 DRAŽEN FERENČINA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA PODRŽAVAM SADRŽAJ KOMENTARA NORE KRSTULOVIĆ koji u nastavku dijelim: Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
77 Hrvatsko knjižničarsko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Stajalište Hrvatskog knjižničarskog društva o Nacrtu prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Knjižničarska zajednica pozdravlja donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u dijelu u kojem se, implementirajući EU Direktivu o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, knjižnicama i drugim institucijama kulturne baštine pružaju nove mogućnosti za ostvarivanje njihove temeljne uloge, osiguravanja dostupnosti fondova baštinskih institucija javnosti. Posebno se to odnosi na reguliranje pitanja masovne digitalizacije i činjenja dostupnim autorskih djela nedostupnih na tržištu, što korisnicima i javnosti omogućuje pristup mnogoj kulturno i baštinski vrijednoj građi, olakšava sudjelovanje knjižnica u ostvarivanju potpore znanosti i obrazovanju kroz postupke rudarenja podataka ili digitalne nastave, kao i učvršćenje prava na očuvanje i arhiviranje građe za buduće generacije. S druge pak strane, novi Zakon prilika je i da se knjižnicama i baštinskim ustanovama u digitalno doba napokon i stvarno omogući djelovanje u javnom interesu u skladu s tehnološkim zahtjevima vremena i potrebama suvremenih korisnika, što i jest stvarni duh Direktive EU kao i brojnih otprije postojećih međunarodnih dokumenata i inicijativa. U vezi s time, u Zakonu ima još dosta mjesta za napredak koji nije do kraja ostvaren, a što se, sugerirano i mnogim odredbama Direktive, treba u prijedlogu Zakona dopuniti: - koliko god je moguće spriječiti da ugovorne i licencijske odredbe, kao i mjere tehnološke zaštite, učine neostvarivim zakonite iznimke i ograničenja u korist knjižnica, institucija kulturne baštine i njihovih zakonitih i ovlaštenih korisnika, počevši od očuvanja građe do činjenja građe dostupnom, što već i otprije, šire od dometa Direktive i posebno u korist znanosti, obrazovanja i baštinskih ustanova, jasno određuju mnoga zakonodavstva poput Belgije, Irske, Portugala, Njemačke sve do detaljno razrađenog poput Velike Britanije. Osnovne zakonske mogućnosti i ovlaštenja korisnika posebno su osjetljive u doba izvanrednih stanja poput sadašnje pandemije virusa, ili potresa, i treba ih očuvati u minimalno svrhovitom okviru da ne postanu mrtvo slovo na papiru; - da se kod novouspostavljenih iznimki posebna pažnja, putem na postojeći tekst dodatnih rokova ili određivanja valjanih i jasnih razloga, posveti zaštiti i omogućivanju pristupa znanstvenoj produkciji, posebno u znanstvenim časopisima i skupovima radova, kao i da se uspostave jasne i jedinstvene procedure oko suradnje s tijelima koja će predstavljati autore i nositelje prava; - da se uvaže specifičnosti ne samo knjižnica i njihovih specifičnosti nužnih u digitalno doba o koje ističu brojni europski propisi, poput pružanja usluga i građe na zakonit način na daljinu, sudjelovanja u znanstvenim i obrazovnim aktivnostima, već i specifičnosti i povijest građe hrvatskih knjižnica važnih upravo za afirmaciju baštinskih vrijednosti i teritorijalno važenje propisa koji uređuju autorskopravna pitanja, kao i mnogih vrsta građe koja mora biti obuhvaćena kod olakšavanja pristupa; - da se i kroz odredbe propisa, posebno o naknadama kod reproduciranja ili repozitorijima građe, jasno istakne i vrednuje striktno neprofitna i javno zakonom ustanovljena uloga knjižnica i baštinskih institucija i ne miješa s komercijalnom djelatnošću; - da se knjižnicama, kao potpornim institucijama znanosti i obrazovanju ali i unutar tih sustava kao takvih, omogući izrada zbirki u digitalnom obliku, vrednuje njihov samostalni obrazovni rad, omogući korištenje izvora bez bojazni poništavanja zakonskih iznimki ugovorima i omogući nužna modernizacija sveukupne djelatnosti, koju uvijek obavljaju s visokom sviješću o autorskom pravu i unutar zakonom dozvoljenog okvira, u javnom interesu kojem i služe. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
78 SANJA BACHRACH-KRIŠTOFIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Smatram potpuno neprimjerenim stavljanje na javno čitanje prijedloga Nacrta zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u periodu od mjesec danna, do 17.5.2020., a tijekom Covid-19 pandemije i karantene te zagrebačkog potresa. Oba događaja u kategoriji više sile nisu dozvoljavala održavanje tematskih sastanaka struke niti omogućili struci pravovremeni angažman odvjetnika specijaliziranih za područje autorskog i srodnih prava. Nadalje, u brojkom opsežnom radnom tijelu koje je sudjelovalo u izradi prijedloga Nacrta zakona nisu uključeni predstavnici likovnih umjetnosti (arhitektura, grafika, kiparstvo, primijenjena umjetnost, slikarstvo), pa tako niti predstavnici s područja dizajna i fotografije. Grafički dizajn, tipografija i srodne prakse navode se tek unutar šireg pojma "primijenjene umjetnosti", bez objašnjenja što taj pojam podrazumijeva. U mnogim područjima u kojima su dizajneri ravnopravni autori, oni nisu spomenuti, npr. audiovizualna djela, mrežne stranice, tiskane publikacije i sl. Za razliku od grafičkog dizajna, industrijski dizajn se u prijedlogu Nacrta zakona navodi ravnopravno. Razvidno je da zakonodavac ne razumije dizajn niti njegovu funkciju te je nužno da u radno tijelo budu uključeni predstavnici struke. Mišljenja sam da Hrvatsko dizajnersko društvo, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika, Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti hrvatske, Udruženje hrvatskih arhitekata i srodne udruge moraju biti uključene u izradu ovoga Zakona koji je sada jednako nepotpun kao i većina zakona koji se žele donijeti na tom području djelovanja. Svako od navedenih područja likovnih umjetnosti (arhitektura, grafika, kiparstvo, primijenjena umjetnost, slikarstvo) trebalo bi imati svog predstavnika / predstavnicu u radnom tijelu. Stoga zahtjevam da se ovaj i ovakav prijedlog Nacrta zakona u potpunosti odbaci. Sanja Bachrach-Krištofić, grafička dizajnerica Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Napominje se da Radna skupina ne može uključivati sve dionike na koje se zakon odnosi, no zato je javno savjetovanje koje je otvoreno mjesec dana prilika da sve zainteresirane strane iznesu svoj mišljenja, primjedbe i prijedloge u odnosu na objavljeni tekst Nacrta prijedloga zakona.Ukazujemo da je jedna od glavnih svrha predlaganja novog Zakona njegova modernizacija u kontekstu digitalnog tržišta koje u odnosu na vizualne umjetnosti kao što su arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i dr. nema toliko istaknut značaj kao na područja u kojima je digitalno korištenje djela postalo ključno.
79 ANICA TOMIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Podržavam komentar kolegice Nore Krstulović te ga dijelim: *** Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
80 Hrvatsko društvo nezavisnih producenata II. AUTORSKO PRAVO, Članak 85. HRVATSKO DRUŠTVO NEZAVISNIH PRODUCENATA u cijelosti podržava javno priopćenje i komentare HRUP-a na tekst prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u javnoj raspravi. Prijedlog zakona u javnoj raspravi u dijelu o audiovizualnoj djelatnosti prepun je ogromnih rupa u razumijevanju područja kojim se bavi - pojmova, uloga, oblika i odnosa, te predstavlja potpuno neprohodan i nelogičan, sa stvarnošću i strukom nepovezan pravni kalambur, u sukobu s činjenicama, drugim zakonima, europskom audiovizualnom strategijom i regulativama, te ekonomskom logikom djelatnosti. Pojednostavljeno, prijedlog zakona ima četiri ključne i sustavne pogreške zbog kojih je taj dio zakona nužno pisati potpuno iznova: 1. tekst prijedloga svuda doslijedno sužava audiovizualnu djelatnost samo na određene principe proizvodnje određene vrste kinematografskih filmova i time potpuno izostavlja i zakida sve druge oblike audiovizualne djelatnosti, kao i pripadajuće autore i koautore, stvarajući pritom pravne okolnosti koje onemogućavaju osnovne proizvodne odnose, financiranje i plasman audiovizualnih djela 2. tekst prijedloga za jedan zakon posve nepotrebno uvodi rangiranje i selekciju autora na način da paušalno i općenito, bez obzira na vrstu audiovizualnog djela, favorizira isključivo redatelja na štetu svih drugih koautora, dok uopće ni na koji način ne prepoznaje autore audiovizualnih djela koja nisu filmovi, te stvara ogroman pravni vakum u audiovizualnoj djelatnosti 3. prijedlog zakona nametljivo pretjerano favorizira kolektivno sakupljanje autorskih prava, degradirajući legitimna imovinska prava autora u još jedan parafiskalni namet, ne obazirući se na neprimjenjivost i štetnost takvog pristupa, na uvriježene standarde u Europi i svijetu, a neopravdano restriktivno onemugućava sve druge oblike ostvarivanja individualnih autorskih prava, što izrazito ide u prilog samo jednog privatnog društva za sakupljanje kolektivnih prava, a uglavnom ne u prilog autora – dapače mnogim autorima može nanijeti i značajnu imovinsku štetu (ponajprije scenaristima, redateljima i snimateljima) 4. nerazumijevanjem i neprepoznavanjem uloge i prava proizvođača audiovizualnog djela, te mandatornim zaprekama ustupanja prava, proizvođače audiovizualnih djela tekst prijedloga dovodi u poziciju koja je u sukobu s AVMS Direktivom EU, s najmanje dva hrvatska zakona, sa sektorskim koregulacijskim sporazumom, s propozicijama EU fondova, s ekonomskom logikom koja je pretpostavka postojanja audiovizualne djelatnosti i s uvriježenom poslovnom praksom u Europi. Iz navedenih razloga smatramo da se prijedlog zakona u dijelu koji se odnosi na autorstvo audiovizualnih djela ne može nikako popraviti doradom pojedinih članaka, nego je neophodno iz osnove promijeniti pristup i uvrstiti kompetentno razumijevanje audiovizualne djelatnosti u cijelini, te zamagljenu selektivnost i paušalnost zamijeniti stručnošću, cjelovitošću, preciznošću i razmjernošću u odnosu na sva audiovizualna djela na koja se zakon odnosi, kako zakon ne bi nanio značajne štete čitavoj audiovizualnoj djelatnosti u Hrvatskoj, što ovakav prijedlog zakona uvjerljivo jamči. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Odredbe o koautorima audiovizualnih djela te autorima doprinosa odgovarajuće su izmijenjene kao rezultat provedbe ovog javnog savjetovanja. U pogledu prava audovizualnog producenta ističe se da je Nacrt prijedloga Zakona usklađen s međunarodnim ugovorima i direktivama Europske unije relevantnim u ovom području. Ugovorom o audiovizualnoj produkciji između audiovizualnog producenta i koautora audiovizualnog djela uredit će se se stvaranje audiovizualnog djela te primarna i sekundarna prava iskorištavanja koja se koautor ugovorom obvezuje osnovati za audiovizualnog producenta. Audiovizualni producenti stječu autorska imovinska prava iskorištavanja temeljem ugovora s koautorima, a temeljem zakona od autora doprinosa. Nadalje se pojašnjava da je audiovizualni producent nositelj srodnog prava, a njegova su imovinska prava navedena u članku 143. Nacrta prijedloga Zakona. Ujedno se napominje da Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama na koju se podnositelj ove primjedbe poziva nije predmet prenošenja u Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima jer ne uređuje autorskopravnu materiju.
81 Tomislav Mandarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Evo bar ovim putem mogu iskazati podršku glazbenim strukovnim udrugama i kolegama na prijedlogu i inicijativi o promjeni dosadašnjeg neadekvatnog i nekorektnog pristupa internetskim naknadama autora,izvođača,za koje je uvijek vrijeme. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
82 Društvo hrvatskih audiovizualnih prevoditelja II. AUTORSKO PRAVO, Članak 51. (1) komentar: Smatramo da se ovakva formulacija kosi sa suštinskom namjenom i namjerom ovog Zakona, a to je zaštita autorskih prava. Naime, ovime se otvara mogućnost da naručitelj autoru suradnju uvjetuje ugovorom kojim od njega traži da mu zauvijek prepusti svoje autorsko pravo, iz čega proizlazi da se od autora na taj način može tražiti i da se odrekne potpisa kao temeljnog dokaza autorstva - dakle, zatire se trag autora u njegovom djelu. To je također česta praksa naručitelja kad je posrijedi audiovizualni prijevod kao autorsko djelo, pa se nepotpisani audiovizualni prijevodi pojavljuju na televizijama upisanima u HAKOM-ovu knjigu TV nakladnika i u programima kabelskih operatera ili kabelskoj retransmisiji. Stoga tražimo da se u članak ugradi formulacija prema kojoj se protuzakonitim smatra od autora tražiti da se odrekne prava na potpis svog autorskog djela te da se svaki ugovor kojim se to od autora traži automatski smatra ništavnim, a naručitelj koji nastavlja s takvom praksom podliježe prekršajima navedenim u ovom Zakonu. Primljeno na znanje Naglašava se da prema članku 21. Nacrta prijedloga Zakona autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela. Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora. Ugovori koji se u praksi sklapaju ne bi smjeli sadržavati odredbu koja bi bila protivna navedenom moralnom pravu autora da bude naveden, protivno volji autora. Moralna prava su po naravi neprenosiva i neotuđiva i pravno je nemoguće odreći se svojeg moralnog prava. U članku 284. stavku 1. točka 2. Nacrta prijedloga Zakona predviđeana je i prekršajna odredba za povredu navedenog prava autora.
83 Nera Stipičević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao umjetnica, izvođačica i autorica PODRŽAVAM SADRŽAJ KOMENTARA NORE KRSTULOVIĆ, AKADEMIJE DRAMSKE UMJETNOSTI I HRVATSKE GLAZBENE UNIJE. Zbog nepotrebnog zatrpavanja velikom količinom sveukupnih komentara navedenih ne dijelim iznova isti sadržaj. Smatram da su "Autorska prava i srodna prava" područje koje zaslužuje vjerodostojnu javnu raspravu s obzirom na njegovu važnost i veliki broj korisnika. lp, Nera Stipičević Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
84 Hrvatsko društvo nezavisnih producenata NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA HRVATSKO DRUŠTVO NEZAVISNIH PRODUCENATA u cijelosti podržava javno priopćenje i komentare HRUP-a na tekst prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u javnoj raspravi. Prijedlog zakona u javnoj raspravi u dijelu o audiovizualnoj djelatnosti prepun je ogromnih rupa u razumijevanju područja kojim se bavi - pojmova, uloga, oblika i odnosa, te predstavlja potpuno neprohodan i nelogičan, sa stvarnošću i strukom nepovezan pravni kalambur, u sukobu s činjenicama, drugim zakonima, europskom audiovizualnom strategijom i regulativama, te ekonomskom logikom djelatnosti. Pojednostavljeno, prijedlog zakona ima četiri ključne i sustavne pogreške zbog kojih je taj dio zakona nužno pisati potpuno iznova: 1. tekst prijedloga svuda doslijedno sužava audiovizualnu djelatnost samo na određene principe proizvodnje određene vrste kinematografskih filmova i time potpuno izostavlja i zakida sve druge oblike audiovizualne djelatnosti, kao i pripadajuće autore i koautore, stvarajući pritom pravne okolnosti koje onemogućavaju osnovne proizvodne odnose, financiranje i plasman audiovizualnih djela 2. tekst prijedloga za jedan zakon posve nepotrebno uvodi rangiranje i selekciju autora na način da paušalno i općenito, bez obzira na vrstu audiovizualnog djela, favorizira isključivo redatelja na štetu svih drugih koautora, dok uopće ni na koji način ne prepoznaje autore audiovizualnih djela koja nisu filmovi, te stvara ogroman pravni vakum u audiovizualnoj djelatnosti 3. prijedlog zakona nametljivo pretjerano favorizira kolektivno sakupljanje autorskih prava, degradirajući legitimna imovinska prava autora u još jedan parafiskalni namet, ne obazirući se na neprimjenjivost i štetnost takvog pristupa, na uvriježene standarde u Europi i svijetu, a neopravdano restriktivno onemugućava sve druge oblike ostvarivanja individualnih autorskih prava, što izrazito ide u prilog samo jednog privatnog društva za sakupljanje kolektivnih prava, a uglavnom ne u prilog autora – dapače mnogim autorima može nanijeti i značajnu imovinsku štetu (ponajprije scenaristima, redateljima i snimateljima) 4. nerazumijevanjem i neprepoznavanjem uloge i prava proizvođača audiovizualnog djela, te mandatornim zaprekama ustupanja prava, proizvođače audiovizualnih djela tekst prijedloga dovodi u poziciju koja je u sukobu s AVMS Direktivom EU, s najmanje dva hrvatska zakona, sa sektorskim koregulacijskim sporazumom, s propozicijama EU fondova, s ekonomskom logikom koja je pretpostavka postojanja audiovizualne djelatnosti i s uvriježenom poslovnom praksom u Europi. Iz navedenih razloga smatramo da se prijedlog zakona u dijelu koji se odnosi na autorstvo audiovizualnih djela ne može nikako popraviti doradom pojedinih članaka, nego je neophodno iz osnove promijeniti pristup i uvrstiti kompetentno razumijevanje audiovizualne djelatnosti u cijelini, te zamagljenu selektivnost i paušalnost zamijeniti stručnošću, cjelovitošću, preciznošću i razmjernošću u odnosu na sva audiovizualna djela na koja se zakon odnosi, kako zakon ne bi nanio značajne štete čitavoj audiovizualnoj djelatnosti u Hrvatskoj, što ovakav prijedlog zakona uvjerljivo jamči. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
85 Silvestar Dragoje NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti podržavam kolegu Davora Tolju koji Kaže : U svakom slučaju podržavam da se autorska i izvođačka naknada na internetu prikupljaju putem ZAMP-a i HUZIP-a i to na pošten način. Što se tiče tzv. fizičke prodaje nosača zvuka, odnosno inernetske prodaje istih, tu postoji jedan problem. 80-tih godina, sklapajući izdavački ugovor sa diskografom, bilo je jasno definirano koliki postotak ima glavni izvođač, a koliki prateći ili gostujući glazbenici koji su time bili plaćeni za svoje učešće u snimanju. Danas, prateći glazbenici traže fiksni honorar za snimanje i to puno veći nego što bi ostvarili od fizičke ili internetske prodaje snimljenog materijala i time se praktički odriču svog udjela od fizičke ili internetske prodaje glazbenog uradka. Njihova izvođačka prava skupljena HUZIP-om od izvođenja pjesme na radiju, tv-u i sl. ostaju i dalje njihovo pravo. Uređivanje prikupljanja tog prava na internetu mora biti riješeno pravično, kako za glavnog izvođača tako i za gostujuće glazbenike. I upravo je to, kao i autorsko pravo i diskografsko pravo, odnosno njihova pravična raspodijela, ono što je potrebno urediti ovim zakonom. Ovako You tube, Vimeo, Dezeer i sl. uzimaju naše novce, a mi svi zajedno dobijamo mrvice. Njih treba natjerati da pošteno plate naš dio. Silvestar Dragoje Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
86 Dragana Tomić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio i tv postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. S poštovanjem, Dragana Tomić, članica Zagrebačke filharmonije Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
87 Nika Bokić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao studentica Kazališne režije i radiofonije podržavam komentar Nore Krstulović te ga u nastavku dijelim: * * * * * Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
88 miroslav matanović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. stoga bi trebalo u novom zakonu trbalo i to regulirati . Podržavam da se skladatelji autori pjesama kao i glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. lp, Miroslav Matanović Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
89 Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Europska, pa i hrvatska legislativa, kad su posrijedi autorska prava, zasniva se na monističkoj teoriji, prema kojoj je to jedinstveno pravo s dva elementa: osobnim i imovinskim – izravna posljedica je ograničen prijenos autorskog prava: moralno pravo ne može se prenijeti na trećeg. No, neke odredbe Nacrta prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (čl. 93. stavak 4 i 5), zadiru izravno u ove temelje i upravo su im suprotne, a nemaju uporiše ni u Direktivi o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu EU: kad su posrijedi autorska prava vezana uz djela stvorena u radnom odnosu, "automatizam" prijenosa autorskog prava s autora na nakladnika/medij kao nositelja prava je contradictio in adjecto osnovama na kojima se legislativa autorskog prava u Hrvatskoj zasniva. Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) takva je zakonska regulativa neprihvatljiva. Tim više što je aktualnim Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (čl. 76. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) definirano da se, u slučaju kad se tijekom obavljanja obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu regulira stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, kao i u kojem opsegu i trajanju. U suprotnom, ako to ugovorom o radu nije regulirano, autorsko pravo zadržava autor bez ograničenja. „Premještanje“ autorskog prava s primarnog nositelja – autora - na sekundarnog – poslodavca, kao polazne osnove, je salto mortale kojim zakonodavac pogoduje poslodavcima, a autore stavlja u nepovoljniji položaj, izravno im ugrožavajući imovinska prava jer sva prava iskorištavanja autorskog djela dobiva nakladnik. S obzirom da „šprancama“ ugovora o radu autori autorska prava stvorena u radnom odnosu, u praksi, zbog nesrazmjera u odnosu snaga gotovo u pravilu prenose na poslodavce, razumno rješenje koje bi reguliralo odnos autora i poslodavca u medijima bilo bi ono u kojem autor autorsko pravo na svoje djelo ponovo stječe prekidom radnog odnosa, a poslodavac dobiva svojevrsno pravo „prvokupa“ te isplatom primjerene naknade, čiji bi se parametri izračuna također trebali definirati kroz ZAPSP, osigurava da bivši radnik više nema potraživanja po toj osnovi. Time bi se izbjegli i neželjeni sudski sporovi. Opstanak predložene odredbe o automatskom prijenosu bez vremenskog ograničenja drastično bi ugrozio prava autora, ponajprije novinara i fotoreportera, a upitan bi bio i interes poslodavca da autore zadrži u radnom odnosu, kad ionako zadržava pravo na iskorištavanje njihovih autorskih djela. Zakon u potpunosti zanemaruje slobodne novinare, odnosno ne navodi ih izrijekom u onim člancima u kojima se definiraju ugovorni odnosi između autora i kupaca autorskih djela. Trebalo bi ih izrijekom uvrstiti u zakon, a taj bi se dio mogao riješiti eventualnim člancima zakona o koautorstvu slobodnjaka i medijske kuće. DZNAP autorima u medijima smatra novinare, fotoreportere i snimatelje, bez obzira jesu li u stalnom radnom odnosu u mediju ili su u statusu slobodnih novinara. Nisu ugrožena samo materijalna, nego i moralna prava; predloženim se rješenjem poslodavcu, kao nositelju prava, omogućava da bez dopuštenja primarnog autora mijenja, dopunjava, dovršava ili sastavlja autorsko djelo i distribuira ga pod svojim imenom, čime se zadire u osnovno pravo na priznanje autorstva – pravo autora da bude potpisan, poznat javnosti. Kad je posrijedi „obeštećenje“ autora u ostvarivanju materijalnih prava koje prenose na nakladnike, izraz „primjerena i razmjerna" naknada nije dovoljno precizan, posebno u kontekstu izraza "bitan doprinos": potrebno je poslodavce/medije zakonski obvezati na kvantificiranje naknade ili im propisati obvezu izrade pravilnika koji bi definirao "primjerenu i razmjernu" naknadu za "bitan doprinos". Pritom bi u izradi pravilnika trebalo konzultirati Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava, Sindikat novinara Hrvatske i Hrvatsko novinarsko društvo te Vijeće stručnjaka. Pritom bi institucija Vijeća stručnjaka trebala biti stručna i neovisna, a ne ovisna o imenovanju resornog ministra. U definiranju sastava članova Vijeća stručnjaka, trebalo bi konzultirati i medijske strukovne organizacije (DZNAP, HND, SNH) i predstavnike izdavača. Napominjemo i da je DZNAP, kao sudionik radne skupine za izradu ZAPSP-a, već tražio brisanje naziva „bitan“ iz ove konstrukcije. Predlažemo i da se u Zakon unese odredba o transparentnosti podataka o suradnji medijskih kuća i internetskih platformi te da se te informacije dijele s autorima, odnosno njihovim strukovnim i sindikalnim organizacijama, u razumnim vremenskim razdobljima; poželjno je mjesečno izvještavanje. Svakako internetske platforme (news agregatori i ostali koji objavljuju tuđi sadržaj) trebaju dati na uvid strukovnim organizacijama proizvođača vijesti (medijskim izdavačima) i uvide u algoritme izbora sadržaja i redoslijeda objavljivanja sadržaja, posebno kada se radi o internetskim tražilicama. Također, trebalo bi kroz zakon definirati i pristup bazama podataka. Baza novinskih autorskih dijela, ma tko ju izradio i u kojem softveru je napisao, ne može biti dostupna za distribuciju bez naknade autorima, u svim onim slučajevima u kojima se te informacije nude pod komercijalnim uvjetima. Kad je posrijedi članak 27. stavak 3, definira se da se s prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela na području države članice Europske unije ili stranke Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak, iscrpljuje pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili uvoz izvornika ili primjeraka autorskog djela u treću državu, kao i pravo na naknadu za javnu posudbu autorskog djela. Znači li to da se, prodajom prava na distribuciju izdavaču, autor ne može naplatiti od press clippinga? Ili nakon što press clipping (pre)proda, distribucija postaje slobodna? Kod zbirki i autorskih baza podataka iscrpljenje prava distribucije odnosi se samo na daljnju prodaju. Znači li ovo da se jedno izdanje novina može smatrati bazom podataka, a nakon toga, primjerice, clippinzi mogu slobodno distribuirati sadržaje? Ako se ovi stavci zakona tumače na taj način, DZNAP nije suglasan s njima i traži izmjenu koja će onemogućiti iscrpljivanje prava distribucije prvom prodajom ili prijenosom vlasništva nad izvornikom. Za Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) predsjednica Valentina Wiesner Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje te se daju sljedeća pojašnjenja: U pogledu izmijenjenog uređivanja prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu napominje se da su predloženim izmjenama prethodile brojne analize komparativnog zakonodavstva država članica Europske unije, u cilju pronalaženja odgovarajućeg rješenja za potrebe reguliranja ovih odnosa u Republici Hrvatskoj, s obzirom na to da se postojeći model zakonskog uređenja u praksi nije pokazao kao odgovarajući te su iz njega proizlazili brojni problemi i nejasnoće. Predmetnim Nacrtom prijedloga zakona je ovo pitanje uređeno slično kao u većini država članica Europske unije. S obzirom na to da svaki sektor poslovanja ima svoje specifičnosti, pitanja vezana uz autorska djela stvorena u radnom odnosu nije moguće regulirati na način da se zakonom detaljno razraduju pojedinosti specifične za svaki takav sektor, ali je odgovarajućim odredbama ostavljena mogućnost drugačijeg uređenja odnosa između autora i poslodavca od onog koji se podrazumijeva ukoliko taj odnos nije uređen posebnim aktom ili ugovorom. Ukazujemo da je temeljem ovoga javnog savjetovanja usvojen prijedlog dionika iz sektora novinarstva slijedom čega se u članku 94. stavku 2. dodaje i kolektivni ugovor kojim može biti detaljnije određena posebna primjerena naknada navedena u tom članku. Napominje se da se na slobodne novinare i druge autore koji nisu u radnom odnosu primjenjuju opće odredbe o pravima autora iz ovoga Zakona.
90 Davor Kelic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Svjestan sam da je kontrola autorskih prava na internet teska no uopce ne pokusati je puno gore, pogotovo u vremenu dok sve vise zanimanja, ukljicujuci i kulturu u svoj rad ukljuciju internetsko poslovanje. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
91 Hrvatska glazbena unija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA OBRAZLOŽENJE ZAHTJEVA ZA UVOĐENJE OBVEZNE KOLEKTIVNE ZAŠTITE IZVOĐAČKIH PRAVA: • Prijedlog ZAPSP-a koji se nalazi na javnoj raspravi legitimira model zaštite izvođačkih prava koji se kroz niz godina pokazao kao potpuno neefikasan i krajnje netransparentan, i koji je rezultirao time da, po nekim procjenama i anketama među izvođačima, preko 98% izvođača ne prima apsolutno nikakvu naknadu za digitalno korištenje njihovih snimaka. • Napominjemo pritom da su ta izvođačka prava naplaćena od strane diskografa, ali nisu proslijeđena izvođačima. • U Republici Hrvatskoj daleko najveći broj i glavnih i pratećih izvođača nema potpisane nikakve ugovore s diskografima, što je vidljivo iz brojnih komentara na e-Savjetovanju koje je upravo u tijeku. • Utoliko sadašnji model, na kojem se bazira Prijedlog ZAPSP-a koji je stavljen na javno savjetovanje, drastično krši načelo ugovorne slobode izvođača, kao originalnih vlasnika izvođačkih prava. • Posebno to pravo ugovorne slobode krši članak 58., kojim se predviđa konvalidacija nepostojećih ugovora, protivno osnovnoj postavki ZAPSP koja propisuje da su autorskopravni ugovori u načelu u pisanoj formi. • U bivšoj državi nije bila uobičajena praksa da se ugovori s pratećim glazbenicima potpisuju, a ta se praksa nastavila i do danas. • To znači da jedan ogromni segment izvodilaštva glazbe nije ugovorno pokriven, te su izvođačka prava i dalje u vlasništvu samih izvođača. • Usprkos tome što ne postoje ugovori, i nisu vlasnici izvođačkih prava na tim snimkama, proizvođači fonograma godinama ta prava neovlašteno naplaćuju, i zadržavaju za sebe. • Iz e-Savjetovanja je razvidno da diskografi tumače zakon na način da samo glavni izvođači imaju prava na snimkama. • To je potpuno netočno, jer Direktiva ne pravi razliku u pravima između glavnih i pratećih izvođača. • Utoliko su države članice, prema odredbama Direktive, dužne iznaći model po kojem će svi vlasnici izvođačkih prava, i glavni i prateći, i oni koji su prenijeli svoje ekskluzivno pravo i oni koji nisu, primiti naknadu za korištenje svojih snimljenih izvedbi. • Što se tiče glavnih izvođača, diskografi tvrde da su na njih prenesena izvođačka prava činjenja dostupnim javnosti kroz ugovore u kojima se regulirala isključivo komadna prodaja analognih nosača zvuka. • Činjenica da se korištenje na internetu pokušava nametnuti kao komadna prodaja nosača zvuka u potpunoj je suprotnosti s logikom ali i sa pravom. • Kod digitalne distribucije i naplatnih servisa nema ni proizvodnje ni prodaje nosača zvuka. • Također, krajnji korisnik ne postaje vlasnikom bilo kakvog proizvoda, što bi komadna prodaja podrazumijevala, ne može ni posuditi nekome, niti prodati, niti na bilo koji drugi način raspolagati s „kupljenim proizvodom“. • Korisnik isključivo stječe pravo da mu je snimka privremeno dostupna, isključivo za preslušavanje, i to samo za vrijeme dok plaća pretplatu (najam) digitalnim servisima. • Primjerena usporedba bi mogla biti ona između knjižare i knjižnice. • U knjižari kada netko kupi knjigu ona postaje njegovo vlasništvo, i može je odnijeti kući, nekom pokloniti ili posuditi, ili ako želi i uništiti, odnosno s njom raspolagati po vlastitom nahođenju. • U knjižnici se, na osnovi mjesečne ili godišnje pretplate, posudi onoliko knjiga koliko neki čitatelj želi pročitati (tzv. „all you can eat „model). • Knjiga se u knjižnici posuđuje, pročita i vrati, i taj odnos traje sve do trenutka kada istekne članarina, nakon toga knjige nisu dostupne čitatelju dok tu članarinu ne obnovi. • Potpuno istovjetan model onome streaming servisa. • Taj je model po svim karakteristikama daleko najsličniji, ili čak identičan sustavu tzv. „rental right“, pravu iznajmljivanja, koje postoji u ZAPSP-u. • Kod toga prava godinama je ustaljena i neupitna zakonska praksa da se kod iznajmljivanja nosača zvuka naknada ostvaruje kolektivno, i da autori, izvođači i diskografi dijele naknadu na tri jednaka dijela. • Diskografi su posve identičan model iznajmljivanja snimaka na internetu jednostrano i neosnovano proglasili supstitutom komadne prodaje. • Jedini razlog za takav postupak diskografa je kako bi se pravnim nasiljem preraspodijelila naknada između triju ravnopravnih prava na snimci, u korist diskografa a na štetu autora i izvođača. • Tako je dotadašnji (i još važeći) omjer raspodjele kod iznajmljivanja nosača zvuka- 33 (autori): 33(izvođači): 33(diskografi), kod iznajmljivanja snimke na internetu prešao u model 1,2 (autori): 5 (diskografi). • Izvođači su iz raspodjele nestali, sada su inkorporirani u diskografsku naknadu. • Od tih 5, koliko sada naplaćuju diskografi, 0,46 dopada glavne izvođače, a prateći glazbenici su potpuno isključeni iz raspodjele. • Dakle, od 33:33:33 do 1,2 (autori): 0,46 (glavni izvođači): 0 (prateći izvođači): 4,54 (diskografi). • Ta drastična preraspodjela naknade s kreativaca na distributere, koja je jedini uzrok krajnje poremećenih odnosa između nositelja prava, dogodila se potpuno nelegalno, na bazi nepostojećih ugovora, ili nevažećih ugovora u kojima prava činjenja dostupnim javnosti (ili kolovijalno „internetska“, ili „digitalna“ prava) nisu izrijekom navedena, jer u vrijeme potpisa ugovora nisu niti postojala. • Radi se dakle o pravnom nasilju bez presedana, koje uz to što je nezakonito, je i duboko nemoralno. • Zbog dalekosežnosti i sveobuhvatnosti ovog manevra, kao i njegovog financijskog efekta, jedan je analitičar taj prelazak glazbe iz analognog u digitalno doba nazvao „najvećom jednokratnom prevarom u povijesti čovječanstva“. • U Europi je bilo već nekoliko slučajeva gdje su sudovi presudili da ti stari ugovori ne vrijede, i da se ne odnose na prava činjenja dostupnim javnosti, dakle da su se diskografi lažno predstavljali kao ovlašteni zastupnici izvođačkih prava na tim snimkama. • Diskografi su itekako svjesni da bi svi ti stari ugovori pali u možebitnom sudskom postupku, i to su priznali činjenicom da ta prava pokušavaju riješiti aneksima ugovora. • Utoliko, kad i ako neki glavni izvođač želi objaviti novu snimku, mora diskografu retroaktivno prepisati svoja „internetska prava“, za sve snimke koje je ikad objavio kod tog diskografa. • Usprkos činjenici da su potpuno svjesni da na osnovi starih ugovora ne raspolažu predmetnim pravima, diskografi već godinama potpisuju ugovore s internetskim servisima, kojima garantiraju da su ugovorno regulirali sva izvođačka prava. • Ta prava, kojima ni zakonski ni ugovorno ne raspolažu, diskografi naplaćuju već godinama, i zadržavaju izvođačku naknadu za sebe, stječući nepripadajuću dobit. • I to nisu izolirani slučajevi, radi se o masovnoj pojavi. • Diskografske kuće računaju s tim da će, upravo zbog masovnosti pojave zloporabe starih ugovora, to evidentno kršenje zakona proći nekažnjeno, a zakonodavca će se lobiranjem i pritiskom prisiliti da legalizira prijenos prava bez da za taj prijenos postoji ugovorna osnova (tzv. „pressumption of transfer of rights“). • Istovremeno se od strane diskografa to masovno pravno nasilje nad izvođačima i izvođačkim pravima pokušava nametnuti kao „market practice“ (uobičajena tržišna praksa). • Nadalje, diskografi u te retroaktivne, kao i u nove ugovore, stavljaju i odredbu da je glavni izvođač kod samog snimanja riješio sva prava svih pratećih izvođača na snimci, što je činjenično netočno. • Glavni izvođači takve ugovore potpisuju u dobroj vjeri, nedovoljno upućeni, pa i zlonamjerno obmanuti u pogledu pravnog značenja pojedinih rečenica, misleći da potpisuju kako su prateći glazbenici primili jednokratnu naknadu za svoj studijski rad. • Direktiva pritom izričito navodi da jednokratna naknada glazbeniku ne znači automatski da je on prenio sva svoja prava trećoj osobi, osim u nekim specifičnim i izuzetnim situacijama, koje ima obvezu propisati zakonodavac. • Te izuzetne situacije je zakonodavac u Prijedlogu zakona propustio propisati. • Isti tip ugovora o prijenosu prava se često podmeće na potpis i vođi grupe ili orkestra, iako članovi te grupe ili orkestra nisu primili niti tu jednokratnu isplatu za studijski rad, već su kao glavni izvođači trebali sudjelovati u dobiti, ili u eventualnom gubitku nastalom od eksploatacije snimke. • Pritom unutar grupa u pravilu ne postoji interni ugovor, ili potpisane punomoći, na osnovi kojih bi svaki pojedini član grupe ili orkestra ovlastio jednu osobu da prenosi bilo kakva individualna prava pojedinih članova na treće osobe iako i to zakon jasno propisuje. • Na taj način, dakle očitim podmetanjem u ugovoru, prateći glazbenici i članovi grupa i orkestara su dovedeni u situaciju da bi, ukoliko žele ostvarivati svoja prava, trebali tužiti glavnog izvođača, odnosno vođu grupe ili orkestra, koji je neovlašteno potpisao ugovor kojim prenosi prava kojima ne raspolaže. • Sadašnji prijedlog zakona, po kojem bi svi glavni i svi prateći izvođači trebali individualnim tužbama dokazivati da nisu prenijeli svoja prava na diskografa ili na glavnog izvođača, ili na vođu grupe/ orkestra, izazvali bi milijune pravnih postupaka, i potpuni pravni kaos • Dodatni kaos kod glavnih izvođača nastaje kad neki izvođač promijeni diskografa, ili više njih, što je česti slučaj. • I na e-Savjetovanje su se javili glavni izvođači koji su promijenili diskografsku kuću, potpisali za nove snimke prijenos „internetskih prava“ novom diskografu, ali za stare snimke nisu potpisali takav ugovor, i ne primaju nikakvu naknadu. • Za te stare snimke izdavač zadržava za sebe izvođačku naknadu i za glavne i za prateće glazbenike, iako je te snimke internetskim servisima ustupio potpuno nelegalno, bez ikakvog ugovora bilo s glavnim ili s pratećim izvođačima. • Teoretski, i ti glavni izvođači, i svi prateći izvođači koji u ovom času u praksi ne ostvaruju nikakvu naknadu od činjenja dostupnim javnosti trebali bi pokrenuti sudske postupke, i to po nekoliko njih ako su mijenjali više diskografskih kuća, kako bi se izborili za svoja prava, koja im pripadaju po zakonu. • Većina izvođača ne bi ni mogla financijski izdržati troškove takvih sudskih sporova, naročito ako bi pokrenuli tužbu protiv svih diskografa za koje su snimali u karijeri. • Posebice se to odnosi na vrhunske studijske glazbenike, koji su snimali u mnogim državama po svijetu, i te su snimke objavljene kod desetina raznih nakladnika. • Taj pravni, pa i društveni problem, i te milijune potencijalnih sudskih postupaka, vrlo je jednostavno riješiti jednim jedinim stavkom u zakonima koji reguliraju autorska i srodna prava. • Ima i grupa i orkestara koji pod istim imenom djeluju i snimaju već 30, 40 pa i 50 godina. U tom vremenu promijenili su se brojni članovi, mnogi su i preminuli, a kod potpisivanja novih retroaktivnih ugovora prijenos prava potpisuju samo aktualni članovi grupe. • Samim time postoji veliki broj glavnih izvođača, ili njihovih nasljednika, koji nikad nisu prenijeli svoja prava činjenja dostupnim javnosti na diskografe, njihove snimke su na internetskim servisima, a naknada nikad ne dođe do izvođača ili njihovim nasljednicima, već ostaje kao nepripadajuća dobit izdavaču. • Direktiva prepoznaje i nepovoljnu pregovaračku poziciju izvođača kod dogovaranja uvjeta ugovora s diskografom. • Po nekim procjenama izvođačkih udruga, baziranim na analizi dostupnih ugovora i na razgovorima s izvođačima, postoji jedan zaista ekstremno mali broj izuzetno uspješnih izvođača koji su u povoljnoj pregovaračkoj poziciji u odnosu na diskografe, i mogu nametnuti svoje interese u ugovoru. • Tim izvođačima realno uopće ne treba nikakav zakon jer im je tržišna pozicija takva da mogu sami zaštititi svoje interese, i ostvariti „odgovarajuću i primjerenu“ ugovornu naknadu. • Svi ostali glavni izvođači, daleko najveći broj njih, posebno u početku karijere, bili su i još uvijek su u izrazito podređenoj pregovaračkoj poziciji u odnosu na diskografe, i potpisivali su, a i danas potpisuju ugovore koje mnogi pravni stručnjaci definiraju gotovo kao robovlasničke. • Utoliko su osnovni ciljevi Direktive, a to su: ugovorna sloboda, pravedan balans prava i interesa, i odgovarajuća i razmjerna naknada, za ogroman broj glavnih izvođača realno potpuno neostvarivi kroz individualne ugovore. • Upravo zato je u Direktivi ostavljena mogućnost nacionalnim zakonodavcima da kroz postojeće, ili nove zakonodavne modele, uspostave balans u situacijama kada je on očito poremećen, i da autorima i izvođačima osigura „appropriate i proportionate remuneration“, što drugim riječima znači da se kroz zakon treba revidirati postojeće, i utjecati na buduće odnose između diskografa i izvođača. • Jedini način da se ciljevi Direktive, dakle odgovarajuća i primjerena naknada za SVE izvođače na snimci, zaista i ostvare u praksi je intervencija u zakonodavne okvire. • Potpuno je nemoguće taj rebalans provesti na individualnoj osnovi jer bi to značilo potpisivanje milijuna novih ugovora ili dodataka ugovorima, kojima bi se ispravljali trenutni odnosi između diskografa i svih glazbenika na svakoj pojedinoj snimci. • Jedino realno i uopće izvedivo rješenje za ovaj pravni kaos je da države zakonom zaštite izvođače i njihova prava od „neprijateljskog preuzimanja“ te da se zakonom garantira izvođačima pravo na neodrecivu naknadu, bez obzira jesu li potpisali ugovor o prijenosu ekskluzivnih prava s diskografima ili takav ugovor ne postoji, što je u Hrvatskoj najčešći slučaj. • Jedini način da se taj masovni ugovorni rebalans provede u praksi je kroz kolektivnu zaštitu. • Kolektivna zaštita pritom nije nikakav presedan jer se već efikasno implementira u raznim područjima masovnog korištenja snimaka. • Jedine organizacije koje raspolažu svim podacima nužnim za striktnu provedbu odredaba Direktive su udruge za kolektivnu zaštitu prava. • Pritom nitko u sustavu ne bi bio oštećen ni na koji način, sva tri dionika glazbene produkcije bi ostvarili ono pravo koje im i dosadašnji zakoni, a osobito nova Direktiva garantiraju. • Posebno pogodan bi taj model bio za internetske servise, koji bi jednim ugovorom regulirali sva izvođačka prava na svim snimkama, kao što to već kolektivno reguliraju s autorima • Protiv takvog rješenja mogu biti samo oni čiji motivi u startu nisu pošteni, i čije su namjere da sebi prisvoje izvođačku naknadu, koja im ni po ugovoru, ni po sadašnjem zakonu, ni po Direktivi ne pripada. • Uz to je nedvojbena činjenica da sami diskografi u ovom času koriste model koji se uvelike oslanja na sve elemente kolektivne zaštite prava. • Vlasnici fonograma pritom ne ostvaruju ta prava preko svojih udruga za kolektivnu zaštitu, što bi bilo najlogičnije, najjednostavnije i najekonomičnije rješenje. • ZAPRAF po zakonu i rješenjem DZIV-a može štititi isključivo prava proizvođača fonograma, pa su za potrebe „individualne zaštite izvođačkih prava“ izmišljeni tzv. agregatori. • Agregatori su de facto „parakolektivne“ organizacije za kolektivnu zaštitu, bez dozvole DZIV-a, i to s jednim i isključivim ciljem: da mogu „u paketu“, uz diskografska, ugovarati i naplaćivati i izvođačka prava. • Apsolutno svi ključni elementi kolektivne zaštite prava su i sada prisutni u modelu koji trenutno primjenjuju diskografi u odnosima s internetskim servisima. • Kod individualne zaštite prava vlasnik prava unaprijed ugovara uvjete korištenja svake pojedine snimke. • To je apsolutno optimalno i nužno u velikom broju slučajeva kada autor ili izvođač može izravno i unaprijed, osobno ili preko ovlaštenog posrednika, kontrolirati i postavljati posebne uvjete za opseg i namjenu pojedinačnog korištenja svakog svog autorskog djela ili izvedbe. • U slučaju ugovora diskografa s internetskim servisima ne pregovara se individualno o uvjetima korištenja pojedinačne snimke, nego za cjelokupni katalog vrijede isti uvjeti korištenja. • Taj model licenciranja, tzv. „blanket licence“, uobičajen je i tipičan upravo za kolektivno ostvarivanje prava. • Nakon što se prava proizvođača fonograma, u „paketu“ s izvođačkim pravima, kolektivno ugovore, i prikupi se naknada, ta se naknada isplati diskografima. • Tek tada nastupa tzv. „individualna zaštita“, tj. diskografi na osnovi postojećih (a često i nepostojećih) individualnih ugovora, ili čak vrlo proizvoljno, potpuno netransparentno isplate (ili najčešće ne isplate uopće) dio primljene naknade glavnim izvođačima. • U stvari se u ovom modelu tzv. individualna prava ostvaruju kolektivno, a izvođačka je naknada potpuno nestala, odnosno „utopljena“ je u ugovor između vlasnika fonograma, agregatora i „streaming“ servisa. • Pritom jednostavno ne postoji način da diskografi mogu ispuniti osnovni cilj direktive, a to je da naknada stigne do svakog pojedinog izvođača na snimci, barem u onom dijelu gdje je izvođače moguće identificirati. • Relevantni podatci nužni za isplatu naknade su: tko sudjeluje (svira ili pjeva) na pojedinoj snimci, i broj bankovnog računa osobe koja pjeva- svira na toj snimci. • Te podatke diskografi ne posjeduju, i samim time ne mogu ostvariti ciljeve Direktive, čak i kada bi to htjeli. • Tim podacima raspolažu jedino udruge za kolektivnu zaštitu izvođačkih prava, koje su u stanju osigurati da plaćena naknada stigne do svih dionika koji imaju zakonsko pravo na naknadu. • HUZIP u ovom času raspolaže s 9.140 punomoći kojom su ga izvođači ovlastili da štiti njihova prava činjenja dostupnim javnosti. • HUZIP u svojoj bazi ima provjerene podatke o glavnim i pratećim glazbenicima na preko milijun snimaka, s preko 4 milijuna registriranih pojedinačnih snimljenih izvedbi na tim snimkama. • U International performers database (IPD), međunarodnoj bazi koja registrira sve izvođače na snimkama, i koje je HUZIP član te ima pristup svim podatcima, ovog časa je 700.000 registriranih izvođača. • HUZIP na osnovu toga može garantirati da će svi, i glavni i prateći glazbenici, primiti naknadu za sve snimke na kojima su u karijeri sudjelovali, bez obzira tko je bio izdavač, ili vlasnik prava proizvođača fonograma. • Pritom je razumljivo da odgovarajuća i primjerena naknada ne može biti ista ako se radi o glavnom izvođaču, koji preuzima kompletan rizik udjela u uspjehu snimke, ili o pratećem glazbeniku, koji je najčešće već primio jednokratnu naknadu za snimanje, bilo od glavnog izvođača, producenta snimke ili diskografa. • Kakvi će biti ti omjeri naknade između glavnog i pratećih izvođača stvar je ugovora između izvođača, ukoliko takav ugovor postoji, odnosno pravilnika, ukoliko takav ugovor ne postoji, što je u praksi najčešći slučaj • Takav pravilnik može donijeti jedino udruga za kolektivnu zaštitu, u dogovoru sa svojim članovima i njihovim strukovnim udrugama. • Donošenje takvog pravilnika je jedino moguće ukoliko se ta prava ostvaruju kolektivno. • Direktiva prepušta nacionalnim zakonodavstvima da iskoristi razne postojeće ili nove mehanizme kako bi se autorima i izvođačima osiguralo pravo da sudjeluju u dobiti koja se ostvaruje na internetu. • Ti mehanizmi uključuju kolektivno pregovaranje, ali nikako ne isključuju neodrecivo pravo na izvođačku naknadu, kao i obveznu kolektivnu zaštitu tog prava. • Utoliko je prijedlog svih izvođačkih udruga po čitavoj Europi, koji je u prethodnoj verziji prijedloga ZAPSP-a bio implementiran u članku 128. stavak 3. tog prijedloga, u cijelosti u skladu s idejom i ciljevima Direktive. • Isto je potvrdio i glavni koordinator EU komisije za implementaciju Direktive u nacionalna zakonodavstva država članica. • Postavlja se logično pitanje, ako taj mehanizam podržavaju sve izvođačke udruge u EU, i sve međunarodne asocijacije izvođača, ako se kroz e savjetovanje pokazalo da ogromna većina i glavnih i pratećih izvođača u Hrvatskoj također podržava takvo rješenje, i ukoliko taj mehanizam nije u suprotnosti s duhom i ciljevima Direktive, čiji se interes štiti inzistiranjem da se takav članak ne nađe u ZAPSP-u? • Također je pitanje zbog čega je „ZAPRAF protiv“ takvog rješenja, koje bi garantiralo da će svi izvođači na snimci primiti pravičnu naknadu za korištenje svojih izvedbi na internetu? • Jedini logični odgovor na to pitanje je da članovi ZAPRAF-a imaju izravni financijski interes upravo u ovako pravno nereguliranom, netransparentnom i neurednom poslovnom modelu, u kojem je moguće da ogroman dio izvođačkih prava nikad ne stigne do izvođača, već kao nepripadajuća dobit ostane na računima diskografa. • Jako je uočljivo da u okviru ovog savjetovanja niti jedan jedini izvođač nije izrijekom iskazao svoju zabrinutost činjenicom da bi mu kolektivno ostvarivanje prava činjenja dostupnim javnosti u nekoj mjeri ograničilo mogućnost individualnog pregovaranja sa svojim diskografom. • Oni koji su jedini izuzetno zabrinuti za individualna prava izvođača, i inzistiraju da izvođači i dalje pojedinačno pregovaraju s diskografima, su upravo sami diskografi, uz jedan minorni broj autora ili izvođača koji su i sami vlasnici producentske ili diskografske tvrtke. • Apsolutno svaki diskograf se u svojim komentarima pozivao na neotuđivo pravo izvođača da individualno pregovara o izvođačkim pravima sa svojim diskografom, kao ključni argument zbog koje se prava izvođača ne bi ostvarivala kolektivno. • Apsolutno svi diskografi inzistiraju na individualnom ostvarivanju tog izvođačkog prava, a apsolutno svi izvođači koji su se javili na savjetovanje traže od zakonodavca da se ta prava ostvaruju kolektivno. • Pritom nitko, ni diskografi ni autori ni izvođači, desetljećima ne osporava činjenicu da se na radijima, televizijama, kod priopćavanja javnosti, privatnog kopiranja ili najma nosača zvuka, izvođačka prava ostvaruju kolektivno, i da su time također ograničena prava izvođača na individualno pregovaranje s njihovim diskografima. • Zakonodavac bi svakako trebao uzeti u obzir tu činjenicu i njen kontekst, i krenuti od činjenice da činjenje dostupnim javnosti nije novi oblik komadne prodaje već oblik priopćavanja javnosti. • Također treba uzeti u obzir da ogromna većina izvođača smatra kako će njihov interes kod ovog oblika masovnog korištenja snimaka biti bolje zaštićen kroz kolektivnu zaštitu, nego što bi to bilo kroz pojedinačne ugovore s diskografima. • Takva jednoglasnost izvođača uvelike je uvjetovana njihovim dosadašnjim lošim iskustvom, s obzirom da je iz savjetovanja očigledno da već godinama ne ostvaruju nikakav prihod, ili ostvaruju neprimjereno mali prihod od iskorištavanja njihovih snimljenih izvedaba na internetu. • Posve je jasno da je sadašnjim prijedlogom zakona potpuno nemoguće promijeniti tu izuzetno lošu praksu za izvođače. • Zakonodavac de facto odredbama ovog zakona odlučuje hoće li prekinuti pravno nasilje, i osigurati da izvođačka naknada zaista dođe do izvođača, ili će daleko najveći dio te izvođačke naknade postati prihod diskografa, kao što se to evidentno i dokumentirano događa već dugi niz godina. • Važno je naglasiti da izvođači i njihove udruge ne traže da se promjeni zakon tako da on bude PROTIV diskografa, nego da bude ZA izvođače. • Da je ovaj dosadašnji model dobro funkcionirao, i da je novac stizao do svih, ili barem do razumne većine izvođača kojima taj novac pripada, taj model se možda ne bi dovodio u pitanje. • Ali realnost je na žalost drukčija, ovaj model ne funkcionira, izvođački novac se naplaćuje, a ne isplaćuje izvođačima. • Ili bolje rečeno, ovaj model se pokazao odličnim za diskografe, jako lošim za izvođače. • Ovakav ZAPSP kakav se nalazi u javnoj raspravi utoliko je evidentno protivan javno deklariranim i legitimnim interesima izvođača, izrazito pogoduje posrednicima u distribuciji snimaka na uštrb kreativnih pojedinaca, de facto dokida izvođačka prava u smislu kako ih je propisala Rimska konvencija, suprotan je duhu i ciljevima Direktive EU o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, a samim time i protivan političkoj volji zastupnika Europskog parlamenta, koji su Direktivu u ovom obliku izglasali značajnom većinom glasova. • Opravdano pitanje je utoliko čije interese zapravo štiti Ministarstvo kulture kao predlagač zakona, kada sve izvođačke udruge, i ogromna većina izvođača traži drukčije rješenje od onog koje je trenutno na snazi, i koje je uvršteno i u prijedlog novog ZAPSP-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
92 Teodora Sucala Matei NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Apsolutno podržavam jer je tužno da u vremenu sve veće internetske zastupljenosti i kada se sve više poslova obavlja putem interneta umjesto da zaštitimo svoje umjetnike okrećemo im leđa. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
93 Mario Kovač NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Štoviše, čak mi se javlja opravdana bojazan da i to ima skrivenu svrhu. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi osobito onima koji se usko tiču moje struke - kazališta. Kolegica Nora Krstulović je već detaljno iznijela nelogičnosti pa ću se složiti s njom bez potrebe za ponavljanjem već izrečenog i napisanog. Zbog toga se pridružujem zahtjevima kolega i kolegica da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će poštenije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
94 LOVRO KRSNIK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao profesionalni kazališni redatelj PODRŽAVAM SADRŽAJ KOMENTARA NORE KRSTULOVIĆ koji u nastavku dijelim: Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Podsjećam da je rok za usklađivanje s nadređenim direktivama: 7. lipnja 2021. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
95 Tomislav Ištok NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Slažem se sa svime navedenim u e-mailu koji sam primio. Ja također imam mnogo snimaka koje se puštaju na internetu bila to klasična ili zabavna glazba. (violina i klavir,orkestri ZF,SOHRT,HKO i mnoge zabavne pjesme različitih autora i izvođača),za koje nikada nisam primio naknadu, a ne želim se odreći prava na to. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. lp Tomislav Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
96 MARINA PEJNOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Podržavam komentar Nore Krstulović te ga dijelim. *** Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
97 Akademija dramske umjetnosti III. SRODNA PRAVA, PRAVO UMJETNIKA IZVOĐAČA Područje kazališta i izvedbenih umjetnosti predlažemo u zakonu precizno definirati, a status koautora i prepoznatljivost autorskim profesijama u izvedbenim umjetnostima dati kazališnim redateljima, dramskim piscima, autorima dramatizacije, dramaturzima, scenografima, kostimografima, oblikovateljima svjetla i koreografima. U čitavom tekstu Nacrta prijedloga zakona kao autori u području dramske umjetnosti navode se isključivo kazališni redatelji, glumci i plesači, i to u članku 120. Nacrta kao izvođači. Kazališni redatelji nikako nisu izvođači, već kazališni autori, izvođači mogu biti samo ako se pojavljuju na sceni kao sudionici u izvedbi predstave. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Komentar se odnosi na nedostatnu prepoznatljivost autorskih profesija koje djeluju u području kazališne djelatnosti u ovom Nacrtu prijedloga Zakona, pa vezano uz to ističemo da je u članku 7. stavku 2. Nacrta prijedloga zakona vidljivo da autorskopravnu zaštitu uživaju dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, te jezična djela - pisana i govorna, a sva se ta djela odnose upravo na kazališnu umjetnost. I druge djelatnosti vezane uz kazalište mogu rezultirati stvaranjem djela koja mogu uživati autorskopravnu zaštitu ako udovolje općim uvjetima navedenim u članku 7. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona (npr. scenska glazba, maske i kostimi, scenografija i sl.). Komparativnom analizom zakonskih uređenja država članica Europske unije utvrđeno je da prevladava stajalište da je kazališni redatelj umjetnik izvođač, a ne autor djela. Pratit će se razvoj uređenja ovog pitanja na europskoj i na međunarodnoj razini te će se, ako se ukaže potrebnim, izvršiti u budućnosti zakonske promjene u pogledu definiranja prava kazališnih redatelja. Međutim, napominje se da ako je uz prethodno odobrenje autora scenskog djela kazališni redatelj u pripremi kazališne predstave izvršio brojne i značajne intervencije u samom djelu, u tom slučaju se može raditi o preradi djela, na kojoj kazališni redatelj može imati autorska prava sukladno ovom Zakonu. Umjetnici izvođači (glumci) nositelji su srodnih prava prema ovom Zakonu.
98 Akademija dramske umjetnosti NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, u trenutku kada Republika Hrvatska predsjeda Europskom unijom smatramo kako je svaka naša odluka vezana za zakonodavni okvir posebno vidljiva, u tom smislu donošenje zakona kojim se uređuje područje kulture smatramo važnim ne samo stoga što uređuje odnose u našoj zemlji već i stoga što donosi rijetku priliku da našim rješenjima inspiriramo druge. Kao glavni nedostatak Nacrta prijedloga zakona vidimo prije svega zastarjelost u dijelu u kojem ne sagledava područje kulture u suvremenom autorskom, medijskom i prezentacijskom kontekstu, što je prije svega bio razlog sastavljanja direktiva EU s kojima se zakon usklađuje, odnosno što je smisao i duh predmetnih direktiva. Nacrt zakona tako ne uređuje sve ono što je područje audiovizualnih formata koji nisu “klasično” audiovizualno djelo, ne razlikuje ni različite vidove multimedije i suvremene multimedijske izvedbe u kojima se miješaju različite umjetnosti. Iz ovog anakronizma vjerojatno proizlazi prijedlog da se kazališne redatelje, među koje se vjerojatno slijedno ubraja i autore multimedijalnih izvedbi, svrstava u izvođače. Niti u jednoj točci Prijedloga nacrta zakona ne spominje se područje videoigara, što nikako nisu računalni programi (!), koje je u RH u eksponencijalnom ekonomskom rastu, ima doseg i publiku veću od bilo kojeg drugog medija, za koje se pripremaju umjetnički studijski programi i koje je već izmjenama i dopunama Zakona o audiovizualnim djelatnostima iz 2018. postalo dio AV područja; iz čega zaključujemo kako se ovim propustom radi i o izostanku harmonizacije zakona. Mišljenja smo kako zakonski okvir uređenja autorskih prava već desetljećima ne prepoznaje na pravilan i pravedan način sustav koautora audiovizualnih djela, izostaje rasprava sa strukom, zbog čega novi prijedlog zakona u čl. 15. umjesto da proširuje krug koautora ili isti barem dovodi u vezu sa stvarnim stanjem, isti još dodatno sužava. Smatramo kako je krajnji trenutak i stvar nužnosti, a ne rasprave i savjetovanja, priznati kolegicama i kolegama, autoricama i autorima, koji djeluju u audiovizualnom području status koji oni imaju, a to je onaj koautora djela. Film je kolektivno djelo koautora, zbog čega smatramo kako je neprihvatljivo je da ijedna od temeljnih umjetničkih filmskih profesija (redatelj, direktor fotografije, montažer, scenograf, kostimograf) u Nacrtu prijedloga zakona nema koautorski status. Akademija dramske umjetnosti kao visokoškolska obrazovna ustanova umjetničkog područja u sklopu svojih studijskih programa obrazuje studente kao buduće umjetnike, dakle kao autore djela čija je osobnost i sposobnost izražavanja u središtu pažnje. S pravom se može postaviti pitanje kako je moguće školovati se kao umjetnik, biti umjetnik, a da istovremeno rezultat vašeg umjetničkog rada nije autorsko djelo. Postavljanje ovog pitanja ima, osim onog retoričkog, i stvaran učinak na području kreiranja interesa budućih studenata za umjetničke studije. Smanjeno zanimanje za umjetničko područje, koje može proizaći iz uskraćivanja moralnih i materijalnih prava autora, sasvim će sigurno dovesti i do slabljenja kulturnih dosega audiovizualnih i izvedbenih djela koja će se u budućnosti proizvoditi u Hrvatskoj, a preko toga i do slabljenja kulturnog identiteta naše zemlje. Ovaj bi efekt u slučaju da se naši prijedlozi ne usvoje svakako trebalo uvrstiti u dio nacrta naslovljen s "Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći". ZAKLJUČAK I PRIJEDLOZI IZMJENA I DOPUNA: Zbog svega navedenog smatramo kako je Prijedlog nacrta zakona o autorskom i srodnim pravima nužno osuvremeniti i dovesti u bolji odnos s trenutnim stanjem u kulturnom i medijskom prostoru, tako štiteći autore svih umjetničkih područja i disciplina. Zakonom zaštiti, s definiranim moralnim i materijalnim pravima, sve autore i autorska zanimanja, kako bi se zaštitio integritet i dignitet osoba i profesija te osigurala primjerena i razmjerna naknada za autorski rad i raspolaganje intelektualnim vlasništvom. Terminologiju zakona predlažemo osuvremeniti i proširiti područje na koje se odnose bez obzira na u pravnoj praksi uvriježene termine - poput npr. zastarjelog i nejasnog pojma videograma i “uskog” shvaćanja pojma audiovizualnog djela. Uvesti u Prijedlog zakona područje videoigara, kako bi se područje uredilo, autore zaštitilo i tako, uz harmonizaciju s već donesenim zakonima, podržalo razvoj sektora. U članak 7., uz videoigre, pod oblike umjetničkog autorskog rada, potrebno je uvrstiti sva djela radiofonskog stvaralaštva: igrana i dokumentarna radiofonska djela (radio drame, dokumentarne radio drame, ars akustike i sve druge oblike djela pisanih za mikrofon i djela nastala mikrofonom). U Prijedlogu nacrta zakona navedena glazbeno-dramska djela podrazumijevaju opere, musicale i druge oblike scenske, izvedbene umjetnosti te ih je potrebno razlikovati od akustičkih ostvarenja u mediju radija koja spadaju u područje estetskog, umjetničkog radija, a to su sve ovi gore navedeni oblici. Koautorima AV djela, bez iznimke, navesti sva temeljna filmska zanimanja - redatelja, direktora fotografije, montažera, scenografa i kostimografa. U članku 105. kojim se uređuje autorska prava studenata na javnim sveučilištima i visokom učilištima uz naziv dodiplomski, koji se odnosi na nekadašnje predbolonjske četverogodišnje studije koji se danas ne izvode, treba dodati preddiplomske studije koji su ustrojeni Bolonjskim procesom. Područje kazališta i izvedbenih umjetnosti predlažemo u zakonu precizno definirati, a status koautora i prepoznatljivost autorskim profesijama u izvedbenim umjetnostima dati kazališnim redateljima, dramskim piscima, autorima dramatizacije, dramaturzima, scenografima, kostimografima, oblikovateljima svjetla i koreografima. U čitavom tekstu Nacrta prijedloga zakona kao autori u području dramske umjetnosti navode se isključivo kazališni redatelji, glumci i plesači, i to u članku 120. Nacrta kao izvođači. Kazališni redatelji nikako nisu izvođači, već kazališni autori, izvođači mogu biti samo ako se pojavljuju na sceni kao sudionici u izvedbi predstave. Drugu točku članka 124. predlažemo dopunom učiniti jasnijom ili izbaciti, jer nije jasno naznačeno što bi neznatna promjena djela mogla biti. Svaka promjena djela, ma koliko se neznatnom činila od strane počinitelja, može biti narušenje djela te je potrebno da se autor - nositelj prava - usuglasi s izmjenama. Prijedlog je članak dopuniti tako da se za izmjene djela treba tražiti suglasnost autora, a ne da se zakonom propisuje neznatno mijenjanje. S poštovanjem, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Odgovori na prijedloge iznesene u ovom općem komentaru nalaze se uz odgovore na prijedloge iznesene uz pojedine članke Nacrta prijedloga Zakona koje je podnio isti podnositelj.
99 Elis Lovrić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
100 Romana Rucner NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
101 Nora Krstulović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Držim posve neprimjerenim upućivanje ovog iznimno važnog zakona u javno savjetovanje nakon samo dva sastanka radne grupe, a potom i bez ikakve najave, usred pandemije te razornih posljedica potresa u Zagrebu. Takvim postupkom je uvelike onemogućeno detaljno upoznavanje svih zainteresiranih stranaka s meritumom zakona. Prijedlog sadrži cijeli niz nomotehničkih pogrešaka i etički problematičnih odredbi, no skrenula bih zakonodavcu i zainteresiranim kolegama pažnju na one koje se tiču - kazališta. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima. Dapače, slijedom tog anakronog stava, u članku 120. redatelji kazališnih predstava definiraju se kao umjetnici izvođači, a ne autori. Iako se u 21. stoljeću čini bespredmetnim braniti pravo na autorstvo kazališnog redatelja, a koje seže još u doba Meininger Hoftheatertruppe (1866.), s obzirom na namjeru zakonodavca da autorsko pravo uskrati i snimateljima audio-vizualnih djela, nužno je ipak ponoviti: kazališni redatelj nedvojbeno jest autor kazališne predstave, a nerijetko su to i glumci i brojne kolege iz drugih struka. Dapače, iako film u pravilu nastaje prema scenariju, zakonodavcu nije palo na pamet “odriješiti” filmskog redatelja njegovih prava, već ga drži glavnim autorom, dok isto pravo uskraćuje kazališnim redateljima. Kako s pravom, u svojim primjedbama, navodi profesor Turković: “...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora." Držim, stoga, da je ključno promijeniti predloženu definiciju područja o kojem govorimo u pojam izvedbenog djela, a njegove autore definirati u skladu s prijedlogom prof. Turkovića. Time bi se posljedično ispravile i brojne druge nelogičnosti ovog zakona, poput one da je umjetnicima izvođačima uskraćeno kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava. Naime, u članku 209. i srodnima, spominje se isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava, dok je “videogram“ u potpunosti izostavljen. Iz predložene regulative, stoga, proizlazi da ni redatelji ni glumci predstava čije snimke od početka pandemije gledamo u svim mogućim digitalnim medijima, ne bi imali pravo ostvariti nikakvu naknadu od (re)emitiranja. Zbog svega navedenog još jednom apeliram da se ovakav prijedlog zakona u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi prijedlog koji će životnije i održivije urediti područje autorskog i srodnih prava. Podsjećam da je rok za usklađivanje s nadređenim direktivama: 7. lipnja 2021. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Komparativnom analizom zakonskih uređenja država članica Europske unije utvrđeno je da prevladava stajalište da je kazališni redatelj umjetnik izvođač, a ne autor djela. Pratit će se razvoj uređenja ovog pitanja na europskoj i na međunarodnoj razini te će se, ako se ukaže potrebnim, izvršiti u budućnosti zakonske promjene u pogledu definiranja prava kazališnih redatelja. Međutim, napominje se da ako je uz prethodno odobrenje autorascenskog djela kazališni redatelj u pripremi kazališne predstave izvršio brojne i značajne intervencije u samom djelu, u tom slučaju se može raditi o preradi djela, na koju bi kazališni redatelj ostvarivao autorska prava sukladno ovom Zakonu. Upućuje se i na to da su odredbe o koautorima audiovizualnog djela te autorima dopirnosa odgovarajuće izmijenjene slijedom rezultata ovoga javnog savjetovanja. Što se tiče prava umjetnika izvođača – glumaca, napominje se da razlike u pogledu uređenja prava pojedinoh kategorija umjetnika izvođača proizlaze iz odredaba međunarodnih ugovora koji reguliraju područje autorskog i srodnih prava, a kojih je Republika Hrvatska članica. Pekinški ugovor o audiovizualnim izvedbama Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo detaljnije regulira prava glumaca i plesača, međutim, Europska unija još nije članica tog međunarodnog ugovora (nije ga ratificirala), a Republika Hrvatska nema mogućnost samostalnog pristupanja tom Ugovoru. Ukoliko dođe do usklađivanja pravnog okvira Europske unije s ovim ugovorom, odgovarajuće će se uskladiti odredbe o pravima glumaca.
102 CRMP d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. Kao najveći nakladnik hrvatskih glazbenih djela protivimo se odredbi koja nameće obvezu kolektivnog ostvarivanja „prava prerade“ autorskog djela u smislu čl. 208. st. 2. ili kolokvijalno „sinkronizacijskih prava“. Naime navedena prava su utemeljena na individualnosti, tj. samo autor može odlučiti hoće li i na koji način i u kojem kontekstu i pod kojim uvjetima koristiti njegovo djelo (izvan autorove izvorne namjene). Iz ovog članka je nejasno kako bi kolektivna organizacija imala mogućnost u ime autora postavljati uvjete „prava prerade“ i naplaćivati eventualne prihode s tog osnove. Stoga ovakva odredba jasno zadire u pravo individualne odluke autora glede upravljanja djelom, a i samo kolektivno ostvarivanje ovih prava je teško primjenjivo. Također smatramo da odredba nije u duhu Direktive te se nadamo da ćete ovaj komentar uzeti u obzir. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje
103 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U tijeku je javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čije donošenje podržavamo jer će se njime za nositelje autorskog i srodnih prava osigurati veći opseg zaštite i veće naknade od velikih internetskih platformi kao što su Google, Youtube, Facebook itd. Drago nam je napomenuti da je ugovor za album „Parni Valjak – Vrijeme“ potpisan 10.10.2018. te da se temeljem istog sljedećim umjetnicima izvođačima redovito obračunavaju i isplaćuju honorari: Aki Rahimovski Husein Hasanefendić Marijan Brkić Berislav Blažević Dalibor Marinković Zorislav Preksavec SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
104 JASMINA NIKOLIĆ V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. Poštovani, Protivno je interesima autora djela i publisherima da se sinkronizacijska prava ostvaruju kolektivno obzirom na njihovu individualnu prirodu te potrebu individualnog davanja odobrenja i određivanja uvjeta sinkronizacije a sve u skladu sa odredbama o zaštiti autorskog djela i prava autora da raspolaže sa svojim djelom. Ako predložene odredbe stupe na snagu mogući su nepovoljni ishodi za autore jer se djelo primjerice može koristiti u reklamiranju nekih proizvoda koje sam autor ne podržava (alkoholna pića, oružje, i sl.) ili u kontekstu u kojem ga autor ne želi prikazivati (scene nasilja, izrugivanja...) ili po cijeni koja autora ne zadovoljava. Ukazujemo na činjenicu da se Ustavom Republike Hrvatske, člankom 69., jamči zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva. U skladu s time, mišljenja smo da nacrtom Zakona predložene odredbe o kolektivnom ostvarivanju sinkronizacijskog nisu provedive u praksi a da se pri tom ne ugroze Ustavom zajamčena prava autora djela, koja su dosadašnjim Zakonom bila zaštićena kroz individualno ostvarivanje istih. Lijepi pozdrav, Jasmina Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. U odnosu na prerade glazbenih djela Nacrtom prijedloga Zakona ostvarivanje prava propisuje se dijelom individualno a dijelom kolektivno. Određene vrste prerada glazbenih djela ostvaruju se isključivo individualno, kako je predviđeno člankom 211. Nacrta prijedloga Zakona koji glasi: „Pravo prerade koje se odnosi na uvrštavanje nescenskog glazbenog djela s riječima ili bez riječi u kinematografske, televizijske, dokumentarne, crtane, reklamne ili druge filmove, u dramske, dokumentarne i slične serije te u najavi ili odjavi emisija, filmova ili serija ili u prepoznatljivom kratkom zvučnom ili audiovizualnom segmentu (jingleu), ostvaruje se individualno.“ Za određene specifične oblike prerada, pobliže navedene u članku 208. Nacrta prijedloga Zakona, ostvarivanje prava predviđeno je putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, radi omogućavanja učinkovitosti i pravne sigurnosti u djelovanju subjekata koji imaju sklopljen ugovor s organizacijom za kolektivno ostarivanje prava u pogledu priopćavanja glazbenih djela javnosti (radi se o slučajevima masovnih korištenja djela njihovim emitiranjem, reemitiranjem i dr.),, a temeljem uočenih problema u primjeni dosadašnjeg propisa.
105 DAMJAN GRBAC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Samostalni sam umjetnik, bavim se glazbom skoro trideset godina, sudjelovao sam u raznim projektima snimanja za razne festivale, grupe, pojedince. Vodim i svoj projekt "GIIIPUJA" sa autorskog glazbom. Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Lijepi pozdrav Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
106 Nikša Bratoš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani čitatelju, znam da ovo nije mjesto za polemiku, no nažalost neke stvari napisane od strane predstavnika diskografa jednostavno - nisu istina, i ne bi bilo dobro da takve ostanu "visjeti" nad prijedlogom Zakona.... Stoga, odgovaram na neke od takvih navoda/komentara. G. Komljenović navodi “Svaka čast svim session muzičarima, oni su se naplatili već kod snimanja snimke kroz honorar, dobili su prava od emitiranja, i sada bi treći puta na istoj snimci ostvarili neki prihod.” Stvarno stanje je sljedeće: Diskografi su se takođe naplatili kroz komadnu prodaju, potom kroz fonogramska prava od emitiranja na radiju I TV. I sad, na digitalnim glazbenim servisima po treći put od iste snimke ostvaruju prihod! Naravno, jer je to novo korištenje. I tako će biti za svako novo korištenje. Naplatit će se I autori i diskografi, i ostvariti prihod. Sasvim logično je da se za isto naplate I izvođači. G. Komljenović dalje navodi “Uvođenje dodatnog prava za izvođače, izričito je odbijeno u institucijama EU, i uvođenje takvog prava u Hrvatskoj stvorilo bi i pravni presedan.” Stvarno stanje je sljedeće: nema nikakvog “dodatnog prava” - sva prava već postoje. Od trenutka stvaranja snimka postoje 3 prava (autorsko, izvođačko I pravo proizviđača fonograma). Ovo je samo novi način naplate iskorištavanja djela, I osiguravanje naknade – svim nositeljima prava! Netočno je (to je najobičnija krivotvorina, laž) da je “izričito odbijeno u institucijama EU” Naprotiv, u Direktivi EU jasno piše “svi izvođači”. Direktiva EU ne pravi razliku između glavnih i pratećih izvođača. Niti predloženi Nacrt zakona ne pravi tu razliku U Članku 4 jasno piše “Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora“ U Članku 128. stoji (2) Umjetnik izvođač ima pravo na udio u jedinstvenoj primjerenoj naknadi za emitiranje i svako drugo priopćavanje javnosti svoje fiksirane izvedbe. Jedinstvena primjerena naknada sastoji se od pojedinačnih naknada koje pripadaju umjetnicima izvođačima i proizvođačima fonograma. G. Komljenović navodi “Streaming usluga nigdje u EU ili u svijetu se ne licencira na način, kako je to HUZIP zamislio.” Prije svega dobro da je g. Komljenović upotrijebio izraz “licencira”. Jer streaming usluga jeste licenciranje, a ne komadna prodaja, kako navode neki drugi diskografi. A ostatak navoda je - netočan. Streaming usluga se na sličan način licencira u Mađarskoj i Španjolskoj. Način na koji diskografi u RH trenutno licenciraju streaming uslugu je sljedeći: - diskografi od servisa naplaćuju prava za sve izvođače. Tako bar tvrde u svom ugovoru s agregatorom sadržaja. -diskografi dalje plaćaju samo glavne izvođače s kojima imaju ugovor - onaj dio koji bi trebao pripasti pratećim izvođačima ili onima s kojima diskografi nemaju ugovor - zadržavaju sebi G. Horvat navodi primjer: “S obzirom da prodaja ovog uistinu sjajnog albuma do danas nije premašila skromnih 1.000 očekivanih primjeraka (prodano je 183 CDa) a da je digitalni prihod po svim osnovama iznosio ukupno 55,89 EUR (svi su podatci dostupni u našem knjigovodstvu) nisu se stekli uvjeti za isplatu izvođačke naknade budući da je avans investiran u snimke višestruko veći od prihoda po ovim osnovama.” Postavlja se pitanje - tko onda stvarno investira u snimak? Ako diskograf počinje isplaćivati izvođačku naknadu tek kad se vrati investicija, nije li onda izvođač taj koji investira u snimak? Nije li onda diskograf zapravo – nelegalna kreditna institucija? Samo su dvije mogućnosti:  1) diskograf investira, ulazi u rizik, a izvođač dobija naknadu za svoja prava od prvog prodanog primjerka. 2) izvođač ne dobija ništa dok se investicija ne vrati (kako g. Horvat kaže do cca 1000 prodanih primjeraka) dakle, izvođač se odriče svojih prava dok se investicija ne vrati?  Nije li onda izvođač stvarni vlasnik snimka? Ili barem suvlasnik. Slijedom toga - izvođač treba dobiti razmjeran dio fonogramskih prava! G. Horvat dalje navodi: “Naime, na tih 8.000 snimaka u vlasništvu Aquarius recordsa sudjelovalo je u dvadeset i pet godina po našoj evidenciji 478 studijskih glazbenika (na stoji teza gospodina Paola Sfecija da nemamo podatke o snimkama koje smo objavili, podatci su sadržani u svakom digitalnom kodu i u našim bazama podataka).” Kako sam ja jedan od tih 478 spomenutih, a kojemu Aquarius records sigurno nikad nije platio ništa za korištenje snimaka na digitalnim glazbenim servisima, kakva je situacija s ostalih 477? Ako već Aquarius records zna za te izvođače i priznaje da su sudjelovali na snimkama, da li im plaća naknadu za korištenje tih snimaka, ili tvrdi kako su se svi odrekli svojih izvođačkih prava u korist diskografa? Iskreno se nadam da bar nekim mojim kolegama Aquarius records isplaćuje njihova izvođačka prava za korištenje snimaka na digitalnim glazbenim servisima I da to može dokazati izvještajima ili kopijama uplata. G. Draštata u više navrata navodi kako je u pitanju pokušaj “uvođenja nekih novih prava”, te kako “nema prostora ni potrebe za uvođenje bilo kakvog novog, nepostojećeg i do sada u glazbenoj industriji nepoznatog prava izvođača u pogledu digitalog korištenja snimke” te kako je to “izmišljeno pravo” Nema nikakvog novog prava! Od trenutka stvaranja snimke postoje 3 prava: autorsko, izvođačko I pravo proivođača fonograma. I ta 3 prava vrijede 70 godina za svaki oblik iskorištavanja snimke! Ovo je samo malo “noviji” oblik korištenja fonograma, koji u RH postoji. I ovdje se radi o pitanju ostvarivanja naknade s osnova tog korištenja, koja do sad nije stizala do velike većine izvođača. Naknada za ta prava (u tom novom obliku korištenja fonograma) se isplaćuje autorima, diskografima, pa bi bilo logično, i u skladu s Direktivom, a i po Zakonu, da se isplaćuje i svim izvođačima. G. Draštata navodi sljedeće “Naime, svi vodeći digitalni servisi, poput Spotify-a, Apple Musica, Deezera, pa i YouTube Musica naplaćuju mjesečnu naknadu za korištenje, slušanje, streamanje ili download glazbe koja se nalazi na servisu i time se ovdje ne radi ni o kakvom javnom emitiranju, nego o istom odnosu kao da ste kupili nečiji cd ili LP.” Da bi neki proces bio okarakteriziran kao “prodaja” nužne su dvije stvari: 1) da predmet prodaje promijeni vlasnika. Kad kupite CD, tad je CD vaš (do trenutka prodaje je bio vlasništvo dućana) U slučaju “streaminga” glazbe ništa ne mijenja vlasnika. Ovdje stream-ani promet u MB nije vaš, samo ste u tom trenutno uživali. Već s istekom mjeseca ne možete dalje uživati u istoj pjesmi, ukoliko iznova ne platite pretplatu. 2) postojanje “komadne”, jedinične cijene. U slučaju pretplate na digitalnom glazbenom servisu nema jedinične cijene slušanja pjesme, nego za tu istu pretplatu pojedinac može slušati jednu pjesmu mjesečno, ili ako ima vremena 1000 pjesama mjesečno. Da bi g. Draštati bilo jasnije, usporedit ću ovo s knjigama. I razlikom između knižare I knjižnice. Komadna prodaja se odvija u knjižarama, I kupac postaje vlasnik knjige. Zauvijek. A u knjižnici se knjige za mjesečnu pretplatu mogu pročitati, čak I odnijeti doma ali vratiti. Može se konzumirati njihov sadržaj, ali se ne postaje vlasnik. Uz istu mjesečnu naknadu pretplatnik može pročitati onoliko knjiga koliko ima vremena. I to se zove – pretplatnički odnos. Dozvola za pristup sadržaju. Licenca. Tako da je ovo – licenciranje. A ne nikakva “komadna prodaja”. Uostalom, upravo tako to zove I kolega Draštata u nastavku svog komentara - “licenciranje, korištenje naših prava, naših kataloga...” A tako ovaj oblik korištenja snimaka naziva I g. Komljenović. G. Draštata navodi sljedeće “No, nemojte očekivati da ćete za svoj posao biti dva puta plaćeni. Nitko ne može biti dva puta plaćen za isti posao.” Svi vlasnici prava trebaju biti plaćeni za svako korištenje svog djela. I autori, I diskografi I izvođači. Diskografi su naplatili komadnu prodaju, nakon toga su za iste snimke naplatili prava za korištenje na radiju I TV, pa sad naplaćuju I korištenje snimaka na digitalnim servisima. Je li to znači da je diskograf “naplatio 3 puta isti posao?” Da. I to isto pravo imaju I ostali sudionici. Za svaki oblik korištenja djela, nova naplata. Plaćanje za rad je jedno, a naknada za korištenje je drugo. G. Draštata navodi sljedeće: “Što se tiče Dallas Recordsa izdavačke kuće u kojoj radim već preko 20 godina, sa svim izvođačima već smo i prije direktive u svakoj prigodi obnove ugovora, aneksa ugovora ili zahtjeva za izmjenom u tom dijelu izvođačkog postotka već aktivno pristupili.” Osobno sam kao izvođač prisutan na brojnim izdanjima Dallas records-a, ali nikad nisam potpisao nikakav ugovor za iskorištavanje snimaka na digitalnim glazbenim servisima. Niti me netko iz Dallas records kontaktirao. Niti je pokušao... G. Markulj navodi: “Direktiva ne predviđa kreiranja novih prava.” - Točno tako, ovdje nema novih prava, samo novi oblik naplate već priznatog korištenja djela, za postojeća prava. I, posljedično, - pripadajuća naknada svim nositeljima prava. G. Markulj navodi: “svi umjetnici izvođači sa svojim izdavačem imaju ugovoreni odnos...” iz brojnih komentara ovdje je jasno da SVI izvođači NEMAJU ugovoreni odnos sa svojim izdavačem. Tako da je ova rečenica bjelodana neistina. G. Markulj navodi: “U suvremenom svijetu, napretkom tehnologije prodaja je samo promijenila formu, pa je komadna prodaja putem dućana danas u znatno manjem opsegu u odnosu na prodaju putem interneta, ali je to i dalje prodaja.” Ne. g. Markulj, to nije prodaja. Već su Vaše kolege diskografi utvrdili da je to licenciranje. G. Markulj navodi: “Kao mantra, u komentarima neki izvođači izjavljuju da nisu dobili naknadu za svoje snimljene izvedbe, da ih diskografi ne plaćaju, uzimaju novce i od izvođačkih prava i slično. “ Možda izgleda kao mantra, jer se često ponavlja, ali je – činjenica. G. Markulj navodi: “Neki izvođači čak tvrde da u četrdeset godina karijere nisu dobili ništa i da se njihove snimke zapravo kontinuirano eksploatiraju, gotovo bi se moglo reći da ih se krade. “ Doslovno je tako kako je g. Markulj napisao. G. Markulj navodi: “....nema diskografa koji bi izigrao izvođača ne plativši mu izvođačku tantijemu i od komadne prodaje i od prodaje putem interneta, pa da mu ovaj sutra okrene leđa i ode drugome diskografu.” Ovo nema potrebe komentirati. Da nije tužno, bilo bi smiješno. Za kraj ovog osvrta samo jednostavna poruka: Uz svaki fonogram vezana su tri prava - autorsko, izvođačko i pravo proizvođača fonograma. Svaki način korištenja pojedinog fonograma u kojem nisu ispoštovana sva tri prava je - nelegalan! Pozivam zakonodavca da uredi pravni okvir na način koji će onemogućiti nelegalno korištenje fonograma. Hvala na strpljenju i čitanju Nikša Bratoš, glazbenik Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
107 Dunja Bontek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Članica sam Zagrebačke filharmonije. Potpisala sam HUZIP-u punomoć, kojom sam ga ovlastila da kolektivno ostvaruje moja prava na internetu. Diskografima nikad nisam potpisala ništa. Zahtijevam da Republika Hrvatska ovim Zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu (činjenje dostupnim javnosti) na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na NEODRECIVU naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. Srdačno, Dunja Bontek Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
108 Maja Sever, Sindikat novinara Hrvatske II. AUTORSKO PRAVO, Članak 93. Maja Sever, Sindikat novinara Hrvatske Članak 93. Sindikat novinara Hrvatske protivi u cijelosti predloženom zakonskom rješenju Dosada je Zakonom o autorskim pravima uređeno da: Ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela. Ako ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije drukčije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja. (čl.76. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) Predmetnom odredbom je autor zadržavao autorska prava na djelu bez ograničenja, dok je po novom Zakonu, ako nije drukčije uređeno, poslodavac stječe sva imovinska prava na autorskom djelu koje je stvorio autor. Time se autor stavlja u nepovoljni položaj, a poslodavcu se olakšava odluka o otkazu s obzirom da zadržava sva imovinska prava na autorsko djelo. S obzirom da najveći dio Ugovora o radu ili Ugovora o djelu sadrži tipizirane odredbe kojima se ne uređuju prava nakon prekida radnog odnosa, jasno je da će poslodavac u najvećem dijelu slučajeva dobiti sva imovinska prava na autorskim djelima. Ovime se znatno negativno utječe na imovinska prava autora, te će ova odredba imati znatne negativne posljedice na prava autora, posebno novinara i fotografa jer nakon prekida radnog odnosa oni ostaju bez ikakvih imovinskih prava na njihovim autorskim djelima, a u korist poslodavca koji će neometano iskorištavati autorska prava. Također će kao posljedica novog Zakona, doći u pitanje zaštita i status radnog odnosa jer će brojni poslodavci odlučiti da nemaju potrebe za autorima jer ionako zadržavaju njihov portfolio autorskih djela. . Predmetni članak nije uređen EU regulativom, te nije bilo pravne obveze za ovom promjenom. Uz to točka 1.među aktima kojima se uređuju odnosi u pogledu autorskog djela, ponovo se izostaje kolektivni ugovor Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje te se daju sljedeća pojašnjenja: U pogledu izijenjenog uređivanja prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu napominje se da su predloženim izmjenama prethodile brojne analize komparativnog zakonodavstva država članica Europske unije, u cilju pronalaženja odgovarajućeg rješenja za potrebe reguliranja ovih odnosa u Republici Hrvatskoj, s obzirom na to da se postojeći model zakonskog uređenja u praksi nije pokazao kao odgovarajući te su iz njega proizlazili brojni problemi i nejasnoće. Prema predmetnom Nacrtu prijedloga zakona je ovo pitanje uređeno slično kao u većini država članica Europske unije. S obzirom na to da svaki sektor poslovanja ima svoje specifičnosti, pitanja vezana uz autorska djela stvorena u radnom odnosu nije moguće regulirati na način da se zakonom detaljno razraduju pojedinosti specifične za svaki takav sektor, ali je odgovarajućim odredbama ostavljena mogućnost drugačijeg uređenja odnosa između autora i poslodavca od onog koji se podrazumijeva ukoliko taj odnos nije uređen posebnim aktom ili ugovorom.
109 Maja Sever, Sindikat novinara Hrvatske NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Maja Sever, Sindikat novinara Hrvatske Sindikat novinara Hrvatske smatra da se ovim prijedlogom zakona negativno utječe na imovinska prava autora, te će ovakav zakon imati znatne negativne posljedice na prava autora, posebno novinara i fotografa, te da ovakav zakon pogoduje nakladniku/poslodavcu koji će neometano iskorištavati autorska prava. Također će kao posljedica ovog Zakona, doći u pitanje zaštita i status radnog odnosa jer će brojni poslodavci odlučiti da nemaju potrebe za autorima jer ionako zadržavaju njihov portfolio autorskih djela.. Ovakav prijedlog zakona nije predviđen EU regulativom, te nije bilo pravne obveze za ovakvim promjenama. Članak 1. točka 1. Nadopuniti tekst tako da glasi: 1. autorsko pravo - pravo autora na njihovim djelima iz književnog, znanstvenog, umjetničkog i medijsko-nakladničkog područja. (Obrazloženje: Novinarima i drugim autorima u medijima sustavno se izbjegava priznsti status autora ravnopravan s drugim područjima kreativnoga rada). Članak 1. točka 2. Iza alineje g) dodati alineju h) koja glasi: h) pravo novinara, fotoreportera i drugih autora na naknadu za opetovano korištenje ili ustupanje drugima na korištenje njihovih autorskih djela od strane nakladnika medija. Članak 7. točka 1. Dopuniti točku 1. tako da se u tekst: Autorsko djelo je ... iza riječi umjetničkog doda i medijsko-nakladničkog područja. Članak 11. točka 3. Odredbu po kojoj se autorskim djelom ne smatraju dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija dopuniti dodatkom osim u slučaju ekskluzivne vijesti od posebnog interesa za javnost. Članak 15 glasi: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. (2) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj, 2. autor scenarija,3. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.4. snimatelj 5. montažer Članak 68. Brisati negaciju ne tako da odredba glasi .. nakladnički ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku. Članak 93. Sindikat novinara Hrvatske protivi u cijelosti predloženom zakonskom rješenju Dosada je Zakonom o autorskim pravima bilo uređeno da: Ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela. Ako ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije drukčije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja. (čl.76. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) Predmetnom odredbom je autor zadržavao autorska prava na djelu bez ograničenja, dok je po novom Zakonu, ako nije drukčije uređeno, poslodavac stječe sva imovinska prava na autorskom djelu koje je stvorio autor. Time se autor stavlja u nepovoljni položaj, a poslodavcu se olakšava odluka o otkazu s obzirom da zadržava sva imovinska prava na autorsko djelo. S obzirom da najveći dio Ugovora o radu ili Ugovora o djelu sadrži tipizirane odredbe kojima se ne uređuju prava nakon prekida radnog odnosa, jasno je da će poslodavac u najvećem dijelu slučajeva dobiti sva imovinska prava na autorskim djelima. Ovime se znatno negativno utječe na imovinska prava autora, te će ova odredba imati znatne negativne posljedice na prava autora, posebno novinara i fotografa jer nakon prekida radnog odnosa oni ostaju bez ikakvih imovinskih prava na njihovim autorskim djelima, a u korist poslodavca koji će neometano iskorištavati autorska prava. Također će kao posljedica novog Zakona, doći u pitanje zaštita i status radnog odnosa jer će brojni poslodavci odlučiti da nemaju potrebe za autorima jer ionako zadržavaju njihov portfolio autorskih djela. . Predmetni članak nije uređen EU regulativom, te nije bilo pravne obveze za ovom promjenom. Protivimo se da se u zakonu uporno.među aktima kojima se uređuju odnosi u pogledu autorskog djela, izostavlja kolektivni ugovor Članak 94. točka 2. Dodati kolektivni ugovor među dokumente kojima se uređuje primjerena naknada autoru, tako da taj dio glasi ...uređuje se u ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili drugom dokumentu kojim se uređuje radni odnos, ili u drugom ugovoru. Članak 158. Na kraju točke 1 dodati: Organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava svojih članova mogu u skladu sa Zakonom utemeljiti i udruge novinara, Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske Iza točke 1. ubaciti novu točku 2. koja glasi: 2. Nakladnici informativnih publikacija i ostalih medija obvezni su autorsko pravo sa svojim zaposlenicima i slobodnim novinarima i fotoreporterima regulirati ugovorima. (Stara točka 2. postaje točka 3.) Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, a odgovori su dani na pojedinačne ranije iznesene primjedbe dionika.
110 Bože Blajić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Pay me my money down :) Riješeno je Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
111 Mirela Janić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisala nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
112 Ivan Korunić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Samo ja znam koliko sam napora, znanja, umjetničkog angažmana uložio u audio/video uratke, koji se, bez mojega nadzora, prikazuju bez pravične naknade komu god i kad god padne napamet. Stoga NE PRISTAJEM ni na kakvu "kolektivnu" naknadu budući da se na svakom snimku vidi i čuje tko stoji iza nota koje sam ja odsvirao. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
113 Danijel Begic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pošteno je da se svima plate uredno naknade za emitiranje na javnim servisima! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
114 Jadranska animacija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moja AV djela se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu naknadu. Jedinu naknadu koju sam ostvario sam ostvario preko autorskog ugovora s producentskom kućom koja onda raspolaže slobodno s tim pravima kako bi mogla dofinancirati skupu proizvodnju animiranog filma, platiti sve suradnike i osigurati da se djelo završi na vrijeme uvažavajući koncept i sve koautore. Podržavam da se producenti AV djela kao ko-autori ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Također podržavam da se kreativni producent AV djela (dakle ne tvrtka nego pojedinac) navede kao ravnopravni ko-autor djela, kao što je to slučaj u nekim drugim državama, osim ako redatelj ili drugi koautori dokažu da producent s tim nastankom djela nije imao ništa pored ispunjavanja prijave na financiranje. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
115 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 256. Odredba ovog članka je opće naravi jer se njome uređuje „obrada osobnih podataka koja se provodi u skladu s ovim Zakonom“. Zašto je ona zalutala u DIO V. Poglavlje 8 kojim se uređuju „Provedbene mjere“ u vezi s djelovanjem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava? Ova odredba treba biti u nekom neutralnom/općem dijelu Zakona. Možda ju je prihvatljivo premjestiti u DIO IX. Nacrta? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Pojašnjava se da ova odredba treba biti u ovom dijelu Zakona, radi usklađivanja s Direktivom 2014/26/EU (članak 42.).
116 Jadranska animacija III. SRODNA PRAVA, Članak 143. Neprihvatljivo je da filmski producent (koji bi se trebao redefinirati kao neovisni proizvođač AV djela, jer što je s televizijom, VOD, stream) nema prava odobriti ili zabraniti emitiranje djela koje je producirao. Mi nećemo niti jednom redatelju dozvoliti da samostalno odlučuje o emitiranju a neće niti jedan od mojih kolega iz drugih producentskih kuća, pa se pitam s kime će redatelji ubuduće proizvoditi AV djela (osim s televizijama i pružateljima VOD usluga). Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. U pogledu prava audiovizualnog producenta ističe se da je Nacrt prijedloga Zakona usklađen s međunarodnim ugovo-rima i direktivama Europske unije relevantnim u ovom području. Audiovizualni producenti stječu autorska imovinska prava iskorištavanja (pa tako i pravo emitiranja) temeljem ugovo-ra s koautorima, a temeljem zakona od autora doprinosa. Odredbe o ugovoru o audiovizualnoj produkciji odgovara-juće su izmijenjene slijedom rezultata ovoga javnog savje-tovanja. Nadalje, audiovizualni producent je nositelj srodnog prava, njegova imovinska prava navedena su u članku 143. Nacrta prijedloga Zakona, a uvođenje novog prava kako se predla-že u ovoj primjedbi se ne prihvaća jer takvo rješenje nije međunarodno prihvaćeni standard.
117 Jadranska animacija III. SRODNA PRAVA, Članak 142. Ovo je potpuno nejasno i potrebno je uložiti malo vremena u razradu ovog članka. Što to znači redovito označen, na kakvim primjercima? Gdje? A ugovori? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Napominje se da je ova odredba o presumpciji audiovizualnog producenta u potpunosti usklađena s člankom 15. stavkom 2. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, koje je Republika Hrvatska članica, a koji se odnosi na autorska djela. Sasvim je uobičajeno uvrstiti takvu presumpciju i za nositelje srodnih prava, što se redovito čini i u drugim europskim autorskopravnim propisima.
118 Elvira Voća Mihaljinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisala nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
119 Ivana Mihaljinec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
120 Mario Magaš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
121 Todor Vasilev NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, ja sam član grupe Leone i grupe Teddy Lion banda iz Istre iz Poreča. Snimke se vrte na internetu ali od toga nikad nisam primio ništa a član sam i HUZIPA. Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Hvala što pokušavate nešto učiniti za nas. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
122 Irena Biskupovic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, ja sam član grupe Leone iz Istre iz Poreča. Snimle se vrte na internetu ali od toga nikad nisam primila ništa a član sam i HUZIPA. Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Hvala što pokušavate nešto učiniti za nas. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
123 Sandra Botica Brešan IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 190. Da li st 2 znači da se audiovizualna djela mogu koristiti samo u isječcima a ne i kao cjelovita? Da li st 4 podrazumijeva da se mogu koristiti isključivo djela koja su u prodaji? Zašto se ovdje ne spominju " zakonito objavljeni izvori"? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Davanje primjera u digitalnoj nastavi predviđa se, u pravilu, u dijelovima i isječcima, no prezentacija cijelog audiovizualnog djela u svrhu obogaćivanja nastave i uz poštivanje drugih uvjeta izvođenja digitalne nastave ne bi bila nezakonita. Ako na tržištu postoji nastavni materijal namijenjen provedbi određenog nastavnog programa koji sadrži odgovarajuće primjere za korištenje u nastavi, korištenju takvog materijala treba dati prednost pred primjenom ovog sadržajnog ograničenja. Odredbe članka 190. Nacrta prijedloga Zakona predstavljaju implementaciju odredaba članka 5. Direktive (EU) 2019/790. U stavku 1. članka 5. Direktive 2019/790, koji je predmet obavezne implementacije u nacionalni propis, jasno su navedeni i uvjeti izvođenja digitalne nastave, pri čemu je obavezno navođenje izvora i imena autora (osim ako se to pokaže nemogućim). Uz navedeno, ukazuje se i na opću odredbu vezanu uz sadržajna ograničenja autorskog i srodnih prava sadržanu u članku 172. Nacrta prijedloga Zakona, slijedom koje korištenje primjera u nastavi preuzetog iz nezakonitog izvora ne bi bilo u skladu sa zahtjevima ovog propisa.
124 Josip Pandur NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nekoliko opaski, Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
125 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 209. Čl. 209 Nastavno na cjelokupno obrazloženje koje je postavljeno i dano uz čl. 128 i predloženi stavak 3, predlaže se u nacrt vratiti odredbu i to na način da se U čl. 209, st. 2 t. 1 doda nova podtočka : g) ostvarivanje prava umjetnika izvođača na primjerenu i razmjernu naknade iz čl. 128.st 3 Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
126 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica III. SRODNA PRAVA, Članak 128. Čl. 128. Smatram nužnim dodati st. 3 kako je predlagano a i egzistiralo u ranijim verzijama nacrta Zakona, sve do upućivanja zakona u javnu raspravu (uključujući i na sastancima radne skupine). Naime, ovim stavkom, odnosno adekvatnom izmjenom ovog članka na ispravan način i u potpunosti implementirao bi se članak 18 Direktive 2019/790 koji govori o tome da država OSIGURAVA da autori i IZVOĐAČI prime naknadu za svako korištenje njihovih djela (predmeta zaštite). U provedbi tog načela, države mogu koristiti razne mehanizme uzimajući u obzir načelo ugovorne slobode i pravednu ravnotežu ugovornih strana. Istovremeno Direktiva u svom recitalu 72. objašnjava i razloge za navedeno, naglašavajući često lošiju ugovornu poziciju autora i izvođača prilikom licenciranja odnosno raspolaganja pravima. Cilj direktive je anulirati tu lošiju stvarnu i životnu poziciju koja vrlo često znači „uzmi ili ostavi“ tip ugovora i stoga zahtijeva da države u tom smislu propišu odgovarajuće mehanizme, a ti mehanizmi su slobodan odabir država. Cilj, a cilj je, naglašavam, OSIGURAVANJE DA NAKNADA STIGNE DO IZVOĐAČA I AUTORA, mora biti ostvaren. U suprotnom bi odredba direktive glasila „mogu osigurati“, a ne „će osigurati“ kako uistinu glasi. Situacija u kojoj se neravnoteža ugovornih stranka balansira na način da se osigura pravo slabije strane na naknadu koju ista ima pravo primiti vezano uz svako korištenje djela, ne može se smatrati ograničenjem ugovorne slobode, nego onemogućavanjem zloupotreba pojma „ugovorne slobode“ i osiguravanjem prihoda izvođačima s osnova njihovog kreativnog rada (čemu izvođačka prava i služe, a navedeno predstavlja materijalni aspekt tog prava). Nadalje, vidljivo je da je sveprisutna teza proizvođača fonograma da bi KROZ IZVOĐAČKU NAKNADU trebalo biti vraćeno neko ulaganje. Ovdje je također nužno naglasiti da je ulaganje upravo onaj ključni moment zbog kojeg su sami proizvođači fonograma dobili svoje pravo proizvođača fonograma kao takvo. I upravo to pravo, kao i koristi koje proizlaze iz tog prava, su koristi kojima se vraća eventualni njihov ulog. Stoga objašnjavati potrebu za prijenosom ukupne (ili najvećeg dijela) izvođačke naknade na proizvođača fonograma radi povrata ulaganja, prvenstveno poništava temeljni razlog zbog kojeg njihovo pravo uopće i postoji, a ujedno zanemaruje razlog postojanja izvođačkog prava (da izvođač primi naknadu kada se koristi njegova kreacija). Izvođačka prava NE POSTOJE ZBOG POVRATA INVESTICIJE PROIZVOĐAČA FONOGRAMA U FONOGRAM NITI TOME SMIJU SLUŽITI. Ujedno, ako izvođač iz svojih prava vraća ono što proizvođač fonograma uloži, tada bi pravno taj izvođač trebao stupiti u poziciju proizvođača fonograma. Proizvođač fonograma ima izvorno pravo ako je poduzeo inicijativu i financirao stvaranje snimke, odnosno ako je odgovoran za njezin nastanak. Ako nije poduzeo inicijativu odnosno ako je stvaranje snimke platio izvođač (bilo inicijalno, bilo kroz povrat preko materijalnog aspekta svojih prava) tada je taj izvođač u stvari jedini pravi proizvođač fonograma. Pravno. Osim što u stvarnosti to nije tako, već proizvođači fonograma vrlo često smatraju da im se gotovi, od izvođača financirani fonogram mora (besplatno) prepustiti, a ako su ga već financirali, da izvođač to financiranje mora vratiti svojim pravima. Osnovni prihod cjelokupne glazbene industrije generira se na internetu (svjedoci smo svakodnevnih izvještaja o povećanom prihodu diskografskih kuća i to upravo temeljem streaming i drugih Internet korištenja). Ovim zakonom pokušava se riješiti „value gap“ u odnosu između internetskih platformi i kreativaca, no ovaj zakon propustio je, a što je također trebalo efikasno riješiti temeljem čl. 18 Direktive, ukloniti value gap između izvođača i proizvođača fonograma. Takav value gap barem bi bio smanjen, ukoliko ne i uklonjen ako bi se pravo izvođača na naknadu za korištenje izvedbi putem Internet platformi u zakon ugradilo kao NEODRECIVO. Stoga, ne radi se NIKAKO O NOVOM PRAVU već o ispravnoj raspodjeli prihoda od postojećih internetskih korištenja svim nositeljima prava, a koji prihod se odnosi na izvođačka prava barem jednako kao i na prava proizvođača fonograma, odnosno o osiguravanju da kreativci prime naknadu. I to je zakonodavac DUŽAN OSIGURATI. Zakon je uostalom predvidio vrlo čvrsto osiguranje i to za SVA prava kod nekih drugih nositelja autorskog prava te korištenja autorskih djela. Ne samo načelnom odredbom o načelnom postojanju prava na naknadu u općim odredbama, već izričito neodrecivom naknadom koja se, daljnje sigurnosti radi (kako bi uistinu i došla do nositelja) ostvaruje kroz sustav kolektivne zaštite. I navedeno je izričito propisano i izvan općih odredbi (uz konkretne članke za konkretne situacije). Ništa se kod autora tu također ne tretira kao neko novo pravo, već kao određeni dio imovinskog aspekta postojećeg prava koji uvijek za autora mora biti osiguran. Zašto to nije na identičan način riješeno za glazbene izvođače imajući u vidu sve naprijed navedeno, nikako nije jasno. Direktiva, naglašavam, ne radi razliku niti između autora i izvođača, a niti između glavnih i pratećih izvođača. Stoga daljnje teze, pa čak i direktne izjave da samo glavni izvođači (a i to samo neki) uopće imaju pravo na naknadu je teza koja je pravno neodrživa (da se ne upotrijebi pojam suluda). Još je nevjerojatnija situacija kod korištenja izvedbi izvođača koji nikada nisu zaključili nikakav ugovor o prijenosu (osnivanju) prava. Oni naprosto ne postoje. Čak i u slučajevima kada glavni izvođači temeljem ugovora nekakvu naknadu i primaju, proizvođači fonograma prateće izvođače ne priznaju kao nekog tko bi trebao imati pravo ostvariti koristi od svoje izvedbe. Kod takvih izvođača su naprosto jednostrano primijenili nekakvu nigdje postojeću ili zakonom dopuštenu predmnijevu. Istovremeno, proizvođači fonograma prilikom dostavljanja snimki raznim platformama jamče da su regulirali sva prava sa svim izvođačima. A nisu. Vrlo često se, nadalje, tumači da se ugovorne odredbe vezane striktno uz komadnu prodaju nosača zvuka trebaju jednako primijeniti i za streaming. Istovremeno, vrlo jasno izričaj Direktive 2019/790 u čl. 17 navodi da se u slučaju usluga dijeljenja sadržaja putem Interneta ne radi o prodaji već o radnji priopćavanja javnosti odnosno činjenja dostupnim javnosti. Svi streaming servisi obavljaju radnju priopćavanja javnosti, a obzirom na činjenicu da prestankom pretplate prestaje i dostupnost sadržaju, takva radnja NIKAKO SE NE MOŽE NITI PRIBLIŽNO SMATRATI KUPNJOM sadržaja. Dapače, obzirom se radi o korištenju na određeno vrijeme (tj. dok traje pretplata) , navedena je radnja sličnija iznajmljivanju (za koje već postoji izrijekom neodredivo i neprenosivo pravo u sustavu obveznog kolektivnog ostvarivanja, kada se radi o fizičkim primjercima i u tom slučaju nije se baratalo „ugovornim slobodama“ kao razlogom protiv tog neodrecivog prava na naknadu iako se jednako tako radi o isključivom pravu s kojim se može raspolagati, pa tako i prenositi), pa stoga ne postoji razlog da se na identičan način ne regulira i digitalno iznajmljivanje, te druga digitalna korištenja (osim eventualnog trajnog digitalnog downloada, koji se može smatrati kupnjom sadržaja, odnosno ekvivalentom distribuciji u smislu digitalne distribucije, obzirom se pojam distribucije odnosi na izvorni PRIMJERAK ili UMNOŽENE PRIMJERKE – dakle fizičke proizvode). Stoga je jedini način da država osigura da izvođačka naknada pripadne izvođačima, što je jedan od ciljeva ove Direktive, da propiše neodrecivost naknade koja će se ostvariti u sustavu kolektivne zaštite. Jedino na taj način svi će izvođači primiti naknadu koja im pripada i neće „vraćati troškove“ proizvođaču fonograma. Uzgred, dodatne teze da će naplaćene naknade izvođača ući u masu i neće pripasti onima čije se izvedbe uistinu koriste jer su takvi pravilnici kolektivnih organizacija, posve su paušalne, obzirom da se individualizirano evidentiraju korištenja i naknade koje se ostvaruje sukladno čl. 139 ovog prijedloga Zakona, a individualizirana izvješća su obveza korisnika pri čemu Internet servisi tu individualiziranost primjenjuju i na visinu konkretne naknade ovisno o stvarnom korištenju pojedine snimke sa snimljenom izvedbom i o tome imaju podatke koje dostavljaju i sada (ali samo proizvođačima fonograma). Predlaže se stoga dodati st.3 koji glasi: UMJETNIK IZVOĐAČ KOJI SVOJE ISKLJUČIVO PRAVO ČINJENJA DOSTUPNIM JAVNOSTI IZVEDBI FIKSIRANIH NA FONOGRAMIMA I PRAVO DAVANJA PRISTUPA JAVNOSTI IZVEDBAMA KOJE SU UČITALI KORISNICI NA PLATFORMAMA ZA DIJELJENJE SADRŽAJA PUTEM INTERNETA PREPUSTI PROIZVOĐAČU FONOGRAMA ILI KOJOJ DRUGOJ OSOBI, ZADRŽAVA PRAVO NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU ZA SVAKO TAKVO KORIŠTENJE SVOJE SNIMLJENE IZVEDBE, KOJE SE NE MOŽE ODREĆI, NITI JE MOŽE PRENIJETI ILI NA DRUGI NAČIN PREPUSTITI. NAKNADA SE OSTVARUJE OBVEZNO KOLEKTIVNO. UMJETNIK IZVOĐAČ KOJI NIJE SVOJE ISKLJUČIVO PRAVO ČINJENJA DOSTUPNIM JAVNOSTI I PRAVO DAVANJA PRISTUPA JAVNOSTI IZVEDBAMA KOJE SU UČITALI KORISNICI NA PLATFORMAMA ZA DIJELJENJE SADRŽAJA PUTEM INTERNETA PREPUSTIO PROIZVOĐAČU FONOGRAMA ILI KOJOJ DRUGOJ OSOBI, IZJEDNAČEN JE, U POGLEDU OSTVARIVANJA PRAVA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU S ONIM KOJI JE TO UČINIO. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
127 Hrvatska udruga producenata III. SRODNA PRAVA, PravO FILMSKIH PRODUCENATA Hrvatska udruga producenata (HRUP) smatra da je Nacrt prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima s kojim se izašlo u javnu raspravu prije svega nepripremljen i vrlo nespretno sastavljen, a iznad svega upućuje na opće nepoznavanje područja audiovizualnih djelatnosti i suvremenog načina funkcioniranja audiovizualnog sektora u Europi i svijetu od strane autora Zakona. U pripremi ovog Nacrta Zakona nije promišljeno, niti raspravljeno čak niti tko su ko-autori i autori doprinosa audiovizualnog djela, dok način na koji su u trenutnom nacrtu Zakona regulirana prava koja se daju autorima i ko-autorima onemogućuje svaku proizvodnju AV djela te se ujedno favoriziraju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava – stoga tražimo da se ovaj Nacrt prijedloga Zakona odbaci i krene u izradu novog prijedloga, koji će pratiti suvremena kretanja audiovizualne industrije. OBRAZLOŽENJE HRUP-a Zakon o autorskom i srodnim pravima jedan je od ključnih zakona koji uređuje audiovizualnu djelatnost. Tim se zakonom uređuju odnosi između stvaraoca AV djela te se definira način iskorištavanja tih djela, te djelomično i način financiranja AV djela. Zbog njegove važnosti, kompleksnosti i obujma – budući da uređuje i niz drugih djelatnosti i njihove međusobne odnose - smatramo prije svega neprimjerenim izlazak ovog Nacrta prijedloga Zakona u javnu raspravu upravo u trenutku kada se čitav svijet bori s pandemijom COVID-19 virusa i kada sve naše snage trebaju biti usmjerene u promišljanje kako će izgledati naša budućnost te na koji način ćemo uopće moći nastaviti raditi. Naime, izrada ovog Zakona zahtjeva opsežne rasprave koje nisu prethodile ovoj javnoj raspravi, pogotovo iz razloga što je proširen opseg djelatnosti kojima se Zakon bavi i koje uređuje. Posebnost ovog Zakona jest i što su djelatnosti koje pokriva međusobno – iako zavisne – izuzetno različite. Produkcija audiovizualnog djela specifična je zbog dugotrajnosti procesa, logističke kompleksnosti i visokih cijena, koja je posljedica velikog broja angažiranih pojedinaca i tvrtki, kao i suvremene tehnologije. Od prvog trenutka ističemo stav da u svojstvu producenata tj. proizvođača audiovizualnih djela svakodnevno surađujemo s autorima AV djela u oživotvorenju autorskih kreativnih ideja, te radimo na osiguravanju uvjeta kako bi se stvorile pretpostavke da bi djelo uopće i nastalo, u potpunosti se zalažemo da svaki sudionik tog procesa, kao i svakog daljnjeg iskorištavanja nastalog autorskog djela, mora biti odgovarajuće plaćen za rad i za korištenje djela. To je presumpcija koje se audiovizualni producenti u RH drže u svakodnevnom radu, te prilikom zaključenja svih ugovora o audiovizualnim produkcijama, kao i autorskih ugovora. Uobičajeno pravilo prilikom zaključenja ugovora s ko-autorima AV djela je da oni sudjeluju u prihodima koja se ostvaruju korištenjem predmeta zaštite. No ostvarivanje tog udjela u prihodima, kao primjerene i razmjerne naknade za korištenje djela, predmet je individualnih ugovora za veliki dio oblika korištenja, jer naprosto, prava koja AV producent MORA steći, su prava s kojima onda producent MORA MOĆI i raspolagati. Da tome nije tako, producent ne bi bio u mogućnosti nikada zatvoriti financijsku konstrukciju koja je potrebna da bi se djelo uopće finaliziralo i ugledalo svjetlo dana. Ono što je specifično u produkciji audiovizualnog djela jest da su financiranje, proizvodnja (pripreme-snimanje-postprodukcija) i prikazivanje neraskidivo vezani. Naime, cijeli sustav financiranja, proizvodnje i distribucije baziran je na osnivanju prava iskorištavanja i primanja naknade za isto. Zakonodavstvo u cijelom svijetu je zamišljeno na način da osobe koje djelo stvaraju osnivaju prava iskorištavanja, koja se prepuštaju za određenu naknadu: prvo filmskom producentu, ili kako ga naziva ovaj Zakon proizvođaču videograma, odnosno produkcijskoj kući kako bi sva prava iskorištavanja – nužna da bi se djelo moglo prikazati – bila na jednom mjestu, jer to omogućuje daljnje razgovore i pregovore. Financijerima – i javnim fondovima je, da bi djelo financirali, uvjet da to djelo bude prikazano. Ostali financijeri ulažu novac u produkciju isključivo u zamjenu za određena prava. Primjerice televizije ulažu u pre-sale / pre-buy (predotkup / pretkupnju), odnosno ulažu izvjesna sredstva kako bi zauzvrat dobile određena prava za prikazivanje, koja se pritom dogovaraju u vremenskom trajanju, teritorijima i slično. VOD servisi također ulažu u proizvodnju kako bi dobili ekskluzivna prava na prikazivanje određenog djela. Kada je djelo dovršeno, prava iskorištavanja se prenose na prodajne agente, distributere, televizije, razne online platforme.... Ukoliko prava iskorištavanja nisu osnovana i prenesena, djelo ne može biti objavljeno, dakle iskorištavano. Naime, sredstva potrebna za financiranje proizvodnje nisu sredstva koji se doniraju, nego često i sredstva kojima se ujedno i stječu određena prava. Ta sredstva najčešće, posebice kada govorimo o televizijama, znače stjecanje određenih oblika korištenja AV djela na određeno vremensko razdoblje. Naime, kada govorimo o otkupu djela – taj otkup obuhvaća set prava za korištenje djela, a ne vrpcu ili drugi nosač. Ukratko: osnivanje i prijenos prava iskorištavanja osnova je audiovizualnih djelatnosti. U tom smislu potvrda je i Direktiva 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu. Stavak 10 recitala kaže: 10) Ako autori ili umjetnici izvođači namjeravaju nastaviti svoj kreativan i umjetnički rad, moraju dobiti odgovarajuću naknadu za korištenje svojega djela, kao što to moraju dobiti i producenti kako bi bili u mogućnosti financirati to djelo. Ulaganje potrebno za proizvodnju proizvoda kao što su fonogrami, filmovi ili multimedijalni proizvodi, i usluga kao što su usluge „na zahtjev”, značajno je. Odgovarajuća pravna zaštita prava intelektualnog vlasništva nužna je za jamčenje postojanja takve naknade i pruža mogućnost zadovoljavajućeg povrata tog ulaganja. Nakon iščitavanja prvog prijedloga zakona, u dopisu s našim opservacijama od 26. veljače 2020., izrazili smo zabrinutost činjenicom da nije jasno kako je autor Zakona zamislio praktično provođenje pojedinih odredbi – što smatramo izrazito neozbiljnim. Implementacija ovakvog prijedloga Zakona bi ozbiljno mogla izmijeniti financiranje audiovizualnih djela (i to prvenstveno filmova) te moguće čak i ugroziti cijelu kinematografiju. Zakon o autorskom i srodnim pravima, kada regulira odnose i način ostvarivanja prava, mora imati u vidu da postoje i određeni drugi propisi koje moramo imati na umu odnosno kojih se moramo držati, pritom ne misleći na tržišne prakse, već upravo na izričite zahtjeve i pravila, a koji se odnose na usklađenost s odredbama Europske konvencije o kinematografskim koprodukcijama, odredbama koje se odnose na nadnacionalne fondove (Eurimages, Kreativna Europa – program MEDIA), a koji su značajan izvor sredstava koje omogućavaju, uz lokalni filmski fond, u našem slučaju je to Hrvatski audiovizualni centar, kreativnu AV industriju u RH. Osim navedenog, organizacije za radiodifuziju (pri čemu naročito apostrofiramo javnu televiziju) sudjeluju financijski u stvaranju AV djela kroz razne modele – ili kao koproducenti, ili temeljem predotkupa (pre-sale), a kada sudjeluju u proizvodnji, to je međusobno obvezni odnos koji zahtijeva određena prava i određene obveze s jedne i s druge strane. Jednako tako, kada se ugovori s autorima u pogledu stvaranja djela zaključuju, ti ugovori ne predstavljaju jedino i isključivo naknadu za rad, već i predujam za određeni set prava i to upravo onaj set prava koji je AV producentu potreban da bi osigurao sredstva za stvaranje djela. Nakon toga, ta su ista prava nužna za distribuciju odnosno iskorištavanje djela. Ako govorimo o sredstvima drugog koproducenta – onda je korištenje uglavnom podijeljeno po teritorijima i cijelo AV djelo mora u potpunosti biti na raspolaganju, a prihod na određenom teritoriju, u rukama onog koproducenta koji taj teritorij „pokriva“ odnosno s kojeg dolazi, ako pak govorimo o sredstvima televizija danih kao pre-sale – to znači da govorimo o sredstvima koja UNAPRIJED obuhvaćaju plaćanje određenih prava. Ta sredstva tijekom stvaranja AV djela već su isplaćena autorima, te su tako autori za te oblike, teritorije i razdoblje korištenja, temeljem zaključenog ugovora s AV producentom – dobili naknadu I ZA RAD I ZA DIO RAZDOBLJA KORIŠTENJA PRAVA. Ta naknada iz autorskih ugovora predstavlja određeni „predujam“, (advance payment) za prava koja se stječu i „prodaja“ kojih je uopće u konačnici OMOGUĆILA STVARANJE DJELA. Često producent i samostalno avansira sredstva za prava, preuzimajući financijski rizik za stvaranje djela, s ciljem da tu djelomičnu investiciju povrati iz prihoda od distribucije. Nacrt prijedloga Zakona pokazuje nepoznavanje ovog procesa i time dovodi u pitanje njegovo održanje. U Zakonu, producenti su svedeni tek na tehničko osoblje koje administrira i isplaćuje honorare te piše izvješća o prihodima što je vrlo daleko od istine. Postojanje produkcijskih kuća preduvjet je postojanja kinematografije, odnosno audiovizualnih djelatnosti u užem smislu. Naime, proces nastajanja audiovizualnog djela počinje upravo prenošenjem prvog prava, onoga za scenarij ili za adaptaciju knjige, ili za licencu po kojoj će audiovizualno djelo nastati. Tek u tom trenutku počinje daljnji razvoj ili financiranje djela, koje onda dovodi do njegove realizacije i prikazivanja. Prikazivanje je također nemoguće kad produkcijska kuća koja je nositelj prava prestane postojati – jer u tom trenu onaj koji djelo želi prikazati treba osnovati pravo iskorištavanja sa svima koji su sudjelovali na izradi tog autorskog djela prema zakonu – dakle sa svima onima s kojima je producent bio sklopio ugovor, ali nepostojanjem produkcijske kuće su se prava iskorištavanja vratila autorima odnosno nasljednicima. Rasprava koja se u ovom trenutku vodi u javnosti – tko je sve autor odnosno koautor audiovizualnog djela – jest nešto što se trebalo raspraviti prvo, puno prije nego je uopće napravljen prvi nacrt Zakona, jer se radi o viziji kinematografije, o stvaranju sustava u kojem ćemo svi raditi. Jer AV djelatnosti su nedjeljive – autori, djelatnici, producenti i rentali svi rade u istom sustavu, i ako sustav nije dobro postavljen, on neće funkcionirati. Što znači da će svi osjetiti posljedice istoga. Kako je fokus rasprave stavljen na članak 15., nekako se nije primijetilo da producent nema gotovo nikakva prava, čak niti prava na emitiranje – naravno kad je to tek spomenuto u članku 143. prava producenta do kojeg rijetki stignu. S tim da odmah razjasnimo – u ovom trenutku ne govorimo o pravu na naknadu nego o isključivom pravu: pravu odobravanja. Producent prema ovome Nacrtu Zakona NEMA PRAVO ODOBRITI ILI ZABRANITI EMITIRANJE DJELA KOJE JE PRODUCIRAO! Poziv, zanimanje i uloga producenta u proizvodnji audiovizualnih sadržaja doživjeli su značajne promjene u posljednjih desetak godina u Europi i Hrvatskoj. Današnji moderni europski i hrvatski producenti razvijaju, proizvode i plasiraju raznovrsna audiovizualna djela, prvenstveno filmove različitih vrsta, rodova i žanrova te TV serije visoke umjetničke vrijednosti. Vrlo često je upravo producent taj koji i inicira nastajanje AV djela: odabirom predloška za adaptaciju, otkupom licence za koju smatra da će biti uspješna, praćenjem uredničkih odluka pojedinih financijera i predlaganjem projekata koji im se uklapaju u viziju. Producenti svakodnevno djeluju na posebno uređenom audiovizualnom tržištu visokog rizika koje djeluje po načelima međunarodne suradnje te složene javno-privatne i nacionalno-nadnacionalne strukture financiranja i plasmana. Financiranje AV djela zahtjeva vrsni know-how: poznavanje izvora financiranja, odabir i razvoj upravo onih projekata koji imaju mogućnost za financiranje, ulaganje u razvoj projekata, prijevode, prezentacije puno prije nego ti projekti dobiju bilo kakva sredstva. Producenti surađuju na scenariju, partneri su redatelju u slaganju autorskog tima i donošenju umjetničkih odluka, rukovoditelji tehničkog i zanatskog dijela proizvodnog procesa, poznavatelji i rukovoditelji autorsko-pravnih odnosa, marketinških pristupa, distributivnih kanala te odnosa s javnošću. Producent se AV djelom bavi i dugo nakon njegove premijere – pišući financijska i druga izvješća za fondove i financijere, pregovorima s raznim drugim prikazivačima (VOD platformama, festivalima, radionicama...) dugo nakon redovne kino distribucije. A ovaj Zakon nekako očekuje da se sve to događa samo od sebe, kao da ne postoje ljudi koji to rade, kao da ne postoje produkcijske kuće, sa svim troškovima koje jedna tvrtka redovno ima na mjesečnoj bazi kako bi uopće mogla izvršavati spomenute poslove. Smatramo da opis filmskog producenta / proizvođača videograma u članku 141., ali i općenito tretiranja kolektivnog ostvarivanja prava, pokazuje kako je Zakon pisan razmišljajući na način glazbe, a ne na način audiovizualnih djelatnosti. Princip kolektivnog ostvarivanja naknade u glazbenoj industriji baziran je na dvije stvari: prva je da autori glazbe većinom ne primaju naknadu kad autorsko djelo stvaraju - njihov jedini prihod s naslova javnog priopćavanja je iz sustava kolektivne zaštite. To nije slučaj u audiovizualnim djelatnostima gdje su svi autori, izvođači i angažirani suradnici primili naknadu. Druga je da u glazbenoj industriji nije nužno da se kontrolira puštanje odnosno iskorištavanja autorskog djela: odnosno autor ili proizvođač fonograma se ne bavi time smije li radio Antena puštati njegovu pjesmu ako ju pušta i Otvoreni radio – svejedno mu je. U iskorištavanju audiovizualnog djela pak, bitno je upravo određivanje načina iskorištavanja – pažljivo se planiraju mediji, vremenski period, teritoriji, odmjerava se omjer predložene naknade od primjerice neke VoD platforme i može li to iskorištavanje ugroziti neki drugi oblik distribucije. Naravno da je glazbenicima odlično da imaju kolektivnu naknadu za svako emitiranje glazbe/spota na YouTube kanalu, bez obzira tko je pjesmu učitao na tu platformu. Učitavanje audiovizualnog djela na platformu koja je otvorena ugrožava SVE vidove distribucije AV djela, te tako i PRIMANJE SVIH DRUGIH NAKNADA. Nadam se da smo jasno pokazali kako principi koji vrijede za glazbu NISU PRIMJENJIVI za audiovizualne djelatnosti. Postoji mnogo načina na koji se industrija može urediti, predstavili smo u našem očitovanju primjere iz brojnih zemalja, no u ovom Nacrtu prijedloga Zakona, producenti nemaju skoro nikakva prava i svedeni su na gotovo tehničku uslugu proizvođača videograma. S obzirom da producenti odnosno produkcijske kuće svakim potpisom ugovora o financiranju filma preuzimaju odgovornost o završetku i pravovremenoj isporuci djela, i za to garantiraju najčešće mjenicama i zadužnicama, često za premošćivanje rupe u cash flowu dižu kredite za što garantiraju ne samo sredstvima firme nego i vlastitom imovinom, postavlja se pitanje ima li takav sustav smisla i želi li se netko tim poslom baviti. Izgleda da autor Zakona preferira za producente ”velike igrače”: televizije koje su izrijekom spomenute u članku 141., VoD platforme koje unajmljuju male firme da im rade izvršnu produkciju... To je definitivno jedna od mogućih vizija kinematografije, no koja nas je vrlo iznenadila, s obzirom na tradiciju kinematografije u Hrvatskoj, na sustav koji trenutno imamo, a i s obzirom da se istovremeno radilo na Zakonu o elektroničkim medijima čiji prijedlog po prvi puta predlaže (jer Zakon nije izglasan) da komercijalni nakladnici s nacionalnom koncesijom ulažu upravo u djela neovisnih producenata. Vizijom kinematografije kakva je predložena u ovom Zakonu se zapravo obeshrabruju, a time i nestaju neovisni producenti, dakle upravo oni koji su nositelji autorskih projekata u Hrvatskoj. Izgleda da predlagač nije svjestan da u trenutku kad preferira velike proizvođače, koji su istovremeno i nakladnici ili vlasnici VOD platformi, zapravo ugrožava hrvatske autorske projekte kao i autorski rad svih filmskih autora, a koji ima status domaćeg kulturnog proizvoda te bi trebao biti valjda naš primarni interes. Veliki proizvođači vode se isključivo profitom i proizvodit će djela za koja procjenjuje da su profitabilna za njegovu publiku. Žao nam je što još jednom autor Zakona nije prepoznao da su upravo stabilne produkcijske kuće pokretači i nosioci AV industrije u Hrvatskoj – one su te koje ulažu u razvoj djela, traže za njega financiranje i na kraju se brinu da se osigura njegovo prikazivanje. Naravno, postoje i druge vizije kako AV industrija može izgledati i očito se predlagač odlučio za tu opciju koja uključuje samo ”velike igrače”. Hrvatska udruga producenata je u prvom prijedlogu predložila neophodnost razdvajanja OSOBE producenta koja pokreće i sudjeluje u svim fazama razvoje, proizvodnje i plasmana od PRAVNOG SUBJEKTA, odnosno produkcijske kuće. Odgovori na pitanje zašto nisu prihvaćeni naši prijedlozi o uvođenju producenta OSOBE u Zakona, ili spominjanja po nama notornog prava da producent IMA PRAVO ODOBRITI UPOTREBU DJELA KOJE JE PRODUCIRAO uglavnom su se svela na jednu rečenicu: ukoliko se uvedu ta prava, većina prikupljenih sredstava bit će isplaćivana u inozemstvo, jer većina audiovizualnih djela koja se iskorištavaju u Hrvatskoj su strana, najvećim djelom američka. Taj odgovor je jasno pokazao da se autor Zakona fokusirao na organizacije za kolektivnu zaštitu prava, a ne na autore ili na zaštitu djelatnosti o kojoj govori. Stavljajući velik naglasak na obveznu kolektivnu zaštitu (ne samo u AV djelatnostima), ovaj prijedlog Zakona favorizira organizacije za kolektivno ostvarivanje, omogućujući im velike prihode za operativne troškove, dok se istovremeno prikupljena sredstva mahom isplaćuju stranim nositeljima prava, jer je situacija jednostavno takva – da se u Hrvatskoj konzumira puno više stranih nego hrvatskih autorskih djela. Posljedično to znači, da će od prikupljenih sredstava 30% zadržati organizacije za kolektivno zastupanje, a od sredstava za raspodjelu, 80% sredstava će biti isplaćeno van Hrvatske. Ponavljamo, smatramo da je pravična i primjerena naknada važna, ali smatramo i da je hrvatskom zakonodavstvu dužnost štititi hrvatske autore. Želimo istaknuti da Hrvatska udruga producenata nije protiv kolektivnog ostvarivanja prava autora i ko-autora audiovizualnih djela. Ono što smatramo da je potrebno regulirati kroz kolektivno ostvarivanje su ona korištenja u pogledu kojih je nemoguće imati kontrolu, a to su korištenja posebno definirana Direktivnom 790/2019, kao i korištenja u retransmisiji, kao i do sada, odnosno oni oblici korištenja gdje je bitniji cilj sigurnost nositelja prava s jedne strane i korisnika s druge strane, koja ne bi bila ostvariva na nivou individualnog pregovaranja, ili bi ostvarivanje i rezultati istog bili nerazmjerni s troškovima. Jednom riječju ono korištenje gdje individualnost pojedinog predmeta zaštite i korištenja NIJE PRESUDNA, nego je cilj da svako korištenje bude ispravno regulirano i plaćeno. Smatramo da nisu dovoljno sagledane sve posljedice koje ovaj prijedlog Zakona ima na cjelokupnost eko sustava audiovizualnih djelatnosti. Najviše se to odnosi na članak 85., koji je u svom izričaju istovremeno vrlo širok i vrlo striktan. Kroz kombinaciju izraza „svako korištenje“ i „obavezno kolektivno ostvarivanje“ stvara se čvrsta obaveza, za koju nismo sigurni kako je predlagatelj Zakona zamislio praktično provođenje tih odredbi. Hrvatska je najdalje odmakla s implementacijom direktiva te su u nas uprte oči cijele Europe, što nas čini predvodnicom trenda. To u praksi znači da će ovdje predložena rješenja biti pažljivo promotrena i vjerojatno aplicirana u zakonodavstva drugih zemalja. S poštovanjem, Hrvatska udruga producenata Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje. U pogledu prava audiovizualnog producenta ističe se da je Nacrt prijedloga Zakona usklađen s međunarodnim ugovo-rima i direktivama Europske unije relevantnim u ovom području. Audiovizualni producenti stječu autorska imovinska prava iskorištavanja temeljem ugovora s koautorima, a temeljem zakona od autora doprinosa. Odredbe o ugovoru o audiovi-zualnoj produkciji odgovarajuće su izmijenjene slijedom rezultata ovoga javnog savjetovanja. Nadalje, audiovizualni producent je nositelj srodnog prava, njegova imovinska prava navedena su u članku 143. Nacrta prijedloga Zakona, a uvođenje novog prava kako se predla-že u ovoj primjedbi se ne prihvaća jer takvo rješenje nije međunarodno prihvaćeni standard.
128 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. 1. Kao što smo već detaljnije komentirali u odnosu na odredbu stavka 1. ovog članka, smisao sintagme „uključuje ali se ne ograničuje na“ trebao bi biti navođenje primjera prava umnožavanja autora novinarskih djela uvrštenih u informativne publikacije koja se mogu ostvarivati isključivo putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Međutim, u nastavku se govori samo o tzv. „press-clippingu“, dok se ne navode nikakvi drugi primjeri kada autori novinskih djela uvrštenih u informativne publikacije moraju svoje pravo umnožavanja ostvarivati isključivo u okviru sustava kolektivne zaštite. Pritom, „press-clipping“ je nedefinirani pojam na stranom jeziku koji zapravo ne odražava djelatnost koja se nastoji ovlaš opisati u ovoj odredbi na način da se nameće njegova improvizirana definicija izvan bilo kakvog konteksta u odnosu na druge relevantne odredbe ovog Nacrta. Takvim će se nasumičnim ubacivanjem pojma „press-clipping“ u novi Zakon izazvati potreba za tumačenjem ove odredbe zbog brojnih nedoumica koje bi mogle nastati u njezinoj primjeni. Pritom, napominjemo da je slična odredba predviđena i za nakladnike informativnih publikacija u članku 209., ali ipak u bitnome različita (molimo vidjeti komentar uz tu odredbu niže). Dakle, takvo će nepromišljeno, odnosno površno, a što je najvažnije – nepotrebno uvođenje pojma „press-clipping“ u zakonski tekst izazvati nejasnoće u primjeni. Već je iz samog opisa djelatnosti sadržanog u ovoj odredbi razvidno da tzv. „press clipping“ uključuje ne samo umnožavanje relevantnih autorskih djela, nego i njihovu distribuciju, odnosno priopćavanje javnosti. Pravo distribucije i pravo priopćavanja novinarskih djela uvrštenih u informativne publikacije uopće nisu uređena u ovom članku. Drugim riječima iz sadašnje dikcije ovog članka proizlazi zaključak da bi autori ovih djela svoje pravo umnožavanja morali ostvarivati kolektivno, a svoja prava distribucije i/ili priopćavanja istih tako umnoženih djela trebali ostvarivati individualno, i to prema istom korisniku čija djelatnost zahtijeva ovlaštenje koje obuhvaća osim prava umnožavanja i pravo (daljnje) distribucije i/ili priopćavanja javnosti. Ako se iz nekog razloga inzistira na posebnom uređenju djelatnosti tzv. „press-clippinga“ u novom Zakonu, onda se tomu treba pristupiti sustavno tako da se ta djelatnost adekvatno definira i da se pravilno uredi ostvarivanje svih prava koja autori odgovarajućih autorskih djela ovlašteni ostvarivati prema korisnicima koji se bave tom djelatnosti. Međutim, upozoravamo da će se takvim specificiranjem ograničiti općenitost prava umnožavanja koje se uređuje ovom odredbom. Pa se postavlja pitanje hoće li se onda posebno uređivati i sve druge djelatnosti u kojima se umnožavaju novinarska autorska djela u komercijalne svrhe. Je li to uopće moguće? To je svakako nepotrebno i neopravdano, s obzirom da je zakon opći propis kojim se stvari trebaju urediti sustavno bez opterećivanja zakonskog teksta nepotrebnim pojedinostima koje su obuhvaćene općim pravilom. 2. Što znači "pisanih, elektroničkih i DRUGIH medija" u istoj odredbi? Kakvi još "drugi mediji" postoje osim tiskanih i elektroničkih? Prema članku 2. točki 1. Zakona o medijima, "Mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike." Prema članku 2. stavku 1. točki 1. Zakona o elektroničkim medijima, "elektronički mediji: audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije." Iako se u članku 154. stavku 1. ovog Nacrta upućuje na definicije pojmova "novinskog nakladnika", "nakladnika medija" i "pružatelja medijske usluge" u zakonima kojima se uređuju mediji i elektronički mediji, smatramo da bi trebalo uputiti i na druge relevantne definicije u tim zakonima, posebice definicije pojmova "mediji" i "elektronički mediji" te nakon toga dosljedno koristiti precizno definirane pojmove u tekstu ovog Nacrta. U protivnom, nesmotreno i nekonzistentno baratanje neodređenim, odnosno nejasno određenim pojmovima u ovom Nacrtu može izazvati velike poteškoće u primjeni novog Zakona, primjerice oko utvrđivanja stranačke legitimacije i/ili predmeta tužbenog zahtjeva u sporovima pred sudovima. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, a odgovori su dani na zasebno iznesene prijedloge istog podnositelja.
129 Hrvatska udruga producenata II. AUTORSKO PRAVO, Članak 84. Hrvatska udruga producenata (HRUP) smatra da je Nacrt prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima s kojim se izašlo u javnu raspravu prije svega nepripremljen i vrlo nespretno sastavljen, a iznad svega upućuje na opće nepoznavanje područja audiovizualnih djelatnosti i suvremenog načina funkcioniranja audiovizualnog sektora u Europi i svijetu od strane autora Zakona. U pripremi ovog Nacrta Zakona nije promišljeno, niti raspravljeno čak niti tko su ko-autori i autori doprinosa audiovizualnog djela, dok način na koji su u trenutnom nacrtu Zakona regulirana prava koja se daju autorima i ko-autorima onemogućuje svaku proizvodnju AV djela te se ujedno favoriziraju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava – stoga tražimo da se ovaj Nacrt prijedloga Zakona odbaci i krene u izradu novog prijedloga, koji će pratiti suvremena kretanja audiovizualne industrije. OBRAZLOŽENJE HRUP-a Zakon o autorskom i srodnim pravima jedan je od ključnih zakona koji uređuje audiovizualnu djelatnost. Tim se zakonom uređuju odnosi između stvaraoca AV djela te se definira način iskorištavanja tih djela, te djelomično i način financiranja AV djela. Zbog njegove važnosti, kompleksnosti i obujma – budući da uređuje i niz drugih djelatnosti i njihove međusobne odnose - smatramo prije svega neprimjerenim izlazak ovog Nacrta prijedloga Zakona u javnu raspravu upravo u trenutku kada se čitav svijet bori s pandemijom COVID-19 virusa i kada sve naše snage trebaju biti usmjerene u promišljanje kako će izgledati naša budućnost te na koji način ćemo uopće moći nastaviti raditi. Naime, izrada ovog Zakona zahtjeva opsežne rasprave koje nisu prethodile ovoj javnoj raspravi, pogotovo iz razloga što je proširen opseg djelatnosti kojima se Zakon bavi i koje uređuje. Posebnost ovog Zakona jest i što su djelatnosti koje pokriva međusobno – iako zavisne – izuzetno različite. Produkcija audiovizualnog djela specifična je zbog dugotrajnosti procesa, logističke kompleksnosti i visokih cijena, koja je posljedica velikog broja angažiranih pojedinaca i tvrtki, kao i suvremene tehnologije. Od prvog trenutka ističemo stav da u svojstvu producenata tj. proizvođača audiovizualnih djela svakodnevno surađujemo s autorima AV djela u oživotvorenju autorskih kreativnih ideja, te radimo na osiguravanju uvjeta kako bi se stvorile pretpostavke da bi djelo uopće i nastalo, u potpunosti se zalažemo da svaki sudionik tog procesa, kao i svakog daljnjeg iskorištavanja nastalog autorskog djela, mora biti odgovarajuće plaćen za rad i za korištenje djela. To je presumpcija koje se audiovizualni producenti u RH drže u svakodnevnom radu, te prilikom zaključenja svih ugovora o audiovizualnim produkcijama, kao i autorskih ugovora. Uobičajeno pravilo prilikom zaključenja ugovora s ko-autorima AV djela je da oni sudjeluju u prihodima koja se ostvaruju korištenjem predmeta zaštite. No ostvarivanje tog udjela u prihodima, kao primjerene i razmjerne naknade za korištenje djela, predmet je individualnih ugovora za veliki dio oblika korištenja, jer naprosto, prava koja AV producent MORA steći, su prava s kojima onda producent MORA MOĆI i raspolagati. Da tome nije tako, producent ne bi bio u mogućnosti nikada zatvoriti financijsku konstrukciju koja je potrebna da bi se djelo uopće finaliziralo i ugledalo svjetlo dana. Ono što je specifično u produkciji audiovizualnog djela jest da su financiranje, proizvodnja (pripreme-snimanje-postprodukcija) i prikazivanje neraskidivo vezani. Naime, cijeli sustav financiranja, proizvodnje i distribucije baziran je na osnivanju prava iskorištavanja i primanja naknade za isto. Zakonodavstvo u cijelom svijetu je zamišljeno na način da osobe koje djelo stvaraju osnivaju prava iskorištavanja, koja se prepuštaju za određenu naknadu: prvo filmskom producentu, ili kako ga naziva ovaj Zakon proizvođaču videograma, odnosno produkcijskoj kući kako bi sva prava iskorištavanja – nužna da bi se djelo moglo prikazati – bila na jednom mjestu, jer to omogućuje daljnje razgovore i pregovore. Financijerima – i javnim fondovima je, da bi djelo financirali, uvjet da to djelo bude prikazano. Ostali financijeri ulažu novac u produkciju isključivo u zamjenu za određena prava. Primjerice televizije ulažu u pre-sale / pre-buy (predotkup / pretkupnju), odnosno ulažu izvjesna sredstva kako bi zauzvrat dobile određena prava za prikazivanje, koja se pritom dogovaraju u vremenskom trajanju, teritorijima i slično. VOD servisi također ulažu u proizvodnju kako bi dobili ekskluzivna prava na prikazivanje određenog djela. Kada je djelo dovršeno, prava iskorištavanja se prenose na prodajne agente, distributere, televizije, razne online platforme.... Ukoliko prava iskorištavanja nisu osnovana i prenesena, djelo ne može biti objavljeno, dakle iskorištavano. Naime, sredstva potrebna za financiranje proizvodnje nisu sredstva koji se doniraju, nego često i sredstva kojima se ujedno i stječu određena prava. Ta sredstva najčešće, posebice kada govorimo o televizijama, znače stjecanje određenih oblika korištenja AV djela na određeno vremensko razdoblje. Naime, kada govorimo o otkupu djela – taj otkup obuhvaća set prava za korištenje djela, a ne vrpcu ili drugi nosač. Ukratko: osnivanje i prijenos prava iskorištavanja osnova je audiovizualnih djelatnosti. U tom smislu potvrda je i Direktiva 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu. Stavak 10 recitala kaže: 10) Ako autori ili umjetnici izvođači namjeravaju nastaviti svoj kreativan i umjetnički rad, moraju dobiti odgovarajuću naknadu za korištenje svojega djela, kao što to moraju dobiti i producenti kako bi bili u mogućnosti financirati to djelo. Ulaganje potrebno za proizvodnju proizvoda kao što su fonogrami, filmovi ili multimedijalni proizvodi, i usluga kao što su usluge „na zahtjev”, značajno je. Odgovarajuća pravna zaštita prava intelektualnog vlasništva nužna je za jamčenje postojanja takve naknade i pruža mogućnost zadovoljavajućeg povrata tog ulaganja. Nakon iščitavanja prvog prijedloga zakona, u dopisu s našim opservacijama od 26. veljače 2020., izrazili smo zabrinutost činjenicom da nije jasno kako je autor Zakona zamislio praktično provođenje pojedinih odredbi – što smatramo izrazito neozbiljnim. Implementacija ovakvog prijedloga Zakona bi ozbiljno mogla izmijeniti financiranje audiovizualnih djela (i to prvenstveno filmova) te moguće čak i ugroziti cijelu kinematografiju. Zakon o autorskom i srodnim pravima, kada regulira odnose i način ostvarivanja prava, mora imati u vidu da postoje i određeni drugi propisi koje moramo imati na umu odnosno kojih se moramo držati, pritom ne misleći na tržišne prakse, već upravo na izričite zahtjeve i pravila, a koji se odnose na usklađenost s odredbama Europske konvencije o kinematografskim koprodukcijama, odredbama koje se odnose na nadnacionalne fondove (Eurimages, Kreativna Europa – program MEDIA), a koji su značajan izvor sredstava koje omogućavaju, uz lokalni filmski fond, u našem slučaju je to Hrvatski audiovizualni centar, kreativnu AV industriju u RH. Osim navedenog, organizacije za radiodifuziju (pri čemu naročito apostrofiramo javnu televiziju) sudjeluju financijski u stvaranju AV djela kroz razne modele – ili kao koproducenti, ili temeljem predotkupa (pre-sale), a kada sudjeluju u proizvodnji, to je međusobno obvezni odnos koji zahtijeva određena prava i određene obveze s jedne i s druge strane. Jednako tako, kada se ugovori s autorima u pogledu stvaranja djela zaključuju, ti ugovori ne predstavljaju jedino i isključivo naknadu za rad, već i predujam za određeni set prava i to upravo onaj set prava koji je AV producentu potreban da bi osigurao sredstva za stvaranje djela. Nakon toga, ta su ista prava nužna za distribuciju odnosno iskorištavanje djela. Ako govorimo o sredstvima drugog koproducenta – onda je korištenje uglavnom podijeljeno po teritorijima i cijelo AV djelo mora u potpunosti biti na raspolaganju, a prihod na određenom teritoriju, u rukama onog koproducenta koji taj teritorij „pokriva“ odnosno s kojeg dolazi, ako pak govorimo o sredstvima televizija danih kao pre-sale – to znači da govorimo o sredstvima koja UNAPRIJED obuhvaćaju plaćanje određenih prava. Ta sredstva tijekom stvaranja AV djela već su isplaćena autorima, te su tako autori za te oblike, teritorije i razdoblje korištenja, temeljem zaključenog ugovora s AV producentom – dobili naknadu I ZA RAD I ZA DIO RAZDOBLJA KORIŠTENJA PRAVA. Ta naknada iz autorskih ugovora predstavlja određeni „predujam“, (advance payment) za prava koja se stječu i „prodaja“ kojih je uopće u konačnici OMOGUĆILA STVARANJE DJELA. Često producent i samostalno avansira sredstva za prava, preuzimajući financijski rizik za stvaranje djela, s ciljem da tu djelomičnu investiciju povrati iz prihoda od distribucije. Nacrt prijedloga Zakona pokazuje nepoznavanje ovog procesa i time dovodi u pitanje njegovo održanje. U Zakonu, producenti su svedeni tek na tehničko osoblje koje administrira i isplaćuje honorare te piše izvješća o prihodima što je vrlo daleko od istine. Postojanje produkcijskih kuća preduvjet je postojanja kinematografije, odnosno audiovizualnih djelatnosti u užem smislu. Naime, proces nastajanja audiovizualnog djela počinje upravo prenošenjem prvog prava, onoga za scenarij ili za adaptaciju knjige, ili za licencu po kojoj će audiovizualno djelo nastati. Tek u tom trenutku počinje daljnji razvoj ili financiranje djela, koje onda dovodi do njegove realizacije i prikazivanja. Prikazivanje je također nemoguće kad produkcijska kuća koja je nositelj prava prestane postojati – jer u tom trenu onaj koji djelo želi prikazati treba osnovati pravo iskorištavanja sa svima koji su sudjelovali na izradi tog autorskog djela prema zakonu – dakle sa svima onima s kojima je producent bio sklopio ugovor, ali nepostojanjem produkcijske kuće su se prava iskorištavanja vratila autorima odnosno nasljednicima. Rasprava koja se u ovom trenutku vodi u javnosti – tko je sve autor odnosno koautor audiovizualnog djela – jest nešto što se trebalo raspraviti prvo, puno prije nego je uopće napravljen prvi nacrt Zakona, jer se radi o viziji kinematografije, o stvaranju sustava u kojem ćemo svi raditi. Jer AV djelatnosti su nedjeljive – autori, djelatnici, producenti i rentali svi rade u istom sustavu, i ako sustav nije dobro postavljen, on neće funkcionirati. Što znači da će svi osjetiti posljedice istoga. Kako je fokus rasprave stavljen na članak 15., nekako se nije primijetilo da producent nema gotovo nikakva prava, čak niti prava na emitiranje – naravno kad je to tek spomenuto u članku 143. prava producenta do kojeg rijetki stignu. S tim da odmah razjasnimo – u ovom trenutku ne govorimo o pravu na naknadu nego o isključivom pravu: pravu odobravanja. Producent prema ovome Nacrtu Zakona NEMA PRAVO ODOBRITI ILI ZABRANITI EMITIRANJE DJELA KOJE JE PRODUCIRAO! Poziv, zanimanje i uloga producenta u proizvodnji audiovizualnih sadržaja doživjeli su značajne promjene u posljednjih desetak godina u Europi i Hrvatskoj. Današnji moderni europski i hrvatski producenti razvijaju, proizvode i plasiraju raznovrsna audiovizualna djela, prvenstveno filmove različitih vrsta, rodova i žanrova te TV serije visoke umjetničke vrijednosti. Vrlo često je upravo producent taj koji i inicira nastajanje AV djela: odabirom predloška za adaptaciju, otkupom licence za koju smatra da će biti uspješna, praćenjem uredničkih odluka pojedinih financijera i predlaganjem projekata koji im se uklapaju u viziju. Producenti svakodnevno djeluju na posebno uređenom audiovizualnom tržištu visokog rizika koje djeluje po načelima međunarodne suradnje te složene javno-privatne i nacionalno-nadnacionalne strukture financiranja i plasmana. Financiranje AV djela zahtjeva vrsni know-how: poznavanje izvora financiranja, odabir i razvoj upravo onih projekata koji imaju mogućnost za financiranje, ulaganje u razvoj projekata, prijevode, prezentacije puno prije nego ti projekti dobiju bilo kakva sredstva. Producenti surađuju na scenariju, partneri su redatelju u slaganju autorskog tima i donošenju umjetničkih odluka, rukovoditelji tehničkog i zanatskog dijela proizvodnog procesa, poznavatelji i rukovoditelji autorsko-pravnih odnosa, marketinških pristupa, distributivnih kanala te odnosa s javnošću. Producent se AV djelom bavi i dugo nakon njegove premijere – pišući financijska i druga izvješća za fondove i financijere, pregovorima s raznim drugim prikazivačima (VOD platformama, festivalima, radionicama...) dugo nakon redovne kino distribucije. A ovaj Zakon nekako očekuje da se sve to događa samo od sebe, kao da ne postoje ljudi koji to rade, kao da ne postoje produkcijske kuće, sa svim troškovima koje jedna tvrtka redovno ima na mjesečnoj bazi kako bi uopće mogla izvršavati spomenute poslove. Smatramo da opis filmskog producenta / proizvođača videograma u članku 141., ali i općenito tretiranja kolektivnog ostvarivanja prava, pokazuje kako je Zakon pisan razmišljajući na način glazbe, a ne na način audiovizualnih djelatnosti. Princip kolektivnog ostvarivanja naknade u glazbenoj industriji baziran je na dvije stvari: prva je da autori glazbe većinom ne primaju naknadu kad autorsko djelo stvaraju - njihov jedini prihod s naslova javnog priopćavanja je iz sustava kolektivne zaštite. To nije slučaj u audiovizualnim djelatnostima gdje su svi autori, izvođači i angažirani suradnici primili naknadu. Druga je da u glazbenoj industriji nije nužno da se kontrolira puštanje odnosno iskorištavanja autorskog djela: odnosno autor ili proizvođač fonograma se ne bavi time smije li radio Antena puštati njegovu pjesmu ako ju pušta i Otvoreni radio – svejedno mu je. U iskorištavanju audiovizualnog djela pak, bitno je upravo određivanje načina iskorištavanja – pažljivo se planiraju mediji, vremenski period, teritoriji, odmjerava se omjer predložene naknade od primjerice neke VoD platforme i može li to iskorištavanje ugroziti neki drugi oblik distribucije. Naravno da je glazbenicima odlično da imaju kolektivnu naknadu za svako emitiranje glazbe/spota na YouTube kanalu, bez obzira tko je pjesmu učitao na tu platformu. Učitavanje audiovizualnog djela na platformu koja je otvorena ugrožava SVE vidove distribucije AV djela, te tako i PRIMANJE SVIH DRUGIH NAKNADA. Nadam se da smo jasno pokazali kako principi koji vrijede za glazbu NISU PRIMJENJIVI za audiovizualne djelatnosti. Postoji mnogo načina na koji se industrija može urediti, predstavili smo u našem očitovanju primjere iz brojnih zemalja, no u ovom Nacrtu prijedloga Zakona, producenti nemaju skoro nikakva prava i svedeni su na gotovo tehničku uslugu proizvođača videograma. S obzirom da producenti odnosno produkcijske kuće svakim potpisom ugovora o financiranju filma preuzimaju odgovornost o završetku i pravovremenoj isporuci djela, i za to garantiraju najčešće mjenicama i zadužnicama, često za premošćivanje rupe u cash flowu dižu kredite za što garantiraju ne samo sredstvima firme nego i vlastitom imovinom, postavlja se pitanje ima li takav sustav smisla i želi li se netko tim poslom baviti. Izgleda da autor Zakona preferira za producente ”velike igrače”: televizije koje su izrijekom spomenute u članku 141., VoD platforme koje unajmljuju male firme da im rade izvršnu produkciju... To je definitivno jedna od mogućih vizija kinematografije, no koja nas je vrlo iznenadila, s obzirom na tradiciju kinematografije u Hrvatskoj, na sustav koji trenutno imamo, a i s obzirom da se istovremeno radilo na Zakonu o elektroničkim medijima čiji prijedlog po prvi puta predlaže (jer Zakon nije izglasan) da komercijalni nakladnici s nacionalnom koncesijom ulažu upravo u djela neovisnih producenata. Vizijom kinematografije kakva je predložena u ovom Zakonu se zapravo obeshrabruju, a time i nestaju neovisni producenti, dakle upravo oni koji su nositelji autorskih projekata u Hrvatskoj. Izgleda da predlagač nije svjestan da u trenutku kad preferira velike proizvođače, koji su istovremeno i nakladnici ili vlasnici VOD platformi, zapravo ugrožava hrvatske autorske projekte kao i autorski rad svih filmskih autora, a koji ima status domaćeg kulturnog proizvoda te bi trebao biti valjda naš primarni interes. Veliki proizvođači vode se isključivo profitom i proizvodit će djela za koja procjenjuje da su profitabilna za njegovu publiku. Žao nam je što još jednom autor Zakona nije prepoznao da su upravo stabilne produkcijske kuće pokretači i nosioci AV industrije u Hrvatskoj – one su te koje ulažu u razvoj djela, traže za njega financiranje i na kraju se brinu da se osigura njegovo prikazivanje. Naravno, postoje i druge vizije kako AV industrija može izgledati i očito se predlagač odlučio za tu opciju koja uključuje samo ”velike igrače”. Hrvatska udruga producenata je u prvom prijedlogu predložila neophodnost razdvajanja OSOBE producenta koja pokreće i sudjeluje u svim fazama razvoje, proizvodnje i plasmana od PRAVNOG SUBJEKTA, odnosno produkcijske kuće. Odgovori na pitanje zašto nisu prihvaćeni naši prijedlozi o uvođenju producenta OSOBE u Zakona, ili spominjanja po nama notornog prava da producent IMA PRAVO ODOBRITI UPOTREBU DJELA KOJE JE PRODUCIRAO uglavnom su se svela na jednu rečenicu: ukoliko se uvedu ta prava, većina prikupljenih sredstava bit će isplaćivana u inozemstvo, jer većina audiovizualnih djela koja se iskorištavaju u Hrvatskoj su strana, najvećim djelom američka. Taj odgovor je jasno pokazao da se autor Zakona fokusirao na organizacije za kolektivnu zaštitu prava, a ne na autore ili na zaštitu djelatnosti o kojoj govori. Stavljajući velik naglasak na obveznu kolektivnu zaštitu (ne samo u AV djelatnostima), ovaj prijedlog Zakona favorizira organizacije za kolektivno ostvarivanje, omogućujući im velike prihode za operativne troškove, dok se istovremeno prikupljena sredstva mahom isplaćuju stranim nositeljima prava, jer je situacija jednostavno takva – da se u Hrvatskoj konzumira puno više stranih nego hrvatskih autorskih djela. Posljedično to znači, da će od prikupljenih sredstava 30% zadržati organizacije za kolektivno zastupanje, a od sredstava za raspodjelu, 80% sredstava će biti isplaćeno van Hrvatske. Ponavljamo, smatramo da je pravična i primjerena naknada važna, ali smatramo i da je hrvatskom zakonodavstvu dužnost štititi hrvatske autore. Želimo istaknuti da Hrvatska udruga producenata nije protiv kolektivnog ostvarivanja prava autora i ko-autora audiovizualnih djela. Ono što smatramo da je potrebno regulirati kroz kolektivno ostvarivanje su ona korištenja u pogledu kojih je nemoguće imati kontrolu, a to su korištenja posebno definirana Direktivnom 790/2019, kao i korištenja u retransmisiji, kao i do sada, odnosno oni oblici korištenja gdje je bitniji cilj sigurnost nositelja prava s jedne strane i korisnika s druge strane, koja ne bi bila ostvariva na nivou individualnog pregovaranja, ili bi ostvarivanje i rezultati istog bili nerazmjerni s troškovima. Jednom riječju ono korištenje gdje individualnost pojedinog predmeta zaštite i korištenja NIJE PRESUDNA, nego je cilj da svako korištenje bude ispravno regulirano i plaćeno. Smatramo da nisu dovoljno sagledane sve posljedice koje ovaj prijedlog Zakona ima na cjelokupnost eko sustava audiovizualnih djelatnosti. Najviše se to odnosi na članak 85., koji je u svom izričaju istovremeno vrlo širok i vrlo striktan. Kroz kombinaciju izraza „svako korištenje“ i „obavezno kolektivno ostvarivanje“ stvara se čvrsta obaveza, za koju nismo sigurni kako je predlagatelj Zakona zamislio praktično provođenje tih odredbi. Hrvatska je najdalje odmakla s implementacijom direktiva te su u nas uprte oči cijele Europe, što nas čini predvodnicom trenda. To u praksi znači da će ovdje predložena rješenja biti pažljivo promotrena i vjerojatno aplicirana u zakonodavstva drugih zemalja. S poštovanjem, Hrvatska udruga producenata Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje. U pogledu prava audiovizualnog producenta ističe se da je Nacrt prijedloga Zakona usklađen s međunarodnim ugovorima i direktivama Europske unije relevantnim u ovom području. Audiovizualni producenti stječu autorska imovinska prava iskorištavanja temeljem ugovora s koautorima, a temeljem zakona od autora doprinosa. Odredbe o ugovoru o audiovizualnoj produkciji odgovarajuće su izmijenjene slijedom rezultata ovoga javnog savjetovanja. Nadalje, audiovizualni producent je nositelj srodnog prava, njegova imovinska prava navedena su u članku 143. Nacrta prijedloga Zakona, a uvođenje novog prava kako se predlaže u ovoj primjedbi se ne prihvaća jer takvo rješenje nije međunarodno prihvaćeni standard.
130 Andrej Babić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Izvršni sam tajnik Hrvatske glazbene unije, aktivni glazbenik, autor i izvođač u grupi Markiz, a radim i s drugim izvođačima. Jako mi je drago da postoji velik interes i odaziv glazbenika na ovu temu, jer vjerujem da će se stvoriti uvjeti da se odnosi i obveze prema izvođačima bolje i pravednije reguliraju. Smatram da se vrlo rijetko govori o važnosti izvođača i da su oni oduvijek u drugom ili trećem planu, nekako na margini događanja, često zapostavljeni i podcijenjeni. U ovom kolopletu pravnih izraza i članaka, volio bih u par rečenica vrlo jednostavno objasniti vrijednost i važnost izvođača, na primjerima koji su svima bliski i poznati. Jedan od najboljih svjetskih primjera važnosti izvođača/svirača je pjesma grupe The Police – Every breath you take. Čim pjesma krene, svi znamo o čemu je riječ, jer je guitarist Andy Summers smislio legendarnu i općepoznatu gitarsku dionicu koja je potpuno promijenila identitet pjesme i učinila ju svjetskim hitom. Zanimljivo je spomenuti da Summers za svoju gitarsku dionicu ne dobiva izvođačka prava, što je u više navrata jasno iskomunicirao prema javnosti. Jedan od najboljih domaćih primjera je gitarska solo dionica u pjesmi “Morska vila” grupe Daleka obala, u kojoj je Jadran Vušković osmislio prekrasni solo koji svi znamo otpjevati od prvog do zadnjeg tona, a da ga se izdvoji iz pjesme, komotno bi funkcionirao kao potpuno nova, hit pjesma. Primjera je jako puno i odnose se na sve instrumente. Svirači su ti koji u svaku pjesmu utisnu dio svoje duše, svog talenta, dugogodišnjeg rada i truda, vježbanja, odricanja i ulaganja u sebe. Posao prikupljanja izvođačkih prava već godinama uspješno radi HUZIP. Osim što ima potpisane izjave/punomoći s cca 9.000 izvođača, HUZIP taj posao obavlja besprijekorno i uvijek u interesu izvođača. Osim što se bavi izvođačkim pravima, HUZIP kroz svoje fondove pomaže glazbene projekte kojima je cilj promocija domaće glazbe i njenih izvođača. Posebna se pažnja poklanja regijama od posebnog značenja za RH. Da su HUZIP-u njegovi članovi na prvom mjestu, najbolje se vidi unazad nekoliko mjeseci, kad su zajedno s HGU-om krenuli u veliku akciju pomoći glazbenicima koji su ostali bez svih prihoda, uslijed problema s Corona virusom. HUZIP i HGU su tim činom preuzeli brigu za one koji žive isključivo od autorskih ugovora i nisu nigdje prijavljeni. To su ljudi na rubu egzistencije kojima je pomoć prijeko potrebna kako bi preživjeli ova turobna vremena. Ne kaže se bez razloga “Na muci se poznaju junaci”. Obje udruge su nesebično odlučile pomoći, dok su istovremeno vršili pritisak na državne institucije i Ministarstva, kako bi se osigurao novac za sve ljude koji su dio glazbene industrije. Iako kao autor imam vrlo korektan odnos s izdavačem, uvjeren sam da će HUZIP svojim poštenjem, elanom i dosadašnjim iskustvom, nastaviti svoj rad u interesu svih izvođača, pa se pridružujem velikoj većini ovdje prisutnih glazbenika koji su sugerirali da se digitalna prava sakupljaju kolektivno putem HUZIP-a. Srdačan pozdrav svima uz želju da u nekom skorašnjem vremenu sve strane nađu načina da se domaća glazba postavi na još bolje temelje i da se cjelokupni odnosi postave na poštenije i zdravije noge, a tu prije svega mislim na utjecaj koji bi svi zajedno trebali imati prema platformama koje se ponašaju kao da su oni napisali i odsvirali naše pjesme. Uvjeren sam da bi sve strane profitirale da postoji zajedništvo. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
131 Hrvatska udruga producenata II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Hrvatska udruga producenata (HRUP) smatra da je Nacrt prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima s kojim se izašlo u javnu raspravu prije svega nepripremljen i vrlo nespretno sastavljen, a iznad svega upućuje na opće nepoznavanje područja audiovizualnih djelatnosti i suvremenog načina funkcioniranja audiovizualnog sektora u Europi i svijetu od strane autora Zakona. U pripremi ovog Nacrta Zakona nije promišljeno, niti raspravljeno čak niti tko su ko-autori i autori doprinosa audiovizualnog djela, dok način na koji su u trenutnom nacrtu Zakona regulirana prava koja se daju autorima i ko-autorima onemogućuje svaku proizvodnju AV djela te se ujedno favoriziraju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava – stoga tražimo da se ovaj Nacrt prijedloga Zakona odbaci i krene u izradu novog prijedloga, koji će pratiti suvremena kretanja audiovizualne industrije. OBRAZLOŽENJE HRUP-a Zakon o autorskom i srodnim pravima jedan je od ključnih zakona koji uređuje audiovizualnu djelatnost. Tim se zakonom uređuju odnosi između stvaraoca AV djela te se definira način iskorištavanja tih djela, te djelomično i način financiranja AV djela. Zbog njegove važnosti, kompleksnosti i obujma – budući da uređuje i niz drugih djelatnosti i njihove međusobne odnose - smatramo prije svega neprimjerenim izlazak ovog Nacrta prijedloga Zakona u javnu raspravu upravo u trenutku kada se čitav svijet bori s pandemijom COVID-19 virusa i kada sve naše snage trebaju biti usmjerene u promišljanje kako će izgledati naša budućnost te na koji način ćemo uopće moći nastaviti raditi. Naime, izrada ovog Zakona zahtjeva opsežne rasprave koje nisu prethodile ovoj javnoj raspravi, pogotovo iz razloga što je proširen opseg djelatnosti kojima se Zakon bavi i koje uređuje. Posebnost ovog Zakona jest i što su djelatnosti koje pokriva međusobno – iako zavisne – izuzetno različite. Produkcija audiovizualnog djela specifična je zbog dugotrajnosti procesa, logističke kompleksnosti i visokih cijena, koja je posljedica velikog broja angažiranih pojedinaca i tvrtki, kao i suvremene tehnologije. Od prvog trenutka ističemo stav da u svojstvu producenata tj. proizvođača audiovizualnih djela svakodnevno surađujemo s autorima AV djela u oživotvorenju autorskih kreativnih ideja, te radimo na osiguravanju uvjeta kako bi se stvorile pretpostavke da bi djelo uopće i nastalo, u potpunosti se zalažemo da svaki sudionik tog procesa, kao i svakog daljnjeg iskorištavanja nastalog autorskog djela, mora biti odgovarajuće plaćen za rad i za korištenje djela. To je presumpcija koje se audiovizualni producenti u RH drže u svakodnevnom radu, te prilikom zaključenja svih ugovora o audiovizualnim produkcijama, kao i autorskih ugovora. Uobičajeno pravilo prilikom zaključenja ugovora s ko-autorima AV djela je da oni sudjeluju u prihodima koja se ostvaruju korištenjem predmeta zaštite. No ostvarivanje tog udjela u prihodima, kao primjerene i razmjerne naknade za korištenje djela, predmet je individualnih ugovora za veliki dio oblika korištenja, jer naprosto, prava koja AV producent MORA steći, su prava s kojima onda producent MORA MOĆI i raspolagati. Da tome nije tako, producent ne bi bio u mogućnosti nikada zatvoriti financijsku konstrukciju koja je potrebna da bi se djelo uopće finaliziralo i ugledalo svjetlo dana. Ono što je specifično u produkciji audiovizualnog djela jest da su financiranje, proizvodnja (pripreme-snimanje-postprodukcija) i prikazivanje neraskidivo vezani. Naime, cijeli sustav financiranja, proizvodnje i distribucije baziran je na osnivanju prava iskorištavanja i primanja naknade za isto. Zakonodavstvo u cijelom svijetu je zamišljeno na način da osobe koje djelo stvaraju osnivaju prava iskorištavanja, koja se prepuštaju za određenu naknadu: prvo filmskom producentu, ili kako ga naziva ovaj Zakon proizvođaču videograma, odnosno produkcijskoj kući kako bi sva prava iskorištavanja – nužna da bi se djelo moglo prikazati – bila na jednom mjestu, jer to omogućuje daljnje razgovore i pregovore. Financijerima – i javnim fondovima je, da bi djelo financirali, uvjet da to djelo bude prikazano. Ostali financijeri ulažu novac u produkciju isključivo u zamjenu za određena prava. Primjerice televizije ulažu u pre-sale / pre-buy (predotkup / pretkupnju), odnosno ulažu izvjesna sredstva kako bi zauzvrat dobile određena prava za prikazivanje, koja se pritom dogovaraju u vremenskom trajanju, teritorijima i slično. VOD servisi također ulažu u proizvodnju kako bi dobili ekskluzivna prava na prikazivanje određenog djela. Kada je djelo dovršeno, prava iskorištavanja se prenose na prodajne agente, distributere, televizije, razne online platforme.... Ukoliko prava iskorištavanja nisu osnovana i prenesena, djelo ne može biti objavljeno, dakle iskorištavano. Naime, sredstva potrebna za financiranje proizvodnje nisu sredstva koji se doniraju, nego često i sredstva kojima se ujedno i stječu određena prava. Ta sredstva najčešće, posebice kada govorimo o televizijama, znače stjecanje određenih oblika korištenja AV djela na određeno vremensko razdoblje. Naime, kada govorimo o otkupu djela – taj otkup obuhvaća set prava za korištenje djela, a ne vrpcu ili drugi nosač. Ukratko: osnivanje i prijenos prava iskorištavanja osnova je audiovizualnih djelatnosti. U tom smislu potvrda je i Direktiva 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu. Stavak 10 recitala kaže: 10) Ako autori ili umjetnici izvođači namjeravaju nastaviti svoj kreativan i umjetnički rad, moraju dobiti odgovarajuću naknadu za korištenje svojega djela, kao što to moraju dobiti i producenti kako bi bili u mogućnosti financirati to djelo. Ulaganje potrebno za proizvodnju proizvoda kao što su fonogrami, filmovi ili multimedijalni proizvodi, i usluga kao što su usluge „na zahtjev”, značajno je. Odgovarajuća pravna zaštita prava intelektualnog vlasništva nužna je za jamčenje postojanja takve naknade i pruža mogućnost zadovoljavajućeg povrata tog ulaganja. Nakon iščitavanja prvog prijedloga zakona, u dopisu s našim opservacijama od 26. veljače 2020., izrazili smo zabrinutost činjenicom da nije jasno kako je autor Zakona zamislio praktično provođenje pojedinih odredbi – što smatramo izrazito neozbiljnim. Implementacija ovakvog prijedloga Zakona bi ozbiljno mogla izmijeniti financiranje audiovizualnih djela (i to prvenstveno filmova) te moguće čak i ugroziti cijelu kinematografiju. Zakon o autorskom i srodnim pravima, kada regulira odnose i način ostvarivanja prava, mora imati u vidu da postoje i određeni drugi propisi koje moramo imati na umu odnosno kojih se moramo držati, pritom ne misleći na tržišne prakse, već upravo na izričite zahtjeve i pravila, a koji se odnose na usklađenost s odredbama Europske konvencije o kinematografskim koprodukcijama, odredbama koje se odnose na nadnacionalne fondove (Eurimages, Kreativna Europa – program MEDIA), a koji su značajan izvor sredstava koje omogućavaju, uz lokalni filmski fond, u našem slučaju je to Hrvatski audiovizualni centar, kreativnu AV industriju u RH. Osim navedenog, organizacije za radiodifuziju (pri čemu naročito apostrofiramo javnu televiziju) sudjeluju financijski u stvaranju AV djela kroz razne modele – ili kao koproducenti, ili temeljem predotkupa (pre-sale), a kada sudjeluju u proizvodnji, to je međusobno obvezni odnos koji zahtijeva određena prava i određene obveze s jedne i s druge strane. Jednako tako, kada se ugovori s autorima u pogledu stvaranja djela zaključuju, ti ugovori ne predstavljaju jedino i isključivo naknadu za rad, već i predujam za određeni set prava i to upravo onaj set prava koji je AV producentu potreban da bi osigurao sredstva za stvaranje djela. Nakon toga, ta su ista prava nužna za distribuciju odnosno iskorištavanje djela. Ako govorimo o sredstvima drugog koproducenta – onda je korištenje uglavnom podijeljeno po teritorijima i cijelo AV djelo mora u potpunosti biti na raspolaganju, a prihod na određenom teritoriju, u rukama onog koproducenta koji taj teritorij „pokriva“ odnosno s kojeg dolazi, ako pak govorimo o sredstvima televizija danih kao pre-sale – to znači da govorimo o sredstvima koja UNAPRIJED obuhvaćaju plaćanje određenih prava. Ta sredstva tijekom stvaranja AV djela već su isplaćena autorima, te su tako autori za te oblike, teritorije i razdoblje korištenja, temeljem zaključenog ugovora s AV producentom – dobili naknadu I ZA RAD I ZA DIO RAZDOBLJA KORIŠTENJA PRAVA. Ta naknada iz autorskih ugovora predstavlja određeni „predujam“, (advance payment) za prava koja se stječu i „prodaja“ kojih je uopće u konačnici OMOGUĆILA STVARANJE DJELA. Često producent i samostalno avansira sredstva za prava, preuzimajući financijski rizik za stvaranje djela, s ciljem da tu djelomičnu investiciju povrati iz prihoda od distribucije. Nacrt prijedloga Zakona pokazuje nepoznavanje ovog procesa i time dovodi u pitanje njegovo održanje. U Zakonu, producenti su svedeni tek na tehničko osoblje koje administrira i isplaćuje honorare te piše izvješća o prihodima što je vrlo daleko od istine. Postojanje produkcijskih kuća preduvjet je postojanja kinematografije, odnosno audiovizualnih djelatnosti u užem smislu. Naime, proces nastajanja audiovizualnog djela počinje upravo prenošenjem prvog prava, onoga za scenarij ili za adaptaciju knjige, ili za licencu po kojoj će audiovizualno djelo nastati. Tek u tom trenutku počinje daljnji razvoj ili financiranje djela, koje onda dovodi do njegove realizacije i prikazivanja. Prikazivanje je također nemoguće kad produkcijska kuća koja je nositelj prava prestane postojati – jer u tom trenu onaj koji djelo želi prikazati treba osnovati pravo iskorištavanja sa svima koji su sudjelovali na izradi tog autorskog djela prema zakonu – dakle sa svima onima s kojima je producent bio sklopio ugovor, ali nepostojanjem produkcijske kuće su se prava iskorištavanja vratila autorima odnosno nasljednicima. Rasprava koja se u ovom trenutku vodi u javnosti – tko je sve autor odnosno koautor audiovizualnog djela – jest nešto što se trebalo raspraviti prvo, puno prije nego je uopće napravljen prvi nacrt Zakona, jer se radi o viziji kinematografije, o stvaranju sustava u kojem ćemo svi raditi. Jer AV djelatnosti su nedjeljive – autori, djelatnici, producenti i rentali svi rade u istom sustavu, i ako sustav nije dobro postavljen, on neće funkcionirati. Što znači da će svi osjetiti posljedice istoga. Kako je fokus rasprave stavljen na članak 15., nekako se nije primijetilo da producent nema gotovo nikakva prava, čak niti prava na emitiranje – naravno kad je to tek spomenuto u članku 143. prava producenta do kojeg rijetki stignu. S tim da odmah razjasnimo – u ovom trenutku ne govorimo o pravu na naknadu nego o isključivom pravu: pravu odobravanja. Producent prema ovome Nacrtu Zakona NEMA PRAVO ODOBRITI ILI ZABRANITI EMITIRANJE DJELA KOJE JE PRODUCIRAO! Poziv, zanimanje i uloga producenta u proizvodnji audiovizualnih sadržaja doživjeli su značajne promjene u posljednjih desetak godina u Europi i Hrvatskoj. Današnji moderni europski i hrvatski producenti razvijaju, proizvode i plasiraju raznovrsna audiovizualna djela, prvenstveno filmove različitih vrsta, rodova i žanrova te TV serije visoke umjetničke vrijednosti. Vrlo često je upravo producent taj koji i inicira nastajanje AV djela: odabirom predloška za adaptaciju, otkupom licence za koju smatra da će biti uspješna, praćenjem uredničkih odluka pojedinih financijera i predlaganjem projekata koji im se uklapaju u viziju. Producenti svakodnevno djeluju na posebno uređenom audiovizualnom tržištu visokog rizika koje djeluje po načelima međunarodne suradnje te složene javno-privatne i nacionalno-nadnacionalne strukture financiranja i plasmana. Financiranje AV djela zahtjeva vrsni know-how: poznavanje izvora financiranja, odabir i razvoj upravo onih projekata koji imaju mogućnost za financiranje, ulaganje u razvoj projekata, prijevode, prezentacije puno prije nego ti projekti dobiju bilo kakva sredstva. Producenti surađuju na scenariju, partneri su redatelju u slaganju autorskog tima i donošenju umjetničkih odluka, rukovoditelji tehničkog i zanatskog dijela proizvodnog procesa, poznavatelji i rukovoditelji autorsko-pravnih odnosa, marketinških pristupa, distributivnih kanala te odnosa s javnošću. Producent se AV djelom bavi i dugo nakon njegove premijere – pišući financijska i druga izvješća za fondove i financijere, pregovorima s raznim drugim prikazivačima (VOD platformama, festivalima, radionicama...) dugo nakon redovne kino distribucije. A ovaj Zakon nekako očekuje da se sve to događa samo od sebe, kao da ne postoje ljudi koji to rade, kao da ne postoje produkcijske kuće, sa svim troškovima koje jedna tvrtka redovno ima na mjesečnoj bazi kako bi uopće mogla izvršavati spomenute poslove. Smatramo da opis filmskog producenta / proizvođača videograma u članku 141., ali i općenito tretiranja kolektivnog ostvarivanja prava, pokazuje kako je Zakon pisan razmišljajući na način glazbe, a ne na način audiovizualnih djelatnosti. Princip kolektivnog ostvarivanja naknade u glazbenoj industriji baziran je na dvije stvari: prva je da autori glazbe većinom ne primaju naknadu kad autorsko djelo stvaraju - njihov jedini prihod s naslova javnog priopćavanja je iz sustava kolektivne zaštite. To nije slučaj u audiovizualnim djelatnostima gdje su svi autori, izvođači i angažirani suradnici primili naknadu. Druga je da u glazbenoj industriji nije nužno da se kontrolira puštanje odnosno iskorištavanja autorskog djela: odnosno autor ili proizvođač fonograma se ne bavi time smije li radio Antena puštati njegovu pjesmu ako ju pušta i Otvoreni radio – svejedno mu je. U iskorištavanju audiovizualnog djela pak, bitno je upravo određivanje načina iskorištavanja – pažljivo se planiraju mediji, vremenski period, teritoriji, odmjerava se omjer predložene naknade od primjerice neke VoD platforme i može li to iskorištavanje ugroziti neki drugi oblik distribucije. Naravno da je glazbenicima odlično da imaju kolektivnu naknadu za svako emitiranje glazbe/spota na YouTube kanalu, bez obzira tko je pjesmu učitao na tu platformu. Učitavanje audiovizualnog djela na platformu koja je otvorena ugrožava SVE vidove distribucije AV djela, te tako i PRIMANJE SVIH DRUGIH NAKNADA. Nadam se da smo jasno pokazali kako principi koji vrijede za glazbu NISU PRIMJENJIVI za audiovizualne djelatnosti. Postoji mnogo načina na koji se industrija može urediti, predstavili smo u našem očitovanju primjere iz brojnih zemalja, no u ovom Nacrtu prijedloga Zakona, producenti nemaju skoro nikakva prava i svedeni su na gotovo tehničku uslugu proizvođača videograma. S obzirom da producenti odnosno produkcijske kuće svakim potpisom ugovora o financiranju filma preuzimaju odgovornost o završetku i pravovremenoj isporuci djela, i za to garantiraju najčešće mjenicama i zadužnicama, često za premošćivanje rupe u cash flowu dižu kredite za što garantiraju ne samo sredstvima firme nego i vlastitom imovinom, postavlja se pitanje ima li takav sustav smisla i želi li se netko tim poslom baviti. Izgleda da autor Zakona preferira za producente ”velike igrače”: televizije koje su izrijekom spomenute u članku 141., VoD platforme koje unajmljuju male firme da im rade izvršnu produkciju... To je definitivno jedna od mogućih vizija kinematografije, no koja nas je vrlo iznenadila, s obzirom na tradiciju kinematografije u Hrvatskoj, na sustav koji trenutno imamo, a i s obzirom da se istovremeno radilo na Zakonu o elektroničkim medijima čiji prijedlog po prvi puta predlaže (jer Zakon nije izglasan) da komercijalni nakladnici s nacionalnom koncesijom ulažu upravo u djela neovisnih producenata. Vizijom kinematografije kakva je predložena u ovom Zakonu se zapravo obeshrabruju, a time i nestaju neovisni producenti, dakle upravo oni koji su nositelji autorskih projekata u Hrvatskoj. Izgleda da predlagač nije svjestan da u trenutku kad preferira velike proizvođače, koji su istovremeno i nakladnici ili vlasnici VOD platformi, zapravo ugrožava hrvatske autorske projekte kao i autorski rad svih filmskih autora, a koji ima status domaćeg kulturnog proizvoda te bi trebao biti valjda naš primarni interes. Veliki proizvođači vode se isključivo profitom i proizvodit će djela za koja procjenjuje da su profitabilna za njegovu publiku. Žao nam je što još jednom autor Zakona nije prepoznao da su upravo stabilne produkcijske kuće pokretači i nosioci AV industrije u Hrvatskoj – one su te koje ulažu u razvoj djela, traže za njega financiranje i na kraju se brinu da se osigura njegovo prikazivanje. Naravno, postoje i druge vizije kako AV industrija može izgledati i očito se predlagač odlučio za tu opciju koja uključuje samo ”velike igrače”. Hrvatska udruga producenata je u prvom prijedlogu predložila neophodnost razdvajanja OSOBE producenta koja pokreće i sudjeluje u svim fazama razvoje, proizvodnje i plasmana od PRAVNOG SUBJEKTA, odnosno produkcijske kuće. Odgovori na pitanje zašto nisu prihvaćeni naši prijedlozi o uvođenju producenta OSOBE u Zakona, ili spominjanja po nama notornog prava da producent IMA PRAVO ODOBRITI UPOTREBU DJELA KOJE JE PRODUCIRAO uglavnom su se svela na jednu rečenicu: ukoliko se uvedu ta prava, većina prikupljenih sredstava bit će isplaćivana u inozemstvo, jer većina audiovizualnih djela koja se iskorištavaju u Hrvatskoj su strana, najvećim djelom američka. Taj odgovor je jasno pokazao da se autor Zakona fokusirao na organizacije za kolektivnu zaštitu prava, a ne na autore ili na zaštitu djelatnosti o kojoj govori. Stavljajući velik naglasak na obveznu kolektivnu zaštitu (ne samo u AV djelatnostima), ovaj prijedlog Zakona favorizira organizacije za kolektivno ostvarivanje, omogućujući im velike prihode za operativne troškove, dok se istovremeno prikupljena sredstva mahom isplaćuju stranim nositeljima prava, jer je situacija jednostavno takva – da se u Hrvatskoj konzumira puno više stranih nego hrvatskih autorskih djela. Posljedično to znači, da će od prikupljenih sredstava 30% zadržati organizacije za kolektivno zastupanje, a od sredstava za raspodjelu, 80% sredstava će biti isplaćeno van Hrvatske. Ponavljamo, smatramo da je pravična i primjerena naknada važna, ali smatramo i da je hrvatskom zakonodavstvu dužnost štititi hrvatske autore. Želimo istaknuti da Hrvatska udruga producenata nije protiv kolektivnog ostvarivanja prava autora i ko-autora audiovizualnih djela. Ono što smatramo da je potrebno regulirati kroz kolektivno ostvarivanje su ona korištenja u pogledu kojih je nemoguće imati kontrolu, a to su korištenja posebno definirana Direktivnom 790/2019, kao i korištenja u retransmisiji, kao i do sada, odnosno oni oblici korištenja gdje je bitniji cilj sigurnost nositelja prava s jedne strane i korisnika s druge strane, koja ne bi bila ostvariva na nivou individualnog pregovaranja, ili bi ostvarivanje i rezultati istog bili nerazmjerni s troškovima. Jednom riječju ono korištenje gdje individualnost pojedinog predmeta zaštite i korištenja NIJE PRESUDNA, nego je cilj da svako korištenje bude ispravno regulirano i plaćeno. Smatramo da nisu dovoljno sagledane sve posljedice koje ovaj prijedlog Zakona ima na cjelokupnost eko sustava audiovizualnih djelatnosti. Najviše se to odnosi na članak 85., koji je u svom izričaju istovremeno vrlo širok i vrlo striktan. Kroz kombinaciju izraza „svako korištenje“ i „obavezno kolektivno ostvarivanje“ stvara se čvrsta obaveza, za koju nismo sigurni kako je predlagatelj Zakona zamislio praktično provođenje tih odredbi. Hrvatska je najdalje odmakla s implementacijom direktiva te su u nas uprte oči cijele Europe, što nas čini predvodnicom trenda. To u praksi znači da će ovdje predložena rješenja biti pažljivo promotrena i vjerojatno aplicirana u zakonodavstva drugih zemalja. S poštovanjem, Hrvatska udruga producenata Primljeno na znanje Komentari dionika su primljeni na znanje. U pogledu prava audiovizualnog producenta ističe se da je Nacrt prijedloga Zakona usklađen s međunarodnim ugovorima i direktivama Europske unije relevantnim u ovom području. Audiovizualni producenti stječu autorska imovinska prava iskorištavanja temeljem ugovora s koautorima, a temeljem zakona od autora doprinosa. Odredbe o ugovoru o audiovizualnoj produkciji odgovarajuće su izmijenjene slijedom rezultata ovoga javnog savjetovanja. Nadalje, audiovizualni producent je nositelj srodnog prava, njegova imovinska prava navedena su u članku 143. Nacrta prijedloga Zakona, a uvođenje novog prava kako se predlaže u ovoj primjedbi se ne prihvaća jer takvo rješenje nije međunarodno prihvaćeni standard.
132 Damir Urban NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Smatram da je zadatak države da pronađe način kako da izvođačima, a ne samo autorima, osigura srazmjerno primanje naknade. Nepravedno je i nepošteno ignorirati njihov doprinost glazbenoj umjetnosti. Jednako kao što autorima pripadaju autorska prava tako i izvođačima pripadaju izvođačka prava, uvijek i na svim medijima. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
133 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 301. Čl. 301. Nejasna je formulacija da se povrede prava učinjene prije stupanja na snagu ovog Zakona rješavaju po odredbama starog Zakona. Naime, potpuno je u skladu sa odgovarajućim procesnim propisima da se postupci dovršavaju prema zakonima temeljem kojih su pokrenuti, ali pojam POVREDE se RJEŠAVAJU gotovo je sinonim za pojam postupci DOVRŠAVAJU (ili vode). Nemoguće je i pravno nelogično da povreda nastala tijekom važenja starog zakona, a u pogledu koje postupak još nije pokrenut treba biti RJEŠAVANA u smislu vođena po odredbama starog zakona. Vjerojatnije je da se mislilo da će se karakter povrede i materijalnopravni aspekt iste – CIJENITI (procjenjivati) prema odredbama zakona koji je bio važeći u trenutku kada je do povrede došlo, a postupak voditi prema zakonu koji je na snazi u trenutku pokretanja postupka. Potrebno je razdvojiti i precizno formulirati materijalnopravni aspekt ocjenjivanja povrede, od procesnopravnog aspekta vođenja postupka jer je ovakva formulacija zbunjujuća. Predlažemo stoga brisati st. 1 jer je on ionako pravno nesporan, obzirom da se ocjena određenog djelovanja u građanskom pravu ionako vrši prema propisima koji su bili na snazi kada se djelovanje poduzelo. Primljeno na znanje Predloženo u okviru ove primjedbe dodatno će se razmotriti s drugim nadležnim tijelima.
134 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 216. Čl. 216 U st. 6 pogrešno je zaostala numeracije iz prethodne verzije nacrta zakona, te stoga umjesto čl. 210 treba stajati čl. 208 st. 2 i čl. 209 st. 2.ako se željelo reći da neovisni upravljački subjekt ne smije obavljati ostvarivanje prava za koja postoji obveza kolektivne zaštite. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
135 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. Što znači pojam "videozapis" iz stavka 1. točke 2. te stavka 2. točke 2. ovog članka? Misli li se zapravo na videogram? Je li ovdje potrebno uskladiti terminologiju ili odrediti pojam "videozapis"? Isti se pojam spominje i u članku 154., 157. i 213. Nacrta, a očito je preuzet iz hrvatskog prijevoda riječi "video" u recitalu 56. Direktive 2019/970. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Nakon dodatnog razmatranja prihvaćeno je da se umjesto izraza “videozapis” koristi izraz “video sadržaj” kao preciznija implementacija / prijevod uvodne odredbe (56) Direktive (EU) 2019/790.
136 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica III. SRODNA PRAVA, Članak 156. Čl. 156 Vidi komentar uz čl. 143 Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
137 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica III. SRODNA PRAVA, INFORMATIVNA PUBLIKACIJA, USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA, NAKLADNIK INFORMATIVNE PUBLIKACIJE Čl. 154 U st.1 navedeno je da je informativna publikacija zbirka koja se sastoji od autorskih djela novinarske prirode kao i ostalih vrsta djela ili predmeta srodnih prava, te su među ostalim navedeni i „videozapisi“. Obzirom na definiciju videograma iz čl. 141 nejasan je odnos prava nakladnika informativnih publikacija u vezi vlastitih videozapisa (kao videograma sukladno definiciji) i prava filmskih producenata (koji pojam obuhvaća bilo kojeg proizvođača videograma). Prvo imaju li nakladnici informativnih publikacija OBA prava (i kao nakladnici i kao filmski producenti)? I drugo, obzirom da su prava koja ovaj zakon u čl. 156. daje novinskim nakladnicima u pogledu njihovih publikacija koje sadrže te videograme bitno šira, znači li to znači da će videogrami ako su u informativnoj publikaciji biti zaštićeniji nego videogrami koji nisu u informativnoj publikaciji (primjerice igrani, dokumentarni, crtani filmovi i sl. tv-serije i drugi videogrami u kojima je ulaganje apsolutno nemjerljivo u odnosu na ulaganje u videozapis sadržan u informativnoj publikaciji gdje je, posebice ako govorimo o Internet izdanjima novina, jedini ulog plaća videoreportera i trošak mobitela)? Znam da ovo zasigurno zvuči nelogično i nevjerojatno, no čini se iz teksta zakona da je tome baš tako. Primljeno na znanje Prijedlog je primljen na znanje. Izraz „videozapis“ u zakonskom tekstu bit će zamijenjen izrazom „videosadržaj“. Nadalje se upućuje na uvodnu odredbu (56) Direktive 2019/790 u kojoj se u prijevodu na hrvatski jezik navodi: „Informativne publikacije sadržavaju uglavnom pisana djela, no sve više uključuju druge vrste djela i druge predmete zaštite, posebno fotografije i videozapise“. Pojašnjava se da nakladnik informativne publikacije ima pravo na publikaciji kao cjelini, što može (ali i ne mora) uključivati i pravo na videosadržaje kad su isti djelom publikacije, kao i na njenim dijelovima. Sadržaj pravne zaštite nakladnika informativne publikacije time je određen u skladu s člankom 15. Direktive 2019/790. Ako je nakladnik informativne publikacije ujedno i proizvođač videograma, ta dva oblika pravne zaštite nemaju jedan s drugim neposrednu vezu i međusobno su neovisni. Ista osoba može u odnosu na isti objekt imati dva ili više različitih prava intelektualnog vlasništva ako ispunjava sve pretpostavke za stjecanje tih prava. No, svakako da intencija članka 154. stavka 1. Nacrta prijedloga Zakona nije stjecanje prava proizvođača videograma već stjecanja prava nakladnika informativne publikacije pa je stoga i izraz vidozapis promijenjen u videosadržaj kao neutralniji izraz. Nacrt prijedloga Zakona sadrži uz to i nove odredbe koje se odnose na reguliranje prava nakladnika informativnih publikacija u posebnim slučajevima, kada autorske doprinose odnosno predmete srodnih prava (često upravo videosadržaje) dostavljaju nakladnicima fizičke i pravne osobe koje nisu profesionalni novinari ili fotoreporteri.
138 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica III. SRODNA PRAVA, Članak 143. Čl. 143. Mišljenja sam da bi Republika Hrvatska, obzirom na činjenicu da većina europskih zemalja filmskim producentima daje znatno šira prava nego što su navedena u ovom članku, trebala sagledati kako je to regulirano u zemljama koje žele i nastoje i zaštiti i promicati svoju audiovizualnu djelatnost. Prava filmskih producenata jedan su od kotača kojima se tako nešto postiže i osigurava, te je stoga nejasan izostanak većeg broja prava koja ulaze u opseg prava javnog priopćavanja, a ovdje nisu navedena. Ujedno ako gledamo sve one vrste nositelja prava kojima su ta prava priznata temeljem odgovornosti za nastanak sadržaja i financiranje, filmski producenti su u znatno neravnopravnijoj poziciji nego primjerice proizvođači fonograma (a pritom su bilo kakve investicije ili organizacijske odgovornosti ovdje neusporedive), te nakladnici informativnih publikacija (koji u čl. 156 dobivaju vlastita prava koja nisu niti predviđena Direktivom 2019/790, a niti ijednom drugom direktivom prema mom saznanju, i to na rok trajanja od 50 godina). Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje
139 Davor Črnigoj DODATAK I., Članak 3. Kao sudionik realizacije mnogih muzičkih albuma(oko 90),filmske glazbe,DVD-a,studijskih snimaka,snimaka koncerata uživo,kao glazbenik i koautor aranžmana nisam sretan spoznajom da se dio tog materijala sluša i gleda putem interneta,a bez ikakve naknade.Davor Črnigoj Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
140 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica II. AUTORSKO PRAVO, Članak 90. Čl. 90 Ako se određeni oblici korištenja ostvaruju obvezno kolektivno onda nije moguće u ugovoru o narudžbi osim naknade za stvaranje za te oblike regulirati i naknadu za iskorištavanje, pa bi navedeno bilo korisno pojasniti. Dapače, st. 3 govori da naknada za iskorištavanje u cijelosti pripada autoru, osim ako nije drugačije ugovoreno ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće kolektivne organizacije. Odredbe su vrlo ograničavajuće, posebice s obzirom na vrstu ugovora – dakle ugovor o narudžbi, jer se ne radi o djelu nastalog inicijativom autora, već narudžbom naručitelja (što je vidljivo obzirom da isti plaća i naknadu za stvaranje, što je u pravilu dokaz inicijative). Osim toga, st. 2 se poziva na čl. 60 koji govori da se ta naknada mora dati u času zaključenja pravnog posla, pa se stoga navedeno čini kontradiktornim. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Ističe se da različita autorska djela mogu biti predmetom ugovora koji se uređuje ovim člankom te se ukazala potreba naknadu regulirati upravo na način kako je navedeno u stavku 1. članka 90. Nacrta prijedloga Zakona. Ukazuje se da je ugovorom o narudžbi moguće referirati se na odgovarajuću naknadu za korištenje djela u kolektivnom sustavu ostvarivanja prava. Napominje se također da je na odgovarajući način izmijenjen članak 60. stavak 3. Nacrta prijedloga Zakona.
141 Siniša Kuprešak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika (HZSU), na temelju članaka 9. i 24. Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva („Narodne novine“, broj 43/1996 i 44/1996 – ispravak), obavlja stručne i administrativne poslove za Stručno povjerenstvo za priznavanje prava samostalnih umjetnika u postupku priznavanja prava samostalnom umjetniku na uplatu doprinosa i postupku revizije priznatih prava samostalnom umjetniku na uplatu doprinosa te druge poslove propisane Pravilnikom o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 91/2015). HZSU, na dan 12. svibnja 2020., u svome članstvu ima 1390 samostalnih umjetnika, koji obavljaju više od 70 umjetničkih djelatnosti. Svaka umjetnička djelatnost je za sebe specifična u odnosu na zaštitu autorskog prava i srodnih prava. Upravni odbor HZSU-a, na svojoj sjednici održanoj 13. svibnja 2020., jednoglasno je zaključio da je u ovo vrijeme izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa i potresa u Gradu Zagrebu, bilo nemoguće kvalitetno organizirati i prikupiti stručno mišljenje samostalnih umjetnika u odnosu na utjecaj odredbi Nacrta prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima na više od 70 umjetničkih djelatnosti, a svakome je samostalnom umjetniku bitno da njegova prava i umjetnička djelatnost budu dio Nacrta prijedloga zakona. Nije vrijeme provođenja savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, budući da javnost ne može konstruktivno sudjelovati u istoj. Upravni odbor HZSU-a, zbog prethodno navedenih okolnosti, traži odgodu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću vezano uz Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i svih drugih zakona koji se ne moraju donijeti po hitnom postupku. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
142 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. III. SRODNA PRAVA, Poglavlje 6. Pravo nakladnika informativnih publikacija iz ovog Poglavlja 6. Dijela III. Nacrta (osim članka 157.) bitno je šire od prava predviđenih u članku 15. Direktive 2019/790 i prenesenih u ovaj Nacrt u članku 157. Ovo srodno pravo nije do sada postojalo prema ZAPSP-u. Ovo novo i bitno šire srodno pravo od onog iz članka 157. (odnosno predviđenog u članku 15. Direktive 2019/790) stvara nove obveze kod korisnika „informativnih publikacija“. Pritom, ovo se pravo uvodi bez ikakvog obrazloženja za javnost. S druge pak strane, o pravu iz članka 157. ovog Nacrta (osnovanom na obvezi iz članka 15. Direktive 2019/790) naširoko se raspravljalo kako prilikom donošenja Direktive, tako i u vezi s izradom ovog Nacrta. Primjerice, to se posebno pravo spominje u točki II.3. uvodnog obrazloženja Nacrta, ali na takav način da nije jasno da se zapravo uvodi i novo šire srodno pravo iz članka 156. Kako je ovo pravo nastalo i na kojoj se pravnoj osnovi temelji? Zašto nakladnik informativnih publikacija ima veća prava od nakladnika pisanih djela (pa, uostalom, izgleda i od proizvođača fonograma, i filmskih producenata)? Zašto nakladnik „neinformativnih“ publikacija (npr. znanstvenih ili akademskih publikacija spomenutih u čl. 154. st. 2.) nema uopće nikakva prava? Ili ipak ima prava nakladnika tzv. „pisanih izdanja“? Zašto nakladnici koji su svoja prava stekli na temelju tzv. „malih nakladničkih ugovora“ imaju veća prava nego nakladnici tzv. „pisanih izdanja“? Zašto nakladničko pravo iz članka 156. traje 50 godina dok pravo iz članka 157. traje samo 2 godine kada je objekt/predmet iskorištavanja u suštini isti – informativne publikacije koje su aktualne u relativno kratkom roku. Rok zaštite od 50 godina će se zasigurno negativno odraziti na slobodu govora i dostupnost informacija, što je jedan od glavnih razloga zašto je u članku 15. Direktive 2019/790 određen rok od 2 godine (kako je implementirano u članku 157.). Primjerice, u recitalu 54. Direktive ističe se ključna važnost slobodnog tiska ne samo za osiguravanje kvalitete novinarstva, nego i za osiguravanje građanima pristupa informacijama: „Njime se osigurava važan doprinos javnoj raspravi i pravilnom funkcioniranju demokratskog društva.“ Konačno, prema razlogima za uvođenje ovog novog srodnog prava nakladnika informativnih publikacija iznesenim u točki II.3. obrazloženja Nacrta, time se navodno nastoji „…riješiti problem s kojim se oni susreću u slučaju kada agregatori sadržaja (poput primjerice Google news i dr.) koriste u svojim objavama informativne publikacije u koje ulažu izdavači i od toga zarađuju, a da pritom s izdavačima ne dijele (ili barem ne u odgovarajućem iznosu) tako stečenu financijsku dobit.“ I taj se „problem“ rješava u članku 157. Nacrta na način da takvi nakladnici imaju jedno konkretno i ograničeno pravo u trajanju od 2 godine u odnosu na „agregatore sadržaja (poput primjerice Google news i dr.“, dok prema svim ostalim korisnicima takvi nakladnici imaju znatno šira i duža prava koja se uvode prvi put u povijesti hrvatskog autorskopravnog sustava bez ikakvog obrazloženja kao da u nastojanju da prođu „ispod radara“ javnosti. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Pojašnjava se da je slijedom rasprave sa dionicima provedene u okviru rada Radne skupine za pripremu ovoga Zakona te praćenjem potreba hrvatskog tržišta u segmentu nakladništva zaključeno da je potrebno pružiti odgovarajuću zaštitu nakladnicima informativnih publikacija, kako onima koji izdaju fizičke primjerke publikacija tako i onima koji djeluju u internetskom okruženju. Ovakvom regulacijom se i u okviru ovoga propisa naglašava značaj zaštite slobode i pluralizma medija, kao bitnih odrednica u promicanju slobode izražavanja i daljnje demokratizacije društva. Uzevši u obzir razmatranja iznesena u okviru ovoga javnog savjetovanja, prihvaćeno je da se rok zaštite za nakladnike iz članka 156. Nacrta prijedloga Zakona skrati sa pedeset na deset godina, budući da se odnosi u ovom “tradicionalnom” sektoru nešto sporije mijenjaju, dok je rok za nakladnike iz članka 157. od dvije godine primjeren, zbog općenito brže dinamike razvoja poslovanja u poslovnim modelima prisutnim na internetu. Također, iz opsega prava nakladnika informativne publikacije iz članka 156. Nacrta prijedloga Zakona isključeno je pravo na naknadu za javnu posudbu, odnosno određuje se da informativna publikacije ne može biti predmetom javne posudbe.
143 Marija Solarević II. AUTORSKO PRAVO, Članak 95. Ovakva je praksa uobičajena u inozemstvu i zove se "rights reversion". Itekako je potrebna jer postoje slučajevi kada je autorsko pravo vezano ugovorom na propalom projektu i u toj nemogućoj situaciji blokirani su autori koji bi svojem djelu htjeli, znali i mogli dati šansu za novim početkom. Ista stvar se dešava kada se ugovara prijenos svih prava, a kasnije postane očigledno da poslodavci nemaju namjeru koristiti sva prava nego ih uzimaju "za svaki slučaj". Ovo je izvrstan članak koji će pozitivno utjecati na praksu vezivanja autorskih prava iz administrativnih pobuda te iz pretjerane revnosti. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
144 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U tijeku je javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čije donošenje podržavamo jer će se njime za nositelje autorskog i srodnih prava osigurati veći opseg zaštite i veće naknade od velikih internetskih platformi kao što su Google, Youtube, Facebook itd. Drago nam je napomenuti da svi dolje navedeni izvođači glazbenog sastava Prljavo Kazalište imaju potpisane važeće diskografske ugovore u kojima su pravilno definirani odnosi između njih kao umjetnika izvođača i diskografa te primaju obračune honorara: Jasenko Houra Mladen Bodalec Tihomir Fileš Mario Zidar Dubravko Vorih Jurica Leikauff SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
145 JASMINA NIKOLIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Posebno smatram sporan čl. 208,st.2 u kojem se navodi da se preko kolektivnog društva moraju ostvarivati određena prava. Zamjenjivanjem riječ mora u mogu bilo bi puno prihvatljivija te se time ne bi ograničavala prava izbora autora. Hvala! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
146 Glazbena udruga Mikrofon NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavamo da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
147 Ivan Pešut NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Profesionalni sam glazbenik već dugi niz godina i važan dio mog glazbenog djelovanja sastoji se od snimanja instrumentalnih dionica u studiju. Iz mnogih komentara ove rasprave može se primjetiti da se nejasnom diferencijacijom između glavnih i pratećih/gostujućih izvođača može vrlo lako steći dojam da su ugovorom između diskografa i izvođača (glavnog) riješeni svi odnosi i raspodjele, što jednostavno nije tako. U javnosti je uvriježen model izvođača koji se odnosi na “nositelja” snimke/projekta - pjevača ili benda, tj. onoga čije ime piše pored naslova pjesme, a mali broj ljudi je svjestan da su izvođači također i oni koji su svojom izvedbom obogatili snimak, ponekad i odredili sudbinu pojedine pjesme, a bili su “samo” studijski glazbenici koji su taj dan pozvani na snimanje. Ti ljudi postaju i ostaju zauvijek dio snimke i nepravedno je zanemariti ih kada je riječ o raspodjeli naknada. Moje izvedbe (kao pratećeg glazbenika) snimljene su i objavljene na mnogim uspješnim izdanjima za koje (zahvaljujući punomoći danoj HUZIP-u) dobivam naknadu od emitiranja na radiju i televiziji. Te iste snimke nalaze se na streaming servisima od kojih ne ostvarujem nikakvu naknadu jer taj odnos nije reguliran nikakvim potpisom ni punomoći. Zato u svoje te u ime mnogobrojnih kolega ukazujem na to da će nam u ovom obliku biti nanesena šteta, a ne tražimo mnogo. Samo da nam se prizna da smo tu i da naš doprinos ima neku vrijednost. Smatram da svatko ima pravo odabrati način na koji će se prikupljati naknade za njegova prava te očekujem da država nađe zakonodavni model koji osigurava SVIM izvođačima primjerenu naknadu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva. Sa štovanjem, Ivan Pešut Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
148 ELENA STELLA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Sasvim je legitimno i logicno da se zakonom zastite izvodacka prava djela koja se emitiraju na internetu. Republika Hrvatska bi ovim zakonom trebala zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na neodrecivu naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
149 Leon Bataljaku NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao član Klape Crikvenica, Klape s mora i Klape Niko smatram da imam pravo na naknadu bez obzira na medij (radio, televizija, internet i sl.) putem kojeg se autorska i srodna prava izvode. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
150 Siniša Bizović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Hrvatske se već nekoliko godina voli pohvaliti da ima najuređeniju kolektivnu zaštitu glazbenih autorskih i srodnih prava u regiji i jednu od najuspješnijih u Europi. Pretpostavljam da je tome tako i zbog praćenja europske zakonodavne regulative unazad tih godina. Utoliko mi se čini da je nepotrebno i nekorisno eksperimentirati i uvoditi neki novi i drugačiji način koji ne funkcionira nigdje u Europi. Stoga se slažem i podržavam aktualni prijedlog zakona koji je usklađen s trenutnom europskom i svjetskom praksom oko digitalnih glazbenih prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
151 Martin Krpan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke s diskografskog izdanja se koriste na internetu te za njih ne primam nikakvu izvođačku naknadu Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
152 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U tijeku je javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čije donošenje podržavamo jer će se njime za nositelje autorskog i srodnih prava osigurati veći opseg zaštite i veće naknade od velikih internetskih platformi kao što su Google, Youtube, Facebook itd. Ponukani komentarima pojedinih izvođača na e-savjetovanju kako diskografi nemaju sklopljene ugovore s izvođačima te ne isplaćuju naknade od digitalne distribucije zatražili smo od naših vodećih izvođača da se na jednostavan i konkretan način izjasne glede navedenih neutemeljenih navoda. Svi dolje navedeni izvođači potvrdili su da imaju potpisane važeće diskografske ugovore u kojima su pravilno definirani odnosi između njih kao umjetnika izvođača i diskografa, te da uredno i redovito primaju obračune honorara za vlastite snimke kako za fizičku tako i za digitalnu distribuciju. S obzirom na tehnički format javnog savjetovanja, u nastavku dostavljamo dio popisa imena izvođača koji su potvrdili gore navedeno, a čije ćemo originalne izjave dostaviti izravno nadležnim institucijama – Ministarstvu kulture i Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Dino Merlin Željko Bebek Sead Lipovača (Divlje Jagode) Željko Krušlin (Latino) Halid Muslimović Zoran Redžić (Bijelo Dugme) Zoran Ukić (Daleka obala) Krešo Kulašin (Krešo Bengalka) Davor Radolfi Hrvoje Prskalo (Bang Bang) Andrea Šušnjara (Magazin) Damir Bačić Joško Čagalj Jole Bojan Dragojević (Učiteljice, Tarapana Band) Šima Jovanovac SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
153 Dragan Lukić Šegedin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Ovako, osobno sam na autor svih svojih pjesama, dakle glazbe i teksta te ujedno aranžer i producent a snimane su mojem vlastitom studiju, tako da držim sva autorska, izvođačka i diskografska prava u mojem kantautorskom opusu. Osim toga sam i autor (što glazbe - što teksta) brojnih skladbi naših renomiranih izvođača te također na nekima ujedno i aranžer i producent te izvođač na istima (dakle HUZIP da skratim). Od cijelog mojeg života: beskonačnog skladanja, pisanja, aranžiranja, snimanja, produciranja, sviranja te interpretiranja od internetskih prava (na kojima je ovdje fokus) dobivam jedno VELIKO, OROMNO i SRAMOTNO – NIŠTA!!! Tj. - da ne lažem - nije skroz ništa, ali tih 'par lipa' koje dobijam su još veće poniženje nego da ne dobijem uistinu baš ni lipe.. Ovdje je na djelu - potpuno ponižavanje nas kao ljudskih bića i omalovažavanje našeg cjeloživotnog neprestanog vrlo napornog i mukotrpnog rada! Pošto su sve internet platforme postale, ustvari, nova vrsta kanala, tj. - radija, televizije ili drugih medija za javno izvođenje našeg intelektualnog vlasništva (koje na radijima, televizijama, u lokalima, hotelima, itd. podležu plaćanju autorskih, izvođačkih i diskografskih prava) te sve redom emitiraju reklame koje naplaćuju i tako ubiru profit - trebale bi biti stavljene na potpuno istu razinu za plaćanje naših prava kao i radija i televizije ili bilo koji drugi medij koji ima mogućnost javnog objavljivanja naših glazbenih djela. Eto, toliko od mene u vezi toga. Dragan Lukić Šegedin Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
154 Berislav Majstor NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Za snimke na internetu ne primam nikakvu naknadu.Nisam potpisnik nikakvih ugovora vezanih za internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreči svoje naknade od interneta. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
155 JOSIP SERDAREVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Od mladosti se bavim glazbom. Snimio sam 7 autorskih albuma te niz pjesama za razne izvođače. Nastupao sam diljem Europe. Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
156 DORA DRACLIN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
157 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 209. U potpunosti podržavamo prijedlog HDFD-a da se uz pojam "fonogram" uvijek i svugdje u ovom prijedlogu zakona doda i pojam "videogram". Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
158 HGK V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 208. Što se tiče kolektivnog upravljanja individualnim pravima Nacrt nameće kolektivno upravljanje individualnim pravima temeljeno na zakonskoj presumpciji. Spomenuti pristup Zajednica kulturnih i kreativnih industrija HGK smatra problematičnim jer se zapravo promovira model kolektivnog upravljanja individualnim pravima bez prethodnog pristanka nositelja prava i to u pogledu prava u pogledu kojih je sustav kolektivnog upravljanja teško primjenjiv poput, primjerice, prava prerade ili sinkronizacijskih prava. Naime, tzv. sinkronizacijska prava naročito obuhvaćaju individualni, osobni element autorskog prava i nigdje u svijetu nije poznat slučaj da se temeljem zakona ta prava ostvaruju u sustavu kolektivne zaštite. Svi glazbeni nakladnički ugovori ujedno sadržavaju odredbe da, prilikom ugovaranja sinkronizacijskih prava, bez obzira na postojanje nakladničkog ugovora kao takvog, nakladnik mora za svako takvo korištenje individualno pitati autora za suglasnost. Bilo kakvo kolektivno ostvarivanje, ne samo da isto onemogućuje, već i u potpunosti zatire te time uklanja upravo onu karakteristiku autorskog prava, a to je jedinstvenost istog zbog jednako važnih i neodvojivih elemenata moralnih i materijalnih prava te povezivost autorskog djela sa samom osobom autora. Sinkronizacija u audiovizualna djela upravo je takav oblik prerade autorskog djela koji ovisi i mora ovisiti o volji autora, a u konačnici i o cijeni koju autor želi postići za takvo korištenje (što je u sustavu kolektivne zaštite nemoguće). Navedeno, zapravo, znači da se individualna prava ne smiju ostvarivati putem kolektivne organizacije na temelju zakonske presumpcije, odnosno da je jedini adekvatni mehanizam uspostavljanja kolektivnog upravljanja individualnim pravima ugovorno odobrenje nositelja prava. U tom smislu, Zajednica smatra kako je potrebno da predlagatelj zakona izmijeni relevantne odredbe Nacrta kako bi nositelji prava mogli slobodno raspolagati svojim pravima, odnosno kako bi im se omogućilo pravo na slobodan izbor u pogledu upravljanja pravima na kolektivan ili individualan način. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. U odnosu na prerade glazbenih djela Nacrtom prijedloga Zakona ostvarivanje prava propisuje se dijelom individualno a dijelom kolektivno. Određene vrste prerada glazbenih djela ostvaruju se isključivo individualno, kako je predviđeno člankom 211. Nacrta prijedloga Zakona koji glasi: „Pravo prerade koje se odnosi na uvrštavanje nescenskog glazbenog djela s riječima ili bez riječi u kinematografske, televizijske, dokumentarne, crtane, reklamne ili druge filmove, u dramske, dokumentarne i slične serije te u najavi ili odjavi emisija, filmova ili serija ili u prepoznatljivom kratkom zvučnom ili audiovizualnom segmentu (jingleu), ostvaruje se individualno.“ Za određene specifične oblike prerada, pobliže navedene u članku 208. Nacrta prijedloga Zakona, ostvarivanje prava predviđeno je putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, radi omogućavanja učinkovitosti i pravne sigurnosti u djelovanju subjekata koji imaju sklopljen ugovor s organizacijom za kolektivno ostarivanje prava u pogledu priopćavanja glazbenih djela javnosti (radi se o slučajevima masovnih korištenja djela njihovim emitiranjem, reemitiranjem i dr.), a temeljem uočenih problema u primjeni dosadašnjeg propisa. Također, ova odredba je usklađena s člankom 12. Direktive EU 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i o izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ, koji uređuje kolektivno licenciranje s proširenim učinkom. U svakom slučaju, u pogledu prava koja se prema Zakonu ne ostvaruju obvezno putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, nositelj prava u svakom trenutku ima mogućnost izlaska iz sustava kolektivnog ostvarivanja prava i prelaska na individualno ostvarivanje prava, a u pogledu prava koja se ostvaruju obvezno putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, nositelj prava uvijek ima mogućnost izdavati odobrenja za nekomercijalno korištenje, sukladno članku 218. stavku 2. Nacrta prijedloga Zakona.
159 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 89. Upravni odbor SPID-a smatra neprihvatljivim stavak 3. čl. 89. kojim se naručitelju autorskog djela daju imovinska prava iskorištavanja djela bez prostornog i vremenskog ograničenja. Podržavamo prijedlog HDFD-a da se zadrži formulacija iz trenutno važećeg Zakona kojom autor zadržava sva autorska i imovinska prava na svom autorskom djelu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
160 HGK IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 175. Grupacija kinoprikazivača i Grupacija kinodistributera HGK smatraju kako se nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji ne može se govoriti o "uvozniku" osim ako se ne misli na uvoznike sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji uvoze iz trećih zemalja. Smisao bi bio da se ta naknada plaća od uvoznika izvan Europske Unije. Ako neki hrvatski poduzetnik nabavlja nešto iz druge države Europske Unije tada se ne radi o uvozniku. Stavak 3. predmetnog članka je u protivnosti sa slobodom prometa roba i usluga i pitanje je kako bi se predmetna naknada naplatila ako bi primjerice slovenski poduzetnik nešto prodao izravno iz Republike Slovenije potrošaču u Republici Hrvatskoj. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Unošenje uređaja i nosača iz druge države članice Europske unije uređeno je u stavku 3. članka 175. Nacrta prijedloga zakona.
161 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 88. Upravni odbor SPID-a podržava prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
162 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 84. UO SPID-a podržava prijedlog HDFD. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
163 Toma Gracin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Internet je medij kao i svaki drugi audio-vizaulni medij i izuzimanje bilo kojeg medija od obaveze naknade prema autoru je protivno zdravom razumu i za svaku osudu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
164 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 80. Smatramo da u ugovoru o scenskom prikazivanju autorskog djela svakako mora postojati odredba o dodatnoj pravednoj i primjerenoj naknadi autoru za bilo koji oblik prenošenja i priopćavanja javnosti scenskih djela na nescenski način. Drugim riječima, ako se npr. kazališna predstava fiksira na nekom mediju i prikazuje putem televizijskog signala, kabla, interneta i dr., smatramo da autori moraju ostvarivati naknadu i za takvu vrstu iskorištavanja svojeg autorskog djela. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Predmetna pitanja uređena su u poglavlju 3. Nacrta prijedloga Zakona, u kojem se uređuju imovinska prava autora, prema podvrstama tih prava.
165 Damir Smiljanić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Bivši sam član grupe Flexible Frame i dugogodišnji i sadašnji član grupe SoulFingers i to kao basist. Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
166 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Upravni odbor SPID-a podržava prijedlog kolega iz HDFD koji glasi: Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. Glavni redatelj 2. Autor scenarija 3. Glavni snimatelj 4. Glavni montažer 5. Skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu Također smatramo da je stavak 4., ovako kako je napisan, u praksi neprovediv. Kome se dokazuje, kojom procedurom, tko priznaje koautorstvo? Implicira li ovaj stavak pokretanje postupka pred sudom, nekim drugim arbitražnim strukovnim tijelom? Vrlo neprecizno i zbunjujuće, te u praksi neprovedivo. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
167 RUNDA - regionalna udruga nezavisnih diskografa NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, u ime Regionalne udruge nezavisnih diskografa - RUNDA, koja okuplja preko 60 članova, izdavača iz cijele regije, od kojih je veliki dio iz Hrvatske, a svi članovi djeluju i ostvaruju prava na teritoriju RH smatramo da je vrlo važno da Zakon i autorskom i srodnim pravima bude donešen u skladu sa Direktivom na osnovu koje se i donosi, odnosno implementira u naše zakonodavstvo. Nezavisni diskografi, na regionalnom, europskom i svjetskom nivou među prvima su zastupali pravo na pravičnu naknadnu svim dionicima u glazbenom eko-sistemu i vlasnicima prava, pa tako i izvođačima, poglavito u digitalnom okruženju, te su godinama bili u prvim redovima borbe za Direktivu koja nam konačno daje mogućnost da za to definiramo i zakonski okvir, no uvođenje novog prava za izvođače koje se predlaže od strane jedne kolektivne organizacije, ne vodi ka tome, te pobija smisao i cilj direktive, a to je uvođenje reda i pravičnosti na jedinstvenom digitalnom tržištu. Već pri donošenju Direktive zahtjevi za uvođenjem novog prava koje bi nametnulo isključivo kolektivno ostvarivanje prava izvođača nedvosmisleno su odbačeni. Mnogo je razloga za to. Prije svega ne radi se o pravu koje bi trebalo ostvarivati kolektivno, jer slušanje glazbe putem internetskih streaming servisa nije javno emitiranje poput onog na radiju ili televiziji, radi se o klasičnoj prodaji za koju se plaća naknada kao kada kupite CD ili LP u glazbenom dućanu. Zatim, uvrštavanjem takvog prava u Zakon zadiralo bi se u pravo slobode ugovaranja koje postoji između izdavača i izvođača, kako u odnose koji su već ugovorima regulirani, tako i u mogućnosti da izvođač i izdavač slobodno dogovore uvjete buduće suradnje. U mnogočemu to bi značilo i ograničavanje mogućnosti da izdavači djeluju slobodno kao poduzetnici, koji su glavni investitori u glazbenu industriju i izdavaštvo investiraju u glazbu, izvođače, autore. Novo pravo ne bi donijelo veći prihod izvođačima, već bi ga umanjilo svim glavnim izvođačima koji imaju ugovore sa izdavačkim kućama i dio prihoda od glavnih izvođača i izdavača preraspodjelilo studijskim glazbenicima koji su za svoj posao već plaćeni i ne snose nikakav rizik poslovanja, investiranja, niti sudjeluju na bilo koji način u ostvarivanju prihoda od tog prava. Teza koju vidimo da se ovdje ponavlja, da izvođači nemaju regulirana ova prava sa izdavačima i da ne dobivaju ništa od tih prihoda je netočna. Nemaju ih oni koji su isključivo studijski glazbenici, prateći glazbenici, jer su izabrali biti plaćeni za svoj posao, umjesto da riskiraju zajedno sa glavnim izvođačima i izdavačima. Dovelo bi to i do izjednačavanja svih glazbenika koji su sudjelovali na snimci, što je nepravedno prema glavnim izvođačima zbog kojih i posežemo za njihovim pjesmama i albumima na digitalnih platformama. Oni imaju ugovore, njima novo pravo ne treba i njime će oni biti značajno nepravedno oštećeni. Prava o kojima je ovdje riječ već su obuhvaćena ugovorima koje izdavači imaju sa digitalnim platformama. Novo pravo bilo bi dodatni teret licenciranju sadržaja za korištenje na internetskim platformama i za digitalno glazbeno tržište kakvo imamo u Hrvatskoj, a koje je praktički u povojima, do jučer sa samo jednom ozbiljnom streaming platformom, te bi dovelo do toga bi da bi nas vodeće digitalne platforme i dalje zaobilazile ili bi se one koje su prisutne povukle sa ovog teritorija i prebacile svoje poslovanje negdje drugdje. Sada kada smo konačno počeli postajati dio digitalnog glazbenog tržišta takav rasplet bio bi tragičan. Bio bi to ogroman udarac za kompletan glazbeni sustav u Hrvatskoj koji bi osjetili apsolutno svi, od autora do glavnih izvođača, izdavača, pa i svi studijski glazbenici kojima više ne bi imao tko plaćati honorare i ne bi imali kome nuditi svoje usluge, a novih prihoda od digitalnih prava ne bi imali, jer se digitalno tržište ne bi ni uspostavilo. I umjesto da kao glazbena industrija napredujemo, zapravo bi kotač okrenuli unazad. Rješenje sa novim pravom koje se predlaže koristilo bi samo jednoj kolektivnoj organizaciji koja bi time profitirala na štetu svojih članova, no i taj bi profit bio jalov, jer ga ne bi imali od koga naplatiti. Pismom koje smo kao udruga supotpisali i zajedno sa kolegama iz Impale (europska udruga nezavisnih izdavača), IFPI-a (svjetske udruge proizvođača fonograma), kolegama iz HDU/ZAPRAFA, te europskih publishing udruga, kao i, što je važno spomenuti, vodećih digitalnih streaming servisa Spotify i Deezer, te odaslali na adrese zakondavaca i institucija u RH upravo je to i potvrđeno. Uvođenje novog prava blokirat će dolazak novih servisa na teritorij i otežati rad postojećima, a možda značiti i kraj njihovog djelovanja u Hrvatskoj. Glazbena zajednica morala bi biti ujedinjena u stvaranju stabilnog, zdravo konkuretnog, modernog glazbenog tržišta u digitalnom okruženju, jer to je budućnost našeg posla, a ne raditi protiv toga. Također, Direktivom i njezinom implementacijom trebala bi se jačati pozicija onih koji glazbu stvarno i stvaraju, izvode, koji u nju investiraju i koji ju objavljuju, a ne pojedinih kolektivnih organizacija. Imamo jednistvenu priliku donošenjem kvalitetnog zakona za 21. stoljeće biti predvodnici u Europi. Stoga još jednom ističemo kako smo izričito protiv bilo kakve verzije uvođenja ovog novog prava u Zakon kojim bi se nametnulo kolektivno ostvarivanje prava koje je već individualnim ugovorima regulirano. Također, kako su mnogi naši članovi i publisheri, ne slažemo se sa odredbom u novom prijedlogu zakona u članku 208 (st.2) u kojem se nameće isključivo kolektivno ostvarivanje dijela autorskih/srodnih prava putem kolektivne organizacije na teritoriju koja su isključivo individualna. Smatramo kako je suradnja publishera sa kolektivnom organizacijom HDS/ZAMP do sada, a u skladu sa važećim zakonima, bila itekako kvalitetna, te obostrano uspješna, te bi usvajanje ovakve odredbe moglo donijeti negativne posljedice na poslovanje publishera na teritoriju RH, a također ističemo da bi njezino donošenje u ovom obliku bilo u suprotnosti sa ranijim Direktivama koje određuju da nositelji prava mogu sami odlučiti koja prava i u kojem opsegu žele prenijeti na kolektivne organizacije na pojedinom teritoriju. Smatramo da spomenuti članak treba izmijeniti kako bi se i dalje omogućilo publisherima, kao nositeljima prava, da sami odluče za što će ovlastiti pojedinu kolektivnu organizaciju, odnosno da im se zakonskim rješenjem ne nameće isključivo kolektivno ostvarivanje prava navedenih u spornom članku. S poštovanjem, RUNDA - regionalna udruga nezavisnih diskografa Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
168 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 14. Načelno se slažemo s prijedlogom profesora Turkovića, prije svega u definiranju pojmova skupnog djela, te razlikovanjem glavnog autora (ili više njih), koautora i autora doprinosa. Ono s čime se ne slažemo jest tvrdnja da isključivo redatelj može biti glavni autor audiovizualnog djela. Praksa televizijske produkcije već godinama dokazuje da je glavni autor tzv. showrunner ili kreator-glavni autor scenarija ili kreativni producent. Također bi u raspravi o tome trebalo konzultirati kolege iz gejming industrije koja je vrlo specifična grana audiovizualne industrije. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
169 Bojan Đurić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
170 BRANKICA JOVANOVSKI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Studijski sam glazbenik,član HZSU, član banda i festivalskih orkestara.Kao studijski i live izvođač 30 godina,nikada nisam dobila naknadu za snimke na internetu na kojima sam sudjelovala.Također, nikada nisam nikome ni u kakvom postotku potpisala odricanje niti darovala moja izvođačka prava. Naknada bi se trebala regulirati kolektivno, a smatram nužnim rješavanje ovog pitanja u korist izvođača, kako zbog nas, tako i zbog svih mladih koji se bave glazbom, za ubuduće. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
171 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 12. Upravni odbor SPID-a suglasan je s prijedlogom profesora Turkovića. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
172 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Autor Upravni odbor SPID-a suglasan je s prijedlogom profesora Turkovića. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
173 Marina Mrazovac NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
174 Vlado Soljačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Podržavam da se glazbenici ne smiju odreći svoje naknade od interneta, i šta je sa nasljeđivanjem tih prava na potomke. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
175 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela II. AUTORSKO PRAVO, Članak 7. Upravni odbor strukovne udruge SPID - Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela suglasan je s prijedlogom profesora Turkovića. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
176 ŽELJKO DIJAKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Lijep pozdrav! Naravno da podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
177 Hrvatsko društvo likovnih umjetnika II. AUTORSKO PRAVO, AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU HDLU podržava prijedloga Hrvatska udruga filmskih snimatelja i ostalih udruga i pojedinaca, jer smatramo nužnim prošenje članak, da njime budu obuhvaćeni koautora AV koji su u ovim prijedlogom izostavljeni. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
178 Matija Škvorc NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
179 JURE BRALIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu, nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
180 Hrvatsko društvo likovnih umjetnika II. AUTORSKO PRAVO, Članak 93. Prema mišljenju HDLU-a Zakon bi trebao štiti one koji su u podređenom položaju ukoliko nije drugačije definirana ugovorom. Smatramo da bi se poslodavci s kojima autora u radnom treba sebe zaštiti ugovorom koje sklapaju s autorima djela. Ukoliko ne postoji ugovori li on ne definiran odnos prema stjecanju isključivih autorska i imovinskih prava iskorištavanja autorskog djela, smatramo da bi ta prava trebao zadržati autor. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
181 Hrvatsko društvo likovnih umjetnika II. AUTORSKO PRAVO, Članak 89. Prema mišljenju HDLU-a Zakon bi trebao štiti one koji su u podređenom položaju ukoliko nije drugačije definirana ugovorom. Smatramo da bi se naručitelj autorskog djela trebao štiti ugovorom koje sklapaju s autorima djela. Ukoliko ne postoji ugovori li on ne definiran odnos prema stjecanju isključivih autorska i imovinskih prava iskorištavanja autorskog djela, smatramo da bi ta prava trebao zadržati autor. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
182 Zoran Kuna NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu * Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava * Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
183 Ivan Škunca NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Skladatelj sam i glazbeni producent iz Zagreba. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
184 Monika Ritoša NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pozdrav, podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
185 Zvonko Franc NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
186 Ema Trninić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pozdrav, Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
187 Sreten Krstic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pozdrav Ja delujem kao clan Zagrebackih Solista i podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
188 Miro Trgo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
189 Marco Bradaschia NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pozrav! Zovem se Bradaschia Marco i bavim se aktivno glazbom 35 godina. Zadnjih 25 clan sam sastava Urban&4. Ovaj prijedlog zakona o kojem govorimo naravno da ne podrzavam i molim nadlezna tijela koja su predlozila ovaj zakon da u ime svih 9000 glazbenika izvodjaca revidira ponudjenu ideju. Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
190 Mihaela Čajko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
191 Josip Čajko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. S poštovanjem Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
192 Nenad Ninčević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao autor preko 1200 djela i 40-tak godina aktivnog djelovanja u glazbenoj industriji, želim naglasiti važnost donošenja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji implementira Direktivu EU. Cjelokupna europska glazbena industrija se dugogodišnjim zajedničkim trudom uspjela izboriti za pravedniji zakonski tretman za kreativce u suvremenim i budućim uvjetima rada i života, a na nama je sada da zajednički pomognemo radnoj skupini u donošenju ovog zakona, konstruktivnim, a ne opstruktivnim primjedbama. Obzirom na presudnu nam važnost prisustva globalnih digitalnih glazbenih servisa, smatram da ne smijemo riskirati uvođenjem novog, kolektivnog prava kako to neki predlažu, već je to predmet rješavanja međusobnih odnosa između studijskih i glavnih izvođača (i diskografa). Svako kolektivno prikupljanje naknada treba biti izborom nositelja prava, a ne zakonski obvezno. Srdačan pozdrav, Nenad Ninčević Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
193 MARKO VOJVODIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani kolege, diskografi i zainteresirana javnosti, ja bih, prije svega, podijelio sa vama svoje iskustvo sa Croatia recordsom 2016 godine. Naime, kao profesionalni glazbenik do tada sam snimio ukupno od 1999.-2016. preko četrnaest sati , studijske glazbe te preko dvadeset sati koncerata, tv i radio emisija. Obzirom na zadovoljene uvjete, krenuo sam u prikupljanje papirologije za HZSU kako bih zatražio Status slobodnog umjetnika. Izdavačka kuća Croatia records mi jedina nije htjela izdati službene potvrde o sudjelovanju na spomenutim snimkama koje su u njihovom vlasništvu dok, kako su rekli, ne potpišem neke izjave. I tako kad sam došao k njima u ured gdje su mi na stol stavili izjavu o odricanju bilo kakvih potraživanja od digitalnih prava na te snimke, naravno da sam odbio, no oni su mi rekli da će mi dati potvrde jedino pod uvjetom da to potpišem. Diskograf mi je stavio u ugovor pravo stavljanja na raspolaganje javnosti, nisam imao pojma da to znači da se zauvijek odričem svih svojih izvođačkih prava na internetu. Eto, jedan od primjera kako se UCJENOM izvuče potpis od izvođača - COSA NOSTRA style. To je samo jedan od primjera. Ono što svakako želim reći je da od diskografa ne primam nikakvu naknadu, jedini prihod od izvođačkih prava dobivam od HUZIP-a te ne razumijem u čemu je razlika između toga da netko sluša moju izvedbu preko radija ili preko interneta. Od radija dobivam naknadu, od interneta ništa. Ovim putem izražavam svoju potporu nastojanju izvođača za ostvarivanje prava na naknadu za korištenje izvedbi na internetu, na način da svi izvođači imaju pravo na neodrecivu naknadu koja bi se ostvarila preko HUZIPa. S poštovanjem. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
194 Dario Udovičić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, kao i što većina glazbenika smatra, moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Hvala! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
195 HRVOJE GRBEŠA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
196 MARIO NOVAKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani! Izražavam nezadovoljstvo ovim prijedlogom zakona, te smatram da bi se trebala uvesti i naknada za izvođačka prava na internetu s obzirom da se internet sve više koristi u odnosu na druge medije (radio, televizija itd.) isto tako ne vidim razliku između emitiranja nečijeg rada na radiju ili na internetu i svakako podržavam da se naknada za izvođačka prava ostvaruje kolektivno. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
197 Toni Ćosić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
198 Nikola Celić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. S poštovanjem, Nikola Celić Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
199 Sabrina Hebiri NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam inicijativu te smatram da bi se izvedbe na internetu trebale i vrednovati i isplaćivati jednako kao na radiju ili tv-u. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
200 Petar Makar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, U potpunosti podržavam prijedlog i pravo HUZIPA. Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. S poštovanjem, Petar Makar Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
201 Tomislav Klasan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
202 Zoran Babić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani/poštovane, kao izvođač podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. S poštovanjem, Zoran Babić Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
203 Janko Franković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Svi izvođači imaju pravo na naknadu, bilo da se radi o snimci za radio, Tv, internet... Prava se moraju ispoštovati jer je to naše djelo. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
204 Goran Navojec V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 209. U potpunosti se slažem s primjedbama i podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
205 Marija Pavlović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Postovani, moje snimke se koriste vec duze vrijeme na internetu. Ja do sada nikada nisam dobila izvodacku naknadu za moje snimke. Podrzavam inicijativu da se glazbenici ne mogu odreci svoje naknade od interneta i da se ta naknada ostvaruje kolektivno kao primjerice kod radijskih postaja. Srdacan pozdrav, Marija Pavlovic, klarinetistica Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
206 Goran Navojec III. SRODNA PRAVA, Članak 131. Podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
207 Goran Navojec III. SRODNA PRAVA, Članak 128. Slažem se sa primjedbama i podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
208 Goran Navojec II. AUTORSKO PRAVO, Članak 88. Podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
209 Goran Navojec II. AUTORSKO PRAVO, Članak 86. Podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
210 Goran Navojec II. AUTORSKO PRAVO, Članak 85. Zašto ovim člankom nisu obuhvaćeni izvođači audiovizualnih djela? Podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
211 Goran Navojec II. AUTORSKO PRAVO, Članak 84. Podržavam prijedlog HDFD-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
212 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovana i draga Sanja poštovani i dragi Zec, S obzirom da smo aktivni sudionik u ovom savjetovanju o donošenju novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji je bitan za sve nas koji godinama zajedno kreiramo glazbenu scenu, a nadamo se da ćemo tako i ubuduće, poprilično smo iznenađeni vašim komentarima, koji su nažalost izvan okvira tematike i samog cilja ovog savjetovanja. Iznošenje vaših netočnih navoda neugodno nas je iznenadilo s obzirom na našu dugogodišnju dobru i profesionalnu suradnju s jedne i druge strane. Nije nam namjera javno polemizirati, a pogotovo ne unutar ovog savjetovanja. Međutim, ipak bismo htjeli istaknuti kako, kao što znate, imamo aktivne ugovore o obnovi honorara za cijeli katalog Novih fosila koji su sklopljeni 2013. godine. Shodno tome, kao što dobro znate, CR je realizirao sve svoje obaveze prema vama pa Vam je tako zadnja obavijest o isplati naknada od fizičke i digitalne distribucije poslana 27.4.2020. godine. Ukoliko smatrate da su neka pitanja otvorena, kao i uvijek dragi ste nam gosti te nas uvijek možete posjetiti u uredu CR-a. Srdačan pozdrav, Želimir Babogredac direktor Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
213 Marija Škaričić III. SRODNA PRAVA, Članak 131. U potpunosti podržavam prijedlog Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
214 Marija Škaričić III. SRODNA PRAVA, Članak 128. U potpunosti podržavam prijedlog Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
215 Marija Škaričić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 90. Stavak 3. Ovaj Zakon nikako ne bi smio dopustiti potpuno odricanje od naknade za iskorištavanje autorskog djela ili fiksirane izvedbe. Dosadašnja praksa pokazuje da izvođači audiovizualnih djela gotovo u pravilu potpisuju ugovore u kojima se odriču prava na primjerenu i razmjernu naknadu. Zakon bi trebao onemogućiti situaciju u kojoj će izvođač biti prisiljen na individualnu borbu za prava koja mu po Zakonu pripadaju. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
216 Marija Škaričić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 88. U potpunosti podržavam prijedlog Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
217 Marija Škaričić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 86. U potpunosti podržavam prijedlog Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
218 Marija Škaričić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 85. Podržavam prijedlog Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Izostavljanje izvođača audiovizualnih djela nejasno je, neprimjereno i nedopustivo. Molila bih pojašnjenje ovog neobičnog propusta. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
219 Marija Škaričić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 84. Podržavam prijedlog Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
220 Vasko Lukas NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Na internetskim portalima sve češće nalazim snimke koncerata na kojima sam učestvovao kao glazbenik za koje ne dobijam nikakvu naknadu. Mnoge takve snimke su iz vremena kad je internet bio mnogo manje upotrebljavan za širenje multimedijskog sadržaja pa stoga nismo to niti stavljali kao članak ugovora. S obzirom na to da je internetska upotreba našeg materijala masovna do te mjere da je realno nemoguće pohvatati sve platforme na kojima se naš rad koristi bez naknade, apeliram na to da se postavi zakonski temelj kojim bi se omogućilo automatsko naplaćivanje prava, kao što je već napravljeno s radijskim i televizijskim emitiranjem. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
221 Antonio Geček NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Studijski sam glazbenik i snimio sam mnoge vrlo uspješne snimke koje je moguće naći na internetskim servisima Od diskografa ne primam nikakvu naknadu, jedini prihod od izvođačkih prava dobivam od HUZIP-a. Nikada nisam primio od diskografa nikakvu naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na streaming i drugim glazbenim servisima. Želim primati naknadu preko HUZIP-a za korištenje putem interneta, jednako kao što redovito primam za korištenje putem radija i televizije. Ne razumijem u čemu je razlika između toga da netko sluša moju izvedbu preko radija ili preko interneta. Od radija dobivam naknadu, od interneta ništa. Država ima obvezu iznaći zakonodavni model koji će osigurati i izvođačima (jednako kao i autorima) primjerenu i razmjernu naknadu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
222 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U tijeku je javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čije donošenje podržavamo jer će se njime za nositelje autorskog i srodnih prava osigurati veći opseg zaštite i veće naknade od velikih internetskih platformi kao što su Google, Youtube, Facebook itd. Ponukani komentarima pojedinih izvođača na e-savjetovanju kako diskografi nemaju sklopljene ugovore s izvođačima te ne isplaćuju naknade od digitalne distribucije zatražili smo od naših vodećih izvođača da se na jednostavan i konkretan način izjasne glede navedenih neutemeljenih navoda. Svi dolje navedeni izvođači potvrdili su da imaju potpisane važeće diskografske ugovore u kojima su pravilno definirani odnosi između njih kao umjetnika izvođača i diskografa, te da uredno i redovito primaju obračune honorara za vlastite snimke kako za fizičku tako i za digitalnu distribuciju. S obzirom na tehnički format javnog savjetovanja, u nastavku dostavljamo dio popisa imena izvođača koji su potvrdili gore navedeno, a čije ćemo originalne izjave dostaviti izravno nadležnim institucijama – Ministarstvu kulture i Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Dražen Žerić (Crvena Jabuka) Petar Grašo Vlatko Stefanovski Nikola Bosilj (Mejaši) Vladimir Pravdić (Bijelo Dugme) Jura Stublić (Film) Tihomir Asanović (Time) Damir Kedžo Ibrica Jusić Elma Burnić Krunoslav Slabinac Amira Medunjanin Lu Jakelić SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
223 Vladimir Kočiš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, danima čitam komentare uvaženih kolega glazbenika i diskografa. Profesionalno se bavim glazbom od 1969. godine. Pjevam, sviram gitaru, skladam i aranžiram. Početak glazbene karijere ostvario sam kao član grupe Biseri, od kada i datiraju moje prve snimke. U grupi Novi fosili djelujem od 1977. godine i zajedno s ostalim članovima grupe snimio sam nebrojeno mnogo pjesama, kao gitarist i pjevač, na mnogima i kao aranžer i autor. Sedamdesetih godina, kada sam potpisivao ugovor s tadašnjim diskografom Jugotonom, nije bilo govora o izvodjačkim pravima na internetu, jer jednostavno tada internet nije niti postojao. Danas, na svim internetskim platformama se mogu slušati pjesme na kojima sam kao izvodjač sudjelovao radom u grupi Novi fosili ili samostalno. Ja, od tih platformi ne dobivam ništa, iako vidim da su prisutne reklame ispred naših spotova (Youtube). Zato postavljam pitanje, gdje su ti novci, tko je otudjio moja prirodna prava? Još me nešto zanima. Ako su izvodjačka prava nasljedna, a jesu zakonom, kako to da nasljednici mojih kolega iz grupe Novi fosili koji su preminuli (Slobodan Momčilović Moka, Djurdjica Barlović i Nenad Šarić), ne dobivaju naknadu za izvodjačka prav, a od diskografa koji tvrde da raspolažu istima? Jedina izvodjačka prava za mene i kolege prikupllja HUZIP koji ima i moju punomoć. S obzirom na dugotrajnu karijeru i godine života, podržavam svaku inicijativu koja će doprinijeti zaštiti mene i mojih nasljednika u segmentu izvodjačkih prava. U nadi da će doći do pravedne raspodjele naknade od internetskih platformi, srdačno Vladimi Kočiš Zec Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
224 Siniša Škarica NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Kao netko tko je proveo čitav svoj radni vijek, a sada i mirovinu, u glazbenoj industriji, kao diskograf, ali i izvođač i pravnik, pozdravljam donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i vjerujem da će omogućiti kreativcima i svim sudionicima kreativnih industrija lakše i efikasnije ostvarivanje svojih prava, uz pravičniju raspodjelu. Osobito je važno, ali i izazovno, stvoriti dobru pravnu podlogu za autorska i srodna prava u suvremenom, digitalnom okruženju. Mogu razumjeti inicijativu HUZIP-a oko ostvarivanja digitalne naknade tzv. studijskim glazbenicima, no mislim da zakonsko uvođenje novog kolektivnog prava nije dobar put. To bi značilo kao da udruga književnika prikuplja naknade od online korištenja knjiga, a ne njihov izdavač. Smatram da se naknade za studijske glazbenike trebaju regulirati u dogovoru nositelja procesa stvaranja glazbenog djela kao fonografskog zapisa, odnosno njegova finalnog proizvoda. Drugim riječima, u dogovoru diskografa s glavnim izvođačem, odnosno producentom, te se tako kroz život i poslovnu praksu može dodatno unaprijediti postojeći, uspješni poslovni svjetski model, a nikako ne kroz sam Zakon jer za to nema niti pravnog, niti poslovnog utemeljenja. S poštovanjem, Siniša Škarica Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
225 Luka Iverac NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani/poštovane, podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Budući da sam kao glazbenik izvođač snimio dosta emisija za HRT i nekoliko pjesama kao prateći glazbenik nekim glavnim izvođačima, nisam nigdje potpisao ugovor o izvođačkoj naknadi s niti jednom izdavačkom kućom. Za prikupljanje svojih izvođačkih prava ovlastio sam HUZIP. Sa štovanjem, Luka Iverac, mag.mus. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
226 STIPE MAĐOR-BOŽINOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Od novog Zakona i Vlade, a vezano za prijedlog novog zakona o autorskom pravu i srodnim pravima očekujem prvenstveno da se napokon sredi situacija na polju autorskih prava u digitalnom svijetu. Smatram da je krajnje vrijeme da se jasno kaže velikim internetskim platformama da to što rade nije pošteno i da treba pravednije raspodijeliti dio kolača upravo onima koji su i zaslužni za sadržaje koji te iste platforme drže na životu. Krajnje je vrijeme da kreatori sadržaja, a to su prvenstveno autori, izvođači i proizvođači fonograma dobiju svoj dio kolača, a ne da velike internetske platforme uzimaju gotovo pa cijeli dio kolača. Također smatram da će to i takvo uređenje tržišta i jasno definirana pravila igre napokon dovesti i neke druge velike igrače na polju digitalne distribucije glazbe koje svi željno iščekujemo. Na kraju moram napomenuti da je za svaku pohvalu dosadašnji trud svih uključenih u ove procese jer pokazuje da bez obzira koliko mala država članica bila ako se dovoljno svi potrudimo može itekako utjecati na neke smjernice unutar EU. I svakako za kraj treba međusobne odnose unutar svih uključenih u proces riješiti unutar sebe jer svako međusobno napadanje rezultirat će nepovoljnim ishodom za sve nas u konačnici ! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
227 Tomislav Meštrić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu * Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava * Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
228 Ivana Penić Defar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja izvođačka naknada na internetu ostvaruje kolektivno, isto kao pri emitiranju na radio postajama, te da je ta naknada neodreciva Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
229 mario majcan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, kao izvođač podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, te da je ta naknada neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
230 Aljoša Jurinić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, izražavam svoju potporu nastojanju izvođača za ostvarivanje prava na naknadu za korištenje izvedbi na internetu, na način da svi izvođači imaju pravo na neodrecivu naknadu koja bi se ostvarila kolektivno. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
231 NINA UGRINOVIĆ II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Podržavam prijedlog gđe. Sandre Botice Brešan te ga citiram "Prijedlog za Članak 15 i 16: Autorstvo AV djela treba razdijeliti u tri kategorije: 1. Glavni autor: redatelj 2. Koautori: scenarist, skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u djelu, direktor fotografije, montažer, animator/glavni crtač u animiranom filmu 3. Autori doprinosa: autor dijaloga, snimatelj, scenograf, kostimograf, slikar maski, oblikovatelj zvuka, oblikovatelj vizualnih efekata, autori već postojećih audio/video isječaka koji se koriste u AV djelu Koautore i autore doprinosa treba točno navesti bez dodataka "i drugi" ili "neka druga fizička osoba" te propisati da samo autori doprinosa mogu dokazivati koautorstvo. Također bi u obzir trebalo uzeti i glumce (glavne, sporedne) kada se u Zakonu bolje definiraju pojmovi autorstvo, koautorstvo, kolektivno djelo i izvođači. ali za to bi trebala nova Radna skupina, organiziranija i kompetentnija!" Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
232 Sanja Doležal NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Lijep pozdrav, ako može samo kratko pitanje SLUŽBI OBRRAČUNA I ISPLATA HONORARA CROATIA RECORDSA Jesu li glavni izvodjači koje navodite sami odsvirali sve instrumente i otpjevali sve prateće vokale? Ako nisu, gdje su izjave pratećih glazbenika? Lijep pozdrav Sanja Doležal Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
233 Vanja Černjul NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti podrzavam prijedlog Hrvatske udruge filmskih snimatelja: HRVATSKA UDRUGA FILMSKIH SNIMATELJA 1. U novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje: novi ZAPSP) predlaže se promijeniti položaj glavnih snimatelja audiovizualnog djela i to na način da se oni iz kategorije koautora audiovizualnog djela prebacuju u kategoriju autora doprinosa u audiovizualnom djelu. Za predloženu promjenu nema nikakvog opravdanja u odredbama Direktive (EU) 2019/789 niti u odredbama Direktive (EU) 2019/790 koje će se novim ZAPSP implementirati u pravni poredak RH. Opravdanja za navedenu promjenu nema niti u bilo kojoj od drugih direktiva koje su već implementirane u pravi poredak RH, uključujući tu i Direktivu 2006/116/EZ koja je relevantna za pitanje koautorstva na audiovizualnim djelima. Naime, u čl. 2. Direktive 2006/116/EZ navedeno je sljedeće: Članak 2. Kinematografska ili audiovizualna djela 1. Glavni redatelj kinematografskog ili audiovizualnog djela smatra se njegovim autorom ili jednim od njegovih autora. Države članice imaju mogućnost imenovati druge koautore. Dakle, u čl. 2. Direktive 2006/116/EZ zemljama članicama EU je ostavljena sloboda da uz glavnog redatelja kao koautore audiovizualnog djela odrede i druge osobe. U tom smislu, u danas važećem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/2003, 79/2007, 125/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017, 96/2018) (dalje: važeći ZAPSP) glavni snimatelj audiovizualnog djela smatra se koautorom audiovizualnog djela i to zajedno s glavnim redateljem, autorom scenarija, autorom dijaloga i skladateljem glazbe koja je posebno skladana za korištenje u tom audiovizualnom djelu. Koautori su osobe koje zajedničkim radom stvore autorsko djelo i čijim autorskim doprinosima tome autorskom djelu se ne može samostalno koristiti. Za razliku od njih, prema važećem ZAPSP, autori doprinosa audiovizualnom djelu su, između ostalih, skladatelj glazbe, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela i koji kao takvim imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima u nastanku audiovizualnog djela. Za njih je karakteristično da zadržavaju pravo da se svojim doprinosom u nastanku audiovizualnog djela mogu samostalno koristiti, pod uvjetom da time ne nanose štetu pravima filmskog producenta audiovizualnog djela. 2. U pravnom poretku RH glavni snimatelji se smatraju koautorima audiovizualnog djela više od šezdeset (brojkom: 60) godina. Osim u RH, glavni snimatelji se smatraju koautorima audiovizualnog djela i u cijelo nizu drugih zemalja EU i šire. Ovakav status glavnih snimatelja odgovara prirodi njihovog kreativnog autorskog doprinosa u izradi audiovizualnog djela obzirom da glavni snimatelji svojim autorskim doprinosom vizualno uobličavaju audiovizualno djelo i daju mu jedinstveni autorski pečat, koji je neodvojiv od glavnog djela i predstavlja temelj autorskom izričaju u slučaju kinematografskog ili audiovizualnog djela. Imajući to nam umu, smatramo kako nema nikakvog razloga tretirati autorski doprinos glavnog snimatelja u nastanku audiovizualnog djela na način koji bi bio drugačiji nego je to doprinos drugih koautora. Nastavno na navedeno, prijedlogom da se, nakon 70 godina ustaljene zakonodavne i sudske prakse, glavnim snimateljima audiovizualnog djela ukine njihov status koautora audiovizualnog djela, glavnim snimateljima se potpuno bezrazložno ukidaju njihova stečena prava. Ne vidimo kako bi takav postupak, koji je očito suprotan pravnoj tradiciji dugoj nekoliko desetljeća, mogao unaprijediti zaštitu autorskih prava u Republici Hrvatskoj ili doprinijeti jednostavnijoj primjeni zakona koji bi trebao zaštiti prava autora. Osim toga, i ne manje važno, predloženom izmjenom glavni snimatelji se u potpunosti isključuju iz prava na primjerenu i razmjernu naknadu za korištenje audiovizualnog djela. Navedeno pravo je regulirano u čl. 85. novog ZAPSP koji predviđa da će se predmetna naknada u Republici Hrvatskoj ostvarivati u sustavu kolektivne zaštite autorskih prava. Iz sadržaja čl. 84. novog ZAPSP vidljivo je da se glavnim snimateljima ovo pravo ukida u korist producenata audiovizualnog djela. Naime, u čl. 84. i u čl. 85. nacrta novog ZAPSP navedeno je sljedeće: UGOVOR O AUDIOVIZUALNOJ PRODUKCIJI OPĆENITO O UGOVORU Članak 84. (1) Ugovorom o audiovizualnoj produkciji, uređuju se odnosi između filmskog producenta, koautora audiovizualnog djela i autora doprinosa te međusobni odnosi koautora i autora doprinosa audiovizualnog djela. (2) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji između filmskog producenta i autora doprinosa nije drugačije određeno, smatra se da filmski producent stječe sva imovinska prava autora doprinosa u opsegu potrebnom za ispunjenje svrhe ugovora. (3) Bez obzira na odredbe iz stavka 2. ovog članka, autori doprinosa zadržavaju pravo da se svojim doprinosima audiovizualnom djelu samostalno koriste, ako se time ne nanosi povreda pravima filmskih producenata toga djela. Autori doprinosa ne mogu se odreći toga prava. (4) Odredbe iz čl. 55 ovog Zakona ne primjenjuju se na audiovizualna djela. Filmski producent može na temelju svog stečenog isključivog prava iskorištavanja osnovati za drugoga daljnja prava iskorištavanja bez prethodne suglasnosti autora. NEOTUĐIVO PRAVO KOAUTORA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU Članak 85. (1) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji koautor audiovizualnog djela svoje pravo umnožavanja, pravo distribucije, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu osnivanjem prava iskorištavanja u skladu s ovim Zakonom, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje tog audiovizualnog djela, osim kad je riječ o prikazivanju sukladno članku 34. ovog Zakona, u kinima i na festivalima te na projekcijama koje su namijenjene u edukativne i obrazovne svrhe. (2) Koautori se ne mogu odreći prava na primjerenu i razmjernu naknadu iz stavka 1. ovog članka niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknadu je dužna platiti osoba koja koristi audiovizualno djelo. Naknada se ostvaruje kolektivno. 3. Obzirom na sve gore navedeno predlaže se odustati od izmjene pravnog statusa glavnih snimatelja audiovizualnih djela i, nastavno na taj prijedlog, izmijeniti čl. 15. i čl. 16. novog ZAPSP na način da isti glase: KOAUTORI AUDIOVIZUALNOG DJELA Članak 15. (1) Audiovizualna djela se smatraju koautorskim djelima. (2) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj; 2. autor scenarija 3. glavni snimatelj – direktor fotografije 4.skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. (3) Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator. (4) Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi moga biti, prema članku 7. stavku 1. ovog Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU Članak 16. Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 15. stavak 2. i 3. ovoga Zakona, pomoćni redatelj, autor dijaloga, snimatelj – operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorsko pravo na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). U Zagrebu, 8.5.2020. Upravni odbor Hrvatske udruge filmskih snimatelja Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
234 Predrag Martinjak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Vrlo je zanimljiva predanost kojom su se diskografi uključili u obranu provedbe Zakona o autorskim pravima i srodnim pravima obzirom na to da prilikom tematiziranja prihoda od digitalnih prava uvijek i bez iznimke umanjuju vrijednost takvih prihoda u ukupnim prihodima svoje djelatnosti. Ako su prihodi od digitalnih prava toliko beznačajni, zašto diskografi silom žele posredovati u njihovoj distribuciji prema nama izvođačima? Njihova retorika i ambicioznost uložena u provedbu Zakona ukazuje na to da su digitalne naknade veliki plijen koji će u budućnosti biti sve veći, a koji veliki igrači ne žele ravnopravno dijeliti s umjetnicima/izvođačima, pogotovo kada se radi o pratećim glazbenicima koji ne donose ostale vrste prihode od koncerata, sponzorskih ugovora,... Zašto bismo mi izvođači pristali na raspodjelu uvjetovanu nečijom milošću i dobrom voljom? Koji mehanizmi bi predloženim rješenjem štitili izvođače i primorali diskografa da podastre izvođaču na uvid ostvarene naknade, a kamoli osigura njihovu isplatu?! Smiješno. Ovdje se brkaju dvije bitne problematike koje nemaju veze jedna s drugom, a netko ih uporno pokušava izjednačiti - prva je donošenje novog ZAPSP koji će osigurati bolju zaštitu i veće naknade od velikih internetskih platformi. Pa mi izvođači bi bili ludi kada ne bi podržali njegovo donošenje. Ali nipošto ne u trenutnoj formi, sa svim nametnutim odredbama. Problem za nas predstavljaju njegove odredbe koje se tiču subjekta ovlaštenog za prikupljanje i dijeljenje naknada od digitalne distribucije, koji se na mala vrata pokušava ugurati kroz taj, u globalu, za izvođače pogodan zakon. Bili bi ludi kada bismo te pojedine odredbe podržali. Ne želimo prepustiti diskografima prikupljanje i raspodjelu digitalnih naknada. Za to smo ovlastili HUZIP. Predrag Martinjak Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
235 Massimo Savić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Drage kolege i prijatelji! Živimo jedno novo vrijeme koje možemo nazvati digitalnim.Multidisciplinarnost umjetnosti proizvodnje nosača zvuka praktički više ne postoji.Nema više LP-a,koje si mogao uzeti u ruku i diviti se eventulno uspjelom omotu,a i zaštita djela je bila mnogo jača nego danas.Teško je odrediti gdje je početak a gdje kraj tog nekog digitalnog oblaka koji nudi glazbu. Ali,samo stvaranje kompozicija itekako postoji,samo što danas svi misle da imaju više prava eksploatacije od ljudi koji su glazbu stvarali. Nota bene,ja sam stvarno zadovoljan mojim diskografom Aquariusom,a to potvrđuje i naša suradnja koja traje već 20 godina. Aquarius je puno ulagao u svaki uspjeh koji se dogodio. No,smeta me parazitski odnos Croatia recordsa! Da objasnim! Čim se Aquariusu i meni dogodi uspješnica,eto ti odmah na policama masa mojih Best of-ova,tj. materijala koji još uvijek čami u Cro recordsu. Sve bi to bilo u redu da dobijem bar malu kompenzaciju za takva izdanja,ali eto,bez obzira na sve,ja ne dobivam ni lipe od Cro recordsa! A da ne govorimo o tome,da si je netko uzeo pravo raspolaganja sa kompletnom glazbenom građom Jugotona,koja bi ako ništa drugo,trebala biti baština Republike Hrvatske. Kolege,nalazimo se na prekretnici usvajanja zakona o autorskim i srodnim pravima,i jasno,najvažnije je kako će se dogovoriti podjela digitalnih prava,jer ništa drugo ni ne postoj! Po meni,ako hoćeš išta postići u glazbi,moraš imati dobar band,kojeg cijeniš i voliš,i ako imaš sreće uzvratiti će ti se respekt! Autor je izvorište kompozicije, glabenici tj band su rijeka koja pjesme donosi do publike. Ljudi.bitna je gitara koju je Lesić svirao na Suze nam stale na put,bitna je ta gitara koju je Kovačić svirao u Temperi! Glazbenici trebaju dobiti nešto od digitalnih platformi,iako su neki već primili neku siću. Može se sve dogovoriti! Zna se tko su bandovi i solisti koji se vrte u nekoj značajnijoj mjeri,i tu se uhljebi nebi smjeli događati. Huzip ima vrlo detaljnu bazu podataka i već ima veliko iskustvo u bodovanju izvođačkih prava! Raspodjela mora biti fer,jer ukoliko ne bude fer,kvalitetne glazbe će biti sve manje! Tužna mi je slika u kojoj ostarjeli glazbenik gleda naYou tubeu velike hitove svog banda,jasno klikova je više milijuna,a istovremeno Huzip mora istog pomoći sa nekom hitnom uplatom jer je obitelj na rubu neimaštine! To se NE SMIJE događati,jer tada nestaje i ljudska gordost i ponos! Nikada mi neće biti jasno,zašto se ljude koji direktno kreiraju glazbu,želi maknuti iz raspodjele!? Kompromis se mora naći! Sada,u korona i potres krizi,se vidi da smo mi glazbenici jaaaako maleni dio ljudske razonode i već mi je jasno da ćemo se posljednji oporavljati,a živjeti treba! Dragi prijatelji,drage kolege umjetnici,budimo zajedno i pokažimo da cijenimo vlastiti rad Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
236 Slaven Špoljarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao autor, izvođač, aranžer i producent, podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Slaven Špoljarić Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
237 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U tijeku je javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čije donošenje podržavamo jer će se njime za nositelje autorskog i srodnih prava osigurati veći opseg zaštite i veće naknade od velikih internetskih platformi kao što su Google, Youtube, Facebook itd. Ponukani komentarima pojedinih izvođača na e-savjetovanju kako diskografi nemaju sklopljene ugovore s izvođačima te ne isplaćuju naknade od digitalne distribucije zatražili smo od naših vodećih izvođača da se na jednostavan i konkretan način izjasne glede navedenih neutemeljenih navoda. Svi dolje navedeni izvođači potvrdili su da imaju potpisane važeće diskografske ugovore u kojima su pravilno definirani odnosi između njih kao umjetnika izvođača i diskografa, te da uredno i redovito primaju obračune honorara za vlastite snimke kako za fizičku tako i za digitalnu distribuciju. S obzirom na tehnički format javnog savjetovanja, u nastavku dostavljamo dio popisa imena izvođača koji su potvrdili gore navedeno, a čije ćemo originalne izjave dostaviti izravno nadležnim institucijama – Ministarstvu kulture i Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Dado Topić (Time) Franka Batelić Zoran Predin (Lačni Franz) Drago Diklić Nikola Vranić (J.R. August) Pavao Mašić Meri Andraković Danijela Martinović Mario Kovač (Flyer) Domenica Žuvela SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
238 DOMAGOJ ŠKRABAL NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga da se naknada od internetskih prava ostvaruje kolektivno te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva.. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava i jedini prihod od izvođačkih prava primam od HUZIP-a za emitiranje mojih snimaka na radio i tv postajama. S poštovanjem, Domagoj Škrabal Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
239 LANA JURAČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Radim u publishing tvrtki koja se bavi glazbenim autorskih pravima i podržavam donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Dio zakona smatram ograničavajućim za naše autore, odnosno za njihovu slobodu raspolaganja svojim pravima. Naime u Čl. 208 se proširuje popis prava koja se OBAVEZNO kolektivno prikupljaju (do sada je za dio tih prava to bila mogućnost, ali se ovim prijedlogom to nameće kao obaveza). Također smatram da bi uvođenje novog kolektivnog digitalnog prava u korist pratećih glazbenika (po prijedlogu HUZIP-a) dodatno zakompliciralo ostvarivanje istih i znatno narušilo digitalno glazbeno tržište. Takav prijedlog je zapravo na štetu izvođača kojima treba ostati pravo i mogućnost da biraju! Takvo pravo bi moguće dovelo i do povlačenja ono malo za sada prisutnih glazbenih streaming servisa u HR, te nedolazak ostalih i to najjačih, poput Spotify i sl., a time bi nepovratno izgubili svi sudionici glazbene industrije (i autori, i izvođači, i diskografi, i njihove kolektivne organizacije, kao na kraju i prateći glazbenici koji ne bi imali kome pružiti svoje usluge, pa niti bi za to mogli biti plaćeni). Zahvaljujem na čitanju, Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
240 Hrvoje Markulj NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Ova, prilično žustra rasprava o Nacrtu ZAPSP-u jasno ukazuje na njegovu važnost, ali ujedno pokazuje da su često „argumenti“ teledirigirani od strane interesnih skupina daleko od nositelja prava. Iznose se dojmovi, a poznavanje činjenica, prakse i razumijevanje zakonskih propisa prilično je šuplje. U cijeloj ovoj priči trebalo bi imati na pameti nekoliko stvari. Prvo da se ovaj Nacrt ZAPSP temelji na Direktivi EU kojom se uređuju odnosi u novom digitalnom okruženju i da je to na dobrobit cijele kreativne industrije, svih njenih sudionika. Drugo, Direktiva ne predviđa kreiranja novih prava. Upravo radi toga treba ukazati da se u raspravi odjednom, kao gorući problem pojavljuje zahtjev da se izvođačka prava na internetu realiziraju, štite i slijedom toga naplaćuju, isključivo putem kolektivne organizacije, čitaj HUZIP-a, a ne kao do sada kada umjetnici izvođači, prema postojećem zakonskom rješenju, mogu birati da li žele ostvarivati svoja prava individualno ili kolektivno. Dakle sami, svojom odlukom i prema svojim uvjetima ili putem HUZIP-a, odnosno njegovim uvjetima. To u praksi znači da svi umjetnici izvođači sa svojim izdavačem imaju ugovoreni odnos prema kojemu svaka prodana snimka, bilo ona na CD-u koji se prodaje u dućanu ili snimka koja se prodaje putem interneta znači i naknadu, novac za izvođača. U suvremenom svijetu, napretkom tehnologije prodaja je samo promijenila formu, pa je komadna prodaja putem dućana danas u znatno manjem opsegu u odnosu na prodaju putem interneta, ali je to i dalje prodaja. I sada bi tu prodaju na internetu trebao ugovarati HUZIP. Dakle vi izvođači više nemate mogućnost individualnog dogovora, nema više ja nosim pjesmu, ja sam bolji ili iz nekog razloga skuplji... Ne, sada HUZIP određuje sve, ugovara vrijednost vaše umjetničke izvedbe i naravno „obrađuje“ podatke i to uredno naplaćuje PRIJE vaše isplate, pa je po logici stvari i masa novca za isplatu manja za taj trošak. Veliko je pitanje po kojem kriteriju i može li uopće HUZIP razlikovati jednu izvedbu od druge, više ili manje uspješne izvedbe i to pretvoriti u odgovarajući novac. Nikako. Kao mantra, u komentarima neki izvođači izjavljuju da nisu dobili naknadu za svoje snimljene izvedbe, da ih diskografi ne plaćaju, uzimaju novce i od izvođačkih prava i slično. Ukratko diskografi su prema tim neobičnim komentarima robovlasnici, a umjetnici izvođači su neuka, prevarena raja. Neki izvođači čak tvrde da u četrdeset godina karijere nisu dobili ništa i da se njihove snimke zapravo kontinuirano eksploatiraju, gotovo bi se moglo reći da ih se krade. I sada bi, radi svega toga, da se prodaja putem interneta stavi pod zaštitu HUZIP-a, da on određuje vrijednost vaše izvedbe i kvalitetu sudjelovanja na snimci. I posljedično diskografe treba ukinuti kao nevažne i zapravo suvišne, treba im zabraniti i taj novi oblik prodaje, pa da se eventualno pojavljuju sa svojim proizvodima na placu. Što je u svemu tome sumnjivo ili ajmo blaže reći nevjerojatno. Prvo je pitanje kako je taj neki umjetnik izvođač, on ili ona, snimao za diskografa bez ugovora, kako je dopustio da se raspodjela izvođačkih honorara radi bez da se njega uvrsti u raspodjelu, odnosno kako je dopustio da ga „šef“ benda prevesla i da danas gleda kako glavni izvođač, „šef“ benda zgrće lovu, a on jadan živi od sirotinje. Puno pitanja, a nula odgovora, jer nema diskografa koji bi izigrao izvođača ne plativši mu izvođačku tantijemu i od komadne prodaje i od prodaje putem interneta, pa da mu ovaj sutra okrene leđa i ode drugome diskografu. Tko bi bio blesav ne platiti ugovoreno, recimo Oliveru, Husu, Sanji, Brku, Nini, Nikši i svakom drugom muzičaru, a onda sutra računati na novu ploču. Dakle toga nema, a sve ono što tobože neki izvođači nisu dobili, izgleda da bi morali pitati nekog drugog, možda je adresa šef benda, a ne diskograf kojemu zbilja nije u interesu prevarantsko ponašanje prema izvođačima. Pokušaj zamjene pojedinačne odluke i pojedinačnog ugovora između umjetnika izvođača i njegovog izdavača i umjesto toga ubacivanje kolektivne zaštite znači stvaranje monopola, ukidanje postojećeg izbora koji kaže hoćete ovako ili onako, individualno ili kolektivno. E neki bi samo na jedan način i to onaj koji sigurno nije jeftiniji niti pravedniji. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
241 Luka Tralić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, S obzirom da se na ovom e-savjetovanju kroz nekoliko komentara predstavnika diskografa ponavlja teza da izvođačka prava s interneta izvođači trebaju imati pravo povjeriti svome diskografu, umjesto da ih nedjeljivo štiti organizacija za kolektivu zaštitu (HUZIP), ponukan sam se javiti s još jednim komentarom. S obzirom da sam kao autor i izvođač svoj prvi diskografski ugovor potpisao prije 21 godinu, u vremenu kada je diskografija funkcionirala potpuno drugačije nego danas, te se nastavio do danas baviti glazbom kao svojom jedinom profesijom, imam uvid u to kako se odnos diskografa i umjetnika (autora, glavnih i pratećih izvođača) mijenjao kroz to vrijeme. Razumijem da se u posljednjih dvadesetak godina s rapidnim padom komadne prodaje fizičkih nosača zvuka prihod diskografa višestruko umanjio. Takav pad prihoda hrvatska diskografija nastoji ublažiti prisilnim zadiranjem u ostale oblike prihoda koje izvođači i autori mogu ostvarivati kroz svoju glazbu. Potpisivanje diskografskih ugovora se u velikoj večini slučajeva danas uvjetuje prepisivanjem dijela autorskih prava (tzv. "publishing udjel"), od četvrtine do nerijetko polovine koje se autor odriče u korist svog diskografa. To je jedan od uvjeta koji ako se ne ispuni diskograf nije spreman sklopiti ugovor. Zato navodim da je to prisilno zadiranje u umjetnički prihod. De iure to autor može odbiti ali de facto do sklapanja ugovora u tom slučaju neće doći. Vrlo je mali postotak jakih i već niz godina etabliranih autora koji tu ucjenu mogu izbjeći jer je njihova pregovaračka pozicija dovoljno snažna. Otvaranje mogućnosti da izvođač može pregovarati o prepuštanju naplate svojih izvođačkih prihoda s interneta (ili uostalom bilo kojeg drugog medija) diskografu u praksi će stvoriti istu situaciju kao i s uzimanjem dijela autorskih prava koju sam prethodno opisao. Bit će to još jedna od stavki koju diskograf pri sklapanju ugovora neće dozvoliti da se mijenja i de facto će biti prisilno uzeta. Također se u nekoliko komentara spominjao honorar koji su prateći izvođači primili pri studijskom snimanju i zbog kojeg diskografi smatraju da su prateći izvođači već isplaćeni te ne osjećaju obavezu da ih se materijalno kreditira kroz korištenje njihovih izvedbi. U stvarnosti, barem u ovih posljednjih dvadesetak godina koliko osobno sudjelujem u ovom poslu, diskograf plaća producenta koji je odgovoran za kvalitetu isporučene snimke autora/izvođača kojega mu diskograf povjeri. Producent odlučuje o potrebi angažiranja dodatnih glazbenika (instrumentalista i pratećih vokalista) te ih plaća iz ukupnog buđeta koji je ugovorio i naplatio diskografu koji ga je angažirao. Shodno tome ne stoji teza da su diskografi platili prateće izvođače već je to učinio producent iz svog honorara. A praksa je danas da se sve češće trošak producenta s diskografa seli na autore i izvođače kako bi se diskograf što više oslobodio svih mogućih izdataka. Potrebno je postaviti zdravu i poštenu osnovu za suradnju svih dionika u procesu stvaranja i objavljivanja glazbe (ali i ostalih oblika umjetničkog stvaralaštva) kako bi bez suvišnih opterećujućih faktora mogli svi zajedno surađivati, proizvoditi i prihoditi. Svi ćemo mi uvijek, bez obzira na zakone i propise, uvijek surađivati jer smo jedni drugima međusobno potrebni, no lakše je kada su pozicije jasno definirane i kada se zna o čemu možemo pregovarati a u što se ne smije zadirati. Zato je vrlo važno da u ovom Zakonu bude jasno propisano da je izvođačko pravo na internetu nedjeljivo i pripada isključivo izvođaču koji ga ostvaruje preko odgovarajuće kolektivne organizacije. S poštovanjem, Luka Tralić autor, izvođač, glazbeni producent i mikro-diskograf Elemental Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
242 Ivan Arnold NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava i ne primam nikakvu izvođačku naknadu iako se moje snimke uredno koriste na internetu. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
243 PAOLO SFECI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA S obzirom na nekoliko komentara diskografskih kuća da je sudski spor HUZIP-a pokrenut protiv Deezera ”zaustavio razvoj digitalnog tržišta u Hrvatskoj zbog nesigurnosti poslovanja”, u pripremi novog zakona nužno je demantirati tu potpuno izokrenutu tezu. Naime, razvoj digitalnog tržišta u Hrvatskoj zaustavili su oni koji su se lažno predstavili Deezeru kao vlasnici svih izvođačkih prava na svim snimkama ikad objavljenim na teritoriju današnje Republike Hrvatske. Zbog takvog lažnog predstavljanja, koje se izjavama brojnih glazbenika dokazalo i na ovom e savjetovanju, neki bi ljudi završili u zatvoru da se radilo primjerice o ciglama, cipelama ili kompjuterima, a ne o nečem teško fizički opipljivom kao što je intelektualno VLASNIŠTVO. Apostofiram riječ vlasništvo jer očito neki ne razumiju puno značenje te riječi. Jedan od suvlasnika silom je provalio u zajedničko skladište, uzeo svoj dio cigli, ali usput, bez dozvole, dogovora ili ugovora, silom otuđio i dio cigli koji pripada drugom suvlasniku. I onda, lažno se predstavivši kupcu, prodao sve cigle kao svoje. Ako će nešto zaista zaustaviti razvoj digitalnog tržišta to će biti činjenica da će sada Deezer iz ovog e savjetovanja jasno vidjeti da ih je poslovni partner prevario, i prodao mu ”robu” koja mu ne pripada. Takav balkanski način poslovanja prepostavljam nije nešto s čime će se pomiriti jedna ugledna francuska tvrtka, koja je kupila mačka u vreći, i završila zbog toga na sudu. I sud će izgubiti, kad tad, jer su kupili nešto što im nije prodao pravi vlasnik. Napominjem, ovaj problem se nikada ne bi dogodio da su diskografi pristali u dobroj vjeri pregovarati s udrugama izvođača o novim odnosima u novom digitalnom dobu. Inzistiranje diskografa da se kod korištenja na internetu radi samo o novom obliku komadne prodaje, i da su izvođači ugovorima iz šezdesetih, sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća prenijeli diskografima i prava korištenja na internetu, čak iako u tim ugovorima izričito piše da se radi isključivo o komadnoj prodaji nosača zvuka, dovelo je do ove svima neugodne i krajnje nepotrebne situacije. Sva prava svih izvođača na svim snimkama moglo se riješiti jednim kolektivnim sporazumom, kojim bi se nadomjestili nepostojeći pojedinačni ugovori s pratećim izvođačima, i redefinirali nepovoljni ugovorni uvjeti za glavne izvođače. U vrijeme tvornica nosača zvuka, tiskanja omota, distribucije kamionima, komisione prodaje, povrata neprodane i oštećene robe, zbog realno visokih troškova poslovanja diskografa, izvođači su pristajali na čak i tada ponižavajući udio od 10 ili 12% od veleprodajne cijene nosača zvuka. Diskografi su jednostavno te omjere odlučili prenjeti u digitalno poslovanje, i proglasiti streaming novim oblikom komadne prodaje. Da se dogovorilo te neke pravednije odnose, a HDU i HGU su o tome pregovarali nekoliko godina, svi izvođači na svim snimkama bi uredno primali naknadu za korištenje svojih snimaka na internetu, ne bi bilo tužbe izvođača protiv Deezera, i danas ovo e savjetovanje ne bi bilo potrebno. Na žalost, u trenutku kada je u Hrvatsku došao Deezer, diskografi su prekinuli pregovore i odlučili se predstaviti kao vlasnici svih izvođačkih prava, potpuno svjesni da ta prava nisu nikad ugovorno riješili. Nakon toga počelo je žurno aneksiranje starih ugovora s jednim dijelom glavnih izvođača, nešto milom a nešto ucjenama, prvo uz nešto povoljnije a odnedavno i bitno povoljnije uvjete za izvođače, čime su de facto diskografi priznali da u času potpisivanja ugovora s Deezerom tim pravima nisu raspolagali, i da su se lažno predstavljali. Ali kako jednostavno nije moguće unatrag aneksirati čak ni one stotine ugovora koji su postojali, a kamoli sve one koji nisu nikad ni potpisani, stvar je zapela, i danas čak i članovi tako uspješnih grupa kao što su Novi fosili, Prljavo kazalište ili Parni valjak, dakle glavni a ne prateći izvođači, javno na e savjetovanju tvrde da nikada nisu ugovorno riješili s diskografima prava činjenja dostupnim javnosti njihovih snimljenih izvedbi, i da ne primaju nikakvu naknadu od korištenja svojih snimaka na internetu. Neki glavni izvođači su potpisali ta prava svom trenutnom diskografu, i čak su i zadovoljni dogovorenim uvjetima, ali su posvađani s bivšim diskografom, nisu mu potpisali nikakav ugovor, i od njega ne primaju nikakvu naknadu. A apsolutno sve snimke svih tih ljudi bez ikakvih ugovora su na internetu, diskografi naplaćuju za njih i diskografska ali i izvođačka prava, i ne isplaćuju dalje izvođače nego njihov novac zadržavaju za sebe. I sada inzistiraju da se takva ”tržišna praksa” unese i u novi zakon. Postoji samo jedan efikasni ključ za sve te probleme, naime potpuno je nemoguće aneksirati stotine postojećih starih ugovora i potpisati tisuće nepostojećih ugovora, i izvođačka prava na internetu jednostavno je nemoguće riješiti individualno. Jedino je realno riješenje kolektivna zaštita. Zato je Direktiva i ostavila prostor nacionalnim zakonodavcima za razne moguće mehanizme kako bi se autorima i izvođačima osigurala pravična naknada. Ti mehanizmi izrijekom uključuju primjerice kolektivno pregovaranje, a nipošto ne isključuju obveznu kolektivnu zaštitu izvođačkih prava. Idealno bi riješenje svakako bilo konstruktivni dogovor autora, izvođača i diskografa, ali taj dogovor od samog početka opstruiraju diskografi, koji su pravnim nasiljem zapasali uz svoje polje i onaj teritorij koji po zakonu pripada izvođačima. Autorima su dopustili da kolektivno ostvaruju (objektivno vrlo malu) naknadu, i to izravnim ugovorima s internetskim servisima, izvođačima takvo što ne dopuštaju. Time je zakon postao jedini način da izvođači vrate svoj okupirani teritorij, i nitko normalan ne može sporiti niti njihovo pravo, niti njihovu želju da dobiju svoju naknadu, koju sada ne dobivaju. HUZIP je tu samo alat da se taj cilj ostvari, s obzirom da raspolaže podatcima nužnim kako bi se naknada raspodjelila onima kojima pripada. Sva druga tumačenja su zlonamjerna i licemjerna, nikom u HUZIP-u neće porasti plaća ni za kunu na osnovi tog dodatnog posla. Velika zapreka bilo kakvom dogovoru triju vlasnika prava na snimci je i činjenica da diskografi krivo tumače i stari zakon, a i novu Direktivu. Naime, i međunarodne konvencije, i svi zakoni o autorskim i srodnim pravima, i nova direktiva EU vrlo jasno propisuju da svi izvođači, i glavni i prateći imaju prava, i to kod svakog postojećeg oblika korištenja njihovih snimaka, bez obzira jesu li na izlasku iz studija nekom prilikom primili svojih 100 eura ili nisu. Diskografi u svojim komentarima svi redom zazivaju neki model sličan onom u SAD-u, gdje su glazbenici prekarna radna snaga, iako se čak i SAD-u kod digitalne distribucije stvari polako mjenjaju u sve povoljniju situaciju za izvođače... i taj je proces nezaustavljiv, koliko god diskografi koriste sve legalne, a ponekad i nelegalne mehanizme kako bi zaustavili kotač povijesti. S internetom je izmišljen parni stroj distribucije glazbe, i tko god se nije spreman prilagodi novim okolnostima, i nastavi kopat zemlju motikom, neumitno će propasti, samo je pitanje kada. Diskografi se moraju priviknuti na ideju da su, zajedno s autorima i izvođačima, ravnopravni suvlasnici snimke. Svi izvođači na starim snimkama imaju svoja prava, i oni koji sad djeluju, i oni koji su djelovali prije 40 godina, i nasljednici onih koji više nisu s nama, i ne može jedan član prenijeti svojim potpisom sva prava svih tih ljudi diskografima, čak i ako je to vođa grupe ili pjevač. Koliko god se to riješenje diskografima činilo nepošteno i neprihvatljivo, svi europski zakoni, pa i ova nova Direktiva, propisuje da izvođačko pravo ne prestaje jednokratnom uplatom za rad u studiju, odnosno izvođač i nakon te uplate ostaje vlasnik prava na iskorištavanje svojih izvedbi. Možda mali dioničar, ali dioničar snimke. Jer baš tako piše i u Direktivi, i u sadašnjem zakonu, jer glazbenikova ”investicija” u tu snimku nije tih pola sata ili sat koliko provede u studiju nego, uz talent, i godine i godine mukotrpnog svakodnevnog vježbanja. Zaista je tužno da diskografi godinama za sebe zadržavaju novac koji zakonski pripada tim ljudima, i da sad pokušavaju tu nelegalnu praksu nekako progurati i u novi zakon. Istovremeno se neprestano pozivaju na ogromne investicije u glazbu, ali zbog povrata tih investicija su i stekli prava proizvođača fonograma, nije nikad i nigdje propisano da će diskografi vraćat tu investiciju tako da za sebe zadržavaju naknade koje zakonski pripadaju izvođačima. Uostalom, diskografi reinvestiraju novac koji su zaradili upravo na autorima i izvođačima, možda griješim ali mislim da osobno ne poznam niti jednog diskografa koji je zbog investicije u glazbu doveo do ruba opstanka sebe i svoju obitelj, založivši svu svoju privatnu imovinu. Zanimljivo pritom da još nikada niti jedan diskograf u Hrvatskoj nije propao i bankrotirao, za razliku od velikog broja bankrotiranih i glavnih i pratećih izvođača, kojima u ovom času autorske i izvođačke udruge financijskim potporama pokušavaju pomoći da nekako prežive još jedan mjesec. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
244 Danijel Martinović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima. Ustvari je nevjerojatno da se o ovim pravima uopće raspravlja sa ove pozicije i mislim da bi bilo puno interesantnije čuti diskografe kako opravdavaju ovakav sramotan prijedlog zakona. Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga, da se naknade izvođača na internetu ostvaruju, kao što je na radio i Tv-postajama, te da je ta naknada neodreciva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
245 Marijan Brkić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Profesionalni glazbenik sam preko 40 godina. Prvih 10 bio sam član grupe "Prljavo Kazalište",a zadnjih skoro 30, grupe "Parni Valjak". Osim toga bio sam 3 godine u Gibonnijevom timu te gostovao na puno snimaka drugih umjetnika kao studijski glazbenik. Moje mišljenje je da umjetnici izvođači daju snimkama na kojima sudjeluju vrlo vrijedan pečat, a do sada jedina koja je ozbiljno brinula o izvođačkim pravima je udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP). Apsolutno podržavam prijedlog da se naša izvođačaka prava od korištenja glazbe na internetu štite kolektivno, kao što to radi HUZIP za vrčenje na radiju,TV i sl. Lp, Marijan Brkić Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
246 Zvonko Pavić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Zvonko Pavić, slobodni novinar, član predsjedništva Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava 1) Nacrt prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima (prateći EU Direktivu s kojom se usklađuje) uvodi "automatizam" prijenosa autorskog prava s autora-novinara-pojedinca na tvrtku-medij kao nositelja prava. Unatoč tome što su mi jasni motivi medija, mislim da taj dio teksta treba dodatno doraditi odredbom koja bi medijskom poslodavcu propisala obavezno uključivanje klauzule u ugovor o radu, koja bi autorsko pravo njegovog zaposlenika, ionako već regulirano Zakonom o radu, definiralo tako da ga se on ne odriče zauvijek već samim potpisom na taj ugovor (o radu) već tako da pravo na svoja autorska djela (bar djelomično) ponovno stječe prekidom radnog odnosa, a bivšem poslodavcu se, istom ili drugom klauzulom, obavezuje ponuditi pravo prvokupa njegovih autorskih djela te da nakon te transakcije više neće imati potraživanja prema mediju u kojem je radio. 2) Već prije (na sastancima radne skupine) smo naglasili kako izraz "primjerena i razmjerna" naknada nije dovoljno precizan (i nismo jedini koji smo tome prigovorili), posebno kad se stavi u kontekst izraza "bitan doprinos" - tu bi isto trebalo nadograditi tekst na način da se poslodavca (medijsku tvrtku) nekim člankom zakona izrijekom obaveže na kvantificiranje tih izraza ili u samom ugovoru o radu s novinarom ili tako da se poslodavcu propiše obavezna izrada posebnog pravilnika koji bi definirao / kvantificirao "primjerenu i razmjernu" naknadu za "bitan doprinos." Uz to, u kvantificiranju tih izraza trebalo bi konzultirati, s jedne strane, Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava, Sindikat novinara Hrvatske i Hrvatsko novinarsko društvo. 3) Zakon u potpunosti zanemaruje slobodne novinare, ili bar, ne navodi ih izrijekom u onim članicma u kojima se definiraju ugovorni odnosi između novinara-autora i medija-kupca njegova autorskog djela. Mislim da bi to negdje trebalo staviti. Slobodni novinari su posebna formalno-pravna, (samostalna djelatnost / slobodna profesija) kategorija koja (i inače) od zakonodavca traži jasnije definiranje svog statusa. Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje te se daju sljedeća pojašnjenja: U pogledu izmijenjenog uređivanja prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu napominje se da su predloženim izmjenama prethodile brojne analize komparativnog zakonodavstva država članica Europske unije, u cilju pronalaženja odgovarajućeg rješenja za potrebe reguliranja ovih odnosa u Republici Hrvatskoj, s obzirom na to da se postojeći model zakonskog uređenja u praksi nije pokazao kao odgovarajući te su iz njega proizlazili brojni problemi i nejasnoće. Predmetnim Nacrtom prijedloga zakona je ovo pitanje uređeno slično kao u većini država članica Europske unije. S obzirom na to da svaki sektor poslovanja ima svoje specifičnosti, pitanja vezana uz autorska djela stvorena u radnom odnosu nije moguće regulirati na način da se zakonom detaljno razraduju pojedinosti specifične za svaki takav sektor, ali je odgovarajućim odredbama ostavljena mogućnost drugačijeg uređenja odnosa između autora i poslodavca od onog koji se podrazumijeva ukoliko taj odnos nije uređen posebnim aktom ili ugovorom. Ukazujemo da je temeljem ovoga javnog savjetovanja usvojen prijedlog dionika iz sektora novinarstva slijedom čega se u članku 94. stavku 2. dodaje i kolektivni ugovor kojim može biti detaljnije određena posebna primjerena naknada navedena u tom članku. Napominje se da se na slobodne novinare i druge autore koji nisu u radnom odnosu primjenjuju opće odredbe o pravima autora iz ovoga Zakona.
247 Hit Records NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Mislim da se ovdje miješaju kruške i jabuke. Svakako se vidi neinformiranost kolega izvođača, koje se instruira sa netočnim informacijama protiv diskografa. Ovdje se ne radi o diskografima, već o samim izvođačima i njihovoj slobodi izbora, koju im nitko ne može oduzeti, pa čak ni HUZIP. U važećem Zakonu, kao i u ovom prijedlogu zakona stoji da izvođač SAM odlučuje da li će, i kome će prenijeti prava. Znači izvođač SAM bira da li će SAM izdati snimku, da li će je prenijeti na diskografa, na HUZIP ili na bilo koju treću osobu. Ovdje se radi o slobodi izbora, te implementaciji europske direktive koja upravo to i propisuje, bez monopola. Zaključno, poanta donošenja ovog Zakona i implementacije Direktive je da svi unutar glazbene industrije dobivaju veće naknade od npr. Facebooka ili Youtubea, a ne da se provede samovolja HUZIP-a. Kristina Krajna, direktorica Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
248 Fadil Redžić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
249 Ema Abadžieva NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodrediva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
250 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Imovinska izvođačka prava ostvarena temeljem uredno potpisanih ugovora između umjetnika-izvođača i diskografa su nasljedna. U tom smislu ugovorena izvođačka imovinska prava jednog od najvećih hrvatskih izvođača pok. Olivera Dragojevića uredno, redovito i u cijelosti prima njegova nasljednica supruga Vesna Dragojević, te je isto potvrđeno i izjavom koju je potpisala. Original potpisane izjave bit će dostavljen izravno nadležnim institucijama – Ministarstvu kulture i Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
251 Branimir Gazdik NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao studijski glazbenik sudjelovao sam na mnogim izdanjima koja se nalaze na streaming servisima,te sam za snimanja uglavnom dobio jednokratnu naknadu.Nisam potpisao nikakav ugovor kojim sam se odrekao naknada za iskorištavanje snimaka na internetskim servisima.Jedinu naknadu vezano za izvođačka prava primam preko HUZIP-a. Podržavam inicijativu da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno na način da se u Zakon ugrade odredbe po kojima bi svi izvođači imali prevo na neodrecivu naknadu vezano za korištenje snimaka putem interneta. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
252 Ana Škarica - Lešić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Kao dugogodišnji djelatnik u glazbenoj industriji, bavim se pravima autora kroz publishing djelatnost Dancing Bear naklade. Podržavam donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u skladu s Direktivom (EU) 2019/790 i veselim se daljnjem praktičnijem i pravednijem poslovanju, no mišljenja sam da bi kolektivno upravljanje pravima trebalo biti prepušteno izboru nositelja prava, u duhu Direktive 2014/26/EU i samog autorskog prava, tj. slobodnog raspolaganja istim. Također, u komunikaciji s kolegama i našim inozemnim partnerima među kojima je i globalna publishing kompanija Warner/Chappell Music, očituje se velika zabrinutost oko odredbi Čl. 208. (2) i nadamo se da će u konačnom tekstu Zakona ostvarivanje određenih kategorija prava preko kolektivnih organizacijama ipak biti prepušteno odluci nositelja prava. Publisheri i autori su članovi kolektivne organizacije HDS –a i mi kao redovni član izvrsno surađujemo s HDS/ZAMP-om temeljem dugogodišnje punomoći. Što se tiče organizirane inicijative HUZIP-a, postoje drugi, jednostavniji načini ostvarivanja prava non-featured glazbenika od uvođenja novog kolektivnog digitalnog prava koje bi moglo destabilizirati digitalno glazbeno tržište koje je u našoj zemlji još u fazi „postavljanja na noge“. Srdačan pozdrav, Ana Škarica - Lešić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
253 Viktor Kirčenkov NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
254 robert vrbančić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA POSTOVANJE PROFESIONALNI GLAZBENIK SAM 25 GODINA..KAO STUDIJSKI GLAZBENIK SNIMIO PREKO 1000 PJESAMA ZA NAJPOZNATIJE IZVODJACE U REGIJI ,,BIO U PRATECIM BENDOVIMA SVIH PJEVACA U HRVATSKOJ ,,SURADJIVAO SA SVIM GLAZBENICIMA INSTRUMENTALISTIMA U HRVATSKOJ I REGIJI,,DOBITNIK 4 STATUSA STRUKOVNE NAGRADE ZA INSTRUMENTALISTU,,MOJE SNIMKE SE VRTE NA INTERNETU I NEMAM NIKAKVA PRAVA OD ISTIH,,NIKAD NISAM POTPISAO NIKAKAV UGOVOR SA DISKOGRAFIMA.POTPISAO SAM UGOVOR DA ME ZASTUPA HUZIP I ZAMP .. U CIJELOSTI PODRZAVAM PRIJEDLOG GLAZBENIH STRUKOVNIH UDRUGADA SE MOJA PRAVA NA INTERNETU OSTVARUJU KOLEKTIVNO I DA JE TA NAKNADA NEODRECIVA KAO STO JE TO KOD EMITIRANJA NA RADIO I TV POSTAJAMA LIJEPI POZDRAV ROBERT VRBANČIĆ Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
255 Davor Tomić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje! Djelomično ću citirati gospodina Henrya Radanovića, koji je ukratko sročio i moju suštinu dotičnog problema. Profesionalno se bavim glazbom već dugi niz godina i član sam udruge HGU. Na glazbenom tržištu sudjelujem kao autor, izvođač, aranžer i producent na raznim projektima kroz koje ostvarujem prihode kao glazbenik. Kao izvođač, na mnogobrojnim snimkama nisam bio plaćen za svoju izvedbu pošto sam često u ulozi producenta i snimatelja, pa samim time odradim i neke sviračke, izvođačke dionice - nešto kako bih proces snimanja ubrzao ili olakšao, a nešto na zahtjev za novom idejom ili drugačijom izvedbom ili jednostavno jer sam tamo i jer to mogu izvesti... Sa diskografima tih mojih produkcija nisam nikad potpisao nikakav ugovor vezan za internetska prava, stoga podržavam ovu inicijativu strukovnih udruga, da se nađe pravičan način prikupljanja naknade od internetskog korištenja glazbe. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
256 Scardona glazbena produkcija d.o.o NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Branko Paić, direktor Scardone i glazbeni producent Kao jedan od osnivača HGU-a, HDU-a, Hrvatskog glazbenog odbora , Udruge managera i producenata, član UO Porina dvije godine, uzimam si za pravo vjerovati da dosta dobro poznajem situaciju u cijeloj glazbenoj industriji u Hrvatskoj. U našoj industriji ima dosta sjajnih autora i izvođača koji su ujedno i diskografi i bilo bi vrlo korisno čuti i njihovo mišljenje o ovom Zakonu jer imaju kompletnu sliku i uvid u sve aspekte glazbene industrije. Nama je upravo sada potreban pogled na širu sliku i budućnost cjelokupne glazbene industrije u Hrvatskoj zajedno sa svim kreativcima koji ju čine. Godinama korištenje glazbe na Internetu nije primjereno vrednovano i to ne samo u Hrvatskoj već i na razini cijele Europe zbog čega je Europska komisija i pokrenula postupak donošenja nove regulative koja bi uvela red i jednaka pravila za sve sudionike na digitalnom tržištu. Rezultat te inicijative je protekle godine usvojena DSM Direktiva. Konačno postoji propis na razini Europske unije kojim će velike digitalne platforme biti prisiljene partnerski pristupiti nositeljima prava na glazbenim djelima i platiti im pravičnu naknadu za korištenje njihovog kreativnog rada. Vjerujem da je to široj javnosti poznato, prvi digitalni servis koji jer došao na hrvatsko tržište je Deezer, a pokretanjem sudske parnice protiv Deezera 2016. godine zaustavljen je dolazak svih najvećih glazbenih servisa koji su danas neophodni da se hrvatska glazbena scena, kao i scena bilo koje druge zemlje na svijetu, uspješno razvija. Autori, izvođači i diskografi izgubili su sigurno puno takvim razvojem događaja, a nitko to ne spominje sada kada bi nam svima taj prihod od digitalnih streaming servisa izuzetno puno značio. To znači da smo svi izgubili u ovom nepotrebnom sporu. Godinama čekamo dolazak i ostalih većih svjetskih platformi ( Spotify i Apple music) čijem dolasku je velika prepreka bio upravo spor protiv Deezera. Zbog takvog se djelovanja Hrvatsku prepoznaje kao zemlju malog tržišta s velikim rizikom poslovanja i zbog toga se jednostavno ne isplati ulagati. Posljedica toga je da Hrvatska značajno zaostaje u razvoju digitalnog tržišta koje je u EU i svijetu postalo značajan izvor prihoda autorima, izvođačima i diskografima. Nadam se da nas dolaskom Apple Musica i uskoro Spotifya ne čeka ponavljanje priče i da si nećemo ponovno zabiti autogol. Prema našem važećem zakonu glazbenici imaju pravo samostalno odlučiti žele li prava od „digitalnog“ korištenja glazbe ostvarivati samostalno (individualno) ili putem HUZIP-a (kolektivno), ovisno o tome što im više odgovara. Izmjene Zakona koje predlaže HUZIP nisu u skladu s usvojenim tekstom Direktive i predstavljale bi presedan u svijetu, a i sami predstavnici digitalnih servisa poput Spotifyja su već pisali Vladi RH da u slučaju usvajanja HUZIP-ovog prijedloga neće doći na hrvatsko tržište što bi ponovno na dulji period unazadilo kompletnu domaću glazbenu industriju i dovelo u pitanje opstanak i kreativan rad autorima, izvođačima i izdavačima, kao i ostalim popratnim zanimanjima. Važno je prepoznati razliku između pojedinačnih, osobnih interesa predstavnika HUZIP-a i dobrobiti za glazbenu industriju u cijelosti. Nadam se da će glazbeni sektor u ovom slučaju pokazati bolju informiranost i da si ovog puta neće ponovno zabiti autogol. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
257 Davor Tolja NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U svakom slučaju podržavam da se autorska i izvođačka naknada na internetu prikupljaju putem ZAMP-a i HUZIP-a i to na pošten način. Što se tiče tzv. fizičke prodaje nosača zvuka, odnosno inernetske prodaje istih, tu postoji jedan problem. 80-tih godina, sklapajući izdavački ugovor sa diskografom, bilo je jasno definirano koliki postotak ima glavni izvođač, a koliki prateći ili gostujući glazbenici koji su time bili plaćeni za svoje učešće u snimanju. Danas, prateći glazbenici traže fiksni honorar za snimanje i to puno veći nego što bi ostvarili od fizičke ili internetske prodaje snimljenog materijala i time se praktički odriču svog udjela od fizičke ili internetske prodaje glazbenog uradka. Njihova izvođačka prava skupljena HUZIP-om od izvođenja pjesme na radiju, tv-u i sl. ostaju i dalje njihovo pravo. Uređivanje prikupljanja tog prava na internetu mora biti riješeno pravično, kako za glavnog izvođača tako i za gostujuće glazbenike. I upravo je to, kao i autorsko pravo i diskografsko pravo, odnosno njihova pravična raspodijela, ono što je potrebno urediti ovim zakonom. Ovako You tube, Vimeo, Dezeer i sl. uzimaju naše novce, a mi svi zajedno dobijamo mrvice. Njih treba natjerati da pošteno plate naš dio. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
258 Henry Radanović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje,zovem se Henry Radanović profesionalni glazbenik već dugi niz godina a od 2ooo-te godine i samostalni umjetnik i član udruga HZSU,HUOKU,HGU.Na glazbenom tržištu sudjelujem i kao autor i izvođač na različitim projektima,kroz koje ostvarujem svoje prihode kao glazbenik.Kao izvođač na mnogobrojnim snimkama nisam sa diskografima nikad potpisao nikakav ugovor vezan za internetska prava,te u potpunosti podržavam ovu inicijativu strukovnih udruga,da se naknade prikupljaju kolektivno kao i do sad. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
259 Croatia Records d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U tijeku je javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čije donošenje podržavamo jer će se njime za nositelje autorskog i srodnih prava osigurati veći opseg zaštite i veće naknade od velikih internetskih platformi kao što su Google, Youtube, Facebook itd. Ponukani komentarima pojedinih izvođača na e-savjetovanju kako diskografi nemaju sklopljene ugovore s izvođačima te ne isplaćuju naknade od digitalne distribucije zatražili smo od naših vodećih izvođača da se na jednostavan i konkretan način izjasne glede navedenih neutemeljenih navoda. Svi dolje navedeni izvođači potvrdili su da imaju potpisane važeće diskografske ugovore u kojima su pravilno definirani odnosi između njih kao umjetnika izvođača i diskografa, te da uredno i redovito primaju obračune honorara za vlastite snimke kako za fizičku tako i za digitalnu distribuciju. S obzirom na tehnički format javnog savjetovanja, u nastavku dostavljamo dio popisa imena izvođača koji su potvrdili gore navedeno, a čije ćemo originalne izjave dostaviti izravno nadležnim institucijama – Ministarstvu kulture i Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Jurica Pađen (Aerodrom) Mia Dimšić Alen Islamović (Bijelo Dugme) Boris Đurđević (Colonia) Andrija Vujević (Vojko V) Dean Dvornik Igor Delač Zrinko Tutić Ivica Pepelko Dalibor Trabak (Bosutski Bećari) SLUŽBA OBRAČUNA I ISPLATE HONORARA CROATIA RECORDSA Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
260 Davor Franjić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje, zovem se Davor Franjić i već 10 godina kao publisher i A&R radim u glazbenoj industriji prvo u Menartu i sada u Dallasu. Osjećam potrebu naglasiti da se trebamo okrenuti budućnosti, da je potreba donošenja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima proizišla iz Direktive o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Cilj je da Direktivom i ovim Zakonom reguliramo korištenje sveukupnog sadržaja na Internetu, a odredbe Direktive najviše odnose na poslovanje velikih platformi – Google, Youtube i Facebook. Cilj nas svih je ravnopravnija raspodjela sredstava zarađenih na internetu gdje glazba, koju predstavljaju svi koji rade u njenom stvaranju i distribuiranju, uvelike potplaćena. Stanje je to s kojim se bori cijeli svijet, a u ovom našem malom kutu to je još mnogo i naglašenije. Prema tome sve naše snage treba usmjeriti u pravednost i zastupljenost glazbe u podjeli biljardi dolara od oglašavanja koje se zarađuju oglasima naljepljenim na glazbu. Autori, izvođači, kreativci i stvaratelji sadržaja trebali bi najviše dobiti donošenjem novog Zakona, a cilj svega je da se izborimo za veće naknade od gore navedenih platformi. Ipak, bez obzira na očitu potrebu da usmjerimo sve snage na spašavanje budućnosti, uporno pokazujemo da je bolje skrenuti pažnju na nešto drugo, zakuhati problem i zaustaviti priču dok sve ne propadne... Svrstavanje u kolektivno pravo nečega što je svugdje individualno pravo ukidanje je prava izbora, biranja najboljeg ponuđača usluga, a time i najbolje zarade. Prodaja glazbe preko servisa nastavak je prodaje glazbe u drugim oblicima (CD, LP...) logično je da izvođači koji potpisuju ugovor sa izdavačem svoju glazbu na internetu izdaju i objavljuju na digitalnim servisima preko njih za postotak koji su za digitalna prava s izdavačem dogovorili. Ukoliko netko ne želi ugovor s Izdavačem uvijek može platiti da ga se uvrsti u digitalnu prodaju te zaradu ostvarivati sam i to je nešto što on kao individualac može odlučiti, kako raspolagati svojom glazbom. Prakticiranje svojeg individualnog prava daje mogućnost pregovaranja i traženja najboljeg puta za svoj rad i glazbu, daje kreativcima slobodu odlučivanja i biranja gdje imaju najviše benefita da to svoje pravo daju. Ipak, kako sam rekao prava je borba da iznosi koji svi u lancu dobivaju (autori, izvođači i proizvođača fonograma) počnu imati neki smisao, odnosno da više sredstava od Googlea, Youtubea i Facebooka dođe najzaslužnijima. Naime samo YouTube je objavio zaradu od oglašavanja u prvom kvartalu 2020. od 4 bilijarde dolara, a to je 33% više nego u isto vrijeme 2019.!! U cijeloj 2019. godini zarada je bila 15 bilijardi dolara. Mislim da je svima jasno da je tu prava borba i da tu treba tražiti budućnost... Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
261 Edo Maruzin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani! Kao glazbenik, autor glazbe i tekstova i kao vođa mnogoljudnog banda, tražim donošenje Novog zakona o Autorskom pravu...,koji se odnosi na internetske platforme. Svi znamo da je u naše doba vodeće tržište internet, a tamo vlada divlji zapad, odnosno tko je bliži koritu, taj jede i sve je njegovo. Tražimo da se uspostavi kontrola i pravedna raspodjela naknada za korištenje glazbenih djela, kako za autore, tako za izvođače. Godinama se tamo pušta naša glazba i ne samo do od toga nemamo nikakve koristi, nego nam se još tumači kako imamo besplatnu prezentaciju i dostup publici. Licemjerno i jadno. Svaki rad se naplaćuje, mora i glazbeni. Učinite nešto. pozdrav Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
262 IVICA MURAT NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Od diskografa ne primam nikakvu naknadu, jedini prihod od izvođačkih prava dobivam od HUZIP-a. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
263 Zoran Kraš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Internet je najveca globalna platforma za prezentaciju i distribuciju medijskih proizvoda sadašnjice. Pravo hrvatskih umjetnika na participaciju naknada za autorska i izvođačka prava od interneta je legalno i u skladu sa prinzipima tržišne ekonomije demokratskog svijeta. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
264 Zvonimir Radišić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Lijep pozdrav, Zvonimir Radišić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
265 Ivana Lulić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to primam apsolutno smiješno nisku izvođačku naknadu. Potpisivanje ugovora s nakladnicima uvjetovalo je i potpisivanje, po glazbenika, loših uvjeta za emitiranje glazbe preko interneta. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
266 Dalibor Marinković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Studijski sam glazbenik već godinama, i bubnjar Parnog Valjka zadnjih 10 godina. Snimao sam za Gibonnia,Zdravka Čolića, Tošeta,D. Merlina, Valjak i mnoge, mnoge druge. Kao i albume na području jazz i druge glazbe. Želim primati naknadu preko HUZIP-a za korištenje preko interneta,kao što primam za korištenje putem radija i televizije. Izvođačka prava su moja prava. Kao što je moj dugogodišnji rad,trud i znoj u studiju. Smatram da je to moje neotuđivo pravo. Dalibor Dado Marinković Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
267 Zoran Majstorović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Lp, Zoran Majstorović, samostalni umjetnik Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
268 Matija Nikolin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
269 Nikola Pušić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
270 Marko M. Sekul NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U svijetu postoji preko 230 digitalnih glazbenih servisa, u Hrvatskoj manje od 5. Kao glazbenik želim da se napokon krene s razvojem digitalnog glazbenog tržišta u Hrvatskoj i da Youtube, Facebook i ostale velike platforme krenu plaćati adekvatnu naknadu prema autorima, glazbenicima, izdavačima. Kao producent, i član grupe Manntra, izdavao sam albume, i na drugim svjetskim tržištima, osim u Hrvatskoj, stoga podržavam ovaj prijedlog Zakona i želim da se on donese čim prije kako bi i mi išli u korak sa razvijenim svijetom. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
271 Lana Janjanin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade na internetu, te da se ta naknada ostvaruje kolektivno kao u slučaju emitiranja na radijskim postajama. Lp, Lana Janjanin, samostalni umjetnik Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
272 Vedran Ružić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu.Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
273 Robert Grubišić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to nemam nikakvu izvođačku naknadu. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
274 Krešimir Mišak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu, a nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, što mi se ne čini poštenim ni uravnoteženim, Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
275 Branko Trajkov NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
276 Tomislav Hršak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Podržavam ovim putem inicijativu od strane HUZIPa da se moja naknada u vezi Interneta ostvaruje kolektivno, kao što je to slučaj i do sad bio kada se radi o radijskim emitiranjima. Hvala Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
277 Ivan Popeskic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, profesionalni sam glazbenik više od 25 godina. Kao glazbenik, aranžer i glazbeni producent snimio sam jako puno glazbe. Snimio sam mnoge uspješne snimke koje je moguće naći na internetskim servisima. Nikada nisam sa diskografima potpisao nikakav ugovor vezan za internetska prava, niti sam od diskografa primio bilo kakvu naknadu za koristenje mojih snimaka na internetskim servisima. Sva prava od fizičke prodaje, emitiranja na radio i tv postajama , redovno dobivam putem Huzip-a i Zamp-a. Direktiva EU propisuje primjerenu i razmjernu naknadu za sve - autore, izvođače i proizvođače fonograma, za svaki oblik eksploatacije. Sve je jednostavno: • autorska prava pripadaju autorima • izvođačka prava pripadaju izvođačima • fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma Država ima obvezu iznaći zakonodavni model koji će osigurati i izvođačima (jednako kao i autorima) primjerenu i razmjernu naknadu. Očekujem da Republika Hrvatska ovim Zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu (činjenje dostupnim javnosti) na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na NEODRECIVU naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. S poštovanjem, Ivan Popeskić - Samostalni umjetnik Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
278 Mia Molnar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, apsolutno podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada nedoreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Smatram da za korištenje mojih izvedbi na internetu zavrjeđuje pravičnu naknadu (jednako kao i od korištenja mojih izvedbi na radiju, televiziji i na javnim prostorima. I smatram da bi tu naknadu, kao i sve ostale trebala prikupljati i isplaćivati organizacija za kolektivnu zaštitu prava. Pozdrav! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
279 Manuela Molnar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje, kao studentica glazbene pedagogije apsolutno podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada nedoreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Bavim se glazbom 10 godina, i nikada nisam potpisala ugovor s diskografima vezano za Internetska prava. Dakle ako netko na internetu sluša ili gleda snimku u kojoj sam sudjelovala kao izvođač očekujem zaštitu odnosno isplatu mojih izvođačkih prava za što sam ovlastila HUZIP. Srdačno! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
280 Ladislav Molnar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje, glazbom se bavim više od 30 godina, i nikada nisam s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz Internertska prava. Apsolutno podržavam, budući se moje snimke koriste na internetu, pa tako i putem radijskih postaja a s druge strane ne primam za to nikakvu izvođačku naknadu da budemo isplaćeni kako i pripada svakome. HUZIP je jedini ovlašten za isplatu mojih izvođačkih prava. U CIJELOSTI PODRŽAVAM PRIJEDLOG GLAZBENIČKIH STRUKOVNIH UDRUGA DA SE MOJA PRAVA NA INTERNETU OSTVARUJU KOLEKTIVNO, I DA JE TA NAKNADA NEODRECIVA, KAO ŠTO JE TO KOD EMITIRANJA NA RADIO POSTAJAMA. LP Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
281 Mirna Molnar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovanje, kao glazbenica koja je tek na početku stvaranja karijere, podržavam ovaj prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga, da mi kao izvođači, koji živimo od glazbe, budemo motivirani da i dalje ulažemo svoja sredstva, veliki trud i znanje. Smatram da imam pravo za naknadu radi puštanje mojih izvedbi na internetu , to je moje pravo, moj novac, moj posao i moja jedina zarada. Moje snimke se koriste na internetu bez da primam ikakvu naknadu za korištenje istog, a pritom nisam potpisala nikakav ugovor s izdavačkom kućom koji regulira naknadu za korištenje snimke na internetu, te smatram da sam zakinuta za svoja prava. Jedina naknada koju uopće primam od mojih izvođačkih prava je preko HUZIP-a. Nisam nikada s diskografima potpisala nikakav ugovor vezan za Internetska prava. Radi se o našim novcima, i trebamo se za iste i izboriti. Srdačno! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
282 Ante Zvonimir Stamać NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani zakonodavci i kolege iz glazbene industrije, Očito je da je ovdje nastala jedna krajnje polarizirana rasprava, pa bih volio naglasiti da ne gajim simpatije prema niti jednoj od udruga koja se u RH bavi raspodjelom naknada autorskih i srodnih prava. Iako sam naravno na ovaj ili onaj način član ili su članovi subjekti koje zastupam svih dotičnih udruga (HDS - ZAMP, HGU - HUZIP, HDU - ZAPRAF). Također pozivam sve da zadržimo ipak neku dozu poštovanja i pristojnosti u ovoj raspravi s obzirom da su i s jedne i s druge strane krenule neprimjerene prozivke ili u nekim slučajevima jednostavno laži. S obzirom da glazbena industrija ni u normalnim uvjetima nije naročito lukrativan posao, molim da imamo na umu da ćemo sutra morati raditi zajedno da nakon ove nadrealne situacije u kojoj se trenutno nalazimo nekako dignemo industriju nazad na noge. Što se tiče Nacrta prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima vjerujem da su Direktive EU dosta jasne po tom pitanju, pa ću istaknuti nekoliko citata: DIREKTIVA (EU) 2019/790 Članak 17. 1. Države članice predviđaju da pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta u svrhe ove Direktive obavlja radnju priopćavanja javnosti ili radnju stavljanja na raspolaganje javnosti kada javnosti daje pristup djelima zaštićenima autorskim pravom ili drugim predmetima zaštite koje učitavaju njegovi korisnici. Članak 18. Načelo odgovarajuće i razmjerne naknade 1. Države članice osiguravaju da, ako autori i izvođači licenciraju ili prenose svoja isključiva prava za iskorištavanje svojih djela ili drugih predmeta zaštite, oni imaju pravo primiti odgovarajuću i razmjernu naknadu. Očito je iz članka 17. da je što se tiče EU direktive digitalni streaming upravo javno emitiranje, a ne prodaja kako se navodi u nekim komentarima. I naravno da je tako, kad jedan YouTube ima više non paying korisnika nego što svi digitalni streaming servisi zajedno (uključujući i YouTube) imaju onih korisnika koji plaćaju uslugu streaminga. Što se može pročitati i u IFPI-jevim godišnjim statistikama, pa kolege iz HDU-a to jako dobro znaju. To znači da je i u stvarnosti, a i prema EU direktivi to model rada koji je jednak radiodifuziji. Izvođačka prava nisu nikakva izmišljena prava, bilo da se radi o radiodifuziji ili digitalu, kao što jasno stoji u članku 18., stavku 1. Direktive. Kao što ni autorska ni fonogramska prava nisu izmišljena. U teoriji ne bi bio nikakav problem da izvođačka prava distribuira bilo tko, ali u praksi znamo da ako su to diskografi izvođačka prava će završiti u pokrivanju avansnih isplata “Glavnim izvođačima” i da gosti izvođači neće nikada vidjeti svoje naknade. To bi eventualno bilo fer kada bi u te iste računice diskografi uključivali i fonogramska prava. Daleko od toga da mislim da je diskografima lako. S obzirom da se na određeni način i sam bavim diskografijom znam koliko fali likvidnosti u tom poslu i koliko je teško vratiti uloženo, ali činjenica je da svi mi u ovoj industriji jako puno ulažemo i riskiramo. Nema potrebe prozivati ikoga da ne riskira dovoljno i da treba podjeliti teret. Svi mi već dijelimo taj teret, ali ajmo biti fer pa neka svatko dobije ono što mu pripada. S obzirom da postoji udruga i sustav raspodjele izvođačkih prava u RH, nema apsolutno nikakvog logičnog razloga zašto bi diskografi distribuirali izvođačka prava. To treba ostati u nadležnosti HUZIP-a. S poštovanjem, Ante Zvonimir Stamać Glazbeni menadžer i booking agent Elemental Edo Maajka Kandžija ABOP Antenat Vesna Pisarović Chui Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
283 Željko.Nikolin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava,Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
284 David Stefanutti NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA • Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
285 SINIŠA IVELIĆ I. UVODNE ODREDBE, PRIJENOS PRAVNE STEČEVINE EUROPSKE UNIJE Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
286 Sanja Doležal NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Samo nekoliko jednostavnih objašnjenja onima koji nikad nisu odsvirali ili otpjevali neku pjesmu. Osim talenta, iza maestralnog sola na gitari, klaviru, bilo kojem instrumentu ili vokalnoj dionici...stoje sati, dani i godine truda, upornosti i rada. Mnogi su glazbenici za čija se prava nastojimo izboriti završili škole i akademije. To je najmanje 10 do 15 godina učenja. Vježbanje je doživotno. Usporedila bih vrhunske glazbenike, sa vrhunskim sportašima...možda će vam biti lakše shvatiti koliko je tu odricanja i truda. Neki od mojih dragih kolega, školovali su se diljem svijeta na prestižnim glazbenim akademijama koje su mukotrpno platili ili ih otplaćuju i danas. Onda takve vrhunske glazbenike pozovemo da odsviraju svoje dionice na pjesmi. Glavni izvodjači sklapaju diskografske ugovore, neki bolje, neki lošije, samim time neki su zadovoljni, a neki ne. Ovim drugim, pratećim glazbenicima, isplati se mizerna naknada za rad u studiju (dolazak, sviranje u studiju ). Ne i za korištenje njihovih prava. Oni svoja prava ostvaruju jedino, ako prijave rad na pjesmi. Za njih naknadu sakuplja HUZIP, ovisno o tome koliko se puta ta pjesma vrtila na radiju ili televiziji. Diskografi istovremeno smatraju da ugovorom sa internetskim platformama imaju pravo prikupiti novce i za te izvodjače, koje im naravno ne isplaćuju, jer nemaju pojedinačne ugovore s njima, nego samo s glavnim izvodjačima. Čitajući komentare nekih svojih dragih kolega, moram se osvrnuti na slijedeće. Da, diskografi su prije ulagali u svoje mašinerije pomoću kojih su tiskali ploce, kasete, kasnije cd-e. Složit ćemo se s činjenicom da se nosači zvuka danas prodaju u mizernim količinama. Osamdesetih godina, diskograf grupe Novi fosili, Jugoton, prodavao je svaku našu ploču u nakladi većoj od 300 000 tisuća. Neke su prodane i više od 500 000 tisuća komada. (danas tko proda 1000 komada je sretan) Novi fosili, kao glavni izvodjač, imali smo 12 % od tvorničke cijene nosača zvuka. (naravno podijeljeno na 5 dijelova) Zbog izvrsnih pjesama, diskograf nam je platio snimanje ploče miksanje, (često u studijima van zemlje). Dakle, vjerovao je u nas. Ali sad slijedi interesantan dio....Naknadu od prodaje nosača zvuka, počeli smo dobivati tek kada bi diskograf u potpunosti pokrio sve uložene troškove u novu ploču, kasetu. Dakle, tko je platio snimanje? MI sami. Hvala našem diskografu koji je imao mrežu trgovaca i dućana, pa je mogao distribuirati nosač zvuka. Ali za to je ionako bio jako dobro plaćen, jer ponavljam, mi smo kao bend imali 12 % tvorničke cijene ploče, podijeljeno na 5 jednakih dijelova. Mnogi će sada pomisliti, pa zaradili ste dosta na koncertima. Jesmo, hvala Bogu. Ali to nema veze sa izvodjačkim naknadama. Za odraditi koncert, uložili smo u svoj razglas, kamion, prateću ekipu, ton majstora, prateće vokale i sve one tehničare bez kojih ne bi bilo moguće odraditi koncert. Naravno, postotak od koncerata imali su i organizatori koji su to sve organizirali. Tek kada bi platili tu cijelu ekipu, ostatak bi ostao nama, glavnim izvodjačima. I to je u redu, to tako funkcionira. Znaju to i neki diskografi koji su preuzeli ulogu organizatora, promotora i menadjera. A onda, dogodio se internet, pa i sve mogućnosti koje pruža. Glazba se danas uglavnom sluša (gleda), na svim mogućim platformama koje internet nudi. I to mi je potpuno u redu i sama sam konzument glazbe na taj način. Ali, problem nastaje saznanjem da velika većina izvodjača, koji su stvarali svojim umijećem ono čemu se često divimo, ne prima naknadu od platformi, pa tako i mi, koji smo svoje ugovore sklopili sa diskografima, kada internet nije postojao. Jedini tko štiti izvodjače i prikuplja naknadu za njih je HUZIP, sa svim svojim manama i vrlinama. Kao što u ovim trenucima kada je cjelokupna izvedbena umjetnost stala i nitko ne radi, jedino su strukovne udruge ponudile pomoć svojim članovima koji su u teškoj situaciji. U razgovoru s mnogobrojnim kolegama, nisam čula da ih je nazvao diskograf i ponudio pomoć. Ako neki je, unaprijed mu zahvaljujem, jer mi ćemo se zadnji vratiti u normalu. Kada bi stvar bila samo u dogovoru kako jedan moj uvaženi kolega, (kojem je Bog dao talent da bude i autor i izvodjač i diskograf istovremeno) napominje, stvar bi bila jednostavna. Ali nije tako...Jer, koliko me sjećanje služi, pokušavamo postići taj dogovor već godinama. I ako je za neke bolje ne klati kravu zbog komadića mesa...većini je taj komadić mesa, nasušna životna potreba. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
287 Rude Mimica NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
288 Nedeljko Ivković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Srdačan pozdrav, Nedeljko Ivković Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
289 Krešimir Oreški NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA - Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu - Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava - Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. - Dosta mi je zakidanja umjetnika i njihovog rada od svih mogućih institucija! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
290 Nino Krznar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta. Isto tako podržavam da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
291 Paula Štrok NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
292 Anthony Havelka NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
293 Željko Kokorić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Kao autor, tekstopisac i izvođač, želim ostaviti svoje mišljenje i da s glasom više uđem u grupu zagovornika naših izvođačkih prava. Do sada s diskografima nikada nisam potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava i nikako nisam za to da se snimke bilo kojeg STVARATELJA koriste na internetu bez da za to ne prima izvođačku naknadu. Uvijek ću ustrajati u borbi za izvođačka prava i neupitnog sam mišljenja da STVARATELJI trebaju najviše dobiti, nikako Google, You tube ili Facebook. Podržavam prijedlog da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade na internetu, te da se ta naknada ostvaruje kolektivno kao u slučaju emitiranja na radijskim postajama. Lp Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
294 ANTONINO ŠIMIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani,  imam jako nezahvalan posao komentirati ovaj slučaj, s obzirom da sam član većinu kolektivnih organizacija (Zamp, Huzip i Zapraf) i udruga (Hds, Hgu, Hdu, Runda) ali imam potrebu reći svoje mišljenje.  Baš nedavno sam imao priliku pročitati sjajnu knjigu koja se zove 'Sve o glazbi' David Byrne-a, koja ima super djelove gdje objašnjava poslovne modela izdavačkih kuća, ugovora a i još puno toga. Ako niste dovoljno informirani o poslovima u glazbenoj industriji, evo preporuka za vas. Prva stavka prije realizacije projekta (čitaj albuma ili singla) izdavač i glavni izvođač sklapaju ugovor o avansu koji je potreban za realizaciju tog projekta. Budžet za album je bio 225 000 dolara, od kojih je 38 % išlo na honorare glazbenika, 24 % troškova studija, 17 % honorar za tehničare za miksanje te 7% honorar za aranžere. Po ovome Producent nema fiksni honorar već radi na postotak od 3 % od prodaje (digitalne i mehaničke) što je neki standard u SAD-u. Prateći glazbenici su plaćeni fiksno i ne dobivaju zaradu od prodaje.  Sljedeća stavka, svakako bitna, David Bryne i Producent ne dobivaju nikakvu zaradu dok se ne povrati novac od ulaganja (avansa), odnosno dok zarada ne pređe 225 000 dolara. Taj novac nije poklonjen, on je nekakva vrsta zajma.Nakon toga svatko od njih ima svoj postotak, izdavačka kuća, David Bryne i Producent i ubiru plodove zarade, a i u nekim slučajevima minusa. To je vrsta rizika u koje te tri stranke ulaze, poglavito izdavačka kuća koja je to financijski iznijela. Da istina je, da se u hrvatskoj ne financiraju sva izdanja, ali se ulažu i drugi resursi, a na izvođaču (onom ko predstavlja projekt) je da dogovori dobre uvjete za sebe i zadovoljavajuće postotke. Da li je ovakav model ispravan, možda da, a možda ne. Ali takav je u SAD-u koji je sjedište worlwide glazbenog biznisa u kojem se nalaze 3 glavna major labela : Universal, Sony i Warner. Iako sam i sam izvođač (svirao na preko 150 pjesama) mislim da su izvođači u prednosti pred producentima koji nemaju vlastitu udrugu, nitko nije stao iza njih od svih udruga i kolektivnih organizacija. Producenti nemaju tantijeme od radiofuzije, ne mogu dobiti status slobodnog umjetnika, a nemaju ni u većini slučajeva ni postotak od prodaje (digitalne i mehaničke). Bez uvrede ikome, samo smatram ako je netko zakinut u ovom slučaju onda su to glazbeni producenti. Moj zaključak je da bi najlakši način ostvarivanja prava bio preko diskografa kao i do sada, a da se uplata odrađuje preko glavnog izvođača ili zasebno. Glavni izvođač može podijeliti svoj postatak prava (ako to želi) po dogovoru i sa pratećim glazbenicima i producentom. Isti takav dogovor je i za honorare, autorska prava i slično. Ako me netko može uvjeriti da neka druga varijanta će mi (nam) donijeti više novaca i lakšu mogućnost i dobro svima, otvoren sam za sve opcije, ali ova je meni trenutno najizglednija.  Ne želim nikome stati na žulj, želim najbolje za sve glazbenike, autore, izdavače, želim svima veće iznose od digitalnih prava i da možemo živjeti normalan i lagodan život, da ne moramo razmišljati kako sutra platiti struju ili kruh. Pogotovo u trenutnoj situaciji. lp Antonino Šimić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
295 Dragutin Nemec , dipl.iur;viši knjižničar, Pravni fakultet; predsjednik Komisije za autorsko pravo i slobodan pristup HKD-a II. AUTORSKO PRAVO, Članak 105. Javna sveučilišta i sastavnice su u DUŽNOSTI prema Zakonu o visokom obrazovanju, koja tamo nije niti razrađena niti je razrađena procedura da ih se prisili da tu dužnost objavljivanja završnih radova ispune. Ako im se i prema ovom zakonu ponudi tek "mogu" umjesto "moraju", onda je još manja šansa da se uspostavi učinkovita procedura koja bi pri tom trebala biti i ujednačena, kao i osjećaj da to moraju učiniti. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
296 Dominik Žagmešter NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Podržavam prijednog da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade na internetu te da se ta naknada ostvaruje kolektivno kao u slučaju emitiranja na radijskim postajama. Srdačan pozdrav Dominik Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
297 Vjekoslav Crljen NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Mislim da je krajnje vrijeme da se regulira zakon autorskog prava vezano za internet. Vjekoslav Crljen Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
298 Saša Matovina NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, dok se moje snimke redovito koriste na internetu, a za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Čvrsto stojim na stajalištu kako imam pravo na izvođačku naknadu za sve moje snimke koje se koriste na internetu, te se one moraju tretirati potpuno jednako kao i one snimke koje se koriste i emitiraju na radiju i televiziji. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
299 Luka Veček NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam da se glazbenici ne mogu odreći svoje naknade od interneta, i da se ta naknada ostvaruje kolektivno, kao primjerice kod radijskih postaja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
300 Blanka Došen Togonal NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao predstavnica hrvatske folklorne baštine podržavam ovaj prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga, da mi kao izvođači (koji isključivo živimo od glazbe) budemo motivirani da i dalje ulažemo svoja sredstva, veliki trud i znanje. No zbog kompleksnosti ove nemale problematike i obzirom da nam je zajedničko obzorje "glazbena umjetnost" i izvođači i izdavači trebaju biti u sinergiji bez suprotstavljenih strana. Cilj nam je zajednički - stvarati i preživjeti nadolazeća vremena! Bitno je naglasiti da bi u svoj toj tematici samom izvođaču trebalo ostaviti slobodu izbora! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
301 PETAR DŽOJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Imam pravo na izvođačku naknadu za sve moje snimke koje se koriste na internetu. Želim da se snimke na internetu tretiraju isto kao i snimke na radiju i televiziji. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
302 Sementa Rajhard Brundula NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA imam pravo za naknadu radi puštanje mojih izvedbi na internetu , to je moje pravo, moj novac, moj posao i moj kruh. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
303 Tonči Huljić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani kolege, Rijetko ili nikako se uključujem u bilo kakve diskusije ili prijepore, ali ovaj zakon smatram izuzetno važnim za godine koje su ispred nas. U tom smislu treba ga sagledavati iz perspektive jasnih benefita koji treba donositi cjelokupnoj industriji, a nikako parcijalnim interesima samo jedne od udruga. Pojednostavljeno rečeno: nakon dugotrajne borbe i lobiranja da se na razini EU donese Direktiva koja je vrlo tijesnim brojem glasova ZAŠTITILA interese dionika ove branše, uključujući autore, diskografe i izvođače, prijedlozi za izmjene prijedloga zakona anuliraju to postignuće. Kada bi se usvojilo bilo što od prijedloga koje navode štovane kolege zadiralo bi se direktno u moralna prava autora, a time i rušilo sve ono što dobiveno tom direktivom. Prijedlog zakona je dobar i uravnotežen. Ne zadire ni u financijska niti moralna prava autora, izdavača i izvođača. Utemeljen je na praksi koju sugerira Direktiva EU. Već sami pokušaji da se uvedu određene izmjene toga zakona rezultirale su odugovlačenje dolaska Spotify-a u Hrvatsku, a Deezer ne napreduje i ne širi se zbog tužbe jedne od udruga što utječe direktno na primanja svih. U trenutku kada komadna prodaja zauzima tek 25% ukupnih prihoda, od kojih autori ostvaruju svoju naknadu, a streaming servisi 75%, činjenica je koja sama po sebi dovoljno govori. Da bi se razumio cijeli okvir problema treba biti involviran u sve tri zainteresirane grane kojih se ovaj „problem“ dotiče. A to su HDS, HDU i HGU. Ja to jesam. Sudjelovao sam i u izaslanstvu koje je u Bruxellesu informiralo o našim stavovima hrvatsko izaslanstvo sastavljeno od svih političkih stranaka koje nas predstavljaju. Pri izglasavanju ove Direktive različito su glasovali i time zamalo doveli u pitanje interese koji su od kruicijalne važnosti za ovu branšu. Srećom, Direktiva je izglasana. Istina tijesno, ali dobivena je utakmica sa internetskim gigantima. Nakon što smo argumentirali svoje stavove, hrvatski predstavnici u Europskom parlamentu i sami su iskazali zadovoljstvo ovakvim načinom upoznavanja materije i bez obzira na stranačku pripadnost, jedoglasno se postavili prema našim argumentima u budućnosti pri sljedećim pitanjima koja se tiču naše branše. Cijenjene kolege, pozivam Vas stoga slijedom navedenog, što je tek vrh ledenog brijega, da sve tri udruge unutar sebe rasprave nedoumice zbog kojih jedna od tri organizacije konstantno vrši pritisak po raznim ministarstvima sa pitanjima koja nemaju utemeljenu vrijednost u meritumu stvari. Kako pripadam svim udrugama dopuštam sebi da imam malo širu sliku, koju sam voljan podijeliti sa ostalim zainteresiranima kada kažem da je prijedlog zakona sukladan općim potrebama diskografske industrije kojoj na ovaj ili onaj način svi pripadamo. Pozivam vas da se stane sa paušalnom ocjenom prijedloga zakona isključivo iz diskursa osobnih interesa. Ne smatram ovo pravim mjestom za iznošenje cijelog niza argumenata koji bi opterećivali javni prostor u smislu difamacije neke od udruga jer smatram, što sam i prije predložio, da te stvari treba rješavati kvalificirano u okviru naših udruga. Zato za kraj samo jedna poruka za sve „zabrinute“ za to što im ovaj zakon donosi: Ne koljite kravu radi komadića mesa. Čak ni šnicel nije u pitanju. Tonči Huljić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
304 Boris Harfman NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
305 Janko Zelić-Friščić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Janko Zelić-Friščić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
306 Dragutin Nemec , dipl.iur;viši knjižničar, Pravni fakultet; predsjednik Komisije za autorsko pravo i slobodan pristup HKD-a I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, 3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Hrvatsko knjižničarsko društvo će se vrlo brzo javiti u e-savjetovanje s detaljnijim primjedbama i prijedlozima u vezi različitih članaka i stavaka u prijedlogu Zakona i očekivat će i komunikaciju s predlagateljem, kao i jasne odgovore i argumente predlagatelja za svaki od komentara, no prije toga i prije nekih prijedloga na konkretne članke ispod, jedan osvrt na tvrdnje poput: "povećat će se pravna sigurnost u području djelatnosti istraživačkih organizacija, institucija kulturne baštine i obrazovnih institucija" s obzirom na to da, iako se uvode nova ograničenja i iznimke, samo za neke se propisuje i zaštita od ugovorne derogacije tih iznimki. S obzirom da insituciju kulturne baštine isključivo rade u javnom interesu priznatom i zakonima i međunarodnim dokumentima, ne utječući nesrazmjerno na ijedan komercijalni interes nositelja prava, dapače, aktivno plaćajući i njihova djela i licence za korištenje, potrebno je na više mjesta gdje se sada spominju te insitucije i ustanove staviti prisilnu odredbu da su govorne odredbe koje su suprotne iznimkama ništetne, ili da ih ugovori ne mogu isključivati. Nažalost, u praksi su mnoge iznimke koje baštinske institucije pažljivo i u zakonite svrhe koriste i omogućavaju svojim korisnicima pristup građi za ključne obrazovne i znanstvene svrhe, onemogućene i svedene na "mrtvo slovo na papiru" zakona. Ili zbog nedorečenosti/kontradiktornosti u samom propisu, ili upravo zbog isključivanja ugovorom-licencijom. Dat ću samo jedan primjer. Vrlo je bitno da u digitalno doba daljinske dostupnosti, pogotovo u izvandrednim situacijama poput pandemije ili potresa, korisnici mogu pristupiti građi koja je kupljena ili pretplaćena. Kako to ne mogu napraviti u prostorijama institucije, a često licencijski ugovori često limitiraju pristup samo iz prostorija neke ustanove (IP pristup), omogućavanje da isti ti korisnici uopće mogu koristiti već plaćenu i pretplaćenu građu udaljeno, npr. proxy pristupa, postaje nužnost. Jednako kao i da im se građa koju bi inače reproducirali na instituciji, dostavi daljinski kada to uvjeti drukčije ne dozvoljavaju. Stvarnih primjera je mnogo i molim da se uvaže različite upravo i sada prisutne situacije, i maksimalno, na razne načine zaštite zakonom omogućena postupanja od samovolja, kako je predloženo ispod, a jedan je primjer (uz povlačenja djela za potrebe čl. 10) i. u čl. 184. , s predloženom ništetnosti ugovornih odredbi koje su suprotne iznimkama ili ih isključuju. Isto vrijedi i za proklamiranja ograničenje i iznike radi korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnoj i prekograničnoj nastavi i za područje djelatnosti institucija kulturne baštine novim Zakonom, gdje se i zbog navedenih razloga i onih koji će navesti HKD, ipak ne čini da je u potpunosti osiguran "jasan okvir za reguliranje autorskog prava i srodnih prava kako bi se olakšala digitalizacija i širenje djela", kako se tvrdi. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
307 Ljubomir Puškarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Moje ime je Ljubomir Puškarić, prvak Opere HNK u Zagrebu. Molim Vas da uvažite sljedeće pri donošenju novih propisa i zakona. - Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu * Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava * Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Unaprijed zahvaljujem, Ljubomir Puškarić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
308 PAOLO SFECI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje je ime Paolo Sfeci. Svoj prvi album snimio sam 1978 godine. Imao sam 23 godine. Sada je 2020. godina, imam 65 godina. U te 42 godine bio sam punopravni član (dakle glavni izvođač) grupa Aerodrom, Parni valjak i Boa. Ponešto sam snimao i kao gostujući glazbenik. Pjesme na kojima sam svirao su objavljene na dvadesetak albuma, ukupno cca. 150 snimaka, u izdanju tri različita diskografa. Većina tih izdanja je bila prilično, pa i jako uspješna, nisam nikad primio nikakvo službeno izvješće diskografa ali pouzdano znam da se prodalo najmanje pola milijuna, a vjerovatnije prema milijun LP-ja, kazeta i CD-a.  Ako uzmemo neku hipotetsku prosječnu vrijednost nosača zvuka, radi se o ozbiljnim milijunima eura prometa.  U te 42 godine, od sva ta tri diskografa, nisam za moja izvođačka prava na svim tim snimkama primio niti jednu jedinu kunu.  Ponavljam- NULA KUNA. Niti jedan od ta tri diskografa uopće nema moj broj bankovnog računa.  Onda se prešlo na internet, i moji diskografi su jednostrano zaključili da sam im ja, ugovorom iz 1978. ili 1982g., prenio i sva moje digitalna prava, za korištenje na internetu, koji će biti izumljen tek 1989. godine.  Na osnovi tih i takvih ugovora diskografi su garantirali digitalnim servisima, npr. Deezeru, da imaju riješena sva izvođačka prava za sve snimke nastale u povijesti hrvatske glazbe. Kad se HUZIP u nekoliko navrata službeno obratio Deezeru, aktualizirajući pitanje izvođačkih prava, odgovoreno mu je da su sva izvođačka prava već riješena njihovim ugovorima s diskografima. Na to je HUZIP, u ime izvođača koji su mu potpisali punomoć, prije više od pet godina pokrenuo sudsku tužbu protiv Deezera i T coma, tvrdeći da nelegalno distribuiraju snimke na internetu.  Iako iz laičke perspektive jednog glazbenika taj spor izgleda vrlo jednostavan- pokažite ugovore s izvođačima, ako ih imate distribuirate legalno, ako ih nemate distribuirate nelegalno- sudski postupak se nakon pet godina još uvijek nije pomakao iz faze proceduralnih formalnosti, i daleko je čak i od ozbiljnog početka. U međuvremenu, do okončanja sudskog spora, digitalno poslovanje se uredno nastavlja po istom tržišnom modelu kao i protekle 42 godine, dakle diskograf na tržištu naplaćuje moja izvođačka prava, i opet meni ne isplaćuje niti kune. To što diskografi naplaćuju, a ne isplaćuju moja izvođačka prava, koja su mi garantirana međunarodnom konvencijom, hrvatskim zakonom, a sad i Direktivom, ne može se nazvati nikako drukčije nego ordinarnom pljačkom. Sada iz ovog e savjetovanja vidim da nipošto nisam usamljen slučaj, javljuju se članovi izuzetno uspješnih grupa iz moje generacije, poput Novih fosila ili Prljavog kazališta, kao i mnogo mlađi glazbenici iz mnogo mlađih grupa, i svi oni također tvrde da ne primaju nikakvu naknadu od svojih diskografa. Svako toliko se na savjetovanju oglasi i poneki diskograf, ili njihova udruga, tvrdeći da je postojeći sustav najbolji i jedini mogući, da sadašnja tržišna praksa odlično funkcionira, i da je to što izvođači traže svoju naknadu presedan koji će onemogućiti daljnji razvoj digitalnog tržišta u Republici Hrvatskoj.  Sve je to potpuna neistina i manipulacija, jedina istina je da je sadašnji model jedna sustavna, dugogodišnja masovna pljačka izvođača. Očito je nemoguće taj kriminal zaustaviti bilo kakvim dogovorom, jer izvođačke udruge su pregovarale s diskografima godinama, bez ikakvog rezultata. Čak je održana i pravna medijacija, medijatori su bili profesori autorskog prava s pravnih fakulteta u Zagrebu i Rijeci, dakle ljudi jako dobro upućeni u materiju... no zaključke medijatora diskografi nisu prihvatili, jer nisu išli u njihovu korist. Dakle isprobani su i istrošeni svi postojeći modeli za okončanje spora- pregovori, medijacija, sudski postupak. Jedino preostalo riješenje da se taj pravni kaos efikasno prekine, i da se uvede reda na tržište autorskim i srodnim pravima na internetu, je da to područje država riješi adekvatnim zakonskim riješenjem, koje će garantirati svim izvođačima pravo na naknadu. Najnovija Direktiva još jednom jasno navodi da nacionalna zakonodavstva MORAJU osigurati (shall provide) efikasne mehanizme kako bi autori i izvođači, i to izrijekom piše SVI a ne samo glavni izvođači, primili naknadu za svako iskorištavanje svojih snimaka. U sadašnjoj verziji ZAPSP-a takvog efikasnog mehanizma zaštite izvođača nema, a primarni zadatak države bi trebao biti da uređuje društvene odnose, i to tako da ne žmiri na oba oka dok joj se pred očima godinama neometano odvija masovna pravna i financijska prevara. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
309 Hrvatsko društvo filmskih djelatnika II. AUTORSKO PRAVO, Članak 91. Članak 88. propisuje da autori i autori doprinosa zadržavaju pravo na isplatu naknade ukoliko dođe do raskida ugovora zbog nezavršetka odnosno nedistribuiranja djela u određenom roku. Članak 91. spominje situaciju kod neiskorištavanja djela, a koje se po našem mišljenju u praksi može preklapati s nezavršetkom odnosno nedistribuiranjem iz čl. 88. Pitanje glasi, u odnosu na članak 91. stavak 2. koji izričito spominje samo autora, smatra li se da autor doprinosa u ovoj situaciji nema pravo na naknadu zbog činjenice da je potpisao ugovor koji se zove ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi? Molimo pojašnjenje i predlažemo, sigurnosti radi, propisati da članak 91. ne utječe negativno na prava autora i autora doprinosa iz čl. 88. Stavak 3. članka 91. predviđa raskid ugovora zbog neplaćanja naknade autoru, a koji je naravno moguć i bez posebnog propisivanja takve mogućnosti. Člankom 64. ovog nacrta prijedloga Zakona propisuje se supsidijarna primjena Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je Zakonom o obveznim odnosima propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete, molimo jasno pojašnjenje podrazumijeva li raskid ugovora opoziv prava iskorištavanja koja su bila prenesena na naručitelja? Smatramo da je potrebno preciznije propisati ovu situaciju. Nema nikakvog razloga da naručitelj zadrži pravo iskorištavanja djela ako nije podmirio naknadu za to isto pravo. Također, autor koji sve svoje ugovorne obveze ispuni ne može odgovarati za štetu zbog raskida ugovora koji je uzrokovan neplaćanjem od tog istog naručitelja. Premda Zakon o obveznim odnosima nije predmet ovog savjetovanja, budući da ovaj nacrt prijedloga Zakona koji uređuje jako specifično područje istovremeno upućuje na Zakon o obveznim odnosima, molimo pojašnjenje i preciznije reguliranje situacije neplaćanja kako bi se zaštitilo autore i uvela veća pravna sigurnost. Primljeno na znanje Primjedba primljena na znanje. Članak 88. je poseban (specijalan) i ima prednost u primjeni za audiovizualne autore ispred članka 91. Nacrta prijedloga Zakona kao i odredaba Zakona o obveznim odnosima koje su s njime u suprotnosti.
310 Hrvatsko društvo filmskih djelatnika II. AUTORSKO PRAVO, Članak 90. Članak 90. stavak 3. S obzirom da se ovaj članak na odgovarajući način primjenjuje i na izvođače sukladno članku 131., proizlazi li iz formulacije ''ako nije drukčije ugovoreno između naručitelja i autora'' da se izvođač ugovorom može u potpunosti odreći prava, npr. prava na udio u jedinstvenoj primjerenoj naknadi za priopćavanje javnosti svoje fiksirane izvedbe iz čl. 128.? S obzirom da na već spomenuti lošiji ugovorni položaj autora i izvođača u odnosu na njihove ugovorne partnere, ovaj Zakon ne bi trebao dozvoliti potpuno odricanje od naknade za iskorištavanje autorskog djela. Primljeno na znanje Upućujemo da odredba članka 90. stavka 3 glasi: (3) Ako se naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi ostvaruje kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između naručitelja i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona. Upućujemo da se članak 128. stavak 2. odnosi samo na glazbene izvođače
311 Hrvatsko društvo filmskih djelatnika II. AUTORSKO PRAVO, Članak 89. Članak 89. stavak 3. Trenutno važeći Zakon u čl. 74. propisuje kako se smatra, ako Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, da autorsko pravo na naručenom djelu zadržava autor bez ograničenja. Koji je točno razlog zašto ovaj nacrt prijedloga Zakona propisuje suprotnu presumpciju, tj. da ako ugovorom ili ovim Zakonom nije drukčije određeno, naručitelj stječe isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog po narudžbi? Primljeno na znanje Za objašnjenje upućuje se na uvodno poglavlje II. Nacrta prijedloga Zakona (II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE).
312 Antonio Geček NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, Studijski sam glazbenik i snimio sam mnoge vrlo uspješne snimke koje je moguće naći na internetskim servisima Od diskografa ne primam nikakvu naknadu, jedini prihod od izvođačkih prava dobivam od HUZIP-a. Nikada nisam primio od diskografa nikakvu naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na streaming i drugim glazbenim servisima. Želim primati naknadu preko HUZIP-a za korištenje putem interneta, jednako kao što redovito primam za korištenje putem radija i televizije. Ne razumijem u čemu je razlika između toga da netko sluša moju izvedbu preko radija ili preko interneta. Od radija dobivam naknadu, od interneta ništa. Država ima obvezu iznaći zakonodavni model koji će osigurati i izvođačima (jednako kao i autorima) primjerenu i razmjernu naknadu. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
313 Dario Draštata NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Već više od dva desetljeća bavim se glazbenim poslom, izdavštvom, publishingom, organizacijom koncerata, promocijom, marketingom i svim drugim aspektima koji u poslu postoje. Trenutno sam na poziciji izvršnog direktora Dallas Recordsa, te predsjednika RUNDE - regionalne nezavisne udruge izdavača koja okuplja blizu 60 izdavača iz regije, te sam zbog prirode posla podosta upućen u temu o kojoj ovdje većina debatira, kada je u pitanju glazbeni segment reguliranja autorskih i srodnih prava. Prije nego što sam krenuo pisati ovaj komentar dao sam si truda i pročitao do sada objavljene komentare, a posebno mislim na većinu onih koje ostavljaju kolege glazbenici i koji su svi prepoznatljivo uniformirani. Moram priznati da sam osupnut sa razinom nepoznavanja materije koje kolege glazbenici/izvođači ovdje pokazuju (očito krivo informirani), uz iznimku rijetkih izuzetaka. Također, mada su me neki od kolega izvođača sa kojima surađujem desetljećima zvali da mi se ispričaju jer su bili pritisnuti da ostavljaju komentare po direktivi HUZIP-a, a čitam da je to slučaj i sa izvođačima drugih izdavačkih kuća, nisam ipak mogao vjerovati koliko je to daleko otišlo. Nikada ne bih zamjerio nikome što ima o nečemu drugačije mišljenje ili se ne slaže s mojim, niti očekivao ispriku ili poziv u tu svrhu, a pod uvjetom da se ono temelji na činjenicama i stvarnosti, što na žalost u najvećem broju komentara ovdje ipak nije slučaj. Nisam je tražio ni sada, ali ipak sam to doživio. U želji da opravda svoje postojanje i svrhu, te na ovaj način, doslovno silujući proceduru, iznudi promjene koje je predlagatelj zakona u prvoj fazi već odbacio, kao i EK i Europski parlament pri donošenju dirketive (!), HUZIP je zapravo ovo savjetovanje pretvorio u lakrdiju i pokušaj demonstracije svoje moći i snage, dirigirajući nizu izvođača da komentiraju ono što im se govori, uz (navodno) obećanje da će eto ako ovo prođe za njih poteći med i mlijeko. Na žalost svatko tko se ozbiljno bavi ovim poslom i u njega investira svoje novce, rad, talent, znanje, kontakte i iskustvo, te je u dosluhu sa stvarnošću i onim što se doista događa na polju digitalnih prava i prati trendove koji se događaju u svijetu, za čime mi ponovo i opet kasnimo, a o čemu je ovdje primarno i riječ, zna da je to što nudi HUZIP samo utopija ili želja za novom glazbenom uranilovkom. Naime, smisao direktive nije bio i to je jasno (ponavljam!) odbačeno od strane Europske komisije da se njome, a slijedom toga i zakonima koji bi istu implementirali, uvode neka nova prava, koja bi tim više unazadila mogućnost da se ostvari pravo na ono što se zove 'fair share'. Taj 'fair share' prije svega odnosi se na namjeru da se Direktivom omogući jednistveni zakonski okvir u kojem neće više biti moguće koristiti takozvane 'safe harbour/sigurne luke' od strane DSP-a, te će ih obvezati na PRAVEDNU nadoknadu SVIM vlasnicima prava. U glazbenom svijetu to su autori, izvođači, diskografi, publisheri... No, digitalni streaming glazbe ili digitalni download ili bilo koja druga inačica korištenja glazbe u digitalnom svijetu NIJE javno emitiranje, na koje se mnogi kolege glazbenici ovdje pozivaju jer im je netko rekao da je to isto. Žao mi je da vam kvarim veselje, ako to do sada niste shvatili. Naime, svi vodeći digitalni servisi, poput Spotify-a, Apple Musica, Deezera, pa i YouTube Musica naplaćuju mjesečnu naknadu za korištenje, slušanje, streamanje ili download glazbe koja se nalazi na servisu i time se ovdje ne radi ni o kakvom javnom emitiranju, nego o istom odnosu kao da ste kupili nečiji cd ili LP. Da pojasnim, kada odem na Deezer ja biram što ću slušati. To nije nikakvo izvođenje glazbe na internetu. Ako je to 'My Way' od Franka Sinatre onda sam u trenutku pokretanja streama ili downloadanja snimke na moj uređaj ja praktički KUPIO tu snimku. Naknadu za korištenje te snimke će dobiti vlasnici prava. To su autori, glavni izvođač (putem ugovora sa svojim izdavačem), te njegov izdavač. Isto kao i u slučaju da sam kupio CD sa tom snimkom u glazbenom dućanu. Znači nema poveznice niti mogućnosti da se isto na bilo koji način poveže se situacijom kada upalim radio ili tv i čujem istu pjesmu Sinatre. Nadalje, vidim da mnogi prateći izvođači / studijski glazbenici, smatraju da neovisno o ovome oni trebaju dobiti dio od digitalnih prihoda snimke na kojoj su sudjelovali. Pa ništa lakše, dogovorite se tako sa glavnim izvođačem ukoliko je on onaj koji vas angažira pa će diskograf bez problema iz njegovog dijela odvojiti dio i za vas ili ukoliko je to diskograf dogovorite se direktno. No, nemojte očekivati da ćete za svoj posao biti dva puta plaćeni. Nitko ne može biti dva puta plaćen za isti posao. Nemojte tražiti uranilovku. Preuzmite rizik koji svakodnevno u svom poslu preuzimamo i glavni izvođači i mi izdavači kada investiramo u nove snimke. No, poanta ovoga je da je to vaše individualno pravo, kojim možete raspolagati kao što ste mogli i do sada. Možete uzeti 50 ili 100 eura ili možete tražiti postotak. Budite poduzetni, riskirajte, vjerujte u izvođače i snimke na kojima sudjelujete. Ali (spoiler alert) budite spremni da vam se ta vaša investicija ne isplati, da ne donese željeni niti očekivani prihod ili da budete (zamislite!) u minusu! Da, to se zove poduzetništvo, to se zove slobodna volja i to se zove sloboda ugovaranja. Ne treba vam nikakva kolektivna organizacija da vas zastupa u ovom poslu, kao što ona nije potrebna ni glavnim izvođačima. Ali budite svjesni da ovime što tražite, dogodi li se nekim slučajem da vam se ta želja ostvari, prije svega uzimate od glavnih izvođača koji će zbog vas ostvarivati manje, jer će se ubaciti još jedan igrač koji će da bi naplatio vaš dio uzeti i svoj dio, kao i diskografi koji investiraju u cijeli posao, te da će u konačnici to značiti i manje posla i manje prihoda za sve, ako posla uopće bude i bilo (doći ćemo i do toga). Ono što želim reći i u što vjerujem je da u poslovne odnose, u slobodu sklapanja ugovora, te u mogućnost da diskografi i izvođači sami između sebe dogovaraju odnose ne smije unositi zakonsko ograničenje koje je imperativ i koje zapravo ruši posao i tržište. Vidim ovdje su se javili i neki kolege izvođači, koji su ujedno i sami svoji izdavači i kažu da žele da ovo izmišljeno pravo za njih kolektira HUZIP. Pa zašto pobogu? Imate direktan izvor prihoda kao izdavač i izvođač i sad želite izmisliti novo pravo, dati ga kolektivnoj organizaciji i umanjiti sebi prihod? Pa gdje je tu poslovna logika? Kolektivne organizacije osim što bi trebale raditi na korist svojih članova, uz maksimalnu transparentnost i minimalne troškove, ne bi trebale raditi na tome da pile granu na kojoj njihovi članovi (a i oni sami) sjede. Ne bi smjele raditi protiv slobodnog tržišta, zdrave konkurencije, protiv onih koji generiraju ovaj posao. Vama koji ste popustili pod pritiskom ili u ne znanju o čemu se ovdje radi ili vas nije puno briga ali vam je netko toliko dosađivao pa ste ga se ovime rješili, sada glazbena birokracija iz Huzipa nameće da srušite stablo koje vas hrani, a koje smo svi mi (autori, glavni izvođači, izdavači) obilno godinama zalijevali i ne vidite da ćete time na koncu uništiti cijelu šumu. Nitko nije protiv toga da izvođači koji imaju ugovore sa diskografima dobiju fer naknadu i za ova prava tamo gdje to još nije tako. Svi izdavači i njihove udruge su to podržali. Direktiva uostalom i daje uputu da se u namjeri poboljšanja ugovornih odnosa izvođača i izdavača u pogledu naknade za prihode od digitalnog korištenja glazbe pristupi pregovorima koji se odnose na taj dio prava, ali samo u okviru odnosa izdavač-izvođač, a ne nametanjem jednostranog i poslovno katastrofalnog zakonsko rješenja, koje bi 'ubilo šumu'. Što se tiče Dallas Recordsa izdavačke kuće u kojoj radim već preko 20 godina, sa svim izvođačima već smo i prije direktive u svakoj prigodi obnove ugovora, aneksa ugovora ili zahtjeva za izmjenom u tom dijelu izvođačkog postotka već aktivno pristupili. Vrata su uvijek svima uvijek i dalje otvorena za razgovor i dogovor. Za to nam ne traba ni Zakon ni asistencija bilo koje udruge. No, da zaključim, ovo što se sada pokušava perfidno prikazati kao stvarni stav izvođača zapravo je najbolji primjer negativnog utjecaja HUZIP-a na glazbeni posao u cjelini kod nas. Jer neosnovano podizanje tužbe protiv Deezera, bilo je prvi potez u tom smjeru, a zloupotreba javnog savjetovanja na ovaj način koji je vjerujem nadležnim institucijama jasan i vidljiv i nadam se da će ga uzeti u obzir i iščitavati tako generirane brojne komentare s rezervom, a sve kako bi se uvelo novo pravo (koje nigdje ne postoji), a zbog kojeg su već i Spotify i Deezer u pismu Vladi RH već najavili da će značiti ili njihov odlazak ili nedolazak na naš teritorij, a slijedit će ih i ostali digitalni stream servisi u tome, definitivno će unazaditi domaću glazbenu industriju koja ima kapacitete da bude dominantna u regiji, ali po prvi puta i šire, jer ćemo opet biti gurnuti u digitalnu slijepu ulicu, u koju nitko neće htjeti zaći. Digitalni servisi mogu i bit će ozbiljna prekretnica u našem poslu. Glazbeni sektor trebao bi biti ujedinjen u cilju da ih se što brže i što prije privuče ovdje, te da se stvori kvalitetan zakonski okvir koji će im licenciranje, korištenje naših prava, naših kataloga pošteno naplatiti. Da nemamo više sive zone i astronomske razlike u ostvarnim prihodima od istovjetnog korištenja prava kod pojedinih servisa. To je bilo ono za što smo se kod donošenja Direktive borili, a ne pojedinačni interes jedne udruge koja ne zastupa ničiji interes, pa tako ni svojih članova, (a i o tom fantomskom broju članova bi se dalo raspravljati), osim parcijalni, privatni interes onih koji ju vode. Zbog toga smatram da nema prostora ni potrebe za uvođenje bilo kakvog novog, nepostojećeg i do sada u glazbenoj industriji nepoznatog prava izvođača u pogledu digitalog korištenja snimke, te da sva prava izvođača u tom pogledu i dalje trebaju ostati u okviru individualnog odnosa izvođača i izdavača. Nadam se da će u tom dijelu prijedlog zakona neizmijenjen otići u daljnju proceduru. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
314 Branislav SAUKA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Dobar dan, Suglasan sam sa postojecim stnjem apropo mojih autorskih i izvodjackoh djela u čemu me zastupa Huzip pod kolektivnim ugovorom . Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
315 Nicolas Sinkovic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pojava streaming servisa i svih internet novotarija je jos jedna velika promjena u glazbenom svijetu koja naveliko dolazi i bitno utjece na proces stvaranja djela. Kao i sve novo donosi vjerojatno neke dobre prilike ali i nepoznate promjene koje ce bitno utjecati na stvaranje glazbe. Sa idejom da kreativni proces stvaranja glazbe ostane pravo glazbenika i kompozitora, koji ce za to dobivati konkretnu naknadu, podrzavam prijedlog glazbenickih strukovnih udruga da se naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao sto je to kod emitiranja na radio postajama,te da je ta naknada u svakom slucaju neodreciva. Vjerujem da su nase udruge dosad bile kompetentna spona izmedu financijskog i umjetnickog aspekta stvaranja i da su svakako sposobne to biti i dalje. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
316 Mislav Kauric NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nije uredu da netko za moj rad ubire novce a ja ili bilo tko od mojih kolega za svoj rad ne dobija ništa. Ne dozvoljavam da se to tako dalje nastavlja. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
317 Divna Simatovic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se naknada na internetu ostvaruje kolektivno - kao što je to kod emitiranja na radio postajama te da je naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
318 Barbara Polšek Sokolović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
319 Tajana Valentic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podrzavam prijedlog glazbenickih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno,kao sto je to kod emitiranja na radio postajama,te da je ta naknada u svakom slucaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
320 Bruna Matić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao svakodnevni korisnik glazbenih i ostalih streaming servisa moram izraziti svoju naklonost tehnologiji i mogućnostima koje nam streaming servisi pružaju i nadam se da će Hrvatska, iako je poprilično malo tržište, uspjeti privući velike streaming servise k sebi kako bi publika mogla uživati u velikom broju dostupnih djela, a izvođači mogli svoju glazbu distrubuirati što većem broju ljudi. S druge strane kao autor, izvođač i aktivni dio glazbene scene smatram da je vrijeme da se obveze i prava autora i izvođača definiraju kako bismo svi od te tehnologije imali koristi, pošto su do sada naknade od digitalnih servisa bile minimalne. Trenutno stanje što se tiče ostvarivanja izvođačkih naknada je najnepovoljnije upravo za izvođače, dok najviše pogoduje streaming gigantima i to se mora promijeniti. Moramo naći način da novac koji pripada izvođačima dođe do izvođača, a ne sjedi u rukama streaming servisa. S obzirom da se radi o intelektualnom vlasništvu, izvođači imaju pravo biti informirani o tome koliko se i gdje određeno djelo izvodilo, te kolika je zarada od tog izvođenja. Taj proces mora biti transparentniji, a u zakonu mora biti jasno kako je ta naknada neodreciva. Kao glazbenici želimo biti zakonom zaštićeni od pritiska o odricanju naknade za izvođenje djela. Da stavim to u kontekst: glazbenici danas se moraju baviti velikim brojem zadataka i moraju posjedovati različite vještine koje nemaju nužno veze s glazbom, a potrebne su kako bi se glazbeni projekt realizirao i došao do slušatelja. Neki od tih zadataka uključuju skladanje glazbe, snimanje, organizacija, produkcija, financiranje projekta, izrada promotivnih materijala, izrada i održavanje web stranice, organizacija nastupa, komunikacija s organizatorima koncerata, digitalni marketing, te sami nastupi i još mnogo drugih. To je naravno pokraj svih godina školovanja, vježbanja i konstantnog ulaganja vremena i novca da bismo usavršili svoje vještine kako bismo uopće mogli raditi ovaj posao. Kada se uzmu u obzir svo uloženo vrijeme, trud i novac, potpuno je razumno da umjetnici za svoj rad žele kompenzaciju, bilo da se njihova djela izvode na radiju, televiziji ili internetu. Kako se ne bismo pored svih tih zadaća također morali brinuti o tome da izvođačka naknada stigne do naših bankovnih računa, ovlašćujemo organizacije kako bi to činile u naše ime. Pravila o raspodjeli naknada od izvođenja na internetu moraju biti definirana na isti način kako su definirana za radio i televiziju, što vjerujem da trenutno nije slučaj. Smatram da kolektivno ostvarivanje prava ne bi trebao biti jedini i isključivi način ostvarivanja prava, podržavam ideju izbora da svatko odluči želi li ostvarivati prava od izvođenja na internetu kolektivno ili na drugi način, npr. s diskografom sklopiti ugovor u kojem se navode svi izvođači i raspodjela naknade. Ne vidim kako se ovdje radi o nekom novom pravu. Na isti način kako glazbenici ostvaruju prava od izvođenja na televiziji i radiju, trebali bi ostvarivati i od izvođenja na internetu. Veliki sam fan streaming servisa i koristim ih svaki dan i nadam se da ćemo u budućnosti imati prilike uživati i u onima koji još nisu stigli u Hrvatsku, ali naknada od izvođenja djela na internetu mora doći do izvođača kojima pripada, što se u ovom trenutku u većini slučajeva ne događa ili je toliko niska da uistinu ne odražava novac, trud i vrijeme koji su uloženi tijekom procesa stvaranja djela. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
321 Petar Obradovic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima. Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga, da se naknade izvođača na internetu ostvaruju, kao što je na radio i Tv-postajama, te da je ta naknada neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
322 Sebastian Mavrić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pozdrav, želim ptimati izv ođačku nakn adu za internet kao što primam za radija i televiziju.To je ono od čega živim hvala Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
323 Neven Mehun NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Autorska prava na internetu obavezno treba regulirati. Moje snimke se već niz godina koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Isto tako nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Apsolutno podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
324 Filip Novosel NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Glazbenici moraju dobivati naknada za koristenje njihovih snimaka. Trenutna uredba nije dobra jer se moje snimke u koje sam ulozio sve svoje znanje, a i novac koriste u razne svrhe, a ja za to ne dobivam gotovo nikakvu naknadu. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
325 Nika Maslać NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio-postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
326 Vedran Kuštrak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Vedran Kuštrak kao vođa dionice kontrabasa u SOHRT-a već 30-tak godina i član različitih komornih sastava (kvinteta ,dueta i sl) a isto tako vlasnik nekoliko solističkih snimaka i CD Reflexije izdan u Orfeju i nominiran u 3 kategorije za nagradu Porin (klasična glazba)smatram da je nedopustivo da ovaj zakon nije još do sada regulirao autorska i izvođačka prava na digitalnim platformama. Stoga podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu koja obuhvača snimke kao solo kontrabasiste u SOHRT-a tako i moje solističke snimke ostvaruje kod emitiranja na radio postajama te da je ta moja naknada u svakom slučaju neodreciva: Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
327 Terezija Grilec Nežmahen NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se pojavljuju na internetu i za to ne dobivam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga, da se naknade izvođača na internetu ostvaruju, kao što je na radio i Tv-postajama, te da je ta naknada neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
328 Frane Mihalj NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
329 VLADIMIR PAVELIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Želim primati naknadu preko HUZIP-a za korištenje putem interneta, jednako kao što redovito primam za korištenje putem radija i televizije. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
330 Wladimir Kossjanenko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA * Moje snimke se koriste na internetu ali ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu * Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava internetska prava Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
331 DRAGAN ŽUPANOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao izvođač podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno,putem HUZIP-a,kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Lipi pozdrav D.Županović Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
332 Jelena Jordan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke i snimke mojih kolega se koriste na internetu a za to ne primamo nikakvu izvođačku naknadu,niti sam sa diskografima potpisala nikakav ugovor vezan uz internetska prava i svakako podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno ,kao što je slučaj kod emitiranja na radio postajama i ta naknada je svakako neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
333 Ivana Grašić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno ,kao što je to kod emitiranja na radio postajama ,te da je naknada u svakom slučaju neodreciva. I moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
334 Krešimir Lazar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam inicijativu kolega iz strukovnih udruga glazbenika da se izvođačka prava ostvarena kroz internetsku distribuciju, produkciju i reprodukciju glazbe (u svim oblicima i namjenama) konzumiraju kolektivno kao što to godinama funkcionira za radio i TV sferu. Srdačno, Krešimir Lazar Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
335 Saša Novak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Saša Novak, glazbenik preko 35 godina. Kao autor, izvodač i glazbeni producent surađivao sam sa mnogim glazbenicima ( Psihomodo pop, Drago Mlinarec, Le Cinema, Dino Dvornik, Robert Mareković i Fantomi, Greaseballs, ... Podržavam ovim putem inicijativu od strane HUZIPa da se moja naknada u vezi Interneta ostvaruje kolektivno, kao što je to slučaj i do sad bio a kada se radi o radijskim emitiranjima. Naknada je svakako neodreciva, budući da nisam nikada potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. LP Saša Novak Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
336 Andrija Roko Vušković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
337 Giovanna Kirinić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Kao glazbenica podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva! I to upravo stoga što u našim ugovorima nema stavke vezane uz internetsko izvođenje, odnosno prava. Giovanna Kirinić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
338 Krešimir Ferenčinaa NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Krešimir Ferenčina, kao orkestralni glazbenik podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva! Krešimir Ferenčina Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
339 Jessica Atlić-McColgan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Autorsko pravo koje je obuhvaćeno širim pojmom intelektualnog vlasništva treba štititi svakog stvaratelja, autora ili izvođača. Vrijeme u kojem se trenutačno svi nalazimo pokazalo je da bi danas bez digitalizacije život bio teško održiv. Život nam je postao barem malo veseliji i jednostavniji unutar 4 zida, uz dobru knjigu ili dobru glazbu. Zaštititi svoja prava, pravo je svakog čovjeka. Izmjenama ovog zakona, odnosno prihvaćanjem Europske direktive o autorskim i srodnim pravima, omogućilo bi se da glazbena idustrija, koja je važna gospodarska grana, svi oni koji žive glazbu, osjećaju glazbu i stvaraju, budu prepoznati i priznati u njihovom stvaralaštvu i samim time valjano nagrađeni. Ako je svaki rad, dobar rad, i ako se svatko nagrađuje po svojim zaslugama, zašto se ne bi odobrilo glazbenicima, autorima i ostalim stvarateljima u glazbenom svijetu da budu nagrađeni i na ovaj način, izvođenjem njihovog stvaralaštva na digitalnim platformama? Onako kako je to već regulirano načinom naknada od radijskih i TV emitiranja. Digitalni svijet, digitalne platforme su budućnost, odnosno već su postali naša stvarnost! Dovedimo kuću u red, jer takva kuća je sretna kuća! Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga da se moja naknada od korištenja glazbe na internetu ostvaruje kolektivno, putem HUZIP-a i da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Iskreno se nadam da će Hrvatsko zakonodavstvo slijediti Europske direktive o autorskim i srodnim pravima. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
340 Vedran Baotić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao glazbenik izvođač podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga da se moja naknada od korištenja glazbe na internetu ostvaruje kolektivno, putem HUZIP-a, kao što je slučaj kod korištenja glazbe na radijskim i televizijskim postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Kao izvođač, nikad nisam s diskografskom kućom sklopio ugovor o pravima od korištenja glazbe na internetu, niti sam za to ikad dobio naknadu. Jedina naknada za izvođačka prava koju sam ikad ostvario je ona ostvarena putem HUZIP-a - koji sam ovlastio za prikupljanje naknade. Također, neistina je da diskografske kuće uopće imaju podatke o tome tko je kao studijski glazbenik sudjelovao u snimanju svih djela koje su oni kao diskografi objavili. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
341 Franjo Bilić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Orkestralni sam glazbenik i primjećujem kako se moje snimke koriste na internetu, ne samo za pojedince već i za institucije, a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodrediva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
342 MISLAV ADAMEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao orkestralni glazbenik i izvođač na brojnim snimkama već gotovo 30 godina, smatram nedopustivim da ovaj Zakon nije našao za shodno regulirati autorska i izvođačka prava na digitalnim platformama koja neosporno predstavljaju budućnost distribucije glazbe. Stoga podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
343 Mladen Burnać NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA APSOLUTNO podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u SVAKOM SLUČAJU neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
344 Aquarius-records d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Boris Horvat, direktor Aquarius records, Zagreb Komentare na NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA u ime Aquarius recordsa dala je HRVATSKA DISKOGRAFSKA UDRUGA (HDU) na ovim stranicma 08.05.2020 u 14:14. Osobno želim iznijeti sljedeće činjenice; Aquarius records je u 25 godina postojanja objavio više od 8.000 snimaka vrijednih hrvatskih glazbenika, da nabrojim samo neke od najpoznatijih imena; Oliver, Gibonni, Massimo, Nina Badrić, Tony Cetinski, Marko Tolja, Cubismo, Detour, Mayales, Songkillers, Bastardz, Maja Posavec, Nina Romić, Sara Renar, Mangroove, Nola, Jinx, Lea Dekleva, Ljetno kino, Luky, Šajeta, Silente, Tedi Spalato, Urban & 4, Zvjezdan Ružić… Čitajući komentare na nacrt prijedloga zakona kojih je do sada ukupno 88 nailazim na samo nekoliko komentara koje su uputili studijski glazbenici s kojima smo surađivali, a nema niti jednog komentara nekog od tzv. glavnih izvođača koje sam gore naveo. Naime, na tih 8.000 snimaka u vlasništvu Aquarius recordsa sudjelovalo je u dvadeset i pet godina po našoj evidenciji 478 studijskih glazbenika (na stoji teza gospodina Paola Sfecija da nemamo podatke o snimkama koje smo objavili, podatci su sadržani u svakom digitalnom kodu i u našim bazama podataka). Isto tako, čitajući komentare nailazim na podatak da HUZIP/HGU predstavlja više od 9.000 glazbenika - postavljam si pitanje kojih je to 8.500 glazbenika s kojima mi nismo nikada surađivali a snimaju i njihove se snimke objavljuju u Hrvatskoj? Glazbenici koji su snimali za Aquarius records su od osnivanja do danas osvojili više od 350 nagrada Porin i Status pa je realno za očekivati da se tu radi o ključnim i najboljim glazbenicima koje je struka prepoznala i nagradila kroz godine. Ako sam nepravedno zanemario još 500 glazbenika koji su snimali za druge diskografe ili možda nisu nagrađivani, a da nisu ponekad snimili nešto i za nas (što je malo vjerojatno) studijskih glazbenika koji stvarno snimaju djela koja su digitalizirana je možda 1.000? Pitam se ponovo kojih je to onda preostalih 8.000 koje predstavlja HUZIP/HGU? Cijenjeni studijski glazbenici, molim vas zapitajte se; je li namjera HUZIP/HGUa dijeliti digitalna prava svima ili samo onima koji su stvarno snimali djela koja su monetizirana i koja su ostvarila neki prihod? Koji je zapravo pravi cilj? Da se „štiti“ 1.000 onih koji su stvarno nešto snimali ili da se pod krinkom kolektivne zaštite živi od provizije i omogućava brojnom članstvu pravo na poreznu olakšicu? Čitajući dalje komentare od kojih je velika većina copy/paste naputaka od strane direktno zainteresiranih dolazim i do komentara od dana 08.05.2020. dvoje glazbenika koji su objavili svoj posljednji album za Aquarius records. Izvrsni glazbenici čije glazbeno stvaralaštvo izuzetno osobno cijenim i poštujem – vrlo jednostavno; volim njihove pjesme. Grupa Mangroove čiji su Toni i Željka defacto jedini članovi, s Aquarius Recordsom su 29.03.2017 godina potpisali Diskografski ugovor za objavljivanje albuma Srce. Album smo objavili i u snimke i video spotove uložili više od 50.000 kn (500 EUR protivvrijednosti u kunama po svakoj snimci i ukupno 25.000 kn za video spotove) i naravno sate i sate rada na raznim promotivnim i inim aktivnostima. U člancima 10. i 12, potpisanog i realiziranog Ugovora (Ugovor mogu dati na uvid zainteresiranima) jasno stoji da glazbenicima pripada pravo na postotak od ostvarenog digitalnog prihoda i postotak od ostvarenog prihoda od fizičke prodaje CDa. S obzirom da prodaja ovog uistinu sjajnog albuma do danas nije premašila skromnih 1.000 očekivanih primjeraka (prodano je 183 CDa) a da je digitalni prihod po svim osnovama iznosio ukupno 55,89 EUR (svi su podatci dostupni u našem knjigovodstvu) nisu se stekli uvjeti za isplatu izvođačke naknade budući da je avans investiran u snimke višestruko veći od prihoda po ovim osnovama. Iznosim sve ove podatke iz jednog jedinog razloga; glazbenici na žalost vrlo često ne znaju koja su im prava i obveze, ne shvaćaju i ne čitaju što potpisuju, ne razmišljaju o tome što im je netko navodno objasnio (kao što su sada izloženi pritisku HUZIP/HGUa da pišu o nečem što ne razumiju ili se nisu dovoljno informirali) i onda iznose pogrešne teze kao što je primjer u ovom slučaju (pišu da nisu nikada potpisali ugovore, da im nitko na ništa plaća, da nitko ne investira, da će ih netko zakinuti…), a činjenice su upravo suprotne! I za to ih nikako ne osuđujemo - glazbenici stvaraju, kreativni su i tu su najbolji a mi smo njihov servis i odgovorno tvrdim da taj posao za koji su nas ovlastili radimo pošteno i odgovorno. Diskografske investicije su u ovom slučaju višestruko veće od prihoda – da, između ostalog i od toga se sastoji diskografski posao – investirati u kvalitetnu glazbu ma koliko to rizično i često neisplativo bilo! Većina komentara koje nalazimo u ovom slijedu su očito ispisani pod pritiskom što je razvidno iz terminologije koja je korištena a i glazbenici nam se osobno žale da su pod neviđenim pritiskom da se izjasne i odaberu stranu. I onda posustaju oni najranjiviji dok se zadovoljni (tzv. glavni izvođači) odnosno oni koji ostvaruju značajne prihode i od digitalnog prihoda preko svojih diskografa ne žele konfrontirati i izlagati jer „ne bi se htjeli nikome zamjeriti" a ipak im od HUZIPA/HGUa stižu neki, ma koliko mali i netransparentni prihodi. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
345 Marko Rogošić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
346 Saša Markovski NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, profesionalni sam glazbenik više od 30 godina kao autor, producent i izvođač i već više od 20 godina član sam grupe Urban&4. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. S poštovanjem Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
347 Matej Filip NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu bez da primam ikakvu naknadu za koristenje istog, a pritom nisam potpisao nikakav ugovor s izdavackom kucom koji regulira naknadu za koristenje snimke na internetu, te smatram da sam zakinut za svoja prava. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
348 Konrad Lovrenčić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao profesionalni glazbenik ne ostvarujem nikakva prava od korištenja mojih izvedbi putem interneta. Stoga podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, jednako kao što je to kod emitiranja na radio i tv postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
349 SAŠA DOSTIČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
350 Hiwote Tadesse NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao klasična glazbenica podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
351 Jasar Murtezani NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA STUDIJSKI SAM GLAZBENIK I SNIMIO SAM MNOGE VRLO USPJEŠNE SNIMKE KOJE JE MOGUĆE NAĆI NA INTERNETSKIM SERVISIMA U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama.J.M. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
352 Zrinka Hranjec Fromenteau NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Zahvaljujem HUZIP-u na ovom prijedlogu i inicijativi: Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
353 Domagoj Pavlović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
354 Ana Kovačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
355 Lara Demarin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao glazbenica čije se snimke koriste na internetu, smatram da bi svaki izvođač trebao primati izvođačku naknadu za autorska djela. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
356 Davorin Bogović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Žalosno je ako se baviš glazbom,da se stalno moraš grčevito boriti za svoje,ne tuđe,nego svoje.Na svakom koraku te pokušavaju opljačkati,a sad bi vi to još i ozakonili.Ovo je sramotno loše Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
357 Jakša Matošić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava. Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
358 Magda Mas NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao glazbenica izvođačica i autorica smatram da ovim zakonom moja autorska i izvedbena prava nisu zaštićena u skladu sa medijima koji se mojim autorskim djelima koriste. Jedan veliki dio kolača, a to je golemo područje interneta, nije uopće uključeno u razmatranje ovim zakonom. Vremena se mjenjaju, a zakoni ih ne prate. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
359 vladimir first NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao instrumentalist, izvođač, čije se snimke vrte preko interneta, ovim prijedlogom zakona moja prava nisu ničime zaštićena. Trebalo bi zaštititi izvođačka prava barem kao što je do sada bilo pri radio emitiranju. U potpunosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
360 Tomislav Fačini NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Devijacija ima u svakom dijelu javnog života. Sama riječ pravo očito svojom sličnošću s riječi pravda dovodi do zabune, pogotovo kad odstupa od zdravog razuma i logike. Kako naime drugačije nazvati pokušaj da se iz zarade isključi one, koji su jedini nešto uistinu uložili u proizvod? Otkupne cijene žitarica ili mlijeka naspram zarade trgovaca su često smiješne, ali ne pamtim da je ikad itko pomuzao kravicu, pa poklonio distributeru cijelu kantu, i još mu bio zahvalan što će baš njegovo mlijeko (od kojeg su napravili još i maslac) našlo na policama trgovina. A eto, to se upravo nama servira. Naravno da je mnogima sladak kruh bez motike, pa i da mnogi misle kako kreativnost i umijeće nisu cijenjena roba- ali ako tako misle neka ozbiljna tijela koja hine da organiziraju i štite pravila javnog kulturnog života, onda svakako treba dignuti glas i dati sve od sebe da se zaštiti autor, pravda i zdrav razum. Tomislav Fačini Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
361 Tihomir Fileš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Bavim se aktivno glazbom 44 godine kao osnivač i član grupe Prljavo Kazalište.Želio bih da Zakon propiše da se ne mogu odreći prava na naknadu za korištenje mojih snimaka na internetu, jer ako takve odredbe nema diskograf će u ugovor unijeti da potpišem da se odričem svoje izvođačke naknade u korist diskografa. Želim da Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti moja izvođačka prava i da naknadu od internetskih emitiranja ostvarujem preko HUZIPA koji sam za to ovlastio.Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu ! Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava!!! Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva!!!!! Tihomir Fileš Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
362 Nenad Vetma NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu. Do kada će to tako ići...Mi zaslužujemo svoje autorsko pravo, to je naše i ničije više... Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodrediva. Vetma Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
363 Slaven Bolanča NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Više od 20 godina bavim se glazbom kao glavni ili prateći izvođač, studijski glazbenik, aranžer i skladatelj. Imam više od 200 snimljenih izvedbi koje su većinom dostupne na streaming servisima, neke od njih sa više milijuna pregleda. Nikad nisam dobio niti jedne jedine lipe od toga na osnovu izvođačke naknade. Sa diskografskim udrugama nisam potpisivao ništa vezano uz izvođačka prava na internetu. Zar je moguće da će upravo sad, kad su glazbenici strahovito pogođeni nesagledivim efektima pandemije korona virusa i samo razmišljaju o trenutnom preživljavanju i nesigurnoj budućnosti, u digitalnoj eri koja je već nastupila, a zbog nove normalnosti uzrokovane koronom prijeti i potpunim gašenjem live nastupa kao tradicionalnih glazbenih izvora prihoda, dakle u najgorem mogućem trenutku se donosi zakon kojim se isključuju udruge za kolektivnu zaštitu izvođača, koje su nas dosad jedine štitile i isplaćivale kakav takav novac na ime naših prava? Imam osjećaj da će ispod radara najugroženijih u glazbenoj industriji proći zakon kojim se u budućnosti upravo njih stavlja u potpuno podređen položaj na način da se regulacija njihovih prava u najprosperitetnijem segmentu prepušta nekom tko nikad za njihova prava nije previše brinuo. Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
364 Nikita Ivošević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, bavim se profesionalno glazbom, kao vokalni solist preko 30 godina , radila sam i u kazalištu preko 11 godina i mogu vam reći da to vise nije normalno kako se prema nama postupa ! Nitko nemože živjeti bez glazbe, a kakve mi imamo koristi, mi koji smo za glazbu dali i dušu i tijelo doslovce cijeli svoj život, a nemožemo danas živjeti od nje kao nekad devedesetih, donekle se moglo od koncerata. Sama izdanja i što se pjesme vrte i po radio postajama, Tv postajama , mi od toga praktički nemamo ništa, to su tako mizerne cifre koje dobijemo godišnje da je sramota ih spominjati ! Što se interneta tiče među prvima sam negdje 2005, 2006 godine imala izdanje za cijeli svijet preko Australske diskografske kuće Blue pie records i dan danas ni od interneta nemamo nikakve koristi ! To je strašno kako se s nama postupa i koliko nas se cijeni i poštuje, dali je to zato što smo mi takvi, vrijeme će pokazati ! Molim Vas ovim putem da malo bolje razmislite o nama i o našim privatnim životima, da se zapitate, kako ti genijalci koji stvaraju i od kpjih mi živimo i koji nam sa glazbom razvesele srca, podignu životnu energiju, razmislite kako oni, mi živimo od toga ! Žalosno je da se kolege u negativnom kontekstu spominju i vuču po novinama, a nitko nezna šta se krije iza tog lažnog glamura ! Oprostite ali vani u svijetu, glazbenike se drži na dlanu , tako da molim Vas ovim putem, da počnete malo drugačije gledati na sve nas i da učinite nešto konkretno za nas ! Jer mi smo Hrvatska glazba ! Vaša Nikita Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
365 Dino Celizić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
366 TANJA JANKOVIĆ PEIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu ! Nisam nikada s diskografima potpisala nikakav ugovor vezan uz internetska prava!!! Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva!!!!! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
367 TANJA JANKOVIĆ PEIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na internetu a ja za to ne primam nikakvu izvođačku naknadu ! Nisam nikada s diskografima potpisala nikakav ugovor vezan uz internetska prava!!! Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva!!!!! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
368 Antun Blažinović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U povijesti glazbe su i neki najveći skladatelji bili vrhunski umjetnici-izvođači, što im je pomagalo i otvaralo šire područje pri stvaranju glazbe. Upravo su izvođači svojim umijećem sviranja i izvođenja, glazbu prenosile novim generacijama. Izvođači trebaju ostvarivati svoja izvođačka prava za korištenje snimki na internetu. Sve ostalo bilo bi nepravda prema izvođačima i pogodovanje korporatističkom pogledu na glazbu. Antun Toni Blažinović, skladatelj i izvođač Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
369 Damir Gönz NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Glazbom se bavim 30 godina.Ponekad kao autor ali u večini kao gitarista raznih grupa (Mandi,Novi Fosili,Crvena Jabuka) na kojima sam svirao kao studijski glazbenik. U karijeri sam snimio oko stotinjak pjesama koje se nalaze na streaming servisima, nikad nisam potpisao ugovor s diskografom i nikad nisam od diskografa primio nikakvu naknadu za korištenje tih snimaka na internetu. Od diskografa ne primam nikakvu naknadu, jedini prihod od izvođačkih prava dobivam od HUZIP-a. Želim primati naknadu preko HUZIP-a za korištenje putem interneta, jednako kao što redovito primam za korištenje putem radija i televizije. Želim da Zakon propiše da se ne mogu odreći prava na naknadu za korištenje mojih snimaka na internetu, jer ako takve odredbe nema diskograf će me ucijeniti da potpišem da se odričem svoje izvođačke naknade u korist diskografa. Želim da Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti moja izvođačka prava i da naknadu od internetskih emitiranja ostvarujem preko HUZIPA koji sam za to ovlastio. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
370 Vlatka Peljhan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
371 BERISLAV BLAŽEVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao profesionalni glazbenik ne ostvarujem nikakva prava od korištenja mojih izvedbi putem interneta. Stoga podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, jednako kao što je to kod emitiranja na radio i tv postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
372 Lea Saric NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao studentica glazbe i dijete odraslo uz roditelje glazbenike, vidim svoju buducnost u toj profesiji i ovim putem zelim podrzati HUZIP jer mislim da strukovna udruga jedino i moze najbolje zastititi moja izvodjacka prava. Kao i ostatak moje generacije svu glazbu slusam na streaming platformama pa se nadam da ce doci do pravedne raspodjele naknada za sve izvodjace. Lea Saric Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
373 Ante Barić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje snimke se koriste na netu, a ja kao izvođač nemam naknadu Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
374 Vjekoslav Hudeček NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
375 zvonko košak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA podržavam prijedlog glazbeničkihstrukovnihudruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno.Nikada nisam s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
376 Ivica Blašković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja naknada na internetu ostvaruje kolektivno, kao što je to kod emitiranja na radio postajama, te da je ta naknada u svakom slučaju neodreciva Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
377 Monika Leskovar Šelendić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani,moje ime je Monika Leskovar i bavim se profesionalno glazbom 30 godina.U potpunosti podržavam akciju u ostvarivanju prava na pravičnu naknadu za korištenje snimljenih izvedbi na internetu,s time da bi svi izvodjaći imali pravo na neodrecivu naknadu koja bi se ostvarila kolektivno. Ne vidim razlog izbacivanja odredbi koja je usvojena prošle 2019 godine. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
378 Radovan Vlatković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ovim putem izražavam svoju potporu nastojanju izvođača u ostvarivanju prava za pravičnu naknadu korištenja snimljenih izvedbi na internetu. Svi bi izvođači trebali imati pravo na neodrecivu naknadu koja bi se ostvarivala kolektivno. Kao glazbenik s dugogodišnjim međunarodnim iskustvom pratim sa zabrinutošću razvoj stanja u umjetničkom stvaralaštvu i smatram da je ovo izvođačko pravo jedan od stupova primanja u našoj profesiji, nešto što je uz veliki trud i napor prošlih generacija bilo ostvareno i što se zbog današnje promjene situacije s obzirom na internet ne može ignorirati. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
379 Željka Veverec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani U želji i nadi za pravednijim način raspodjele smatram da ostvarivanje izvođačkih digitalnih prava može ostvariti na dva načina: Preko HUZIPa kao što je i do sad radio sa radijskim i tv izvođačkim pravima. Ili preko izdavača, ali na način da se svi glazbenici uključuju u izdavačke ugovore snimaka na kojima su prisutni i ako to već do sad nije ostvareno da se uvede maksimalni udio koji izdavač može naplatiti za svoje usluge prikupljanja izvođačkih prava, na isti način kao što je riješen maksimalni udio koji izdavač/publisher može naplatiti autoru od autorskih prava za svoje usluge. Željka Veverec član HGU vokalistica i autorica (Mangroove, Je Veux) Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
380 Toni Starešinić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Iz mog dosadašnjeg iskustva i poznavanja prakse, session glazbenici i glazbeni gosti su u pravilu bili izuzeti iz izdavačkih ugovora koje su izvođači solisti ili bendovi potpisivali sa izdavačima i time preko izdavača nisu ostvarivali nikakve prihode za svoje sudjelovanje na snimkama. S obzirom da su prihodi od digitalne prodaje do sad bili za veliku većinu tih glazbenika praktički zanemarivi glazbenici se nisu opterećivali previše time jer je sve vezano za radijska i tv emitiranja kvalitetno za njih obavljao HUZIP. Kako je svrha ovih novih zakona da glazbenici, autori i izdavači kvalitetnije i konkretnie naplate svoja digitalna prava nužno je da se svi ti glazbenici uključe i u raspodijelu prihoda odnosno ostvarivanje svojih digitalnih prava. To se može ostvariti na dva načina: Preko izdavača na način da se svi glazbenici uključuju u izdavačke ugovore snimaka na kojima su prisutni i ako to već do sad nije ostvareno da se uvede maksimalni udio koji izdavač može naplatiti za svoje usluge prikupljanja izvođačkih prava, na isti način kao što je riješen maksimalni udio koji izdavač/publisher može naplatiti autoru od autorskih prava za svoje usluge. A druga opcija je da tu obavezu na sebe preuzme HUZIP kao što je i do sad radio sa radijskim i tv izvođačkim pravima. Svi smo u istom loncu izvođači, autori i diskografi i svima nam je u interesu da naš radi i naše stvaralaštvo bude adekvatno isplaćeno. Toni Starešinić - samostalni umjetnik, redovni član HDSa, član HGU i HUOKU, (lider sastava Chui i Mangroove, član Edo Maajka bend, Josipa Lisac bend i Je Veux) Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
381 HRVATSKA DISKOGRAFSKA UDRUGA (HDU) NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Potreba donošenja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima proizišla je iz Direktive o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Navedenom Direktivom i ovim Zakonom napokon bi se na ispravan način trebala regulirati autorska i srodna prava sveukupnog sadržaja na Internetu, pri čemu se odredbe Direktive najviše odnose na promijenjeno poslovanje velikih platformi – Google, Youtube i Facebook. Dakle, upravo bi kreativci i stvaratelji sadržaja trebali najviše dobiti donošenjem novog Zakona, a to se u prvom redu odnosi na veće naknade od gore navedenih platformi i bolju transparentnost prema svim nositeljima prava. U ovim nastojanjima svi bi, od autora, izvođača, pa do proizvođača fonograma i svih ostalih kreativaca trebali imati isti cilj, a to su veći prihodi od internetskih giganata i razvoj digitalnog tržišta koje je u Hrvatskoj još uvijek u vrlo osjetljivoj fazi. Nažalost, kod svakog donošenja zakona pa tako i ovog postoje određene interesne skupine i pojedinci koji, usudili bismo se reći, ovaj povijesni trenutak žele iskoristiti i za osobne interese, a ne interese svih kojima ova prava pripadaju. Zato se HDU zalaže da zakonski okvir jasno slijedi odredbe i ciljeve Direktive, što vidimo da je u nacrtu prijedloga ovog Zakona i učinjeno kada govorimo o glazbenom sadržaju. Iz najvećeg broja komentara u postupku ovog javnog savjetovanja, razvidno je kako se manipulira s netočnim informacijama te u nastavku donosimo ključne točke na koje kao udruga moramo profesionalno i odgovorno skrenuti pozornost: 1. Zajedničkim snagama svih unutar glazbene industrije u Hrvatskoj (autora, izvođača i proizvođača fonograma), ali i u Europi postigli smo da se konačno primjereno regulira digitalno tržište, te da oni koji najviše zarađuju na vašim djelima krenu plaćati primjerene i pravične naknade vama kao nositeljima prava (Google, Youtube, Facebook i sl.) 2. Također, za autore i izvođače Direktiva, pa tako i ovaj prijedlog zakona predviđa pravo na primjerenu i razmjernu naknadu kao i pravo na izmjenu Ugovora radi pravičnijeg udjela u zaradi te je time naš zakonodavac u potpunosti ispunio cilj Direktive 3. Prema važećem Zakonu, ali i prema ovom prijedlogu Zakona umjetnici izvođači imaju pravo svoja prava na Internetu ostvarivati bilo individualno bilo kolektivno, što znači da su umjetnici izvođači sve ovo vrijeme mogli svoja prava ostvarivati na internetu ostvarivati preko HUZIP-a 4. Uvođenje obveznog kolektivnog ostvarivanja prava preko izvođačke organizacije značilo bi sljedeće: a) OGRANIČAVANJE PRAVA IZVOĐAČA NA SLOBODU UGOVARANJA Prijedlog da se prava na internetu za izvođače ubuduće ostvaruju samo kolektivno – dakle putem HUZIP-a, izvođačima bi se oduzelo pravo i mogućnost izbora, pa samim time i slobodu ugovaranja. Treba razmisliti koji je tome razlog. Pogrešna je tvrdnja da se time štite prava izvođača, no nije teško prepoznati da svako ograničavanje prava – a o tome se ovdje radi – nikako ne može biti u interesu izvođača. Proizvođači fonograma svjesni su i poštuju pravo izvođača na izbor koji omogućava trenutno važeći Zakon o autorskom pravu, kao i ovaj prijedlog Zakona, a to je da izvođači odaberu upravo onoga tko će štititi njihove interese po najpovoljnijim uvjetima. Ili da svoja prava ostvaruju potpuno samostalno. b) PREDLAŽU SE ZAKONSKE IZMJENE KOJE POGODUJU SAMO HUZIP-u NA ŠTETU IZVOĐAČA Razlog gore opisanom pokušaju ograničavanja prava izvođača nije briga za njihov interes, već ponajprije interes HUZIP-a. Naime, HUZIP-u ne odgovara činjenica da danas više od 95% vas, umjetnika izvođača, svoje pravo na digitalno korištenje glazbe ostvaruje u suradnji s vlastitim diskografima ili samostalno, jer vam je to u obostranom interesu. Razlog tome je jednostavan – HUZIP od takve suradnje (ili vašeg samostalnog ostvarivanja digitalnih prava) nema ama baš nikakve koristi. Naprotiv, prema zakonskom modelu kojeg predlaže HUZIP, izravnu financijsku korist od svakog ostvarivanja digitalnog korištenja glazbe bi imao upravo - HUZIP, jer bi od svake prikupljene naknade zadržao određeni postotak za troškove takvog kolektivnog ostvarivanja digitalnih prava, a troškovi ostvarivanja nisu Zakonom ograničeni. c) OVIM PRIJEDLOGOM UGROŽAVA SE OPSTANAK I RAZVOJ DIGITALNOG TRŽIŠTA GLAZBE Kako znate, digitalno tržište glazbe je u Hrvatskoj i dalje tek u fazi osjetljivog razvoja. Komercijalno je prisutno tek nekoliko servisa za „streamanje“ glazbe. Već se godinama spominje dolazak i drugih najvećih svjetskih platformi (prvenstveno Spotify), no tome je velika prepreka upravo HUZIP sa svojim destruktivnim aktivnostima koje su u potpunoj suprotnosti s načinom funkcioniranja glazbene industrije u EU, ali i svijetu. Zbog takvog se djelovanja Hrvatsku prepoznaje kao zemlju malog tržišta s nerazmjerno velikim rizikom poslovanja, u koju se zbog toga jednostavno ne isplati ulagati. Posljedica toga je da Hrvatska značajno zaostaje u razvoju tog digitalnog tržišta koje je u EU i svijetu postalo značajan izvor prihoda vama izvođačima. d) OVIM PRIJEDLOGOM RUŠI SE USTALJENI I UOBIČAJENI SVJETSKI POSLOVNI MODEL U praksi je pravo na „digitalno“ korištenje snimke u suštini uvijek individualno pravo - dogovor koji nije unificiran, već se razlikuje od slučaja do slučaja, od snimke do snimke. Kada bi se pravo stavljanja na raspolaganje javnosti ostvarivalo isključivo kolektivno cijeli taj posao bi dodatno financijski opteretio organizaciju, tj. nositelje prava – umjetnike izvođače na koje bi se trošak kolektiranja i obrade zasigurno prelio, što bi u konačnici za njih značilo manje prihode od ostvarenih prava. Postavlja se i pitanje kako bi organizacija za kolektivno ostvarivanje prava odredila naknadu koja svakom izvođaču pripada za korištenje njegovih prava. Koji bi bili kriteriji za procjenu doprinosa svakog pojedinog umjetnika izvođača? Znači li to da bi primjerice Petar Grašo dobivao istu naknadu kao i studijski glazbenik koji je sudjelovao u stvaranju njegove fiksirane izvedbe u trajanju od 15 sekundi (npr. back vokal ili klavijaturist)? Znači li to da bi organizacija za kolektivno ostvarivanje prava unificirala naknadu ili bi morala posjedovati sve ugovore koje je umjetnik izvođač sklopio s proizvođačem fonograma za svaku pojedinu snimku? Kada bi se naknada unificirala to bi bilo destimulativno, nerealno i nepošteno u odnosu na tržišnu i umjetničku vrijednost svake pojedine izvedbe i uloge koju izvođač ima jer nisu svi izvođači prepoznati od strane publike na jednak način i nemaju svi jednaku ulogu. Naglašavamo kako se o rješenju koje se predlaže sa strane izvođača raspravljalo u postupku donošenja Direktive, međutim, isto je odbijeno na svim razinama EU (Komisija, Vijeće i Parlament). Naposljetku, želimo vrlo jasno istaknuti kako podržavamo da izvođači dobivaju primjerenu naknadu od iskorištavanja snimki na Internetu te kako svi dionici glazbene industrije moraju biti adekvatno nagrađeni za svoju kreativnost i rad, te se upravo zbog toga zalažemo za dosljednu implementaciju Direktive koja upravo to i predviđa. S poštovanjem, Hrvatska diskografska udruga Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
382 Vedran Križan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, profesionalni sam glazbenik više od 30 godina , kao izvođač, autor i producent. Snimio sam jako puno glazbe. Sva prava od fizičke prodaje, emitiranja na radio i tv postajama , redovno dobivam putem Huzip-a i Zamp-a. Od exploatacije mojih izvedbi na internetu ne dobivam ništa. Trenutno bi se o tome trebali brinuti diskografi, ali nisam njih ovlastio da štite moja izvođačka prava, već HUZIP. Pravo na intelektualno vlasništvo je neotuđivo, i kao takvo mora biti regulirano i na internetu, putem udruga za ostvarivanje kolektivne zaštite. Republika Hrvatska ( kao i ostatak svijeta) je to dužna napraviti. Direktiva EU propisuje primjerenu i razmjernu naknadu za sve - autore, izvođače i proizvođače fonograma. Za SVAKI oblik eksploatacije. U ovom nacrtu zakona ne postoji opcija da kolektivna izvođačka udruga skrbi za glazbu koja se exploatira na internetu, što mi je neprihvatljivo. Pogotovo kad vidimo da budućnost nosi streming i download kao najrašireniji model konzumiranja i exploatiranja glazbe (koja je intelektualno vlasništvo autora i izvođača). Novi Zakon treba odrediti da svi izvođači imaju pravo na neodrecivu naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno, jer smo godinama zakinuti za vlastita prava, upravo zbog nereguliranog zakona. Podržavam prijedlog glazbenih strukovnih udruga i sada je vrijeme da se to promijeni. Zakon u pripremi treba omogućiti slijedeće: -autorska prava pripadaju autorima -izvođačka prava pripadaju izvođačima -fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma S poštovanjem, Vedran Križan , profesionalni samostalni umjetnik Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
383 Rajko Suhodolčan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Samostalni umjetnik, skladatelj, tekstopisac, izvođač, producent, diskograf - SBS Music Dobili smo novu Direktivu EU o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, što znači da bi svaka od 28 članica EU trebala donijeti Zakon u skladu sa tom Direktivom, a koja se odnosi na autorska i srodna prava sveukupnog sadržaja na internetu. Jednostavnim rječnikom, autorska prava koja dosad nisu bila regulirana (ili su bila u najmanjoj mjeri), na velikim platformama (poput You Tube, Google, Facebooka i sl.), donošenjem ovog Zakona u cijeloj EU odsad bi bila puno pravednije evidentirana, pa time i bolje isplaćivana, dakle autori i izvođači bi dobivali u konačnici veće naknade za svoja djela na emitirana na internetu, ako su ih dosad, uopće i dobivali, pošto se s interneta kod nas više-manje sve skida nelegalno, a ne preko ovlaštenih servisa poput Deezera i sl. Taj Zakon u skladu sa Direktivom donosi se na nivou čitave EU, (važno je znati da je Direktiva vrlo tijesno izglasana u EU parlamentu, nakon dugog niza godina lobiranja i borbe diskografa i autorskih agencija da se uvrsti u dnevni red), dakle i kod nas u Hrvatskoj, i govori o tome da bi veliki svjetski servisi koji legalno distribuiraju glazbu na netu konačno mogli doći i uvesti reda i na naše tržište, koje im dosad zbog puno razloga nije bilo zanimljivo (mali broj stanovnika i političko - birokratske prepreke kakvih nema nigdje drugdje Europi). Direktiva je za sve članice EU ista i svi su zadovoljni njome i općenito, mogućnošću provođenja Zakona koji će štititi digitalna prava autora i izvođača, osim…lijepe naše. Ne bi mi bili mi - posebni, kad takvu jednu pozitivnu stvar ne bi zakomplicirali, pa umjesto da se sve institucije za zaštitu autorskih kolektivnih prava slože i daju svoj zajednički doprinos u shvaćanju i prihvaćanju tog zakona koji je dobar za sve kreativce, neki bi od sudionika htjeli biti „veći Pape od samoga Pape“, pa gledajući svoj vlastiti interes iskrivljeno informiraju, ucjenjuju i unose nemir među autorima i izvođačima, (koji bi ubuduće ostvarivali sva svoja digitalna prava preko diskografa, kao i u svim članicama EU), nagovarajući ih na nešto što je protivno Direktivi, pa samim time protuzakonito i neostvarljivo , čime (indirektno) stvaraju skepsu i psihološki nered u provođenju Direktive i donošenju Zakona ,(tom - dosad, jedinstvenom pokušaju usklađivanja tržišta autorskim sadržajem na internetu), čineći na taj način štetu svima nama koji se bavimo tim poslom. Da je to slučaj i u drugim zemljama ili bar nekim članicama EU, možda bi bilo i prihvatljivo, ali raditi presedan u cijeloj EU (što očito nije jasno 90% izvođača koji su potpuno ili djelomično krivo shvatili Direktivu), te tvrdoglavo tražiti nemoguće, komplicirati i odugovlačiti do u nedogled ili do odustajanja od svega - ne vodi nikud! Time samo onemogućavamo donošenje takve uredbe i odbijamo globalne digitalne igrače (koji su svugdje u svijetu prisutni – Spotify, Apple i dr.), preko kojih se danas glazba legalno konzumira i naplaćuju autorska i srodna prava i koji zbog toga neće htjeti na naše „malo i problematično“ tržište i opet ćemo zbog egoizma i parcijalnih interesa ostati posvađani i kratkih rukava, dok će nam se cijela Europa smijati iza leđa. Krajnji rezultat tog „soljenja pameti “ i traženja „na brusu meda“, će biti takav da Direktiva kod nas neće proći, Zakon neće ući u proceduru i hrvatski će autori i izvođači možda još godinama biti u digitalnoj banani! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
384 Dario Vince II. AUTORSKO PRAVO, OPĆENITO O UGOVORU KOMENTAR Volio bih da svi dobronamjerni sudionici u ovoj javnoj raspravi obrate pažnju na tri važna elementa koja kardinalno nedostaju diskusiji. 1. Dobro obratite pažnju na DEFINICIJU AUDIOVIZUALNOG DJELA koju koristi ovaj, a i drugi pozitivni zakoni RH. Pročitajte ju ako treba nekoliko puta, osvrnite se oko sebe i brzo ćete uvidjeti da ona ne opisuje samo igrani, dokumentarni i animirani kinematografski film, nego puno, puno više audiovizualnih oblika koje svakodnevno srećemo oko sebe, a trebala bi poslužiti i za ona koja upravo nastaju negdje u svijetu i bit će iznimno tražena za godinu dana. Ona se naravno odnosi i na nebrojene oblike i forme audiovizualnih djela proizvedenih za televiziju, među njima i one koje običavamo zvati «formati», koji imaju precizno zapisane upute kako što treba biti učinjeno – u slici, tonu i glazbi, a često će vam priložiti i nacrte propisane scenografije i upute za rasvjetu. Tko je glavni autor takvog audiovizualnog djela? Tko su koautori? Tko su autori doprinosa? Kada npr. snimate drugu ili treću sezonu hvaljene i nagrađene dramske serije, a odjednom su tu neki redatelji i direktori fotografije koji prije nisu sudjelovali u proizvodnji prethodnih sezona, vidjet ćete ipak da nova sezona neodoljivo podsjeća na prethodne – po stilu režije, kadriranju, tempu, fotografiji, atmosferi, kao da je isti rukopis, a ipak ga kreiraju posve različiti ljudi. Sve je izvrsno, kreativno i vrhunski, iako je rađeno kao po receptu. Tko je glavni autor u tom slučaju? Tko je autor doprinosa? Možemo se mi praviti da je čovjek na setu koji se sramežljivo naziva «showrunner» neki zalutali Jehovin svjedok, ali koji je razlog što ga svi moraju slušati? Što je s nebrojenim i sve maštovitijim vrstama namjenskih audiovizualnih formi? Što u njihovoj proizvodnji znači kreativni direktor koji je smislio ideju, možda napisao i scenarij i donosi ključne kreativne odluke u daljnjoj realizaciji? Kliknite potom na sada već stari You Tube i naći ćete tu nepreglednu masu audiovizualnih djela, mnoga izvrsno, kreativno i profesionalno napravljena. No mnoga ničime neće odgovarati opisu igranog, dokumentarnog ili animiranog filma. Znači li to da nisu audiovizualna djela? Hmm, jesu. Tako kaže naša zakonska definicija. Tako kaže isti ovaj zakon. Isto vrijedi i za mnoge video igre, najbrže rastući segment audiovizualne industrije u svijetu i Europi. Vrijedi i za brojne inovativne oblike rađene za VR. Ali prijedlog zakona i dosadašnja diskusija nisu predvidjeli mogućnost zaštite i razdiobe autorskih prava njihovim stvarnim autorima. Prije pedeset godina nisu priznati kao umjetnost? Možda, ali to ne znači da nemaju autore, niti da ovo drugo doista uvijek jest umjetnost. To je priličan nedostatak za zakon iz 2020. godine. 2. U diskusijama se na puno mjesta autorska legitimacija uslovljava uvjetom «ako je moguće dokazati». A tko kome to treba dokazati? Tko će biti sudac? I po kojoj će osnovi suditi? Dojmu? Tko će birati ljude s dojmovima? Tko će presuđivati ako su dojmovi različiti? Iz svega do sada napisanoga, očito je da o tome ne bi trebali suditi oni koji su djelo osmislili, napravili, financirali i naručili, pa čak niti oni koji su ga konzumirali. Tko onda? Neka superiorna birokracija? Neka interesna grupa? Konkurencija? Prijatelji? Akademici? Branitelji? Meni se čini krajnje opasnim individualno pravo izmještati od samog autora i onoga koji ga angažira i stavljati u ruke nekom trećem čiju se kompetenciju i neutralnost za konkretnu situaciju ni na koji način ne može utvrditi, a dajemo mu u ruke moć koja znatno prevazilazi onu samog autora. Za početak, nismo ga ni u jednom prijedlogu ni imenovali. U svakom slučaju, nedostaju valjani odgovori na ova pitanja. 3. Zanimljivo je kako je iz većeg dijela zakonskog teksta, a u potpunosti iz naknadne rasprave, nestao proizvođač audiovizualnog djela. Dojam je da je on neko nužno zlo, ali toliko zlo da mu ni naziv ne želimo izgovoriti. Kratko je spomenut filmski producent, ali niti su svi Šveđani plavokosi, pa ni sva audiovizualna djela nisu filmovi. Svi su ovdje, nakon početnih svađa priznati ćemo i snimatelje i montažere, naći ćemo mjesta i za scenske radnike, ali ne, nikako u obuhvat audiovizaulnog djela nećemo priznati postojanje proizvođača, koji vrlo često osmišljava projekt, otkupljuje predložak ili ga naručuje, financira razvoj scenarija i operativnih planova, prikuplja sredstva, aplicira na fondove i koprodukcijske forume, bira i angažira autorske suradnike u koje ulaže znatno prije nego je zatvorio financijsku konstrukciju, pronalazi krajnjeg naručitelja ili investitora, osmišljava načine, tehnologije i uvjete u kojima je pojedinu autorsku ideju ili želju investitora moguće ostvariti itd, itd... Jednom riječju brine za djelo prije nego je počelo nastajati, pa još dugo nakon što je nastalo. On kao da sada smeta i treba ga nekako izbaciti iz algoritma kako bi se nametnuo samo jedan odnos – onaj između pojedinačnog autora i monopolnog privatnog društva za prikupljanje autorskih prava. Ako nam pritom i ispadne koji autor, nije šteta – bit će «prava siročića». Zamišljen je jedan idealan svijet... u njemu postoje prikazivači prepuni novca i sakupljači kolektivnih prava koji će s njima paušalno pregovarati, pa onda, čim marno obračunaju sve svoje troškove, od ostatka po vlastitom algoritmu dijeliti lemozinu autorima. A što preostane, već će se nekako zbrinuti. Nedostaje međutim jedan važan odgovor... a tko će i zašto koordinirati skupne autore i proizvoditi audiovizualna djela od kojih se trebaju skupljati ta sredstva? Nadam se da vas ova pitanja nisu odveć umorila ili povrijedila. U svakoj kreativnoj djelatnosti, pa tako i audiovizualnoj, pitanja autorstva i pravičnih naknada bolna su i važna. Svrha novog zakona trebala bi biti da ponudi zakonska rješenja koja će biti u skladu s vremenom i kontekstom, a pravičnost nametati tako da omogućava razvoj i napredovanje djelatnosti, na osnovama ravnopravnosti i načelne jednakomjernosti za sve sudionike. Ako možemo ikako osigurati da ovaj zakon donese baš to, neophodno je to učiniti prije izglasavanja. PRIJEDLOZI - umjesto sasvim paušalno i selektivno odabranog «filmskog producenta», koristiti termin sukladan definiciji audiovizualnog djela – « proizvođač audiovizualnog djela» - ako se ulazi u podjelu po vrstama odnosa i proizvodnim modelima, uvedite razlikovanje između filmskog, televizijskog i namjenskog producenta, nakladnika producenta, velikog studija i neovisnog producenta – budimo suvremeni, prihvatimo 21. stoljeće. - kada promatramo autorska prava i želimo osigurati njihovu zaštitu i pravičnu naknadu, nemojmo se zatvoriti u malu kutiju – promatrajmo zadatak iz malo više pozicije i prihvatimo da je za ostvarenje cilja nužno ne porušiti sustav čitave industrije, ne učiniti se nekompatibilnim s ostatkom svijeta i primjerice europskim fondovima i koproducentima i ne demotivirati one koji su neophodni da audiovizualna proizvodnja uopće postoji - vratimo se osnovi: želimo razvoj audiovizualne industrije i kreativnosti i pravično nagrađivanje autora, a ne razvoj društava za kolektivno sakupljanje prava (stavak 2 preambule zakona) - ako se želi pogreške i generalizacije izbjeći na način koji predlaže uvaženi i uvijek dragi profesor Turković, onda sistematizacija autora, koautora i autora doprinosa mora odgovarati definiciji audiovizualnog djela, a to znači da danas mora biti znatno šira, preciznija i suvremenija od vrhunskog udžbenika teorije filma otprije četrdesetak godina. Živimo u izrazito vrijeme audiovizualnog – ne režite mu krila i ne prepisujte modele glazbene industrije ili kinematografije dvadesetog stoljeća - ako želimo sačuvati ono domaće audiovizualne industrije što se sramežljivo bori za opstanak kraj puno veće snage uvoznih proizvoda i pritom zaštititi najugroženija autorska prava, ima načina. Stavimo u zakon npr. ovakve odredbe i članke: 1. Proizvođač novog audiovizualnog djela, bio on neovisni proizvođač ili audiovizualni nakladnik ili neki drugi entitet koji proizvodi u vlastitoj produkciji, obavezan je uz naknadu za izvedbu autorskog djela ugovoriti s autorom/autorima i kompenzirati im imovinska prava iskorištavanja autorskog/koautorskog djela na teritoriju RH na razdoblje ne dulje od sedam godina. Po isteku tog razdoblja ili pri prvom korištenju djela za koje proizvođač ne raspolaže dokazom o podmirenju takve obaveze, autor ima pravo svako daljnje iskorištavanje naplaćivati kroz sustav kolektivnog prikupljanja. 2. Autori ranije nastalih djela čija prava iskorištavanja nisu drugačije kompenzirana također imaju pravo na prikupljanje imovinskih prava putem sustava kolektivnog prikupljanja. Neću dalje zamarati, ali mogućnosti su razne, a njihova smislenost, cjelovitost i usuglašenost puno važnija od žurbe. EU je zbog pandemijske ugroze privremeno suspendirala mandatorne rokove harmonizacije lokalne legislative. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
385 Dario Vince II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. KOMENTAR Volio bih da svi dobronamjerni sudionici u ovoj javnoj raspravi obrate pažnju na tri važna elementa koja kardinalno nedostaju diskusiji. 1. Dobro obratite pažnju na DEFINICIJU AUDIOVIZUALNOG DJELA koju koristi ovaj, a i drugi pozitivni zakoni RH. Pročitajte ju ako treba nekoliko puta, osvrnite se oko sebe i brzo ćete uvidjeti da ona ne opisuje samo igrani, dokumentarni i animirani kinematografski film, nego puno, puno više audiovizualnih oblika koje svakodnevno srećemo oko sebe, a trebala bi poslužiti i za ona koja upravo nastaju negdje u svijetu i bit će iznimno tražena za godinu dana. Ona se naravno odnosi i na nebrojene oblike i forme audiovizualnih djela proizvedenih za televiziju, među njima i one koje običavamo zvati «formati», koji imaju precizno zapisane upute kako što treba biti učinjeno – u slici, tonu i glazbi, a često će vam priložiti i nacrte propisane scenografije i upute za rasvjetu. Tko je glavni autor takvog audiovizualnog djela? Tko su koautori? Tko su autori doprinosa? Kada npr. snimate drugu ili treću sezonu hvaljene i nagrađene dramske serije, a odjednom su tu neki redatelji i direktori fotografije koji prije nisu sudjelovali u proizvodnji prethodnih sezona, vidjet ćete ipak da nova sezona neodoljivo podsjeća na prethodne – po stilu režije, kadriranju, tempu, fotografiji, atmosferi, kao da je isti rukopis, a ipak ga kreiraju posve različiti ljudi. Sve je izvrsno, kreativno i vrhunski, iako je rađeno kao po receptu. Tko je glavni autor u tom slučaju? Tko je autor doprinosa? Možemo se mi praviti da je čovjek na setu koji se sramežljivo naziva «showrunner» neki zalutali Jehovin svjedok, ali koji je razlog što ga svi moraju slušati? Što je s nebrojenim i sve maštovitijim vrstama namjenskih audiovizualnih formi? Što u njihovoj proizvodnji znači kreativni direktor koji je smislio ideju, možda napisao i scenarij i donosi ključne kreativne odluke u daljnjoj realizaciji? Kliknite potom na sada već stari You Tube i naći ćete tu nepreglednu masu audiovizualnih djela, mnoga izvrsno, kreativno i profesionalno napravljena. No mnoga ničime neće odgovarati opisu igranog, dokumentarnog ili animiranog filma. Znači li to da nisu audiovizualna djela? Hmm, jesu. Tako kaže naša zakonska definicija. Tako kaže isti ovaj zakon. Isto vrijedi i za mnoge video igre, najbrže rastući segment audiovizualne industrije u svijetu i Europi. Vrijedi i za brojne inovativne oblike rađene za VR. Ali prijedlog zakona i dosadašnja diskusija nisu predvidjeli mogućnost zaštite i razdiobe autorskih prava njihovim stvarnim autorima. Prije pedeset godina nisu priznati kao umjetnost? Možda, ali to ne znači da nemaju autore, niti da ovo drugo doista uvijek jest umjetnost. To je priličan nedostatak za zakon iz 2020. godine. 2. U diskusijama se na puno mjesta autorska legitimacija uslovljava uvjetom «ako je moguće dokazati». A tko kome to treba dokazati? Tko će biti sudac? I po kojoj će osnovi suditi? Dojmu? Tko će birati ljude s dojmovima? Tko će presuđivati ako su dojmovi različiti? Iz svega do sada napisanoga, očito je da o tome ne bi trebali suditi oni koji su djelo osmislili, napravili, financirali i naručili, pa čak niti oni koji su ga konzumirali. Tko onda? Neka superiorna birokracija? Neka interesna grupa? Konkurencija? Prijatelji? Akademici? Branitelji? Meni se čini krajnje opasnim individualno pravo izmještati od samog autora i onoga koji ga angažira i stavljati u ruke nekom trećem čiju se kompetenciju i neutralnost za konkretnu situaciju ni na koji način ne može utvrditi, a dajemo mu u ruke moć koja znatno prevazilazi onu samog autora. Za početak, nismo ga ni u jednom prijedlogu ni imenovali. U svakom slučaju, nedostaju valjani odgovori na ova pitanja. 3. Zanimljivo je kako je iz većeg dijela zakonskog teksta, a u potpunosti iz naknadne rasprave, nestao proizvođač audiovizualnog djela. Dojam je da je on neko nužno zlo, ali toliko zlo da mu ni naziv ne želimo izgovoriti. Kratko je spomenut filmski producent, ali niti su svi Šveđani plavokosi, pa ni sva audiovizualna djela nisu filmovi. Svi su ovdje, nakon početnih svađa priznati ćemo i snimatelje i montažere, naći ćemo mjesta i za scenske radnike, ali ne, nikako u obuhvat audiovizaulnog djela nećemo priznati postojanje proizvođača, koji vrlo često osmišljava projekt, otkupljuje predložak ili ga naručuje, financira razvoj scenarija i operativnih planova, prikuplja sredstva, aplicira na fondove i koprodukcijske forume, bira i angažira autorske suradnike u koje ulaže znatno prije nego je zatvorio financijsku konstrukciju, pronalazi krajnjeg naručitelja ili investitora, osmišljava načine, tehnologije i uvjete u kojima je pojedinu autorsku ideju ili želju investitora moguće ostvariti itd, itd... Jednom riječju brine za djelo prije nego je počelo nastajati, pa još dugo nakon što je nastalo. On kao da sada smeta i treba ga nekako izbaciti iz algoritma kako bi se nametnuo samo jedan odnos – onaj između pojedinačnog autora i monopolnog privatnog društva za prikupljanje autorskih prava. Ako nam pritom i ispadne koji autor, nije šteta – bit će «prava siročića». Zamišljen je jedan idealan svijet... u njemu postoje prikazivači prepuni novca i sakupljači kolektivnih prava koji će s njima paušalno pregovarati, pa onda, čim marno obračunaju sve svoje troškove, od ostatka po vlastitom algoritmu dijeliti lemozinu autorima. A što preostane, već će se nekako zbrinuti. Nedostaje međutim jedan važan odgovor... a tko će i zašto koordinirati skupne autore i proizvoditi audiovizualna djela od kojih se trebaju skupljati ta sredstva? Nadam se da vas ova pitanja nisu odveć umorila ili povrijedila. U svakoj kreativnoj djelatnosti, pa tako i audiovizualnoj, pitanja autorstva i pravičnih naknada bolna su i važna. Svrha novog zakona trebala bi biti da ponudi zakonska rješenja koja će biti u skladu s vremenom i kontekstom, a pravičnost nametati tako da omogućava razvoj i napredovanje djelatnosti, na osnovama ravnopravnosti i načelne jednakomjernosti za sve sudionike. Ako možemo ikako osigurati da ovaj zakon donese baš to, neophodno je to učiniti prije izglasavanja. PRIJEDLOZI - umjesto sasvim paušalno i selektivno odabranog «filmskog producenta», koristiti termin sukladan definiciji audiovizualnog djela – « proizvođač audiovizualnog djela» - ako se ulazi u podjelu po vrstama odnosa i proizvodnim modelima, uvedite razlikovanje između filmskog, televizijskog i namjenskog producenta, nakladnika producenta, velikog studija i neovisnog producenta – budimo suvremeni, prihvatimo 21. stoljeće. - kada promatramo autorska prava i želimo osigurati njihovu zaštitu i pravičnu naknadu, nemojmo se zatvoriti u malu kutiju – promatrajmo zadatak iz malo više pozicije i prihvatimo da je za ostvarenje cilja nužno ne porušiti sustav čitave industrije, ne učiniti se nekompatibilnim s ostatkom svijeta i primjerice europskim fondovima i koproducentima i ne demotivirati one koji su neophodni da audiovizualna proizvodnja uopće postoji - vratimo se osnovi: želimo razvoj audiovizualne industrije i kreativnosti i pravično nagrađivanje autora, a ne razvoj društava za kolektivno sakupljanje prava (stavak 2 preambule zakona) - ako se želi pogreške i generalizacije izbjeći na način koji predlaže uvaženi i uvijek dragi profesor Turković, onda sistematizacija autora, koautora i autora doprinosa mora odgovarati definiciji audiovizualnog djela, a to znači da danas mora biti znatno šira, preciznija i suvremenija od vrhunskog udžbenika teorije filma otprije četrdesetak godina. Živimo u izrazito vrijeme audiovizualnog – ne režite mu krila i ne prepisujte modele glazbene industrije ili kinematografije dvadesetog stoljeća - ako želimo sačuvati ono domaće audiovizualne industrije što se sramežljivo bori za opstanak kraj puno veće snage uvoznih proizvoda i pritom zaštititi najugroženija autorska prava, ima načina. Stavimo u zakon npr. ovakve odredbe i članke: 1. Proizvođač novog audiovizualnog djela, bio on neovisni proizvođač ili audiovizualni nakladnik ili neki drugi entitet koji proizvodi u vlastitoj produkciji, obavezan je uz naknadu za izvedbu autorskog djela ugovoriti s autorom/autorima i kompenzirati im imovinska prava iskorištavanja autorskog/koautorskog djela na teritoriju RH na razdoblje ne dulje od sedam godina. Po isteku tog razdoblja ili pri prvom korištenju djela za koje proizvođač ne raspolaže dokazom o podmirenju takve obaveze, autor ima pravo svako daljnje iskorištavanje naplaćivati kroz sustav kolektivnog prikupljanja. 2. Autori ranije nastalih djela čija prava iskorištavanja nisu drugačije kompenzirana također imaju pravo na prikupljanje imovinskih prava putem sustava kolektivnog prikupljanja. Neću dalje zamarati, ali mogućnosti su razne, a njihova smislenost, cjelovitost i usuglašenost puno važnija od žurbe. EU je zbog pandemijske ugroze privremeno suspendirala mandatorne rokove harmonizacije lokalne legislative. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
386 Marko Lazarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA STUDIJSKI SAM GLAZBENIK I SNIMIO SAM MNOGE VRLO USPJEŠNE SNIMKE KOJE JE MOGUĆE NAĆI NA INTERNETSKIM SERVISIMA  Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima.  Jedina naknada koju uopće primam od mojih izvođačkih prava je preko HUZIP-a. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
387 Menart d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Štovane kolege, zovem se Branko Komljenović i direktor sam diskografske kuće Menart. Rijetko se uključujem u bilo kakve rasprave, ali redovito sudjelujem na svim panelima, koji se bave glazbenom industrijom i pravima, i bio sam dio ekipe koja je zdušno lobirala u EU parlamentu za donošenje ove direktive, i u nekoliko navrata sjedio sam sa hrvatskim predstavnicima u EU parlamentu, da im objasnim zašto bi trebalo glasati za ovu direktivu. Direktivu koja je na kraju imala teške porođajne muke i jedva je prošla glasanje, iz drugog pokušaja, da svi skupa natjeramo velike tehnološke gigante da preraspodijele svoje prihode, i da više novaca od monetizacije dođe u Hrvatsku, puno više nego što dolazi trenutno. U jednoj od tih posjeta EU parlamentu u Strasbourgu, bili smo zajedno sa predstavnicima i HDS Zampa, koji su se priključili delegaciji diskografa, te sa sobom doveli i popularne izvođače Massima, i Miu Dimšić. Nakon tog cijelog truda, kojeg smo svi zajedno uložili, ne bi li došlo do pravednije preraspodjele digitalalnog kolača sa najvećim platformama poput youtubea ili facebooka, sa žaljenjem gledam, kako se EU ideja oko direktive potpuno izokrenula u Hrvatskoj, i kako je ona ovim potencijalnim promjenama koje zaziva HUZIP izgubila svoj smisao. Smisao ove direktive nije da narušava postojeće digitalno tržište, koje u Hrvatskoj ionako nije zaživjelo, već da osnaži trenutne modele licenciranja repertoara. Streaming usluga nigdje u EU ili u svijetu se ne licencira na način, kako je to HUZIP zamislio, dodatno pravo za izvođače, nikome ne bi popravilo status. Mi na takav model licennciranja gledamo samo da dugooročno od njega korist ima HUZIP kao kolektivna organizacija dok će posebno istaknuti izvođači koji trenutno od digitala i imaju neki prihod, sa time manje zarađivati, a ipak nemojmo zaboraviti da su istaknuti izvođači, oni zbog kojih se nekad kupovao CD, a sada se sluša pjesma na streaming servisu. Svaka čast svim session muzičarima, oni su se naplatili već kod snimanja snimke kroz honorar, dobili su prava od emitiranja, i sada bi treći puta na istoj snimci ostvarili neki prihod. Također smatramo da ovaj model kolektivnog licenciranja digitalnog prava koji traži HUZIP dovodi do nesigurnosti na tek uspostavljenom digitalnom tržištu, i kao istaknuti diskografi stalno smo u kontaktima sa svjetskim streaming servisima, i oni su nam jasno istaknuli, da ako se ovo pravo uspostavi može biti samo prepreka u dolasku servisa koji još nisu došli u Hrvatsku, dok neki servisi koji su trenutno prisutni u tom slučaju mogu otići iz Hrvatske, jer nemaju namjere poslovati na malom i problematičnom tržištu, koje im je onda još i poslovno otežano, sa donošenjem novog teško provedivog prava. Uvođenje dodatnog prava za izvođače, izričito je odbijeno u institucijama EU, i uvođenje takvog prava u Hrvatskoj stvorilo bi i pravni presedan, i kao što sam i napisao u svom ostvrtu, stvorilo bi probleme u licenciranju glazbenih streaming servisa. Proizvodnja fonograma je neizostavna djelatnost glazbene industrije. Bilo da se radi o fizičkoj ili pravnoj osobi, proizvođač fonograma je ključna osoba u procesu stvaranja glazbe jer poduzima inicijativu i odgovornost za prvo fiksiranje zvukova izvedbe. Bez proizvođača fonograma i njihove inicijative i investicije ne bi bilo niti snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, odnosno snimljenih autorskih djela. S obzirom na veličinu uloga kao i rizika, proizvođačima fonograma je osobito stalo da ostvare i povrat svojih investicija. Angažman proizvođača fonograma ne podrazumijeva samo novčana ulaganja, već i ulaganje vremena, dijeljenje znanja, ideja i vizija, ali i razne druge aktivnosti kao što su primjerice pružanje poduzetničke i pravne podrške, ulaganje u promidžbu, korištenje raznih komunikacijskih kanala, videoprodukcija i sl. kako bi snimljena izvedba, umjetničko djelo, komuniciralo s publikom, tržištem. Naši djelatnici su svaki dan na raspolaganju izvođačima, sa znanjima koje su stekli godinama rada u digitalnoj distribuciji, to nisu znanja koje imaju kolektivne organizacije, vezane za monetizaicju youtube kanala, formata za upload, što je potrebno da neki izvođače dođe na playlistu nekog servisa, i da se genaralno ostvari prihod na servisu koji ima 50 miliona pjesama, i gdje je 100 000 hrvatskih master snimaka samo kap u moru. Hrvatska diskografska industrija u cjelosti ulaže sve veći napor kako bi poradila na transparentnosti digitalnih reporta, koji su isto sastavni dio ove direktive, iako je za njih rok uvođenje 3 godine, dakle godina duže, od uvođenja direktive, cijela glazbena industrija radi na uvođenju aplikacije Now is digital, koji će izvođačima, koji su potpisali ugovor sa diskografom, pružiti potpuni uvid u digitalna primanja u real timeu. Radi se o apliakciji sličnoj kakvu za sada koristi Sony Music i Universal Music, najveći majori u svjetskoj diskografiji, sa stotinama miliona dolara prihoda od streaminga. Hrvatska bi trebala biti prva država gdje bi svi diskografi trebali početi koristiti takvu aplikaciju, da omogućimo našim izvođačima uvid u sve digitalne prihode, kako se oni negdje pojavljuju. Zbog svega navedenog u ovom podužem tekstu smartam da nije oportuno u hrvatsko zakonodavstvo uvoditi novo pravo za izvođače, Prava su već obuhvaćena ugovorima s proizvođačima fonograma koji ih licenciraju digitalnim platformama. Novo pravo izvođača ne bi stvorilo novi prihod, već jednostavno raspodijelilo postojeće prihode na način da bi ih udaljili od diskografskih kuća i umjetnika izvođača i preusmjerili studijskim glazbenicima koji su već plaćeni za svoj rad. Taj bi se prihod distribuirao preko kolektivnih organizacija što podrazumijeva dodatne troškove administracije i naknade. Novo pravo nalagalo bi novi teret licenciranja glazbenim servisima da pregovaraju s kolektivnim organizacijama dok su prava već plaćena, s tim da će se svako novo plaćanje predstavljati gubitak prihoda glazbenih kuća. Učinak na sustav licenciranja glazbe bio bi golem. Direktiva već reformira prava izvođača na način koji je uravnotežen i odražava godine preispitivanja i pregovora. Važno je usvojiti nova pravila i ne otvoriti ih ponovo. Novo bi pravo drastično utjecalo na sposobnost proizvođača fonograma da ulažu u glazbu i na broj i raznolikost umjetnika s kojima mogu raditi, i moramo na kraju to naglasaiti, da krizom u diskografiji, gdje je prodaja nosača zvuka, drastično pala, su ipak najviše bili pogođeni diskografi, i sada uvođenje novog prava za izvođače, teško tu ravnotežu glazbene industrije opet nakrivljuje, i donosi novi disbalans. Hvala na čitanju, i pozdrav, Branko Komljenović Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
388 Umjetnička organizacija Studio Maraton NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Dobar dan, pozdravljam sve prisutne. Moje je ime Olja Dešić, samostalni sam umjetnik i umjetnički voditelj Studija Maraton, glazbeno produkcijske organizacije. Osvrnut ću se na temu izbacivanja diobe prihoda izvođača glazbe u snimkama koje će se digitalno distribuirati u budućnosti. Neću o brojkama i postocima, svoj ću osvrt fokusirati na vrijednost doprinosa izvođača glazbenoj industriji i šteti koja im se nanosi krivo postavljenim zakonom. Kao glazbenik aktivan sam od svoje trinaeste godine, dakle već 32 godinu života sudjelujem u kreativnim procesima koji stvaraju glazbeni proizvod ponuđen krajnjem korisniku, u bilo kakvom poslovnom modelu. Profesionalni sam studijski i koncertni glazbenik te sam u karijeri surađivao s većinom eminentnih glazbenika u Hr i našoj široj regiji. Osim što sam i sam izvođač, također sam i autor i glazbeni/izvršni producent projekata u koje okupljam razne glazbenike izvođače, dakle izravno upošljavam honorarne suradnike za projekte u kojima izvode u studiju glazbu drugih autora i solista. Ti glazbenici su s punim pravom zaslužili svoja prava ostvarena korištenjem glazbe online ili offline, to je potpuno svejedno. U pitanju je samo promjena poslovnog modela, no ne i prava onih koji su stvorili proizvod.
Ako se prikupljaju prava za autore, automatski treba dio prava biti proslijeđen i izvođačima na snimkama. Zašto? 1. Na razini isporuke usluge koju su obavili izvođači, nije li i to nekakvo intelektualno vlasništvo, a ne samo "dionica" koju je isporukom izvođači “predali” zauvijek i bezuvjetno? 2. Zato jer su pri snimanju, a obzirom na moguću zaradu te pjesme u budućnosti potplaćeni za možda najbolju dionicu odsviranu u povijesti diskografije neke države. 
Nadalje, najčešće su izostavljeni iz poslovnih ugovora s diskografima i ne primaju nikakva mehanička prava ili postotke od prodaje ili streaminga. Ostvaruju prihod isključivo od prihoda HUZIP-a, kolektivne zaštite izvođačkih prava. 
Većina solo izvođača u svojim diskografskim ugovorima potpisivanim u zadnjih 30 godina ne uključuje izvođače na svojem albumu, pa čak i u velikim bendovima članovi nemaju ugovor s diskografom. Naprotiv solist još pritom u svojem ugovoru s izdavačem ima famozni članak u kojem solist jamči izdavaču da izvođači na pjesmi nemaju potraživanja od izdavača, a istog nije platio. I time svi od izvođača peru ruke. 
No oni koji ne smiju prati ruke su zakonodavci!
 3. Zato jer su unaprijedili pjesmu i dodali joj vrijednost (da - i financijsku!) unošenjem svojih dodatnih ideja i nisu nam isporučili neku potrošnu robu kratkog vijeka, već glazbenu dionicu koja fiksiranjem na fonogram traje u smislu prikupljanja prava koliko traje prikupljanje autorskog prava nad tom pjesmom. Dali su svoje intelektualno vlasništvo na daljnje raspolaganje, ali ne bezuvjetno. Nisu se odrekli nikakvim potpisom. 4. Jer su pozvani u studio da sudjeluju u entuzijastičkom stvaranju "baš ove najbolje pjesme na svijetu" i time su dio kreativnog procesa u u kojem svaki pravi glazbenik koji u studio uđe sudjeluje u svojem punom kapacitetu, ne opterećujući se tada samo novcem. Pritom im skromni honorar predstavlja samo avans, a ne jedina pravična naknada za daljnje neograničeno iskorištavanje doprinosa na predmetnoj snimci. 5. Jer zaslužuju da skupa sa svim autorima koji su sudjelovali u pjesmi, npr. ako ista postane veliki hit, gledajući u milijunske preglede na digitalnim servisima, imaju osjećaj ponosa i zadovoljstva, a ne osjećaja prevare i izostavljenosti. I da to vide na svojem žiro računu jer su svoj posao obavili pošteno, s pažnjom vrhunskog umjetnika. Da rezimiram: Ovo što se sprema navedenim zakonom je težak udarac cijeloj profesiji glazbenika izvođača. Oni to nisu nikome poklonili, već su svoje audio signale fiksirali na fonogram, utkali svoju osobu u pjesmu. Nisu poklonili svoj rad niti ga se odrekli pismenim ili usmenim putem. Svi drugi u lancu buduće digitalne distribucije, naprotiv, nisu oštećeni, njima prihodi stalno rastu i rasti će u budućnosti online života i tehnologije koja ulazi. Svi moramo pravedno dalje. Smatram da zakon o autorskom pravu koji se poziva na direktive EU ne smije na taj način pogodovati isključivo tržišnim lobijima i zanemariti dokazani ljudski kapacitet. Nije fer, niti je za ponos i čast društvu koje se želi nazvati "uređenim". Srdačan pozdrav, Olja Dešić, profesionalni samostalni umjetnik. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
389 Bruno Urlić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, već preko 25 godina bavim se izvođenjem raznih vrsta glazbe od klasike do jazz-a., S obzirom da sam prošao i cijelu glazbenu naobrazbu od niže škole do akademije, može se reći da sam u glazbi praktički cijeli život. Djelujem kao aranžer, autor, producent, studijski glazbenik, te live-izvođač. Surađivao sam na preko 1000 raznih izvedbi i smatrao sam da sve vrste mojih izvedbi štiti HUZIP, jer sam im za to dao suglasnost. Ideja da takvu „zaštitu“ rješava diskograf je blago zastrašujuća, jer mislim da oni jednostavno nemaju senzibilitet potreban za brigu prema izvođačima. Mislim da njihova pažnja „dopire“ eventualno do nositelja projekta, a sve nakon toga su „nepredviđeni troškovi“. Mislim da je samo po sebi jasno da se izvođačka prava ubiru preko agencije koja u svom imenu ima (ZIP)-zaštitu izvođačkih prava. To je ujedno i jedina agencija kojoj sam dao punomoć da u moje ime prikuplja plodove mog rada, kako u Hrvatskoj, tako i u ostatku svijeta. Ne vidim po čemu bi glazba s interneta bila izuzeta iz ovih pravila i tražila svoj put mimo procedure. Izvođačka prava pripadaju izvođačima i tu po meni ne bi smjelo biti zabune. To pravo mora biti neodrecivo, jer sve drugo stvara pomutnju. Vjerojatno ni sami nismo svjesni koliko je do sad novaca otišlo u krivom smjeru, ali vrijeme je da se to konačno razjasni na pravi način. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
390 Fedor Boić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA AUTOR SAM,PRODUCENT I STUDIJSKI GLAZBENIK. U POSLJEDNJIH 30 GODINA SNIMIO SAM MNOGE VRLO USPJEŠNE SNIMKE KOJE JE MOGUĆE NAĆI NA INTERNETSKIM SERVISIMA. NIKADA NISAM SA DISKOGRAFIMA POTPISAO NIKAKAV UGOVOR VEZAN ZA INTERNETSKA PRAVA, NITI SAM OD DISKOGRAFA PRIMIO BILO KAKVU NAKNADU ZA KORISTENJE MOJIH SNIMAKA NA INTERNETSKIM SERVISIMA. JEDINA NAKNADA KOJU UOPĆE PRIMAM OD MOJIH IZVOĐAČKIH PRAVA JE PREKO HUZIP-A. PUTEM PUNOMOĆI SAM OVLASTIO HUZIP DA ŠTITI MOJA IZVOĐAČKA PRAVA I ZA KORIŠTENJE MOJIH SNIMAKA NA INTERNETU. U CIJELOSTI PODRŽAVAM PRIJEDLOG GLAZBENIČKIH STRUKOVNIH UDRUGA DA SE MOJA PRAVA NA INTERNETU OSTVARUJU KOLEKTIVNO, I DA JE TA NAKNADA NEODRECIVA, KAO ŠTO JE TO KOD EMITIRANJA NA RADIO I TV POSTAJAMA. Srdačan pozdrav, Fedor Boić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
391 Goran Delač NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, glazbom se bavim cijeli svoj život, od svoje 8 godine, a profesionalno zadnjih 20 godina, profesionalno znači da samo živim od toga. Višestruki sam dobitnik nagrade "Status" i dobitnik sam nagrade "Porin", bio sam i još uvijek jesam član mnogih renomiranih glazbenih sastava, član pratećih bendova mnogih hrvatskih umjetnika i pjevača. Jedinu naknadu koju primam je od HUZIP-a preko izvođačkih prava. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. Podržavam prijedlog svih glazbenih strukovnih udruga da je moja naknada preko interneta neodreciva isto kao i na radio postajama i televiziji. Kako i sama direktiva kaže: • autorska prava pripadaju autorima • izvođačka prava pripadaju izvođačima • fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma Molio bih vlasti da pronađu riješenje da se odupru megalomaniji koja već dugi niz godina pokušava uzeti ono što nam pripada. Nadam se da će Republika Hrvatska biti pametna i zaustaviti ovakvo ponižavanje glazbene industrije i zaštititi moja prava i dati pravo nadoknade za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
392 Stanko Šarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Više od 30 godina se bavim glazbom profesionalno, u početku kao izvođač. Iza mene i mojih kolega su više od 30 albuma i više od 300 studijskih snimki. U zadnje vrijeme, okolnosti su me natjerale na autorske pokušaje i na pokretanje tvrtke koja se bavi nakladništvom upravo zbog nezadovoljstva nakon usporedbe svih tih triju prava. Pitanje autorskih, nakladničkih i izvođačkih prava mogu sagledati objektivno iz sva tri kuta. Moje uvjerenje je kako su izvođačka prava svih ovih godina zbog raznih razloga bila na najnižoj zapravo sramotnoj razini. Ovim putem zahtijevam od zakonodavca pošteni pristup pitanju izvođačkih prava i ugradnji istih u budući zakon. Do sada smo imali kolektivnu zaštitu izvođačkih prava kroz udrugu HUZIP, koja možda nije bila savršena ali bila je bolja od nikakve što se naslućuje iz ovog zakonskog prijedloga. Stajalište glazbeničkih strukovnih udruga kako bi odnos nakladničkih i izvođačkih prava trebao biti 50:50% odgovara uloženom u kreativni proces i to bi svakako trebalo ugraditi u zakonsko rješenje. Istraživanja u zapadnim zemljama su pokazala kako nakladnici u tom novom modelu uzimaju najveći dio, gotovo 50% od bruto zarade, platforme za distribuciju (streaming) nešto manje od 20%, promotori autorskih prava 10%, država od poreza oko 20%, jako popularni izvođači manje od 5% a glazbenici koji su snimali u studijima i stvarali glazbu od tog imaju 0%. To stanje je duboko nepošteno i kao takvo je neodrživo zato u novom zakonskom rješenju treba te odnose dovesti u ravnotežu kako bi se poticala kreativnost glazbenika izvođača bez koje cijela priča pada u vodu. lp, Stanko Šarić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
393 Krunoslav Dražić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Samostalni sam umjetnik, autor, aranžer, studijski glazbenik, stoga moja egzistencija uvelike ovisi o autorskoj i izvođačkoj naknadi. Uskoro će biti trideset godina otkako se bavim (isključivo) glazbom. Dobitnik sam mnogobrojnih priznanja i nagrada od kojih bih posebno istaknuo nagradu Status koju sam u primio četiri puta u proteklih pet godina. Jedina naknada koju uopće primam od mojih izvođačkih prava je preko huzip-a kojeg sam putem punomoći ovlastio da štiti moja izvođačka prava u svim segmentima, pa tako i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Krunoslav Dražić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
394 Krešimir Tomec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Studijski sam glabenik, autor i producent. Bavim se glazbom 30 godina i snimio sam mnoge uspješne pjesme koje se nalaze i na internetskim platformama. Obzirom da nisam nikad potpisao da se odričem svojih izvođačkih prava u korist izdavača, očekujem da Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti moja izvođačka prava i da naknadu od internetskih emitiranja ostvarujem preko HUZIPA koji sam za to ovlastio. Sramotno je da se u ovakvim zakonima isključuju prava glazbenika-izvođača, bez kojih te snimke ne bi postojale. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
395 Suzana Cesnjaj NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Profesionalna sam klasična pjevačica. Potpisala sam HUZIP-u punomoć, kojom sam ga ovlastila da kolektivno ostvaruje moja prava na internetu. Diskografima nikad nisam potpisala ništa. Zahtijevam da Republika Hrvatska ovim Zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu (činjenje dostupnim javnosti) na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na NEODRECIVU naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. Srdačno, Suzana Češnjaj Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
396 Tomislav Mužek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA OPERNI SAM PJEVAČ I VEĆ DUGI NIZ GODINA PROFESIONALNO DJELUJEM U HRVATSKOJ I INOZEMSTVU. NISAM NIKADA S DISKOGRAFIMA POTPISAO NIKAKAV UGOVOR VEZAN UZ INTERNETSKA PRAVA, NITI SAM OD NJIH PRIMIO BILO KAKVU NAKNADU ZA KORIŠTENJE MOJIH SNIMAKA NA INTERNETSKIM SERVISIMA. JEDINA NAKNADA KOJU UOPĆE PRIMAM OD MOJIH IZVOĐAČKIH PRAVA JE PREKO HUZIP-a. PUTEM PUNOMOĆI SAM OVLASTIO HUZIP DA ŠTITI MOJA IZVOĐAČKA PRAVA I ZA KORIŠTENJE MOJIH SNIMAKA NA INTERNETU. U CIJELOSTI PODRŽAVAM PRIJEDLOG GLAZBENIČKIH STRUKOVNIH UDRUGA DA SE MOJA PRAVA NA INTERNETU OSTVARUJU KOLEKTIVNO, I DA JE TA NAKNADA NEODRECIVA, KAO ŠTO JE TO KOD EMITIRANJA NA RADIO POSTAJAMA. Direktiva EU propisuje primjerenu i razmjernu naknadu za sve - autore, izvođače i proizvođače fonograma, za svaki oblik eksploatacije. Sve je jednostavno: • autorska prava pripadaju autorima • izvođačka prava pripadaju izvođačima • fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma Svatko ima pravo odabrati način prikupljanja naknade za svoja prava. Očekujem da Republika Hrvatska ovim Zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu (činjenje dostupnim javnosti) na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na NEODRECIVU naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. LIJEPI POZDRAV, TOMISLAV MUŽEK, OPERNI PJEVAČ Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
397 ALEN SVETOPETRIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA STUDIJSKI SAM GLAZBENIK I SNIMIO SAM MNOGE VRLO USPJEŠNE SNIMKE KOJE JE MOGUĆE NAĆI NA INTERNETSKIM SERVISIMA Nisam nikada s diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima. Jedina naknada koju uopće primam od mojih izvođačkih prava je preko HUZIP-a. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
398 Nataša Mirković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Jedina naknada koju uopće primam od mojih izvođačkih prava je preko HUZIP-a. Direktiva EU propisuje primjerenu i razmjernu naknadu za sve - autore, izvođače i proizvođače fonograma, za svaki oblik eksploatacije. Sve je jednostavno: • autorska prava pripadaju autorima • izvođačka prava pripadaju izvođačima • fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma Država ima obvezu iznaći zakonodavni model koji će osigurati i izvođačima (jednako kao i autorima) primjerenu i razmjernu naknadu. Očekujem da Republika Hrvatska ovim Zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu (činjenje dostupnim javnosti) na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na NEODRECIVU naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
399 Zlatan Došlić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kao studijski glazbenik sam u posljednjih 30-tak godina snimio mnogo uspješnih snimaka koje se danas mogu naći na internetskim servisima. Jedina naknada koju dobijam od mojih izvođačkih prava je od HUZIP-a, kojeg sam preko punomoći ovlastio da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno i da je ta naknada neodreciva, kao što je to slučaj kod emitiranja na radio postajama. Ne vidim nikakvu razliku između toga da netko sluša moju izvedbu na radiju ili preko interneta. Od radija dobijem naknadu, a od interneta ništa. Svirao sam na snimkama koje objavljuje više diskografa., a naknadu za korištenje tih snimaka na internetu mi ne isplaćuje niti jedan. Kao studijski glazbenik primam isključivo jednokratnu naknadu za snimanje, ali nikada nisam potpisao ništa što bi značilo da se odričem bilo kakvih daljnjih naknada za iskorištavanje te snimke, a apsolutno odbijam ideju da bi se jednokratna uplata pretvorila u doživotni prijenos mojih izvođačkih prava na diskografa. Želim da Zakon propiše da se ne mogu odreći prava na naknadu za korištenje mojih snimaka na internetu, jer u nedostatku takve odredbe, diskograf će me ucijeniti da potpišem da se odričem svoje izvođačke naknade u korist diskografa. Po direktivi EU, izvođačka prava pripadaju izvođačima, te država ima obvezu iznaći zakonodavni model koji će osigurati i izvođačima (kao i autorima) primjerenu i proporcionalnu naknadu. Ja kao studijski glazbenik, po zakonu imam ista prava kao i glavni izvođač. Pisana forma ugovora nužna je da bi se točno moglo znati kome sam dao koja prava, za koji teritorij i za koje vrijeme. Bez pisane forme , a pogotovo bez tih bitnih elemenata, uvijek će druga strana tvrditi da sam dao sve, zauvijek, bez prava na ikakvu naknadu. Očekujem da Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu (činjenje dostupnim javnosti) na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na NEODRECIVU naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
400 ZVONIMIR BAJEVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao višegodišnji član Jazz orkestra HRT-a, Jazz orkestra HGM-a, osnivač sastava B's FUNstallation, Lasse Lindgren Big Constellation, pridruženi član raznim sastavima i izvođačima, i studijski glazbenik, snimio sam velik broj vrlo uspješnih snimki koje se mogu naći i na internetskim streaming servisima. Nikada nisam sa diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima. Jedina naknada koju primam od mojih izvođačkih prava je isključivo preko HUZIP-a. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu, te ovim putem u cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Ja, kao studijski i orkestralni glazbenik, po zakonu imam ista prava kao i glavni izvođač. Pisani ugovor je jedini način da dokažem koja prava sam dao, a koja nisam. Pogotovo za ona prava koja u vrijeme kada se bilo kakav ugovor potpisivao nisu niti postojala. S poštovanjem, Zvonimir Bajević Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
401 Nikola Predović II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Moje zanimanje na filmskom setu zove se filmski fotograf. Uloga filmskog fotografa je uglavnom da kroz fotografiju zainteresira gledatelja da kupi kino ulaznicu, ali i da dokumentira proces koji se dešava iza kamere. Fotografija nastala u promotivne svrhe ovisi o poslu koji su za potrebe filma odradili direktor fotografije, glumci, slikar maske, kostimograf, scenograf. Dakle, svi oni koji su kreirali vizualni dio, a čija su autorska prava nacrtom novog zakona uskračena. Budući da su autorska prava fotografa neupitna, nije li apsurdno da svi nabrojani koji su direktno sudjelovali u izradi AV djela budu zakinuti? Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
402 Ivana Plechinger Kovačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, U vrijeme dok sam se aktivno bavila glazbom izdala sam tri albuma, u međuvremenu pjevala sam u različitim projektima. Od svih radijskih i televizijskih emitiranja dobivam naknadu za svoja izvođačka prava, za što sam putem punomoći ovlastila HUZIP, jednako tako želim da HUZIP štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Smatram da nije pošteno da mi se ne isplaćuju izvođačka prava kada netko sluša moju pjesmu na internetu, ako je svima jasno da je pošteno da se ta prava isplaćuju kada ljudi slušaju istu pjesmu na radiju ili televiziji. Očekujem da Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti moja izvođačka prava i da naknadu od internetskih emitiranja ostvarujem preko HUZIPA koji sam za to ovlastila. Ponosna sam na Hrvatsku što je uvijek bila ispred ostalih država naše regije po pitanju zaštite autorskih i izvođačkih prava i uvjerena sam da će se to tako i nastaviti pošto nam je svima u interesu da ova zemlja ima nove "Olivere, Arsene i Runjiće". Nemojte dozvoliti da ovakvim propustom uzmete dobar vjetar iz jedra broda svih izvođača Hrvatske... Unaprijed hvala, s poštovanjem, Ivana Plechinger Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
403 Bruno Kovačić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani! Glazbom se bavim 35 godina. Autor sam, studijski glazbenik, aranžer i producent. Dobitnik sam nagrade Status i višestruki sam dobitnik nagrade Porin. Napisao sam i snimio mnoge uspješne pjesme koje se mogu naći na internetskim servisima. Kao što sam siguran da će o mojim autorskim pravima brinuti HDS Zamp, tako želim biti siguran da će o mojim izvođačkim pravima brinuti HUZIP. HUZIP sam, naime, ovlastio da kolektivno prikuplja moja prava na internetu. Diskografe nisam. To znači da potpuno podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno. Kao što se već niz godina uspješno ostvaruju od svih radio i televizijskih emitiranja. Dakle ako netko na internetu sluša ili gleda snimku u kojoj sam sudjelovao kao izvođač očekujem zaštitu odnosno isplatu mojih izvođačkih prava za što sam ovlastio HUZIP. A ne diskografe. Očekujem da Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti moja izvođačka prava i da naknadu od internetskih emitiranja ostvarujem preko HUZIPA koji sam za to ovlastio. Diskografe nisam. Bruno Kovačić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
404 Ivana Čabraja NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, studijska sam glazbenica i snimila sam brojne vrlo uspješne snimke koje je moguće naći na internetskim servisima. Putem punomoći sam ovlastila HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu. U cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Želim primati naknadu preko HUZIP-a za korištenje putem interneta, jednako kao što redovito primam za korištenje putem radija i televizije te očekujem da će Republika Hrvatska ovim zakonom zaštiti ovo moje pravo. Ivana Čabraja Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
405 Luka Tralić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Profesionalni sam glazbenik - autor, izvođač i glazbeni producent. Kao takav sam istovremeno konzument i autorskih i izvođačkih i fonogramskih prava, pa ću se usuditi smatrati da dovoljno poznajem sustav kakav je sada i onaj koji se ovim prijedlogom Zakona pokušava napraviti u budućnosti. Ideja da se izvođačka prava s internetskih servisa prepuste diskografu koji će ih kasnije po svome nahođenju možda isplatiti izvođaču (u praksi će to biti eventualno onom glavnom, ne i pratećim izvođačima) je potpuno nelogična. Ako sustav emitiranja putem stream servisa na internetu usporedimo s radio difuzijom gdje publika dobiva priliku poslušati ali ne i posjedovati neku snimku, i u tom slučaju izvođača štiti HUZIP, potpuno je nelogičan prijedlog ovog Zakona da se princip naplate tih istih djela na internetu postavi drugačije. Ako se autorska prava na internetu već sada štite kolektivno preko HDS/ZAMP-a, zar nije razumno da na istom izvođačka također štitimo kolektivno preko HUZIP-a? Prepustiti diskografu da prikuplja izvođačka prava s emitiranja na internetu vodi prema nekoliko problema. Želimo li možda dodatno opteretiti diskografe da još i taj dio posla moraju obavljati, ili im pak dajemo priliku da se za te svoje usluge ugrade s postotkom koji će naplatiti kao manipulativni trošak i time samo umanjiti već sada minijaturne prihode koje izvođači mogu ostvariti od emitiranja na internetu? Proizvodimo li time nove (nepotrebne) posrednike? Ili možda ne budu posrednici nego postanu krajnji korisnici izvođačkih prava koja će zadržati! Smatram da je jedini pravedan (a i logičan) sustav koji bi ovim Zakonom trebalo potvrditi da se izvođačka prava štite kolektivno preko odgovarajuće udruge koja se time bavi te da ta prava trebaju biti neodreciva. Kao izvođači svi smo mi potpisali suglasnost o zastupanju HUZIP-u i s povjerenjem se uzdamo da oni taj posao mogu obavljati najodgovornije. Na žalost ovaj je trenutni prijedlog ZAPSP-a u suprotnosti s tim i postavljen je da pogoduje jednoj skupini (diskografu) nauštrb onoga kome ta prava pripadaju. s poštovanjem, Luka Tralić Elemental Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
406 Goran Končar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Goran Končar,violinist izvedba je oduvijek osnov glazbenog izričaja bez obzira radi li se o umjetničkoj izvedbi ili zabavi. Ne ulazeći u sustav vrednovanja , već sam logičan način mišljenja nalaže da naknadu na temelju svojih izvođečkih prava trebaju dobiti izvođači. U Hrvatskoj nam na profesionalnoj razini ostvarenje tih prava u ovom slučaju i prava na glazbu slušanu preko interneta može osigurati samo Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava HUZIP. Načelo pravednosti je osnov svakog pozitivnog zakona, pa ako se u ovom slučaju zanemare prava onih koji izvedbom stvaraju glazbu , postavlja se pitanje stručnosti,morala,etike i čestitosti predlagača kao i uopće smisla donošenja novog zakona. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
407 Mirela Priselac NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Ja sam Mirela Priselac Remi, članica benda Elemental. Bavim se muzikom 22 godine i surađivala sam s nekoliko velikih diskografa. Niti jedan – NIKADA – nije mi isplatio niti lipe za korištenje mojih pjesama na internetu. Mnogi moji ugovori s diskografima, potpisani još tijekom 2000-ih, ni ne spominju digitalnu distribuciju muzike. To, naravno, ne spriječava diskografe da je nude na digitalnim platformama, bez moje privole. To je prljava igra gdje se lovi u mutnom. Meni je osobno dosta toga da me stalno netko vesla i zakida za ono što mi po svoj logici stvari pripada. Ne želim tuđe... Autorske udruge neka štite autore, diskografske udruge diskografe, a izvođačke neka štite izvođače. Jedino u što se kao umjetnica mogu pouzdati su udruge za kolektivnu zaštitu. I zato želim da moja izvođačka prava na internetu uređuje i za mene vodi HUZIP. Nikome drugom ne vjerujem. HUZIP vodi točnu evidenciju o mom cjelokupnom opusu, što se tiče televizija i radija. Logično je da će voditi evidenciju i o mojoj muzici na internetu! Molim naše zakonodavce da se nas, umjetnika, ne odreknu nego da zaštite naša prava i saslušaju nas. Mi najbolje znamo, iz prakse, kako stvari stoje. Zato je naš glas pri izradi ovog zakona krucijalan! Ako nas sada ostavite na cjedilu, kao izvođače, osudit ćete nas na bijedu i prevaru dok god bude muzike u digitalnom obliku. Molim vas da budete svjesni ozbiljnosti ove situacije! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
408 matej milošev NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, kao pridruženi član raznim sastavima i izvođačima, i studijski glazbenik, snimio sam priličan broj vrlo uspješnih snimki koje se mogu naći i na internetskim streaming servisima. Nikada nisam sa diskografima potpisao nikakav ugovor vezan uz internetska prava, niti sam od njih primio bilo kakvu naknadu za korištenje mojih snimaka na internetskim servisima.  Jedina naknada koju primam od mojih izvođačkih prava je isključivo preko HUZIP-a. Putem punomoći sam ovlastio HUZIP da štiti moja izvođačka prava i za korištenje mojih snimaka na internetu, te ovim putem u cijelosti podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno, i da je ta naknada neodreciva, kao što je to kod emitiranja na radio postajama. Ja, kao studijski glazbenik, po zakonu imam ista prava kao i glavni izvođač. Pisani ugovor je jedini način da dokažem koja prava sam dao, a koja nisam. Pogotovo za ona prava koja u vrijeme kada se bilokakav ugovor potpisivao nisu niti postojala. Hvala, Matej Milošev Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
409 Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika (HDGU) Kao udruga koja okuplja 581 umjetnika izvođača klasične glazbe, dajemo svoje primjedbe na predloženi tekst Zakona kako slijedi: Neugodno smo iznenađeni činjenicom da u prijedlog Zakona nije implementirana odredba članka 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Jedan od važnih ciljeva donošenja novog Zakona upravo je njegovo usklađivanje s navedenom Direktivom, stoga je zabrinjavajuća spoznaja da su neke od spomenutih odredbi – koje su postojale u radnoj verziji Zakona – iz nepoznatih razloga uklonjene iz verzije koja se daje na javnu raspravu. U situaciji kad je zbog koronavirusa praktički svim umjetnicima na svijetu onemogućeno javno nastupanje, a samim time i zarađivanje za vlastiti život, i kada je internet postao središnje i jedino mjesto na kojem izvođači mogu izraziti svoju kreativnost, Republika Hrvatska donosi zakon u kojem izvođačima ne daje mogućnost da ostvare naknadu za takvo korištenje njihovih izvedbi. Naprotiv, umjesto toga, ozakonjuje višegodišnju kontinuiranu nemoralnu uzurpaciju izvođačke naknade od strane proizvođača fonograma. Naši članovi i inače vrlo teško dolaze do diskografa, a kada i dobiju priliku snimiti nosač zvuka, ni na koji način nisu pravno niti financijski zaštićeni od njegove daljnje distribucije u digitalnim medijima. Osim što su mnoge snimke izvođača klasične glazbe snimljene još u vrijeme prije postojanja interneta, s velikom većinom izvođača diskografi nisu nikad ugovorno uredili plaćanje navedenih naknada. Iz naše perspektive, teško je razumljivo da Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kao i Ministarstvo kulture koje zbog umjetnika postoji, predlaže zakon u kojemu su izvođači i dalje potpuno izloženi samovolji i ucjenama diskografa kao industrije čiji je dominantni posao postao trgovina pravima, kako vlastitim, tako i pravima izvođača koja im ni po čemu ne bi smjela pripadati, osim ako nisu primjereno ugovorno regulirana i financijski kompenzirana. Struka i javnost odavno su usuglašeni oko činjenice da je klasična glazba najmanje komercijalni dio glazbene izvođačke prakse te je, barem u Hrvatskoj, najčešće prepuštena dobroj volji i entuzijazmu pojedinaca i rijetkih institucija da održe koliko – toliko prihvatljivu razinu i dinamiku ne samo koncerata, već i diskografskih projekata. Pritom, nažalost, umjetnički dio produkcije snimke, vrlo često ostaje lišen bilo kakve naknade. Upravo suprotno, koncerti i na njima ostvarene snimke gotovo su uvijek financirani iz fondova za kulturu lokalne i državne uprave. Ista je stvar i s diskografskim projektima klasične glazbe u koje diskografi vrlo rijetko investiraju vlastita sredstva budući da ih smatraju neprofitabilnima. Članak 18. gore spomenute Direktive, kojeg je Republika Hrvatska dužna implementirati u ovaj Zakon, donosi pravedno rješenje za izvođače koje pretpostavlja da čak i u slučaju da su pravo distribucije na internetu prenijeli na diskografa, zadržavaju pravo na naknadu za takvo korištenje. Dakle, kao što od svakog drugog korištenja svojih izvedbi (npr. na radiju, televiziji i sl.) ostvaruju pravo na odgovarajuću pravičnu naknadu, da tu naknadu ostvare i od korištenja tih istih izvedbi na internetu. Izvođači ne traže ništa što im ne pripada, niti, za razliku od proizvođača fonograma, žele oteti nečija tuđa prava. Izvođači samo žele prava koja im pripadaju i koja su im zajamčena člankom 18. Direktive, a čiji smisao niti jednom rečenicom u prijedlogu zakona u odnosu na izvođače nije implementiran. Stoga, u ime članova Hrvatskog društva glazbenih umjetnika zahtijevamo da se u Zakon implementira članak 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, na način da se unesu odgovarajuće odredbe: a) kojima bi svi nositelji izvođačkih prava, bez obzira radilo se o glavnim ili pratećim izvođačima, ostvarivali naknadu za činjenje dostupnim javnosti svojih snimljenih izvedaba, b) kojima bi, pri eventualnom ugovornom raspolaganju navedenim pravima u korist treće osobe, izvođaču ostalo neodrecivo pravo na navedenu naknadu, te c) kojima bi se izvođačka naknada s osnova činjenja dostupnim javnosti snimljenih izvedbi ostvarivala kolektivno, putem HUZIP-a kao nadležne udruge za kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava u Republici Hrvatskoj koja jedina raspolaže podatcima koji garantiraju ispunjavanje svrhe i cilja članka 18. direktive, a to je da naknada za izvedbu stigne do onoga koji je tu izvedbu stvorio, i tako omogućio prihod i onome čije je djelo izveo, i onome koji je snimku distribuirao. Na kraju, zaključno - bez izvođača snimka ne postoji, i nitko u cjelokupnom procesu bez njih ne bi ostvario apsolutno nikakav prihod. Dopustiti da se na ovakav način marginalizira, umanji, pa i ponizi doprinos izvođača u stvaranju snimki od strane onih nadležnih državnih tijela čija je temeljna zadaća i svrha postojanja da zaštiti umjetnike i njihovo stvaralaštvo, za članove naše udruge je posve neprihvatljivo. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika Ilica 42/II, 10000 Zagreb Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
410 Ivan Stančić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Dragi “naši & vaši! Iskreno se nadam da će ova inicijativa ostvariti pametna rješenja, biti pravedna u stvarnu korist svih izvođača i pravaca hrvatske glazbe. Širite aktivno i predložite svoje ideje, kao npr Clear Bill / Long Love! Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
411 Miroslav Lesić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Pojedinac sam,studijski glazbenik već više od 25 godina, izvođač , autor i producent, višestruki dobitnik nagrada „Status“ i „Porin“ , a od čega posljednjih 15 godina priznat i od strane Ministarstva kulture kao samostalni umjetnik. Bio sam i/ili još uvijek jesam članom mnogih renomiranih glazbenih bandova i pjevača – band HRTa (A -strana, The Voice...) , Mužek&Trio , Gibonni, , Vanna, Nina Badrić, Toni Cetinski itd..., a kao studijski „session“ glazbenik - još i puno više - popis imena je predug za sada sve ih nabrojati, a to se ne odnosi samo za Republiku Hrvatsku , već i na Europu te cijelu regiju... Ove podatke ne navodim zato da bi se pohvalio nekome tko čita, već zato da naglasim činjenicu da kroz te godine u mojoj „fonoteci“ imam preko 50 sati (3000min) snimljene glazbe, o kojoj meni kao izvođaču tih snimljenih djela od prvog dana brine jedna jedina udruga, a to je HUZIP - koji na kraju ima i moju punomoć da me zastupa po toj osnovi. Velik dio tih snimaka moguće je naći na nekom od internetskih servisa kao i na svim televizijama i radijskim postajama, te je HUZIP kao takav - jedini koji meni isplaćuje naknadu koja mi pripada od mojih izvođačkih prava, te ovim putem moram reći da u cijelosti podržavam prijedlog svih glazbeničkih strukovnih udruga da se moja PRAVA NA INTERNETU OSTVARUJU KOLEKTIVNO, te da je ta naknada NEODRECIVA, kao što je to i kod emitiranja na radio postajama te televizijama diljem svijeta. Obzirom da u HUZIP imam potpuno dugogodišnje povjerenje u obavljanju te zadaće, zaista želim da i dio koji meni kao izvođaču pripada , a odnosi se na glazbu koja se „konzumira“ preko interneta, i dalje u cjelosti prikuplja HUZIP , a ne netko treći s kojim nemam niti želim imati dogovor. Važno je napomenuti da sam prilikom svih dosadašnjih snimanja , ako je bilo tako dogovoreno, primio isključivo jednokratnu naknadu za snimanje. Nikada nisam potpisao ništa što bi značilo da se odričem bilo kakvih daljnjih naknada za iskorištavanje te snimke. Od HUZIP-a redovno primam naknadu za emitiranje na radiju i televiziji, a od diskografa ili nekog trećeg ne primam ništa, niti sam ikad nešto primio. Za kraj mislim da je sve najlakše svesti na sljedeće: • autorska prava pripadaju autorima • izvođačka prava pripadaju izvođačima • fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma Zahtjevam da se ove stavke vrate u nacrt zakona kojih sada nema. S poštovanjem, Miroslav Lesić Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
412 Goran Rukavina NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani Problem je više nego očit! Dovodi se u pitanje opstanak struke! Pridružujem se suglasno komentarima kolega. Jedini i siguran način da se ostvari bilo kakva naknada od izvođačkih prava na internetu je isključivo preko kolektivne zaštite izvođača. I želim da Zakon propiše da se ne mogu odreći prava na naknadu za korištenje mojih snimaka na netu kao izvođač. Hvala Goran Rukavina Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
413 Ivan Repusic NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Postovani, izrazavam svoju punu potporu u nastojanju izvođača u ostvarivanju prava na pravičnu naknadu za korištenje snimljenih izvedbi na internetu, s time da bi svi izvođači imali pravo na neodrecivu naknadu koja bi se ostvarivala kolektivno. To su stavke koje bi bilo nužno vratiti u nacrt Zakona. S postovanjem, Ivan Repusic Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
414 Zoran Katić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Član Simfonijskog orkestra HRT-a Poštovani, Nit vodilja svih prezentacija Direktive Europskog parlamenta o autorskom pravu i srodnim pravima, te njene primjene u zakonodavstvo RH, ako me sjećanje dobro služi, glasila je da će kroz implementaciju Direktive, izvođači, kao glavni element samog kreativnog stvaranja, dobiti mehanizam koji će im osigurati pravo na isplatu naknade za reprodukciju na internetu. Moram izraziti duboko razočaranje trenutnim prijedlogom Zakona. Nakon velikih obećanja koje smo imali priliku slušati u javnim istupima i tribinama o novom sustavu regulacije koji omogućava pravičnu naknadu izvođačima, prema prikazanom od toga neće biti ništa. Iako je u uvodu Zakona naznačeno kako trenutna pravna situacija ne regulira pitanja prava na digitalnom tržištu , u njegovoj se razradi problem ne rješava pozitivno za glazbenike. Time izvođači, kao najbitniji elementi stvaranja, ostaju bez svojih prava i naknada. Očigledno se ponovila priča, koja je više puta u svjetskoj pravnoj praksi uspjela zaustaviti promjenu. Ako netko ne želi ostati bez svog prava ili u većini slučajeva prihoda, kod rušenja prijedloga novog propisa ili zakona, uvodi sumnju u njegovu korist, te na taj način odgađa i održava status quo. Ista taktika vjerojatno je primjenjena i u našem slučaju, prihodi koji se ostvaruju kroz digitalnu reprodukciju već godinama ne dolaze do onih koji su ih omogućili, izvođača. Zar bi tako trebalo ostati u budućnosti? Konkretno, zar zakonodavac ne smatra da bi SVI izvođači , bilo dirigenti, solisti, članovi ansambala i orkestara, glavni i prateći glazbenici, trebali ostvariti naknadu za izvođenje njihovih izvedbi na internetu? Postoji li ikakva sumnja da bi prava trebala biti neodreciva? Mislite li da se uz sadašnji prijedlog Zakona, u kojem se izvođačka prava ne bi ostvarivala kolektivno (preko izvođačkih udruga), izvođači ne bi doveli u situaciju u kojoj potpisivanjem ugovora prava prenose na diskografe? Pa upravo takva situacija može postati praksa, i jedino je Zakon poput ovog može spriječiti. Na kraju, osobno moram izraziti svoju najdublju sumnju, da ako se u Zakon odmah ne uvedu potrebne izmjene, izvođači će trajno ostati bez svojih prava i naknada. I nemojmo biti naivni ako mislimo da bi se naknadnim izmjenama u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti ista prava mogla ostvariti. Na žalost, praksa pokazuje da prava koja se jednom izgube, gotovo ih je nemoguće naknadno vratiti. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
415 Dražen Baljak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Već 22 godine sam član rock grupe Let 3, a u glazbenoj karijeri sam bio član mnogih drugih rock bendova (RiVal, Unlogic Skill, Mlat, Mr.Lee & IvaneSky...) te sam kao glavni izvođač (dio stalne postave navedenih grupa) s istima snimio jedanaest dugosvirajućih albuma i nebrojeno puno singleova. Sva glazba koju sam ikada snimio dostupna je na raznim streaming platformama na webu. Nikada mi od streaminga glazbe na internetu, koju sam kao dio grupa zajednički pripremao, suaranžirao i na kraju i snimio u studiju, kao izvođaču nije isplaćena niti jedna lipa. S druge strane, svoje izvođačke naknade za glazbu korištenu na radiju i TV-u uredno primam preko HUZIP-a kojeg sam kao udrugu za zaštitu mojih izvođačkih prava za to davno opunomoćio. U ovom nacrtu zakona ne vidim da bi neka kolektivna izvođačka udruga skrbila za moju glazbu koja se streama na internetu. A ja, za korištenje putem interneta, želim primati naknadu preko HUZIP-a, jednako kao što redovito primam za korištenje putem radija i televizije. Neobjašnjiv mi je stoga trenutni nacrt zakona u kojem to uopće nije opcija. Pozivam stoga da Republika Hrvatska ovim Zakonom zaštiti moja prava na naknadu za korištenje mojih snimljenih izvedbi na internetu na način da se u Zakon ugrade odredbe prema kojima bi svi izvođači imali pravo na neodrecivu naknadu za korištenje snimaka putem interneta, a koja bi se ostvarivala kolektivno. Na kraju, izvođačka prava na internetu, uskoro možda i jedinom relevantnom tržištu, i naknade koje iz njih slijede, nužno je baš sad kad su upravo izvođači najpogođeniji COVID situacijom koja je rezultirala zabranama javnog okupljanja - pravično urediti. Baljak Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
416 Goran Karan NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani Od vitalne je važnosti osigurati i pravno i pravedno regulirati zaštitu izvođačkih prava na digitalnim platformama kroz HUZIP, jer jedino takav pristup može osigurati budućnost i opstojnost svima svima koji se bave ili će se profesionalno baviti glazbom. Sadšnji model će dovesti do vrlo brzog gašenja struke i umjetnosti koja nosi hrvatski jezik kroz vrijeme koje dolazi. Svi koji sudjeluju u stvaranju glazbe- od kompozitora, izdavača i diskografa imaju jasno reguliran status i prava koja realiziraju kroz svoje udruge, tako da je zahtjev iz ođača za istim načinom raspodjele sredstava legitiman i de facto i de iure. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
417 Sanja Doležal NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Glazbom se bavim od 1981. godine. Prvo kao članica teen sastava Prva Ljubav, zatim kao članica grupe Novi Fosili. Do sada sam u karijeri snimila preko dvadesetak albuma, nosača zvuka. Sve pjesme koje sam otpjevala, nalaze se danas na internetu. Od korištenja tog sadržaja u kojem sam sudjelovala kao izvodjač, ne dobivam novce. Nikad nisam potpisala da se te snimke mogu koristiti i na internetu, jer u vrijeme potpisa mojih ugovora s diskografom, internet nije niti postojao. Izvođačka prava primam isključivo preko HUZIP-a. Ne tražim ništa što mi ne pripada po zakonu , osim pravedne raspodjele naknada za koristenje mojih prava na internetu. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
418 PAOLO SFECI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Bio sam kao glavni izvođač član grupa Aerodrom, Parni valjak i Boa, i s njima snimio dvadestak albuma. Osim toga sam jedan broj snimaka snimao kao gostujući glazbenik, recimo na prvom albumu Prljavog kazališta snimio sam nekoliko pjesama. Sve snimke koje sam snimio su danas na internetu. Ni za iskorištavanje snimaka mojih bandova, niti za ove snimke na kojima sam gostovao nikad od diskografa nisam dobio ni lipe. Jedini prihod od mojih izvođačkih prava koji sam u životu primio je preko HUZIP-a. Nisam nikad nikome potpisao nikakav ugovor o prijenosu prava na internetu, a snimke na kojima sviram se nalaze na Deezeru, i diskografi naplaćuju moja izvođačka prava. Te su snimke i po sadašnjem zakonu na Deezeru nelegalno. Zbog toga zahtjevam da se u ZAPSP ugrade prijedlozi koji nisu nikakva naša izmišljotina nego su to zahtjevi svih izvođačkih udruga u Europi i međunarodnih organizacija izvođača, a to su: - neodrecivo pravo na izvođačku naknadu za svako iskorištavanje mojih snimaka - obvezno kolektivno ostvarivanje prava na internetu, odnosno činjenja dostupnim javnosti, Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
419 Elda Pliško Horvat IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 190. U potpunosti podržavam čl. 190., osobito st. 3. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
420 Elda Pliško Horvat IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 189. U potpunosti podržavam čl. 189. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
421 Hrvatska glazbena unija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Hrvatska glazbena unija – HGU, kao udruga koja okuplja više od 5000 glazbenika, izvođača popularne glazbe, ovime daje svoje primjedbe i prijedloge na predloženi nacrt Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Polazne osnove i trenutna situacija u RH: a) po važećem zakonu - svi izvođači na snimci imaju izvođačko pravo, ne samo glavni izvođači. b) Direktiva EU o autorskom pravu i srodnim pravima (Članak 18.) na jedinstvenom digitalnom tržištu izričito navodi da će države članice osigurati da svi autori i izvođači prime odgovarajuću i razmjernu naknadu za korištenje njihovih snimaka na internetu. c) Direktiva EU je prepustila nacionalnim zakonodavstvima da svaka država uredi to područje, a s glavnim ciljem da kreativci (autori i izvođači) ostvare svoja prava i dobiju pravičnu naknadu. d) Velika većina izvođača nije nikad potpisala nikakav ugovor o prijenosu svojih izvođačkih prava na bilo koga, što znači da su pravno još uvijek vlasnici svojih izvođačkih prava e) Diskografi su se u odnosu prema digitalnim servisima neutemeljeno legitimirali kao vlasnici snimaka na kojima su sva prava regulirana i pokrivena ugovorima, i već godinama naplaćuju diskografska, ali i SVA izvođačka prava od korištenja glazbenih snimki na internetu. f) Pretpostavljamo (jer su podatci poslovna tajna) da neki manji dio te naknade diskografi prosljeđuju do nekih glavnih izvođača (i to samo nekih). g) U najvećem broju slučajeva nikakva naknada ne dolazi do izvođača. Osvrt na postojeći prijedlog zakona: U prijedlogu Zakona, odredba članka 18. Direktive EU o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu nije implementirana na odgovarajući potreban način , kad su u pitanju umjetnici izvođači. Predlagatelj Zakona, Državni zavod za inelektualno vlasništvo, i njemu nadređeno Ministarstvo kulture, čak i po cijenu neusklađenosti s Direktivom, ne uvažava trenutno nezakonito i nepravedno stanje navedeno pod d), e) i g). U više navrata smo naglašavali činjenicu da ogromna većina umjetnika izvođača u RH (veliki broj glavnih i 100% pratećih glazbenika) ne ostvaruje nikakvu naknadu za korištenje njihovih izvedbi na internetu. Umjesto iznalaženja zakonodavnog rješenja za taj problem koje bi bilo u skladu s Direktivom EU, u prijedlogu Zakona izrijekom se navodi mogućnost konvalidacije nepostojećih pisanih ugovora, čime bi se ozakonile paušalne i neutemeljene tvrdnje diskografa da su plaćanje te naknade uredili usmenim ugovorima s izvođačima. Većina izvođača nije nikada zaključila takve ugovore. Pogotovo se to odnosi na novi oblik iskorištavanja snimaka – "streaming". U vrijeme snimanja velikog broja snimaka koje se danas koriste internet nije postojao, te stoga prava takvog iskorištavanja snimaka nisu niti mogla biti prenesena za diskografe. Napominjemo pritom da Direktiva izričito navodi da jednokratna uplata glazbeniku ne znači automatski da je on prenio sva prava trećoj osobi, čak i ako postoji ugovor u tom smislu, jer svaki izvođač ima svoja zakonska prava (pravo na naknadu) za svo vrijeme trajanja izvođačkih prava na snimci (u ovom času 70 godina od dana prve objave snimke). Jednokratna isplata tj. otkup svih prava jednom uplatom, po Direktivi može biti isključivo pojedinačni izuzetak, u posebnim zakonom propisanim i opravdanim slučajevima, a nikako ne pravilo ili uobičajena praksa. Članak 18. gore spomenute Direktive EU navodi sljedeće: "autori i izvođači, čak i u slučaju da su pravo korištenja na internetu prenijeli na diskografa, zadržavaju pravo primiti odgovarajuću i razmjernu naknadu za takvo korištenje". Dakle, kao što od svakog drugog korištenja svojih izvedbi (npr. na radiju, televiziji i sl.) ostvaruju pravo na odgovarajuću pravičnu naknadu, pravo na takvu naknadu imaju od korištenja tih istih izvedbi na internetu, budući nema nikakvog razloga da se korištenje iste snimke na radiju i na glazbenom servisu, u pogledu prava na naknadu, tretira različito. Posebno je iznenađujuće da Državni zavod za intelektualno vlasništvo (koji bi upravo to vlasništvo trebao štiti) i Ministarstvo kulture (koje zbog umjetnika postoji), predlažu zakon kojim se ne štite prava umjetnika izvođača. Naprotiv, zakon otvara mogućnost da drugi subjekti raspolažu naknadom za ta prava. Svjedočimo situaciji u kojoj je zbog pandemije koronavirusa svim umjetnicima na svijetu onemogućeno javno nastupanje. Internet je postao jedino mjesto na kojem izvođači mogu izraziti svoju kreativnost, i generirati neki prihod. Stoga još više čudi, i krajnje je neprihvatljivo da Republika Hrvatska donosi zakon u kojem izvođačima ne osigurava mogućnost da ostvare naknadu za takvo korištenje njihovih izvedbi. Naprotiv, predlaže nastavak postojeće negativne prakse, a to je da naknadu za izvođačka prava neovlašteno prikuplja diskografska udruga. Postavlja se pitanje može li ikome biti logično i normalno ozakoniti nelegalno zadržavanje izvođačke naknade od strane diskografa. Jedino pravno održivo i pravedno rješenje polazi od sljedećih načela i vrlo je jednostavno: − autorska prava pripadaju autorima − fonogramska prava pripadaju proizvođačima fonograma − izvođačka prava pripadaju izvođačima I svaka od ove tri skupine vlasnika prava sama odlučuje kako upravljati svojim vlastitim pravima. Trenutna verzija prijedloga zakona koja je na javnoj raspravi - ovu opciju ne sadrži. Jamstvo koje postoji u Direktivi nije u ovom prijedlogu Zakona osigurano izvođačima niti jednom jedinom rečenicom, te stoga smatramo da Direktiva nije implementirana na način na koji je to obveza RH. Stoga ovime, u ime 5000 izvođača, članova naše udruge, zahtijevamo da se u Zakon implementira članak 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, na način da se unesu odgovarajuće odredbe: a) kojima bi svi nositelji izvođačkih prava ostvarivali naknadu za činjenje dostupnim javnosti svojih snimljenih izvedaba, b) kojima bi, pri eventualnom ugovornom raspolaganju navedenim pravima u korist treće osobe, izvođaču ostalo neodrecivo pravo na navedenu naknadu, te c) kojima bi se izvođačka naknada s osnova činjenja dostupnim javnosti snimljenih izvedaba ostvarivala kolektivno, putem HUZIP-a kao nadležne udruge za kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava u Republici Hrvatskoj jer se u ovom načinu korištenja realno i objektivno prava ne mogu ostvariti individualno niti naknada može stići do svih izvođača. Upravo je korištenje preko internetskih platformi najmasovniji oblik korištenja u povijesti, gdje je individualno pregovaranje, koje se u načelu mora ugovorno regulirati PRIJE samog čina korištenja, potpuno nemoguće. Prema našim saznanjima, odgovarajuće odredbe su već postojale u radnoj verziji Zakona koja je prezentirana Radnoj skupini za izradu Zakona neposredno prije stavljanja Zakona na javnu raspravu, a koje su iz nekog nepoznatog razloga izostale u verziji koja je stavljena na javnu raspravu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
422 Vjekoslav Vrdoljak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA U potpunosti podržavam stav Enesa Midžića. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
423 Marko Šolić IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 190. Podržavam predloženu izmjenu zakona u obliku članka 190. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
424 Marko Šolić IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 189. Podržavam predloženu izmjenu zakona u obliku članka 189. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
425 Antonija Parlov II. AUTORSKO PRAVO, Članak 12. U nastavku bih nabrojala sve članke koji se tiču struke u kojoj patim. AUTORSKA DJELA KOJIMA SE AUTOR NE MOŽE UTVRDITI ILI PRONAĆI (DJELA SIROČAD) Pravo na poŠtivanje autorskog djela PRAVO NA POŠTIVANJE ČASTI ILI UGLEDA AUTORA Javno izvoĐenje Javno prenoŠenje Javno priopĆavanje emitiranja, REEMITIRANJA,PRIJENOSA IZRAVNIM PROTOKOM i činjenja dostupnim javnosti PRIMJENA NAČELA DRŽAVE PODRIJETLA NA PRATEĆE INTERNETSKE USLUGE PRAVO DAVANJA PRISTUPA JAVNOSTI DJELIMA KOJE SU UČITALI KORISNICI NA PLATFORMAMA ZA DIJELJENJE SADRŽAJA PUTEM INTERNETA PRAVO Prerade PRAVO NA PRIZNANJE UMJETNIKA IZVOĐAČA AUTORSKA DJELA STVORENA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA I VISOKIM UČILIŠTIMA U ZNANSTVENOM, UMJETNIČKOM I NASTAVNOM RADU Poglavlje 4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU Prenosivost autorskog prava Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem prava iskoriŠtavanja OdreĐivanje naknade za koriŠtenje autorskog djela OBVEZA TRANSPARENTNOSTI Propast IZVORNIKA i pripremljenog izdanja PRAVO PRISTUPA AUTORSKOM DJELU Trajanje autorskog prava za djelo NEPOZNATOG AUTORA PRAVA NAKLADNIKA INFORMATIVNIH PUBLIKACIJA INFORMATIVNA PUBLIKACIJA, USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA, NAKLADNIK INFORMATIVNE PUBLIKACIJE NAKLADNIK INFORMATIVNIH PUBLIKACIJA KAO NARUČITELJ ILI POSLODAVAC NEORIGINALNA BazA podataka, proizvoĐAČ NEORIGINALNE baze podataka KORIŠTENJE AUTORSKIH DJELA U SUDSKIM, UPRAVNIM I DRUGIM SLUŽBENIM POSTUPCIMA CITATI, KRITIKE, OSVRTI, POPRATNO I INCIDENTALNO KORIŠTENJE SLOBODNO KORIŠTENJE RADI JAVNE SIGURNOSTI PODACI KOJI SE NOSITELJIMA PRAVA, DRUGIM ORGANIZACIJAMA ZA KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE PRAVA I KORISNICIMA DAJU NA ZAHTJEV PODACI KOJI SE JAVNO OBJAVLJUJU IZDAVANJE ODOBRENJA ZA KORIŠTENJE INTERNETSKIH PRAVA NA AUTORSKIM GLAZBENIM DJELIMA ZA VIŠE DRŽAVNIH PODRUČJA PRIMJENA ZAKONA NA PREDMETE ZAŠTITE NASTALE PRIJE NJEGOVA STUPANJA NA SNAGU NeovlaŠteno kolektivno ostvarivanje prava Nedostavljanje podataka ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKA Javno prikazivanje Primljeno na znanje Komentar naveden uz članak 12. Nacrta prijedloga Zakona je primljen na znanje, no iz njega ne proizlazi nikakav prijedlog niti je dana konkretna primjedba, te se predlagatelj na komentar ne može očitovati.
426 HUOKU-Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA HUOKU - Hrvatska udruga komornih i orkestralnih umjetnika, koja okuplja 1.518 profesionalnih orkestralnih, komornih, zborskih i jazz umjetnika izvođača, ovime daje svoje primjedbe i prijedloge na predloženi nacrt Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima: U prijedlogu Zakona, ni na koji način, u odnosu na umjetnike izvođače, nije implementirana odredba članka 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. S obzirom da je jedan od primarnih ciljeva donošenja novog Zakona upravo njegovo usklađivanje s navedenom Direktivom, izostanak implementacije navedenog članka ostavlja bojazan da je i ostatak zakona površno sastavljen i da njegov sadržaj na kraju neće biti u skladu s navedenom Direktivom. Predlagatelj Zakona, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, niti njemu po tom pitanju nadređeno Ministarstvo kulture, čak i pod cijenu neusklađenosti s Direktivom, ne želi uvažiti više puta naglašavanu činjenicu da 98% umjetnika izvođača u Republici Hrvatskoj (od kojih su 100% prateći glazbenici) ne ostvaruje nikakvu naknadu za korištenje njihovih izvedbi na internetu. Umjesto toga, ozakonjuju  paušalne, nedokumentirane i neutemeljene tvrdnje diskografa da su plaćanje te naknade uredili ugovorima s izvođačima, iako navedenih 98% izvođača nije nikada zaključilo takve ugovore, te iako u vrijeme snimanja velikog broja snimaka koje se danas koriste internet nije čak niti postojao, te stoga ta prava nisu niti mogla biti prenesena za diskografe. Za naše članove potpuno je neprihvatljiva i odredba koja predviđa konvalidaciju nepostojećih ugovora, koja legalizira očitu otimačinu izvođačkih prava koja je već u tijeku nekoliko godina. Posebno je ta odredba neshvatljiva s obzirom da zakonodavac kroz zakon inzistira na tome da se radi o individualnim pravima, znači svaki naš član je vlasnik svojih prava, dok ih vlastoručnim potpisom ne prenese nekom drugom. Intelektualno vlasništvo je vlasništvo kao i svako drugo, i ovakav prijedlog je svojevrsna konfiskacija imovine, i to u korist onih koji već imaju svoje zakonsko pravo, a sada im se očito namjerava bez ikakve naknade izručiti drugo srodno pravo. U tom kontekstu posve je licemjerno što se ta prava u zakonu uopće nazivaju izvođačkima, da je zakonodavac konzekventan napisao bi da na internetu postoje samo prava proizvođača fonograma. U današnje vrijeme kada se diskografija svodi najčešće samo na distribuciju sadržaja čiju je proizvodnju organizirao i financirao netko drugi, najčešće sam izvođač ili grupa izvođača, zaista ne vidimo nikakvu razliku između proizvođača fonograma i npr. proizvođača cipela, ili primjerice proizvođača nekih biljnih preparata i suplemenata prehrani. Stoga je za nas zaista neshvatljivo da Državni zavod za intelektualno vlasništvo, koji bi upravo to vlasništvo trebao štiti, a i Ministarstvo kulture koje zbog umjetnika postoji, staje na stranu posrednika koji sadržaj distribuiraju, a protiv umjetnika izvođača, kreativaca koji su taj sadržaj stvorili, i čije su stvaralaštvo dužni štititi. Krajnje je neprimjereno da, u situaciji kada je zbog pandemije koronavirusa svim umjetnicima na svijetu onemogućeno javno nastupanje i samim time i zarađivanje za vlastiti život, i kada je internet jedino mjesto na kojem izvođači mogu izraziti svoju kreativnost, Republika Hrvatska donosi zakon u kojem izvođačima ne daje mogućnost da ostvare naknadu za takvo korištenje njihovih izvedbi. Umjesto toga, ozakonjuje višegodišnju kontinuiranu, prijevarnu i nemoralnu otimačinu izvođačke naknade od strane proizvođača fonograma. Članak 18. gore spomenute Direktive, donosi pravedno rješenje za izvođače da, čak i u slučaju da su pravo distribucije na internetu prenijeli na diskografa, zadržavaju pravo na naknadu za takvo korištenje. Dakle, kao što od svakog drugog korištenja svojih izvedbi (npr. na radiju, televiziji i sl.) ostvaruju pravo na odgovarajuću pravičnu naknadu, da tu naknadu ostvare i od korištenja tih istih izvedbi na internetu, budući nema nikakvog razloga da se korištenje iste snimke na radiju i na glazbenom servisu, u pogledu prava na naknadu, tretira različito. Za razliku od proizvođača fonograma koji otimaju tuđa prava, izvođači žele samo prava koja im pripadaju i koja su im zajamčena člankom 18. Direktive. Jamstvo koje postoji u Direktivi nije u ovom prijedlogu Zakona osigurano izvođačima niti jednom jedinom rečenicom, te stoga smatramo da Direktiva nije implementirana na način na koji je to obveza RH. Stoga ovime, u ime 1.518 izvođača HUOKU - Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika, članova naše udruge, zahtijevamo da se u Zakon implementira članak 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, na način da se unesu odgovarajuće odredbe: a) kojima bi svi nositelji izvođačkih prava, bez obzira radilo se o glavnim ili pratećim izvođačima, ostvarivali naknadu za činjenje dostupnim javnosti svojih snimljenih izvedaba, b) kojima bi, pri eventualnom ugovornom raspolaganju navedenim pravima u korist treće osobe, izvođaču ostalo neodrecivo pravo na navedenu naknadu, te c) kojima bi se izvođačka naknada s osnova činjenja dostupnim javnosti snimljenih izvedaba ostvarivala kolektivno, putem HUZIP-a kao nadležne udruge za kolektivno ostvarivanje izvođačkih prava u Republici Hrvatskoj, koja jedina raspolaže potrebnim podatcima o učešću izvođača na pojedinim snimkama, i time može garantirati da će naknada zaista stići do onih koji su tu snimku stvarali. Tim više što su, prema našim saznanjima, odgovarajuće odredbe već postojale u radnoj verziji Zakona koja je prezentirana Radnoj skupini za izradu Zakona neposredno prije stavljanja Zakona na javnu raspravu, a koje su iz nekog nepoznatog razloga izostale u verziji koja je stavljena na javnu raspravu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Navodi u komentaru ne odgovaraju činjeničnom stanju. Prava koja su ovim Nacrtom prijedloga Zakona dodijeljena umjetnicima izvođačima usklađena su kako s člankom 18. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, dodatno pojašnjenim recitalom (73) na kojeg upućujemo, tako i s Ugovorom o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WPPT), kao i s Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu. Osobito se ističe se da se ovim Nacrtom prijedloga zakona (kao i važećim Zakonom) propisuje i šira zaštita za umjetnike izvođače nego što je ona koja je propisana pravnom stečevinom EU-a i WPPT-om, u pogledu opsega isključivih prava. Temeljem javnog savjetovanja u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
427 Alta Pavin Banović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Pohvaljujem što se želi aktualizirati Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima kako bi se osigurala jasnija pravila zaštite autorskog prava i srodnih prava za primjenu u digitalnom okruženju. Na taj će se način postići veća pravna sigurnost i doprinijeti gospodarskoj održivosti kreativnih, kulturnih i medijskih industrija, očuvati kulturna baština, a da se ne narušava sloboda izražavanja i druge interesi korisnika digitalnih sadržaja i usluga. To je tema koja je izuzetno važna za rad stručnih suradnika knjižničara u odgoju i obrazovanju. Smatram da je novim Zakonom potrebno pojasniti poštivanje autorskih prava posebno u odgojno-obrazovnim instituacijama u kojima se stalno koriste informacije i sadržaji za koje nije jasno smije li se ili ne smije koristiti, posebno sadržaji koji su objavljeni na mrežnim stranicama, a nastavnih ih korite za stvaranje svojih nastavnih materijala. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. U Dijelu IV. Nacrta prijedloga Zakona upravo su predviđena nova sadržajna ograničenja koja se odnose na korištenje autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava u nastavi, te posebno u digitalnoj i prekograničnoj nastavi (članci 189. i 190. Nacrta).
428 Društvo hrvatskih filmskih redatelja II. AUTORSKO PRAVO, Članak 14. Upravni odbor DHFR podržava prijedlog profesora Turkovića Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
429 Društvo hrvatskih filmskih redatelja II. AUTORSKO PRAVO, Koautori Upravni odbor DHFR podržava prijedlog profesora Turkovića Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
430 Društvo hrvatskih filmskih redatelja II. AUTORSKO PRAVO, Autor Upravni odbor DHFR podržava prijedlog profesora Turkovića Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
431 Društvo hrvatskih filmskih redatelja II. AUTORSKO PRAVO, Članak 12. Upravni odbor DHFR podržava prijedlog profesora Turkovića Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
432 Društvo hrvatskih filmskih redatelja II. AUTORSKO PRAVO, Članak 7. Upravni odbor DHFR podržava prijedlog profesora Turkovića Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
433 Silvestar Kolbas NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Podržavam komentar Enesa Midžića: PRIJEDLOG Članak 15 mijenja se i glasi: (1) Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. (2) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj, 2. autor scenarija, 3. glavni snimatelj – direktor fotografije 4. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. (3) Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator. (4) Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Članak 16 mijenja se i glasi: Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 15. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, pomoćni redatelj, autor dijaloga, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
434 PAOLO SFECI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Direktiva EU o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu izričito navodi da će države članice osigurati (shall provide) da svi autori i izvođači prime pravičnu naknadu za korištenje njihovih snimaka na internetu. Pozdravljam mudru odluku zakonodavca da tu odredbu Direktive, kad su izvođači u pitanju, u praksi provedu diskografi, i da se iz prijedloga ZAPSP-a kompletno izbriše članak 128. stavak 3., koji je predviđao da izvođači svoja izvođačka prava ostvaruju preko svoje izvođačke udruge, što bi bio zaista neviđeni presedan i pravni nonsens. Taj su članak i stavak čak i sami nepristrani diskografi ocjenili kao skandalozan, pa kako onda ne bi zakonodavac. Doduše, Marco Giorello, head of copyright unit Europske komisije, zadužen za nadzor implementacije Direktive u nacionalna zakonodavstva država članica, pred desetak svjedoka izrijekom je potvrdio da je hrvatski članak 128. stavak 3. posve u skladu s odredbama Direktive, i da Europska komisija na tako formuliran članak neće imati primjedbi. Ali, što kaže stara poslovica, Quod licet Giorello non licet hrvatski zakonodavac. Inače, upravo je dirljiva posvećenost diskografa dobrobiti izvođača, naime spremni su uložiti dodatni napor te uz svoju diskografsku naknadu prikupljati i onu izvođačku, sve u najboljoj namjeri da nekakva sumnjiva izvođačka udruga ne bi slučajno oštetila i prevarila nekog izvođača. Zakonodavac je još jednom odlučio iskoristiti narodnu mudrost za stvaranje pravne norme, ovoga puta onu da je najbolje lisicama povjeriti da čuvaju kokoši. Prema nekim procjenama, jer točni podatci su naravno nedostupni kao poslovna tajna, u proteklih sedam godina, koliko diskografi isporučuju streaming servisima svoju uslugu i naplaćuju fonogramska i izvođačka prava, čak stotinjak hrvatskih glazbenika, a možda i više, obuhvaćeno je diskografskom zaštitom izvođačkih prava, i posljedično ostvarilo neki simbolični prihod. Čak štoviše, neki od tih glazbenika uopće nemaju nikakav ugovor s bilo kojim diskografom, tu su dakle diskografi izašli u susret izvođačima čak i iznad očekivanog, jer niti jedan zakon ih ne obvezuje da plate posao koji nije ugovoren. Ali kad već bez ikakvog ugovora prikupljaju nečije novce, onda je pošteno i da dio tog novca bez ikakvog ugovora proslijede izvođaču. Transparentnost tog čitavog procesa možda je najbolje vidljiva iz podrobnih izvješća kojima su popraćene te isplate, primjerice: DIGITALNA PRAVA- 100 kuna. Niti od koga, niti za što, niti na osnovi čega, jasno, glasno i transparentno, baš kako propisuje i dosadašnji, ali i budući zakon. Glede obuhvata zaštite, tih stotinjak ili nešto više izvođača koje diskografi štite na digitalnom tržištu nije baš tako malo. Doduše, Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) na dan 21.4. o.g. ima potpisane punomoći točno 9.140 glazbenika koji su u životu sudjelovali u snimanju neke snimke. Čini se puno, ali i autorska organizacija štiti preko 6.000 registriranih hrvatskih autora. Hrvati su očito kreativan narod, koji voli pisat pjesme, pjevat, svirat i snimat. Dakle, izvođačka udruga 9.140 izvođača, javno dostupne i vlastoručno potpisane punomoći, u kojima izričito piše da se punomoć odnosi (i) na stavljanje na raspolaganje javnosti snimljenih izvedaba- dakle na internet. Diskografi stotinjak pojedinačnih ugovora, ne zna se točan broj s obzirom da se radi o poslovnoj tajni. Dio tih ugovora iznuđen raznim ucjenama, za što postoje pisani dokazi. Zakonodavac iz navedenog logično zaključuje da će ciljeve direktive, a to je posao zaštite, naplate i raspodjele izvođačkih naknada, i to svih izvođača koji na to imaju pravo, kvalitetnije obaviti diskografi. Monetizacija glazbe je ipak preozbiljan posao da bi se njime bavili glazbenici. Zakonodavac u članku 58. pritom propisuje konvalidaciju nepostojećih ugovora, jer diskografi nemaju ugovor s preko 9.000 hrvatskih izvođača, a ni blagog pojma koji je izvođač svirao na kojoj snimci u proteklih 70 godina, koliko traju izvođačka prava. Istovremeno, HUZIP četvrt stoljeća strpljivo i marljivo, iz svih mogućih javnih i privatnih izvora, prikuplja podatke o učešću glazbenika na pojedinačnim snimkama, i ta udruga na dan 21.4.2020g. u svojoj bazi ima provjerene podatke o glavnim i pratećim glazbenicima na 1.080.070 (slovima: milijunosamdesettisućasedamdeset) snimaka, sa 4,086.607 (slovima: četirimilijunaosamdesettisućašeststotinasedam) registriranih izvedbi pojedinih izvođača na tim snimkama. Diskografi čak ni sada, 2020., ne skupljaju podatke o učešćima glazbenika na pojedinoj snimci, jer ih to uopće ne zanima. Naime, nemaju nikakvu namjeru ni sada, a ni u budućnosti, isplaćivati te izvođače. Kao što ne isplaćuju tih preko 9.000 koji su snimali do sad. Zahvaljujem ovim putem mudrom zakonodavcu, koji očito smatra kako ovim zakonom, usuprot direktivi, treba zaštititi samo autore i proizvođače, a izvođači su ”missing link”, koji će se konvalidirati člankom 58. Nagradno pitanje za zakonodavca: kome će ostati izvođačka naknada za tih 9.000 konvalidiranih izvođača? U situaciji kada zbog pandemije koronavirusa publika u samoizolaciji još više nego obično sluša glazbu, pa razni servisi objavljuju kako ”streaming” ostvaruje rekordne financijske rezultate, logično je da se pomogne diskografima kako bi prikupljanjem izvođačkih prava konvalidiranih glazbenika dodatno konsolidirali svoje poslovanje. Istovremeno se za glazbenike skuplja milostinja, i osnivaju humanitarni fondovi, kao nekad za gladne u Africi. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje
435 Boris Popović II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Citiram prijedlog Društva redatelja: (3) Ako neka od osoba iz stavka 2. ovoga članka dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element konkretnog audiovizualnog djela, te da bi se po članku 7. stavku 1. ovoga Zakona trebala smatrati koautorom toga audiovizualnog djela, bit će priznata kao koautor toga audiovizualnog djela. Kome dokaže i kako dokaže? Tko je arbitar? Kako se pokreće postupak? Postoji li mogućnost žalbe? Nisam stručnjak za pisanje zakona, ali formulacija mi se čini pravno nedorečenom. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
436 Ana Krce II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Direktiva 2006/116/EZ na slijedeći način definira autore/koautore audiovizualnog djela: Članak 2. Kinematografska ili audiovizualna djela 1. Glavni redatelj kinematografskog ili audiovizualnog djela smatra se njegovim autorom ili jednim od njegovih autora. Države članice imaju mogućnost imenovati druge koautore. Dakle, direktiva daje za pravo svakoj od zemalja članica da poštujući svoje zakone, praksu i tradiciju industrije definira tko su sve koautor filma. Praksa je različita od zemlje do zemlje. 2018. godine je Confédération Internationale des Sociétés d'Auteurs et Compositeurs (Međunarodna konfederacija društava autora i skladatelja) objavila studiju na temu autorski prava i prava na tantijeme u EZ. https://www.cisac.org/CISAC-University/Library/Studies-Guides/AV-Remuneration-Study Unutar studije se nalazi i popis svih članica s popisom autora kojima se priznaju autorska/koautorska prava na audiovizualnom djelu. Tako np. Njemačka, Austrija i Nizozemska priznaju autorsko pravo svima koji su kreativno doprinjeli nastanku djela. S Točkom 4. Čl. 15. koja se predlaže nacrtom ovog zakona ulazimo na jako "sklizak" teren. U slučaju da dođe do potrebe za tim da netko dokazuje svoje autorsko/koautorsko pravo trebalo bi se jasno definirati odrednice po kojima bi se autorima priznalo njihovo autorstvo/koautorstvo. I tko bi bila ta osoba koja bi autoru trebala odobriti da je on koautor a ne autor doprinosa? Ovako imamo članak koji svatko može tumačiti kako hoće, što će poznavajući domaću praksu, u velikoj večin slučajeva završti na štetu autora/koautora. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
437 PAOLO SFECI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Novim člankom 58. ZAPSP-a zakonodavac omogućava da se retrogradno konvalidiraju svi usmeni dogovori diskografa i izvođača, a kojima je neki izvođač recimo 1960., 1970. ili 1980g., pri punoj svijesti i zdravom razumu, prenio diskografu svoja prava za korištenje njegove snimke na internetu, kad i ako internet bude ikad postojao. Zahvaljujući svom tadašnjem pravnom savjetniku Vidovitom Milanu, kad je 1989. izmišljen world wide web, diskografi su tu povijesnu tranziciju iz analogne u digitalnu distribuciju dočekali potpuno spremni, s već riješenim internetskim pravima sa svim izvođačima, i glavnima i pratećima, bilo da se radi o pisanim ugovorima ili usmenim dogovorima. Pritom za konvalidaciju tih usmenih dogovora nedvojbeno postoji čvrsta osnova s obzirom na odgovarajuću činidbu i protučinidbu, jer izvođač ili izvođačica je usmeno navodno rekao ”da”, u nazočnosti pouzdanog svjedoka diskografa, samim time radilo se o konsenzualnom odnosu, a nikako o pravnom nasilju koje bi se eventualno ticalo pokreta #metoo. Kažu da je najbolja pravna norma ona koja je proistekla iz narodnih običaja, a ovdje je zakonodavac upravo primjenio vjekovni zagorski narodni običaj- ak’ je do svedoka, kravica je naša. Nastavno na tu jednokratnu usmenu činidbu diskograf već desetljećima distribuira, prodaje i naplaćuje predmetnu snimku, čime je evidentno učinjena protučinidba, i ugovor je konvalidiran. Napominjem pritom da tu konvalidaciju možda i nije bilo nužno urediti posebnim člankom zakona, s obzirom da su diskografi ionako već odavno, samostalno i jednostrano, konvalidirali sve ugovore, i postojeće i nepostojeće, i potvrdili tu konvalidaciju u ugovorima sa streaming servisima, kojima garantiraju da su riješili sva prava s izvođačima za sve snimke nastale u proteklih 70 godina, koliko izvođačka prava zakonski traju. Servisi su im naravno povjerovali na riječ, jer sve drugo bi negativno utjecalo na razvoj digitalnog tržišta, što je onda rezultiralo sudskim postupkom jedne izvođačke udruge protiv jednog streaming servisa, no u proteklih se 5 godina postupak još nije pomakao s mrtve točke, osim nekoliko proceduralnih radnji. Za nas laike predmet je u osnovi vrlo jednostavan i ne bi trebao trajat više od pola sata- pokažite ugovore, ako ih imate. Zahvaljujući kreativnom zakonodavcu i članku 58. novog zakona, taj sudski postupak sada završava, i smanjuje nepotrebni pritisak na pravosuđe, jer diskografi ugovore više ne trebaju ni imati ni pokazivati, naime svi se konvalidiraju. Izvođači sad samo trebaju pričekati da vide koliko moraju platiti dosadašnje sudske troškove. Scenarij dostojan barem jedne epizode Alan Forda. Objektivno, postoji li išta logičnije od toga da diskografi nemaju ugovor s izvođačem ali naplaćuju od internetskih servisa njegova izvođačka prava, a onda ih ne isplate izvođaču jer ga ne mogu naći? Evo moj slučaj recimo, diskografi me nisu uspjeli pronaći preko 40 godina, iako su godinama imali ured dva kata ispod moga. I to u zgradi u kojoj postoji lift. Zdrava logika govori- zašto uopće tražiti ime i prezime konkretnog izvođača koji je nešto izvodio na nekoj konkretnoj snimci kada onda tom čovjeku u nekoj daljnjoj perspektivi možda ne daj Bože moraš nešto i platiti? Nije li onda bolje živjeti u neznanju? A i realno, što će ti ime i prezime kada se ovom pravnom inovacijom svi prateći glazbenici u povijesti hrvatske glazbe od sada zovu samo jednim imenom- konvalidirani. Diskografi ni u ovom času, 2020. godine, ne potpisuju nikakve ugovore s pratećim glazbenicima, čekajući neku buduću konvalidaciju, a u međuvremeno uredno i savjesno naplaćuju njihova izvođačka prava od streaming servisa. Uostalom najbolji glazbenik za diskografa je oduvijek onaj nepoznati, s kojim nema ugovor, pa novac od tog konvalidiranog umjetnika ostane diskografu. Kao i novac od nekonvalidiranog, s ugovorom, poput mene. Zahvaljujem zakonodavcu, u ime tisuća svojih kolega i kolegica, neformalnih vlasnika ekskluzivnih izvođačkih prava, na velikoj brizi za dobrobit glazbenika. Primljeno na znanje Komentar primljen na znanje.
438 THOMAS KRSTULOVIĆ I. UVODNE ODREDBE, Članak 6. (4) Ostvarivanje prava filmskih producenata ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača ni prava proizvođača fonograma ako su osigurani svi zakonom propisani uvjeti za distribuciju, naknadu i osigurani zakonitim ugovorom sa autorom. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. Članak 6. Nacrta prijedloga Zakona uređuje međusoban odnos autorskog i srodnih prava kao takvih.
439 THOMAS KRSTULOVIĆ I. UVODNE ODREDBE, Članak 4. "(4) Autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom". Što bi ovo trebalo značiti??? Postoji li način da se ovo protumači??? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje. U Dijelu IV. Nacrta prijedloga Zakona uređuju se sadržajna ograničenja autorskog i srodnih prava.
440 THOMAS KRSTULOVIĆ I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA, 3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Posljedice koje bi primjenom ovakovog zakona su iste kao i dosada, kompliciran i nejasan koncept zakona ne doprinosi razvoju industrija i tržišta autorskih prava koje zapravo ne postoji. Stoga je tekst pod I.3. potpuno promašen i utemeljen na paušalnim procjenama. Treba ići u smjeru pojednostavljenja bez pojmova kao što su: pretpostavka, pravično i licenciranje jer sam tekst zakona u pojedinim člancima regulira autorstvo. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
441 PAOLO SFECI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Moje je ime Paolo Sfeci. Svoj prvi album snimio sam 1978 godine. Imao sam 23 godine. Sada je 2020., godina, imam 65 godina. U te 42 godine moje su snimke objavljene na dvadesetak albuma, cca. 200 pjesama, u izdanju tri različita diskografa. U te 42 godine primio sam od ta tri diskografa za moja ekskluzivna izvođačka prava ukupno 0 kuna i 0 lipa (slovima: nulakuna, nulalipa). Sve to za prodaju najmanje pola milijuna, a realno prema milijun LP-ja, kazeta i CD-a. Istu toliku pravičnu naknadu primio sam u proteklih 7 ili 8 godina, koliko moji diskografi naplaćuju korištenje mojih snimaka na internetu. Informacija ja provjerljiva. Niti jedan od ta tri diskografa uopće nema broj mog bankovnog računa. Hvala zakonodavcu što je ovim zakonskim prijedlogom vizionarski procijenio da će moji diskografi i u buduće najbolje štititi moje interese kao glazbenog izvođača. Logična je ta odluka jer je očito da jedino diskografi imaju višedesetljetno vrlo uspješno iskustvo prikupljanja naknade i efikasne zaštite mojih ekskluzivnih izvođačkih prava. Zahvaljujem u svoje ime, kao i u ime tisuća mojih kolega i kolegica, i starijih i puno mlađih od mene, koji imaju isto takvo iskustvo. Vaša je briga za interese nas glazbenike upravo dirljiva. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
442 Hrvatsko knjižničarsko društvo IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 196. PRIJEDLOG UZ ČL. 196 st. 1. U st. 1. potrebno je uvrstiti rečenicu koja se odnosi na institucije kulturne baštine, tako da glasi: (1) Organizatorima javnih izložbi ili aukcija dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, u svrhu promoviranja takvih događaja i u opsegu potrebnom za tu svrhu, reproduciranje, na plakatima i u katalozima za te izložbe ili aukcije, i distribuiranje putem tih plakata i kataloga, djela likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti, industrijskog dizajna te fotografskih djela koja su izložena na javnoj izložbi ili aukciji ili namijenjena takvom izlaganju. Institucijama kulturne baštine dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, u opsegu potrebnom za svrhu ilustrativnog prikazivanja u katalozima njihove građe, javno korištenje ulomaka autorskih djela koja imaju u fondu. OBRAZLOŽENJE: U prijedlogu Zakona nedostaje odredba koja bi omogućila knjižnicama objavljivanje (npr. u knjžničnim katalozima i na mrežnim stranicama) ulomaka i/ili sličica (thumbnailova) naslovnica knjiga i drugih djela iz njihova fonda radi predstavljanja i promocije djela Dodatkom se proširuje značenje izraza “katalog” u onom NUŽNOM smislu u kojem ga koriste institucije kulturne baštine, uz najširu definiciju “javno korištenje” zbog dostupnosti i kataloga njhovih fondova široj javnosti i da bi bili sukladniji modernom vremenu i tehnologijama, sa što više informacija o djelu. S obzirom na beznačajno ekonomsko korištenje autorskih djela (minijaturne fotografije, kratki izvatci kod opisa djela) za potrebe takvih kataloga, to mora, kao na mnogo drugih mjesta u Zakonu, biti bez naknade. I u Direktivi se plakati ne smatraju djelima koja su uopće bila dostupna na tržištu i samim tim, jednako kao i korištenje za knjižnične kataloge, kao nešto što nema ekonomski utjecaj na iskorištavanje djela. Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća na način da se u članku 196. Nacrta prijedloga Zakona određuje da su predmetna korištenja unutar ovog sadržajnog ograničenja moguća također bez plaćanja naknade. Napominje se da su sadržajna ograničenja vezana uz propise EU-a te ih nije moguće proširivati dodatnim oblicima dozvoljenih korištenja unutar sadržajnih ograničenja odnosno iznimaka od autorskog ili srodnih prava.
443 Hrvatsko knjižničarsko društvo IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 188. PRIJEDLOG UZ ČL. 188. st. 1. U čl. 188, st. 1. umjesto "na papir ili sličan medij" potrebno je uvrstiti "na bilo koju podlogu i "bez plaćanja naknade", tako da glasi: (1) Dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, reproduciranje na bilo koju podlogu i distribuiranje pojedinih odlomaka zakonito objavljenih autorskih djela ili cjelovitih kratkih autorskih djela s područja znanosti, književnosti i glazbe ... OBRAZLOŽENJE: S obzirom na IZRAVNU povezanost ovog članka o znanstvenim i nastavnim zbirkama, sa čl. 189. i 190. (o korištenju u nastavi i digitalnoj nastavi), pogotovo kod djelatnosti koje u tom smislu obavljaju knjižnice, a posebno one u obrazovnim ustanovama, kad pripremaju i distribuiraju građu potrebnu za nastavu upravo u obliku zbirki, potrebno je da se zastarjela odredba čl. 188 promijeni u onu koja ima smisla, dakle nastavna ili znanstvena zbirka na bilo kojoj podlozi. Ne radi se o bilo kojoj zbirci i distribuciji za bilo koje i bilo čije potrebe, već o znanosti i nastavi. S obzirom da je svrha svih tih članaka istovjetna, to također treba biti bez naknade kao i u čl. 189 i 190. Bez navedenog se gubi smisao odredbi u čl. 188. i to je nedopustivo. Također, st. 2. treba ukinuti, zbog objašnjenja o naknadama koja su dana za st. 1. Za dodati je i kako recital Direktive u 25) , iako govori o očuvanju, ističe nužnost postojanja građe u digitalnom smislu, šire od smisla tek pohrane i očuvanja: "Institucije kulturne baštine čuvaju svoje zbirke za buduće generacije. Za očuvanje djela ili drugog predmeta zaštite iz zbirke institucije kulturne baštine možda će ga biti potrebno reproducirati, za što će trebati odobrenje relevantnih nositelja prava. Digitalne tehnologije nude nove načine očuvanja baštine sadržane u tim zbirkama te stvaraju nove izazove. S obzirom na te nove izazove, nužno je prilagoditi postojeći pravni okvir predviđanjem obvezne iznimke od prava reproduciranja kako bi se omogućile radnje očuvanja u tim institucijama." Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća primjedba predlagatelja te se u članku 188. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona umjesto teksta „na papir ili sličan medij“ uvrštava tekst „na papir ili bilo koji drugi medij“. Ističe se da je u ovom članku riječ prvenstveno o udžbenicima i sličnim zbirkama autorskih djela te se ovo sadržajno ograničenje primjenjuje prvenstveno u sektoru nakladništva. Navedene zbirke djela predmet su komercijalnog iskorištavanja budući da su udžbenici namijenjeni prodaji te je stoga primjereno da autori čija su djela uvrštena u zbirke za takvo korištenje prime i odgovarajuću naknadu.
444 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 256. Dikcija odredbe ovog članka nije u duhu hrvatskog jezika pa predlažemo da glasi: Na obradu osobnih podataka koja se provodi u skladu s ovim Zakonom primjenjuju se pravni propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Djelomično prihvaćen Primjedba se djelomično prihvaća, te se odredba na odgovarajući način precizira.
445 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. III. SRODNA PRAVA, Članak 154. Sukladno našem obrazloženju u općem komentaru uz ovaj članak, predlažemo da stavak 1. ovog članka glasi: (1) Informativna publikacija je zbirka koja se uglavnom sastoji od pisanih djela novinarske prirode, ali koja može uključivati i druga djela ili druge predmete zaštite i koja: (a) predstavlja pojedinačni element unutar periodične publikacije pod istim naslovom ili publikacije koja se redovito objavljuje pod istim naslovom, na primjer novine ili časopis opće ili posebne tematike; (b) ima svrhu pružati široj javnosti informacije povezane s vijestima ili ostalim temama; i (c) objavljuje se u bilo kojem mediju na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga. Stavak 2. ostaje nepromijenjen. Stavak 4. postaje stavak 3. i glasi: (3) Nakladnik informativne publikacije je fizička ili pravna osoba koja u svoje ime inicira, organizira, financira ili na drugi način osigurava financijska sredstva te, u okviru svoje uredničke odgovornosti i pod vlastitom kontrolom, izdaje informativnu publikaciju. Stavak 3. postaje stavak 4. Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća, te se odgovarajuće mijenja odredba članka 154. Nacrta prijedloga Zakona. Definicija informativne publikacije dodatno je odgovarajuće usklađena s člankom 2. točkom 4. Direktive (EU) 2019/790, pri čemu je uzeta u obzir i uvodna odredba (56) navedene Direktive.
446 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. III. SRODNA PRAVA, Članak 154. 1. Smatramo da se definicija pojma „informativna publikacija“ treba prenijeti u nacionalni Zakon točno onako kako je određena u članku 2. točki 4. Direktive 2019/790 koja se treba implementirati novim Zakonom. Postoji službeni hrvatski prijevod te definicije u Direktivi. Iz kojeg razloga definicija u ovom članku 154. stavku 1. Nacrta odstupa od definicije u Direktivi? Pritom je definicija u Direktivi jasnija i razumljivija, dok se u ovoj definiciji u Nacrtu nasumično i neprecizno koriste i upućuje na pojmove određene u drugim zakonima. Usto se definicija „nakladnika informativne publikacije“ izdvaja u stavak 4. ovog članka. Uslijed toga se stvara neka „mrtva petlja“ u kojoj se ta dva pojma međusobno definiraju, dok definicija u Direktivi ne izaziva takvih poteškoća u razumijevanju. Pritom, trebamo imati u vidu da je riječ o novom srodnom pravu čija će se primjena tek morati tumačiti u praksi, i to u konačnici od strane Suda Europske unije (CJEU) čije će odluke obvezivati nacionalne sudove. CJEU će tumačiti odredbe Direktive pa bi nacionalni sudovi mogli biti suočeni s dodatnim poteškoćama u tumačenju i primjeni odluka CJEU-a zbog razlika u definicijama ovog pojma u Direktivi i novom Zakonu ako bude usvojena definicija u dikciji iz ovog Nacrta. Time će hrvatski nositelji i korisnici prava biti izloženi pravnoj nesigurnosti iz nepoznatih razloga jer nije jasno čime se opravdava mijenjanje definicije predmetnog pojma određene u Direktivi. Usto moramo napomenuti da je hrvatski prijevod definicije pojma „informativna publikacija“ nepravilan u podtočki (c) točke 4. članka 2. kada je izraz „is published IN any MEDIA…“ preveden kao „objavljuje se NA bilo kojem MEDIJU…“. Naime u engleskom je upotrijebljen prijedlog „in“, tj. „u“ uz riječ „MEDIA“, tj. „MEDIJI“, naime, u množini, što i lingvistički i smisleno upućuje na pojam „mediji“ u smislu propisa o medijima (dakle, u smislu bilo tiskanih, bilo elektroničkih medija), a ne u jednini („medium“, tj, „medij“ u smislu „sredstva prenošenja“ nečeg, primjerice kao u sintagmama „optički medij“ ili „papirnati medij“ i sl. 2. U definiciji „nakladnika informativne publikacije“ iz stavka 4. ovog članka ispuštena je referenca na fizičku osobu kao mogući oblik obavljanja te gospodarske djelatnosti (primjerice u obliku obrta). Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća, te se odgovarajuće mijenja odredba članka 154. Nacrta prijedloga Zakona. Definicija informativne publikacije dodatno je odgovarajuće usklađena s člankom 2. točkom 4. Direktive (EU) 2019/790, pri čemu je uzeta u obzir i uvodna odredba (56) navedene Direktive.
447 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. V. OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 209. 1. U odnosu na točku 3. stavka 1. ovog članka napominjemo da se načelno protivimo uvođenju prava nakladnika informativnih publikacija kako je obrazloženo u komentaru uz Poglavlje 6. u Dijelu III. Nacrta, osim prava iz članka 157. kojim se implementira članak 15. Direktive 2019/790. 2. Podredno i nastavno na sve izneseno u komentaru uz odredbu članka 208. stavka 2. točke 2. podtočke (c) ovog Nacrta, u odnosu na ovu odredbu dodajemo i sljedeći komentar. Za razliku od općeg prava umnožavanja koje bi autori novinarskih djela uvrštenih u informativne publikacije trebali kolektivno ostvarivati prema odredbi članka 208. stavka 2. točke 2. podtočke (c) ovog Nacrta, ovo je pravo umnožavanja iz članka 156. ovog Nacrta koje bi nakladnici informativnih publikacija trebali ostvarivati kolektivno prema ovoj odredbi ograničeno isključivo na djelatnost tzv. „press-clippinga“. Drugim riječima, dok bi korisnici za koje bi se smatralo da se bave tzv. „press-clippingom“ trebali plaćati ovim nakladnicima naknadu za umnožavanje njihovih publikacija, ova se odredba ne bi primjenjivala na sve druge korisnike koji bi u bitnome na isti način umnožavali takve publikacije u okviru svoje komercijalne djelatnosti koja nije ili se ne zove „press-klipping“. Dakle, uza sve nejasnoće o kojima je bilo rijeći u komentaru uz odgovarajuću odredbu članka 208., ovdje se postavlja pitanje ravnopravnosti svih korisnika koji bi na ovakav način iskorištavali informativne publikacije. Konačno, kao što je već istaknuto u komentaru uz odgovarajuću odredbu članka 208., već iz samog opisa djelatnosti tzv. „press-clippinga“ sadržanog u ovim odredbama, proizlazi da ona podrazumijeva ne samo umnožavanje, nego i distribuiranje, odnosno priopćavanje javnosti umnoženih „dijelova“ informativnih publikacija (a zapravo pojedinih novinarskih djela). Međutim, pravo priopćavanja javnosti uređeno je u podtočki (a) točke 3. stavka 1. ovog članka i ne mora se ostvarivati kolektivno. Postavlja se pitanje zašto plaćanjem naknade za priopćavanje javnosti iz podtočke (a) točke 3. stavka 1. ovog članka ne bi bila konzumirana i naknada za umnožavanje prema ovoj odredbi ili vice versa. 3. Konačno, u odnosu na odredbu stavka 1. točke 3. podtočke (b), zar prema dikciji članka 156. „pravo učiniti dostupnim javnosti iz članka 156. ovoga Zakona“ nije vrsta „prava priopćavanja javnosti iz članka 156. ovoga Zakona“ pa je zapravo već konzumirano u prethodnoj podtočki (a) ove točke 3. stavka 1. ovog članka? Djelomično prihvaćen Primjedba je djelomično prihvaćena te je izmijenjena odredba o praćenju medija (engl. press-clipping).
448 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 193. Čl. 193. Nejasno je zašto se jedino ovo ograničenje odnosi isključivo na autorska djela, a ne i na predmete srodnih prava (kao ostala ograničenja iz ovog dijela zakona). Predlažem ujednačiti isto i ovdje nakon riječi „glazbenih djela“ dodati „ i predmeta srodnih prava u području glazbe“. Ili naprosto sadržajno ograničenje navesti bez potrebe odobravanja od strane nositelja prava, no uz obvezu plaćanja naknade nositeljima prava. I to svima i jednako. Sklonija sam uvesti pravo bez odobrenja ali uz obvezu plaćanja naknade jer mi se "svečanosti koje organiziraju ministrastvo ili državna upravna organizacija" čine kao jako širok pojam korisnika i situacija korištenja. Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća na način da se sadržajno ograničenje proširuje i na umjetničke glazbene izvedbe i na fonograme. Prijedlog da se uvede obveza plaćanja naknade za ove vrste korištenja se ne prihvaća. Ograničenje je uvedeno u Nacrt prijedloga Zakona u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom g. Direktive 2001/29/EZ (InfoSoc).
449 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica II. AUTORSKO PRAVO, Članak 60. Čl. 60 Smatram ispravnijim da se umjesto pojmova „mora dati“ u st. 3 ovog članka, upotrijebi pojam „mora odrediti“. Naime, glagol dati označava najčešće jednokratnu radnju koja je jednokratno izvršiva, što je neispravno u slučaju trajnih naknada (vrlo čestih u autorskopravnim ugovorima). Izraz "odrediti" omogućava razne oblike definiranja naknade, uključujući i trajne naknade (royalties), i udio u prihodima i sl. Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća, na način da predmetni dio odredbe glasi: “mora dati ili odrediti”.
450 Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica II. AUTORSKO PRAVO, Članak 44. Čl. 44 St. 1 Potrebno je uskladiti izričaj članka 44 (kao i prethodno navedenog čl. 43) s izričajem čl. 29, te posljedično članaka 41. i 42. Svi razlozi navedeni su u komentaru uz čl. 43. St. 7 – rečenica je posve nerazumljiva i neprecizna jer uopće nije jasno koji su to podaci koje bi autor mogao zatražiti a pružatelj usluge morao dostaviti. Upravo dostavljanje dokaza je nužno za bilo kakve daljnje eventualne pravne korake, jer podaci o djelovanju praksi ne znače pravno baš ništa. Djelomično prihvaćen Primjedba se djelomično prihvaća. Prihvaća se prijedlog usklađenja izričaja u članku 44. stavku 1. na način da se riječ „ili“ zamjenjuje riječju „uključujući“. Prijedlog u vezi izmjene stavka 7. istoga članka se ne prihvaća, s obzirom na to da izričaj naveden u tom stavku Nacrta prijedloga Zakona odgovara izričaju iz članka 17. točke 8. Direktive (EU) 2019/790.
451 HGK II. AUTORSKO PRAVO, Članak 85. U nastavku iznosimo komentare i prijedloge Grupacije kinoprikazivača i Grupacije kinodistributera koje djeluju u okviru Zajednice za audiovizualne djelatnosti HGK: nisu u potpunosti jasni razlozi zbog kojih se člankom 85. Nacrta za koautore audiovizualnog djela stvara poseban pravni režim u odnosu na sve druge autore. Uobičajeno je da se za određena autorska prava propisuje obvezno kolektivno ostvarivanje prava poput prava iznajmljivanja, prava javne posudbe, prava reemitiranja i slično, no člankom 85. Nacrta se propisuje da se za svako korištenje audiovizualnog djela autorima mora isplatiti primjerena i razmjerna naknada i to upravo putem obveznog kolektivnog ostvarivanja prava. Smisao svakog ugovora o audiovizualnoj produkciji u praksi jest da producent stekne pravo korištenja audiovizualnog djela temeljem čega producent autorima isplaćuje određenu naknadu. Dakle, smisao stvaranja audiovizualnog djela u kojem sudjeluje producent za koji se sklapa ugovor o audiovizualnoj produkciji jest da se između autora i producenta regulira pravo korištenja tog djela i odgovarajuća naknada. U praksi, audiovizualna djela se stvaraju upravo radi njihovog korištenja putem različitih razdoblja eksploatacije: kino, tzv. Pay TV, VOD, Free TV itd. te su autori audiovizualnog djela u potpunosti upoznati sa namjeravanim korištenjem tog djela i u mogućnosti su ugovoriti odgovarajuću naknadu s filmskim producentom. Predloženim rješenjem zakon pretpostavlja da naknada regulirana ugovorom između filmskog producenta i autora nije primjerena i razmjerna naknada za korištenje audiovizualnog djela, već autori audiovizualnog djela imaju pravo i na dodatnu naknadu za svako korištenje tog istog djela za koje su već dobili naknadu od producenta, primjerice putem emitiranja na televiziji i slično. Nije u potpunosti jasno implicira li se time (i) da naknade koje autorima isplaćuju producenti za stvaranje audiovizualnog djela nisu dovoljne naknade te da je potrebno naplaćivati neke dodatne naknade u korist tih istih autora prilikom korištenja djela ili (ii) da bi naknade koje producenti isplaćuju autorima trebaju biti manje ili čak bez naknade obzirom da će se autori naknadno naplaćivati iz stvarnog korištenja tih djela putem kolektivnog ostvarivanja prava. S obzirom da ovakvo rješenje ne postoji za većinu strane audiovizualne produkcije, osobito američke, navedene grupacije mišljenja su kako će ovo rješenje imati negativan utjecaj na audiovizualna djela hrvatskih autora. Naime, ukoliko će hrvatski korisnici audiovizualnih djela hrvatskih autora morati dodatno plaćati tim autorima primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje tog djela putem obveznog kolektivnog ostvarivanja prava, to znači da će takva djela biti "skuplja" od audiovizualnih djela za koji ne postoji takvo rješenje, što su u pravilu većina stranih audiovizualna djela. Na taj način audiovizualna djela hrvatskih autora postaju manje atraktivna od drugih audiovizualnih djela, što nikome nije u interesu obzirom na iskazanu podršku hrvatskom filmu. Korisnici audiovizualnih djela trebali bi biti sigurni da je naknada koju su platili producentu (ili distributeru određenom od korisnika) sveobuhvatna naknada za korištenje predmetnog audiovizualnog djela, a autori bi svoj pravični udio u navedenom trebali regulirati putem ugovora o audiovizualnoj produkciji. Zanimljivo je da slično rješenje ne postoji za druge autore poput autora glazbenih djela i slično već se sada uvodi samo za autore audiovizualnih djela i to za svako korištenje njihovih djela za koja su već sklopili ugovore o audiovizualnoj produkciji. Navedene grupacije mišljenja su kako je obvezno kolektivno ostvarivanje prava možda opravdano u odnosu na platforme za dijeljenje sadržaja putem interneta u odnosu na koje hrvatski autori nemaju resursa i mogućnosti da dobiju primjerenu naknadu za korištenje njihovih djela koja se na razne načine koriste na istima, no nikako za svako korištenje njihovog audiovizualnog djela osobito za ona korištenja za koja postoje uobičajeni i provjerljivi načini korištenja kao što su primjerice kino prikazivanje, televizija, TVOD usluge SVOD usluge i slično. U skladu sa navedenim predlažu se sljedeće izmjene članka 85. Nacrta: Verzija 1: "NEOTUĐIVO PRAVO KOAUTORA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU Članak 85. (1) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji koautor audiovizualnog djela svoje pravo reproduciranja, pravo distribuiranja, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu osnivanjem prava iskorištavanja u skladu s ovim Zakonom, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako javno korištenje tog audiovizualnog djela kojeg su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta. (2) Koautori se ne mogu odreći prava na primjerenu i razmjernu naknadu iz stavka 1. ovoga članka niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknadu je dužna platiti platforma za dijeljenje sadržaja putem interneta. Naknada se ostvaruje obavezno kolektivno." Verzija 2: "NEOTUĐIVO PRAVO KOAUTORA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU Članak 85. (1) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji, koautor audiovizualnog djela svoje pravo reproduciranja, pravo distribuiranja, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu osnivanjem prava iskorištavanja u skladu s ovim Zakonom, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako javno korištenje tog audiovizualnog djela, osim putem javnog prikazivanja audiovizualnih djela u skladu sa propisima koji uređuju audiovizualne djelatnosti (primjerice kino prikazivanje), putem emitiranja i reemitiranja i prijenosa izravnim protokom, javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja i prijenosa izravnim protokom te stavljanja na raspolaganje javnosti putem audiovizualnih medijskih usluga u skladu sa propisima koji uređuju elektroničke medije (primjerice televizijsko prikazivanje, usluge videa na zahtjev, usluge približnog videa na zahtjev). (2) Koautori se ne mogu odreći prava na primjerenu i razmjernu naknadu iz stavka 1. ovoga članka niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknadu je dužna platiti osoba koja koristi audiovizualno djelo. Naknada se ostvaruje obavezno kolektivno." Djelomično prihvaćen Prihvaća se djelomično primjedba te se mijenjaju odredbe o ugovoru o audiovizualnoj produkciji.
452 Google Hrvatska d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, Google cijeni priliku da podnese komentare u savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o autorskim i srodnim pravima. Dijelimo interes Ministarstva kulture i Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u pogledu usklađivanja zakona država članica o autorskim pravima i podrške stupanju na snagu Direktive (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i s]rodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ („Direktiva”). Stoga sa zadovoljstvom iznosimo svoje mišljenje o mjerama za provedbu Direktive kojima će se osigurati da hrvatski okvir za autorska prava u digitalnom okruženju i dalje učinkovito i djelotvorno štiti autorska prava nositelja prava, olakšava reguliranje prava i potiče rast kreativnog gospodarstva. Digitalno gospodarstvo razvilo se u stup globalne gospodarske snage i gospodarskih mogućnosti. Digitalne platforme, među ostalim YouTube, Wikimedia, Soundcloud, Medium i Dailymotion, pomažu milijunima potrošača u pronalasku zakonitog sadržaja na internetu, čime svake godine omogućuju ostvarivanje prihoda od internetske trgovine od gotovo 26 bilijuna eura. Servisi na kojima se nalazi izvorni korisnički generiran sadržaj, kao što su YouTube, Instagram, Vimeo i Pinterest, potiču eksploziju nove kreativnosti jer više nego ikad prije olakšavaju svim stvarateljima, kako amaterima i novim stvarateljima, tako i profesionalcima i etabliranim stvarateljima, da pronađu svoju publiku. Zbog toga fotografije, glazbu, videozapise, softver i knjige stvara više ljudi nego ikada prije. Svjetsko tržište snimljene glazbe 2019. godine zabilježilo je rast petu godinu zaredom. Internetski prijenos porastao je za 22,9 %, na 11,4 milijardi dolara, i na njega otpada 56,1% ukupnih prihoda od snimljene glazbe. U Europi su 2019. godine prihodi od plaćenog internetskog prijenosa glazbe porasli za 22,4 %. Očekuje se da će se svjetski prihodi od digitalnih videozapisa povećati s 57,8 milijardi eura na 107 milijardi eura od 2017. do 2022. godine, dok se u EU bilježi godišnji rast prihoda od internetskih pretplata na videozapise od 128%. Zahvaljujući tome što su stvorile nove i sve veće izvore prihoda i omogućile stvarateljima kao što su Agadmator, Ella Dvornik i Hauser da dođu do svjetske publike, digitalne usluge postale su okosnica i važan dio kreativnog gospodarstva. Google odlučno podupire kreativne industrije u Hrvatskoj. Iz našeg zagrebačkog ureda provodimo naše lokalne programe Grow with Google, u okviru kojih su bespovratna sredstava iz fonda Google.org dodijeljena Institutu za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) kao potpora projektu kojim se nastoji pomoći lokalnim zajednicama u stjecanju digitalnih vještina u javnim knjižnicama u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Kosovu. Osim toga, bespovratna sredstva iz fonda Google Impact Challenge (natječaj Safety Impact Challenge) dodijeljena su 2020. godine udruzi „Suradnici u učenju”, koja će educirati 10.000 učenika i 1.500 nastavnika u području izrade igara o sigurnosti na internetu. Budući da je u tijeku savjetovanje hrvatske Vlade o najboljem načinu provedbe Direktive, Google u nastavku iznosi pet ključnih točaka za koje smatramo da ih treba ponovno razmotriti u postojećem nacrtu provedbene mjere kako bi se dogovor postignut na razini EU iskazao na odgovarajući način: 1. Dodjela novih prava i obvezno kolektivno ostvarivanje prava Direktivom nisu stvorena niti dodijeljena nova prava u okviru članka 17. U njoj se izričito upućuje samo na pravo priopćavanja javnosti i stavljanja na raspolaganje javnosti, koje je već dio pravne stečevine u okviru Direktive 2001/29/EZ. No, ovaj Nacrt provedbene mjere predlaže uspostavu, uz postojeće pravo stavljanja na raspolaganje javnosti, novog „prava davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici” (članak 208. stavak 1. točka (a) Nacrta prijedloga zakona), što je očito u suprotnosti s Direktivom. Isto tako, nastojanjem nametanja obveze pružateljima usluge dijeljenja sadržaja putem interneta da dopuste dodatna prava – primjerice pravo stvaranja prerađenih djela i uključivanje tih prava u kolektivno ostvarivanje prava (članak 208. stavak 2. točke (b) i (c) Nacrta prijedloga zakona), ponovno je u suprotnosti s Direktivom. U uvodnoj izjavi 82. izrijekom je predviđena mogućnost besplatnih licencija. U članku 17. stavku 8. Direktive izrijekom je predviđen scenarij u kojem nije sklopljen ugovor. Ključno je da se nacrt provedbene mjere uskladi s Direktivom, a samim time i da se to novo „pravo davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici” izbriše iz provedbene mjere te da se osigura da se nijedno drugo pravo iz članka 17. ne uključi u obvezno kolektivno ostvarivanje prava. 2. Ograničenja ugovorne slobode izdavača Direktivom se izdavačima informativnih publikacija osigurava veća kontrola, a svima se istodobno omogućuje da na internetu otkrivaju informacije, da im pristupaju i da ih dijele. Također ih dodatno štiti učinkovitim iznimkama od tih prava kada je riječ o poveznicama, činjeničnim informacijama, kratkim isječcima i korištenju od strane pojedinačnih korisnika. Pribojavamo se da nacrt provedbenog akta slabi prirodu pravâ izdavača jer je njime predviđeno obvezno licenciranje, obvezno kolektivno ostvarivanje prava ili na neki drugi način ograničava postojeće mehanizme ugovaranja, što je u suprotnosti s Direktivom. Smatramo da je to kontraproduktivno i da izdavačima uskraćuje slobodu da donose vlastite odluke o načinu korištenja njihovih informativnih publikacija na internetu. 3. Prethodni pisani ugovori Cilj je članka 17. stavka 1. dovesti do pregovora u dobroj vjeri između platformi i onih nositelja prava čiji se sadržaj pod određenim uvjetima pojavljuje na tim platformama. Direktiva ne primjenjuje strogu obvezu sklapanja sporazuma. No, kada su obje stranke spremne sklopiti sporazum, bilo bi korisno, a u skladu s ciljem iz članka 17. o stvaranju tržišta za autorska prava koje dobro funkcionira, izbjeći uvođenje formalističkih zahtjeva za te sporazume, kao što je slučaj s člankom 51. važećeg hrvatskog Zakona o autorskim pravima, kojim su dopušteni ugovori koji možda nisu formalni ni u pisanom obliku. 4. Zamjena izraza „najbolji napori” iz članka 17. Direktive izrazom „sve u svojoj moći” Google podržava napor koji se ulaže u osiguranje zaštite sadržaja nositeljimâ prava. YouTube posjeduje najnapredniju tehnologiju za borbu protiv piratstva te stvarateljima omogućuje kontrolu nad njihovim sadržajem koji korisnici učitavaju na YouTube. Naš Paket za upravljanje autorskim pravima sastoji se od tri glavna alata: internetskog obrasca, alata Copyright Match i sustava Content ID. Tehnologija koja se upotrebljava u svim tim alatima sprječava ponovno učitavanje podudarajućeg sadržaja. Google je uložio više od 100 milijuna dolara u razvoj i rad tih alata. Nakon žustre javne rasprave na europskoj je razini dogovoreno načelo licenciranja uz ulaganje „najboljih napora” kako bi se pažljivo uspostavila ravnoteža između zaštite nositeljâ prava i izbjegavanja prekomjernog blokiranja korisnički generiranog sadržaja. Načelo proporcionalnosti ključni je pokazatelj za mjerenje napora koje ulažu internetske platforme. No Nacrtom prijedloga zakona taj se pristup mijenja jer se internetske platforme prisiljava da poduzmu „sve u svojoj moći” kako bi uklonile sadržaj kojim se krše autorska prava. Takvim se standardom nadilazi koncept „najboljih napora” i izbacuje element proporcionalnosti. U slučaju da platforma ne ispuni taj novi standard prijeti joj rizik od izlaganja pozamašnim novčanim kaznama. To je iznimno značajna promjena. Njome ne samo da se uvodi pravno neprovjeren i nepoznat koncept (za razliku od „najboljih napora”), već se stvara rizik da će platforme korisnicima zabraniti objavu cijelog niza sadržaja jer će preširoko tumačiti sadržaj koji je obuhvaćen tom mjerom, na primjer dijelove s komentarima na internetskim stranicama, kako bi se zaštitile od kazni. Bojimo se da je poduzimanje „svega u svojoj moći” jednako preuzimanju preširoke proaktivne uloge koja je u suprotnosti s općom zabranom praćenja, člankom 17. stavkom 8. Direktive i Poveljom o temeljnim pravima. Zbog toga pozivamo Vladu da revidira tu odredbu i zamijeni upotrijebljeni izraz izrazom „najbolji napori” koji je dogovoren na razini EU. 5. Retroaktivna priroda hrvatske provedbene mjere u pogledu članka 15. Direktive Baš kao što je slučaj i s drugim odredbama Direktive, prava izdavača trebala bi se primjenjivati na informativne publikacije čim taj akt za prenošenje u nacionalno pravo stupi na snagu, a ne 6. lipnja 2019. godine kao što je predloženo. Direktivom nije propisana (niti predviđena) retroaktivna primjena pravâ. Zbog toga smatramo da se taj datum mora zamijeniti datumom na koji mjera stupa na snagu. Radujemo se suradnji s vama kako bismo pridonijeli utvrđivanju odgovarajućeg okvira koji bi najbolje odgovarao stvarateljima, nositeljima prava i korisnicima te pronalasku rješenja kojima se kreativno gospodarstvo potiče umjesto da se ograničava. S poštovanjem, Google Hrvatska Djelomično prihvaćen Primjedbe se djelomično prihvaćaju. Zakonom se ne uvodi novo pravo (pravo davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem Interneta), već samo novi oblik prava priopćavanja javnosti te je u tom smislu i slijedom primjedbe dionika, precizirana odredba članka 29. stavka 2. podstavka 12. te članka 43. Nacrta prijedloga Zakona. Ističe se da je obvezno kolektivno ostvarivanje prava za određene vrste korištenja predmeta zaštite postojalo i u važećem propisu iz ovoga područja, a praksa je pokazala da je ono kod nekih oblika korištenja odgovarajuće i uravnoteženo rješenje koje osigurava pravnu sigurnost nositelja prava, ali i korisnika predmeta zaštite koji je dobio odobrenje za određeno korištenje djela iz repertoara pojedine organizacije. Također se ističe da se ne propisuje obavezno kolektivno ostvarivanje za davanje pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja niti za pravo priopćavanja javnosti, već se u situaciji kad je pribavljeno odobrenje za takav oblik iskorištavanja djela, prisilno kolektivno ostvaruje i pravo prerade za ta djela za koja već postoji odobrenje (licencija) za priopćavanje javnosti odnosno davanje pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja. Takav sustav omogućuje da se pravo prerade dobije na jednom mjestu i jednim ugovorom s organizacijom za kolektivno ostvarivanje prava te se time stvara veća pravna i poslovna sigurnost za korisnika koji neće biti izložen pojedinačnim zahtjevima individualnih nositelja prava. U članku 44. Nacrta prijedloga Zakona izraz „sve što je bilo u njegovoj moći“ izmijenjen je tako da glasi „uložit će najbolje napore“. Primjedba u pogledu retroaktivne primjene odredaba nije osnovana jer je u članku 296. stavku 2. Nacrta prijedloga zakona uredno prenesen zahtjev članka 15. točke 4. Direktive (EU) 2019/790. U pogledu oblika autorskopravnih ugovora, pojašnjava se da je slijedom rezultata ovoga javnog savjetovanja članak 58. stavak 2. Nacrta prijedloga Zakona brisan.
453 Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID) načelno podržava donošenje novog zakona o autorskim pravima i srodnim pravima kojim će se svim autorima i umjetnicima izvođačima omogućiti lakše ostvarivanje prava te pravičnija naknada za njihov rad, pogotovo u novom digitalnom okruženju, što je nakon nekoliko godina pregovora potvrđeno usvajanjem europske Direktive o autorskom pravu. Međutim, ovaj Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima posrnuo je već na prvom koraku – u pokušaju definiranja tko su autori odnosno koautori umjetničkih djela. Velika se i opravdana bura podigla u audiovizualnoj zajednici kada se shvatilo da zakonodavac iz popisa koautora, nakon gotovo 70 godina, izbacuje kolege snimatelje, bez kojih – to svi iz audiovizualne struke dobro znamo – nema audiovizualnog djela. Baš kao što ga nema ni bez kolega montažera, koji su opet zaboravljeni u ovom prijedlogu. Srećom, brojne su kolege već reagirale, pa se SPID pridružuje njihovim prijedlozima da se članak 15. stavak 2 izmijeni te da se koautorima audiovizualnog djela smatraju: redatelj, scenarist, skladatelj, direktor fotografije i montažer. Pitanje koautorstva ovdje nije samo pitanje moralnih prava, već ono otvara mogućnost ostvarivanja imovinskih prava. Autori doprinosa ne mogu ostvarivati naknadu putem sustava kolektivnog ostvarivanja autorskih prava, za razliku od koautora. Vjerojatno do ovih “grešaka u koracima” ne bi došlo da su u radnu skupinu bili uključeni predstavnici SVIH audiovizualnih udruga, a ne samo predstavnici filmskih redatelja. Iz toga vjerojatno proizlazi još jedan veliki propust odnosno previd na koji je ukazao kolega Dario Vince u svom izlaganju. Naime, zakonodavac cijelo vrijeme barata pojmom “filmski producent”, što smatramo pogrešnim, jer audiovizualno djelo nije samo film – igrani, dokumentarni ili animirani. Primjereniji pojam bio bi “audiovizualni producent” ili “proizvođač audiovizualnog sadržaja”. Brojne su audiovizualne forme danas prisutne u eteru i na digitalnim platformama, prije svega se to odnosi na televizijske serije i formate. Čim se malo odmaknemo od klasičnog filma dolazimo do drukčijeg odnosa “autorskih snaga”. Živimo u zlatno doba televizijske produkcije, o čemu svjedoče brojne serije i razni kreativni TV formati. U svim tim formatima redatelj nije glavni autor. Tu je ulogu odavno preuzeo tzv. showrunner ili kreator – glavni autor scenarija. Ovaj prijedlog zakona ne prepoznaje važeću praksu u tom velikom i značajnom dijelu audiovizualne industrije. Ne prepoznaje je ni kada je u pitanju kompleksna praksa gaming industrije, a o VR-u ili AR-u da i ne govorimo. Ti segmenti audiovizualne industrije potpuno su izostavljeni u ovom prijedlogu zakona i to vjerojatno iz vrlo banalnog razloga – zato što članovi radne skupine u tom području audiovizualne industrije nemaju nikakvog iskustva. Budući da su članovi SPID-a aktivni primarno u dva umjetnička područja – audiovizualnom i izvedbenom, osvrnut ćemo se i na nekoliko propusta u području izvedbenih umjetnosti. U članku 7. kazalište je definirano kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, što smatramo preuskim tumačenjem kojim se isključuju brojna izvedbena djela koja ne moraju nužno biti dramska niti glazbena. Suvremena kazališna praksa često odustaje od dramskog teksta kao nužnog polazišta. Stoga predlažemo da se pri definiranju područja koristi pojam izvedbenog djela, koji je širi pojam i obuhvaća sve sadašnje i moguće buduće forme u polju izvedbene umjetnosti. Kod definiranja autora u izvedbenoj djelatnosti zakonodavac je ponovno propustio ispraviti dugogodišnju zakonodavnu praksu u našim kazalištima, a to je da se kao jedini autori priznaju dramski pisci i skladatelji. Kazališni redatelj ponovno je stavljen u skupinu umjetnika izvođača! Autore poput Franke Perković, Paola Magellija, Olivera Frljića, Anice Tomić, Krešimira Dolenčića, Branka Brezovca, Bobe Jelčića ili Dore Ruždjak-Podolski doista je neshvatljivo i krajnje neupućeno smatrati umjetnikom izvođačem. Želimo vjerovati da će novi prijedlog zakona ispraviti ovu neusklađenost s praksom, te kazališnim redateljima priznati autorsku važnost koju su redatelji u audiovizualnom sektoru dobili ovim prijedlogom. Posebno je poglavlje posvećeno umjetnicima izvođačima i njihovim pravima, pogotovo u sustavu kolektivnog ostvarivanja izvođačkih prava. No u navedenom su segmentu u potpunosti izostavljeni kolege glumci – jer se u člancima spominje isključivo “fonogram” temeljem kojeg umjetnici izvođači mogu ostvariti svoja prava. Što je s “videogramom”? Zašto glumcima nije priznato isto pravo kao i glazbenim izvođačima? Vjerujemo da je do ovog propusta došlo nekim previdom te da će on biti ispravljen dodavanjem riječi “videogram” u svaki članak koji se odnosi na zaštitu prava umjetnika izvođača u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava. Vjerujemo da će brojni opravdani komentari i prijedlozi strukovnih umjetničkih udruga naći put do novog, primjerenijeg prijedloga zakona kojim će biti zaštićeni svi autori i umjetnici izvođači. Upravni odbor SPID-a Djelomično prihvaćen Primjedba dionika je djelomično prihvaćena na sljedeći način: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Nadalje, prihvaćen je prijedlog za izmjenom izričaja te se u stavku 1. točki 2. c.), te na svim ostalim mjestima u Nacrtu prijedloga Zakona, na odgovarajući način ujednačava naziv “audiovizualni producent”. Ugovorom o audiovizualnoj produkciji između audiovizualnog producenta i koautora audiovizualnog djela uređuje se stvaranje audiovizualnog djela te primarna i sekundarna prava iskorištavanja koja se koautor ugovorom obvezuje osnovati za audiovizualnog producenta. Komparativnom analizom zakonskih uređenja država članica Europske unije utvrđeno je da prevladava stajalište da je kazališni redatelj umjetnik izvođač, a ne autor djela. I nadalje će se pratiti razvoj uređenja ovog pitanja na europskoj i na međunarodnoj razini te će se, ako se ukaže potrebnim, izvršiti u budućnosti zakonske promjene u pogledu definiranja prava kazališnih redatelja. Međutim, napominje se da ako je uz prethodno odobrenje autora djela kazališni redatelj u pripremi kazališne predstave izvršio brojne i značajne intervencije u samom djelu, u tom slučaju se može raditi o preradi djela, na koju bi kazališni redatelj ostvarivao autorska prava sukladno ovom Zakonu. Nadalje, u članku 7. stavku 2. Nacrta prijedloga Zakona, u popis autorskih djela dodaje se novi podstavak “- videoigre i druga multimedijalna djela”. Što se tiče prava umjetnika izvođača – glumaca, napominje se da izjednačavanje prava svih umjetnika izvođača ne bi u ovom trenutku bilo u skladu s međunarodnim ugovorima koji reguliraju područje autorskog i srodnih prava, a kojih je Republika Hrvatska članica. Valja napomenuti kako Pekinški ugovor o audiovizualnim izvedbama Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo detaljnije regulira prava glumaca i plesača, međutim, Europska unija još nije članica tog međunarodnog ugovora (nije ga ratificirala), a Republika Hrvatska nema mogućnost samostalnog pristupanja tom Ugovoru.
454 Luka Grubišić-Čabo II. AUTORSKO PRAVO, Članak 14. Prijedlog proširenja prijedloga gospodina Hrvoje Turkovića: AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU Članak 20. (1) Autorima doprinosa audiovizualnom djelu smatraju se: 1. pomoćnik redatelja 2. autor dijaloga 3. slikar maski 4. tvorac posebnih vizualnih efekata 5. tvorac posebnih zvučnih efekata 7. epizodski glumci 8. ton majstor 9. majstor tonskog miksa 10. drugi suradnici koji stvaralački sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela svojim individualnim doprinosom. (2) Ako autor doprinosa može dokazati da je njegov doprinos koautorski, tj. da je ključno utjecao na određeni cjelinski aspekt audiovizualnog djela može biti priznat kao koautor djela. Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen na sljedeći način: Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa).
455 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 196. U stavak (1) potrebno je uvrstiti odredbu "bez plaćanja naknade" s obzirom da je ova vrsta korištenja namijenjena promidžbi autorskih djela za što se ne bi trebala plaćati naknada. Predlaže se i proširenje članka 196. na način da se obuhvati i korištenje dijelova (poput sličice (thumbnaila) naslovnice djela) autorskih djela koja se nalaze u fondovima institucija kulturne baštine, u svrhu njihove promidžbe i predstavljanja u online katalozima institucija kulturne baštine. Djelomično prihvaćen Prijedlog se djelomično prihvaća na način da se u članku 196. Nacrta prijedloga Zakona određuje da su predmetna korištenja unutar ovog sadržajnog ograničenja moguća također bez plaćanja naknade.
456 Dragutin Nemec , dipl.iur;viši knjižničar, Pravni fakultet; predsjednik Komisije za autorsko pravo i slobodan pristup HKD-a IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 188. S obzirom da se radi o zbirkama koje bi uređivale osobe iz sustava obrazovanja i znanosti, kao i njihove knjižnice, bez spominjanja istih poimence, i dalje je zbog vezanosti ovog članka uz čl. 190. i da bi se smisao čl. 190. uopće mogao ostvariti, nužno st (1) nadopuniti, tako da umjesto "na papir ili sličan medij" stoji "na bilo koju podlogu i "bez plaćanja naknade", tako da glasi: "Dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, reproduciranje na bilo koju podlogu i distribuiranje pojedinih odlomaka zakonito objavljenih...". Odredba o papiru je u potpunoj suprotnosti sa st. (2) i čini cijeli članak kontradiktornim, čak i uz najpozitivnije teleološko tumačenje. Tako da je logičnije, kao i da bi se učinkovito ostvarila digitalna nastava i omogućio pristup u svrhovito organizirane obrazovne i znanstveno-istraživačke sadržaje, ona moraju biti prethodno pripremljena i organizirana u zbirke, ne samo puko negdje arhivirana. Minimalno se digitalno organiziranje zbirki, neovisno o nastavnoj ulozi, mora dozvoliti za već spomenute periodičke publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, pa alternativno, iako je besmisleno u 21. stoljeću i dalje ne imati tehnički neutralan zakon i inzistirati na vrsti podloge, da se kao zadnja mjera, ako se ne prihvaća logična izmjena u st.(1), doda novi stavak: "Periodičke publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, mogu se reproducirati u svrhe iz st. (1) na bilo koju podlogu i bez naknade." Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća primjedba predlagatelja na način da se u članku 188. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona umjesto teksta „na papir ili sličan medij“ uvrštava tekst „na papir ili bilo koji drugi medij“. Ističe se da je u ovom članku riječ prvenstveno o udžbenicima i sličnim zbirkama autorskih djela te se ovo sadržajno ograničenje primjenjuje prvenstveno u sektoru nakladništva. Navedene zbirke djela predmet su komercijalnog iskorištavanja, budući da su udžbenici namijenjeni prodaji, te je stoga primjereno da autori čija su djela uvrštena u zbirke za takvo korištenje prime i odgovarajuću naknadu.
457 Hrvatsko društvo filmskih djelatnika II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. HDFD predlaže da se na popis koautora audiovizualnih djela vrati glavni snimatelj kako i stoji u trenuto važećem Zakonu. Štoviše, glavni snimatelj u Hrvatskoj ima status koautora od 1957. godine. Bespredmetno je objašnjavati da bez slike audiovizualno djelo jednostavno ne postoji. Direktiva Europske unije propisuje kako se glavni redatelj audiovizualnog djela smatra autorom ili jednim od autora takva djela, a države članice mogu predvidjeti da se i druge osobe smatraju koautorima takvih djela. S obzirom da se državma članicama daje slobodan prostor da se status koautora nacionalnim zakonodavstvom prizna i drugim kategorijama ključnih djelatnika, ne vidimo nikakvo racionalno opravdanje za ovakav potez u nacrtu prijedloga Zakona. Također, predlažemo na popis koautora dodati glavnog montažera filma. Naime, montažeri su jedno od tri temeljna umjetnička filmska zanimanja za koja se već desetljećima školuju na Akademiji dramske umjetnosti. Studij Montaže pokrenut je na ADU 1969. godine, iste godine kad i studij Kamere (kasnije Snimanja) i Filmske režije (Dramaturgija 1978, Produkcija 2000). Studij filmske i televizijske montaže uveden je jer je montažna konstrukcija filma jedan od bitnih stvaralačkih vidova filma (proizvodnje filma i njegova doživljajna učinka), a zahtijeva posebno i visoko razvijene vještine, imaginativnost i znanje...(Iz Elaborata o studijskom programu). Audiovizualno djelo nastaje kolektivnim radom koautora među koje svakako po pravdi i zaslugama spadaju i montažeri i snimatelji i scenaristi. Smatrati redatelja glavnim autorom audiovizualnog djela jednostavno ne odgovara činjeničnom stanju u svim rodovima audiovizualnog stvaralaštva, a koje bi ovaj Zakon trebao obuhvatiti. Na primjer, u brojnim televizijskim formama autorstvo redatelja je često sporedno, dok se važnijim autorima smatraju scenaristi; vizualni identitet televizijskog djela koji je nerijetko decizivan faktor u njegovom izdvajanju od ostatka televizijske ponude u potpunosti je odgovornost glavnog snimatelja odnosno direktora fotografije; a zbog kratkoća rokova isporuke i brzine produkcijske proizvodnje montažeri su ti u čije je ruke potpuno prepušten konačni oblik djela, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog nemogućnosti redatelja da bude na dva mjesta u isto vrijeme, na lokaciji snimanja i u montaži. Također, u formama kakve su glazbeni spotovi, autorstvo redatelja, direktora fotografije i montažera u najmanju je ruku jednakopravno. I za kraj, da ne ističemo primjere samo u, nazovimo, „eksploatacijskim“ formama, situacija je slična i u strogo autorskim rodovima kao što su dokumentarni ili eksperimentalni film, gdje je granica između autorskog udjela redatelja, scenarista, montažera i snimatelja vrlo često teško uočljiva i utvrdiva. Utoliko niti od dr. Turkovića predloženo rješenje o proglašavanju redatelja glavnim autorom audiovizualnog djela, dok se glavne snimatelje, scenariste i montažere spušta u rang niže ne može biti pravedno za sve audiovizualne forme obuhvaćene ovim Zakonom. Koliko se iz neke argumentacije vezane za odluku izbacivanja glavnog snimatelja i neuvrštavanja montažera u popis koautora audiovizualnog djela može iščitati, do nje je došlo prvenstveno radi olakšavanja ubiranja kolektivnih prava za retransmisiju audiovizualnih djela. No, takva je odluka krajnje omalovažavajuća prema kompletnoj audiovizualnoj struci i da se provela ikakva konzultacija unutar audiovizualne profesije bez ikakve bi dvojbe izazvala opravdani otpor već i prije same objave Nacrta prijedloga Zakona o autorskim i srodnim pravima, te nije jasno zašto je konzultacija uopće izostala. A budući da se ostvarivanje kolektivnih prava i dosad rješavalo različitim bodovanjem različitih rodova audiovizualnog djela, kao i drugačijim koeficijentima njegovih koautora, nema nikakvog razloga da se takva praksa i ne nastavi. Izbacivanje i neuvrštavanje profesija imanentnih audiovizualnom stvaralaštvu iz koautorske ekipe ili raspoređivanje autorstva po rangovima ne smatramo prihvatljivim. Da stvari budu potpuno transparentne, daljnja argumentacija za donošenje ove odluke navodno proizlazi i iz želje da se mogućnost kolektivnih prava zakonski uskrati inozemnim koautorima audiovizualnih djela također je obezvrjeđujuća prema cijeloj profesiji. Željeno rješenje trebalo bi, svakako, biti stvoriti domaću audiovizualnu industriju čija bi djela bila značajna i kao takva relevantna na svjetskom tržištu, što bi omogućavalo domaćim autorima ubiranje kolektivnih prava iz drugih europskih i svjetskih država u kojima bi bila prikazivana, a ne se izolacionistički zatvoriti unutar svojih granica, uskraćujući inozemnim autorima njihova prava, a domaćim autorima oduzeti čak i onaj status koji su dosad imali. U odnosu na navedeno, HDFD predlaže da članak 15. stavak 2. glasi: Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. Glavni redatelj 2. Autor scenarija 3. Glavni snimatelj 4. Glavni montažer 5. Skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu Djelomično prihvaćen Primjedba djelomično prihvaćena na sljedeći način: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač odnosno glavni animator. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa).
458 Dario Vince II. AUTORSKO PRAVO, Koautori KOMENTAR Volio bih da svi dobronamjerni sudionici u ovoj javnoj raspravi obrate pažnju na tri važna elementa koja kardinalno nedostaju diskusiji. 1. Dobro obratite pažnju na DEFINICIJU AUDIOVIZUALNOG DJELA koju koristi ovaj, a i drugi pozitivni zakoni RH. Pročitajte ju ako treba nekoliko puta, osvrnite se oko sebe i brzo ćete uvidjeti da ona ne opisuje samo igrani, dokumentarni i animirani kinematografski film, nego puno, puno više audiovizualnih oblika koje svakodnevno srećemo oko sebe, a trebala bi poslužiti i za ona koja upravo nastaju negdje u svijetu i bit će iznimno tražena za godinu dana. Ona se naravno odnosi i na nebrojene oblike i forme audiovizualnih djela proizvedenih za televiziju, među njima i one koje običavamo zvati «formati», koji imaju precizno zapisane upute kako što treba biti učinjeno – u slici, tonu i glazbi, a često će vam priložiti i nacrte propisane scenografije i upute za rasvjetu. Tko je glavni autor takvog audiovizualnog djela? Tko su koautori? Tko su autori doprinosa? Kada npr. snimate drugu ili treću sezonu hvaljene i nagrađene dramske serije, a odjednom su tu neki redatelji i direktori fotografije koji prije nisu sudjelovali u proizvodnji prethodnih sezona, vidjet ćete ipak da nova sezona neodoljivo podsjeća na prethodne – po stilu režije, kadriranju, tempu, fotografiji, atmosferi, kao da je isti rukopis, a ipak ga kreiraju posve različiti ljudi. Sve je izvrsno, kreativno i vrhunski, iako je rađeno kao po receptu. Tko je glavni autor u tom slučaju? Tko je autor doprinosa? Možemo se mi praviti da je čovjek na setu koji se sramežljivo naziva «showrunner» neki zalutali Jehovin svjedok, ali koji je razlog što ga svi moraju slušati? Što je s nebrojenim i sve maštovitijim vrstama namjenskih audiovizualnih formi? Što u njihovoj proizvodnji znači kreativni direktor koji je smislio ideju, možda napisao i scenarij i donosi ključne kreativne odluke u daljnjoj realizaciji? Kliknite potom na sada već stari You Tube i naći ćete tu nepreglednu masu audiovizualnih djela, mnoga izvrsno, kreativno i profesionalno napravljena. No mnoga ničime neće odgovarati opisu igranog, dokumentarnog ili animiranog filma. Znači li to da nisu audiovizualna djela? Hmm, jesu. Tako kaže naša zakonska definicija. Tako kaže isti ovaj zakon. Isto vrijedi i za mnoge video igre, najbrže rastući segment audiovizualne industrije u svijetu i Europi. Vrijedi i za brojne inovativne oblike rađene za VR. Ali prijedlog zakona i dosadašnja diskusija nisu predvidjeli mogućnost zaštite i razdiobe autorskih prava njihovim stvarnim autorima. Prije pedeset godina nisu priznati kao umjetnost? Možda, ali to ne znači da nemaju autore, niti da ovo drugo doista uvijek jest umjetnost. To je priličan nedostatak za zakon iz 2020. godine. 2. U diskusijama se na puno mjesta autorska legitimacija uslovljava uvjetom «ako je moguće dokazati». A tko kome to treba dokazati? Tko će biti sudac? I po kojoj će osnovi suditi? Dojmu? Tko će birati ljude s dojmovima? Tko će presuđivati ako su dojmovi različiti? Iz svega do sada napisanoga, očito je da o tome ne bi trebali suditi oni koji su djelo osmislili, napravili, financirali i naručili, pa čak niti oni koji su ga konzumirali. Tko onda? Neka superiorna birokracija? Neka interesna grupa? Konkurencija? Prijatelji? Akademici? Branitelji? Meni se čini krajnje opasnim individualno pravo izmještati od samog autora i onoga koji ga angažira i stavljati u ruke nekom trećem čiju se kompetenciju i neutralnost za konkretnu situaciju ni na koji način ne može utvrditi, a dajemo mu u ruke moć koja znatno prevazilazi onu samog autora. Za početak, nismo ga ni u jednom prijedlogu ni imenovali. U svakom slučaju, nedostaju valjani odgovori na ova pitanja. 3. Zanimljivo je kako je iz većeg dijela zakonskog teksta, a u potpunosti iz naknadne rasprave, nestao proizvođač audiovizualnog djela. Dojam je da je on neko nužno zlo, ali toliko zlo da mu ni naziv ne želimo izgovoriti. Kratko je spomenut filmski producent, ali niti su svi Šveđani plavokosi, pa ni sva audiovizualna djela nisu filmovi. Svi su ovdje, nakon početnih svađa priznati ćemo i snimatelje i montažere, naći ćemo mjesta i za scenske radnike, ali ne, nikako u obuhvat audiovizaulnog djela nećemo priznati postojanje proizvođača, koji vrlo često osmišljava projekt, otkupljuje predložak ili ga naručuje, financira razvoj scenarija i operativnih planova, prikuplja sredstva, aplicira na fondove i koprodukcijske forume, bira i angažira autorske suradnike u koje ulaže znatno prije nego je zatvorio financijsku konstrukciju, pronalazi krajnjeg naručitelja ili investitora, osmišljava načine, tehnologije i uvjete u kojima je pojedinu autorsku ideju ili želju investitora moguće ostvariti itd, itd... Jednom riječju brine za djelo prije nego je počelo nastajati, pa još dugo nakon što je nastalo. On kao da sada smeta i treba ga nekako izbaciti iz algoritma kako bi se nametnuo samo jedan odnos – onaj između pojedinačnog autora i monopolnog privatnog društva za prikupljanje autorskih prava. Ako nam pritom i ispadne koji autor, nije šteta – bit će «prava siročića». Zamišljen je jedan idealan svijet... u njemu postoje prikazivači prepuni novca i sakupljači kolektivnih prava koji će s njima paušalno pregovarati, pa onda, čim marno obračunaju sve svoje troškove, od ostatka po vlastitom algoritmu dijeliti lemozinu autorima. A što preostane, već će se nekako zbrinuti. Nedostaje međutim jedan važan odgovor... a tko će i zašto koordinirati skupne autore i proizvoditi audiovizualna djela od kojih se trebaju skupljati ta sredstva? Nadam se da vas ova pitanja nisu odveć umorila ili povrijedila. U svakoj kreativnoj djelatnosti, pa tako i audiovizualnoj, pitanja autorstva i pravičnih naknada bolna su i važna. Svrha novog zakona trebala bi biti da ponudi zakonska rješenja koja će biti u skladu s vremenom i kontekstom, a pravičnost nametati tako da omogućava razvoj i napredovanje djelatnosti, na osnovama ravnopravnosti i načelne jednakomjernosti za sve sudionike. Ako možemo ikako osigurati da ovaj zakon donese baš to, neophodno je to učiniti prije izglasavanja. PRIJEDLOZI - umjesto sasvim paušalno i selektivno odabranog «filmskog producenta», koristiti termin sukladan definiciji audiovizualnog djela – « proizvođač audiovizualnog djela» - ako se ulazi u podjelu po vrstama odnosa i proizvodnim modelima, uvedite razlikovanje između filmskog, televizijskog i namjenskog producenta, nakladnika producenta, velikog studija i neovisnog producenta – budimo suvremeni, prihvatimo 21. stoljeće. - kada promatramo autorska prava i želimo osigurati njihovu zaštitu i pravičnu naknadu, nemojmo se zatvoriti u malu kutiju – promatrajmo zadatak iz malo više pozicije i prihvatimo da je za ostvarenje cilja nužno ne porušiti sustav čitave industrije, ne učiniti se nekompatibilnim s ostatkom svijeta i primjerice europskim fondovima i koproducentima i ne demotivirati one koji su neophodni da audiovizualna proizvodnja uopće postoji - vratimo se osnovi: želimo razvoj audiovizualne industrije i kreativnosti i pravično nagrađivanje autora, a ne razvoj društava za kolektivno sakupljanje prava (stavak 2 preambule zakona) - ako se želi pogreške i generalizacije izbjeći na način koji predlaže uvaženi i uvijek dragi profesor Turković, onda sistematizacija autora, koautora i autora doprinosa mora odgovarati definiciji audiovizualnog djela, a to znači da danas mora biti znatno šira, preciznija i suvremenija od vrhunskog udžbenika teorije filma otprije četrdesetak godina. Živimo u izrazito vrijeme audiovizualnog – ne režite mu krila i ne prepisujte modele glazbene industrije ili kinematografije dvadesetog stoljeća - ako želimo sačuvati ono domaće audiovizualne industrije što se sramežljivo bori za opstanak kraj puno veće snage uvoznih proizvoda i pritom zaštititi najugroženija autorska prava, ima načina. Stavimo u zakon npr. ovakve odredbe i članke: 1. Proizvođač novog audiovizualnog djela, bio on neovisni proizvođač ili audiovizualni nakladnik ili neki drugi entitet koji proizvodi u vlastitoj produkciji, obavezan je uz naknadu za izvedbu autorskog djela ugovoriti s autorom/autorima i kompenzirati im imovinska prava iskorištavanja autorskog/koautorskog djela na teritoriju RH na razdoblje ne dulje od sedam godina. Po isteku tog razdoblja ili pri prvom korištenju djela za koje proizvođač ne raspolaže dokazom o podmirenju takve obaveze, autor ima pravo svako daljnje iskorištavanje naplaćivati kroz sustav kolektivnog prikupljanja. 2. Autori ranije nastalih djela čija prava iskorištavanja nisu drugačije kompenzirana također imaju pravo na prikupljanje imovinskih prava putem sustava kolektivnog prikupljanja. Neću dalje zamarati, ali mogućnosti su razne, a njihova smislenost, cjelovitost i usuglašenost puno važnija od žurbe. EU je zbog pandemijske ugroze privremeno suspendirala mandatorne rokove harmonizacije lokalne legislative. Djelomično prihvaćen Primjedba se djelomično prihvaća. Odredba članka 7. stavka 2. podstavka 9. Nacrta prijedloga Zakona odgovarajuće je izmijenjena te sada glasi: „- audiovizualna djela, kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama, sa zvukom ili bez zvuka, u vremenski organiziranom slijedu promjena, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana“. U popis autorskih djela dodane su videoigre i druga multimedijalna djela. Nadalje, audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima, te je u tom dijelu Nacrt prijedloga Zakona odgovarajuće izmijenjen, kako slijedi: Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač odnosno glavni animator. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Naziv “filmski producent” u cijelom tekstu Nacrta prijedloga Zakona odgovarajuće je zamijenjen nazivom “audiovizualni producent”. Ugovorom o audiovizualnoj produkciji između audiovizualnog producenta i koautora audiovizualnog djela uređuje se stvaranje audiovizualnog djela te primarna i sekundarna prava iskorištavanja koja se koautor ugovorom obvezuje osnovati za audiovizualnog producenta.
459 Nikša Bratoš NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Poštovani, podcrtat ću ono što ne bi smjelo biti sporno: autorska prava pripadaju autorima izvođačka prava pripadaju izvođačima. To se izrijekom navodi u Članku 4. (1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo. (2) Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo... Naknada za ta prava treba biti NEODRECIVA. Naknade za autorska prava prikuplja organizacija za zaštitu autorskih prava – ZAMP. Analogno tome, I posve logično je da naknade za izvođačka prava prikuplja organizacija za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP. Taj način je jedina garancija da će naknade za izvođačka prava zaista stići do svih izvođača. Upravo to je ono što bi zakonodavac trebao štititi. Prijedlog zakona nažalost ostavlja prostor I mogućnost zloporabe, koju diskografi trenutno obilato koriste. Po prijedlogu zakona sporni članci su: Članak 128. (2)“Umjetnik izvođač ima pravo na udio u jedinstvenoj primjerenoj naknadi za emitiranje i svako drugo priopćavanje javnosti svoje fiksirane izvedbe. Jedinstvena primjerena naknada sastoji se od pojedinačnih naknada koje pripadaju umjetnicima izvođačima i proizvođačima fonograma. ” Članak 58. (2) Autorskopravni ugovor, osim malog nakladničkog ugovora, koji nije sklopljen u pisanom obliku smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju Naš prijedlog je bio da se čl. 128 dopuni s jasnim i nedvosmislenim dijelom koji će jamčiti izvođačima neodrecivost naknade, te prikupljanje i raspodjelu iste kroz sustav kolektivne zaštite i osigurati da njihov novac stigne uistinu do njih, za razliku od sadašnjeg sustava koji diskografi koriste na način da prikupljaju naknadu za korištenje na internetu za fonogramska ali i izvođačka prava i to isplaćuju posve samovoljno samo jednom manjem broju izvođača koji sudjeluje na snimkama, što je u potpunosti protupravno. To čine također samovoljno pozivajući se na valjanost navodnih usmenih dogovora kojima su se navodno ostali izvođači odrekli tih prava. Stoga predlažem: iz članka 58. potpuno brisanje stavka 2 u članku 128. jasno naznačiti da je pravo izvođača na primjerenu naknadu “neodrecivo”. Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen, na način da se briše članak 58. stavak 2. Nacta prijedloga Zakona, a u tekst Nacrta prijedloga Zakona unesene su i dodatne detaljnije razrađene odredbe o potrebi sklapanja kolektivnih sporazuma između reprezentativnih udruženja umjetnika izvođača koji djeluju u području glazbe i reprezentativnih udruženja proizvođača fonograma, o minimalnim uvjetima ugovora vezanih uz angažmane umjetnika izvođača te o postupku usvajanja takvih kolektivnih sporazuma. Takav kolektivni sporazum primjenjivao bi se na sve situacije u kojima umjetnik izvođač i proizvođač fonograma nisu ugovorili povoljnije uvjete u svojem pojedinačno sklopljenom ugovoru.
460 TOMISLAV STOJANOVIĆ II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Podržavam prijedlog gđe. Sandre Botice Brešan, koji uzima u obzir neosporan autorski rad montažera i direktora fotografije. Citiram: "Prijedlog za Članak 15 i 16: Autorstvo AV djela treba razdijeliti u tri kategorije: 1. Glavni autor: redatelj 2. Koautori: scenarist, skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u djelu, direktor fotografije, montažer, animator/glavni crtač u animiranom filmu 3. Autori doprinosa: autor dijaloga, snimatelj, scenograf, kostimograf, slikar maski, oblikovatelj zvuka, oblikovatelj vizualnih efekata, autori već postojećih audio/video isječaka koji se koriste u AV djelu Koautore i autore doprinosa treba točno navesti bez dodataka "i drugi" ili "neka druga fizička osoba" te propisati da samo autori doprinosa mogu dokazivati koautorstvo. Također bi u obzir trebalo uzeti i glumce (glavne, sporedne) kada se u Zakonu bolje definiraju pojmovi autorstvo, koautorstvo, kolektivno djelo i izvođači." Djelomično prihvaćen Prijedlog djelomično prihvaćen na sljedeći način: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač odnosno glavni animator. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Glumac je umjetnik izvođač a ne autor, sukladno članku 3. Međunarodne konvencije za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija) te posljedično i svih europskih direktiva iz područja autorskog i srodnih prava koje uređuju zaštitu autorskom srodnih prava te time i u Hrvatskoj zaštićen kao umjetnik izvođač.
461 Višnja Skorin II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. U potpunosti se slažem i podržavam zapažanja Sandre Botice Brešan. Također mislim da je beskoristan članak 15. (4) u kojem se nudi mogućnost dokazivanja koautorstva. "Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela." Trebalo bi ga barem nadopuniti informacijom tko je nadležan za dokazivanje. Iako, realno, sumnjam da će itko se odvažiti na ikakvo dokazivanje. Upravo zbog toga, sve je češća praksa da se montažeri potpisuju kao koscenaristi, naročito u dokumentarnim filmovima gdje je njihov doprinos golem. Djelomično prihvaćen Prijedlog djelomično prihvaćen na sljedeći način: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač odnosno glavni animator. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa).
462 Marko Šolić II. AUTORSKO PRAVO, Članak 15. Članak 15 mijenja se i glasi: (1) Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. (2) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj, 2. autor scenarija, 3. glavni snimatelj – direktor fotografije 4. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. (3) Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator. (4) Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Djelomično prihvaćen Prijedlog djelomično prihvaćen na sljedeći način: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač odnosno glavni animator. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa).
463 Hrvoje Turković II. AUTORSKO PRAVO, Članak 14. AUTORI SKUPNIH DJELA Članak 14. (1) Skupno autorsko djelo je autorsko djelo stvoreno organiziranim stvaralačkim radom više autorskih suradnika. (2) Autorski suradnici u izradi skupnog autorskog djela razlikuju se po mjeri stvaralačkog sudioništva u nastajanju tog djela i standardno se razlikuju: 1. glavni autor (moguće nekoliko glavnih autora) 2. koautori (obično više njih) 3. autori doprinosa (obično više njih) (3) Udio u naknadi za korištenje skupnog autorskog djela raspoređuje se prema tipičnoj mjeri stvaralačkog doprinosa autorskih suradnika. (4) Skupnim autorskim djelom smatraju se: audiovizualna djela, glazbeno-scenska djela, kazališne predstave te druga umjetnička djela nastala združenim stvaralačkim radom. GLAVNI AUTOR SKUPNIH DJELA Članak 15. (1) Glavni autor skupnih djela je onaj autor, ili nekoliko autora, koji su stvaralački nadležni nad ukupnom cjelovitošću autorskog djela, koji uz svoj individualni prinos potiču, biraju, vode i integriraju u cjelinu stvaralačke prinose drugih suradnika. (2) Glavni autor ima autorska prava nad cjelovitim audiovizualnim djelom, a u slučaju više glavnih autora oni zajednički imaju autorska prava nad cjelovitim audiovizualnim djelom, ukoliko međusobnim ugovorom ne odluče drugačije. Glavni udio u naknadi za korištenje skupnog djela pripada glavnom ili glavnim autorima djela. (3) Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu skupnog djela potreban je pristanak glavnog ili glavnih autora. KOAUTORI SKUPNOG DJELA Članak 16. (1) Koautori djela su osobe koje stvaralački doprinose posebnom aspektu skupnog djela te čiji se stvaralački prinos proteže kroz cijelo djelo i bitno utječe na doživljajnu cjelovitost djela. (2) Udio pojedinog koautora u koristima ostvarenim korištenjem skupnog djela određuje se razmjerno njegovom koautorskom udjelu. Ostvarivanje koristi ne može se isključiti ugovorom niti pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. (1) U sumnji koliki su koautorski udjeli pojedinih koautora skupnog djela, smatra se da su jednaki. (2) U slučajevima u kojima je koautorski doprinos skupnom autorskom djelu izdvojiv iz autorskog djela i u mogućnosti da se izdvojeno koristi, odgovarajući koautor preuzima glavno-autorsko pravo nad izdvajanjem i izdvojenim korištenjem svojeg inače koautorskog priloga. (3) Izdvojivim doprinosom skupnom djelu smatra kod audiovizualnog djela scenarij i filmska glazba komponirana za djelo; kod glazbeno-scenskog djela libreto (odnosno dramsko djelo) i glazbena kompozicija rađena za njega; kod kazališnog djela dramski tekst; kod koncertnog djela izvojivim se smatra partitura. Slično i kod drugih skupno autorskih djela. (4) Ako koautor može dokazati da je ključno utjecao na stvaralačku ukupnost djela i koordinaciju svih drugih stvaralačkih doprinosa u cjelinu djela tada može biti priznat kao glavni autor djela AUTORI DOPRINOSA SKUPNOM DJELU Članak 17 (1) Autori doprinosa skupnom djelu jesu svi oni stvaralački suradnici u stvaranju skupnog djela koji su stvaralački pridonijeli nekom djelomičnom aspektu djela. (2) Autori doprinosa imaju autorsko pravo na svoj individualni doprinos skupnom djelu. (3) Ako autor doprinosa može dokazati da je utjecao na sustavno prisutan stvaralački aspekt cjeline djela može biti priznat kao koautor. GLAVNI AUTOR AUDIOVIZUALNOG DJELA Članak 18. (1) Glavnim autorom audiovizualnog djela smatra se redatelj filma, odnosno u slučaju korežije dvaju ili više redatelja, svi su korežiseri glavni autori. (2) Glavnom autorom pripadaju prava iz članka 15. KOAUTORI AUDIOVIZUALNOG DJELA Članak 19. (1) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. autor scenarija 2. glavni snimatelj 3. filmski kompozitor (tj. autor glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu) 4. glavni montažer 5. montažer zvuka 6. glavni glumci 7. glavni scenograf 8. glavni kostimograf 9. glavni crtač ili tvorac modela u animiranom filmu 10. glavni animator (2) Udio u autorskom pravu koautor ostvaruje prema Članku 16 stavku (2) (3) Ako koautor audiovizualnog djela može dokazati da je ključno utjecao na stvaralačku ukupnost djela i koordinaciju svih drugih stvaralačkih doprinosa u cjelinu djela može biti priznat kao glavni autor djela. AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU Članak 20. (1) Autorima doprinosa audiovizualnom djelu smatraju se: 1. pomoćnik redatelja 2. autor dijaloga 3. slikar maski 4. tvorac posebnih vizualnih efekata 5. tvorac posebnih zvučnih efekata 7. epizodski glumci 8. drugi suradnici koji stvaralački sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela svojim individualnim doprinosom. (2) Ako autor doprinosa može dokazati da je njegov doprinos koautorski, tj. da je ključno utjecao na određeni cjelinski aspekt audiovizualnog djela može biti priznat kao koautor djela. Djelomično prihvaćen Prijedlog djelomično prihvaćen na sljedeći način: Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima. Glavnim koautorom audiovizualnog djela smatra se glavni redatelj. Ostalim koautorima audiovizualnog djela smatraju se: autor scenarija, glavni snimatelj, glavni montažer slike i zvuka te skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač odnosno glavni animator. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela. Skladatelj glazbe, crtač ili animator koji se ne smatraju koautorima audiovizualnog djela, pomoćni redatelj, autor dijaloga, operater kamere, scenograf, kostimograf, slikar maski, autor posebnih vizualnih ili zvučnih efekata i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Glumac je umjetnik izvođač a ne autor, sukladno članku 3. Međunarodne konvencije za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija) te posljedično i svih europskih direktiva iz područja autorskog i srodnih prava koje uređuju zaštitu autorskom srodnih prava te je time i u Hrvatskoj zaštićen kao umjetnik izvođač.
464 Hrvatska komora arhitekata II. AUTORSKO PRAVO, Članak 14. PRIMJEDBA UZ ČLANAK 14. Predlažemo dopunu članka 14. dodavanjem novog stavka (6): "(6) Koautori djela arhitekture određuju se ugovorom. Sudionici u gradnji određeni posebnim propisima koji sudjeluju u stvaranju djela arhitekture ne smatraju se koautorima autorskog djela arhitekture." Obrazloženje: Pojedina djela arhitekture, kako se navodi u članku 7. stavak (2)., točka 6., su između ostalog i glavni projekt, izvedbeni projekt i planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture, su složena djela koja zahtjevaju obvezno sudjelovanje više osoba različitih struka. Posebno se to odnosi na gradnju građevina, što je detaljno uređeno posebnim propisima i točno je određeno sudjelovanje pojedinih izvoditelja, projektanata, izvođača i nadzornih inženjera. Upravo da bi se izbjegle sporne situacije oko prava autorstva djela u nastajanju, a posebno gradnji, potrebno je ovim prijedlogom zakona odrediti da ostali sudionici nemaju koautorska prava osim ako to ugovorom nije uređeno. Predloženim novim stavkom (6) sprječavaju se moguće sporne situacije u primjeni odredbe članka 12. stavak (2) koja navodi: (2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća. Člankom 14. Nacrta prijedloga Zakona propisane su opće odredbe o koautorima, te se pojašnjava da u ovom propisu ne mogu biti određena pravila za sve oblike koautorskog stvaralaštva. Upućuje se predlagatelj na to da je interpretacijom općih odredbi moguće definirati koautorstvo i na djelu arhitekture odnosno građevini.
465 ulupuh II. AUTORSKO PRAVO, Članak 68. Ovim člankom se otvara (opasan?) prostor za iskorištavanje fotografija i videoisječaka kroz nakladnički ugovor o njihovom izdavanju i drugom iskorištavanju, jer sad taj ugovor za fotografije i videoisječke ne mora biti u pisanom obliku te se sad i za ova djela tretira kao mali nakladnički ugovor. Bit ovog zakonskog rješenja bi trebala biti da se određena fotografija ili videoisječak striktno veže uz određeni tekst – članak i da se ne može naknadno vezati uz neki novi tekst – članak na neku sličnu temu. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća. Upućuje se predlagatelj na to da je navedeno rješenje već dugi niz godina u hrvatskom zakonodavstvu i usporednim zakonodavstvima zemalja EU-a.
466 ulupuh II. AUTORSKO PRAVO, Članak 27. predlažemo da se za korištenje reprodukcija likovnih umjetničkih djela i arhitektonskih i kiparskih spomenika u edukativne svrhe (školski udžbenici i slična edukativna pomagala) izdavače obveže na isplatu tantijema za reizdanje za sljedeće godine istog izdanja, kao i za javnu posudbu u knjižnicama. To treba povezatii sa pravom sljeđenj, člnak 28. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća. Pojašnjava se predlagatelju da je korištenje djela (uključujući i djela arhitekture, te likovnih umjetnosti) u zbirkama namijenjenim nastavi ili znanstvenom istraživanju propisano člankom 188. Nacrta prijedloga Zakona, kojim je predviđeno i pravo na primjerenu naknadu, koja se obavezno ostvaruje u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava. Pravo slijeđenja drugi je pravni mehanizam ostvarivanja prava autora likovnih djela na naknadu, koji se također obavezno ostvaruje u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava.
467 gabrijela krmpotić kos IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 196. Poštovani, treba dodati “umnožavanje i na svim drugim publikacijama,drugim medijima promotivnim materijalima u svrhu promoviranja zbirke,umjetnika ili umjetničkog projekta”-vezano uz marketinške aktivnosti u svrhu promoviranja izložbenog projekta. Postajemo potpuno ne interesantni za poslovni sektor ukoliko nisu u mogućnosti se "vezati" uz umjetninu, umjetnika, reprodukciju ili slično. Ovdje govorim o bilboard jumbo plakati, city lights, deplijanii, transparenti, panoi, banneri, oglasi itd. Gabrijela Krmpotić Kos, mag.mus.prof. MAS- ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća. Pojedinačno nabrajanje vrsta oglašavanja kako predlaže podnositelj prijedloga ne ukazuje se potrebnim.
468 ulupuh II. AUTORSKO PRAVO, Članak 7. Molimo da se u vizualna djela detaljno definiraju na početku zakona. Tržimo da se unese da su autorska djela i multimedijalan i intermedijalna djela kao i digitalna interaktivna djela (media art i slično). Ističemo da su to najpropulzivnijim sadržaji kojima se baš zbog takve naravi i najčešće krše autorska prava. Autorska djela su i umjetničke monografije s autorskim tekstom stručno-znanstvenog karaktera. Predlažem da se umjesto “računalni programi koji obuhvaćaju izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku, uključujući i pripremni dizajnerski materijal” konkretiziraju nazivi terminima “grafički dizajn teksta” i “tipografija”. Nadalje, spominju se djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, te kasnije fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom; u tome postoji kontradikcija utoliko jer je fotografija dio primijenjenih umjetnosti (terminski pandam - dizajn), osim toga “slični fotografski postupci” su konkretno postupci “reprodukcijske fotografije” i sastavni su dio dizajna slike, odnosno reprodukcije. Ovim napomenama dolazimo do bitnog problema koji nije dorečen u području primijenjenih umjetnosti, odnosno dizajna, a predmet su manipulacija prema autorskom pravu pojedinih autorskih djela. Predlažem da se strogo definiraju i popišu sva područja primijenjenih umjetnosti, odnosno dizajna kako bi se kasnije pravilno mogao definirati status autora, koautora i autora doprinosa za pojedine forme grafičkog dizajna, odnosno autorska djela. Primjerice, u Zakonu se spominju djela; knjiga, zbirke, plakati, publikacije i sl., ali se ne definiraju autorske uloge u njihovom stvaranju, ostavljeno je sve samo na konkretizaciji prava nakladnika koji bi trebao voditi brigu o sklapanju autorskog ugovora, a takva praksa ne postoji. Predlažemo za sve grane primijenjenih umjetnosti-dizajna, kako je napravljeno za audiovizualna djela, scenska i filmska djela raščlamba-kategorizacija pojedinih autorskih uloga u djelu, a posebice za autore grafičkog dizajna, prema kojoj bi, na primjeru knjige ili likovne monografije trebale uloge biti definirane prema sljedećem: Grafički dizajner je autor publikacije, knjige, monografije samostalno ili s koautorima, a autori doprinosa djelu grafičkog dizajna su autori elemenata grafičkog dizajna, odnosno autori dizajna tipografskih elemenata i slika; tipograf, fotograf, illustrator, reprodukcijski fotograf, animator, … koji u svojim samostalnom djelima izvan djela grafičkog dizajna imaju status autora djela, a u autorskom djelu grafičkog dizajna status autora doprinosa djelu grafičkog dizajna. Takva klasifikacija bi pomogla kod legislative svih elemenata grafičkog dizajna i spriječila bi promociju autorskih djela na natječajima i inozemnim predstavljanjima u ime Republike Hrvatske autorskih djela koji sadrže otuđene elemente dizajna, kao što su nelegalne tipografije, otuđene fotografije, ilustracije, te otuđene reprodukcije fotografija, što je uobičajena praksa, još iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Takva klasifikacija bi onemogućila predstavljanje autorskih djela na “Natječaju za lijepu knjigu” bez isticanja autora djela grafičkog dizajna i slanja knjiga u europske knjižnice samo s potpisom nakladnika. Takva klasifikacija autora u djelu grafičkog dizajna ispravila bi nepravedno usvojen zakon o “Naknadama autorima u knjižnom sektoru” po pitanju posudbe u javnim knjižnicama, pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, kojom u autorskom djelu grafičkog dizajna, grafički dizajneri ne dobivaju naknadu, za razliku od autora doprinosa autorskom djelu. Takva klasifikacija bi sačuvala autore koji se obrazuju na Visokim učilištima Republike Hrvatske i omogućila im u praktičnom radu “Poticaj za stvaranje autorskog djela”, te bi pospješila “Četvrto područje uređenja” iz ovog Nacrta zakona u smislu osiguravanja pretpostavki za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite na način da se propisuje načelo odgovarajuće i razmjerne naknade, uvodi obveza vezana uz transparentnost informacija o korištenju predmeta zaštite, te se propisuju mehanizmi za prilagodbu ugovora za niske naklade u odnosu na prihode od korištenja, te autorima i izvođačima omogućio opoziv isključive licencije ako nije došlo do iskorištavanja djela. Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća. U stavku 1. članka 7. Nacrta prijedloga Zakona definira se pojam autorskog djela dok se u stavku 2. navode primjeri vrsta autorskih djela, te se ovdje radi o otvorenoj (primjeričnoj) listi djela koja u bitnom odgovara kategorizaciji autorskih djela navedenoj u članku 2. stavku 1. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. U tom smislu, nema potrebe za uvrštavanjem novih dodatnih vrsta autorskih djela, jer činjenica da određena djela nisu izričito navedena u stavku 2. članka 7. ne znači da ona ne uživaju autorskopravnu zaštitu. Spomenuta djela uživaju autorskopravnu zaštitu pod uvjetima navedenim u članku 7. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona. Nadalje, u skladu s odredbom članka 1. stavka 1. Direktive 2009/24/EZ o pravnoj zaštiti računalnih programa, države članice EU-a zaštićuju računalne programe autorskim pravom kao književna djela u smislu Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, a pojam „računalni program” obuhvaća i pripremni dizajnerski materijal.
469 gabrijela krmpotić kos IV. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA, Članak 183. Poštovani, prije svega treba definirati što se podrazumijeva pod nazivom "nekomercijalne internetskih stranice"! Da li je muzejska web stranica nekomercijalna?da li je muzejska web stranica gdje muzej ima svoj web shop i dalje nekomercijalna?da li će se smatrati i dalje nekomercijalnom-ukoliko dođe do nekih prijepora?po ovome muzej bi trebao imao dvije stranice, jednu nekomercijalnu-stručno-umjetničko-znanstveno, i novu,drugu stranicu komercijalnu,kojom će moći pravno obavljati i komercijalne aktivnosti a to je npr prodaja putem interneta?to je za svaki muzej dodatni trošak, i pitanje je da li će se svi ravnatelji aktualni i budući htjeti s time baviti u budućnosti?težnja je institucije da ima svoje vlastite prihode! time dodatno financiramo ne samo vanjske suradnike nego i stručno osposobljavamo sebe, te nabavljamo stručnu literaturu, kupujemo umjetnička djela itd. Ovdje svakako trebamo učiniti razliku između muzeja koji podliježu autorskim pravima i onima koji ne podliježu. Navodim najbanalnije primjere povijesni ili arheološki muzeji su u prednosti od onih umjetničkih. Prava reproduciranja predmeta iz muzejskih zbirki im je svakako dostupnija u komercijalne svrhe. Artikuliranje prostora muzejskog dućana-u tom kontekstu. Gabrijela Krmpotić Kos, mag.mus. prof. MAS- ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća, jer se radi o implementaciji odredbe predviđene u članku 8. stavku 2. točki b) Direktive (EU) 2019/790, koja je obvezne prirode. Ako muzej sadrži primjeke djela koja su u javnoj domeni odnosno kojima su istekli rokovi autorskopravne zaštite, djela se mogu slobodno koristiti, a ako se u zbirci muzeja nalaze djela koja još uživaju zaštitu, za svako komercijalno korištenje potrebno je imati odobrenje autora ili nositelja prava.
470 gabrijela krmpotić kos II. AUTORSKO PRAVO, Članak 104. Poštovani, pišem u kontekstu Muzeja kao umjetničke ali i znanstvene ustanove, Trebalo bi izdvojiti autore, stručno-umjetničkih kataloga čiji su autori zaposlenici-djelatnici Muzeja (stručni uposlenici), jer ulaze u posebne kategorije. Naša tiskana izdanja i publikacije kao i katalozi a da ne govorim monografije, nadilaze klasična "knjižna izdanje", naša izdanja se ne mogu svrstati u izdanje tzv publicističke narave,jer se radi o vrlo opsežnim,stručnim, dužim istraživanjima tih pisanih djela iz područja umjetnosti. Mnogobrojni profesori na sveučilištima, znanstvenim institutima često koriste naša izdanja kao izvor, ali i kao inspiraciju da daljnja istraživanja. Stoga bi molila da se doda ili pronađe adekvatni naziv i za ovo vrlo specifično područje. Gabrijela Krmpotić Kos,mag.mus.prof.MAS-ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća. Nejasno je u kojem kontekstu se traži promjena statusa. U stavku 1. članka 7. Nacrta prijedloga Zakona definira se pojam autorskog djela dok se u stavku 2. navode primjeri vrsta autorskih djela, te se ovdje radi o otvorenoj listi djela koja u bitnom odgovara kategorizaciji autorskih djela navedenoj u članku 2. stavku 1. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. U tom smislu, nema potrebe za uvrštavanjem novih dodatnih vrsta autorskih djela, jer činjenica da određena djela nisu izričito navedena u stavku 2. članka 7. ne znači da ona ne uživaju autorskopravnu zaštitu. Spomenuta djela uživaju autorskopravnu zaštitu pod uvjetima navedenim u članku 7. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona.
471 gabrijela krmpotić kos II. AUTORSKO PRAVO, AUTORSKA DJELA STVORENA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA I VISOKIM UČILIŠTIMA U ZNANSTVENOM, UMJETNIČKOM I NASTAVNOM RADU Poštovani, pišem u kontekstu Muzeja kao umjetničke ali i znanstvene ustanove, Trebalo bi izdvojiti autore, stručno-umjetničkih kata