Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o Nacrtu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Zrinka Božić Blanuša P R A V I L N I K, Članak 4. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postoji tradicija lektorske nastave na filološkim studijima. Na temelju iskustva predlažemo da se lektorima i višim lektorima omogući da budu nositelji predmeta kojima se stječu jezične kompetencije ukoliko se sastoje se od vježbi i seminara. doc. dr. sc. Zrinka Božić Blanuša Prodekanica za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Nositeljstvo kolegija određeno je odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju a ovim se prijedlogom ne predlaže mijenjati uvjete nositeljstva kolegija, osim u smislu odgovarajućeg područja i polja izbora u zvanje kao terminološku doradu uvjeta o kompetencijama nastavnika.
2 Vedrana Berlengi Kapušin P R A V I L N I K, Članak 4. Zbog tehničkih poteškoća još jedna kolegica se nije uspjela registrirati, pa prenosim i njezin komentar: Željela bih izraziti neslaganje sa stavkom 6 članka 4 koji držim problematičnim kad su u pitanju filološke studijske grupe. Tijekom mog dugogodišnjeg lektorskog staža nikada nije bilo dovedeno u pitanje mogu li lektori biti nositelji kolegija koje izvode. Dobro se sjećam (a čuvam i indeks koji to potvrđuje) da su lektori i tijekom 1980-ih na Odsjeku za romanistiku bili nositelji svih kolegija koje su izvodili. I prije i nakon bolonjske reforme lektori su samostalno planirali i izvodili sve oblike nastave (predavanja, seminare i vježbe) na svim godinama studija. Štoviše, lektori nisu samo nositelji svojih kolegija, nego su i nositelji kolegija koje izvode strani (francuski i belgijski) lektori na Odsjeku za romanistiku. I za sve kolegije stranih lektora tzv. domaći lektori sastavljaju silabe, određuju ishode te imaju stalni uvid u odvijanje te nastave. Nema sumnje da su filološki odsjeci svjesni važnosti lektorske nastave, o čemu svjedoči satnica i ECTS bodovi kolegija koje izvode lektori. Željela bih to ilustrirati konkretnim primjerom iz 1. sem. našeg pds-a: od ukupno 10 sati kontaktne nastave tjedno i 11 ECTS-a za 3 obavezna kolegija, na kolegij Francuski jezik 1 (čiji sam nositelj i izvođač) otpada čak 6 sati kontaktne nastave (2P+4V) i 5 ECTS-a. Držim, stoga, da bi trebalo revidirati stavak 6 članka 4, odnosno navesti da "u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora". dr. sc. Sanja Šoštarić, viši lektor Katedra za francuski jezik Odsjek za romanistiku Filozofskoga fakultet u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
3 Vedrana Berlengi Kapušin P R A V I L N I K, Članak 4. Zbog tehničkih poteškoća kolegica se nije uspjela registrirati, pa prenosim njezin komentar: Vezano uz Članak 4., stavka 6. Pravilnika: Potrebno je izmijeniti stavak tako da se izdvoji specifičnost sveučilišnih studija jezika i književnosti - "u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora", to više što je oko 50 posto viših lektora na FF u Zagrebu doktoriralo i znanstveni su suradnici, a mnogi su na putu da to uskoro postanu. Dr.sc. Marija Paprašarovski, viši lektor i znanstveni suradnik Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
4 Vedrana Berlengi Kapušin P R A V I L N I K, Članak 4. Problematična je formulacija u članku 4., stavku 6 jer ne uzima u obzir specifičnost neofiloloških studija na kojima lektori i viši lektori samostalno planiraju, izvode i vrednuju jezične kolegije. Riječ je o specifičnoj kategoriji nastavnog osoblja koja je kao takva prepoznata i u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (članak 98., stavak 2). Kolegiji koje planiraju i izvode lektori čine značajan dio kako preddiplomske tako i diplomske nastave na sveučilišnim filološkim studijima i takvi su studiji bez tog segmenta nezamislivi. Riječ je o nastavnom kadru koji mora zadovoljiti specifične uvjete – prethodno iskustvo u struci, objavljeni radovi te pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje. Radi se dakle o izabranim stručnjacima koje je struka prepoznala kao iznimno kvalitetne i sposobne samostalno obnašati sve segmente nastavne djelatnosti, koji osim izvođenja uključuju i planiranje kolegija. Osim nastavne i stručne djelatnosti, većina lektora ima i znanstveni stupanj te redovito sudjeluju u znanstvenim projektima i publiciraju brojne radove. S obzirom da lektori posjeduju sva potrebna znanja i vještine za samostalno planiranje, izvođenje i vrednovanje nastave, nedopustivo je da ne mogu biti nositelji kolegija koje izvode. Stoga predlažem da se navedeni stavak dopuni odredbom da: „u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora“. Vedrana Berlengi Kapušin, viši lektor Katedra za francuski jezik, Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
5 Tihomir Mihalić P R A V I L N I K, Članak 7. Mislim da trebamo podignuti kvalitetu i kriterije. Naime, na specijalističkom studiju, držim da nije dobro da je samo uvjet da su nastavnicu izabrani u nastavno zvanju; zašto? Nastavno zvanje predavača i višeg predavača ne zahtjeva dr.sc. tako da su to obično osobe koje su dipl.ing.; što defakto znači da predaje nastavnik koji je istog akademskog stupnja kao sudenti koji završe specijalistički studij. Držim da bi za specijalistipke studije trebao biti dodatan uvjet da nastavnici trebaju biti u višem akademskom stupnju nego u kojem su studenti kada tavrše. Na način kako je sada; i iskustva govoreći, mnogi nastavnici na Veleučilištima se i ne trude da doktoriraju. Nije prihvaćen Iako je komentar utemeljen, ovim prijedlogom izmjena nije planirano mijenjati uvjete pokretanja i izvođenja programa kao ni obavljanja djelatnosti.
6 Tehničko veleučilište u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 11. Smatramo da i za veleučilišta i visoke škole, kao i za sveučilišta, treba definirati da nositelj kolegija bude osoba birana u odgovarajuće zvanje u odgovarajućem području i polju. Također, smatramo da treba dodati da nositelji kolegija mogu biti i zaposlenici ili vanjski suradnici u odgovarajućim znanstveno-nastavnim zvanjima. Također, smatramo da ovom članku treba dodati tekst po ugledu na članak 6 stavak (5) koji se odnosi na sveučilišta: (5) U slučajevima bitnog odstupanja od omjera iz stavka 3. ovog članka u obzir se mogu uzeti i stalni nastavnici u suradničkim zvanjima koji sudjeluju u izvođenju nastave, pri čemu se njihov broj množi s koeficijentom 0,5. Dakle predlažemo da stavci (2) i (3) glase ovako: Članak 11 (2) Nositelji kolegija na preddiplomskom stručnom studijskom programu te specijalističkom diplomskim stručnom studijskom programu mogu biti isključivo zaposlenici ili vanjski suradnici u odgovarajućim nastavnim ili znanstveno-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima. (3) Omjer između ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika u nastavnim zvanjima ne smije biti veći od 30:1, pri čemu se broj redovitih studenata množi s koeficijentom 1, a broj izvanrednih studenata s koeficijentom 0,5. U slučajevima bitnog odstupanja od omjera iz stavka 3. ovog članka u obzir se mogu uzeti i stalni nastavnici u suradničkim zvanjima koji sudjeluju u izvođenju nastave, pri čemu se njihov broj množi s koeficijentom 0,5. dr.sc. Sonja Zlatović, voditelj Ureda za kvalitetu Tehničkog veleučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Ovim izmjenama ne predlaže se mijenjati uvjete izvođenja programa kao ni uvjeti za nositeljstvo kolegija.
7 Tehničko veleučilište u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 16. Smatramo da je potrebno u stavak (2) unijeti određenje da se ovo odnosi na nastavu, tako da bi trebalo pisati: Članak 16. (2) Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati u nastavi sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje za predloženi studijski program najmanje jednu trećinu trebaju izvoditi zaposlenici s punim radnim vremenom izabrani u nastavna zvanja. Od ukupnog broja norma sati za predloženi studijski program najmanje jednu trećinu trebaju izvoditi zaposlenici s punim radnim vremenom izabrani u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna ili nastavna zvanja. dr.sc. Sonja Zlatović, voditelj Ureda za kvalitetu Tehničkog veleučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Komentar se odnosi na neki drugi članka prijedloga pravilnika. Vidjeti odgovor kod članka 11.
8 Sveučilište u Zagrebu P R A V I L N I K Prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, u povodu e-savjetovanja o Nacrtu Pravilnika o izmjeni Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja uputio je prosvjedno pismo predsjedniku Vlade RH sljedećeg sadržaja: Klasa: 602-04/20-07/15 Urbroj: 380-010/076-20-2 Zagreb, 20. travnja 2020. n/r poštovani gospodin mr. sc. Andrej Plenković Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Trg sv. Marka 2, 10000 Zagreb PREDMET: Prosvjed zbog zloporabe izvanrednih okolnosti i pokušaja suspenzije Ustava RH, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske! I. Osobito zabrinjavajuća pojava Usred krize s potresom i koronavirusom Ministarstvo znanosti i obrazovanja otvorilo je 8. travnja 2020. internetsko savjetovanje o promjeni Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja (u nastavku: Prijedlog). Savjetovanje je otvoreno u neprimjereno vrijeme izvanrednoga stanja zbog epidemije, nedostupnosti i zbog potresa i neuporabljivosti za rad brojnih mjesta rada u akademskoj zajednici. Savjetovanje je otvoreno na nezakonito kratko razdoblje, do 23. travnja 2020., i to tijekom uskrsnih blagdana. Javna rasprava protuzakonito je skraćena s 30 na 15 dana. Promjene su ozbiljne i usmjerene ograničavanju Ustavom zajamčene autonomije sveučilišta. Ustavni je sud Republike Hrvatske još 12. kolovoza 2014. (Odluka U-VIIR-4640/2014, točka 18.) utvrdio da je osiguranje otvorene rasprave u demokratskom društvu zahtijeva detaljan prikaz činjenica i okolnosti koje su povod te dostatno i relevantno obrazloženje razloga. U tom savjetovanju nije ponuđen ni jedan povod, potreba ili razlog za promjenu pravilnika, ni zakonski, ni sudske prakse, ni možebitne neprimjerenosti Pravilnika koji se uspješno primjenjuje već deset godina. Prijedlog zaobilazi Hrvatski sabor i Vladu Republike Hrvatske i derogira postojeći Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 45/09) jer Pravilnikom propisuje i mijenja cijeli niz odredbi koje mogu biti uređene isključivo zakonom kao pravnim propisom, jer se ustroj i djelovanje sveučilišta prema članku 67. Ustava Republike Hrvatske mogu usmjeravati isključivo zakonom. Predloženim izmjenama i dopunama centralizira se i etatizira postupak za izdavanje dopusnice za djelatnost visokoga obrazovanja koji je do sada provodila Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Time se riskira vjerodostojnost i opstojnost diploma hrvatskih izdavatelja od strane Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQUA), neovisnoga regulatornoga tijela. U čak deset odredaba (čl. 1. st. 1., 3. i 4.; čl. 4. st. 10., čl. 5., čl. 7. st. 5., čl. 8., čl. 9. st. 4., čl. 10. i čl. 11. st. 2.) Prijedlog nalaže primjenu kolektivnoga ugovora za znanost i visoko obrazovanje • koji nije propis, • koji nije donesen u postupku predviđenom za donošenje propisa, • o kojem nije provedeno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću ni sa poslodavcima u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja, • kojega poslodavci u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja nisu stranka ugovornica. Taj su ugovor sklopili „Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja u ime svojih članova“ (čl. 1.). Djelokrug primjene kolektivnoga ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27.12.2018. njim je samim određen da bude: „u svim javnim ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj kojima se sredstva za rad osiguravaju iz državnog proračuna“ (čl. 2.). Stoga je neosnovano ovim Prijedlogom primjenu toga ugovora nametati privatnim visokim učilištima i širiti ga na one segmente djelatnosti javnih ustanova za koja se sredstva za rad ne osiguravaju iz državnoga proračuna (primjerice poslijediplomski studiji). Kolektivni ugovor iz 2018. bitno je manjkav jer ne određuje normu u znanosti. Rektorski zbor Republike Hrvatske, kao tijelo koje prema članku 105. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju odlučuje o pitanjima od zajedničkoga interesa za djelovanje i razvoj sveučilišta u Republici Hrvatskoj i donosi obvezujuće preporuke o problematici rada i razvoja sveučilišta, utvrdio je da je taj kolektivni ugovor neprimjenjiv. Prijedlogom se nastoji legalizirati sustav obračuna kontakt-sati, koji nije propisan ni zakonom ni drugim propisom. Članak 1. stavak 4. Prijedloga nesvrhovit je i neekonomičan, jer traži da visoko učilište sklopi ugovor o radu i primi u radni odnos odgovarajući broj nastavnika prije nego zatraži i dobije dopusnicu. Kako nema vremenskoga ograničenja za izdavanje dopusnice, čime će oni do neodređenoga i neodredivoga dana opravdavati svoju plaću? Što će biti s njihovim radnim odnosom ako se zahtjev odbije i ne izda se dopusnica radi čijega izdavanja su primljeni? Želi li se dopustiti osnivanje novih visokih učilišta ili se to ovim želi spriječiti? Članak 1. stavak 6. Prijedloga ugrožava jednakost spolova i/ili predviđa neograničeno obnašanje službe ministra znanosti i obrazovanja od strane osobe ženskoga spola. Nesvrhovite su odredbe članka 4. Prijedloga, u čijih se sedam stavaka precizira zaposlenje nastavnika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju u odgovarajućem znanstvenom polju, budući da gotovo ni jedan studijski program ne izvode isključivo nastavnici izabrani u znanstveno polje u kojem je studij ustrojen, nego u njem u pravilu sudjeluju i nastavnici iz drugih polja (primjerice, određeni metodologijski predmeti, tjelesna kultura, strani jezici, nastavnički smjerovi). Članak 4. stavak 6. Prijedloga govori o omjerima broja upisanih studenata i zaposlenih nastavnika. Ponovno se izostavljaju suradnici u suradničkim zvanjima poslijedoktoranta i asistenata, kao da oni ne utječu na kvalitetu rada sa studentima. Određivanje da na jednoga stalno zaposlenoga nastavnika može doći do 30 redovitih ili 60 izvanrednih studenata znači da bi nastavnik u redovitom studiju trebao raditi s manjom, a u izvanrednom studiju, koji student sam u cijelosti plaća, s većom skupinom. Odredba članka 4. stavka 8. Prijedloga, da nositelji kolegija za preddiplomski, diplomski i integrirani sveučilišni studijski program mogu biti „isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima“, diskriminira nastavnike u nastavnim zvanjima (predavač, viši predavač, lektor, viši lektor, umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik) koji su tradicionalno na sveučilištu nositelji kolegija, mahom vježbi. Ista odredba sprječava da nositelji kolegija budu vanjski suradnici u naslovnom znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, što je suprotno članku 92. stavku 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Odredba članka 7. stavka 5. Prijedloga o ograničavanju ukupnoga nastavnoga opterećenja nastavnika suprotna je člancima 54. i 55. Ustava Republike Hrvatske (jer se najduže radno vrijeme određuje zakonom, a ne kolektivnim ugovorom ili pravilnikom) i odredbama Zakona o radu. Članak 16. upućuje na protuustavnu (člankom 90. stavcima 4. i 5. Ustava RH izrijekom zabranjenu) povratnu primjenu materijalnih odredaba Prijedloga na sve postupke pokrenute prema dosadašnjim uvjetima. Retroaktivna primjena k tomu odaje da se ima u vidu konkretne predmete, što kontaminira postupak i čini ga suprotnim načelu vladavine prava i postulatima pravne države. Donošenjem planiranoga Prijedloga pravni bi se sustav grubo narušio, a akademska bi zajednica bila prisiljena tražiti sudsku zaštitu. Zbog svega navedenoga smatram dužnim upozoriti i prosvjedovati zbog zloporabe izvanrednih okolnosti i pokušaja suspenzije Ustava RH, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Apeliram da se obustavi ovakva djelatnost Ministarstva znanosti i obrazovanja. II. Razmjeri sustavnoga nezakonitoga rada i nemara Ovo nije prvi put da se javne rasprave otvaraju u nezgodno vrijeme, svjesno skraćuju i opstruiraju. Prema podatcima dostupnima na portalu Esavjetovanja.gov.hr, na poveznici https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/Dashboard?organizationFilterId=23&page=18 Ministar¬stvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske u mandatu ministrice Blaženke Divjak, od 27. srpnja 2017. do 8. travnja 2020. otvorilo je 167 savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Čak 59 od tih 167 savjetovanja (35 %) protuzakonito je skraćeno na razdoblje kraće nego što je zakonom propisano da najmanje moraju trajati. Nezakonito kratkim trajanjima internetskih savjetovanja krše se ustavno pravo (čl. 38. st. 4.) na pristup informacijama i odredbe: • članka 11. stavka 3. Zakona o procjeni učinaka propisa (NN 44/17), jer je Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o dopuni Prijedloga plana zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu, bilo otvoreno samo jedan jedini radni dan (27. prosinca 2019.) i jer je Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o Obrascu prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni Zakona o obavljanju studentskih poslova, s Konačnim prijedlogom zakona bilo otvoreno samo pet radnih dana (8.–15. siječnja 2020.) • članka 13. stavka 5. Zakona o procjeni učinaka propisa (NN 47/17), jer je o šest nacrta zakona savjetovanje trajalo samo sedam, odnosno 15 dana, • članka 11. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15), jer je 79 od 167 savjetovanja otvoreno na razdoblje kraće od 30 dana. Vrijeme sastavljanja izvješća o savjetovanju u 148 od 167 slučajeva (89 %) određeno je da traje dulje nego vrijeme samoga prikupljanja mišljenja i prijedloga javnosti. Akt stavljen na savjetovanje u pravilu se donese prije nego se objavi izvješće o provedenom savjetovanju, čime se ruši povjerenje u vjerodostojnost cijeloga postupka. U četvrtini slučajeva uskraćuje se povratna informacija. Od 167 savjetovanja njih 165 je zatvoreno, a dva su još uvijek otvorena. Izvješće o provedenom savjetovanju trebalo je do 31. ožujka 2020. biti objavljeno za njih 158, ali do danas nije za 39 (25 %). Rok za objavu o provedenom savjetovanju u pet neobjavljenih rasprava bio je godine 2018., a u 23 neobjavljene rasprave tijekom 2019. godine. Tako se od javnosti taji bilo kakva obavijest o provedenoj raspravi. Opisanim načinima: • savjetovanje se iz dvosmjerne rasprave pretvara u jednostranost, anketiranje, formalističko prikupljanje mišljenja; • javnost kao odlika postupka pretvara se u tajnost, zatvorenost, privatnost; • širi krug se isključuje od rasprave o društveno važnim odgojno-obrazovnim, akademskim, znanstvenim i budućnosnim pitanjima pojedinaca, skupina i cijele nacije; • izostaju otvorenost, suradnja u traženju rješenja i javnost rada središnjega tijela državne uprave za odgoj, obrazovanje i znanost; • ometa se sudjelovanje akademskih građana u javnim pitanjima i razvoju javnih politika. O svim predloženim zakonima ni u jednom slučaju nije priređena ni održana rasprava o iskazu procjene učinaka tih zakona. Pravo je zainteresirane i stručne javnosti da bude obaviještena i uključena u savjetovanje o stanju javne stvari (res publica) i njezinoj dobrobiti. Valjanost javne rasprave jest „pitanje koje je usko povezano s karakterom demokratske države utemeljene na vladavini prava” (točka 8. Izvješća Ustavnoga suda U-X-5730/2013 od 26. studenoga 2013.). • „Donošenje propisa prema predviđenim pravilima i/ili demokratskim proceduralnim standardima temeljni je zahtjev koji proizlazi iz vladavine prava u demokratskom društvu. Postupak u kojem se taj zahtjev ne poštuje nesuglasan je s člankom 1. Ustava, to jest s demokratskim uređenjem Republike Hrvatske, i s člankom 3. Ustava, to jest s vladavinom prava kao najvišom vrjednotom ustavnoga poretka Republike Hrvatske“ (točka 9.4. Odluke Ustavnoga suda U-II-1304/2013 od 16. srpnja 2013.). • „demokratski pluralistički pristup pretpostavka je postupka pravnoga oblikovanja normi“ (točka 9. Izvješća Ustavnoga suda U-X-5730/2013 od 26. studenoga 2013.). • „demokratičnost postupka u okviru kojega se odvija društveni dijalog o pitanjima od zajedničkoga interesa jest ono što sam akt, kao ishod toga postupka, može odrediti kao ustavnopravno prihvatljiv ili neprihvatljiv” (točka 8. Odluke Ustavnoga suda U-II-1118/2013 od 22. svibnja 2013.). Ministrica prof. dr. sc. Blaženka Divjak sustavno izbjegava stvarni dijalog s akademskom zajednicom, dok je odnos sa Sveučilištem u Zagrebu kao ključnom institucijom u sustavu znanosti i visokog obrazovanja cijelo vrijeme svog mandata gradila na administrativnoj opstrukciji i medijskoj manipulaciji u svrhu samopromocije. Međutim, činjenicom da je u iste svrhe nastavila zloupotrebljavati i izvanredne okolnosti izazvane pandemijom i razornim potresom u glavnome gradu prekoračila je granicu na kojoj je nužno alarmirati Vladu Republike Hrvatske kako bi se zaustavilo štetno djelovanje kojim se dovode u pitanje ustavne vrijednosti i pravni poredak. S poštovanjem, Vaš Rektor Prof. dr. sc. Damir Boras Primljeno na znanje Komentar na naslov Nacrta Pravilnika odnosi se na nekoliko aspekata koji u većini nisu povezani sa sadržajem predloženih izmjena odredbi Pravilnika. Komentari koji se tiču izrade Nacrta te javne rasprave su neosnovani jer je za izradu Nacrta imenovana radna skupina u kojoj su sudjelovali predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za znanost i visoko obrazovanje, a koja je svoj rad započela i završila prije pandemije, potresa i posebnih uvjeta rada. Potom je otvorena javna rasprava u trajanju od tri tjedna na e-savjetovanju, mrežnoj platformi koja omogućuje svim dionicima slobodan pristup i sudjelovanje u raspravi. Savjetovanje je otvoreno u zakonitom i primjerenom trajanju, u pravilu puno dulje od većine ostalih dokumenata na javnom savjetovanju. Povodi za izmjenom pravilnika su brojni, a što su iskazali predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije na radnim sastancima u Ministarstvu kao i članovi povjerenstva za izradu Nacrta. Temeljni povod je, kako je u ranijim odgovorima navedeno, izmjena terminologije i s njome povezane metodologije mjerenja nastavnog opterećenja i nastavnih sadržaja (zadržavajući pritom istu granične vrijednosti opterećenja nastavnika u nastavi kao i potreban broj nastavnika kako bi se osigurala odgovarajuća pokrivenost nastave vlastitim kadrom) zbog prestanka važenja kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje koji kao mjernu jedinu koristi norma sate i s njima povezane pondere. Komentar o zaobilaženju Hrvatskog sabora nejasan je jer se pravilnici donose na razini središnjih tijela državne uprave, odnosno drugih javnopravnih tijela, a ne u Saboru. Čitajući detaljno prijedlog odredbi o izmjenama i dopunama, jasno je kako se niti jedan uvjet izvođenja studijskih programa ili obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja ne mijenja, niti se dodaje ili ukida. Nadalje, a vezano uz komentar o derogiranju zakona, bilo bi nemoguće derogirati bilo koji zakon pravilnikom, pa je takav komentar neutemeljen i neopravdan. Komentar kako se Nacrtom propisuje i mijenja cijeli niz odredbi koje mogu biti uređene isključivo zakonom kao pravnim propisom, jer se ustroj i djelovanje sveučilišta prema članku 67. Ustava Republike Hrvatske mogu usmjeravati isključivo zakonom, također je neutemeljen, jer se ovim Nacrtom ne spominje ustroj sveučilišta, dok se djelovanje sveučilišta u smislu osiguravanja kvalitete djelomično propisuje postojećim, važećim Pravilnikom o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice (odredbe koje se ne predlažu mijenjati), za kojeg podnositelj komentara ranije u svom komentaru ima samo pohvale. Komentar kako se „centralizira“ i „etatizira postupak za izdavanje dopusnice za djelatnost visokoga obrazovanja koji je do sada provodila Agencija za znanost i visoko obrazovanje" također je neutemeljen jer je važećim Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju propisano kako dopusnicu izdaje Ministarstvo, temeljem preporuke Agencije. Pravilnikom, kako važećim tako i nacrtom izmjena, ne propisuju se postupci akreditacije, jer su oni propisani Zakonom o osiguravanju kvalitete. Pravilnikom se propisuju uvjeti obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja i izvođenja studijskih programa. Komentar koji se odnosi na riskiranje "vjerodostojnost i opstojnost diploma hrvatskih izdavatelja od strane Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQUA), neovisnoga regulatornoga tijela" ukazuje na nepoznavanje međunarodnog sustava osiguravanja kvalitete, jer ENQA (a ne ENQUA), koja nije regulatorno tijelo već kako sama riječ kaže, udruga agencija, u svojim vanjskim vrednovanjima agencija ne zadire niti komentira nacionalne propise već usklađenost rada agencija s ESG-ima, uz napomenu kako svaka država ima nacionalno propisane uvjete osnivanja i izvođenja programa. Komentar koji se odnosi na to da Nacrt u čak deset odredbi nalaže primjenu kolektivnoga ugovora za znanost i visoko obrazovanje, netočan je jer kako se i u samom prijedlogu odredbi navodi, one ne uvode primjenu Kolektivnog ugovora već preuzimaju od njega terminologiju i metodologiju mjerenja nastavnih sadržaja, a što radi i važeći Pravilnik, samo temeljem prethodnog i danas ne primjenjivog kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovor nije propis ali je ugovor koji svojim stupanjem na snagu predstavlja pravnu obavezu kako za državu koja ga je kao poslodavac potpisala s predstavnicima zaposlenika, tako i za upravu javnih visokih učilišta. Pritom je jasno te drugim propisima propisano kako je država koja osigurava javno financiranje kao i u drugim javnim ustanovama u smislu kolektivnog ugovora poslodavac. Prijedlogom se ne nameće primjena toga ugovora privatnim visokim učilištima niti određuje njegova primjena na javnim, već se terminologija i metodologija izračuna nastavnih sadržaja u satima, sada ekvivalentu radnih sati provedenih u nastavi umjesto norma sati, primjenjuje u određivanju uvjeta izvođenja programa i obavljanju djelatnosti kao i do sada. Nejasno je kako je visokim učilištima do sada bilo prihvatljivo prolaziti postupke akreditacije i voditi se odredbama važećeg pravilnika koji također za mjerenje nastavnih sadržaja koristi terminologiju i metodologiju (tada važećeg) kolektivnog ugovora, odnosno pokrivenost programa i maksimalno nastavno opterećenje mjeri u norma satima. Komentari na kolektivni ugovor nisu primjenjivi u ovoj raspravi, kao ni norma za znanost jer se Pravilnikom niti predloženim izmjenama ona ne spominje. Rektorski zbor Republike Hrvatske je svakako tijelo koje prema članku 105. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju odlučuje o pitanjima od zajedničkoga interesa za djelovanje i razvoj sveučilišta u Republici Hrvatskoj i donosi preporuke o problematici rada i razvoja sveučilišta, no Rektorski zbor ne može utvrditi neprimjenjivost važećih kolektivnih ugovora niti važećih propisa. Nacrt nadalje nigdje ne spominje (niti pokušava "legalizirati") sustav obračuna kontakt-sati, već spominje ekvivalent radnih sati provedenih u nastavi, koji bi zamijenio norma sate (a koji također nisu bili propisani ni zakonom ni drugim propisom pa su ih javna akreditacijska tijela primjenjivala u postupcima akreditacije). Članak 1. stavak 4. Prijedloga komentira se kao nesvrhovit i neekonomičan, jer traži da visoko učilište sklopi ugovor o radu i primi u radni odnos odgovarajući broj nastavnika prije nego zatraži i dobije dopusnicu, no takav komentar nije točan ni u svojoj interpretaciji (jer podnositelj zahtjeva treba tek prilikom ishođenja dopusnice, a ne dobivanja suglasnosti za osnivanje, dokazati da ima odgovarajući broj sklopljenih ugovora, a koji mogu imati početak važenja s trenutkom odbijanja dopusnice) niti je primjenjiv u ovoj raspravi jer se uvjeti u ovom pogledu nisu mijenjali od odnosu na postojeći Pravilnik kojeg komentator ranije hvali. Komentar koji se odnosi na ugrožavanje jednakost spolova i/ili predviđa neograničeno obnašanje službe ministrice znanosti i obrazovanja od strane osobe ženskoga spola potpuno je neutemeljen jer gramatička narav našeg jezika podrazumijeva da prijedlog ovog u svom potpisu pravilnika donosi osoba ženskog spola. Nadalje, svako navođenje imenica potpisnika u muškim rodu značila bi prema komentaru presumpciju vječnog obnašatelja dužnosti muškog spola, što nije zakonito, točno niti vjerojatno. Komentar na nesvrhovite odredbe članka 4. Prijedloga, u čijih se sedam stavaka precizira zaposlenje nastavnika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju u odgovarajućem znanstvenom polju, budući da gotovo ni jedan studijski program ne izvode isključivo nastavnici izabrani u znanstveno polje u kojem je studij ustrojen, nego u njem u pravilu sudjeluju i nastavnici iz drugih polja (primjerice, određeni metodologijski predmeti, tjelesna kultura, strani jezici, nastavnički smjerovi) neutemeljen jer odredba nigdje ne propisuje kako područje i polje nastavnikovog izbora u zvanja mora biti identično studijskom programu. Komentar o omjeru broja upisanih studenata i zaposlenih nastavnika također je neutemeljen i pokazuje nepoznavanje postojećeg pravilnika kao i paušalne interpretacije predloženih izmjena. Naime, odredba o omjeru ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika dio je Pravilnika koji se ovim Nacrtom Pravilnika ne predlaže mijenjati. Nadalje, postojeća odredba o omjeru ne isključuje nastavnike koji su u nastavnim pa ni suradničkim zvanjima. Nije jasno na što se odnosi komentar: „Ponovno se izostavljaju suradnici u suradničkim zvanjima poslijedoktoranta i asistenata“ jer se nastavnici u suradničkim zvanjima u obzir uzimaju u važećoj odredbi Pravilnika a koja se ne predlaže mijenjati. Ono što se ovom odredbom Nacrta želi promijeniti jest do sada matematički i logički netočno i kontradiktorno definiran omjer kao omjer nastavnika i studenata koji ne smije biti veći od 1:30 dok bi pravilno bilo reći upravo kako je definirano Nacrtom: „omjer između ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim i nastavnim zvanjima ne smije biti veći od 30:1“. Komentar u vezi nositeljstva kolegija također je neutemeljen jer se ta odredba nije mijenjala u odnosu na postojeći Pravilnik a kojeg podnositelj komentara prethodno hvali. Točno je, kako komentar navodi, da su pravila vezana za nositeljstvom kolegija propisana Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te se unutar tog okvira, a kako je već rečeno, ovim Nacrtom ništa ne predlaže mijenjati. Prihvaća se komentar na povratnu primjenu materijalnih odredaba Prijedloga na sve postupke pokrenute prema dosadašnjim uvjetima.
9 Sveučilište u Zadru P R A V I L N I K, Članak 12. Kolektivni ugovor je neprimjenjiv u člancima koji se odnose na normiranje rada, posebice izračun znanstvene norme za nastavnike u znanstveno-nastavnim zvanjima. Nije prihvaćen Ovim se prijedlogom ne određuje primjena kolektivnog ugovora, niti normiranje znanstvene djelatnosti.
10 Sveučilište u Zadru P R A V I L N I K, Članak 4. U svim stavcima predloženog članka koji se odnose na minimalni broj zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju za pojedine razine studijskih programa nema napomene o interdisciplinarnim studijskim programima . U odnosu na važeći pravilnik bitno je povećan minimalni broj potrebnih zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju; predlažemo da se u tom smislu zadrže uvjeti navedeni u postojećem pravilniku. Vezano za izmjenu čl. 6. st. 6., s obzirom na specifičnost filoloških ili umjetničkih preddiplomskih, diplomskih i integriranih studijskih programa i važnost praktičnog dijela kod, primjerice, učenja jezika i stjecanja jezično-komunikacijskih kompetencija, potrebno je omogućiti da nositelji kolegija iiz područja struke (suvremeni jezik, jezične vježbe, lektorske vježbe) ili umjetničkog područja budu nastavnici u nastavnim zvanjima. Smatramo da prijedlog dodavanja stavka 8. u čl. 6. nije u skladu s člancima 54. i 55. Ustava Republike Hrvatske (prema kojemu se najduže radno vrijeme određuje zakonom, a na kolektivnim ugovorom ili pravilnikom) ni s odredbama Zakona o radu. Nadalje smaramo da bi postupci vrednovanja visokog obrazovanja trebali biti usklađeni sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i Europskim standardima i smjernicama za unapređenje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja, a ne s Kolektivnim ugovorom. Primljeno na znanje Komentar nije jasan. Nigdje se ne predlaže da izbor u odgovarajuće područje i polje nastavnika na programima mora biti isti kao i područje i polje studijskog programa te je apsolutno moguće da nastavnici imaju izbor u različitim područjima i poljima te da programi mogu biti interdisciplinarni. U odnosu na važeći Pravilnik, ostao je isti broj potrebnih zaposlenika s odgovarajućim izborom u zvanje te se taj dio nije mijenjao. Uvjeti nositeljstva kolegija također se nisu mijenjali. Komentar o neustavnosti odredbe koja se odnosi na maksimalno nastavno opterećenje nije utemeljen jer se i do sada u uvjetima akreditacije ono trebalo i jeste provjeravati i na njoj temeljiti ishod. Prihvaća se sugestija da bi postupci vrednovanja visokog obrazovanja trebali biti usklađeni sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i Europskim standardima i smjernicama za unapređenje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja, a ne s Kolektivnim ugovorom te oni to svakako jesu.
11 Sveučilište u Zadru P R A V I L N I K, Članak 3. Nije jasno koje mišljenje o ishodima učenja može i treba dati središnje tijelo državne uprave? Koji stručni profil zaposlenika u središnjem tijelu državne uprave obavlja utvrđivanje primjerenosti ishoda učenja prema potrebama tržišta rada? Predloženo je protivno uputi MRMS za izradu standarda zanimanja i standarda kvalifikacija prema HKO-u. Nije prihvaćen Mišljenje središnjeg tijela države uprave u području reguliranih profesija uvjet je vrednovanja i usvajanja standarda zanimanja i kvalifikacija u reguliranim profesijama a što je propisano člankom 14. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (pročišćeni tekst). Naime, i u slučaju standarda zanimanja (i u slučaju standarda kvalifikacije), ukoliko je riječ o reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj, upravo prema uputi MRMS-a, potrebno je mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za reguliranu profesiju na koju se odnosi zanimanje, odnosno za obavljanje koje se stječe kvalifikacija za koju se predlaže standard kvalifikacije, a koje utvrđuje ispunjenost formalnih i stručnih uvjeta standarda.
12 Sveučilište u Zadru P R A V I L N I K, Članak 1. Predložene izmjene nisu u skladu s čl. 19. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je neprimjenjiv upravo u dijelu izračuna znanstvene norme. Osnivanje novoga sveučilišta ne ovisi prvenstveno o normi i maksimalnom opterećenju nastavnika, nego o broju zaposlenika u znanstvenim i nastavnim zvanjima koji su potrebni za realizaciju studijskog programa. Povjerenstvo za tumačenje KU-a nije odgovorilo na pitanja poslodavaca vezana za normiranje znanstvenoga rada; nastavni rad nije odvojen od znanstvenog rada. Pri osnivanju sveučilišta važna je projekcija zapošljavanja nastavnika od prve do zadnje godine studija. Prihvaćen Kolektivni ugovor i njegova primjena nisu predmet ovog prijedloga. Uvjeti maksimalnog opterećenja nastavnika dio su akreditacijskih postupaka, pa tako i osnivanja sveučilišta, od donošenja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i važećeg Pravilnika, odnosno od 2010. g. Odredbe koje se komentiraju, one o osnivanju sveučilišta, nisu mijenjane u smislu uvjeta koji se moraju ispuniti već se terminološki uređuju, s obzirom da usklađenost s dokumentom mreže visokih učilišta podrazumijeva da predloženi nastavnici nisu opterećeni nastavom više od dozvoljenog tada važećim kolektivnim ugovorom mjereno u norma satima te da programi koje novoosnovano sveučilište pokreće imaju pokrivenost vlastitim kadrom veću od polovice norma sati programa.
13 Sveučilište u Zadru P R A V I L N I K Pravilnik nije u skladu s postojećim Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN, 45/09), jer propisuje nove i mijenja postojeće odredbe ustroja i djelovanja sveučilišta koje se, sukladno čl. 67. Ustava Republike Hrvatske uređuju isključivo zakonom kao pravnim propisom. Primljeno na znanje Prijedlog izmjena ne mijenja uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti već samo usklađuje terminologiju i metodologiju mjerenja nastavnog opterećenja i sadržaja, i to na način da granične vrijednosti tih uvjeta ostaju u praktičnoj primjeni iste kao i propisane važećim Pravilnikom (odnosno, ne mijenja se maksimalno nastavno opterećenje nastavnika u nastavu već se norma sati zamjenjuju ekvivalentom radnih sati u nastavi, a isto je i s mjerenjem sati nastavnih sadržaja u svrhu dokazivanja pokrivenosti nastave vlastitim kadrom). Ovi predloženi uvjeti kao i uvjeti propisani važećim Pravilnikom, jednako su u skladu sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kao i važeći Pravilnik.
14 Sveučilište u Dubrovniku P R A V I L N I K, Članak 16. Odredbu članka 16. Nacrta Pravilnika potrebno je uskladiti s člankom 90. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Uvjeti propisani važećim Pravilnikom ne mijenjaju se ovim prijedlogom izmjena.
15 Sveučilište u Dubrovniku P R A V I L N I K, Članak 11. Sukladno odredbi članka 74. stavka 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, br.: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04. i 2/07. – Odluka UsRH, 46/07., 63/11. i 94/13, 139/13, 101/14 – Odluka UsRH, 60/15 – Odluka UsRH i 131/17), stručni studiji mogu se provoditi i na sveučilištu, uz pribavljenu suglasnost Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. U skladu s tim, u Upisniku studijskih programa upisano je 211 preddiplomskih stručnih studija od kojih se 85 izvodi na sveučilištima ili njihovim sastavnicama odnosno 101 specijalistički diplomski stručni studij od kojih se 23 izvode na sveučilištima ili njihovim sastavnicama. Nadalje, prema javno dostupnim podacima na mrežnim stranicama Sveučilišta koja su nositelji navedenih stručnih studija vidljivo je da su nositelji kolegija na tim studijima uglavnom nastavnici s izborom u znanstvena-nastavna zvanja, obzirom da je riječ o znanstveno-nastavnim sastavnicama na kojima se izbori u znanstveno-nastavna zvanja provode sukladno članku 92. stavku 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Izgledno je da su navedeni stručni studiji ustrojeni prema odredbama važećih propisa u području visokog obrazovanja te u skladu s postojećom kadrovskom strukturom sveučilišta odnosno njihovih sastavnica. Međutim, izostavljanje nastavnika s izborom u znanstveno-nastavna i/ili umjetničko-nastavna zvanja iz propisane kvote trećine sati koju trebaju izvoditi zaposleni nastavnici moglo bi imati znatne posljedice prilikom procjene ispunjavanje tog kriterija u postupku reakreditacije stručnih studija i možebitni prestanak izvođenja dijela tih stručnih studija na sveučilištima zbog neispunjavanja traženog uvjeta za nastavna zvanja. U trenutnim okolnostima, a osobito imajući na umu da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu („Narodne novine“, broj 41/20) propisano da se za vrijeme njenog važenja ne primjenjuje Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (»Narodne novine«, broj 70/16, 50/17, 37/18, 71/18, 91/18 i 33/20), teško se mogu očekivati znatne promjene kadrovskih struktura na sveučilištima u smislu novih zapošljavanja nastavnika s izborom u nastavna zvanja. Slijedom navedenog, predlaže se da članak 11. stavak 2. Nacrta Pravilnika glasi: „Stavak 2. mijenja se i glasi: „Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje za predloženi studijski program najmanje jednu trećinu trebaju izvoditi nastavnici s kojima su sklopljeni ugovori o radu na neodređeno vrijeme, u ekvivalentu punog radnog opterećenja (full-time equivalent), a koji su izabrani u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna ili nastavna zvanja.“. Nije prihvaćen Ne predlažu se izmjene koje uključuje promjenu uvjeta izvođenja programa.
16 Sveučilište u Dubrovniku P R A V I L N I K, Članak 9. Držimo da je odredbu članka 13. stavka 2. važećeg Pravilnika, osim usklađivanja s važećim granskim kolektivnim ugovorom, potrebno unaprijediti po uzoru na Nacrt Prijedloga Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti iz veljače 2019. koji je predložilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja a na koji su javna sveučilišta, sukladno zaključku Rektorskog zbora Republike Hrvatske (Klasa: 602-04/18-05/20, Urbroj: 380-230/071-18-7, od 17. rujna 2018.) dala primjedbe. Ministarstvo je svojim dopisom (Klasa: 011-02/19-01/00005, Urbroj: 533-04-19-0003 od 7. veljače 2019.) izvijestilo Rektorski zbor Republike Hrvatske o uvažavanju primjedbi visokih učilišta na temelju čega je konačni nacrt prijedloga tog propisa trebao biti upućen u daljnju proceduru, uključujući i savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Slijedom navedenog, predlaže se da članak 9. stavak 4. Nacrta Pravilnika glasi: „Stavak 2. mijenja se i glasi: „Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje za predloženi studijski program najmanje jednu polovicu trebaju izvoditi nastavnici s kojima su sklopljeni ugovori o radu na neodređeno vrijeme, u ekvivalentu punog radnog opterećenja (full-time equivalent), a koji su izabrani u znanstveno-nastavna i/ili umjetničko-nastavna zvanja.“. Primljeno na znanje Iako utemeljen prijedlog, ovim se prijedlogom izmjena ne planira mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa.
17 Sveučilište u Dubrovniku P R A V I L N I K, Članak 4. Važeća odredba članka 6. stavka 6. Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta (»Narodne novine«, broj: 24/10 – u daljnjem tekstu: Pravilnik), kao ni članak 4. stavak 8. Nacrta Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika kojom se ta odredba dopunjuje, ne uzima u obzir relevantne odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, br.: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04. i 2/07. – Odluka UsRH, 46/07., 63/11. i 94/13, 139/13, 101/14 – Odluka UsRH, 60/15 – Odluka UsRH i 131/17), i to: - članka 92. stavka 2. koji propisuje da se „u odgovarajuće znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko i nastavno zvanje može izabrati osoba i bez zaključivanja ugovora o radu koja ispunjava uvjete za izbor u odnosno zvanje ako sudjeluje ili će sudjelovati u izvođenju dijela ili cijele nastave određenog predmeta (tzv. naslovno zvanje) na visokom učilištu“, - članka 98. stavka 2. koji propisuje sljedeće: „Na sveučilištu, fakultetu i umjetničkoj akademiji izbor u nastavna zvanja obavlja se prema njihovom statutu u slučaju ako izvode stručni studij za potrebe toga studija, kao i ako je riječ o predmetu koji ne zahtijeva znanstveni pristup, ili na umjetničkoj akademiji za potrebe korepeticije i druge suradnje u obrazovnom procesu“. S obzirom da pojedini sveučilišni studiji sadrže predmete iz područja struke koji po svojoj prirodi ne zahtijevaju znanstveni pristup, a važni su za kompetencije koje studenti stječu po završetku studija te da visoka učilišta za izvedbu nastave angažiraju nastavnike s drugih visokih učilišta ili s izborom u tzv. naslovna zvanja, predlaže se da članak 4. stavak 8. Nacrta Pravilnika glasi: „Stavak 6. mijenja se i glasi: „Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti nastavnici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima te iznimno u nastavnim zvanjima za predmete koji ne zahtijevaju znanstveni pristup, u odgovarajućim područjima i poljima, dok nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i nastavnici izabrani u nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima.“. Nadalje, radi poticanja internacionalizacije visokog obrazovanja, osnaživanja kvalitete visokih učilišta i promicanja sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske u inozemstvu, predlažemo u stavku 10. nakon riječi „drugim visokim učilištima“ dodati riječi „u Republici Hrvatskoj“. Također, radi preciznijeg uređenja predloženih dopuna odredbi Pravilnika propisivanjem da nastavnici moraju imati izbor u zvanje u odgovarajućem području i polju, predlaže se dopuniti članak 4. Nacrt Pravilnika na način da se iza stavka 10. doda novi stavak 11. koji glasi: „Iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi: “ U smislu odredbi stavaka 6. i 7. ovog članka, odgovarajućim područjem i poljem smatrat će se znanstveno ili umjetničko područje i polje sukladno posebnom propisu u kojem je studijski program upisan u Upisniku studijskih programa odnosno područje i polje kojem pripadaju kolegiji tog studijskog programa prema sadržaju i ishodima učenja.“. Primljeno na znanje Komentar kako važeća odredba članka 6. stavka 6., kao ni predložena odredba članka 4. stavak 8. ovog Nacrta ne uzima u obzir relevantne odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (članka 92. stavka 2. i dr.). koje propisuju da se „u odgovarajuće znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko i nastavno zvanje može izabrati osoba i bez zaključivanja ugovora o radu koja ispunjava uvjete za izbor u odnosno zvanje ako sudjeluje ili će sudjelovati u izvođenju dijela ili cijele nastave određenog predmeta (tzv. naslovno zvanje) na visokom učilištu“ nije utemeljen jer se odredba važećeg Pravilnika nije mijenjala u predloženom nacrtu u smislu uvjeta nositeljstva kolegija i jer nastavnici u naslovnom zvanju i dalje mogu izvoditi kolegije koje im temeljem spomenute odredbe visoko učilište povjeri. Ovim se prijedlogom predlaže samo nadopuniti odredbu na način da izbor u zvanje mora biti u odgovarajućem području i polju za kolegij koji se nosi. Nadalje internacionalizacija visokog obrazovanja, osnaživanje kvalitete visokih učilišta i promicanje sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske u inozemstvu ovim prijedlogom nije onemogućen. Gostujući nastavnici iz inozemstva temeljem odredbi ZZDVO-a i dalje mogu predavati na hrvatskim visokim učilištima, a sukladno inozemnom nacionalnom zakonodavstvu, to mogu i hrvatski nastavnici u inozemstvu.
18 Sonja Vila P R A V I L N I K Mišljenje Akreditacijskog savjeta AZVO-a o prijedlogu Pravilnika Vrijeme i trajanje savjetovanja Nacrt Pravilnika upućen je na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u vrijeme pandemije corona virusa i neposredno nakon potresa u Zagrebu i okolici s rokom od 15 dana za dostavljanje očitovanja. To nesumnjivo govori o nevoljkosti nadležnog Ministarstva da zaista sasluša i uvaži prijedloge zainteresiranih pojedinaca i akademskih institucija za kvalitetu pravilnika kojima se uređuju kriteriji i postupak osnivanja i vrednovanja kvalitete institucija visokog obrazovanja i znanosti. Usklađivanje s Kolektivnim ugovorom a ne s Europskim standardima i smjernicama za unapređenje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja Pravilnik koji se predlaže mijenjati donesen je 2010. godine i do sada nije mijenjan. Ministarstvo nije našlo za shodno da ga promijeni ni nakon revizije Europskih standarda i smjernica za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju koje su revidirane 2015. godine (ESG-2015) (vidi: http://www.enqa.eu/index.php/home/esg/ ). To nije učinjeno ni nakon što je Akreditacijski savjet Agencije za znanost i visoko obrazovanje prije više od dvije godine promijenio standarde i postupak akreditacije i reakreditacije institucija visokog obrazovanja i znanosti (vidi: https://www.azvo.hr/hr/ pod temom: Vrednovanje). Promjena standarda kvalitete u pogledu broja i strukture nastavnog osoblja Predloženom promjenom predlaže se kao standard utvrđivanja kvalitete u postupcima inicijalne akreditacije i reakreditacije propisati kriterije za određivanje nastavnog opterećenja predviđene važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje. U ovom trenutku to je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje sklopljen 27. prosinca 2018. godine (NN 9/2019). Stoga se na 12 mjesta u predloženim izmjenama pravilnika upućuje na primjenu standarda „sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje“. Takav pristup utvrđivanju standarda kvalitete koji se odnose na nastavno osoblje suprotan je Europskim standardima i smjernicama koje se odnose na osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ESG-15) koje traže da standardi kvalitete, u ovom slučaju se radi o standardu 1.5 koji se odnosi na nastavno osoblje, budu jasno i objektivno unaprijed utvrđeni i objavljeni. Razlozi zbog kojih standardi kvalitete u pogledu broja, strukture i osposobljenosti nastavnog osoblja i njegovog opterećenja ne mogu biti utvrđeni upućivanjem na važeći kolektivni ugovor: Prvo, kolektivni ugovori nastaju u procesu interesnog sukobljavanja sindikata i poslodavaca oko prava zaposlenika (naročito se to odnosi na plaće i druge uvjete rada). U tom slučaju nije rijetkost da postoje razdoblja u kojem nema kolektivnog ugovora (nije sklopljen, otkazan je i sl.). Stoga bi se moglo dogoditi da u sustavu znanosti i visokog obrazovanja povremeno nemamo utvrđene standarde u pogledu nastavnog osoblja na temelju kojih se provode postupci inicijalne akreditacije ili reakreditacija znanstvenih i visokoškolskih institucija i njihovih programa. Posebno čudi da u ovim iznimno teškim okolnostima i nakon iskustva s višemjesečnim štrajkom i njime uvjetovanim prekidom nastave Ministarstvo nastoji i čitav sustav akreditacije i reakreditacije, bez bilo kakve potrebe, učiniti ovisnim o ishodima kolektivnih pregovora. Čini se da na navedeni način Ministarstvo nastoji osigurati stalno postojanje kolektivnog ugovora u području znanosti i visokog obrazovanja. Drugo, Kolektivni ugovor je pravni akt koji se primjenjuje samo na znanstvene i visokoškolske institucije koje se financiraju iz državnog proračuna, a ne i na privatne visokoškolske i znanstvene institucije. Za razliku od toga standardi kvalitete moraju biti jednaki i jednako primjenljivi na obje skupine institucija. Zato se otvara pitanje nastoji li ovdje Ministarstvo neovlašteno i protivno odredbama čl. 203. Zakona o radu proširiti primjenu odredbi Kolektivnog ugovora o normiranju rada i na privatne institucije. S druge pak strane, ako to nije slučaj, onda će javno financirane institucije koje obvezuje Kolektivni ugovor biti u nejednakom položaju u odnosu na privatne institucije koje taj kolektivni ugovor ne obvezuje, te će se otvoriti prostor za nejednako tumačenje i primjenu navedenog standarda. S obzirom da se radi o standardu osiguravanja kvalitete koji se odnosi na važno pitanje nastavnog opterećenja, strukture i kvalitete nastavnih i znanstvenih potencijala takva pravna nesigurnost i nejednakost potpuno je neprihvatljiva. Treće, važeći Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nije relevantni pravni akt na temelju kojeg se određuju plaće u sustavu znanosti i visokog obrazovanja jer se te plaće određuju na temelju Zakona o plaćama u javnim službama i Uredbom o koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (kao umnožak koeficijenta složenosti, osnovice, dodatka od 0,5% za svaku godinu staža te dodatka za posebne uvjete rada). Stoga nam se čini da se predmetnom Kolektivnom ugovoru želi osigurati značenje koje on u stvarnosti nema. Pri tome se tijela i postupci vrednovanja znanosti i visokog obrazovanja suprotno Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju nastoje staviti u položaj tijela nadležnih za kontrolu primjene kolektivnog ugovora. Četvrto, u pogledu normiranja rada u znanosti i visokom obrazovanju važeći Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje polazi od pristupa da se za isplaćene plaće treba utvrditi rad koji treba obaviti, a ne od pristupa da se plaća utvrđuje na temelju obavljenog rada. Takav pristup vrednovanju rada u znanosti i visokom obrazovanju dugoročno onemogućava bilo kakve ozbiljnije reforme. Peto, kriteriji nastavnog opterećenja nisu jasno i objektivno utvrđeni već u velikom broju slučajeva ovise o prosudbi čelnika institucije vezanoj uz određenu osobu. Tako npr. pri preračunavanju jednog sata predavanja na sate efektivnog rada raspon se može kretati od 1 do 8,1 - ovisno o osobi za koju se provodi preračunavanje i procjeni čelnika koliko određenom nastavniku treba za pripremu nastave i obavljanje drugih, uz nastavu vezanih poslova. Privid objektivnosti nastoji se stvoriti utvrđivanjem npr. standardnog nastavnog opterećenja (čl. 67. Kolektivnog ugovora) i koeficijenata (pondera) kojima se to opterećenje preračunava na sate rada (čl. 79. Kolektivnog ugovora). Međutim, pod krinkom fleksibilnosti omogućavaju se značajna odstupanja od standardnih nastavnih opterećenja. Jednako tako, utvrđuju se i tri različite skupine koeficijenata (pondera) kojima se stvarno održana nastava preračunava na sate rada. Arbitrarnost naročito dolazi do izražaja kada se utvrđuju koeficijenti (ponderi) opterećenja pri vrednovanju prekovremenog rada i vanjske suradnje jer tu od odluke čelnika institucije ovisi koliko će se prekovremenog rada dopustiti određenom zaposleniku (ovisno o procjeni čelnika koliko mu vremena treba za pripremu nastave i druge aktivnosti). Nejasno i arbitrarno utvrđeni normativi znanstvenog i nastavnog rada ni u kojem slučaju ne mogu biti standardi na temelju kojih će se provoditi postupci vrednovanja u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Šesto, upućivanje na važeći kolektivni ugovor dovest će do posvemašnje zbrke i nesigurnosti kada je u pitanju primjena normativa iz Mreže visokih učilišta i studijskih programa u Republici Hrvatskoj koje je utvrdio Sabor Republike Hrvatske i koji se razlikuju od onih utvrđenih u Kolektivnom ugovoru. Sedmo, ovakav pristup osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju ugrožava do sada ostvarene rezultate, poziciju Agencije za znanost i visoko obrazovanje u europskom sustavu osiguranja kvalitete, a time i priznavanje naših visokoškolskih diploma u europskom sustavu visokog obrazovanja i priznavanja stečenih kvalifikacija. Traženje izbora u odgovarajućem području i polju Druga značajna izmjena predviđena Nacrtom Pravilnika na 7 mjesta je traženje da se akreditirati i reakreditirati mogu samo one visokoškolske institucije i samo oni studijski programi koji imaju nastavnike izabrane u „znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju“. Pretpostavljamo da se ovim prijedlogom nastojalo osigurati da nastavu izvode nastavnici koji imaju kompetencije u području i polju kojem pripada studijski program na kojem izvode nastavu i mislimo da u svojoj osnovi ovaj prijedlog osigurava unapređenje kvalitete visokog obrazovanja. Međutim, ovdje treba voditi računa o potrebi za interdisciplinarnosti te potrebi sudjelovanja nastavnika iz različitih područja i polja u izvođenju kvalitetnog studijskog programa. Stoga je potrebno doraditi ove prijedloge. Retroaktivna primjena pravnog propisa U Članku 16 predloženog Pravilnika navodi se „Akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a u kojima nisu donesene konačne akreditacijske preporuke Agencije dovršiti će se prema uvjetima propisanim ovim Pravilnikom“. Ovim se člankom dovodi u pitanje provođenje i rezultati cijelog drugog ciklusa reakreditacije. Akreditacijski savjet i AZVO nakon završenog prvog ciklusa reakreditacije napravili su analizu provedenog, razmotrili prednosti i nedostatke, probleme koji su se javljali tijekom prvog ciklusa, razmotrili revidirane ESG standarde i na temelju toga izradili postupak, pravila, kriterije i cjelokupnu dokumentaciju za drugi ciklus reakreditacije. Ista je prošla javnu raspravu i primijenjena je s početkom drugog ciklusa reakreditacije. Za dio institucija je postupak završen, dio je u postupku provedbe. Izmjena kriterija procjene u tijeku provedbe reakreditacijskog postupka dovela bi do stavljanja u nejednak položaj institucija koje su prošle postupak i onih koje postupak upravo prolaze ili će prolaziti u bliskoj budućnosti. Primjena predloženog pravilnika na ovaj način može imati pogubne posljedice za uspustavljeni sustav reakreditacije, rezultate reakreditacijskog postupka kao i na uspostavljene razine kvalitete zahvaljujući upravo unaprijed određenim i jasnim kriterijima. Uz to napominjemo da je ovaj prijedlog u suprotnosti s člankom 90. Ustava RH u kojem se navodi „Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.“ S obzirom na naprijed navedene okolnosti u kojima se namjeravaju donijeti razmatrane promjene Pravilnika i istaknute sadržajne nedostatke predlažemo da se donošenje Pravilnika odgodi do donošenje zakona koji će cjelovito urediti hrvatski sustav znanosti i visokog obrazovanja, uključujući i pitanja osiguravanja kvalitete toga sustava. U ime Akreditacijskog savjeta prof.dr.sc. Sonja Vila, predsjednica Akreditacijskog savjeta AZVO-a Primljeno na znanje Vrijeme i trajanje savjetovanja unutar je preporučenog trajanja i načina provedbe javnog savjetovanja. Ministarstvo je u povjerenstvo za izradu Nacrta uključilo predstavnike Agencije za znanost i visoko obrazovanje koji su sukreirali sadržaj predloženih izmjena. Prijedlog ne usklađuje uvjete izvođenja s Kolektivnim ugovorom ništa više nego važeći Pravilnik, odnosno ovim se prijedlogom ne mijenjaju uvjeti izvođenja programa niti obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja. Usklađenost rada Agencije s Europskim standardima i smjernicama za unapređenje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja propisan je Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kao i njena obaveza da ishodi pozitivnu akreditaciju međunarodnih tijela te nije sadržaj ovog Pravilnika. Komentar koji govori o tome kao je Pravilnik koji se predlaže mijenjati donesen 2010. godine te do sada nije mijenjan je točan. Ministarstvo ga nije imalo potrebe mijenjati nakon revizije Europskih standarda i smjernica za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju u 2015. godine niti nakon što je Akreditacijski savjet Agencije za znanost i visoko obrazovanje prije više od dvije godine promijenio standarde i postupak akreditacije i reakreditacije institucija visokog obrazovanja i znanosti jer se Pravilnikom ne popisuje postupak agencije niti njeni standardi kvalitete. Prijedlogom promjena ne predlaže se uvoditi standarde kvalitete niti se predlaže mijenjati broj i strukturu nastavnog osoblja, kako komentar navodi. Prijedlogom promjena ne predlaže se mijenjati uvjete izvođenja programa niti obavljanja djelatnosti u odnosu na ono kako su oni definirani postojećim Pravilnikom.
19 Snježana Marić P R A V I L N I K Slažem se s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja,izvođenja studijskog programa i reakreditacije visokih učilišta. Prihvaćen -
20 SILVANA KOPAJTIĆ-ZURAK P R A V I L N I K Poštovani, U potpunosti se slažem s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditacije visokih učilišta. Silvana kopajtić Zurak,prof. Prihvaćen -
21 Sara Profeta P R A V I L N I K, Članak 4. Već je više-manje sve rečeno zašto je lektorima i višim lektorima sporna predložena promjena čl. 4, stavka 6. Dodat ću samo još nešto iz svoje perspektive. Namjeravam upisati doktorat jer sam potpuno svjesna potrebe za usavršavanjem i napredovanjem. Prvenstveno jer je meni samoj bitno biti što kvalitetniji nastavnik. No oduzimanje lektorima pravo na nositeljstvo kolegija moglo bi ostaviti dugoročne posljedice. Postoji, naime, ozbiljan rizik da se obeshrabri kadar koji doista voli svoj posao te ga radi što odgovornije zna i može. Stoga smatram da treba mijenjati stavak 6. dodavanjem „(…) u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora“. Sara Profeta, lektor Katedra za skandinavistiku Odsjek za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
22 SANDRA SAMOŠĆANEC P R A V I L N I K, Članak 15. Predviđen označava konkretniju i jasniju smjernicu od riječi optimalan. Prihvaćen -
23 SANDRA SAMOŠĆANEC P R A V I L N I K, Članak 7. Dodavanjem predloženih riječi postići će se bolja jasnoća iščitavanja prvilnika. Prihvaćen -
24 SANDRA SAMOŠĆANEC P R A V I L N I K, Članak 1. Izdavanje dopusnica obzirom na uvjete normiranja i maksimalno nastavno opterećenje je itekako potrebno, Zato se slažem s ovim prijedlogom Prihvaćen -
25 RIT Croatia P R A V I L N I K, Članak 7. Prijedlog: Predlaže se razmotriti smanjenje broja potrebnih nastavnika za svaki specijalistički diplomski stručni studij s 3 na 2, te omogućiti da nastavnici koji se broje u minimalan broj nastavnika za pojedini program mogu za ostvarenje punog radnog vremena predavati i na preddiplomskom i diplomskom studiju. Obrazloženje: Iako je ovaj broj propisan i postojećim pravilnikom, slijedom sve manjeg broja studenata na specijalističkim diplomskim stručnim studijima, predlaže se razmatranje umanjenja ovog broja s 3 na 2 nastavnika. Nadalje, predlaže se omogućiti da nastavnici koji se broje u minimalan broj nastavnika za pojedini program mogu za ostvarenje punog radnog vremena predavati kako na preddiplomskom tako i na diplomskom studiju. Naime, kod takvih se studija nastava u pravilu izvodi samo za jednu studijsku grupu s malim brojem studenata pa je i nastavno opterećenje kod takvih studija značajno manje nego primjerice kod preddiplomskih. Obzirom da se navedeni članci odnose na uvjete za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, razumijemo intenciju odredbi usmjerenu prema postavljanju minimalnih uvjeta na visokoj razini kvalitete. Međutim, odredba o ograničavanju predavanja u punom radnom vremenu ili samo na preddiplomskom studiju ili samo na diplomskom studiju ima negativan utjecaj na kvalitetu nastave diplomskih studija. Ako nastavnici koji predaju na diplomskim studijima moraju na diplomskim studijima biti zaposleni na puno radno vrijeme, a specijalistički diplomski stručni studiji su programi s malim brojem studenata u jednoj studijskoj grupi, veći dio programa bi izvodile 2- 3 osobe, što ograničava raznolikost predavača na programu i umanjuje mu kvalitetu. Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena nije planirano mijenjati uvjete pokretanja i izvođenja programa kao ni obavljanja djelatnosti.
26 RIT Croatia P R A V I L N I K, Članak 4. Prijedlog za izmjenu Pravilnika u dijelu kojim se mijenja članak 6. stavak 6. Predlaže se zamijeniti riječ „zaposlenici“ s riječi „nastavnici“ tako da dio članka koji se odnosi na nositelje kolegija na preddiplomskim stručnim i specijalističkim diplomskim stručnim studijskim programima glasi: “… nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti nastavnici izabrani u nastavna zvanja u odgovarajućim područjima i poljima, s obzirom na strukturu kolegija unutar studijskog programa koji izvodi visoko učilište“. Obrazloženje: Odredbe izmjene i dopune Pravilnika o tome tko može biti nositelj kolegija na preddiplomskom stručnom studiju i specijalističkom diplomskom stručnom studiju otvaraju mogućnost pogrešne interpretacije, koja je u suprotnosti s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Iako je ova odredba prenesena iz važećeg Pravilnika, smatramo da je treba mijenjati jer je u suprotnosti s mogućnošću angažmana dvije trećine (stručni studiji) nastavnika koji nisu zaposleni na ustanovi. U slučaju kada bi se pak inzistiralo da baš svi nositelji kolegija budu isključivo stalno zaposleni na ustanovi, a riječ „zaposlenici“ to implicira sukladno ZOR-u, onda bi se izgubila mogućnost angažmana nastavnika sa specifičnim znanjima kao nositelja pojedinih kolegija kojima upravo ta znanja stečena stalnim radom u gospodarstvu daju dodatnu vrijednost i direktno utječu na kvalitetu studija. Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
27 RIT Croatia P R A V I L N I K Prijedlog: Navesti iznimku od primjene Kolektivnog ugovora za privatne ustanove visokog obrazovanja, propisati kriterije osiguravanja kvalitete koji nisu vezani uz Kolektivni ugovor te ostaviti mogućnost privatnim visokim učilištima kao poslodavcima da s nastavnicima ugovore i drugačiju satnicu. Obrazloženje: U tekstu Prijedloga Pravilnika kroz nekoliko se odredbi izrijekom nameće obveza primjene odredbi važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje na privatne ustanove visokog obrazovanja. Na ovaj način se posredno uvodi proširena primjena Kolektivnog ugovora na ustanove koje nisu sudjelovale u pregovorima oko njegovog sadržaja niti su potpisnice istog. U čl. 1. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje jasno je navedeno kako ugovor zaključuju Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja u ime svojih članova, dok je u čl. 2. propisano kako se isti primjenjuje u svim javnim ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj kojima se sredstva za rad osiguravaju iz državnog proračuna: u javnim institutima, javnim visokim učilištima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zakon o radu, u članku 194. propisuje da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovima udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Koristimo priliku istaknuti kako članak 203. Zakona o radu dopušta mogućnost proširene primjene kolektivnih ugovora na sve poslodavce u određenoj grani djelatnosti, bez obzira jesu li poslodavci potpisali kolektivni ugovor, međutim, ne donošenjem podzakonskog akta - odnosno Pravilnika, već isključivo Odlukom ministra nadležnog za pitanja rada, i to na prijedlog svih stranaka potpisnica kolektivnog ugovora, uz ostvarivanje uvjeta koji se odnosi na postojanje javnog interesa i ako su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika. Smatramo pravno neodrživim da se Pravilnik izravno poziva na kolektivni ugovor kao dokument čije je trajanje vremenski ograničeno, do čijih promjena može doći znatno češće i jednostavnije, bez sudjelovanja onih na koji bi se primjenom ovog Pravilnika trebao odnositi. Svjesni smo potrebe uređivanja načina normiranja i maksimalnog opterećenja nastavnika na svim visokim učilištima u svrhu provedbe akreditacijskih postupaka, međutim, predlažemo da se razmotri korekcija ovih odredbi na način da se u Pravilniku propiše iznimka od primjene Kolektivnog ugovora za ustanove visokog privatnog obrazovanja, definiraju i Pravilnikom propišu standardi kvalitete te uvrsti odredba kako privatna visoka učilišta mogu s nastavnicima ugovoriti i drugačiju (veću) satnicu od one propisane važećim kolektivnim ugovorom. Privatna visoka učilišta ne bi smjela biti zakinuta na način da uopće nemaju priliku sudjelovati u postupku definiranja i normiranja rada svojih zaposlenika. Djelomično prihvaćen Ovim se prijedlogom izmjena ne uvodi primjena kolektivnog ugovora na privatna visoka učilišta. Ne mijenjaju se uvjeti izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti već se minimalno dorađuje terminologija koja se koristi za iskazivanje nastavnog opterećenja i pokrivenosti nastave vlastitim kadrom (a koja je u važećem Pravilniku iskazana u norma satima, dok se sada predlaže da ona, uz zadržavanje istih uvjeta maksimalnog opterećenja i pokrivenosti, predlaže iskazati u ekvivalentu radnih sati u nastavi). Prihvaća se prijedlog o izravnom navođenju uvjeta bez spominjanja kolektivnog ugovora.
28 RIT Croatia P R A V I L N I K, Članak 7. Prijedlog: Osigurati mogućnost rada 20% većeg od utvrđenog maksimuma, uz suglasnost matične ustanove, za nastavu koju nastavnici izvode na drugim visokim učilištima, izvan radnog vremena. Obrazloženje: Člankom 61. stavkom 3. ZOR-a je, temeljem ugovora o radu, dozvoljeno radnicima raditi dodatnih 8 sati tjedno, odnosno 20%. Tu mogućnost, kao i mogućnost vanjske suradnje (ako je dozvoli poslodavac) nastavnici koriste za suradnju s drugim ustanovama. Budući da je temeljno znanje koje imaju nastavnici upravo izvođenje nastave, bilo bi protuzakonito i diskriminatorno zabraniti im dodatni rad izvan osnovnog radnog vremena na koji imaju pravo prema ZOR-u ali i temeljem ugovora o djelu kako je propisano Zakonom o obveznim odnosima. Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena nije planirano mijenjati uvjete pokretanja i izvođenja programa kao ni obavljanja djelatnosti.
29 RIT Croatia P R A V I L N I K, Članak 7. Prijedlog: Predlažemo na kraju svake odredbe u kojoj se navodi pojam „u odgovarajućem području i polju“ dodati sljedeće riječi „s obzirom na strukturu kolegija unutar studijskog programa koji izvodi visoko učilište“ tako da cijeli pojam glasi „u odgovarajućem polju i području s obzirom na strukturu kolegija unutar studijskog programa koji izvodi visoko učilište“. Obrazloženje: Apsolutno podržavamo precizno određivanje područja i polja kao uvjeta za nositeljstvo pojedinog kolegija u sklopu studijskog programa, što je i uvršteno u prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika. Međutim, smatramo kako korištenje iste formulacije pri definiranju potrebnog broja stalno zaposlenih nastavnika za svaki studijski program nije dovoljno precizno i otvara prostor različitim interpretacijama koje bi za posljedicu imale neujednačenu praksu u akreditacijskim postupcima i pravnu nesigurnost. Naime, iz predložene formulacije može proizaći kako navedeni broj stalno zaposlenih nastavnika mora imati proveden izbor u zvanje u identičnom području i polju u kojem se nalazi studij koji je predmet akreditacije. Smatramo da bi takva interpretacija koju implicira ovako sročena odredba izuzetno negativno utjecala na multidisciplinarnost stalno zaposlenih nastavnika na visokim učilištima i u nepovoljan položaj postavila pojedine zaposlene nastavnike, kao što su nastavnici stranih jezika ili kolegija poput matematike i statistike, čije se područje i polje izbora gotovo nikad ne poklapa s područjem i poljem u kojem se izvode studijski programi na kojima izvode nastavu. Primljeno na znanje Dodavanje riječi "u odgovarajućem području i polju" podrazumijeva da se kompetencije i specijalizacija nastavnika odnosi na kolegije koje izvode. Netočno je tumačenje koje se dalje u komentaru daje, odnosno ono je neutemeljeno te ne postoji bojazan da bi to takvog tumačenja moglo doći, posebno jer su u povjerenstvu za izradu izmjena pravilnika kao i u izradi ovog nacrta sudjelovali i predstavnici Agencije za znanost i visokog obrazovanja.
30 RIT Croatia P R A V I L N I K, Članak 16. Prijedlog : Predlaže se brisati članak 16. Prijedloga i Pravilnik primjenjivati od dana stupanja na snagu. Obrazloženje: Smatramo da dio odredbi u predloženim izmjenama Pravilnika nije moguće retroaktivno primijeniti te bi pokušaj primjene takve prakse proizveo pravnu nesigurnost i stavio u izuzetno nepovoljan položaj dio visokih učilišta koja se trenutno nalaze u akreditacijskom postupku. Primjerice, ovako sročena odredba podrazumijevala bi procjenjivanje visokog učilišta koje je reakreditacijski postupak započelo početkom 2019. godine te kao referentnu akademsku godinu za izračun norma sati nastavnika izabralo ak. god. 2017./2018. prema odredbama trenutno važećeg kolektivnog ugovora koji tijekom referentne akademske godine uopće nije bio na snazi, pa ga se navedeno visoko učilište uopće nije bilo dužno pridržavati, budući da taj akt tada nije postojao. Također napominjemo da prema odredbi članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Iznimno, sukladno stavku 5. spomenutog članka, povratno djelovanje mogu imati samo pojedine odredbe zakona i to iz posebno opravdanih razloga. Dakle, pravilnik kao podzakonski akt ne može uopće imati povratno djelovanje na postupke započete prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika. Nije prihvaćen Uvjeti propisani važećim Pravilnikom ne mijenjaju se ovim prijedlogom izmjena.
31 Renata Hace-Citra P R A V I L N I K, Članak 4. Stavak 6. ovog članka svojom nedorečenošću potkopava ustroj i temelje filoloških sveučilišnih studija u nas koji od svojih začetka počivaju na aktivnom i temeljitom usvajanju jezičnih kompetencija od strane studenta. Do dana današnjeg taj dio nastave, koju bi netko možda htio nazvati obukom, na sveučilišnim studijima jezika i književnosti samostalno izvode lektori i viši lektori. Ako ne nadopunimo ovaj članak s „u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora" svjesno ćemo se odreći dijela svoje najbolje tradicije po kojoj smo bili prepoznati i iz koje su niknuli naši najbolji jezikoslovci. Možemo se i zapitati s kakvim ćemo to ishodima stavljati buduće studente na tržište rada i za koju ih to ulogu u društvu pripremamo. O specifičnostima nastavnog profila lektora odnosno višeg lektora upućujem na podrobno argumentiranu primjedbu kolegice Ivane Bašić. Renata Hace-Citra, viši lektor, Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Splitu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
32 Renata Hace-Citra P R A V I L N I K Stavak 6. ovog članka svojom nedorečenošću potkopava ustroj i temelje filoloških sveučilišnih studija u nas koji od svojih začetka počivaju na aktivnom i temeljitom usvajanju jezičnih kompetencija od strane studenta. Do dana današnjeg taj dio nastave, koju bi netko možda htio nazvati obukom, na sveučilišnim studijima jezika i književnosti samostalno izvode lektori i viši lektori. Ako ne nadopunimo ovaj članak s „u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora" svjesno ćemo se odreći dijela svoje najbolje tradicije po kojoj smo bili prepoznati i iz koje su niknuli naši najbolji jezikoslovci. Možemo se i zapitati s kakvim ćemo to ishodima stavljati buduće studente na tržište rada i za koju ih to ulogu u društvu pripremamo. O specifičnostima nastavnog profila lektora odnosno višeg lektora upućujem na podrobno argumentiranu primjedbu kolegice Ivane Bašić. Renata Hace-Citra, viši lektor, Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Splitu Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena ne mjenjaju se uvjeti za nositeljstvo kolegija.
33 Pravni fakultet Osijek P R A V I L N I K, Članak 7. Proizlazi da su znanstveno-nastavna zvanja referentna kod pokretanja studijskog programa, a nisu kod izvođenja. Nije li to u neskladu? Nije prihvaćen Uvjet da visoko učilište mora imati određeni broj stalno zaposlenih nastavnika kako bi pokrenulo i izvodilo određene studijske programe uključuje izbor u referentno zvanje a sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i te su odredbe primjenjive i kod pokretanja i kod izvođenja.
34 Pravni fakultet Osijek P R A V I L N I K, Članak 16. Odredba iz članka 16. je protivna odredbi iz članka 90. st. 5. Ustava RH koji predviđa mogućnost retroaktivne primjene pojedinih odredbi zakona, a u stavku 4. istoga članka navodi opće pravilo koje zabranjuje povratno djelovanje zakona i drugih propisa državnih tijela i tijela koje imaju javne ovlasti. Svaki pravilnik je podzakonski akt, a za njih nije previđena ustavna mogućnost niti iznimog povratnog djelovanja. Navedeni akt je sukladno odredbi iz čl. 36. Zakona o sustavu državne uprave provedbeni propis koji se sukladno odredbi iz čl. 37. istoga zakona objavljuje u Narodnim novinama i stupa na snagu, u pravilu, osmoga dana od dana objave. Ustavni sud RH je upravo u odnosu na takav tip podzakonskih akata već zauzeo stav u pogledu njihove retroaktivne primjene kojim je to kao mogućnost potpuno isključio. U prilog navedenoj tvrdnji vidjeti Odluku Ustavnog suda RH broj U-II-2070/2017 pod točkama 4.,5 i 6. (osobito točku 6.). Nije prihvaćen Uvjeti propisani važećim Pravilnikom ne mijenjaju se ovim prijedlogom izmjena.
35 Pravni fakultet Osijek P R A V I L N I K, Članak 7. U članku 7. st. 3 predloženih izmjena Pravilnika predlaže se izmjena članka 11., stavka 2. važećeg Pravilnika. U predloženim izmjenama stavak glasi: „Nositelji kolegija na preddiplomskom stručnom studijskom programu te specijalističkom diplomskim stručnom studijskom programu mogu biti isključivo zaposlenici u odgovarajućim nastavnim zvanjima“. Prema važećem Pravilniku, nositelj kolegija mogu biti zaposlenici u znanstveno-nastavnim, umjetničko-nastavnim ili nastavnim zvanjima. Postavlja se pitanje zbog čega prema prijedlogu izmjena Pravilnika na stručnim studijima ne mogu nositelji kolegija biti u znanstveno-nastavnom zvanju? Da li to znači da bi nastavnici u znanstveno-nastavnim zvanjima trebali prolaziti novi postupak izbora u nastavna zvanja ili termin ''zaposlenici u odgovarajućim nastavnim zvanjima“ podrazumijeva i znanstveno-nastavna zvanja? Prihvaćen Prihvaća se.
36 Poljoprivredni fakultet u Osijeku P R A V I L N I K Prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta i to u člancima 1., 4., 8. i 9. uvodi odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje. Uprava Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek smatra kako se u navedeni Pravilnik ne može ugrađivati odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje iz razloga što je isti promjenjiv, odnosno zaključen na određeno razdoblje. Osim toga, sukladno članku 194. Zakona o radu Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Slijedom navedenog, za zaključiti je kako odredbe Kolektivnog ugovora nije moguće dovoditi u vezu s uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskih programa i reakreditaciju visokih učilišta, jer isto niti nije predmet Kolektivnog ugovora. Samim tim, prijedlog navedenog Pravilnika je u suprotnosti s važećim Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, a na temelju kojega bi isti trebao biti donesen. Člankom 2. važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje propisana je stvarna i mjesna nadležnost kojom je određeno da se taj Kolektivni ugovor primjenjuje u svim javnim ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj kojima se sredstva za rad osiguravaju iz državnog proračuna: u javnim znanstvenim institutima, javnim visokim učilištima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Radi ugrađivanja Kolektivnog ugovora u navedeni Pravilnik kojim se uređuje sadržaj dopusnice, uvjeti za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, uvjeti za izvođenje studijskog programa te uvjeti za reakreditaciju svih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj postavlja se pitanje pravilne provedbe navedenog Pravilnika. Ovo iz razloga, jer se odredbe navedenog Pravilnika primjenjuju i na privatna sveučilišta, privatna veleučilišta ili privatne visoke škole, a člankom 2. važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije propisana primjena i na privatna sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole te radi toga smatramo da provedba navedenog Pravilnika nije moguća sukladno pozitivnim zakonskim propisima. Radi navedenog nije moguća niti primjena članaka 1., 4., 8. i 9. predloženog Pravilnika na privatna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole, jer je istima određeno da se primjenjuju odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje u pogledu normiranja i maksimalnog radnog opterećenja nastavnika, bez obzira na vrstu visokog učilišta. Smatramo da je predloženi Pravilnik u suprotnosti s odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, a Pravilnik kao podzakonski akt ne smije biti u suprotnosti s odredbama zakona, jer ga se u protivnom može ukinuti ili poništiti. Člankom 19. stavkom 3. točka 3. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju određeno je da elaborat o osnivanju koji sadrži studiju o opravdanosti osnivanja i izvođenja studijskih programa koje visoko učilište želi izvoditi, sukladno strateškome dokumentu mreže iz članka 18. stavka 3. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, a u izradi kojega su sudjelovali i nastavnici iz sustava visokog obrazovanja iz znanstvenog polja studijskih programa za koji se podnosi zahtjev. Međutim, članak 10. predloženog Pravilnika kojim se predlaže izmjena članka 15. stavak 1. točka 1. Pravilnika je u suprotnosti sa zakonskom odredbom, jer se predloženom izmjenom mijenja zakonska odredba na način da je dodan dio koji se odnosi na uvjete normiranja i maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika propisana važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje i već samim tim Pravilnik nije sukladan odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Člankom 7. predloženog Pravilnika predložena je i izmjena članka 11. stavka 2. važećeg Pravilnika koja glasi: „Nositelji kolegija na preddiplomskom stručnom studijskom programu te specijalističkom diplomskim stručnom studijskom programu mogu biti isključivo zaposlenici u odgovarajućim nastavnim zvanjima.“ Na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek se izvode studijski programi na preddiplomskom stručnom studiju i nositelji kolegija su nastavnici u znanstveno-nastavnom zvanju. Navedena odredba bi značila da se svi preddiplomski stručni studiji koji se izvode na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek zbog neraspolaganja Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek sa stručnim kadrom u nastavnom zvanju ostati bez nositelja kolegija u nastavnom zvanju, a samim time i bez uvjeta za izvođenje studijskog programa na preddiplomskim stručnim studijima. Člankom 92. stavak 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju da se na Sveučilištu, odnosno njegovim sastavnicama putem javnog natječaja provode izbori u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i suradnička zvanja te nastavna zvanja predavača, višeg predavača… Iako je opće poznata činjenica da je na Sveučilištu odnosno Fakultetu znatno veći broj zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju nego u nastavnom zvanju ovim prijedlogom Pravilnika ne ostavlja se mogućnost da nositelji kolegija na preddiplomskim stručnim studijima budu zaposlenici u znanstveno-nastavnom zvanju i da se omogući nastavak izvođenja preddiplomskih stručnih studija koji se već izvode. Člankom 7. predloženog Pravilnika kojom se predlaže izmjena postojećeg članka 11. stavka 1. točke 3. dopušteno je da za izdavanje dopusnice veleučilištu ili visokoj školi imaju najmanje tri zaposlenika u nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju, s punim radnim vremenom za specijalistički diplomski stručni studijski program uz uvjet da je već akreditiran stručni studijski program iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (najmanje sedam ukupno). Člankom 98. stavkom 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je propisano da se na veleučilištu i visokoj školi nastavnici biraju u nastavna zvanja i na radna mjesta koja odgovaraju tim zvanjima. Isto tako, propisano je da na veleučilištu ili visokoj školi nema radnih mjesta koja odgovaraju znanstveno-nastavnim zvanjima, ali nastavu u svom zvanju mogu izvoditi nastavnici izabrani u znanstveno-nastavna ili naslovna zvanja na sveučilištu. Iako je nastavnicima izabranim u znanstveno-nastavna zvanja dopušteno izvođenje nastave na veleučilištima ili visokoj školi, ali treba uzeti u obzir činjenicu da oni nisu zaposlenici veleučilišta ili visoke škole, navedena odredba predloženog Pravilnika je u suprotnosti s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Smatramo nezakonitim i članak 16. predloženog Pravilnika koji glasi: „Akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a u kojima nisu donesene konačne akreditacijske preporuke Agencije dovršiti će se prema uvjetima propisanim ovim Pravilnikom“. Navedenim odredbama visoka učilišta koja su prošla postupak reakreditacije i koje je povjerenstvo posjetilo trebalo bi biti vrednovano prema kriterijima koji u trenutku reakreditacije nisu bili poznati visokim učilištima. Ističemo, kako se Zakoni i na temelju njih doneseni podzakonski propisi (uredbe i pravilnici) primjenjuju se od dana njihovog stupanja na snagu, a u pravilu djeluju samo za ubuduće. Naime, člankom 90. stavak 4. Ustava RH je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela i drugih tijela koji imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Samo iznimno, iz posebno opravdanih razloga moguće je povratno djelovanje pojedinih odredaba zakona, ali ne i drugih podzakonskih propisa. Slijedom navedenog, odredbu 16. predloženog Pravilnika o retroaktivnoj primjeni pravilnika smatramo protuustavnom. Djelomično prihvaćen Prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika ne uvodi odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje već primjenjuje njegovu terminologiju i metodologiju mjerenja nastavnog opterećenja i sadržaja, na isti način kako to čini važeći Pravilnik . Važeći Pravilnik propisuje terminologiju i metodologiju prethodnog kolektivnog ugovora koji nije više na snazi i to u pogledu norma sati i maksimalnog nastavnog opterećenja koje javna sveučilišta i Agencija za znanost i visoko obrazovanje provjeravaju prilikom donošenja novih studijskih programa, odnosno Agencija tijekom reakreditacije. Prihvaća se prijedlog da se ne mijenja članak 11. stavak 2. vezan uz uvjete za nositelje kolegija na stručnim studijima. Prihvaća se prijedlog koji se tiče članka 7. predloženog Pravilnika kojom se predlaže izmjena postojećeg članka 11. stavka 1. točke 3. radna mjesta na veleučilištu i visokoj školi. Prihvaća se prijedlog koji se tiče odredbi članka 16. predloženog Pravilnika koji glasi: „Akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a u kojima nisu donesene konačne akreditacijske preporuke Agencije dovršiti će se prema uvjetima propisanim ovim Pravilnikom“.
37 Mirjana Polić Bobić, za Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj P R A V I L N I K Primjedbe Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj A. Načelne i opće primjedbe 1.Vremensko razdoblje za javna savjetovanja određeno je Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, V. Standardi i mjere: “Objava poziva na savjetovanje o nacrtima zakona, drugih propisa i akata treba sadržavati jasno naznačen rok za očitovanja zainteresirane javnosti za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja.” U Smjernicama za primjenu navedenog Kodeksa kaže se: “Razumno trajanje postupka savjetovanja poboljšat će kvalitetu odgovora koji dolaze od zainteresirane javnosti. Brojne organizacije željet će konzultirati građane koje predstavljaju odnosno korisnike s kojima rade prije nego što izrade odgovor državnom tijelu, a to izis kuje određeno vrijeme. 9.3. Ako se postupak savjetovanja provodi tijekom razdoblja kada je zainteresiranoj javnosti smanjena mogućnost odgovora, npr. tijekom ljetne stanke ili božićnih blagdana, ili ako je određena politika osobito složena, valjat će razmotriti izvedivost produžetka savjetovanja”, te: “Pri planiranju postupka savjetovanja, važno je poduzeti potrebne korake kako bi se informacija o pokretanju postupka savjetovanja proširila među predstavnicima zainteresirane javnosti. Posebno valja voditi računa o tome da se postupak savjetovanja javno obznani na sam dan ili još prije samog datuma objave dokumenata za savjetovanje kako bi predstavnici zainteresirane javnosti mogli u cijelosti iskoristiti predviđeno razdoblje savjetovanja za pripremu svog doprinosa.” Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj nije ni prije pokretanja postupka savjetovanja ni u tijeku savjetovanja dobilo službenu obavijest o njegovu pokretanju, što je u suprotnosti s gore navedenom smjernicom za primjenu Kodeksa. Uz to, u uvjetima pandemije, kad cjelokupni sustav u Republici Hrvatskoj radi u posebnim i otežanim uvjetima, a rad Sveučilišta u Zagrebu, koje objedinjuje najveći dio nacionalnog znanstveno-istraživačkog potencijala, radi u dodatno otežanim uvjetima budući da su u potresu 22. ožujka značajno oštećene i za rad onesposobljene mnoge njegove zgrade, svako mijenjanje akata po kojima sustav znanosti i visokog obrazovanja radi, nije dobrodošao jer se u navedenim uvjetima ne može osigurati kvalitetna rasprava o tim promjenama. Osim toga, valja uzeti u obzir i da su mnogi članovi akademske zajednice zbog ekspertize koju posjeduju, danonoćno angažirani u borbi protiv pandemije te u procjeni šteta od potresa i planiranju saniranja šteta u cijelom gradu Zagrebu i okolnim mjestima te da ne mogu odvojiti vrijeme za razmatranje prijedloga. Uz to, u prijedlogu nije naveden jasan razlog pristupanja izmjenama, a još manje potreba za žurnim postupkom, te je to dodatni razlog zbog kojega treba ovo savjetovanje odgoditi za vrijeme kad će cijeli sustav na kojega se odnosi moći pristupiti raspravi u normalnim okolnostima. 2.Povratno djelovanje izmijenjenog Pravilnika. Izmjenama pravilnika predviđa se da će se akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu izmijenjenog pravilnika, a o kojima još nisu donesene konačne odluke, tj. akreditacijske preporuke Agencije za znanost i visoko obrazovanje, dovršiti u skladu s izmijenjenim Pravilnikom. Predlažemo da se takva odredba sagleda u svjetlu Čl. 90 Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči da zakoni i propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Ta bi odredba Pravilnika bila u suprotnosti s navedenim člankom Ustava Republike Hrvatske. 3. Zadiranje resornog ministarstva u nadležnosti Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Prijenosom izdavanja dopusnice u ingerenciju Ministarstva znanosti i obrazovanje dovelo bi se u pitanje neovisnost rada Agencije te njezin odnos prema krovnoj udruzi agencija u Europskom prostoru visokog obrazovanja, ENQA, odnosno, dovelo bi se u pitanje priznavanje diploma hrvatskih visokih učilišta u tom prostoru, kao i priznavanje razdoblja studiranja u okviru programa Erasmus. S obzirom da se Pravilnik o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja , izvođenje studijskog programa i rekreditaciju visokih učilišta donosi na temelju članka 26. stavka 1. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 45/09) a koji u članku 15. stavak 1. propisuje da o rezultatima svoga rada Agencija za znanost i visoko obrazovanje jedanput godišnje izvješćuje osnivača odnosno Vladu Republike Hrvatske, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, nije se smjelo dodgoditi da se krene u izmjene i dopune ovako značajnog podzakonskog općeg akta bez znanja i sudjelovanja nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Kad se uzme u obzir i odredba članka 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17) koja propisuje da Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj između ostalog: 1. brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj. 2. predlaže i potiče donošenje mjera za unapređenje visokog obrazovanja, 3. daje suglasnost na uvjete Rektorskog zbora i Vijeća veleučilišta i visokih škola za stjecanje znanstveno-nastavnih, umjetničko--nastavnih i nastavnih zvanja, 4. prati razvitak i utvrđuje znanstvena i umjetnička područja i polja, imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća te matične odbore za pojedina polja, 5. općim aktom utvrđuje minimalne uvjete radnih obveza za znanstveno, znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja o kojima se podnosi izvješće u skladu s ovim Zakonom, 6. donosi kriterije izvrsnosti za odabir znanstvenika i nastavnika za produljenje ugovora o radu nakon 65 godina života, u skladu s ovim Zakonom, 7. propisuje minimalne uvjete radnih obveza za reizbor na znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta, u skladu s ovim Zakonom, 8. predlaže kriterije i odnose raspodjele proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje te tehnološki razvoj, 9. predlaže i potiče mjere vezane za policentrični sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj te predlaže Hrvatskome saboru strateški dokument mreže javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, 10. razmatra i daje svoje mišljenje o drugim pitanjima važnima za razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, ne može se i ne smije se staviti na javno savjetovanje nacrt prijedloga podzakonskog općenormativnog akta kojeg Nacionalno vijeće nije niti vidjelo. Zaključak: Zbog svega navedenoga Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj predlaže da se ovaj prijedlog povuče iz savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te da se o njemu raspravlja po ponovnoj uspostavi uvjeta u kojima će cjelokupna zainteresirana javnost imati jednake uvjete za uključivanje u raspravu i dovoljno vremena za provođenje prethodnih konzultacija u matičnim ustanovama, te na različitm forumima u akademskoj zajednici. Zahtijevamo da Nacionalno vijeće bude uključeno u izradu prijedloga navedenog Pravilnika kao strateško tijelo koje donosi dokument mreže javnih visokih učilišta te ga predlaže Hrvatskom saboru. Predlažemo da se za tu priliku jasno artikuliraju razlozi zbog kojih se pristupa izmjenama Pravilnika te ciljevi koje se na taj način želi postići, a na dobrobit hrvatske znanosti i visokog obrazovanja. B. Primjedbe na konkretna rješenja i prijedlozi: Članovi Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj uočili su veći broj neprihvatljivih ili nedorečenih rješenja. Iznosimo nekoliko takvih primjedaba, pitanja i prijedloga, ali ostajemo kod uvjerenja i traženja da se savjetovanje treba prekinuti i održati u odgovarajućim okolnostima: 1. U prijedlogu izmjena Pravilnika stoji: “Nositelj predmeta na stručnom studiju pri sveučilištima može biti osoba izabrana u znanstveno-nastavno i u nastavno zvanje, a na stručnom studiju pri veleučilištima i visokim školama isključivo u nastavnim zvanjima.” Mišljenje predstavnika Visokih škola i veleučilišta u Nacionalnom vijeću je sljedeće: odredba stručnih studija samo je jedna, te bi i odredba o nositeljstvu predmeta na stručnom studiju trebala biti jedna. 2. Nastavno zvanje lektora/viših lektora ovim prijedlogom Pravilnika isključeno je iz mogućnosti nositeljstva kolegija, što je neprihvatljivo za postojeću organizaciju neofiloloških studija na svim hrvatskim visokim učilištima. 3. Članak 5., koji se odnosi na prostor i opremu, ostao je isti kao u prethodnom Pravilniku. Nema propisanih brojčanih uvjeta, već postoji opis i vrlo općenito određenje o 1,25m2. Međutim, on je posebno problematičan za tehničke struke jer to za njih, ali i za neke druge struke, to nije dovoljno, a ovako kako je propisan, lako će ga zadovoljiti svako visoko učilište koje bi htjelo otvoriti nove programe u tehničkom, ali i drugim područjima. Međutim, taj, tj. toliki prostor nije dovoljan za laboratorije, crtaonice i drugu potrebnu opremu i zato taj članak treba znatno preciznije odrediti. 4. Nije jasno rečeno o kojem se „središnjem tijelu državne uprave“ u Članku 3, točka 4. radi. 4. Prijedlozi uneseni izravno u tekst prijedloga Pravilnika (ispred svakog prijedloga stoji: „predlaže se dodati“, a tekst prijedloga otisnut je većim fontom): PRAVILNIK O SADRŽAJU DOPUSNICE TE UVJETIMA ZA IZDAVANJE DOPUSNICE ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI VISOKOG OBRAZOVANJA, IZVOĐENJE STUDIJSKOG PROGRAMA I REAKREDITACIJU VISOKIH UČILIŠTA I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Pravilnikom pobliže uređuju sadržaj dopusnice, uvjeti za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, uvjeti za izvođenje studijskog programa te uvjeti za reakreditaciju visokih učilišta. II. UVJETI ZA IZDAVANJE DOPUSNICE ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI VISOKOG OBRAZOVANJA Uvjeti za izdavanje suglasnosti za osnivanje sveučilišta Članak 2. (1) Suglasnost za osnivanje izdat će se novom sveučilištu koje posjeduje: 1. pozitivnu preporuku Agencije za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) o opravdanosti osnivanja sveučilišta u skladu sa strateškim dokumentom mreže visokih učilišta »uzimajući u obzir uvjete normiranja i maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika propisane važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje;«. 2. ugovor s već postojećim sveučilištem o zajedničkom izvođenju studijskog programa koji ima dopusnicu; Predlaže se dodati novu točku, 2a.: U slučaju kada je pojedina djelatnost uređena posebnim propisima (zdravstvena djelatnost, pružanje pravne pomoći i drugo) ugovor s odgovarajućom organizacijom (nastavnom bazom, kao što je bolnica, dom zdravlja, odvjetnička tvrtka, inženjerijski biro, trgovačkim društvom, specijaliziranom ustanovom, državnim tijelom i sl.) te visokim učilištem, čija je to nastavna baza, o izvođenje dijela nastave u toj pravnoj osobi. 3. osnivački akt„u skladu s propisima u visokom obrazovanju i znanosti“ predlaže se dodati: i zakonom ustanovama. 4. elaborat o osnivanju koji sadrži studiju o opravdanosti osnivanja i izvođenja predloženih studijskih programa „koja je u skladu s uvjetima navedenim u propisima u visokom obrazovanju i znanosti te uvjetima maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika propisanog važećim kolektivnim ugovorom“, a u izradi kojeg su sudjelovali i nastavnici iz sustava visokog obrazovanja izabrani u znanstveno-nastavna ili/i umjetničko-nastavna zvanja u znanstvenom ili umjetničkom polju u kojem će se izvoditi studijski program; 5. koja glasi: »dokaz o osiguranju odgovarajućeg broja nastavnika potrebnih za izvođenje studijskog programa uzimajući u obzir uvjete koji se odnose na normiranje i maksimalno nastavno opterećenje nastavnika propisane važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje; «. 6. dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora i opreme;predlaže se dodati: a u slučaju da se nastava prema posebnim propisima izvodi u nastavnim bazama drugih visokih učilišta i pisana suglasnost tih visokih učilišta; 7. dokaze o ispunjavanju uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti propisanih posebnim pravilnikom kojeg donosi ministrica znanosti i obrazovanja; « . 8. dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima za obavljanje djelatnosti. (2) Za osnivanje privatnih sveučilišta uz uvjete iz stavka 1. ovog članka potrebna je bankarska garancija o osiguranim sredstvima za početak obavljanja djelatnosti te nastavak i završetak studija u slučaju prestanka rada ili prestanka izvođenja određenog studijskog programa u korist visokog učilišta s kojim ima sklopljen ugovor u skladu sa stavkom 1. točkom 2. ovog članka. Ugovor s postojećim sveučilištem Članak 3. (1) Ugovor o zajedničkom izvođenju studijskog programa sveučilište u osnivanju potpisuje s postojećim sveučilištem za vrijeme dok traje postupak inicijalne akreditacije. (2) Ugovor iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati: 1. naziv ugovornih strana; 2. uvjete zajedničkog izvođenja » sveučilišnog « studijskog programa; 3. popis nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna ili/i umjetničko-nastavna zvanja koji sudjeluju u izvedbi nastave » i njihovo cjelokupno nastavno opterećenje (uključujući zajednički studijski program kao i nastavu u vanjskoj suradnji) « ., sukladno članku 6. ovoga Pravilnika; 4. naziv nositelja studijskog programa; 5. »odredbe o izvođenju zajedničkih programa i izdavanju svjedodžbe/diplome tijekom zajedničkog izvođenja i u slučaju da sveučilište u osnivanju ne ishodi potrebne dopusnice;«. 6. odredbe o načinu osiguravanja sredstava potrebnih za izvođenje studijskog programa » te « 7. koja glasi: »odredbe o obavezama mentorskog visokog učilišta i osiguranim sredstvima za preuzimanje obaveza (uključujući bankarsku garanciju iz članka 2. stavka 2. ovoga pravilnika) u slučaju da sveučilište u osnivanju ne ishodi potrebne dopusnice.«. Elaborat o osnivanju Članak 4. (1) Elaborat o osnivanju sveučilišta, uz uvjete iz članka 2. stavka 1. točke 4. ovog Pravilnika mora sadržavati: 1. naziv studijskog programa, te akademski odnosno stručni naziv» ili akademski stupanj « koji se stječe po završetku studijskog programa; 2. analizu minimalnih institucionalnih pretpostavki za usporedivost predloženih studijskih programa s kvalitetom srodnih akreditiranih studijskih programa u Hrvatskoj i u zemljama Europske unije iz članaka 18. i 19. ovog Pravilnika; 3. mehanizme osiguranja vertikalne mobilnosti studenata svih razina studija u nacionalnom i međunarodnom prostoru visokog obrazovanja; 4. analizu zapošljivosti studenata po završetku studijskog programa, koja uključuje mišljenje triju organizacija vezanih za tržište rada (primjerice: strukovnih udruga, poslodavaca i njihovih udruga, sindikata, javnih službi) » ,te (odnosno) mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za reguliranu profesiju za obavljanje koje se stječe kvalifikacija, «. o primjerenosti ishoda učenja koji se stječu završetkom studija za potrebe tržišta rada. (2) Studijski programi predloženi u sklopu elaborata o osnivanju sveučilišta moraju sadržavati elemente navedene u članku 13. stavku 1. točkama 1. – 8. ovog Pravilnika. Prostor i oprema Članak 5. (1) Dokumentacija o prostornim uvjetima i opremi treba sadržavati: 1. vjerodostojne isprave o vlasništvu, pravu korištenja, zakupu ili drugoj valjanoj pravnoj osnovi na temelju koje će se koristiti prostor adekvatan za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja u razdoblju od najmanje pet godina; Predlaže se dodati točka 1a.: U slučaju kada je pojedina djelatnost uređena posebnim propisima (zdravstvena djelatnost, pružanje pravne pomoći i drugo) ugovor s odgovarajućom organizacijom (nastavnom bazom, kao što je bolnica, dom zdravlja, odvjetnička tvrtka, inženjerijski biro, trgovačkim društvom, specijaliziranom ustanovom, državnim tijelom i sl.) te visokim učilištem, čija je to nastavna baza, o izvođenje dijela nastave u toj pravnoj osobi. 2. dokaze o osiguranom prostoru za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja predlaže se dodati: određenom prema pedagoškim standardima o veličini nastavnih grupa za pojedine oblike nastave u odnosu na raspoloživi prostor u skladu s Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje; što u pravilu obuhvaća: – podatke o predavaonicama (površina u m2 s brojem sjedećih mjesta), – podatke o kabinetima nastavnika, – podatke o knjižnicama, – podatke o laboratorijima, – podatke o informatičkim predavaonicama i učionicama i broju računala, – podatke o prostorima za izvođenje praktične nastave, – podatke o prostorima namijenjenima za rad stručnih službi (npr. tajništva, studentske referade, računovodstva, informatičke službe i sl.); - predlaže se dodati: odgovarajući broj pacijenata prema posebnom propisu utvrđen za obavljanje praktične nastave za studente određen prema pedagoškim standardima o veličini nastavnih grupa za pojedine oblike nastave u odnosu na raspoloživi prostor u skladu s Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje; 3. dokaze o osiguranoj vlastitoj opremi ili opremi u najmu predlaže se dodati: ili prema sporazumu s drugim visokim učilištima za razdoblje od najmanje pet godina potrebnoj za postizanje predviđenih ishoda učenja, a posebice dokaze o dostupnosti obvezne ispitne literature. Broj primjeraka obvezne literature za pojedini kolegij mora u pravilu iznositi 20% od predviđenog broja studenata koji će biti upisani na taj kolegij. (2) Adekvatnost prostornih kapaciteta za izvođenje nastave određuje se stavljanjem u odnos predviđenog broja upisanih studenata s veličinom upotrebljivog prostora, na način da na svakog studenta dolazi u pravilu 1,25 m2 upotrebljivog prostora. (3) Radi utvrđivanja omjera iz prethodnog stavka ovog članka, a u postupku inicijalne akreditacije, uzimat će se u obzir isključivo predviđeni broj upisanih studenata u prvoj i drugoj godini izvođenja planiranih studijskih programa. Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja – sveučilišta Članak 6. (1) Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja izdat će se sveučilištu koje ima: 1. potvrdu postojećeg sveučilišta da je sveučilište koje traži izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja izvodilo studijski program najmanje dvije godine, u skladu s ugovorom iz članka 3. ovog Pravilnika; 2. najmanje šest zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju »u odgovarajućem području i polju« s punim radnim vremenom za preddiplomski studijski program; 3. »najmanje tri zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grani, s punim radnim vremenom za diplomski studijski program, uz uvjet da je već akreditiran preddiplomski studij iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (devet ukupno);«. 4. najmanje devet zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju »u odgovarajućem području i polju, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane s punim radnim vremenom za integrirani preddiplomski i diplomski studijski program; 5. »najmanje dva zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane, s punim radnim vremenom za poslijediplomski specijalistički studijski program uz uvjet da je već akreditiran diplomski odnosno integrirani preddiplomski i diplomski studij iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (jedanaest ukupno);«. 6. » najmanje pet zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane, s punim radnim vremenom za poslijediplomski sveučilišni studijski program, uz uvjet da je već akreditiran diplomski odnosno integrirani preddiplomski i diplomski studij iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (četrnaest ukupno); «. 7. dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora i opreme u skladu s člankom 5. ovog Pravilnika; 8. dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima, odnosno troškovnik s projekcijom troškova za provođenje studijskih programa, odnosno organizaciju rada sveučilišta, te dokaz o osiguranim sredstvima sukladno troškovniku. (2) U postupku inicijalne akreditacije, kao i kod pokretanja svakog novog studijskog programa potrebno je, osim uvjeta propisanih u stavku 1., ispuniti i uvjet propisan u stavku 3. ovog članka. (3) » Omjer između ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim i nastavnim zvanjima ne smije biti veći od 30:1, pri čemu se broj redovitih studenata množi s koeficijentom 1, a broj izvanrednih studenata s koeficijentom 0,5. «. (4) Radi utvrđivanja omjera iz prethodnog stavka ovog članka, a u postupku inicijalne akreditacije, uzimat će se u obzir isključivo predviđeni broj upisanih studenata u prvoj i drugoj godini izvođenja planiranih studijskih programa. (5) » U slučajevima bitnog odstupanja od omjera iz stavka 3. ovog članka u obzir se mogu uzeti i stalni nastavnici u suradničkim zvanjima koji sudjeluju u izvođenju nastave, pri čemu se njihov broj množi s koeficijentom 0,5. «. (6) »Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane, dok nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavnima zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane.«. (7) »Nositelji kolegija za poslijediplomski specijalistički i poslijediplomski sveučilišni studijski program osim zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju mogu biti svi nastavnici suradnici u znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućim područjima i poljima, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane koji sudjeluju u ustroju i djelovanju u izvođenju tih programa (npr. vijeće poslijediplomskog studija).«. (8) » Na uvjete propisane stavcima 1. – 7. ovog članka sukladno se primjenjuju odredbe važećeg kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje u pogledu normiranja i maksimalnog radnog opterećenja nastavnika bez obzira na vrstu visokog učilišta. Nastavnici koji izvode i sudjeluju u nastavnom procesu ne smiju imati ukupno nastavno opterećenje, uključujući nastavu na matičnoj kao i svim drugim visokim učilištima, veću od one propisane važećim kolektivnim ugovorom, i to ukoliko se radi o visokim učilištima u osnivanju, od one u standardnom nastavnom opterećenju. «. Uvjeti za izdavanje suglasnosti za osnivanje visoke škole i veleučilišta Članak 7. (1) Suglasnost na osnivanje izdat će se novom veleučilištu ili visokoj školi koje posjeduje: 1. pozitivnu preporuku Agencije o opravdanosti osnivanja visoke škole ili veleučilišta u skladu sa strateškim dokumentom mreže visokih učilišta » ,uzimajući u obzir uvjete normiranja i maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika propisane važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje; «.; 2. ugovor s već postojećim visokim učilištem o zajedničkom izvođenju studijskog programa koji ima dopusnicu; 3. osnivački akt; 4. elaborat o osnivanju koji sadrži studiju o opravdanosti osnivanja i izvođenja predloženih studijskih programa, a u izradi kojeg su sudjelovali i nastavnici iz sustava visokog obrazovanja izabrani u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna ili nastavna zvanja u znanstvenom ili umjetničkom polju u kojem će se izvoditi studijski program; 5. dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora i opreme, predlaže se dodati: sukladno članku 5. ovog Pravilnika. (2) Za osnivanje privatnih veleučilišta ili visokih škola uz uvjete iz stavka 1. ovog članka potrebna je bankarska garancija o osiguranim sredstvima za početak obavljanja djelatnosti te nastavak i završetak studija u slučaju prestanka rada ili prestanka izvođenja određenog studijskog programa u korist postojećeg visokog učilišta s kojim ima sklopljen ugovor u skladu sa stavkom 1. točkom 2. ovog članka. Ugovor s postojećim visokim učilištem Članak 8. Ugovor o zajedničkom izvođenju »stručnog« studijskog programa veleučilište ili visoka škola može sklopiti s postojećim visokim učilištem za vrijeme dok traje postupak inicijalne akreditacije, pri čemu se u pogledu obveznih sastojaka navedenog ugovora na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 3. stavka 2. ovog Pravilnika. Elaborat o osnivanju Članak 9. (1) Elaborat o osnivanju veleučilišta ili visoke škole mora zadovoljavati uvjete propisane odredbom članka 7. stavka 1. točke 4. ovog Pravilnika, te sadržavati elemente navedene u članku 4. stavku 1. točkama 1. – 4. ovog Pravilnika. (2) Studijski programi predloženi u sklopu elaborata o osnivanju veleučilišta ili visoke škole moraju sadržavati elemente navedene u članku 16. stavku 1., točkama 1. – 6. ovog Pravilnika. Prostor i oprema Članak 10. U pogledu dokumentacije o osiguranju prostornih uvjeta i opreme potrebne za osnivanje novog veleučilišta ili visoke škole primjenjivat će se odredba članka 5. ovog Pravilnika. Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja – veleučilište ili visoka škola Članak 11. (1) Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja izdat će se veleučilištu ili visokoj školi koje ima: 1. potvrdu postojećeg visokog učilišta da je veleučilište ili visoka škola koja traži izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja izvodila studijski program najmanje dvije godine, u skladu s ugovorom iz članka 8. ovog Pravilnika; 2. najmanje četiri zaposlenika u nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju »u odgovarajućem području i polju, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane s punim radnim vremenom za „ preddiplomski“ stručni studijski program; 3. »najmanje tri zaposlenika u nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju, predlaže se dodati: a za specifična znanstvena područja i grane, s punim radnim vremenom za specijalistički diplomski stručni studijski program uz uvjet da je već akreditiran stručni studijski program iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (najmanje sedam ukupno); «. 4. dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora i opreme u skladu s člankom 10. ovog Pravilnika; 5. dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima, odnosno troškovnik s projekcijom troškova za provođenje studijskih programa, odnosno organizaciju rada veleučilišta ili visoke škole, te dokaz o osiguranim sredstvima sukladno troškovniku. (2) » Nositelji kolegija na preddiplomskom stručnom studijskom programu te specijalističkom diplomskim stručnom studijskom programu mogu biti isključivo zaposlenici u odgovarajućim nastavnim zvanjima. «. (3) » Omjer između ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika u nastavnim zvanjima ne smije biti veći od 30:1, pri čemu se broj redovitih studenata množi s koeficijentom 1, a broj izvanrednih studenata s koeficijentom 0,5. «. (4) Radi utvrđivanja omjera iz prethodnog stavka ovog članka, a u postupku inicijalne akreditacije, uzimat će se u obzir isključivo predviđeni broj upisanih studenata u prvoj i drugoj godini izvođenja planiranih studijskih programa. 5. koji glasi: » Na uvjete propisane stavcima 1. – 4. ovoga članka sukladno se primjenjuju odredbe važećeg kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje u pogledu normiranja i maksimalnog radnog opterećenja nastavnika bez obzira na vrstu visokog učilišta. Nastavnici koji izvode i sudjeluju u nastavnom procesu ne smiju imati ukupno nastavno opterećenje, uključujući nastavu na matičnoj kao i svim drugim visokim učilištima, veću od one propisane važećim kolektivnim ugovorom, i to ukoliko se radi o visokim učilištima u osnivanju, od one u standardnom nastavnom opterećenju. «. III. UVJETI ZA IZVOĐENJE SVEUČILIŠNOG STUDIJSKOG PROGRAMA Članak 12. (1) Sveučilište će donijeti odluku o izvođenju sveučilišnog studijskog programa za koji postoji: 1. elaborat o studijskom programu koji sadrži studiju o opravdanosti izvođenja studijskoga programa u skladu sa strateškim dokumentom mreže visokih učilišta » ,uzimajući u obzir uvjete koji se odnose na normiranje nastavnog opterećenja nastavnika propisane važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje, «, u izradi kojega su sudjelovali i nastavnici iz sustava visokog obrazovanja izabrani u znanstveno-nastavna ili/i umjetničko-nastavna zvanja u znanstvenom ili umjetničkom polju u kojem će se izvoditi studijski program; 2. dokaz o odgovarajućem prostoru i opremi, predlaže se dodati: sukladno članku 5. ovog Pravilnika; 3. odgovarajući broj zaključenih ugovora o radu sa znanstveno–nastavnim i/ili umjetničko-nastavnim osobljem; predlaže se dodati: sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje u pogledu normiranja i maksimalnog radnog opterećenja nastavnika. Nastavnici koji izvode i sudjeluju u nastavnom procesu ne smiju imati ukupno nastavno opterećenje, uključujući nastavu na matičnoj kao i svim drugim visokim učilištima, veću od one propisane važećim kolektivnim ugovorom. 4. dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima za izvođenje studijskog programa u obliku izjave sveučilišta koje samostalno izvodi sveučilišni studijski program ili u obliku ugovora sa sveučilištem s kojim se sveučilišni studijski program zajednički izvodi. (2) Odluku i dokumentaciju iz stavka 1. ovoga članka sveučilište dostavlja Agenciji i ministarstvu nadležnom za visoko obrazovanje koje, temeljem dostavljene odluke, sveučilišni studijski program upisuje u odgovarajući upisnik studijskih programa. (3) Izdavanjem potvrde o upisu u upisnik iz prethodnog stavka stječu se uvjeti za početak izvođenja sveučilišnog studijskog programa. (4) Sveučilište odluku iz stavka 1. ovog članka donosi na temelju prethodne procjene jedinice za unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete koja pritom uzima u obzir uvjete propisane ovim Pravilnikom. (5) Sveučilišni studijski programi mogu se financirati sredstvima državnog proračuna po ispunjenju preduvjeta propisanih odredbom članka 20. stavka 10. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Članak 13. (1) Elaborat o sveučilišnom studijskom programu uz uvjete iz čl. 12. st. 1. t. 1. ovog Pravilnika mora sadržavati: 1. naziv studijskog programa, te akademski odnosno stručni naziv »ili akademski stupanj« koji se stječe po završetku studijskog programa; 2. analizu usklađenosti studijskog programa sa strateškim ciljevima sveučilišta; 3. predviđene ishode učenja koji se stječu ispunjavanjem pojedinačnih studijskih obveza, modula studija i ukupnog studijskog programa; 4. nastavne metode i sadržaj studijskog programa koji osiguravaju stjecanje predviđenih ishoda učenja; 5. za svaku studijsku obvezu dodijeljen odgovarajući broj ECTS bodova, koji se mjere cjelokupnim radom koji student mora uložiti kako bi stekao predviđene ishode učenja u sklopu te obveze; 6. za diplomski »sveučilišni« studij ispravu o akreditiranom preddiplomskom »sveučilišnom« studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja ili, u slučaju interdisciplinarnih studija, ispravu o akreditiranim preddiplomskim studijima u svim poljima navedenog interdisciplinarnog studija; 7. za poslijediplomski specijalistički studij ispravu o akreditiranom diplomskom odnosno integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja, ili, u slučaju interdisciplinarnih studija, ispravu o akreditiranim diplomskim odnosno integriranim preddiplomskim i diplomskim studijima u svim poljima navedenog interdisciplinarnog studija; 8. za poslijediplomski sveučilišni studij ispravu o akreditiranom diplomskom odnosno integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja, ili, u slučaju interdisciplinarnih studija, ispravu o akreditiranim diplomskim odnosno integriranim preddiplomskim i diplomskim studijima u svim poljima navedenog interdisciplinarnog studija; 9. analizu usporedivosti predloženog studijskog programa s kvalitetom srodnih akreditiranih studijskih programa u Hrvatskoj i u zemljama Europske unije, koja mora sadržavati analizu minimalnih institucionalnih pretpostavki iz članaka 18. i 19. ovog Pravilnika; 10. mehanizme osiguranja vertikalne mobilnosti studenata svih razina studija u nacionalnom i međunarodnom prostoru visokog obrazovanja; 11. analizu zapošljivosti studenata po završetku studijskog programa, koja uključuje mišljenje triju organizacija vezanih za tržište rada (primjerice: strukovnih udruga, poslodavaca i njihovih udruga, sindikata, javnih službi), dodati: te odnosno mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog. za reguliranu profesiju za obavljanje koje se stječe kvalifikacija,«. o primjerenosti predviđenih ishoda učenja koji se stječu završetkom studija za potrebe tržišta rada; 12. dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora, opreme te drugih potrebnih sredstava za izvođenje studijskog programa sukladno članku 5. ovog Pravilnika. (2) »Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje za predloženi studijski program najmanje jednu polovicu trebaju izvoditi zaposlenici s punim radnim vremenom izabrani u znanstveno-nastavna i/ili umjetničko-nastavna zvanja.«. Jedinica za unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete Članak 14. (1) Sveučilište ustrojava jedinicu za unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete sukladno svojim općim aktima. (2) Jednom godišnje sveučilište podnosi izvješće o radu jedinice za unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete ministarstvu nadležnom za visoko obrazovanje i Agenciji koje minimalno mora sadržavati: 1. podatke o zaprimljenim zahtjevima za izvođenje studijskih programa u godini za koju se podnosi izvješće; 2. podatke o ispunjavanju nužnih uvjeta propisanih ovim Pravilnikom za studijske programe koji su pokrenuti temeljem odluke sveučilišta; 3. podatke o neispunjavanju nužnih uvjeta propisanih ovim Pravilnikom za studijske programe za koje je zahtjev za pokretanjem odbijen. IV. UVJETI ZA IZDAVANJE DOPUSNICE ZA IZVOĐENJE STRUČNOG STUDIJSKOG PROGRAMA Članak 15. Ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje izdat će visokom učilištu dopusnicu za izvođenje stručnog studijskog programa za koji postoji: 1. elaborat o studijskom programu koji sadrži studiju o opravdanosti izvođenja studijskoga programa u skladu sa strateškim dokumentom mreže visokih učilišta uzimajući u obzir uvjete normiranja i maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika propisane važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanja , «., u izradi kojega su sudjelovali i nastavnici iz sustava visokog obrazovanja izabrani u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna ili nastavna zvanja u znanstvenom ili umjetničkom polju u kojem će se izvoditi studijski program; 2. dokaz o odgovarajućem prostoru i opremi, predlaže se dodati: sukladno članku 5. ovog Pravilnika; 3. odgovarajući broj zaključenih ugovora o radu sa znanstveno–nastavnim, umjetničko-nastavnim ili nastavnim osobljem; 4. dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima za izvođenje studijskog programa. Članak 16. (1) Elaborat o stručnom studijskom programu uz uvjete iz članka 15. stavka 1. točke 1. ovog Pravilnika mora sadržavati: 1. naziv studijskog programa, te stručni naziv koji se stječe po završetku studijskog programa; 2. analizu usklađenosti studijskog programa sa strateškim ciljevima visokog učilišta; 3. predviđene ishode učenja koji se stječu ispunjavanjem pojedinačnih studijskih obveza, modula studija i ukupnog studijskog programa; 4. nastavne metode i sadržaj studijskog programa koji osiguravaju stjecanje predviđenih ishoda učenja; 5. za svaku studijsku obvezu dodijeljen odgovarajući broj ECTS bodova, koji se mjere cjelokupnim radom koji student mora uložiti kako bi stekao predviđene ishode učenja u sklopu te obveze; 6. za specijalistički diplomski stručni studij ispravu o akreditiranom stručnom studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja; 7. analizu usporedivosti predloženog studijskog programa sa kvalitetom srodnih akreditiranih studijskih programa u Hrvatskoj i u zemljama Europske unije, koja mora sadržavati analizu minimalnih institucionalnih pretpostavki iz članka 18. i 19. ovog Pravilnika; 8. mehanizme osiguranja vertikalne mobilnosti studenata u nacionalnom i međunarodnom prostoru visokog obrazovanja; 9. analizu zapošljivosti studenata po završetku studijskog programa, koja uključuje mišljenje triju organizacija vezanih za tržište rada (primjerice: strukovnih udruga, poslodavaca i njihovih udruga, sindikata, javnih službi) » te odnosno mišljenje nadležnog tijela za studijske programe u području reguliranih profesija,«. o primjerenosti predviđenih ishoda učenja koji se stječu završetkom studija za potrebe tržišta rada; 10. dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora, opreme te drugih potrebnih sredstava za izvođenje studijskog programa sukladno članku 5. ovog Pravilnika (2) »Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje za predloženi studijski program najmanje jednu trećinu trebaju izvoditi zaposlenici s punim radnim vremenom izabrani u nastavna zvanja. V. UVJETI U POSTUPKU REAKREDITACIJE Članak 17. (1) Postupak reakreditacije Agencija obavlja po službenoj dužnosti, na prijedlog ministra nadležnog za visoko obrazovanje ili na prijedlog visokog učilišta. (2) Postupku reakreditacije podliježu sva akreditirana visoka učilišta i akreditirani studijski programi. (3) U reakreditaciji sveučilišta primjenjuju se kriteriji za izdavanje dopusnice za osnivanje sveučilišta, te oni za izvođenje sveučilišnog odnosno stručnog studijskog programa. (4) U reakreditaciji veleučilišta i visokih škola primjenjuju se kriteriji za izdavanje dopusnice za osnivanje veleučilišta i visokih škola, te oni za izvođenje stručnog studijskog programa. (5) Osim uvjeta iz stavka 3. i 4. ovog članka, u postupku reakreditacije visokih učilišta ocjenjuju se: 1. opće ili posebne strategije razvoja, te akcijski planovi visokih učilišta; 2. »sustav ustrojen za prikupljanje, vođenje, obradu i izvještavanje o podacima vezanim uz organizaciju visokih učilišta te organizaciju i provedbu studijskih programa (evidencije u visokom obrazovanju) sukladno posebnim propisima u znanosti i visokom obrazovanju kao i onima koji su potrebni za osiguravanje kvalitete; «3. rad jedinice za unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete. VI. USPOREDIVOST PREDLOŽENIH STUDIJSKIH PROGRAMA S AKREDITIRANIM PROGRAMIMA U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE Članak 18. (1) U svrhu osiguravanja usporedivosti predloženih studijskih programa s akreditiranim srodnim studijskim programima u zemljama Europske unije visoka učilišta su dužna zadovoljiti sljedeće minimalne institucionalne pretpostavke: 1. donijeti opću strategiju razvoja visokog učilišta, te eventualne pojedinačne strategije ili akcijske planove i godišnje javno izvještavati o njihovoj provedbi; 2. definirati i objaviti svoje standarde i propise za provjeru stečenih ishoda učenja (ispitni postupci) u sklopu svih studija koje visoko učilište izvodi, uključujući metode provjere, osiguranja kvalitete, nepristranosti, transparentnosti, postupaka u slučajevima žalbi i drugim relevantnim područjima; 3. osigurati sudjelovanje studenata u svim procesima vezanim uz osiguravanje kvalitete na visokom učilištu; 4. osigurati sudjelovanje predstavnika tržišta rada u razvoju visokog učilišta; 5. ustrojiti sustav za prikupljanje, vođenje, obradu i izvještavanje o podacima vezanim uz organizaciju i provedbu studijskih programa, kao i onima koji su potrebni za osiguravanje kvalitete; 6. definirati i objaviti svoje standarde i propise o periodičkoj reviziji studijskih programa koja uključuje vanjske eksperte; 7. definirati i objaviti svoje standarde i propise zaštite studentskih prava, posebice u područjima informiranja studenata, zaprimanja i rješavanja studentskih prigovora, postupaka za zaštitu prava, i definiranja kontakt osoba za pitanja o studentskim pravima (poput prodekana za nastavu, studentskih pravobranitelja, ureda za studente i sl.); 8. definirati i objaviti svoje standarde i propise trajnog usavršavanja svih zaposlenika visokog učilišta u područjima njihove djelatnosti, te redovito izvještavati o njenoj provedbi; 9. osiguravati kvalitetu rada svih stručnih službi visokog učilišta i redovito izvještavati o njihovom radu. Članak 19. (1) Studijski programi u područjima reguliranih profesija za koje je Direktivom 2005/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija od 7. rujna 2005. godine (u daljnjem tekstu: Direktiva) propisano automatsko priznavanje stručnih kvalifikacija, moraju biti usklađeni s minimalnim uvjetima osposobljavanja propisanim Direktivom i Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. (2) Usklađenost studijskih programa iz stavka 1. ovog članka s Direktivom i Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija utvrđuje ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje. (3) Studijski program iz stavka 1. ovog članka koji nema pozitivno mišljenje ministarstva iz stavka 2. ovoga članka nije usporediv s akreditiranim studijskim programima u zemljama Europske unije. (4) »Studijski programi iz stavka 1. ovog članka za koje nije ishođena pozitivna procjena usklađenosti s Direktivom i Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, odnosno suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za reguliranu profesiju za obavljanje koje se stječe kvalifikacija upisati u Upisnik studijskih programa.« . VII. SADRŽAJ DOPUSNICE Članak 20. Dopusnica sadrži sljedeće podatke: 1. naziv i sjedište visokog učilišta u osnivanju, odnosno naziv i sjedište visokog učilišta predlagatelja studijskog programa, te visokog učilišta koji izvodi studijski program; 2. naziv i vrstu studijskog programa; 3. naznaku akademske godine u kojoj će se početi izvoditi; 4. trajanje studija u godinama; 5. broj ECTS bodova koji se stječu završetkom studija; 6. mjesto izvođenja studijskog programa (u sjedištu ili izvan sjedišta visokog učilišta); 7. akademski ili stručni naziv odnosno akademski stupanj koji se stječe po završetku studija te 8. » predviđeni « broj studenata iskazan u dostavljenom elaboratu o osnivanju visokog učilišta odnosno o izvođenju studijskog programa. VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 21. Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaju važiti Pravilnik o mjerilima i kriterijima za osnivanje visokih učilišta (»Narodne novine«, broj 09/05 i 58/08) i Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa (»Narodne novine«, broj 09/05). Članak 22. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a u kojima nisu donesene konačne akreditacijske preporuke Agencije dovršiti će se prema uvjetima propisanim ovim Pravilnikom. Djelomično prihvaćen Kao što je u ranijim odgovorima navedeno, postupak izrade Nacrta započeo je prije posebnih uvjeta rada i uključivao je one dionike koji Pravilnik u svom radu neposredno primjenjuju. Objavljen je na javnoj raspravi prema preporukama i propisima koji reguliraju javno savjetovanje i to u primjerenom trajanju. Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj nije dobilo službenu obavijest o njegovu pokretanju no Agencija za znanost i visoko obrazovanje koja pruža administrativnu i stručnu pomoć u radu vijeća sudjelovala je u radu povjerenstvu na izradi Nacrta pa je za očekivati da obavještavanje o onome što smatra bitnim za rad vijeća spada u dužnost Agencije. Nadalje, temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju vijeće nije nadležno za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, odnosno odobravanju novih programa ili osnivanju visokih učilišta no svakako je u javnoj raspravi slobodno komentirati prijedloge pravilnika i drugih propisa, kao i uskoro Saboru predložiti strateški dokument Mreže visokih učilišta i studijskih programa, odnosno Mreže javnih znanstvenih organizacija. Komentar na povratno djelovanje izmijenjenog Pravilnika se uvažava. Komentar o zadiranju resornog ministarstva u nadležnosti Agencije za znanost i visoko obrazovanje je neosnovan i netočan jer je jedna od osnovnih postavki sustava osiguravanja kvalitete (a koja se ne propisuje predmetnim pravilnikom već Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) da pravilnik donosi resorni ministar, da se njime uređuju uvjeti izvođenja i obavljanja djelatnosti temeljem kojeg Agencija donosi preporuke o ispunjavanju uvjeta resornom ministru temeljem kojih ministar ili ministrica donosi rješenja (dopusnice, odnosno potvrde ili drugog akta, ovisno o postupku i vrsti visokog učilišta). Naime svi postupci akreditacije počinju i završavaju zahtjevima i rješenjima Ministarstva (osim reakreditacije koji počinju po službenoj dužnosti agencije ali završavaju aktom Ministarstva). Ovim se izmjenama ne ugrožava neovisnost niti mijenja način rada Agencije, kao ni drugih institucija i tijela u osiguravanju kvalitete, jer se ne mijenja postupak akreditacije. Dodatno, predstavnici Agencije su sudjelovanjem u radu povjerenstva i sukreirali Nacrt. Komentar o ugrožavanju vjerodostojnosti hrvatskih diploma, kao i ranije, proizlazi iz nepoznavanja međunarodnog sustava osiguravanja kvalitete jer se izmjena nacionalnog pravilnika kojim se terminološku dorađuju uvjeti nikako ne odnosi na priznavanje diploma hrvatskih visokih učilišta u međunarodnom ili europskom prostoru, niti na priznavanje razdoblja studiranja u okviru programa Erasmus+. Na komentar kako se „nije smjelo dogoditi da se krene u izmjene i dopune ovako značajnog podzakonskog općeg akta bez znanja i sudjelovanja nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj“ odgovoreno je na početku. Unutar svojih ovlasti i nadležnosti pohvalno je što vijeće brine za razvitak i kvalitetu visokog obrazovanja te se očekuje kako će vijeće uskoro ispuniti svoju zakonsku nadležnost i dužnosti u pogledu predlaganja Hrvatskome saboru strateškog dokumenta mreže javnih znanstvenih instituta a kojeg od 2009. godine još nije izradilo i predložilo, odnosno mreže visokih učilišta i studijskih programa koju nije ažuriralo od 2011. (s obzirom da se ona oslanja na nevažeći kolektivni ugovor kao i na zastarjelim socio-ekonomskim pretpostavkama). Prihvaća se sudjelovanje vijeća u izradi prijedloga izmjena navedenog Pravilnika kao strateškog tijela koje donosi dokument mreže javnih visokih učilišta uključivanjem u javnu raspravu konstruktivnim prijedlozima. Komentar na nositeljstvo kolegija nije osnovan jer se te odredbe nisu mijenjale u predloženim izmjenama. Komentar na članak 5., koji utvrđuje kako su uvjeti u smislu prostora i opreme ostali isti kao u važećem Pravilniku je točan (i prihvaća se). Isto je i sa svim drugim uvjetima za izvođenje programa i obavljanje djelatnosti (naime, nisu se mijenjali). Komentar na to kako nije jasno rečeno o kojem se „središnjem tijelu državne uprave“ radi u članku 3, točka 4. nije utemeljen jer propisi za regulirane profesije kao oni o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru jasno određuju koja su to tijela, a postoji i točno određen popis reguliranih profesija s nadležnim središnjim tijelima državne uprave u uspostavljenoj bazi Agencije za znanost i visoko obrazovanje, pa upućujemo vijeće na stranice Agencije: http://reguliraneprofesije.azvo.hr/hr/profesije/. Ostali prijedlozi odnose se na izmjene uvjeta izvođenja studijskih programa ili obavljanja djelatnosti a koji nisu bili namjera ovog prijedloga izmjena.
38 Melita Šimić P R A V I L N I K, Članak 1. Poštovani, slažem se s Nacrtom pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. Melita Šimić, prof. Prihvaćen -
39 Medicinski fakultet u Splitu P R A V I L N I K, Članak 8. Budući da je većina nastavnika na medicinskim fakultetima koji izvode kliničku nastavu u tzv. integriranom radnom odnosu (nekad poznatom kao kumulativni radni odnos), što znači da su zaposlenici kliničkih (sveučilišnih) bolnica ili KBC-ova i imaju svoje radno opterećenje u tim ustanovama obavljajući zdravstvenu djelatnost, zbog kvalitete nastavnog procesa posebice je važno držati se odredbi važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje u pogledu normiranja i maksimalnog radnog opterećenja nastavnika. Nastavnici koji izvode i sudjeluju u nastavnom procesu ne smiju imati ukupno nastavno opterećenje, uključujući nastavu na matičnoj kao i svim drugim visokim učilištima, veću od one propisane važećim kolektivnim ugovorom. Nije prihvaćen Prijedlogom izmjena ne uvode se novi niti mijenjaju postojeći uvjeti izvođenja programa niti obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja.
40 Medicinski fakultet u Splitu P R A V I L N I K, Članak 4. U članku 6. stavku 1. točki 2. iza riječi: »u odgovarajućem području i polju« predlaže se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“; alternativno: „a za znanstveno područje biomedicine i zdravstva i grani,“ Iste izmjene predlažu se u stavku 1. točki 3. iza riječi: „najmanje tri zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju“, u stavku 1. točki 4. iza riječi: „u odgovarajućem području i polju“ u stavku 1. točki 5. iza riječi: »najmanje dva zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju“; u stavku 1. točki 6. iza riječi: „najmanje pet zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju“; u stavku (6) iza riječi: „Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i granama“, te iza riječi: „dok nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavnima zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima“; u stavku (7) iza riječi: „Nositelji kolegija za poslijediplomski specijalistički i poslijediplomski sveučilišni studijski program osim zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju mogu biti svi nastavnici suradnici u znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućim područjima i poljima“. Obrazloženje: Kliničku nastavu u znanstvenom području Biomedicine i zdravstva mogu izvoditi isključivo nastavnici i suradnici - specijalisti iz odgovarajućeg specijalističkog područja birani u odgovarajućoj znanstvenoj grani. Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine Narodne novine 100/2011, 133/2011, 54/2012, 49/2013, 139/2014, 82/2015, 116/2015, 62/2016, 69/2016, 6/2017, 89/2017, 90/2017, 91/2017, 100/2018 propisano je da se doktori medicine mogu usavršavati iz 48. specijalizacija, odnosno 49. specijalizacija je iz obiteljske medicine prema posebnom pravilniku. Sukladno specifičnostima medicinske struke i specijalističkoj izobrazbi, važno je istaknuti da kompetencije mogu imati samo nastavnici koji imaju specijalističku izobrazbu u kliničkim predmetima kako bi se izbjeglo da, primjerice, liječnici bez specijalizacije izvode nastavu iz predmeta koji su povezani sa specijalističkom izobrazbom (poput doktora medicine i pretkliničara da izvode nastavu iz oftalmologije, ORL-a, pedijatrije i sl.) ili tek doktori medicine bez potrebnih kompetencija da izvode nastavu iz pretkliničkih predmeta (bilo koji doktor medicine ili specijalist kliničke grane koja nije u svezi s pretkliničkom granom izvodi nastavu iz anatomije, fiziologije, farmakologije i sl.). Stoga predlažemo da se u Pravilnik obvezno uvrsti i za specifična znanstvena područja (poput biomedicine i zdravstva), uz područje i polje definira i grana. Time će se onemogućiti paradoksalne situacije da kirurg drzi nastavu iz pedijatrije, urolog iz neuroznanosti, fiziolog iz ginekologije i sl.). Nije prihvaćen Kao i ranije, prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete obavljanja djelatnosti i izvođenja programa već terminološka dorada određenih uvjeta u smislu praćenja opterećenja nastavnika i pokrivenosti nastave u norma satima. Specifičnosti koje se predlažu ne mogu se nalaziti u pravilniku jer su ne primjenjive na druge programe, ali se svakako nalaze u detaljnijim standardima kvalitete koje primjenjuje Agencija za znanost i visoko obrazovanje prilikom vanjskog osiguravanja kvalitete.
41 Medicinski fakultet u Splitu P R A V I L N I K, Članak 3. Kao Dekanska konferencija medicinskih fakulteta u RH, suglasni smo i s ovim komentarom koji su kolege s Medicinskog fakulteta u Zagrebu formulirali. Opet ističemo posebnost kliničke nastave na medicinskim fakultetima uopće koja se održava u posebnim kliničkim (sveučilišnim) bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama. Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na komentar koji se ovdje referira.
42 Medicinski fakultet u Splitu P R A V I L N I K, Članak 1. Suglasni s komentarom Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Predlažemo iste izmjene. Vrlo je važno istaknuti to zbog specifičnosti kliničke nastave na medicinskim fakultetima u RH. Nije prihvaćen Odredbe koje se ovdje predlažu mijenjati nemaju nikakvu specifičnu povezanost s medicinskim studijskim programima već se radi o uvjetima za osnivanje sveučilišta.
43 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 11. U članku 16. stavku 1. točki 9. predlažemo da se riječ: „odnosno“ zamijeni riječju: „te“. Nije prihvaćen Ne radi se prijedlogu već lekturi.
44 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 10. U članku 15. stavku 1. točki 2. iza riječi: „dokaz o odgovarajućem prostoru i opremi“, predlažu se dodati riječi: „sukladno članku 5. ovog Pravilnika;“ Prihvaćen Prihvaća se.
45 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 9. U članku 13. stavku 1. točki 11. predlažemo da se riječ: „odnosno“ zamijeni riječju: „te“. Nije prihvaćen Ne radi se o prijedlogu već lekturi.
46 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 8. U članku 12. stavku 1. točki 2. iza riječi: „dokaz o odgovarajućem prostoru i opremi“, predlažu se dodati riječi: „sukladno članku 5. ovog Pravilnika“; U stavku 1. točki 3. iza riječi: „odgovarajući broj zaključenih ugovora o radu sa znanstveno–nastavnim i/ili umjetničko-nastavnim osobljem;“ predlažu se dodati riječi: „sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje u pogledu normiranja i maksimalnog radnog opterećenja nastavnika. Nastavnici koji izvode i sudjeluju u nastavnom procesu ne smiju imati ukupno nastavno opterećenje, uključujući nastavu na matičnoj kao i svim drugim visokim učilištima, veću od one propisane važećim kolektivnim ugovorom.“ Djelomično prihvaćen Prihvaća se prijedlog u prvom dijelu komentara (u članku 12. stavku 1. točki 2. iza riječi: „dokaz o odgovarajućem prostoru i opremi“, predlažu se dodati riječi: „sukladno članku 5. ovog Pravilnika“), dok prijedlog dopune u drugom dijelu komentara podrazumijeva.
47 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 7. U članku 11. u stavku 1. točki 2. iza riječi: „u odgovarajućem području i polju“ predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“. U stavku 1. točki 3. iza riječi:“ najmanje tri zaposlenika u nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju“ predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“. Obrazloženje kao i za članak 4. Nije prihvaćen Prijedlogom se izmjena nije namjeravalo promijeniti uvjete izvođenje programa i osnivanja visokih učilišta.
48 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 5. U članku 7. stavku 1. točki 5. iza riječi: „dokaze o osiguranju odgovarajućeg prostora i opreme“ predlažu se dodati riječi: „sukladno članku 5. ovog Pravilnika“. Prihvaćen Prihvaća se.
49 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 4. U članku 6. stavku 1. točki 2. iza riječi: »u odgovarajućem području i polju« predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“; U stavku 1. točki 3. iza riječi: „najmanje tri zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju u odgovarajućem području i polju“, predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“. U stavku 1. točki 4. iza riječi: „u odgovarajućem području i polju“ predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“. U stavku 1. točki 5. iza riječi: »najmanje dva zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju“ predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani,“. U stavku 1. točki 6. iza riječi: „najmanje pet zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju“ predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i grani“. U stavku (6) iza riječi: „Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i granama“, te iza riječi: „dok nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavnima zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima“, predlažu se dodati riječi: „a za specifična znanstvena područja i granama“. U stavku (7) iza riječi: „Nositelji kolegija za poslijediplomski specijalistički i poslijediplomski sveučilišni studijski program osim zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju mogu biti svi nastavnici suradnici u znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućim područjima i poljima“ predlažu se dodati riječi „a za specifična znanstvena područja i granama“. Obrazloženje: Kliničku nastavu u znanstvenom području Biomedicine i zdravstva mogu izvoditi isključivo nastavnici i suradnici - specijalisti iz odgovarajućeg specijalističkog područja birani u odgovarajućoj znanstvenoj grani. Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine Narodne novine 100/2011, 133/2011, 54/2012, 49/2013, 139/2014, 82/2015, 116/2015, 62/2016, 69/2016, 6/2017, 89/2017, 90/2017, 91/2017, 100/2018 propisano je da se doktori medicine mogu usavršavati iz 48. specijalizacija, odnosno 49. specijalizacija je iz obiteljske medicine prema posebnom pravilniku. Nastavnik ili suradnik u području Biomedicine i zdravstva može isključivo biti specijalist odgovarajuće specijalizacije te izbor u znanstvenom polju ne omogućava da osoba izvodi nastavu iz pojedinog specijalističkog područja koje spada u znanstvenu granu. Npr. specijalist kirurgije ne može izvoditi nastavu iz radiologije jer za to nije stručan. Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
50 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 3. Iza članka 3. predlaže se dodati novi članak 3A koji bi glasio: U članku 5. stavku 1. točki 1. predlaže se dodati nova rečenica koja bi glasila: „U slučaju kada je pojedina djelatnost uređena posebnim propisima (zdravstvena djelatnost, pružanje pravne pomoći i drugo) ugovor s odgovarajućom organizacijom (nastavnom bazom, kao što je bolnica, dom zdravlja, odvjetnička tvrtka, inženjerijski biro, trgovačkim društvom, specijaliziranom ustanovom, državnim tijelom i sl.) te visokim učilištem, čija je to nastavna baza, o izvođenje dijela nastave u toj pravnoj osobi.“ U članku 5. stavku 2. iza riječi: „dokaze o osiguranom prostoru za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja“ predlažu se dodati riječi: „određenom prema pedagoškim standardima o veličini nastavnih grupa za pojedine oblike nastave u odnosu na raspoloživi prostor u skladu s Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje; U članku 5. stavku 2. iza podstavka 7. predlaže se dodati novi stavak 8. koji bi glasio: „- odgovarajući broj pacijenata prema posebnom propisu utvrđen za obavljanje praktične nastave za studente određen prema pedagoškim standardima o veličini nastavnih grupa za pojedine oblike nastave u odnosu na raspoloživi prostor u skladu s Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje;“ U članku 5. stavku 3. iza riječi: „dokaze o osiguranoj vlastitoj opremi ili opremi u najmu“ predlažu se dodati riječi: „ili prema sporazumu s drugim visokim učilištima“. Obrazloženje: kao što je navedeno u članku 1. Primljeno na znanje Komentarom se predlaže uvoditi nove uvjete u akreditacijske postupke, a što nije namjera ovog prijedloga. Prijedlog dodavanja novog uvjeta kada je pojedina djelatnost uređena posebnim propisima (zdravstvena djelatnost, pružanje pravne pomoći i drugo) poput ugovora s odgovarajućom organizacijom (nastavnom bazom, kao što je bolnica, dom zdravlja, odvjetnička tvrtka, inženjerijski biro, trgovačkim društvom, specijaliziranom ustanovom, državnim tijelom i sl.) o izvođenje dijela nastave nije dio temeljnih uvjeta za osnivanje visokih učilišta i izvođenje programa no nije ni oneomogućen postojećim propisima, odnosno nalazi se u domeni stručne procjene internog osiguravanja kvalitete i Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Prijedlog o uvođenju novih uvjeta kod uvjeta koji propisuju odgovarajući prostor i opremu (prema pedagoškim standardima o veličini nastavnih grupa za pojedine oblike nastave u odnosu na raspoloživi prostor u skladu s Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje) nije moguće uvažiti jer predstavlja vrlo detaljiziranu specifičnost koja spada u nadležnost osiguravanja kvalitete koju provodi Agencija.
51 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 1. U članku 2. stavku 1. točki 2. predlaže se dodati nova rečenica koja glasi: „U slučaju kada je pojedina djelatnost uređena posebnim propisima (zdravstvena djelatnost, pružanje pravne pomoći i drugo) ugovor s odgovarajućom organizacijom (nastavnom bazom, kao što je bolnica, dom zdravlja, odvjetnička tvrtka, inženjerski biro, trgovačkim društvom, specijaliziranom ustanovom, državnim tijelom i sl.) te visokim učilištem, čija je to nastavna baza, o izvođenje dijela nastave u toj pravnoj osobi.“ U stavku 1. točki 3. predlaže se iza riječi: „znanosti“ dodati riječi: „i ustanovama“. U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6. iza riječi: „i opreme“ predlažu se dodati riječi: „a u slučaju da se nastava prema posebnim propisima izvodi u nastavnim bazama drugih visokih učilišta i pisana suglasnost tih visokih učilišta“; Obrazloženje: Sukladno odredbi članka 121. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 100/2018, 125/2019.) u kliničkim ustanovama organizira se nastava za studente visokih učilišta te preddiplomska, diplomska i poslijediplomska nastava. Nadalje, odredbom članka 126. stavka 3. istoga Zakona propisano je da zdravstvena ustanova i visoko učilište zdravstvenog usmjerenja ugovorom uređuju pitanja iz radnog odnosa u izvođenju nastave. Odgovarajuće propisuje i odredba članka 66. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007, 46/2007, 45/2009, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015, 131/2017, 96/2018.) prema kojoj odredbi visoka učilišta na temelju ugovora s odgovarajućom organizacijom (bolnicom, domom zdravlja, odvjetničkom tvrtkom, inženjerijskim biroom, trgovačkim društvom, specijaliziranom ustanovom, državnim tijelom i sl.) mogu izvođenje dijela nastave organizirati u toj pravnoj osobi. Budući da se u kliničkim ustanovama izvodi nastava od strane postojećih visokih učilišta nužno je da visoka učilišta i sveučilište reguliraju uvjete izvođenja kliničke nastave uzimajući obzir broj pacijenata, prostorne uvjete, broj studenata koji pohađaju kliničku nastavu u kliničkim ustanovama kao i korištenje opreme kako se ne bi dovelo u pitanje kvaliteta postojeće nastave u odnosu na nastavu sveučilišta u osnivanju. Primljeno na znanje Cilj, namjera i povod izmjena koje se ovdje predlažu za komentiranje nije bila mijenjati, dodavati niti ukidati uvjete izvođenja studijskih programa već ih prilagoditi novoj terminologiji i metodologiji mjerenja nastavnog sadržaja i opterećenja. Specifičnost medicinskih studijskih programa postoji no ni važeći Pravilnik kao ni ovaj prijedlog njegovih izmjena ne mogu obuhvatiti sve specifičnosti visokog obrazovanja. Njime se propisuju osnovni uvjeti osnivanja i izvođenja programa a interni i vanjski sustavi osiguravanja kvalitete detaljnije trebaju posvetiti pažnju specifičnostima područja. S obzirom da su medicinski studiji uspješno prošli reakreditacijske postupke od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje kao i inicijalne akreditacije na javnim sveučilištima, dodatno se čini kako ne postoje potrebe za izmjenama.
52 MAJA BILIĆ P R A V I L N I K Kolegice i kolege lektori iznijeli su već sve što treba reći o spornom članku 4, stavku 6 Pravilnika koji jednostavno nije održiv jer su lektori od samih početaka filoloških studija bili nositelji kolegija, a tako treba i ostati. Vjerujem da je došlo do previda zbog nepoznavanja specifičnosti ovog nastavnog zvanja. Lektori su temelj filoloških studija gdje drže najčešće isključivo vježbe te su opterećeni velikim brojem sati neposredne nastave i samim tim su u nepovoljnijem položaju od kolega u znanstveno-nastavnom zvanju. Treba reći da mnogi lektori sami upisuju i plaćaju poslijediplomske studije jer su svjesni potrebe stalnog usavršavanja, a pritom ih matični fakulteti ne podržavaju u tim nastojanjima jer doktorat ili specijalizacija dosada nisu uvjet bili uvjet za napredovanje (jer nije postojala treća stepenica "lektor savjetnik"). Oduzmemo li lektorima nositeljstvo uskoro bi se mogli naći u situaciji da nema tko obavljati nastavu na jezičnim kolegijima naših filologija. Svi ostali argumenti već su napisani u prethodnim komentarima. Članak 4, stavak 6 treba glasiti: " na sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora ili višeg lektora". Maja Bilić, viši lektor Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofski fakultet u Splitu Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena ne mijenjaju se uvjeti za nositeljstvo kolegija.
53 Lovro Sučić P R A V I L N I K, Članak 4. Potpisujem primjedbe koje su kolege iznijele u pogledu spornog prijedloga promjene kako to formulira čl. 4, stavak 6, a koji lektorima neopravdano onemogućuje nositeljstvo kolegija. Lovro Sučić, prof. Lektor na Odjelu za hispanistiku i iberske studije Sveučilišta u Zadru Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
54 Kristijan Nikolić P R A V I L N I K, Članak 4. Kolegica Ivana Bašić je sve jasno napisala. Potpuno mi je nelogično da sam prije gotovo 20 g. kao vanjski suradnik-lektor bio nositelj kolegija, kao i sve vrijeme dosad, a danas nakon vjerojanto tisuća sati održane nastave kao nostelj kolegija (neke od tih kolegija sam samostalno osmislio i uveo u nastavu što dodiplomsku, što diplomsku), nakon što sam doktorirao, izabran sam u višeg lektora i u naslovno zvanje znanstvenog suradnika, iza sebe imam i znanstvenu produkciju, sudjelovanja na međunarodnim skupovima, itd... to bi mi se nositeljstvo ovim člankom oduzelo iz posve nejasnih razloga. Čini mi se da se ovdje zapravo radi o previdu i da ovaj članak treba ispraviti ovako kako je to sugerirala kolegica Bašić. dr. sc. Kristijan Nikolić, viši lektor Odsjek za anglistiku Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
55 Ivica Šušak P R A V I L N I K, Članak 2. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nije primjenjiv u dijelu izračuna znanstvene norme. Evo primjera: nastavnik u znanstveno-nastavnom zvanju ima 4 značajna projekta, ali zbog zabrane zapošljavanja ne možemo mu osigurati asistenta, a zbog nastavnog opterećenja kolege ne mogu preuzeti druge obveze. Izračun prekovremenog rada nastavnika nije jasan niti je dogovoren između Ministarstva i Sindikata. Na primjer, nije jasno kako će poslodavac izračunati prekovremeni rad u tzv. znanstvene norme. Ako je tzv. znanstvena norma prekoračena dulje vrijeme (godinu ili dvije), onda to ne može biti prekovremeni rad, nego zahtijeva novo zapošljavanje, a najveći broj projekata ne predviđa zapošljavanje. Rektorski zbor RH u dva navrata donio je zaključak da je norma rada iz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje neprimjenjiva. Kako će se norma rad iz kolektivnog ugovora, koja je neprimenjiva, primijeniti na privatna visoka učilišta? Kako koletkivni ugovor kao izvor radnog prava ograničenog trajanja može biti element pravnog propisa trajnije prirode? Što se želi postići primjenom sadržaja Kolektivnog ugovora u propis kojim se provjerava kvaliteta visokih učilišta odnosno kojim se provjeravaju uvjeti i kvaliteta za početak rada nekog novog visokog učilišta? Što je skriveni smisao i što je skrivena svrha donošenja izmjena i dopuna ovog Pravilnika? Nije prihvaćen Primjena Kolektivnog ugovora a posebno mjerenje znanstvene norme nisu predmet ovog prijedloga izmjena i dopuna niti važećeg Pravilnika.
56 Ivica Šušak P R A V I L N I K, Članak 1. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je neprimjenjiv upravo u dijelu nastavne i znanstvene norme. Osnivanje novog sveučilišta ne ovisi prvenstveno o normi i maksimalnom opterećenju nastavnika, nego o broju zaposlenika u znanstvenim i nastavnim zvanjima koji su potrebni za realizaciju studijskog programa; pri osnivanju sveučilišta važna je projekcija zapošljavanja kadra od I. do zadnje godine studija – o čemu MZO RH nije vodilo računa, pa projekcije zapošljavanja nekih novoosnovanih sveučilišta nije poštivalo. Pitanje je može li sveučilište biti novoosnovano a da se ne razmatra osiguravanje kadra od prve do zadnje godine studija? Povjerenstvo za tumačenje KU-a nije odgovorilo na pitanja poslodavaca vezana za normiranje nastavnog rada. Nastavni rad nije odvojen od znanstvenog rada! Što s onim nastavnicima koji nemaju normu? Važnije je pitanje je li Hrvatskoj potrebno osnivanje novih visokih učilišta i sveučilišta? Zašto se nije pričekalo da strateško tijelo koje imenuje Hrvatski sabor, nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj nije donijelo i Hrvatskom saboru na usvajanje predložilo mrežu javnih visokih učilišta? Ne može se donositi izmjene i dopune jednog ovako značajnog podzakonskog općenormativnog akta bez Rektorskog zbora RH, Nacionalnog vijeća za znanost , visoko obrazovanje i tehnološki razvoj te bez Vijeća veleučilišta i visokih škola. U obrazloženju nije naznačen cilj, svrha i razlog prijedloga izmjena i dopuna pravnog propisa. Dužnost je predlagatelja da prema Zakonu o pravu na pristup informacijama naznači razloge izmjene i dopune pravnog propisa! Što radi Ured za zakonodvastvo Vlade RH? Postavlja se pitanje zašto je ministrica ukinula Pravilnik o osnovama financiranja visoke naobrazbe na javnim visokim učilištima iz 1996. godine a da nije donijela novi pravilnik kojim bi uredila financiranje visoke naobrazbe na javnim visokim učilištima? Nije prihvaćen Kolektivni ugovor i njegova primjena nisu predmet ovog prijedloga. Uvjeti maksimalnog opterećenja nastavnika dio su akreditacijskih postupaka od donošenja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i važećeg Pravilnika, odnosno od 2010. g. Osiguravanje kadra prilikom osnivanja visokog učilišta propisano je spomenutim Zakonom i važećim Pravilnikom i ne predlaže se mijenjati. Mreža visokih učilišta i studijskih programa postoji i Agencija za znanost i visoko obrazovanje je koristi prilikom svih svojih postupaka akreditacije u kojima je ona propisana kao uvjet.
57 Ivica Boljat P R A V I L N I K Zbog neusklađenosti bitnih elemenata predloženog pravilnika s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju te Zakonom o radu, kao i trenutka održavanja i trajanja rasprave, nužno je izraditi novi akt prikladne pravne razine. U postupku pripreme budućih akata (kao što je bio Nacrt Prijedloga Zakona o postupcima vrednovanja kvalitete visokih učilišta i znanstvenih organizacija iz 2018. koji je trebao zamijeniti Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) iz područja koje regulira ovaj pravilnik, potrebno je: - uz Ministarstvo znanosti i obrazovanja uključiti Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Rektorski zbor, Agenciju za znanost i visoko obrazovanje. - u preambuli dati obrazloženje razloga zbog kojih se predlažu izmjene Pravilnika te ciljeve koje se želi postići - izbjeći retroaktivno djelovanje akata - izjednačiti kriterije za nositelje kolegija na određenoj vrsti studija bez obzira izvode li se studiji na sveučilištu ili visokoj školi, pri čemu nositelji ne moraju nužno biti zaposlenici - osigurati rodnu neutralnost akata (ministar/ministrica, zaposlenik/zaposlenica) - „punim radnim vremenom“ treba zamijeniti s „ekvivalentom punog radnog vremena ( FTE) o (potrebno je uzeti u obzir i nastavnike u kumulativnom radnom odnosu) - primjereno definirati „zaposlenici u odgovarajućem području i polju“ kako bi se izbjegla neujednačenu praksa u akreditacijskim postupcima i pravna nesigurnost., npr „ zaposlenici u polju/poljima u kojima se izvodi studijski program“, ili preciznije „zaposlenici u polju/poljima, a za specifične situacije i granama, sukladno uvjetima iz odgovarajućeg standarda kvalifikacije. - za izdavanje dopusnice nužna je usklađenost studijskog programa s odgovarajućim standardom kvalifikacije, ako je on donesen (a taj proces ozbiljno kasni u odnosu na dinamiku predviđenu Prijedlogom Akcijskog plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije - „Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati sukladno važećem kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje za predloženi studijski program najmanje jednu polovicu trebaju izvoditi zaposlenici s punim radnim vremenom izabrani u znanstveno-nastavna i/ili umjetničko-nastavna zvanja.“ zamijeniti s „Od ukupnog broja ekvivalenta radnih sati za predloženi studijski program najmanje jednu polovicu trebaju izvoditi zaposlenici izabrani u znanstveno-nastavna i/ili umjetničko-nastavna zvanja, nastavna i suradnička zvanja, odnosno barem jednu polovicu predavanja trebaju izvoditi nastavnici na znanstveno-nastavnim i/ili umjetničko-nastavnim radnim mjestima “ o (Paradoks je da svu nastavu mogu izvoditi zaposlenici izabrani u odgovarajućim zvanjima a da nije ispunjen dosadašnji uvjet. Primjer: Na studiju redoviti profesori u trajnom zvanju izvode 1000 sati predavanja, a poslijedoktorandi za tri grupe izvode ukupno 3000 sati vježbi. Za ovaj slučaj nastavnici u znanstveno-nastavnim zvanjima izvode 40% ekvivalenta radnih sati.) - „uz uvjet da je već akreditiran preddiplomski / diplomski / integrirani preddiplomski i diplomski studij iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koje se traži dopusnica“ proširiti s „..a u slučaju studija u interdisciplinarnim područjima znanosti da je već akreditiran preddiplomski / diplomski / integrirani preddiplomski i diplomski studij barem iz jednog znanstvenog ili umjetničkog polja koje čini interdisciplinarnost studija za koji se traži dopusnica“. Za interdisciplinarna područja potrebno je u Upisniku studijskih programa osigurati mogućnost upisa svih znanstvenih polja koja čine interdisciplinarnost. o (Primjer: diplomski studij nastavničkog matematike ima preddiplomski studij u polju matematike, ali ne i u polju obrazovne znanosti). Ivica Boljat, PMF Split Primljeno na znanje Zbog stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora (Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, „Narodne novine“, broj 9/2019, 27. prosinca 2018., osim članka 57. – 88. od 1. listopada 2019.) odredbe Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja koje su se odnosile na mjerenje nastavnih sadržaja u norma satima poput uvjeta o pokrivenosti programa vlastitim nastavnicima ili uvjeta maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika angažiranih na studijskom programu (putem dokumenta Mreže visokih učilišta i studijskih programa koji se primjenjuje u postupcima inicijalnih akreditacija i programa i ustanova visokog obrazovanja) postale su teško provedive ili ne primjenjive, s obzirom da pojam norma sati postoji samo u kolektivnom ugovoru koji je prestao važiti, dok novi nastavne sadržaje mjeri u ekvivalentu radnih sati (uvodeći i drugačije iako s norma satima izjednačene pondere). Time je bilo potrebno izmijeniti navedene odredbe u Pravilniku i to na način da se one odredbe koje propisuju uvjete izvođenja programa ili obavljanja djelatnosti koji se vezuju uz terminologiju nevažećeg kolektivnog ugovora, poput norma sati, unaprijede koristeći nazive i mjerne jedinice novog važećeg kolektivnog ugovora. Pritom je važno napomenuti da se uvjeti u smislu nastavnog opterećenja ili pokrivenosti, odnosno potrebnog broja nastavnika kako bi se pokrivenost postigla, ne mijenjaju. Kao i temeljem važećeg Pravilnika o sadržaju dopusnice, visoka učilišta trebaju zadovoljiti istu najmanju pokrivenost programskih sadržaja vlastitim kadrom (polovicu za sveučilište i jednu trećinu za stručne studije), odnosno osigurati da se ne prekorači ista maksimalna opterećenost nastavnika nastavnim satima. Konkretno su to kod inicijalne akreditacije visokih učilišta članci 2.-4. i 6. (osnivanje sveučilišta) te 7. i 11. (osnivanje veleučilišta i visokih škola) koji, putem dokumenta Mreže visokih učilišta i studijskih programa s kojom elaborat o osnivanju mora biti usklađen, postaju uvjeti inicijalne akreditacije na način da propisuju maksimalno nastavno opterećene nastavnika od 300, odnosno 450 norma sati uz određeno prekoračenje, ovisno radi li se o nastavnim ili znanstveno-nastavnim zvanjima. Nadalje su to članci 12. i 13. kod osnivanja novih sveučilišnih studijskih programa i članci 15. i 16. kod osnivanja novih stručnih studijskih programa koji propisuju opterećenje nastavnika u skladu s dokumentom Mreže (a koja još uvijek propisuje nastavno opterećenje prema nevažećem kolektivnom ugovoru) te pokrivenost nastave vlastitim kadrom izraženu putem norma sati (ponderiranje koje je uveo prethodni kolektivni ugovor koji je tada bio na snazi). Isti uvjeti nadalje su preneseni u odredbe koje propisuju uvjete postupku reakreditacije i to člankom 17. Nadalje su gramatički, odnosno semantički dorađene neke odredbe koje se u praksi u postupcima Agencije za znanost i visoko obrazovanje ili Ministarstva znanosti obrazovanja već primjenjuju te su visoka učilišta s njima uskladile svoj rad ali su i izrijeci izazivale nejasnoće. To se prvenstveno odnosi na formulaciju "odgovarajućih" nastavničkih kapaciteta, pri čemu je potrebno ne da oni budu izjednačeni s područjima i poljima studijskih programa, jer se to nigdje u izmjenama ne predlaže, već da odgovarajuće nastavničke kapacitete procjenjuju stručna tijela Agencije za znanost i visoko obrazovanje (a ne samo navedeni broj zaposlenika), kao i određena unapređenja u odredbama koje uvjetuju suglasnosti nadležnih tijela u reguliranim profesijama. Drugi komentari ili prijedlozi za izmjene u ovom trenutku ne mogu se usvojiti jer su ili već definirani Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (poput nositeljstva kolegija), Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, odnosno ulaze u izmjenu uvjeta osnivanja i izvođenja programa, a što se ovim izmjenama ne predlaže. Nadalje, a u vezi komentara o uključivanju dionika u izradu akata, tijekom izrade Nacrta imenovana je radna skupina u kojoj su sudjelovali predstavnici Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvitak temeljem zakonodavnog okvira u znanosti i visokom obrazovanju nije nadležno za postupke vrednovanja niti za predlaganje ili donošenje uvjeta akreditacije/osiguravanja kvalitete.
58 Ivančica Banković-Mandić P R A V I L N I K Mišljenje Hrvatskog društva sveučilišnih lektora (HDSL) o izmjeni članka 4, stavka 6 Hrvatsko društvo sveučilišnih lektora slijedom izmjena članka 4, stavka 6 koji bi sada glasio da nositelji kolegija za preddiplomski, sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim poljima, smatra da je takva izmjena donijeta bez dublje analize koncepta filoloških studija hrvatskih sveučilišta u Zagrebu, Zadru, Splitu i Rijeci na kojima su niz godina, od njihova osnutka, lektori i viši lektori nositelji i izvoditelji jezičnih kolegija. Trenutačno su kolegiji kojima su lektori i viši lektori nositelji, zastupljeni na preddiplomskoj i diplomskoj razini te na preddiplomskoj razini nose 30 ‒ 50 % ECTS-a obaveznih sadržaja struke. Lektori su od samo osnutka filoloških studija nositelji i izvoditelji predavanja, seminara i vježbi. Odluka da sada ne smiju više biti nositelji protivna je tradiciji filoloških studija, a za lektore i više lektore kao dosadašnje nositelje i izvoditelje više nego degradirajuća. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, članak 98., stavak 2 navodi da se isključivo za potrebe sveučilišnog studija jezika i književnosti nastavnici biraju u nastavna zvanja lektora i višeg lektora. Smatramo da je odluka o oduzimanju nositeljstva u suprotnosti sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti. Većina lektora na sveučilišnim studija jezika završila je poslijediplomski studij, štoviše dio njih birani su i u znanstvena zvanja (zvanja znanstvenog suradnika). Lektori su itekako svjesni važnosti potrebe znanstvenog i stručnog usavršavanja o čemu govori i činjenica da su sami lektori predali zahtjev Rektorskom zboru o postrožavanju uvjeta za (re)izbor lektora i višeg lektora jer smatraju da je to nužno za kvalitetu nastave. Prijedloge da nositelji kolegija koje su do sada osmislili i izvodili lektori sada budu osobe u znanstveno-nastavnom zvanju smatramo nezakonitim i nepoštenim (nažalost, takvih slučajeva već ima u praksi). Hrvatska udruga sveučilišnih lektora smatra da je važno revidirati postojeći članak tako da se navede kako u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija (predavanja, seminara i vježbi) mogu biti osobe u zvanju lektora i višeg lektora. U ime HDSL-a dr. sc. Ivančica Banković-Mandić, predsjednica Društva Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena ne mijenjaju se uvjeti za nositeljstvo kolegija.
59 Ivana Bašić P R A V I L N I K, Članak 4. Stavak 6. ovog članka izuzetno je problematičan za sveučilišne filološke studije. Naime, od ustroja tih studija pa sve do današnjeg dana u Republici Hrvatskoj značajan dio nastave u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nose, samostalno planiraju, izvode i vrednuju osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora. Tu specifičnost prepoznaje i Zakon i lektore odvaja od drugih nastavnih zvanja u sustavu: - lektori i viši lektori zakonski su definirana zasebna kategorija nastavnika u sveučilišnim studijima jezika i književnosti, odvojena od ostalih nastavnih zvanja i vezana isključivo uz sveučilišnu nastavu (Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, članak 98., stavak (2): „Isključivo za potrebe sveučilišnog studija jezika i književnosti nastavnici se biraju u nastavna zvanja lektora i višeg lektora.“). - Iako netransparentan, naziv "lektor" dio je hrvatske filološke tradicije, a svi su sveučilišni studiji jezika i književnosti u Hrvatskoj počinjali najprije kao lektorati i postupno se gradili u pune studije. Važno je razumjeti da u sveučilišnim filološkim studijima sveučilišni nastavnici lektori i viši lektori samostalno planiraju ishode i silab kolegija, izvode nastavu i održavaju ispite na matičnom studiju, u obveznim kolegijima koji su temelj struke. Lektorski kolegiji u studijima jezika i književnosti zastupljeni su i na preddiplomskoj i na diplomskoj razini te čine značajan dio studentskog opterećenja u studiju (primjerice, na preddiplomskoj razini nose u prosjeku trećinu do čak polovine ECTS-a obaveznih jezgrenih sadržaja struke). Slikovito rečeno, u lektorskim kolegijima budući se filolozi do u tančine upoznaju s anatomijom i fiziologijom jezika i kulture, pripremaju za samostalan rad u struci i dobivaju podlogu za znanstveno bavljenje jezikom i kulturom. Lektorska nastava formativna je za svakog studenta jezika i književnosti jer bez takvog oblika intenzivne sveučilišne nastave ne bi bilo moguće osposobiti studenta za kasnije samostalno bavljenje jezičnom strukom (bilo kao nastavnik jezika, prevoditelj ili stručnjak za bavljenje jezikom i tekstom u bio kojem poslovnom okruženju). Da bi se to postiglo, potreban je specifičan oblik visokoindividualizirane intenzivne sveučilišne nastave koju izvode nastavnici s kompetencijama koje se ne stječu lako. Naime, specifičnost i zahtjevnost lektorske nastave podrazumijeva izvrsno teorijsko znanje potrebno za opis svih razina proučavanja jezičnoga sustava i jezične uporabe, a osim toga od nastavnika zahtijeva izuzetno istančan jezični senzibilitet i kompetenciju na razini obrazovanog izvornog govornika. Stoga se u nastavno zvanje lektora biraju izvrsni (često iznimno rijetki) kandidati s najmanje tri godine iskustva u struci i objavljenim radovima, a prilikom izbora u zvanje kandidati održavaju nastupno predavanje pred povjerenstvom, nastavnicima i studentima. Zahtjevnost toga posla i specifičnost kompetencija potrebnih za njegovo izvođenje prepoznati su i koeficijentom složenosti poslova koji je dodijeljen za to nastavno zvanje. Nakon izbora u zvanje lektori od prvog dana nastupaju kao samostalni i autonomni nastavnici koji osmišljaju silabe kolegija, odabiru literaturu, izrađuju nastavne materijale (sveučilišne priručnike i udžbenike), provode kontinuirano vrednovanje studenata, osmišljavaju i održavaju ispite, mentoriraju diplomske radove i bave se svim ostalim aktivnostima koje su nužne za nastavni proces u sveučilišnoj nastavi. Stoga je potpuno opravdano da budu nositeljima svojih kolegija. - Ovisno o ishodima kolegija i potrebama studijskog programa, kolegiji u kojima predaju lektori (tradicionalno nazivani "jezične vježbe", što nije prikladan termin) na pojedinim se katedrama izvode kao kombinacija seminara i vježbi, predavanja i vježbi ili samo kao vježbe, ali neovisno o obliku nastave u kojem se izvode uvijek se radi o samostalnim kolegijima, a ne o dijelu kolegija kojima bi nositelji bile osobe u znanstveno-nastavnim zvanjima. Sitaucija u kojoj bi se netko u znanstveno-nastavnom zvanju formalno vodio kao nositelj kolegija u kojem predaje lektor bila bi potpuni falsifikat jer bi tu nastavu i dalje samostalno osmišljali i izvodili te studentski rad vrednovali upravo lektori. - U postojećem sustavu lektori napreduju u zvanje višeg lektora, nakon čega podliježu reizboru svakih pet godina. Prema Ministarstvu u više je navrata išao prijedlog za uvođenjem treće stepenice napredovanja za lektore, čime bi se osigurala bolja selekcija kandidata. Lektori prepoznaju potrebu znanstvenog usavršavanja i aktivno nastupaju prema Sveučilištu u cilju podizanja kvalitete nastave. Trenutno je u postupku je i prijedlog revizije uvjeta Rektorskog zbora za izbor u zvanje lektora i višeg lektora, pri čemu bi predloženi novi uvjeti jasnije odražavali specifičan profil sveučilišnog nastavnika lektora i osiguravali kvalitetniju selekciju kandidata za to nastavno zvanje. Zbog svega navedenog važno je revidirati postojeći članak na način da se posebno propiše da "u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora", kao što je ta kategorija nastavnika posebno izdvojena i u članku 98., stavak (2) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. dr.sc. Ivana Bašić, viši lektor Odsjek za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu članica Upravnog odbora Hrvatskog društva sveučilišnih lektora, strukovne udruge sveučilišnih nastavnika lektora Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
60 Ivan Poljaković P R A V I L N I K Centar za strane jezike Sveučilišta u Zadru (Ivan Poljaković - voditelj Centra) Vezano za izmjenu čl. 4. točka 6. stavak 6, držimo potrebnim omogućiti da nositelji kolegija budu zaposlenici u nastavnim zvanjima u kolegijima iz područja struke (strani jezik struke, suvremeni jezik, jezične vježbe, lektorske vježbe). S obzirom na prethodne komentare, osim zvanja lektora i viših lektora, u ovoj ulozi se nerijetko nalaze predavači i viši predavači. Skrenuli bi pozornost na primjer Centra za strane jezike kao ustrojbene jedinice Sveučilišta u Zadru koji ima 60 svojih kolegija a izvodi ih kao obvezne ili izborne kolegije za potrebe ostalih Odjela Sveučilišta u Zadru. Primjenom novog Pravilnika niti jedan od 6 zaposlenika Centra za strane jezike u nastavnom zvanju (predavač ili/i viši predavač) ne bi mogao biti nositelj tih kolegija (strani jezik struke). Osim toga predavači/viši predavači su najstručniji u toj oblasti, te bi bilo potpuno nelogično da netko manje stručan bude nositelj njihovih kolegija. Predlaže se izmjena dijela stavka 6. u “Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, ILI/I U NASTAVNIM ZVANJIMA ZA KOLEGIJE STRANOG JEZIKA STRUKE, SUVREMENOG JEZIKA, JEZIČNIH /LEKTORSKIH VJEŽBI…” Primljeno na znanje Odredbe o uvjetima nositeljstva kolegija ne predlažu se mijenjati ovim Nacrtom. Uvjeti su i dalje propisani prvenstveno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju a zatim važećim Pravilnikom. Nacrtom se predlaže samo dodavanje riječi "odgovarajućih" zvanja prilikom pobližeg određivanja kompetencija nastavnika.
61 Irena Marković P R A V I L N I K, Članak 4. Željeli bi posebno komentirati Članak 4. Stavak 6. koji se mijenja se i glasi: »Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, dok nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavnima zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima. Smatramo da je takva promjena nepotrebna i protivna tradiciji održavanja jezičnih vježbi na preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijima. Smatramo kako za nositelja kolegija jezičnih vježbi na filološkim studijima nije potrebno znanstveno nastavno zvanje već treba ostati razina nastavnog zvanja. Obrazloženje: U filološkim studijima kolegije jezičnih vježbi održavaju lektori/ce i nastavnici/e u nastavnim zvanjima upravo zbog njihove izrazite orijentiranosti na praktične aspekte učenja jezika i ispravljanje eventualno ranije usvojenih greški kod učenja jezika. Nastava se održava u sklopu jezičnih vježbi, a ne predavanja ili seminara, za što su upravo potrebna nastavna i praktična znanja lektora i nastavnika, a ne znanstveno nastavna znanja koja predstavljaju nadogradnju i odvijaju se u sklopu drugih kolegija. Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
62 Ina Reić Ercegovac P R A V I L N I K, Članak 4. Odredba prema kojoj nositelji svih kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program moraju biti u znanstveno-nastavnom zvanju nije primjerena filološkim studijima, ali i nekim drugim studijskim programima na kojima postoje predmeti koji se izvode samo u dijelu vježbi (primjerice jezične vježbe i srodni predmeti, različiti praktikumi i sl.). To su predmeti koji se sastoje samo od vježbi ili praktičnog rada i ne postoji potreba da nositelji moraju biti u znanstveno-nastavnim zvanjima. izv.prof.dr.sc. Ina Reić Ercegovac, Filozofski fakultet u Splitu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
63 Ina Reić Ercegovac P R A V I L N I K, Članak 4. Odredba da zaposlenici moraju biti izabrani u znanstveno-nastavnom zvanju u području i polju studijskog programa ne može se primjenjivati jednako na sve studijske programe i institucije budući da postoje studijski programi koji su interdisciplinarni po svojoj prirodi (npr. Učiteljski studij – zaposlenici su birani u različitim područjima i poljima jer je takav studijski program ili, primjerice, diplomski nastavnički studiji na filozofskim i prirodoslovno-matematičkim fakultetima kojima je dio studijskog programa vezan uz užu struku, a dio uz nastavničke kompetencije pa slijedom toga rade nastavnici izabrani u znanstveno-nastavna zvanja u različitim područjima i poljima). Postoji značajan dio nastavnika/znanstvenika koji se biraju u interdisciplinarnim područjima znanosti i umjetnosti pa nije jasno na koji način se oni uopće mogu uklopiti u ovu odredbu, a što potencijalno umanjuje broj nastavnika u reakareditacijskom postupku što smatram neopravdanim. Odredba prema kojoj je potrebno ukupno devet nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju nije prilagođena različitim studijskim programima, primjerice dvopredmetnim studijskim programima na filozofskim i prirodoslovno-matematičkim te drugim srodnim fakultetima jer u studijskim programima (na preddiplomskom i diplomskom studiju) postoji manji broj ECTS i manji broj sati nastave zbog čega ne može postojati jednak kriterij za potreban broj nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju za takav i, primjerice, neki jednopredmetni studij. izv.prof.dr.sc. Ina Reić Ercegovac, Filozofski fakultet u Splitu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
64 Hrvoje Šlezak P R A V I L N I K, Članak 1. Kako je moguće da se ovim pravilnikom u novoj točci 7. stvara pretpostavka za donošenje drugog pravilnika o uvjetima za obavljanje znanstvene djelatnosti? Kako podzakonski akt (pravilnik) može biti osnova za donošenje podzakonskog akta jednake razine (pravilnika)? Nije prihvaćen Ne postoji nova točka 7. već postojeća točka 6. postaje 7. uz izmjenu naziva resornog ministarstva, koje više ne uključuje riječ "šport". Pravilnik koji se komentira donesen je 2010. godine: Pravilnik o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice (NN 83/2010) i to temeljem Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
65 Hrvatsko katoličko sveučilište P R A V I L N I K, Članak 14. Predlažemo da se uvedu posebne odredbe za uvjete osnivanja i izvođenja združenih studija s drugim domaćim i inozemnim visokoškolskim ustanovama koje bi omogućile zajedničko pokretanje i izvođenje studija sa zbrojenim kapacitetima dviju ili više ustanova, što bi omogućilo lakšu internacionalizaciju i bolju iskoristivost kapaciteta hrvatskog visokoškolskog sustava. Nije prihvaćen Iako utemeljen prijedlog, uvjeti za izvođenje združenih studija trebaju se prvo definirati izmjenama ili novim Zakonom o osiguravanju kvalitete, ili drugim temeljnim zakonom u visokom obrazovanju.
66 Hrvatsko katoličko sveučilište P R A V I L N I K, Članak 13. Predlažemo i uvođenje uvjeta (mjerila) kvalitete koja nisu samo administrativna, poput kvalitete nastavnika, broja objavljenih radova, citiranosti, zapošljivosti studenata…i sl. Nije prihvaćen Ovim se prijedlogom ne predlažu izmjene temeljnih uvjeta izvođenja programa niti obavljanja djelatnosti. Kriteriji kvalitete dio su kriterija i standarda vanjske procjene Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
67 Hrvatsko katoličko sveučilište P R A V I L N I K, Članak 4. Predlažemo da se uvjet nužnog broja potrebnih nastavnika postupno (godišnje) uvjetuje za pokretanje studijskog programa. Nužni uvjet broja zaposlenih nastavnika koji se uvjetuje u inicijalnom postupku trebao bi biti manji, a visoko učilište bi Ministarstvo trebalo obvezati da u godišnjem izvješću (akcijskom planu) ili najkasnije do reakreditacije zaposli minimum pedeset posto (50%) zaposlenih nastavnika u odnosu na ukupno utvrđeni broj norma sati iz studijskog programa koji se upućuje u inicijalni postupak. Predlažemo da se uvjet nužnog broja nastavnika ne računa uzevši u obzir samo broj zaposlenih nastavnika na puno radno vrijeme, nego da se u izračun uzme i broj nastavnika zaposlenih u dijelu radnog vremena, kao i vanjskih suradnika budući da nastavu izvode zaposleni nastavnici u punom radnom vremenu, zaposleni nastavnici u dijelu radnog vremena i vanjski suradnici. Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena nije se mijenjao potrebni broj zaposlenika u postupku osnivanja visokih učilišta.
68 Hrvatsko katoličko sveučilište P R A V I L N I K, Članak 2. Iz iskustva u postupcima inicijalne akreditacije mišljenja smo da uvjet izbora nastavnika u znanstvenom području i polju nije u cijelosti primjenjiv kao nužni uvjet u izvođenju nastave predmeta studijskog programa u postupku inicijalne akreditacije ovisno o sadržaju predmeta i ishodima učenja. Nije prihvaćen Nije jasan komentar no predloženim izmjenama ne pretpostavlja se da izbor nastavnika mora odgovarati području i polju programa već da mora biti odgovarajući za kolegije koje nastavnici izvode/nose.
69 Hrvatsko katoličko sveučilište P R A V I L N I K Hrvatsko katoličko sveučilište - Dileme, pitanja i prijedlozi Hrvatsko katoličko sveučilište (dalje u tekstu: Sveučilište), niže navedenim primjedbama, doprinosi raspravi o „Pravilniku o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta“ (dalje u tekstu: Pravilnik). Načelno držimo da je rad na Pravilniku valjano usmjeren budući da izjednačava uvjete u postupku inicijalne akreditacije i reakreditacije studijskih programa za javna i privatna sveučilišta, što u važećem Pravilniku nije slučaj. Sveučilište se više puta u različitim prilikama očitovalo Ministarstvu znanosti i obrazovanja (dalje u tekstu: Ministarstvo) i Rektorskom zboru, o primjeni istih kriterija po kojima se vrednuje rad svih sveučilišta te o diskriminaciji uvjeta u postupku ovisno o Osnivaču sveučilišta. Ukoliko ustanova ishodi Dopusnicu da u Republici Hrvatskoj djeluje kao „sveučilište“ onda bi za tu ustanovu trebala vrijediti ista pravila kako u postupku ishođenja Dopusnice, tako i u procesu reakreditacije ili uskrate Dopusnice. Prijedlog Pravilnika u uvjetima postupka ne dijeleći javna i privatna sveučilišta sukladno zakonskom obilježju (javna, privatna ) za javna sveučilišta propisuje iste nužne uvjete u postupku koje je Sveučilište koje ima obilježje privatnog moralo ispuniti u uvjetima postupka inicijalne akreditacije studijskih programa. Ujedno želimo i svojim prijedlozima doprinijeli boljem praćenju kvalitete sveučilišta, što nam je svima zajednički cilj. S iznesenim mišljenjima i prijedlozima upoznali smo u više dopisa Ministarstvo i Rektorski zbor, no do sada nije bilo interesa da se ti prijedlozi i rasprave. U prijedlogu su uvjeti u postupku, ali ne i cjeloviti postupak akreditacije i reakreditacije javnih i privatnih sveučilišta te držimo da su stvoreni uvjeti u kojemu i naše iskustvo može pomoći u poboljšanju kvalitete normativnih propisa po kojima će se znanost i visoko obrazovanje moći kvalitetnije i dinamičnije razvijati. Dalje u tekstu Sveučilište navodi nekoliko dilema, pitanja i prijedloga na prijedlog Pravilnika. Dileme: 1. U prijedlogu Pravilnika se izjednačavaju javna i privatna sveučilišta u ispunjavanju nužnih uvjeta za akreditaciju i reakreditaciju osnivanja visokih učilišta i studijskih programa ali ne i u provedbi samog postupka sukladno temeljnim zakonima koja pokrivaju (uređuju) ovo područje: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Točnije uvjeti su izjednačeni ali ne i postupak o čemu se Sveučilište i očitovalo u nekoliko upućenih Dopisa Ministarstvu i intervenata na Rektorskom zboru. 2. U prijedlogu Pravilnika se često spominje Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) iako nije jasno primjenjuju li se njegove odredbe i na privatna sveučilišta koja nisu potpisnice Kolektivnog ugovora odnosno i na Hrvatsko katoličko sveučilište? Posebice se to pitanje odnosi na odredbe normiranja nastave. 3. Prijedlogom Pravilnika određuje se da prilikom inicijalne akreditacije, uz potreban broj nastavnika u znanstveno-nastavnom ili umjetničko nastavnom zvanju, ispuni i dodatni uvjet izabrani broj nastavnika u znanstvenom području znanosti i to za sveučilišne studije: šest (6) nastavnika za preddiplomski, tri (3) nastavnika za diplomski, devet (9) nastavnika za integrirani studij te pet (5) nastavnika za poslijediplomski studij) u području i polju u kojemu se studij namjerava izvoditi. Taj kriterij je teško ispuniti, jer često puta potrebni nastavnici, posebice na preddiplomskim studijima, nisu nužno u području i polju u kojemu se izvodi studij. Primjerice, ukoliko se želi pokrenuti studij iz IT sektora, koji je u „tehničkom“ području, polju „računarstvo“, na prvim godinama studija predaje se matematika, fizika, društvene znanosti. Dakle, potrebni su nastavnici iz drugih područja i polja. Diplomski studiji iz IT sektora često su usmjereni na neke specijalizacije, primjerice iz područja biomedicine, ekonomije i dr. Svakako, pretpostavlja se da će studij izvoditi nastavnici izabrani u znanstveno nastavna zvanja iz drugih područja znanosti pa bi to trebalo uzeti u obzir i ostaviti uvjete navedene u odredbama važećeg pravilnika. Prijedlogom Pravilnika previđa se da su suvremeni studiji često orijentirani interdisciplinarno, obuhvaćaju granična područja, te da više nisu strukovno reducirani. 4. Uvjet broja nastavnika koji je potreban za pokretanje sveučilišta, ali i studijskog programa, mehanički je postavljen i iz iskustva znamo da je teško primjenjiv. Naime, potreban broj nastavnika (6, 3, 9,) za preddiplomski, diplomski, odnosno pet (5) nastavnika za poslijediplomski studij u znanstveno nastavnim ili umjetničko nastavnim zvanjima trebali bi biti najmanje godinu dana unaprijed zaposleni za pokretanje novog studijskog programa. Postavlja se pitanje što bi zaposleni nastavnici radili u razdoblju od najmanje godinu dana i više od pokretanja postupka do ishođenja Dopusnice po važećim zakonima? 5. Također se postavlja pitanje osiguranja novčanih sredstava za plaće nastavnika posebno u integriranom studiju primjerice, u drugoj, trećoj, četvrtoj… godini studija, neovisno iz kojih se izvora (država, vlastita sredstva) plaćalo nastavnike za „vrijeme čekanja“? Tu je riječ o značajnim financijskim sredstvima, bilo da je riječ o javnim ili privatnim visokim učilištima. 6. Odredbe prijedloga Pravilnika u čl. 6., st. 7 nisu jasno napisane. Naime, tamo se navodi da „Nositelji kolegija za poslijediplomski specijalistički i poslijediplomski sveučilišni studijski program osim zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju mogu biti svi nastavnici suradnici u znanstveno-nastavnom zvanju u odgovarajućim područjima i poljima koji sudjeluju u ustroju i djelovanju u izvođenju tih programa (npr. vijeće poslijediplomskog studija)“. Pitanja: 1. Odnosi li se ispunjavanje nužnih uvjeta za javna i privatna sveučilišta i na ostale dijelove postupka inicijalne akreditacije i reakreditacije koji se po važećim aktima i zakonima u postupku inicijalne akreditacije i reakreditacije razlikuju? 2. Odnose li se odredbe Kolektivnog ugovora i na privatna sveučilišta koja nisu potpisnici Kolektivnog ugovora? Prijedlozi: 1. Predlažemo da se uvjet nužnog broja potrebnih nastavnika postupno (godišnje) uvjetuje za pokretanje studijskog programa. Nužni uvjet broja zaposlenih nastavnika koji se uvjetuje u inicijalnom postupku trebao bi biti manji, a visoko učilište bi Ministarstvo trebalo obvezati da u godišnjem izvješću (akcijskom planu) ili najkasnije do reakreditacije zaposli minimum pedeset posto (50%) zaposlenih nastavnika u odnosu na ukupno utvrđeni broj norma sati iz studijskog programa koji se upućuje u inicijalni postupak. 2. Predlažemo da se uvjet nužnog broja nastavnika ne računa uzevši u obzir broj zaposlenih nastavnika na puno radno vrijeme, nego da se u izračunu uzmu i broj nastavnika zaposlenih u dijelu radnog vremena, te nastavnici vanjski suradnici, budući da nastavu izvode stalno zaposleni nastavnici, zaposleni nastavnici u dijelu radnog vremena i vanjski suradnici. 3. Iz postupka inicijalne akreditacije osnivanja Sveučilišta te inicijalne akreditacije pojedinih studijskih programa, mišljenja smo da nije dobro početno unositi nužni uvjet izbora u znanstvenom području i polju u kojem području se izvodi studijski program. 4. Predlažemo i uvođenje uvjeta (mjerila) kvalitete koja nisu samo administrativna, poput kvalitete nastavnika, broja objavljenih radova, citiranosti, zapošljivosti studenata…i sl. 5. Predlažemo da se uvedu posebne odredbe za uvjete za osnivanje združenih studija s drugim domaćim i inozemnim visokoobrazovnim ustanovama, koje bi omogućile zajedničko pokretanje studija, što bi omogućilo lakšu internacionalizaciju i bolju iskoristivost kapaciteta hrvatskog visokoobrazovnog sustava. Ovime upućujemo mišljenje Sveučilišta na odredbe prijedloga Pravilnika te dileme, pitanja i prijedloge u nadi da će pomoći u poboljšanju kvalitete prijedloga Pravilnika. Primljeno na znanje Podnositelj komentara načelno drži da je rad na prijedlogu Pravilnika o izmjenama i dopunama valjano usmjeren budući da izjednačava uvjete u postupku inicijalne akreditacije i reakreditacije studijskih programa za javna i privatna sveučilišta, no uvjeti za izvođenje programa obavljanje djelatnosti nisu mijenjani ovim prijedlogom te su i u važećem Pravilniku isti za javna i privatna visoka učilišta. Razlikovanje javnih i privatnih sveučilišta postoji u postupku odobravanja novih studijskih programa a odredbe to tome stoje u Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (ne u Pravilniku). Komentira se kako se u prijedlogu Pravilnika često spominje Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje te kako nije jasno primjenjuju li se njegove odredbe i na privatna sveučilišta. Kao i u važećem Pravilniku, odredbe koje se ovdje mijenjaju samo u terminološkom smislu, zamjena norma sati s ekvivalentom radnih sati u nastavi, odnose se na sva visoka učilišta. Sljedeći komentar kako se prijedlogom izmjena Pravilnika predlaže da se prilikom inicijalne akreditacije, uz potreban broj nastavnika u znanstveno-nastavnom ili umjetničko nastavnom zvanju, ispuni i dodatni uvjet, odnosno broj nastavnika u znanstvenom području znanosti je neutemeljen jer se taj uvjet ne predlaže mijenjati u odnosu na važeći Pravilnik. Sva su akreditirana visoka učilišta u Republici Hrvatskoj taj uvjet dokazano ispunila dobivanjem dopusnice i pozitivnim ishodom u reakreditaciji (potvrdom Ministarstva temeljem pozitivne preporuke Agencije za znanost i visoko obrazovanje). Prijedlogom izmjena u ovoj odredbi dodaju se riječi „u odgovarajućem području i polju“ u smislu odgovarajućih kompetencija nastavnika, a što ne znači da nastavnici moraju imati izbor u području i polju programa (već kao i do sada, u odgovarajućem području i polju za predmet koji nose i izvode, a što je Agencija vrednovala u svojim postupcima temeljem interno definiranih kriterija i Europskih smjernica). Dakle, uvjet broja nastavnika koji je potreban za pokretanje sveučilišta, ali i studijskog programa, nije mijenjan ovim prijedlogom u odnosu na važeći Pravilnik, kao ni uvjeti osiguravanja novčanih sredstava (a na što se komentar dalje osvrće). Odredbe prijedloga izmjena Pravilnika kojima se predlaže mijenjati članak 6. stavak 7. napisane su identično kao i u važećem Pravilniku, uz dodavanje riječi „u odgovarajućim područjima i poljima“ uz zvanja nastavnika. Upit o tome odnosi li se ispunjavanje nužnih uvjeta za javna i privatna sveučilišta i na ostale dijelove postupka inicijalne akreditacije i reakreditacije koji se po važećim aktima i zakonima u postupku inicijalne akreditacije i reakreditacije razlikuju nije jasan jer su uvjeti ostali isti a razlika među visokim učilištima nema. Na pitanje odnose li se odredbe Kolektivnog ugovora i na privatna sveučilišta koja nisu potpisnici Kolektivnog ugovora odgovoreno je ranije, odnosno ne primjenjuje se, osim ako samo privatno visoko učilište tako ne odluči. Uvjeti se prijedlogom ne mijenjaju niti se oni razlikuju za javna i privatna visoka učilišta. Komentar kako nije dobro početno unositi nužni uvjet izbora u znanstvenom području i polju u kojem području se izvodi studijski program nije utemeljen jer se to prijedlogom Pravilnika niti ne predlaže. Predlaganje novih uvjeta nije bilo predviđeno ovim izmjenama pa se prijedlog komentatora o uvođenju novih izmjena ili dodatnih uvjeta (mjerila) kvalitete (koja, kako se navodi, nisu samo administrativna, poput kvalitete nastavnika, broja objavljenih radova, citiranosti, zapošljivosti studenata i sl.) ne može se prihvatiti, odnosno nije cilj i namjera ovog prijedloga niti su dio važećeg Pravilnika (već su sadržani u kriterijima kvalitete i postupcima stručnog vrednovanja Agencije). Slično je i s uvrštavanjem novih uvjeta ili izmjene uvjeta koji se tiču združenih studija s kojima se slažemo no njih treba urediti temeljnim zakonima.
70 Helena Delaš P R A V I L N I K Poštovani, potrebno je revidirati stavak 6. članka 4. Naime zbog specifičnosti nastavnog profila lektora i višega lektora, koji se prema Zakonu o znanst. djelatnosti i visokom obrazovanju biraju isključivo za potrebe sveučilišnoga studija jezika i književnosti, potrebno je i logično da na takvim sveučilišnim studijima nositelji kolegija mogu biti i osobe u nastavnom zvanju lektora i višega lektora. Lektorska je nastava specifična jer se radi o samostalnim kolegijima koji su temelj filoloških struka, a u kojima su lektori autonomni u svim aktivnostima vezanim uz sveučilišni nastavni proces (od planiranja ishoda, izrade silaba i nastavnih materijala do održavanja ispita i mentoriranja diplomskih radova). Zato držim da bi oduzimanje nositeljstva kolegija lektorima i višim lektorima znatno otežalo velik dio sveučilišne filološke nastave te degradiralo to vrijedno nastavno zvanje. dr. sc. Helena Delaš, viša lektorica, Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena ne mijenjaju se uvjeti za nositeljstvo kolegija.
71 Goran Kardum P R A V I L N I K SVEUČILIŠTE U SPLITU Primjedbe na nacrt P R A V I L N I KA o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta. a) Primjedbe Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu 1) Iz dostupnih materijala nije razvidan cilj ovih izmjena i dopuna a nema niti ocjene postojećeg stanja, što su minimalni standardi za vođenje otvorene i transparentne rasprave o izmjeni propisa u demokratskim društvima, na koje ukazuje i Ustavni sud u svojoj odluci od 12. kolovoza 2014. godine (Odluka U-VIIR-4640, t. 18). 2) Dvojbeno je otvaranje postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnosti u sadašnjem trenutku najveće krize koja je zahvatila Hrvatsku, kad je ne samo bitno otežano funkcioniranje akademske zajednice i njezin potencijal za vođenje bilo kakve šire koncipirane javne rasprave, nego se uopće ne može naslućivat niti kako će se dalje odvijati sveučilišni život (uključujući i dopusnice i izvođenje studijskih programa). 3) Pravilnik se u značajnoj mjeri temelji na premisama koje nisu točne pa je i njegova primjena u najmanju ruku neizvjesna. Primjerice, kroz više članaka provlači se sintagma „uzimajući u obzir uvjete normiranja i maksimalnog nastavnog opterećenja nastavnika propisane važećim kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanja“, kao nešto što se nedvojbeno primjenjuje u praksi, a notorna činjenica je da to nije tako i da je dokazano kako je taj dio TKU za najveći dio visokih učilišta neprimjenjiv, a oni koji bi zbog prirode svoga znanstvenog područja i mogli primijeniti te odredbe, ne mogu to bezuvjetno (primjerice, bez zapošljavanja većeg broja novih djelatnika). 4) Što se konkretnih primjedbi na pojedine odredbe i rješenja tiče, ograničit ćemo se samo na neke. Prvo, u odnosu na odredbu čl. 6. važećeg Pravilnika, sada je dopusnicu za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja ovlašteno izdati sveučilištu koje ima: »najmanje dva zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju, s punim radnim vremenom za poslijediplomski specijalistički studijski program uz uvjet da je već akreditiran diplomski odnosno integrirani preddiplomski i diplomski studij iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (jedanaest ukupno);«., odnosno » najmanje pet zaposlenika u znanstveno-nastavnom ili/i umjetničko-nastavnom zvanju, u odgovarajućem području i polju, s punim radnim vremenom za poslijediplomski sveučilišni studijski program, uz uvjet da je već akreditiran diplomski odnosno integrirani preddiplomski i diplomski studij iz znanstvenog ili umjetničkog polja za koji se traži dopusnica (četrnaest ukupno); « Već i prijašnja formulacija ove odredbe bila je dvojbena i samo se pravilnim (teleološkim) tumačenjem mogla primijeniti na način da ne isključi osnivanje ovih studija. Naime, gramatičkim tumačenjem bilo bi isključeno osnivanje ovih studija jer se na poslijediplomskim studijima ne može vršiti izbor i zasnivati radni odnos. Prihvaćanjem predložene promjene bilo bi isključeno osnivanje multidisciplinarnih studijskih programa. 5) Odredba o omjeru ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim i nastavnim zvanjima je u velikom broju slučajeva već godinama neprovediva. Inzistiranje na ovakvoj odredbi dovelo bi do dvije moguće situacije. Prvo, do otpuštanja većeg broja studenata ili ukidanja studijskih programa što bi moglo, a i izazivalo je socijalne nemire. Drugo, trebalo bi odobriti zapošljavanje većeg broja nastavnika, što je u ovoj situaciji zabranjeno, a i prije je bilo značajno ograničeno. 6) Predložena odredba kojom se u cijelosti mijenja st. 6. čl. 6. važećeg Pravilnika na način da bi trebala glasiti: »Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima, dok nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavnima zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima.«, je neustavna. I za predlagatelja je jasno da je izdavanje dopusnica i izvođenje studijskih programa jedno od autonomnih prava akademske samouprave zajamčeno Ustavnim načelom autonomije sveučilišta, objašnjenim i određenim odlukama Ustavnog suda kao jedinog tijela koje je ovlašteno tumačiti Ustav. Drugim riječima, visoka učilišta uz odobrenje i dopusnicu sveučilišta mogu u svom studijskom programu predvidjeti da nositelji pojedinih kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavna zvanja, a ne, kako se predlaže, isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima. Predlagatelju bi trebalo biti poznato da u svim studijskim programima postoje i tzv. opći ili pomoćni predmeti, koji nisu iz znanstvenog polja, a često niti iz znanstvenog područja kojemu pripada studijski program. Ti su predmetni nužni za ishode učenja, odnosno kompetencije i kompeticije koje stječu studenti. Štoviše, visoka učilišta nisu ovlaštena birati nositelje u području i polju kojemu pripada taj predmet. Primjerice, uobičajeno je i potpuno opravdano da na pravnim studijima nositelji predmeta koji ne pripadaju polju prava budu osobe u nastavnim zvanjima (strani jezik, politička ekonomija i dr.). Svakako, nije nedopušteno da i ti nastavnici mogu biti birani u znanstveno-nastavno zvanje. 7) Odredba čl. 16. predloženih izmjena i dopuna koja bi omogućila da se akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a u kojima nisu donesene konačne akreditacijske preporuke Agencije, dovrše prema uvjetima propisanim novim Pravilnikom, bila bi neustavna jer otvara mogućnost povratnog (retroaktivnog) djelovanja propisa. b) Primjedbe Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu 1) Prijedlog da nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program budu isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim (ovdje: ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima) ne uzima u obzir specifične ciljeve i ishode učenja za jezične/lektorske vježbe filoloških studijskih programa, odnosno praktikume i sl. oblike nastave. Prijedlog da nositelji spomenutih kolegija na sveučilišnim preddiplomskim, diplomskim i integriranim studijima budu u znanstveno-nastavnim zvanjima nema uporište u dugogodišnjoj pozitivnoj praksi i oblicima izvođenja nastave na ovakvim studijskim programima. U tom smislu, predlaže se stavkom urediti specifičnost programa filoloških studija te omogućiti nositeljstvo i nastavnim zvanjima, ovisno o prirodi kolegija. 2) Nadalje, Pravilnik bi trebao uzeti u obzir interdisciplinarnost, odnosno dvopredmetni karakter sveučilišnih studijskih programa te preciznije odrediti broj nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima na svakom od programa, odnosno precizno definirati ukupan broj nastavnika koji se biraju u odgovarajućem području i polju na tim programima. S obzirom na aktualne probleme s odobravanjem koeficijenata, kako onih potrebnih za otvaranje novih radnih mjesta, tako i onih namijenjenih napredovanjima u zvanjima te vrlo izvjestan nastavak takvih otežanih okolnosti (s obzirom na projekciju gospodarske situacije), držimo neopravdanim i preambicioznim očekivanje ispunjavanja uvjeta od devet znanstveno-nastavnih zvanja za jednopredmetni sveučilišni studijski program. 3) Na kraju se ukazuje na kontekst u kojem se donosi novi propis te se ističe činjenica da aktualni trenutak krize uzrokovane COVID 19 nedvojbeno negativno utječe na sveobuhvatniji doprinos ovome e-savjetovanju. Rezimirao: prorektor Sveučilišta u Splitu za pravna pitanja Željko Radić Primljeno na znanje Cilj izmjena pravilnika jasno je vidljiv analizom izmjena i dopuna. Radi se o usklađivanju terminologije mjerenja nastavnog sadržaja s promjenama koje su nastupile stupanjem na snagu novog Kolektivnog ugovora, pri čemu su svi uvjeti izvođenja studijskih programa kao i obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja ostali isti, samo sada izraženi kroz drugačije nazive mjernih jedinica. Dijelovi Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja koji su se odnosili na mjerenje nastavnih sadržaja u norma satima ili su propisivali najviše nastavno opterećenje nastavnika angažiranih na studijskom programu putem dokumenta Mreže visokih učilišta i studijskih programa također u norma satima postali su teško provedivi ili ne primjenjivi. Time je bilo nužno izmijeniti odredbe u ovom pravilniku i to na način da se one odredbe koje propisuju uvjete izvođenja programa ili obavljanja djelatnosti koji se vezuju uz terminologiju nevažećeg kolektivnog ugovora, poput norma sati, unaprijede koristeći mjerne jedinice novog važećeg kolektivnog ugovora. Pritom se ovi uvjeti (ograničenje opterećenja nastavnika i pokrivenost programa vlastitim kadrom) ne mijenjaju te i dalje, kao i temeljem važećeg pravilnika o sadržaju dopusnice, visoka učilišta trebaju zadovoljiti istu najmanju pokrivenost programskih sadržaja vlastitim kadrom (polovicu za sveučilište i jednu trećinu za stručne studije), odnosno osigurati da se ne prekorači ista maksimalna opterećenost nastavnika nastavnim satima (oba uvjeta koja su se do sada mjerila norma satima, a sada ekvivalentom radnih sati u nastavi). Konkretno su to kod inicijalne akreditacije visokih učilišta članci 2.-4. i 6. (osnivanje sveučilišta) te 7. i 11. (osnivanje veleučilišta i visokih škola) koji, putem dokumenta Mreže visokih učilišta i studijskih programa s kojom elaborat o osnivanju mora biti usklađen, postaju uvjeti inicijalne akreditacije na način da propisuju maksimalno nastavno opterećene nastavnika od 300, odnosno 450 norma sati uz dopušteno prekoračenje, ovisno radi li se o nastavnim ili znanstveno-nastavnim zvanjima. Nadalje su to članci 12. i 13. kod osnivanja novih sveučilišnih studijskih programa i kao članci 15. i 16. kod osnivanja novih stručnih studijskih programa koji propisuju opterećenje nastavnika u skladu s dokumentom Mreže (koja propisuje nastavno opterećenje prema kolektivnom ugovoru koji je tada bio na snazi) te pokrivenost nastave vlastitim kadrom izraženu putem norma sati i mjerenu mjerilima kolektivnog ugovora koji je tada bio na snazi. Isti uvjeti nadalje su preneseni u odredbe koje propisuju uvjete postupku reakreditacije i to člankom 17 kao i važećem pravilniku. Komentari koji se odnose na otvoreno i transparentno vođenje izmjene propisa su neutemeljeni jer je tijekom izrade ovoga Nacrta imenovana radna skupina u kojoj su sudjelovali predstavnici Agencije za znanost i visoko obrazovanje, a koja je svoj rad započela i završila prije pandemije i posebnih uvjeta rada, a potom je otvorena javna rasprava u trajanju od tri tjedna na e-savjetovanju koje omogućava svim dionicima slobodan pristup i sudjelovanje u raspravi pa i tijekom posebnih uvjeta rada uzrokovanih pandemijom. Komentari o odvijanju sveučilišnog života nisu primjenjivi u ovoj raspravi. Prema pristiglim očitovanjima, sva su sveučilišta, osim u izoliranim slučajevima, neometano nastavila izvođenje programa, upravljanje i donošenje akata. Komentari o netočnim premisama na kojima se temelji Nacrt nisu jasni jer se pritom citiraju odredbe kolektivnog ugovora navodeći kako se one ne primjenjuju u praksi, a što je neobično od strane javnog sveučilišta. Naime, čak i ako javno visoko učilište ne primjenjuje odredbe kolektivnog ugovora, što bi bilo protuzakonito, ove su odredbe dio postojećeg Pravilnika o sadržaju dopusnice koje svako visoko učilište u Republici Hrvatskoj mora poštivati ako želi imati akreditaciju. Izmjenama koje se predlažu u tom se smislu nije ništa promijenilo. Komentar na odredbu čl. 6. važećeg Pravilnika, kojim se propisuju uvjeti za dopusnicu za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja kao dvojbenu neutemeljen je jer se ovim javnim savjetovanjem ne raspravljaju važeći propisi, već prijedlog izmjena. Nadalje, komentar u pogledu zapošljavanja nastavnika na određenom studijskom programu također je neutemeljen, jer se nigdje u predloženim odredbama ne spominje zapošljavanje nastavnika na određenom studiju već minimalan broj zaposlenih nastavnika za izvođenje studija određenih razina visokog obrazovanja kao uvjet osnivanja, odredbe koje se ovim prijedlogom ne predlažu mijenjati. Također nigdje nije osporeno osnivanje multidisciplinarnih studijskih programa, dapače u samim se odredbama članka 13. važećeg Pravilnika, odredbe koje se ne predlažu mijenjati, zasebno se spominju interdisciplinarni studiji kako bi se ne smetano omogućilo njihovo osnivanje. Komentar na nepoštivanje odredbi o omjeru ukupnog broja upisanih studenata i stalno zaposlenih nastavnika, također dio važećeg Pravilnika koji se ovim Nacrtom ne predlaže mijenjati, ponovo raspravlja odredbe postojećih propisa u osiguravanju kvalitete, a također pokazuje i paušalno interpretiranje, jer ova odredba važećeg Pravilnika ne isključuje nastavnike koji su u nastavnim pa ni suradničkim zvanjima (a što komentar navodi). Komentar na predloženu odredbu kojom se, kako se navodi, „u cijelosti mijenja st. 6. čl. 6. važećeg Pravilnika" (nositeljstvo kolegija), također je paušalna interpretacija, odnosno nepoznavanje dosadašnjih propisa koji su i do sada propisivali kako nositelji kolegija na većini studijskih programa (dakle osim na poslijediplomskim) mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima. Ovim Nacrtom nije se mijenjala ta odredba osim dodavanjem "odgovarajućih" uz uvjet izbora u zvanje (“u odgovarajućim područjima i poljima“). Nadalje, vezano uz komentar kako predlagatelju treba biti jasno da je „izdavanje dopusnica jedno od autonomnih prava akademske samouprave zajamčeno Ustavnim načelom autonomije sveučilišta“, treba napomenuti kako je izdavanje dopusnice jasno zakonski definiran postupak u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja a ne sveučilišta. Sveučilišta, naime, ne izdaju dopusnice (već donose odluke o pokretanju studijskih programa temeljem inicijalne akreditacije koju su sami proveli putem jedinica za osiguravanje kvalitete a koje potom zahtjevom dostavljaju Ministarstvu zbog upisa u Upisnik studijskih programa, procjene uvjeta unutar javnog financiranja i dr.).
72 Geriena Karačić P R A V I L N I K, Članak 4. Geriena Karačić, viša lektorica za njemački jezik na Odjelu za germanistiku, Sveučilišta u Zadru: Osvrt na čl.4, stavak 6: S ciljem zadržavanja kvalitete nastave Jezičnih vježbi potrebno je da nositelji kolegija budu zaposlenici izabrani u nastavna zvanja jer uvidom u silabuse zaposlenika u nastavnim zvanjima prepoznatljivo je da se nastava odvija u skladu s najnovijim spoznajama o usvajanju jezika kao i prema suvremenim metodama poučavanja što se može provjeriti u silabusima za Jezične vježbe koji su javno objavljeni na mrežnim stranicama Sveučilišta i fakulteta. Uz to su silabusi odobreni od stručnih vijeća Odjela kao i drugih nadređenih tijela Sveučilišta i fakulteta. Drugi dokaz o kvaliteti nastave koju izvode osobe u nastavnom zvanju su rezultati studentskih anketa za procjenu kvalitete nastave koja pokazuje da su studenti zadovoljni načinom izvođenja Jezičnih vježbi. Sve ovo navodim sa željom da se našim studenticama i studentima omogući kvalitetna nastava kojom će oni biti zadovoljni i stečena znanja prenijeti na nove generacije. S poštovanjem Geriena Karačić, viša lektorica za njemački jezik Nije prihvaćen Odredbe o tome tko može biti nositelj kolegija nisu mijenjane ovim prijedlogom izmjena.
73 Geotehnički fakultet, Sveučilište u Zagrebu P R A V I L N I K, Članak 4. Izmjene i dopune Pravilnika nisu uzele u obzir interdisciplinarni karakter pojedinih studijskih programa. Predlažemo dopunu članka 4. za studijske programe koji se izvode u interdisciplinarnom polju unutar određenog područja znanosti da su potrebni zaposlenici u odgovarajućem području, a da mogu biti izabrani ili u interdisciplinarnom polju u kojem se izvodi studijski program ili u najmanje tri različita polja unutar toga područja znanosti kako bi se osigurala interdisciplinarnost toga studijskog programa. Nije prihvaćen Zaposlenici u smislu nastavnika s izborom u zvanje u odgovarajućem području i polju ne podrazumijeva da to bude područje i polje programa već da bude odgovarajuće za kolegije koje nastavnici izvode i nose.
74 Emilija Mustapić P R A V I L N I K, Članak 4. Prijedlog promjene članka 4, stavak 6 nameće nekoliko važnih pitanja koje bi trebalo razmotriti prije donošenja bilo kakvih zakonskih preinaka: 1) Budući da jezične vježbe koje izvode lektori i viši lektori do sada načelno nisu bile primarni fokus osoba u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima, kako bi se to odrazilo na kvalitetu njihove provedbe? 2) Na koji bi se način lektore i više lektore potaknulo na znanstvenu i stručnu izvrsnost ukoliko bi im se (trajno) ukinulo pravo nositeljstva kolegija? 3) Po kojem bi se parametru birali novi nositelji kolegija jezičnih vježbi, ukoliko se u obzir uzme da su jezične vježbe filološki višeslojne? 4) Koliko bi dodatno optrećenje satnicom i preuzimanje nositeljstva (a samim time i odgovornosti) za lektorske kolegije ostavilo prostora za istraživački rad i projekte kolegama u znanstveno-nastavnim zvanjima? Mišljenja sam da bi dovođenje lektora i viših lektora u poziciju 'vječnih asistenata' (ako sam dobro shvatila) dovelo u pitanje svrhovitost postojanja nastavnog zvanja, umanjilo motivaciju za bilo kakvim oblikom progresivnog razmišljanja (koje se nameće kao potreba u kontekstu trenutnih, ali i budućih društvenih izazova) te načelno degradiralo ovu akademsku ulogu. Gubitkom autonomije u osmišljavanju kolegija, kreiranju silabusa i evaluaciji studenata, lektori i viši lektori dovode se u situaciju da se njihovo višegodišnje iskustvo i rad minorizira. Prostora za reformu postojećeg stanja zasigurno ima pa bih se složila s jednim od prethodnih komentara o potrebi revidiranja kriterija kod izbora u nastavna zvanja lektora, višeg lektora ili pak uvođenje neke nove, 'treće stepenice'. Slijedom toga, mislim da bi se trebale poticati mogućnosti većeg znanstvenog napredovanja lektora (prvenstveno mislim na doktorate koji su po meni neophodni prilikom usavršavanja različitih aspekata jezika), što bi se u konačnici trebalo i bolje valorizirati. Dakle, umjesto ukidanja nositeljstva nastavnim zvanjima, smatram da bi ih bilo svrhovitije unaprijediti na konstruktivan način. Emilija Mustapić, lektorica Odjel za anglistiku Sveučilišta u Zadru Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
75 Eldi Grubišić Pulišelić P R A V I L N I K, Članak 4. Članak 4. treba promijeniti/nadopuniti na sljedeći način: 1. nastavnici u znanstvneno-nastavnom zvanju u svim odgovarajućim područjima i poljima u kojima se studijski program izvodi (da se naglasi da se pojedini studijski program može izvoditi u više nego jednom području i polju) 2. potreban broj stalno zaposlenih nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna zvanja kod dvopredmetnih studijskih programa je 50% od potrebnog broja nastavnika kod jednopredmetnih studijskih programa 3. iznimno na studijskim programima jezika i književnosti nositelji kolegija mogu biti nastavnici izabrani u nastavno zvanje lektora/višeg lektora te se u tom smislu vrednuju jednako kao nastavnici u znanstveno-nastavnim zvanjima prof. dr. sc. Eldi Grubišić Pulišelić, Filozofski fakultet u Splitu Nije prihvaćen Nisu se mijenjali uvjeti koji se komentiraju.
76 Eldi Grubišić Pulišelić P R A V I L N I K Pohvalno je što su se svojim komentarima uključili i nastavnici koji rade u osnovnim i srednjim školama, a ne samo oni koji su zaposleni u sustavu visokog obrazovanja. Bilo bi svakako dobro i da argumentiraju svoj pozitivni stav o izmjenama i dopunama ovog Pravilnika te time doprinesu konstruktivnoj raspravi o ovoj, za akademsku zajednicu, iznimno važnoj temi. S poštovanjem, prof. dr. sc. Eldi Grubišić Pulišelić, Filozofski fakultet u Splitu Prihvaćen -
77 Eldi Grubišić Pulišelić P R A V I L N I K, Članak 4. Odredba da je za izvođenje preddiplomskog i diplomskog studija potrebno imati ukupno 9 stalno zaposlenih nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna zvanja sporno je iz razloga što su neki studijski programi koncipirani na način da ne postoji ukupno nastavno opterećenje za toliko broj ljudi u znanstveno-nastavnom zvanju. Nema razloga da isti nastavnici ne mogu predavati određene kolegije na preddiplomskom i diplomskom studiju u okviru svog nastavnog opterećenja. Nepotrebno je da se izvođenje diplomskog studija uvjetuje s dodatna 3 nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju ukoliko nastavnici koji su već zaposleni na preddiplomskom studiju mogu predavati i na diplomskoj razini, a da time ne izlaze iz okvira dopuštenog nastavnog opterećenja po KUZVO-u. Nisu uvažene ni specifičnosti dvopredmetnih studija na Filozofskim fakultetima jer je jedan studij zapravo sastavljen od dva studijska programa. Broj sati iz pojedinog studijskog programa je stoga 50% od ukupnog opterećenja dvopredmetnog studijskog programa i nije moguće usporediti ga s drugim studijima poput Prava, Ekonomije, Medicine itd. Stoga je posve nelogično da je za (re)akreditaciju dvopredmetnog studijskog programa potreban jednak broj zaposlenika u znanstveno-nastavnim zvanjima kao kod jednopredmetnih studijskih programa. Prijedlog: Treba u obzir uzeti ukupno nastavno opterećenje na pojedinom studijskom programu, odnosno traženi broj nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima na dvopredmetnim studijskim programima treba biti znantno manji, npr. umjesto predloženih 9 realno je očekivati 5 nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju ukupno- tj. sukladno ukupnom nastavnom opterećenju. Kod filoloških studija pogotovo treba uzeti u obzir činjenicu da veliki dio nastavnog opterećenja čine predmeti za koje su jedino i isključivo kompetentni lektori i viši lektori koji su izabrani u nastavna, a ne znanstveno-nastavna zvanja. Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
78 Eldi Grubišić Pulišelić P R A V I L N I K, Članak 4. Odredba da zaposlenici u znanstveno-nastavnom zvanju moraju biti u odgovarajućem području i polju je sporna npr. kod diplomskih studijskih programa nastavničkog smjera. Naime, iako je npr. diplomski studij Njemački jezik i književnost u području humanističkih znanosti, polje filologija, na studiju su obvezni predmeti koji su nužni za stjecanje nastavničkih kompetencija poput predmeta Psihologija odgoja i obrazovanja, Sociologija odgoja i obrazovanja, Didaktika i Pedagogija, a nastavnici koji ih izvode nisu izabrani u područje humanističkih znanosti, niti u polje filologije. Po sadašnjem prijedlogu nastavnici izabrani u interdisciplinarno područje znanosti također ne ulaze u kvotu potrebnu za ispunjavanje kriterija, što je nedopustivo pogotovo u svjetlu činjenice da su metodičari neophodni na studijima nastavničkog usmjerenja, zbog čega postoji područje 6.10. Interdisciplinarnih humanističkih znanosti 6.10.01 grana metodike nastavnih predmeta humanističkih znanosti. Neki su studiji usto cijeli u interdisciplinarnom području, poput Učiteljskog studija. U kojemu bi onda području i polju trebalo biti 9 nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju na studijskom programu Učiteljski studij? Prijedlog: brisati „u odgovarajućem području i polju“ Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti. Dodavanjem riječi dobiva se fokus uvjeta izvođenja studijskih programa na kvaliteti, a ne na činjenici da nastavnik ima izbor zvanje, što ne podrazumijeva formalističku interpretaciju u komentaru u kojoj bi nastavnici morali imati zbor u istom području i polju u kojem je program, već da izbor u području i polju mora biti primjeren i, kako sama riječ kaže, odgovarajući za kolegije koje nastavnici izvode.
79 Davor Cafuta P R A V I L N I K, Članak 1. Članak 11 sadrži uvjete za stručne studije dok članak 6 za sveučilišne studije. Obje vrste studija izvode studije u određenom području i polju. Diskriminacija je imati razlike u pojmu stručnosti nastavnika koji predaju na tim studijima. Za sveučilišne studije (članak 6) traži se da svi nastavnici na predmetima budu izabrani u određenom području i polju predmeta na studiju. Kod stručnih studija izostaje ta definicija , samo piše "nastavnici u određenim zvanjima". Što bi značilo da na Stručnom studiju računarstva nastavnik koji je izabran u području i polju građevine može držati nastavu iz računalnih mreža. Dio : "Nastavnici koji izvode i sudjeluju u nastavnom procesu ne smiju imati ukupno nastavno opterećenje, uključujući nastavu na matičnoj kao i svim drugim visokim učilištima, veću od one propisane važećim kolektivnim ugovorom, i to ukoliko se radi o visokim učilištima u osnivanju, od one u standardnom nastavnom opterećenju". Time se izravno zabranjuje pravo na rad određenim nastavnicima. Tako ispada da ja kao nastavnik koji odradi punu normu na svojoj matičnoj ustanovi po novom kolektivnom ugovoru ne smijem u popodnevnim satima , van svoga radnog vremena, održati nastavu na drugoj ustanovi. To je suludo pustite ljude da rade cijelo popodne ako to žele. doc.dr.sc. Davor Cafuta Nije prihvaćen Ovdje je predviđeno komentiranje članka 1. Nacrta. Uvjeti za izvođenje stručnih pa ni sveučilišnih studija ovim prijedlogom nisu predloženi za izmjenu. Nastavno opterećenje koje se u komentaru spominje postoji kao uvjet i u važećem Pravilniku i to prilikom postupaka osiguravanja kvalitete koji procjenjuju nastavnu opterećenost nastavnika, kako u inicijalnoj akreditaciji tako i u reakreditaciji.
80 DARKO MATOVAC P R A V I L N I K, Članak 4. Stavak 6. Dio teksta: „isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima“ predlažem promijeniti u a) isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim zvanjima i lektori ili/i zaposlenici u umjetničko-nastavnim zvanjima ili b) isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili znanstvenim i nastavnim zvanjima ili/i zaposlenici u umjetničko-nastavnim zvanjima Smatram da nositelj kolegija može i treba biti osoba koja je kolegij osmislila i koja odgovara za njegov sadržaj, povođenje i kvalitetu. Lektori su ti koji osmišljavaju i provode brojne jezične kolegije pa bi u skladu s tim oni morali i biti nositelji tih kolegija. Mislim da bi tekst članka trebalo promijeniti tako da u njemu piše ili a) da nositelji kolegija mogu biti osobe u znanstveno-nastavnom zvanju i lektori ili b) tako da piše da nositelji kolegija mogu biti osobe u znanstveno-nastavnom zvanju i osobe u znanstvenom i nastavnom zvanju. Ova druga formulacija, smatram, dobra je zato što su brojni lektori izabrani i u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Time se priznaje njihov znanstveni rad, a lektore koji nisu izabrani u znanstveno zvanje motivira da doktoriraju i intenzivnije se bave znanstvenim radom. Na taj način zadržava se tradicija kolegija kojima su lektori nositelji, ali se i motivira lektore na bavljenje znanstvenim radom i usavršavanje, a što je, vjerujem, u interesu razvoja sveučilišta i podizanja kvalitete studijskih programa. dr. sc. Darko Matovac Croaticum - Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se nisu mijenjali uvjeti nositeljstva kolegija.
81 Damir Matanović P R A V I L N I K Poštovani, neshvatljivo je da Ministarstvo ovaj Pravilnik u bitnom dijelu veže uz kolektivni ugovor. Pravilnik treba biti dokument koji će na duže vremena definirati pravila i smjernice rada visokih učilišta, a ne da bude vezan uz dokument koji proizlazi iz pregovora i dogovora nekolicine zaposlenika Ministarstva i nekolicine čelinika sindikata. Također, člankom 16. se određuje da ovaj Pravilnik u nekim slučajevima reakreditacije vrijedi retroaktivno. Jedan od temeljnih pravnih postulata suvremenih demokracija jeste da niti jedan zakonski akt ne vrijedi retroaktivno. Ministarstvo znanosti i obrazovanja bi to trebalo znati. Djelomično prihvaćen Ovim se prijedlogom izmjena ne uvodi primjena kolektivnog ugovora. Ne mijenjaju se uvjeti izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti već se minimalno dorađuje terminologija koja se koristi za iskazivanje nastavnog opterećenja i pokrivenosti nastave vlastitim kadrom (a koja je u važećem Pravilniku iskazana u norma satima, dok se sada predlaže da ona, uz zadržavanje istih uvjeta maksimalnog opterećenja i pokrivenosti, predlaže iskazati u ekvivalentu radnih sati u nastavi). Prihvaća se komentar o retroaktivnoj primjeni propisa.
82 Damir Jugo P R A V I L N I K Stav i sugestije Vijeća veleučilišta i visokih škola RH o prijedlogu teksta Pravilnika Vijeće podržava ažuriranje pojedinih podzakonskih akata koji reguliraju područje visokog obrazovanja, sve s ciljem kvalitetnije prilagodbe sustava okruženju i okolnostima te koristimo priliku skrenuti vam pozornost na moguće probleme koje bi primjena nekih od predloženih odredbi prouzročila za veleučilišta i visoke škole. Izdvajamo četiri problema koje sadrži postojeći prijedlog Pravilnika: 1. Obvezujuća primjena kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje na privatna visoka učilišta kao i na javna. 2. Neusklađenost Pravilnika (čl. 7.) s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju o nastavnicima koji mogu biti nositelji kolegija. 3. Mogućnost pogrešne interpretacije kod korištenja pojma „u odgovarajućem području i polju“ kod definiranja potrebnog broja stalno zaposlenih nastavnika. 4. Predviđena retroaktivna primjena Pravilnika (čl. 16.) koja je u koliziji s čl. 90. Ustava Republike Hrvatske. Imajući u vidu gore navedene probleme, u nastavku izdvajamo sažetke zaključaka i prijedloge alternativnih formulacija navedenih odredbi Vijeća veleučilišta i visokih škola. I Prva sugestija odnosi se na odredbe Pravilnika koje izrijekom pozivaju na obvezujuću primjenu važećeg kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje jednako na javna i na privatna visoka učilišta. U više su navrata predstavnici pojedinih privatnih visokih učilišta u dijalogu s Ministarstvom upozoravali na diskriminirajući karakter takve moguće prakse i predlagali drugačija rješenja po pitanju normiranja rada na privatnim visokim učilištima koje ovakva odredba stavlja u nepovoljan položaj u sustavu visokog obrazovanja. Vijeće podržava uređenje načina normiranja maksimalnog opterećenja nastavnog osoblja, ali smatra pravno neodrživim da se Pravilnik izravno poziva na kolektivni ugovor kao dokument čije je trajanje vremenski ograničeno, do čijih promjena može doći znatno češće nego što su se dosad mijenjale odredbe ovog Pravilnika i koji, primjerice, u pojedinim razdobljima od čak pet godina (2014. – 2019.) uopće nije postojao, odnosno, bio na snazi. Vijeće smatra diskriminirajućim uvođenje prakse da se Pravilnikom propisuje primjena odredbi važećeg kolektivnog ugovora na javna visoka učilišta jednako kao i na privatna visoka učilišta, koja nisu sudjelovala u pregovaranju oko njegova sadržaja te nisu njegovi potpisnici. U čl. 1. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje jasno je navedeno kako ugovor zaključuju Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja u ime svojih članova, dok je u čl. 2. propisano kako se isti primjenjuje u svim javnim ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj kojima se sredstva za rad osiguravaju iz državnog proračuna, zatim u javnim institutima, javnim visokim učilištima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19), u članku 194. propisuje da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovima udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Koristimo priliku istaknuti kako članak 203. Zakona o radu dopušta mogućnost proširene primjene kolektivnih ugovora na sve poslodavce u određenoj grani djelatnosti, bez obzira jesu li poslodavci potpisali kolektivni ugovor, međutim, ne donošenjem podzakonskog akta - odnosno Pravilnika, već isključivo Odlukom ministra nadležnog za pitanja rada, i to na prijedlog svih stranaka potpisnica kolektivnog ugovora, uz ostvarivanje uvjeta koji se odnosi na postojanje javnog interesa i ako su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika. Nadalje, u normativnom dijelu, kolektivni ugovor uređuje pitanja iz radnog odnosa ili ona koja su u vezi s radnim odnosom. Čl. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 105/04, 174/04, 02/07 – Odluka USRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 O, R USRH, 60/15 OUSRH i 131/17) propisano je kako se na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti, ako Zakonom nije drugačije određeno, primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19), dok je čl. 11. Zakona o ustanovama propisano kako se na radnopravni status zaposlenika primjenjuju opći propisi o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. Stoga privatna visoka učilišta, kao poslodavci, sklapaju ugovore o radu sa svojim radnicima, primjenjujući odredbe Zakona o radu. Napominjemo kako je Vijeće potpuno svjesno potrebe uređivanja načina normiranja i maksimalnog opterećenja nastavnika na svim visokim učilištima u svrhu provedbe akreditacijskih postupaka, međutim, predlažemo da se razmotri korekcija ovih odredbi na način da se u dijelove Pravilnika ili izravno unese maksimalno nastavno opterećenje, odnosno, da se uvrsti odredba kako (privatna) visoka učilišta mogu s nastavnicima ugovoriti i drugačiju (veću) satnicu od one propisane važećim kolektivnim ugovorom, jer je i razina primanja i drugih pogodnosti različita u privatnim i javnim ustanovama. Konačno, Vijeće smatra kako privatna visoka učilišta ne bi smjela biti zakinuta na način da uopće nemaju priliku sudjelovati u postupku definiranja i normiranja rada svojih zaposlenika, posebno uzevši u obzir odredbe gore navedenih zakona. II. Druga sugestija odnosi se na čl. 7. predloženog Pravilnika, odnosno, odredbu kako „Nositelji kolegija na preddiplomskom stručnom studijskom programu te specijalističkom diplomskim stručnom studijskom programu mogu biti isključivo zaposlenici u odgovarajućim nastavnim zvanjima“. Vijeće smatra kako bi kod reguliranja nositeljstva kolegija na preddiplomskom stručnom studiju i specijalističkom diplomskom stručnom studiju trebalo zadržati mogućnost da to budu i nastavnici u odgovarajućim znanstveno-nastavnim ili umjetničko-nastavnim zvanjima, kao što tu mogućnost Pravilnik dopuštana na stručnim studijima koje izvode sveučilišta. Također ukazujemo na činjenicu da navedena odredba nije usklađena s odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ 45/09), konkretnije njegovim čl. 20., st. 2., toč. 3. Osim toga, koristimo priliku skrenuti vam pozornost kako ovakva formulacija navedenog članka Pravilnika, kao i ostalih članaka koji definiraju nositeljstvo kolegija kroz navedeni Pravilnik, stvaraju zabunu i otvaraju mogućnost pogrešne interpretacije iz koje bi proizlazilo da nositelji kolegija mogu biti isključivo nastavnici zaposleni na visokom učilištu (na temelju ugovora o radu), a ne i vanjski suradnici izabrani u odgovarajuća naslovna zvanja, što bi bilo u suprotnosti s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17). Stoga predlažemo da se ovaj članak izmijeni na način da se riječ „zaposlenici“ zamijeni riječju „nastavnici“ te da se iza pojma „nastavnim zvanjima“ doda tekst „te u odgovarajućim znanstveno-nastavnim i umjetničko-nastavnim zvanjima“. III. Treća sugestija odnosi se na članke 4. i 7. predloženog Pravilnika odnosno dodavanje teksta „u odgovarajućem području i polju“ kod određivanja broja potrebnih stalno zaposlenih nastavnika za provođenje akreditacijskih postupaka. Vijeće podržava precizno određivanje područja i polja kao uvjeta za nositeljstvo pojedinog kolegija u sklopu studijskog programa, što je i uvršteno u prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika. Međutim, smatramo kako korištenje iste formulacije pri definiranju potrebnog broja stalno zaposlenih nastavnika za svaki studijski program nije dovoljno precizno i otvara prostor različitim interpretacijama koje bi za posljedicu imale neujednačenu praksu u akreditacijskim postupcima i pravnu nesigurnost. Naime, iz predložene formulacije proizlazi kako navedeni broj stalno zaposlenih nastavnika nužno mora imati proveden izbor u zvanje u identičnom području i polju u kojem se nalazi studij koji je predmet akreditacije. Vjerujemo kako ste svjesni da bi takva interpretacija koju implicira ovako sročena odredba izuzetno negativno utjecala na multidisciplinarnost stalno zaposlenih nastavnika na visokim učilištima i u nepovoljan položaj postavila pojedine zaposlene nastavnike, kao što su nastavnici stranih jezika ili kolegija poput matematike, čije se područje i polje izbora gotovo nikad ne poklapa s područjem i poljem u kojem se izvode studijski programi na kojima izvode nastavu. Stoga predlažemo da se ova formulacija izmijeni i da glasi „u odgovarajućim područjima i poljima sukladno strukturi kolegija koje sadržava studijski program koji izvodi visoko učilište“. Na ovaj bi se način izbjegle pogrešne interpretacije te bi se osigurala mogućnost ravnomjernog zapošljavanja nastavnika za kolegije koje sadrži pojedini studij. IV. Konačno, četvrta i posljednja sugestija odnosi se na članak 16. predloženog Pravilnika koji određuje njegovu primjenu, odnosno, odredbu koja propisuje sljedeće: „Akreditacijski postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a u kojima nisu donesene konačne akreditacijske preporuke Agencije, dovršiti će se prema uvjetima propisanim ovim Pravilnikom”. Vijeće smatra kako dio odredbi u predloženim izmjenama Pravilnika nije moguće retroaktivno primijeniti te bi pokušaj primjene takve prakse proizveo pravnu nesigurnost i stavio u izuzetno nepovoljan položaj dio visokih učilišta koja se nalaze usred akreditacijskog postupka. Primjerice, ovako sročena odredba podrazumijevala bi procjenjivanje visokog učilišta koje je akreditacijski postupak započelo početkom godine 2019. te kao referentnu akademsku godinu za izračun norma sati nastavnika izabralo ak. god. 2017./2018. prema odredbama trenutno važećeg kolektivnog ugovora koji tijekom referentne akademske godine uopće nije bio na snazi, pa ga se navedeno visoko učilište uopće nije bilo dužno pridržavati, budući da taj akt tada nije postojao. Također, reakreditacija visokog učilišta kao jedna od vrsta akreditacijskog postupka započinje donošenjem Plana reakreditacije, a završava donošenjem odgovarajućeg akta od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, a ne akreditacijskom preporukom, što predloženu odredbu izmjena Pravilnika čini neprimjenjivom. Također napominjemo kako je odredba o retroaktivnosti, odnosno, primjeni Pravilnika na akreditacijske postupke započete prije stupanja na snagu predloženih izmjena Pravilnika, suprotna čl. 90. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano kako zakoni i drugi propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Predlažemo da se formulacija ovoga članka izmijeni na način da se uvjeti propisani ovim Pravilnikom primjenjuju na ona visoka učilišta koja u trenutku njegova donošenja nisu bila obuhvaćena važećim Planom reakreditacije Agencije za znanost i visoko obrazovanje. U ime Vijeća veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske Predsjednik doc. dr. sc. Damir Jugo, prof. v. š. Djelomično prihvaćen Stav i sugestije Vijeća veleučilišta i visokih škola RH o prijedlogu teksta Pravilnika o izmjenama i dopunama izdvajaju četiri problema . Prvi se komentar odnosi na obvezujuću primjenu kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje na privatna visoka učilišta. Komentar nije utemeljen jer se važećim Pravilnikom (kao i ovim predloženim izmjenama) propisuju dva uvjeta koja vrijede podjednako za sva visoka učilišta (opterećenje nastavnika nastavom i pokrivenost nastave vlastitim kadrom) a koji se koriste načinom mjerenja nastave kakav je propisan kolektivnim ugovorom te uvriježen u radu akreditacijskih tijela (mjerenje nastavnih sadržaja i opterećenja nastavnika u norma satima u MOZVAGu, primjerice). Uvjeti se u smislu graničnih vrijednosti nisu mijenjali. Predlaže se mijenjati samo terminologija mjerenja opterećenja dok sami maksimalni sati provedeni u nastavi kao i pokrivenost ostaju isti. Drugi komentar o neusklađenost Pravilnika (čl. 7.) s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju o nastavnicima koji mogu biti nositelji kolegija također je neosnovan jer se uvjeti u tom pogledu ne predlažu mijenjati ovim prijedlogom. Naime, važeći Pravilnik od ranije je usklađen s odredbama Zakona u ovom pogledu te je u primjeni u postupcima vanjskog vrednovanja od 2010. g. a ovim se prijedlogom izmjena predlaže samo dodati da izbor u zvanje mora biti u primjerenom i odgovarajućem području i polju i to za kolegij/nastavni sadržaj kojeg nosi. Komentar na mogućnost pogrešne interpretacije kod korištenja pojma „u odgovarajućem području i polju“ kod definiranja potrebnog broja stalno zaposlenih nastavnika nije osnovan jer se pod pojmom "odgovarajući" ne smatra da nastavnici moraju imati izbor u područjima i poljima identičnima programu. Komentar o retroaktivnoj primjeni Pravilnika (čl. 16.) koja bi bila u koliziji s čl. 90. Ustava Republike Hrvatske prihvaća se. Prihvaća se i prijedlog da se u Nacrtu odredbi izravno unesu vrijednosti ograničenja nastavnog opterećenja i pokrivenosti, umjesto odredbi koje insinuiraju primjenu kolektivnog ugovora.
83 Daliborka Sarić P R A V I L N I K, Članak 4. Oduzimanje nositeljstva lektorima i višim lektorima djeluje kao neozbiljna zabuna s rezultatom diskriminacije dijela sveučilišnih nastavnika. U nekim se komentarima isticala važnost jezičnih vježbi na filološkim studijima, s naglaskom na "vježbe". Pojasnila bih ipak nekoliko stvari. 1. Za održavanje jezičnih "vježbi" itekako je potrebno imati ozbiljna teorijska znanja, u prvom redu iz područja lingvistike, s obzirom da se u lektorskoj nastavi nužno i konstantno bavimo opisom jezika na svim razinama, a taj opis mora biti znanstven. 2. Lektori ne drže samo jezične "vježbe" već i seminare i predavanja. Osobno sam prije 15 godina primljena na Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu ZATO da bih bila i nositelj i izvođač različitih jezičnih kolegija (koji se izvode u formi predavanja, seminara i vježbi). Neopravdano je i diskriminatorno oduzimati nositeljstvo nekome tko je u svom dosadašnjem stažu samostalno osmislio nekoliko jezičnih kolegija, samostalno za njih izrađivao nastavne materijale praktički od nule te svoj "status" nositelja opravdao i doktoratom, objavljivanjem radova, stjecanjem stupnja znanstvenog suradnika, kao i stručnim usavršavanjima u inozemstvu. dr. sc. Daliborka Sarić, v.lekt. Odsjek za romanistiku Katedra za portugalski jezik i književnost Filozofski fakultet u Zagrebu Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.
84 Biljana Kuhar P R A V I L N I K, Članak 17. Pravilnik je na ovaj način jasniji. Prihvaćen -
85 Biblijski iinstitut P R A V I L N I K, Članak 7. U Članku 7. Uvjeti za izdavanje suglasnosti za osnivanje visoke škole i veleučilišta kao jedan od uvjeta za osnivanje visoke škole jest „ugovor s već postojećim visokim učilištem o zajedničkom izvođenju studijskog programa koji ima dopusnicu“ (stavak 1. točka 2). Međutim, što ako postojeće visoko učilište koje ima dopusnicu ne želi sklopiti ugovor s visokom školom koja je u osnivanju? Sličan problem postoji u dokumentu Mreža visokih učilišta i studijskih programa u Republici Hrvatskoj gdje se u dijelu 3.1 kao pod kriterijem „IX. Usporedivost s postojećim studijskim programima“ navodi kako se „Jače treba stimulirati studijske programe koji još ne postoje u regiji, a posebno one koji ne postoje u Republici Hrvatskoj.“ I opet, kako je moguće zadovoljiti uvjet o sklapanju ugovora s već postojećim visokim učilištem o zajedničkom izvođenju studijskog programa koji ima dopusnicu, ukoliko niti jedna visoka škola u RH nema dopusnicu za izvođenje dotičnog programa? MZO bi trebao uzeti u obzir ovu problematiku i stoga predlažem da se u ovim izmjenama iznađu odgovarajuća rješenja i procedure. Za slučaj naveden u dokumentu Mreža, rješenje jest da „mentorska škola“ bude škola koja se nalazi izvan RH. Isto rješenje moguće je i u slučaju da visoka škola u RH koja ima dopusnicu za izvođenje programa ne želi sklopiti ugovor s visokom školom u osnivanju. Nije prihvaćen Odredbe o osnivanju nisu se mijenjale ovim prijedlogom izmjena pravilnika.
86 Antonela Marić P R A V I L N I K, Članak 4. Prijedlog da nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program budu isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim (ovdje: ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima) ne uzima u obzir specifične ciljeve i ishode učenja za jezične/lektorske vježbe filoloških studijskih programa, odnosno praktikume i sl. oblike nastave. Kod jezičnih vježbi, npr. naglasak se stavlja na razvijanje jezičnih (govornih, slušnih, komunikacijskih) vještina s jasnim ciljevima i ishodima učenja, nastava im je organizirana kroz vježbe, te je zahtjev da nositelji ovih kolegija na sveučilišnim preddiplomskim, diplomskim i integriranim studijima budu u znanstveno-nastavnim zvanjima neopravdan, posebno uzimajući u obzir dugogodišnju pozitivnu praksu i oblike izvođenja nastave na ovim studijskim programima. Prijedlaže se urediti stavak, kako slijedi: »Nositelji kolegija za preddiplomski sveučilišni, diplomski sveučilišni, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski program mogu biti zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/i umjetničko-nastavnim zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima. Iznimno, uvažavajući specifične programe filoloških studija, nositelji mogu biti i u nastavnom zvanju. Nositelji kolegija za preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici izabrani u nastavnima zvanjima u odgovarajućim područjima i poljima.« Nadalje, Pravilnik bi trebao uzeti u obzir interdisciplinarnost, odnosno dvopredmetni karakter sveučilišnih studijskih programa te preciznije odrediti broj nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima na svakom od programa, odnosno precizno definirati ukupan broj nastavnika koji se biraju u odgovarajućem području i polju na tim programima. S obzirom na aktualne probleme s odobravanjem koeficijenata, kako onih potrebnih za otvaranje novih radnih mjesta, tako i onih namijenjenih napredovanjima u zvanjima te vrlo izvjestan nastavak takvih otežanih okolnosti (s obzirom na projekciju gospodarske situacije), držimo neopravdanim i preambicioznim očekivanje ispunjavanja uvjeta od devet znanstveno-nastavnih zvanja za jednopredmetni sveučilišni studijski program. Na kraju se ukazuje na kontekst u kojem se donosi novi propis te se ističe činjenica da aktualni trenutak krize uzrokovane COVID 19 nedvojbeno negativno utječe na sveobuhvatniji doprinos ovome e-savjetovanju. izv. prof. dr. sc. Antonela Marić, Filozofski fakultet u Splitu Nije prihvaćen Ovim prijedlogom izmjena nisu se mijenjali uvjeti za nositeljstvo kolegija, niti su se mijenjali uvjeti potrebnog broja zaposlenih, a interdisciplinarnost nije onemogućena. Dapače, dodavanjem riječi "u odgovarajućim područjima i poljima" kod definiranja kompetencija nastavnika upravo se izbjegava nepoželjno i neprimjereno tumačenje da nastavnici moraju imati izbor u zvanja u istom području i polju u kojem je upisan i studijski program.
87 Ana Jakopec P R A V I L N I K, Članak 4. Odredbe Pravilnika (iz 2010. godine) pa i Prijedloga izmjena i dopuna Pravilnika nisu usklađene sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kada je riječ o nositeljima kolegija za sveučilišne studijske programe, izabranima u nastavna zvanja (lektori, viši lektori, ali i predavači te viši predavači). Naime, navedeni Zakon u članku 98. stavku 2. propisuje: "Na sveučilištu, fakultetu i umjetničkoj akademiji izbor u nastavna zvanja obavlja se prema njihovom statutu u slučaju ako izvode stručni studij za potrebe toga studija, kao i ako je riječ o predmetu koji ne zahtijeva znanstveni pristup, ili na umjetničkoj akademiji za potrebe korepeticije i druge suradnje u obrazovnom procesu. Isključivo za potrebe sveučilišnog studija jezika i književnosti nastavnici se biraju u nastavna zvanja lektora i višeg lektora." Ovakva odredba onemogućuje da nositelji obaveznih predmeta preddiplomskih sveučilišnih studijskih programa poput Tjelesne i zdravstvene kulture, ali i Engleskog/Njemačkog jezika za društvene i humanističke znanosti budu (viši) predavači. Nadalje, ista odredba onemogućuje da u sveučilišnim studijima jezika i književnosti nositelji kolegija budu i osobe u nastavnom zvanju lektora i višeg lektora. Budući da je ovaj propust učinjen još 2010. godine, a da su u svim sveučilišnim studijima jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj lektori i viši lektori nositelji predmeta, te predavači i viši predavači nositelji predmeta koji ne zahtijevaju znanstveni pristup, predlažemo da se u ove izmjene i dopune Pravilnika uvrste odredbe koje navedeno i uvažavaju. Naime, čak i važeći Kolektivni ugovor, čije se odredbe predlažu uvesti u izmjene i dopune ovoga Pravilnika, u člancima 61. i 65. u obveze nastavnika u nastavnim zvanjima uvrštava izvođenje predavanja (koja smiju izvoditi samo nositelji predmeta), seminara i vježbi na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Dodatno, unutar članka 4. za nastavničke smjerove diplomskih sveučilišnih studija, sporna je i odredba da nastavnici moraju biti izabrani u znanstveno-nastavnom zvanju u području i polju studijskog programa. Naime, dio nastavničkog smjera studijskog programa vezan je uz užu struku, a značajan dio uz nastavničke kompetencije. Primjerice, na diplomskom sveučilišnom studiju Povijest (područje Humanističkih znanosti, polje povijest) obvezni su i predmeti Psihologija odgoja i obrazovanja, Didaktika te Pedagogija koji su nužni za stjecanje nastavničkih kompetencija, a nositelji tih predmeta - nastavnici izabrani u znanstveno-nastavno zvanje - nisu izabrani u područje Humanističkih znanosti, niti u polje povijesti (već primjerice u znanstveno područje Društvenih znanosti, znanstveno polje psihologije). Filozofski fakultet Osijek, doc. dr. sc. Ana Jakopec, prodekanica za studijske programe i cjeloživotno učenje Nije prihvaćen Prijedlogom se nisu mijenjali uvjeti za nositeljstvo kolegija.
88 Ana Jakopec P R A V I L N I K, Članak 1. Predložene izmjene i dopune Pravilnika navedene u člancima 1., 4., 8. i 9., uvode Kolektivni ugovor i odredbe istog kao uvjete za izvođenje studijskih programa i reakreditaciju visokih učilišta. Kolektivni je ugovor dokument, odnosno ugovor ograničenog trajanja te podložan promjenama, koje neće uvijek biti u skladu s dinamikom izmjena i dopuna studijskih programa u opsegu većem od 20%. U ovom slučaju, netom izmijenjeni i dopunjeni studijski programi u većem opsegu, uslijed izmjene Kolektivnog ugovora ponovno će zahtijevati proceduru većih izmjena, koja neminovno traje barem godinu i pol dana. Za visoko učilište koje izvodi 30 studijskih programa, ovakve će procedure biti neizvedivo realizirati. U ime Filozofskoga fakulteta Osijek, doc. dr. sc. Ana Jakopec, prodekanica za studijske programe i cjeloživotno učenje Prihvaćen Kolektivni ugovor i njegova primjena nisu predmet ovog prijedloga. Uvjeti maksimalnog opterećenja nastavnika dio su akreditacijskih postupaka, pa tako i osnivanja sveučilišta, od donošenja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i važećeg Pravilnika, odnosno od 2010. g. Odredbe koje se kometiraju, one o osnivanju sveučilišta, nisu mijenjane u smislu uvjeta koji se moraju ispuniti već se terminološki uređuju, s obzirom da usklađenost s dokumentom mreže visokih učilišta podrazumijeva da predloženi nastavnici nisu opterećeni nastavom više od dozvoljenog tada važećim kolektivnim ugovorom mjereno u norma satima te da programi koje novoosnovano sveučilište pokreće imaju pokrivenost vlastitim kadrom veću od polovice norma sati programa. Ovom se odredbom ne predlaže mijenjati uvjete osnivanja sveučilišta niti izvođenja programa pa tako ni izmjena programa.
89 Ana Bakašun P R A V I L N I K, Članak 4. Komentar na prijedlog izmjena i dopuna u Članku 4., Stavak 6.: na fakultetima u Hrvatskoj koji u svojem sastavu imaju filološke odsjeke (na primjer, Odsjek za hrvatski / engleski / talijanski / njemački / španjolski, itd. / jezik i književnost) rade nastavnici u nastavnim zvanjima 'lektor' i 'viši lektor' koji održavaju nastavu iz temeljnih predmeta na filološkim studijima (uglavnom na svim godinama i preddiplomskog i diplomskog studija) koji se mogu svrstati pod zajednički naziv 'Jezične vježbe'. (Na različitim fakultetima postoje različiti nazivi, npr. negdje to jesu 'Jezične vježbe', negdje drugdje su ti predmeti pod zajedničkim nazivom 'Komunikacijske vještine', na višim razinama studijskog programa postoje predmeti kao što su 'Retorika govora i pisma', 'Komunikacijske vještine u nastavničkoj praksi', 'Vještine poslovne komunikacije' i slično.) Sadržaji svih tih predmeta su usmjereni na stjecanje visoke razine jezičnih kompetencija u govoru i pismu, u slušanju i čitanju, prilagođeni različitim komunikacijskim ciljevima. Nastavnici u nastavnim zvanjima 'lektor' i 'viši lektor' su specijalizirani upravo za to praktično područje nastave na filološkim studijima. Mnogi među njima imaju i doktorate znanosti i objavljuju ne samo stručne, već i znanstvene radove, a svrstani su u nastavna zvanja zbog toga što se tradicionalno njihovi predmeti izvode kao 'vježbe', a ne kao 'predavanja'. Stoga, da bi se na filološkim odsjecima u Hrvatskoj očuvala itekako potrebna radna mjesta i nastavna zvanja 'lektora' i 'viših lektora' potrebno je izmijeniti, to jest, ukinuti ISKLJUČIVOST za nositeljstvo kolegija na svim sveučilišnim razinama i u Stavak 6. unijeti sva nastavna zvanja koja sudjeluju u nastavi na sveučilišnoj razini. Nije prihvaćen Prijedlogom se ne predlaže mijenjati uvjete izvođenja studijskih programa niti obavljanja djelatnosti.