Izvješće o provedenom savjetovanju - Izmjene i dopune Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Rudarsko-geološko-naftni fakultet | 7., ENU-13: Obrazovanje u području energetske učinkovitosti | Prema Europskoj Komisiji, procjene životnog ciklusa (LCA) pružaju najbolji okvir za procjenu potencijalnih utjecaja proizvoda na okoliš (uključujući i klimatske promjene), što prepoznaje i prijedlog Strategije niskougljičnog razvoja RH (poglavlje 12.). Osim toga, LCA je od pomoći i kod tzv. zelene nabave te donošenja informiranih odluka o održivim obrascima poslovanja i ponašanja. Metoda je važna i za procjenu utjecaja inovativnih proizvoda i procesa te razumijevanje ekodizajna, što će biti izuzetno važno za inovativne zelene tehnologije. Za provedbu koncepta „životnog ciklusa proizvoda i usluga“ potrebno je smanjiti raskorak po pitanju ljudskih resursa i edukacije na čemu RGN potiče razvoj tzv. LCA seminara u području gospodarenja mineralnim sirovinama. Stoga predlažemo da se u poglavlje ENU-13, pod Obrazovanje u području energetske učinkovitosti doda "Osposobljavanje za provedbu LCA analiza". Pod Aktivnosti predlažemo da se doda treća točka "Predviđa se provedba edukacijskih aktivnosti za provedbu analiza životnog ciklusa proizvoda i usluga (LCA)". | Prihvaćen | Izmjene su unesene u tekst kako je predloženo. |
| 2 | LJEČILIŠTE VELI LOŠINJ | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Poštovani, unaprijed se ispričavam ako sam propustila uočiti mjere koje se odnose na inicijativu SMART ISLANDS odnosno na sve aktivnosti koje doprinose energetski neovisnim otocima. Smatram opravdanim u popis mjera uključiti i integriranu mjeru (gotovo horizontalnu) koja za cilj ima osiguranje energetske neovisnosti otoka koji za to iskažu interes. | Prihvaćen | Ne zahtjeva intervenciju u predloženi tekst. Pametni otoci nisu izrijekom navedeni, ali sve mjere su primjenjive i ovisno o otočkim strategijama i potencijalu biti će implementirane. |
| 3 | Udruga Tatavaka | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Podržavamo stajalište dr.sc. Biliškova koji činjenicu da Integrirani energetski i klimatski plan za dano razdoblje tek na deklarativnoj razini sadrži pojmove kao što su dekarbonizacija i slično kvalificira kao potpuno poražavajuću. Živimo u dobu kad klimatske promjene imaju sve veći utjecaj na sve aspekte funkcioniranja društva. Znanstveno utemeljene projekcije jasno pokazuju da će se ti opasni trendovi samo zaoštravati i očekivali bismo da se ovaj plan gradi na temelju tog seta činjenica. No, izabran je pristup koji kao da potpuno ignorira nepobitnu i znanstveno utemeljenu činjenicu klimatskih promjena. Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Podsjećamo da je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Duboko je zabrinjavajuće oglušivanje javnih institucija čiji je rad financiran novcem poreznih obveznika na drastične proporcije klimatske krize i znakove vremena u kojem živimo. Ovakvi potezi stavljaju na kocku dobrobit i budućih generacija i nas koji smo trenutno tu, a u desetljećima koja dolaze ćemo morati živjeti s posljedicama vašeg (ne)djelovanja. Zapitajte se što ćete reći svojoj djeci kada vas budu pitali gdje ste bili i što radili u godinama nakon potpisivanja Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. | Nije prihvaćen | Integrirani nacionalni energetsko klimatski plan (dalje u tekstu NECP) je upravo obvezni plan aktivnosti energetskog sektora u period 2021-2030., koji je podloga i za propisivanje zakonodavneih obveza tako da se ne radi o deklarativnom aktu, te je nastao promišljajući sve prijetnje i prilike u kojima se treba provesti energetska tranzicija |
| 4 | Udruga Tatavaka | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Poštovani, snažno podržavamo stajalište Zelene akcije i građana koji su poslali svoje komentare i koji trenutni rok od četiri radna dana za savjetovanje o o ovako bitnom strateškom dokumentu smatraju krajnje neprimjerenim, a cijeli proces netransparentnim. Ovaj bi dokument trebao biti glavna os i vodilja nacionalne klimatske politike te je izravni produkt Pariškog klimatskog sporazuma. Ovime se nastavlja netransparentan proces jer je i 2018. godine javno savjetovanje oko prvog nacrta Plana trajalo samo četiri radna dana, između Božića i Nove godine. Na taj način Vlada RH onemogućava javnost, udruge, privatni sektor te razne institucije da kvalitetno svojim komentarima pridonesu poboljšanju ovog važnog dokumenta. Zakon o zaštiti okoliša propisuje minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima u kojima je ono propisano. To se pravilo odnosi i na sudjelovanje javnosti u vezi sa strategijama, planovima i programima koji se odnose na okoliš, a što uključuje i postupke izrade njihovih izmjena i dopuna. Nesporno je kako je ovdje u pitanju dokument koji će imati značajan utjecaj na okoliš i klimu zbog zvojih mjera te za koji interes javnosti postoji i od ranije. Također, i prema Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, bilo je potrebno organizirati široku javnu raspravu, a ne samo kratko internetsko savjetovanje. | Nije prihvaćen | Radi se o izmjenama i dopunama NECP-a koje sadrže korekcije upravo u cilju poboljšanja plana na način da se sukladno Komunikaciji Europske Komisije od 14. listopada 2020., njihove primjedbe unesu u tekst. Naime osnovni dokument je prošao sve navedene elemente u period od 2018. kada je započela njegova izrada, pa do donošenja u prosincu 2019. Kako tada nisu određeni pokazatelji bili dostupni i kako se očekivalo da će na isti EK dati očitovanje, razumljivo je i da je dokument doživio ovo usklađivanje u roku u kojem je to bilo moguće napraviti obzirom da je zbog COVID-19 pandemije i EK je dostavila službeno mišljenje sa zakašnjenjem. |
| 5 | Grupa za energetsko planiranje, Katedra za energetska postrojenja i energetiku, Zavod za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Poštovani, Smatramo kako dani rok za komentiranje ovako bitnog dokumenta nije dovoljan za provođenje kvalitetnog i cjelovitog javnog savjetovanja. U nastavku donosimo nekoliko komentara koje smatramo ključnima. Ugljen Mnoge zemlje EU ne upotrebljavaju ugljen od 2020, a ostale su većinom odredile službeno zatvaranje zadnjih elektrana na ugljen. Hrvatska je jedna od samo četiri zemlje EU-a koje službeno ne razmatraju gašenje elektrana na ugljen: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020DC0564&from=EN. Smatramo kako je potrebno gašenje Plomina II do 2028 (30 godina rada). Industriji ponuditi subvenciju za zamjenu ložišta i gorionika. Vratiti porez na SOx, NOx i CO2 za industriju na emisije, takve da ugljen učini nekompetitivnim. Prirodni plin Prema dokumentu prirodni plin ima veliku ulogu u sljedećem desetljeću. Za vrijeme energetske tranzicije, prirodni plin je potrebno koristiti samo u visokotemperaturnim procesima ili u proizvodnji električne energije u kogeneracijama. Otpadna toplina iz plinskih kogeneracija se treba koristiti za grijanje koristeći centralizirane toplinske sustave (CTS). Korištenje prirodnog plina za grijanje u gustim urbanim sredinama treba izbjegavati i koristiti CTS. Potrebno je zaustaviti plinofikaciju. Predlažemo zabranu i zamjenu fasadnih bojlera do 2025. Gusto naseljene gradske četvrti subvencionirano prebaciti na CTS do 2035. U slabije naseljenim područjima subvencionirati prelazak na dizalice topline i solarne kolektore za toplu vodu do 2035. Do 2030 svesti potrošnju plina na nivo vlastite proizvodnje, uglavnom za potrebe industrije i kogeneracija. Transport Predlažemo ukidanje subvencija za dizel, tj. trošarine na pogonska goriva (dizel, benzin, UNP, SPP) računati prema CO2 emisijama. Zabrana registracije EUR 4 i starijih vozila što prije moguće. Zabrana registracije novih i starih uvezenih vozila koji emitiraju u realnom ciklusu više od dozvoljenog prema standardu što je prije moguće. Zabrana ulaska starijih dizela vozila u gradske četvrti gdje su emisije čestica i/ili NOx više od dozvoljenih, kao što su gradske povijesne jezgre i središta grada. Stvaranje nisko-emisijskih zona u gradovima. Zabrana prodaje novih vozila na motor s unutrašnjih izgaranjem najkasnije 2030, a po mogućnosti 2025. Predlažemo obavezu kupnje električnih autobusa za gradsku vožnju, električnih dostavnih vozila, te svih javnih vozila koji se koriste za gradsku vožnju, odnosno za sve potrebe za koje su električna vozila jeftinija na period od 5 godina. Postavljanja punjača na 10% novih parkirališnih mjesta do 2020, 20% do 2025, i 50% do 2030 je nužno za uspješnu elektrifikaciju transporta. Predlažemo obavezu da se na svim benzinskim pumpama na državnim cestama postave brzi punjači do 2025. Oslobađanje električnih vozila carina, poreza, plaćanja cestarina, parkinga, električne energije, dok im broj ne dostigne 10% ukupnog broja vozila u Hrvatskoj. Izgubljene prihode nadoknaditi povećanjem naknada na vozila na fosilna goriva. Nakon što udio vozila pređe 10% onda krenuti u djelomično opterećenje električnih vozila, ali tako da im udio u tržištu nastavi rasti. Balansirati naknade tako da državni prihod ne bude oštećen, a da udio električnih vozila rapidno raste. Biomasa Hrvatska ima dosta biomase i treba ju koristiti, ali svakako dati prednost proizvodnji hrane i drvne građe, a tek onda energetskoj upotrebi biomase. Gurati ju prema biotoplifikaciji zbog emisija čestica iz malih peći, te dalje prema kogeneraciji, zbog eksergetske iskoristivosti. | Nije prihvaćen | Radi se o izmjenama i dopunama NECP-a koje sadrže korekcije upravo u cilju poboljšanja plana na način da se sukladno Komunikaciji Europske Komisije od 14. listopada 2020., njihove primjedbe unesu u tekst. Naime osnovni dokument je prošao sve navedene elemente u period od 2018. kada je započela njegova izrada, pa do donošenja u prosincu 2019. Kako tada nisu određeni pokazatelji bili dostupni i kako se očekivalo da će na isti EK dati očitovanje, razumljivo je i da je dokument doživio ovo usklađivanje u roku u kojem je to bilo moguće napraviti obzirom da je zbog COVID-19 pandemije i EK je dostavila službeno mišljenje sa zakašnjnjem. Ugljen - RH će razvijati OIE, a ovisno o visinama naknada za CO2 jedina elektrana na ugljen u RH će se morati prilagođavati klimatskim politikama te će svakako biti nužna ulaganja u tehnologije hvatanja i pohranjivanja CO2. Prirodni plin - Komentar je na tragu zahtijeva energetske tranzicije i taj pristup je korišten prilikom projekcija posebice daljeg razvoja centralnih toplinskih sustava u gradovima i mjerama energetske učinkovitosti. Dinamika će ovisiti o resursima, a mjere u javnom sektoru će biti primjer dobre prakse. Promet - Hrvatska je usklađena sa svim europskim standardima, tako će i ovdje dinamika pratiti pozitivno zakonodavstvo, pri tome je upravo korekcija NECP a napravljena u dijelu prijevoza kako bi se ispunili ciljevi Direktive 2018/2001. Biomasa - NECP je vodio računa da se biomasa koristi na održiv način u energetskim transformacijama, bez natjecanja s proizvodnjom hrane, ali i vodeći računa da se zemljišta slabije kvalitete stave u funkciju za proizvodnju naprednih biogoriva. |
| 6 | Energia naturalis d.o.o. | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, 3. | Predlažemo da se izmjeni iznos očekivane snage geotermalnih elektrana do 2030. godine naveden u Tablici 2.6., na način da se isti poveća s 17 MW na minimalno 30 MW. Već sada u Republici Hrvatskoj postoje projekti kojima će se realizirati geotermalne elektrane ukupne snage do cca 20 MW te smo mišljenja kako bi se na očekivanu snaga geotermalnih elektrana do 2030.g. trebalo gledati optimističnije. Prilikom procjene očekivane snage geotermalnih elektrana u budućem razdoblju, svakako bi trebalo uzeti u obzir i procijenjeni potencijal moguće snage geotermalnih elektrana na našim područjima (cca 800 MW) te interes investitora u području geotermalnih elektrana, koji iz godine u godinu, u Republici Hrvatskoj, raste. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Ne postoji ograničenje, ciljevi po pojedinim OIE su indikativni, te se temelje na dinamici razvoja potencijala, za što je geotermalnoj trebao dulji rok. Kako se u međuvremenu u zakonodavnom smislu process dobivanja koncesija ubrzao za očekivati je realizaciju više geotermalnih elektrana od konzervativno planiranih. Prednost tih elektrana je stabilna proizvodnja električne i toplinske energije 24/7 bez obzira na vremenske uvjete i godišnja doba s naprednim (binarnim) tehnologijama nulte emisije CO2. |
| 7 | Dragutin Domitrović | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, 3. | Očekivana snaga geotermalnih elektrana do 2030. godine (ukupno 17 MW) navedena u Tablici 2.6. značajno je podcijenjena. Kvota za geotermalne elektrane instalirane snage veće od 500 kW definirana Uredbom o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija (NN 57/2020) je 20 MW. Ta se kvota odnosi na projekte koji se mogu javiti na natječaj za dodjelu tržišne premije u razdoblju od 2020. do 2022. godine te biti realizirani u razdoblju od 2023. do 2026. – stoga se predlaže da se u tablicu unese da će od 2026. godine snaga geotermalnih elektrana biti 30 MW, a ne 17 MW kako je navedeno. Nadalje, prema programima istraživanja koji su dostavljeni u Agenciju za ugljikovodike tijekom nedavnog natječaja za četiri istražna prostora geotermalne vode, te prema kojima je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dodijelilo rješenja o istraživanju geotermalnih voda, može se vrlo konzervativno procijeniti da će od 2027. u ukupnu snagu geotermalnih elektrana biti dodano barem još 3 MW, a od 2028. još 20 MW. Po godinama, dakle: -- do 2025. 10 MW, -- 2026. 30 MW. -- 2027. 33 MW. -- 2028. i dalje 53 MW. Naglašavam: ovdje se govori samo o dosad jasno definiranim projektima, a konzervativno procijenjeni potencijal moguće snage geotermalnih elektrana u Republici Hrvatskoj je prema raspoloživim podacima i veći od 800 MW pa nema razloga sumnjati da će se interes investitora nastaviti, a da uz postojanje kvalitetnih projekata Republika Hrvatska kroz HROTE neće nakon 2022. povećavati kvote za geotermalnu energiju i time postati lider razvoja europske geotermalne energetike. Doprinos geotermalne energije u grijanju i hlađenju (Tablica 2.4.) je također značajno podcijenjen. Znajući da su geotermalni resursi nižih temperatura (koji su pogodni za toplinarstvo, ali ne i za proizvodnju električne energije) još rašireniji i jednostavniji za privođenje eksploataciji od visokotemperaturnih resursa, čini se upitnim npr. da bi geotermalna energija u doprinosu grijanju i hlađenju nadmašila energiju Sunca tek 2028. godine, posebno kad se uzme u obzir kolike su površine solarnih kolektora potrebne za značajne efekte grijanja u zimskim mjesecima s kratkim danima i niskom osunčanošću. Predlaže se da doprinos geotermalne energije u grijanju i hlađenju bude barem udvostručen u odnosu na sadašnje brojke, i to od 2022. godine nadalje – čime se uzima u obzir vrijeme potrebno za projektiranje i izgradnju geotermalnih toplinskih sustava te organizaciju financiranja kroz razne EU (i ostale) programe. Naposlijetku, odbijanje ovih prijedloga bez jačih argumenata od pozivanja na rezultate modeliranja (koje je pri izradi Zelene knjige provedeno tijekom 2018. godine bez ozbiljnih konzultacija s gospodarstvenicima, a uostalom i u posve drugačijim uvjetima: prije nedavnih tektonskih promjena u razmatranju hitnosti europske energetske tranzicije i njezinog financiranja) može se smatrati neozbiljnim. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Ne postoji ograničenje, ciljevi po pojedinim OIE su indikativni, te se temelje na dinamici razvoja potencijala, za što je geotermalnoj trebao dulji rok. Kako se u međuvremenu u zakonodavnom smislu process dobivanja koncesija ubrzao za očekivati je realizaciju više geotermalnih elektrana od konzervativno planiranih. Prednost tih elektrana je stabilna proizvodnja električne i toplinske energije 24/7 bez obzira na vremenske uvjete i godišnja doba s naprednim (binarnim) tehnologijama nulte emisije CO2. |
| 8 | ZELENA AKCIJA | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Sudjelovanje javnosti: Zelena akcija je tražila od Vlade RH produljenje trajanja ovog javnog savjetovanja o nacionalnom energetskom i klimatskom planu na 30 dana. Trenutni rok od četiri radna dana je krajnje neprimjeren, a cijeli proces netransparentan. Ovaj bi dokument trebao biti glavna os i vodilja nacionalne klimatske politike te je izravni produkt Pariškog klimatskog sporazuma. Ovime se nastavlja netransparentan proces jer je i 2018. godine javno savjetovanje oko prvog nacrta Plana trajalo samo četiri radna dana, između Božića i Nove godine. Na taj način Vlada RH onemogućava javnost, udruge, privatni sektor te razne institucije da kvalitetno svojim komentarima pridonesu poboljšanju ovog važnog dokumenta. Zelena akcija također smatra kako je očigledna nezakonitost u samom postupku donošenja ovog Plana. Naime, Zakon o zaštiti okoliša propisuje minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima u kojima je ono propisano. To se pravilo odnosi i na sudjelovanje javnosti u vezi sa strategijama, planovima i programima koji se odnose na okoliš, a što uključuje i postupke izrade njihovih izmjena i dopuna. Nesporno je kako je ovdje u pitanju dokument koji će imati značajan utjecaj na okoliš i klimu zbog zvojih mjera te za koji interes javnosti postoji i od ranije. Također, i prema Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, bilo je potrebno organizirati široku javnu raspravu, a ne samo kratko internetsko savjetovanje. Generalni komentar: Integrirani nacionalni energetski i klimatski za period do 2030 plan mora integrirati ambiciozne mjere koje reflektiraju ozbiljnost klimatske krize, ali također uzimaju u obzir i niskougljične mjere oporavka od COVID krize. Ispod navedene zahtjeve potpisalo je više od 100 organizacija civilnog društva, privatnog sektora, energetskih agencija i predstavnika lokalne samouprave te oni moraju biti glavna os ovoga plana: Globalna gospodarska kriza prouzročena COVID-19 pandemijom predstavlja jedinstvenu priliku za novi početak i ublažavanje još veće, klimatske krize. Hrvatsko gospodarstvo može i mora iskoristiti ovu priliku te napraviti odmak od dosadašnjih neodrživih praksi. Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) poziva vlade svijeta da donesu hitne i odlučne mjere kojima će spriječiti porast globalne temperature iznad 1,5 stupnjeva. Kao korak u tom pravcu, donesen je Europski zeleni plan, a 27.svibnja 2020. Europska komisija je objavila i plan za oporavak koji postavlja temelj za revitalizaciju gospodarstva u skladu s načelima Zelenog plana. Idućih deset godina je ključno i predodredit će, kako hrvatsko pozicioniranje na EU i globalnoj sceni, tako i sveukupno stanje u društvu. To znači da je potrebno djelovati odmah, poštujući i, gdje je moguće, nadilazeći EU ciljeve, uvažavajući pritom znanstvene dokaze te potičući razvoj domaćeg gospodarstva, poljoprivrede, uz ostvarivanje uvjeta za zdravije i kvalitetnije življenje. Hrvatska može i mora iskoristiti ovu jedinstvenu priliku, kada se na EU razini oslobađaju i namjenjuju značajna sredstva za tranziciju u niskougljično i pravedno gospodarstvo te mora, sukladno tome, razviti i usvojiti adekvatnu stratešku i zakonodavnu podlogu, koja će omogućiti iskorištavanje sredstava te stvaranje nužnih preduvjeta da hrvatsko gospodarstvo bude konkurentno. Planom za oporavak i pratećim budžetom „EU sljedeće generacije“, sredstva koja će biti raspoloživa zemljama članicama za oporavak, nude mogućnost da istovremeno doprinose smanjenju druge svjetske krize-klimatske krize. Klimatska kriza, ukoliko joj se hitno i sustavno ne pristupi na razini svake pojedine države, dugoročno će dovesti do još drastičnijih posljedica za gospodarstvo i čovječanstvo od onih prouzročenih COVID-19 pandemijom. Zeleni oporavak stoga je jedini mogući put, koji uz doprinos rješavanju klimatske krize, omogućava stvaranje novih radnih mjesta, smanjenje troškova za zdravstvo te jamči brzi i učinkoviti iskorak u novu, niskougljičnu, sadašnjost bez nejednakosti s otpornim i konkurentnim gospodarstvom. Hrvatska je svojim brojnim strateškim dokumentima načelno iskazala opredjeljenje za niskougljični i zeleni razvoj u skladu sa zahtjevima EU, no konkretne mjere pokazuju nedostatak ambicije te političke odlučnosti u provedbi. Tako su strateški i zakonodavni dokumenti u nekim svojim segmentima u međusobno neusklađeni i u suprotnosti s pravcima razvoja EU. EU zakonodavstvo kroz Uredbu o upravljanju Energetskom unijom, diktira obvezu razvoja i usvajanja Dugoročne niskougljične strategije. S tim ciljem zahtijevamo: ● -Uskladiti sve klimatsko-energetske politike, počevši sa Integriranim nacionalnim klimatskim i energetskim planom i Strategijom niskougljičnog razvoja, s Europskim zelenim planom te, kroz dodatnu ambiciju, iskoristiti priliku za pozicioniranje na EU i globalnoj sceni, što podrazumijeva izradu plana smanjenja emisija stakleničkih plinova za 65% do 2030. te potpuno uklanjanje mjera, istraživanja i pravaca razvoja koji uključuju fosilna goriva. S tim u vezi uskladiti i sektorske strategije koje bi trebale proizlaziti iz razvojne strategije; ● -Obustaviti sva ulaganja u fosilnu industriju, istraživanje i infrastrukturu za iskorištavanje fosilnih goriva te subvencioniranjem fosilnih goriva, a time oslobođena sredstva iz proračuna preusmjeriti u poticanje energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, borbu protiv energetskog siromaštva i prateća istraživanja i razvoj; ● -Osigurati da obnova potresom pogođenih zgrada bude sveobuhvatna i niskougljična, u skladu s gotovo nultim energetskim standardom ili energetski najvišim tehnički mogućim standardom te napraviti plan za postupnu obnovu cijelog javnog (posebice obrazovnog i zdravstvenog) te stambenog fonda po istim načelima i uvjetima; ● -Poticati građane i zajednice građana te im omogućiti da budu aktivni sudionici u energetskoj tranziciji - izradom povoljnog zakonodavnog okvira i osiguravanjem adekvatne edukacijske, provedbene i financijske podrške, vodeći pritom računa o osiguravanju istih uvjeta za građane iz ugroženih skupina. Osigurati građanima mogućnost samoopskrbe, proizvodnje energije i udruživanja u zajednice proizvođača energije, vodeći računa ne samo o zakonodavnom okviru u području energetike, nego i o barijerama koje proizlaze iz drugih zakona; ● -Ulagati u održivi promet i poticati održivu mobilnost - izgradnju biciklističke infrastrukture te u promjenu modaliteta prijevoza – osiguravajući adekvatan i dostupan javni prijevoz, posebice u segmentu modernizacije infrastrukture željezničkog prometa. Ulagati u pomoćnu infrastrukturu za razvoj e-mobilnosti te poticati prelazak na e-mobilnost i alternativna goriva (u koje se ne ubraja plin); ● -Omogućiti ulaganja u zelena radna mjesta te poticati i promovirati razvoj zelene i održive industrije stvaranjem nužnih preduvjeta za povlačenje raspoloživih EU sredstava kroz hitnu prilagodbu i doradu nacionalnog zakonodavnog i strateškog okvira te time omogućiti učinkovit i dugotrajan oporavak od krize i ispunjenje uvjeta za kružno gospodarstvo. To podrazumijeva i stavljanje naglaska na klimatski aspekt u svim tematskim ciljevima prilikom programiranja sredstava iz europskih fondova za period 2021.-2027. godine, uz visoku razinu suradnje sa svim sektorima; ● -Poticati lokalnu i ekološku proizvodnju hrane kao niskougljičnu mjeru te mjeru prilagodbe na utjecaj već neizbježnih klimatskih promjena koje zajedno s COVID-19 krizom sa sobom nose nestabilnost opskrbe hranom te time djelujući u skladu sa strategijom „Od polja do stola“, održivo koristiti prirodna bogatstva Hrvatske i doprinositi zdravlju i blagostanju; ● -Omogućiti jedinicama regionalne i lokalne samouprave provedbu i ulaganje u mjere koje će osigurati adekvatnu prilagodbu na one klimatske promjene koje su sada već neizbježne, uključujući infrastrukturu, usluge i edukaciju građana, temeljene većinom na zelenim rješenjima te potičući ih pritom na okretanje niskougljičnom i bezugljičnom razvoju; Ispod donosimo detaljne komentare po sektorima: PROMET: Generalni komentar: Plan je u sektoru prometa nedovoljno ambiciozan. Do 2030. mjere koje se predviđaju Planom ostvaruju vrlo spore pomake, neadekvatne s obzirom na potrebe smanjenja emisija. Iako se u osvrtima do 2050. predviđaju relativno zadovoljavajući rezultati, oni zasigurno neće biti ostvareni uz ovako minimalne ciljeve do 2030. Nevjerojatno je da se do 2030. U cestovnom prometu predviđa udio samo 3,5% električnih i hibridnih vozila, te vozila s pogonom na vodik. Također, u zračnom, pomorskom i riječnom prometu mjere često nisu dovoljno konkretne, nego se puno toga odgađa na neke buduće akcijske planove. Slika 2.4. Indikativne putanje udjela OIE u prometu Komentar: Ovim izmjenama i dopunama je predviđen napredak u udjelu OIE u prometu dvostruko niži, nego u verziji NCEP-a iz prosinca 2019. Tj. sada se u periodu 2020. – 2030. predviđa porast od samo 4% (s 10% na 14%), a u dosadašnjoj verziji to je bilo 8% (s 5,2% na 12,2%). Pri tome nije jasno kako je projekcija za baznu 2020. godinu sada dvostruko viša, nego je bila u dokumentu prije godinu dana, pri čemu su najveće razlike za 1. Generaciju biogoriva te osobiti biogoriva iz otpadnog jestivog ulja. Kako je promet jedan od glavnih izvora emisija, nužno je osigurati značajniji porast udjela OIE u prometu do 2030. Također, slikom 2.4. previđa se kako će 2030. električna energija iz OIE činiti udio od samo 1,5% ukupne potrošnje. I taj postotak treba znatno povećati, s obzirom na očekivan i potreban porast udjela električnih vozila, kao i porast proizvodnje električne energije iz OIE. Slika 2-9. Projekcija potrošnje energije u sektoru prometa Komentar: Predviđaju se iznimno mali pomaci u potrošnji energije. U odnosu na 2016. godinu, do 2030. zapravo se previđa porast potrošnje energije u sektoru prometa od 2,4%, a tek nakon toga slijedi pad. Nužno je hitnije poduzeti mjere za smanjenje potrošnje energije, uz paralelan proces većeg povećanja udjela OIE u sektoru prometa, tj. potrebno je osigurati mjere kojima bi do 2030. došlo do pada potrošnje energije. Gledajući po različitim vrstama prometa, u svakom je očit nedovoljno planiran napredak. U cestovnom prometu 2030. predviđa se vrlo mali udio OIE, dok je plan za ostale vrste prometa zaista porazan. Primjerice, u zračnom prometu 2030. ne previđa se baš nikakav udio OIE, dok je u pomorskom i riječnom prometu on iznimno nizak. Nužan je puno ambiciozniji plan, s većim udjelom OIE u potrošnji energije u sektoru prometa. TR-5:Zakonodavne prilagodbe za čišći promet Regulatorna mjera; provedba 2021. – 2030. Citat: Ciljevi mjere su povećanje udjela OIE u prometu do 2030., 37 % udjela lakih vozila koji zadovoljavaju zadane zahtjeve u ukupnoj javnoj nabavi lakih vozila na razini države do 2030., 13 % udjela kamiona koji zadovoljavaju zadane zahtjeve u ukupnoj javnoj nabavi teških vozila na razini države do 2030. i 65 % udjela autobusa koji zadovoljavaju zadane zahtjeve u ukupnoj javnoj nabavi autobusa na razini države do 2030. godine. Komentar: Ovaj dio je ostao neizmjenjen u odnosu na verziju NCEP-a iz 2019. Udio lakih vozila i kamiona koji zadovoljavaju zadane zahtjeve je prenizak. Dostupna tehnologija, uz očekivane cijene i razvoj baterija te elektrifikaciju prometa do 2030. je takva da je nužno predvidjeti veći udio ovakvih vozila. TR-5:Zakonodavne prilagodbe za čišći promet Metoda praćenja Komentar: Potrebno je dodati još i metodu „Izvješća o ukupnoj potrošnji energije u prometu“. Jer u slučaju sporo rastućeg udjela OIE u prometu i eventualno brže rastuće ukupne potrošnje energije u prometu, rasti će i potrošnja fosilnih energenata u prometu. Ako će se, u takvoj situaciji mjeriti samo količina OIE stavljena na tržište u prometnom sektoru, kao što se ovim prijedlogom previđa, izvest će se zaključak da udio OIE raste, dok neće biti vidljivo da raste i udio fosilnih energenata, tj. da uzrok nastanka klimatskih promjena i dalje raste. Kako bi se izbjegao ovakav obmanjujući zaključak u takvom eventualnom scenariju, potrebno je pratiti i ukupnu potrošnju energije u prometu. TR-6: Financijski poticaji za energetski učinkovita vozila Financijska mjera; provedba 2014. – 2030. Komentar: U sklopu ove mjere potrebno je ukloniti sufinanciranje za vozila s pogonom na SPP i UPP (osim bioplina). Plin ne samo da nije održivi energent, nego nije niti tranzicijsko gorivo. Ako će se do 2030. poticati kupovina vozila s pogonom na plin, znači da će većina njih biti korištena do 2050, a neka čak i dulje. Previđati poticaje za vozila koja će koristiti fosilna goriva do sredine, pa čak i druge polovice 21. stoljeća je nedopustivo za plan koji ima ambiciju predvidjeti mjere za dekarbonizaciju. Ukupan ekološki otisak plina kao energenta u prometu nije puno manji u odnosu na klasična benzinska i dizelska vozila. Stoga je besmisleno predviđati sufinanciranje za takva vozila. TR-7: Razvoj infrastrukture za alternativna goriva Financijska mjera; provedba 2019. – 2030 Komentar: Slično kao u komentaru iznad, nužno je iz Plana eliminirati ulaganje u izgradnju punionica za SPP i UPP. Obrazloženje je isto kao u gornjem komentaru. Bez obzira što se SPP i UPP u Zakonu o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva navode kao „alternativna goriva“, iz same definicije alternativnih goriva (goriva ili izvori energije koja barem djelomično mogu nadomjestiti fosilna goriva), jasno je da plin, kao fosilni energent, ne može spadati u tu kategoriju. Poglavlje 5.1. Učinci planiranih politika i mjera Komentar: Do 2030. se prema Planu očekuje udio električnih i hibridnih vozila, te vozila s pogonom na vodik od 3,5% u cestovnom prometu. To je nedovoljno visok cilj. Kako se očekuje da će već u idućih 5 godina električna cestovna vozila postati konkurentna klasičnima, upravo uloga mjera ovog Plana mora biti osigurati adekvatnu infrastrukturu i poticaje kako bi navedeni postotak bio višestruko veći. UGLJEN: Tablica 2.6. Očekivana snaga elektrana Komentar: Kroz cijelo razdoblje predviđa se kontinuirana snaga elektrana koje kao pogon koriste ugljen – 192 MW. Kao i u prethodnoj verziji, jedina pozitivna stvar u tome je što očito nije predviđeno ponovno otvaranje TE Plomin 1, nego je ovo snaga koja otprilike odgovara TE Plomin 2. Međutim, izrazito je loše što se u cijelom periodu do 2030. ne planira zatvaranje TE Plomin 2 i konačno napuštanje ugljena. Želimo istaknuti kako brojne države imaju razvijene i vremenski determinirane planove za tzv. coal –phase-out, tj. prestanak korištenja ugljena u energetskom sektoru. Primjerice Belgija je još 2016. zatvorila svoju posljednju TE na ugljen, a Austrija i Švedska su to napravile ove godine. Velika Britanija će napustiti ugljen do 2025. godine, a niz se nastavlja. I Hrvatska treba konačno prestati koristiti ugljen u proizvodnji električne energije te izraditi plan zatvaranja TE Plomin 2 u idućih 5 – 6 godina. PLIN: Nacrt Plana predviđa kako će se prirodni plin u RH proizvoditi sve do 2050. godine, a naglašava da će proizvodnja rasti sve do 2035. Uz to, većina mjera vezanih uz energetsku sigurnost se temelji na plinskim projektima, uključujući nove velike infrastrukture poput UPP terminal i Jadransko-jonskog plinovoda (IAP). U Planu nema nimalo osvrta na štetan utjecaj plina na klimu niti referiranja što o tome kaže Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC). Potpuno se ignorira najnovija znanost. Neki izvori plina mogu u najboljem slučaju uzrokovati nešto manje emisije CO2 od drugih fosilnih goriva, ali plin ostaje izvor visokih emisija ugljičnog dioksida i ne osigurava potrebne klimatske koristi u skladu s Pariškim sporazumom. Dodatno, IPCC u svom Posebnom izvješću o zagrijavanju od 1,5 ° C jasno je dao do znanja da ako želimo imali priliku za ograničavanje porasta temperature na 1,5 °C, Europa treba obustaviti korištenje fosilna goriva, uključujući plin, do najkasnije između 2030. i 2040. godine. Stoga, trebamo prestati podržavati izgradnju bilo kojeg novog projekta na plinsku infrastrukturu, koja ima vijek trajanja od 40 do 50 godina, te usmjeriti novac na zaista čiste i održive izvore energije. Jedva da se ikakva rasprava o plinu vodi bez spominjanja alternativnih plinova. Alternativni plinovi često su predstavljeni kao način da sektor plina do 2050. dostigne ugljičnu neutralnost. No većina predloženih alternativnih plinova se i dalje oslanja na fosilne pline za proizvodnju ili imaju značajan klimatski utjecaj. Industrija jako precjenjuje količinu alternativnih plinova koji se mogu održivo proizvoditi. Dodatno, često ovise o nedokazanim i skupim tehnologijama kao što je CCS (hvatanje i skladištenje ugljika). No kada bi plin, kojeg industrija tvrdi da može proizvesti, i bio proizveden iz istinski održivih, obnovljivih izvora (vodik iz viška obnovljive električne energije ili bio-metan iz održive biomase), i dalje bi bio nevjerojatan manjak opskrbe tim plinom do 2050. godine. Štoviše, neodrživa proizvodnja bio-metana mogla bi dovesti do manjka zemljišta za proizvodnju hrane što je bilo vidljivo kada je EU pokušala stimulirati proizvodnju bio-goriva. Stoga, dok male potencijalne količine obnovljivog plina mogu biti održive za nekolicinu industrija koje je teško dekarbonizirati ili za proizvodnju lokalne topline i električne energije, one će pasti daleko od projekcije potražnje plina za 2050. https://corporateeurope.org/sites/default/files/attachments/pt1_renewable_gas_-_myths.pdf Europsko udruženje za prirodni plin i bioplin (NGVA) i Europsko udruženje za bioplin (EBA) kažu kako će 30% cestovnih vozila biti na obnovljivi plin (bio metan ili sintetski metan). Ako dođemo do 80 posto, dodaju, "postiže se potpuna ugljična neutralnost". https://www.asktheeu.org/en/request/5188/response/17579/attach/7/C%202018%203709%200%20ANNEX%20EN%20V1%20P1%20981612.PDF.pdf Tvrdnja NGVA/EBA pretpostavlja da je „obnovljivi“ plin ugljično negativan, dok precjenjuju količinu buduće proizvodnje obnovljivog plina, njegovu dostupnost za transport i potencijalni razvoj plinskih vozila. Prema nevladinoj organizaciji iz Brisela „Transport & Environment”, ove smjernice su "nerealan pokušaj greenwashing-a plina". https://www.transportenvironment.org/sites/te/files/publications 2018_11_Roadmap_decarbonising_European_shipping.pdf Čak i istraživanja industrije pokazuju da su ove smjernice neizvedive. Koalicija „Plin za klimu” (Gas for Climate), koja uključuje EBA-u, zaključila je da bi iz ekonomskog i klimatskog aspekta imalo smisla usmjeriti samo 5 bcm od predviđenih 122 bcm obnovljivog plina za promet do 2050. godine - oko polovice onoga što je plan do 2030. (Ecofys (2018), Gas for Climate: How gas can help to achieve the Paris Agreement target in an affordable way: https://gasforclimate2050.eu/files/files/Ecofys_Gas_for_Climate_Report_Study_March18.pdf ) U međuvremenu, studija Međunarodnog vijeća za čisti transport (ICCT) pokazuje da obnovljivi plin može do 2050. godine zadovoljiti samo šest posto potražnje za transportnim gorivom, ako bi se sva proizvodnja koristila isključivo za transport. ICCT (2018), The potential for low-carbon renewable methane in heating, power and transport in the European Union, Working Paper, https://www.theicct.org/publications/methaneheatpowertransporte U svojoj studiji „Transport & Environment” zaključuju da "širi prelazak na metan će gotovo sigurno dovesti do korištenja fosilnog plina u prometnom sektoru, a ne „obnovljivog“ metana". Nadalje, prema studiji „Transport and Environment” (https://www.transportenvironment.org/sites/te/files/publications/2018_11_Roadmap_decarbonising_European_shipping.pdf ), teoretska klimatska neutralnost sintetičkog metana ne bi se postigla ako bi se, kao kod UPP-a, tijekom transportiranja, skladištenja i izgaranja goriva u vozilu, dogodilo propuštanje metana. Čini se da bi tehnološki putevi koji pružaju nultu emisiju stakleničkih plinova bili više preferirani. Postoje i implikacije za trenutno ulaganje u fosilnu infrastrukturu za skladištenje UPP-a za brodski promet, za koje se tvrdi da bi se u budućnosti moglo upotrijebiti za skladištenje sintetičkog metana. Budući da je sintetički metan jedan od najmanje održivih i provedivih tehnoloških putova za brodove, ova studija upozorava da se prestane ulagati javna sredstva u infrastrukturu za skladištenje UPP-a koja bi u budućnosti poslužila za sintetički metan. Ova studija analizira moguće utjecaje dekarbonizacije EU brodskog prometa na primarnu proizvodnju obnovljivih izvora energije i zaključuje da će mješavina alternativnih tehnologija nulte emisije, uključujući baterije, tekući vodik i amonijak, uzrokovati najmanje dodatnog opterećenja za širi energetski sustav. Sintetička goriva kao što su elektro-metan i elektro-dizel, s druge strane, bili bi najmanje optimalni za širi energetski sustav te ih je također vrlo teško monitorirati i provoditi. Pomorski promet je samo jedan od mnogih sektora gospodarstva koji će se morati osloniti na primarnu obnovljivu energiju kako bi se dekarbonizirao. Zajedno s ostalim sektorima to će dodati ogroman dodatni pritisak na proizvodnju obnovljive električne energije, možda reda veličine više od trenutnog sektora proizvodnje električne energije, koji se još mora u potpunosti dekarbonizirati. Uz poboljšanje učinkovitosti brodskog prometa što je više moguće, prema studiji, bitno je da svaka regulatorna i ekonomska politika za podršku bilo kojem od tehnoloških putova analiziranih u ovoj studiji uzme u obzir ovaj učinak i da prioritet onim tehnologijama koje minimiziraju utjecaj na potražnju primarne energije. Više o problematici predloženih alternativnih goriva, posebno vezano za klimatske promjene, održivost i isplativost (https://corporateeurope.org/sites/default/files/attachments/pt1_renewable_gas_-_myths.pdf ): • Zeleni vodik: kada se spali, vodik proizvodi vodu umjesto CO2. Međutim, kako bi postao "zelen", trebao bi biti proizveden iz viška obnovljive električne energije, tj. samo kada je proizvedeno previše. No, s obzirom na to koliko je skupa tehnologija "Power to Gas" (P2G), to jednostavno nije profitabilno. Stoga bi postrojenje P2G trebalo imati svoj vlastiti izvor obnovljivih izvora električne energije (što bi značilo da je još uvijek obnovljivo, ali bi se natjecalo sa širim naporima za dekarbonizaciju električne energije) ili bi se trebalo povezati s mrežom. Sve dok cijela električna mreža ne bude temeljena na obnovljivim izvorima, 'zeleni' vodik bi zapravo mogao biti proizveden iz fosilnih goriva. Čak i kad se radi o električnoj energiji iz vjetroelektrana ili solarnih panela, emisije iz proizvodnje mogu značiti da P2G ima mnogo veći ugljični otisak nego što se tvrdilo kada se gleda na cijeli životni ciklus (Balcombe et al. (2018), ‘The carbon credentials of hydrogen gas networks and supply chains’, Renewable and Sustainable Energy Reviews, 91). • Sintetički metan: miješanje zelenog vodika s CO2 stvara sintetički metan koji industriji omogućuje nastavak korištenja iste infrastrukture koju imamo danas. Međutim, ne samo da je to nevjerojatno skupo i energetski neučinkovito , već bi donijelo i mnoge klimatske opasnosti povezane s fosilnim plinom. Kada metan gori, proizvodi CO2, dok propuštanja duž lanca opskrbe plinom predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer su sintetički i nesintetički metan više od 100 puta gori za globalno zagrijavanje od CO2 tijekom desetogodišnjeg razdoblja (Transport & Environment (2018), CNG and LNG for vehicles and ships - the facts https://www.transportenvironment.org/sites/te/files/publications/2018_10_TE_CNG_and_LNG_for_vehicles_and_ships_the_facts_EN.pdf ). Dok sva naša električna energija ne bude proizvedena iz obnovljivih izvora, moglo bismo doći do situacije u kojoj električna energija proizvedena iz fosilnog plina (tj. metana) ulazi u energetsku mrežu, koja se zatim koristi za stvaranje vodika, te se naposlijetku pomiješa s CO2 kako bi ponovno stvorio metan. To je veliki gubitak energije i CO2. https://corporateeurope.org/sites/default/files/attachments/pt1_renewable_gas_-_myths.pdf • Bio-metan: proizveden je 'pročišćavanjem' CO2 iz bioplina koji se trenutno ispušta u atmosferu. Također proizvodi CO2 kada se spali te je iznimno opasan za klimu kada iscuri, jer je metan moćan staklenički plin. No, budući da neki izvori uključuju stabla ili energetske usjeve, koji potiskuju CO2 iz atmosfere kad rastu, tvrdi se da bi bioplin ili biometan bili ugljično neutralni, budući da bi u atmosferu vratili ono što je biomasa izvukla. Institut za održivi plin (SGI) ide toliko daleko da tvrdi kako biometan može biti ugljično negativan, ako su emisije iz proizvodnje i spaljivanja biometana hvatane i pohranjene korištenjem nedokazanih i vrlo skupih tehnologija za hvatanje i skladištenja ugljika. http://www.sustainablegasinstitute.org/wp-content/uploads/2017/07/A-greener-gas-grid-White-Paper-Summary-20th-July-2017.pdf?noredirect=1 Obje oznake ugljika kao neutralnog i negativnog se osporavaju, čak i ako pretpostavimo da se tehnologija može uspješno implementirati. Mnogo ovisi o tome koliko je održiva biomasa i hoće li se cijeli životni ciklus bio-metana uzeti u obzir. Istraživanja pokazuju kako gorivo iz biomase može imati veći ugljični otisak od ugljena (Sterman et al. (2018), ‘Doe replacing coal with wood lower CO2emissions? Dynamic lifecycle analysis of wood bioenergy, Environmental Research Letters 13 (1) http://iopscience.iop.org/article/10.1088/1748-9326/aaa512 ), dok bi se iskorištavalo zemljište koje bi se inače koristilo za hranu ili bi se krčile šuma. Plin je fosilno gorivo koje se sada najčešće promovira kao “čist” izvor energije i “prijelazno” gorivo na putu prema sustavu temeljenom na OIE. No u stvarnosti, plin ima veći utjecaj na klimu nego što se prije vjerovalo. Nova istraživanja o učincima zagrijavanja metana dokazuju da se plin više ne može promatrati kao prijelazno gorivo prema niskougljičnom društvu. http://s3-eu-west-1.amazonaws.com/zelena-akcija.production/zelena_akcija/document_translations/1101/doc_files/original/HR_Natural_Gas_and_Climate_Change_-_Anderson_Broderick_FINAL_-_Executive_Summary.pdf?1511793903 Plin oslobađa obilne emisije CO2 tijekom izgaranja i emitiraju se značajne količine metana (CH4) tijekom životnog ciklusa, od ekstrakcije do transporta i potrošnje. No, utjecaj na klimu i okoliš može se mjeriti samo promatrajući cijeli životni vijek lanca opskrbe plinom, a ne samo u završnoj fazi izgaranja. Promatrane u cjelini, emisije stakleničkih plinova u svakoj fazi, od istraživanja do potrošnje plina, u kombinaciji s ekološkim, socijalnim i zdravstvenim utjecajima povezanim s ekstrakcijom plina, čine plin gorivom koje je sve samo ne čisto i sigurno. Dodatno, plin nije niskougljično gorivo: prema IPCC-u, emisije životnog ciklusa elektrana s kombiniranim ciklusom prirodnog plina procjenjuju se na 410-650 gCO2eq/kWh, dok većina obnovljivih tehnologija emitira između 2 i 180 gCO2eq/kWh. https://climateactiontracker.org/documents/55/CAT_2017-06-16_DecarbNaturalGas_CATAnalysis.pdf Plin je možda bezbojan i bez mirisa, ali je, prije svega, izuzetno snažan staklenički plin, uglavnom sačinjen od metana. Prema najnovijem izvještaju IPCC-a, metan ima potencijal globalnog zagrijavanja 86 puta veći od CO2 u dvadesetogodišnjem vremenskom razdoblju. https://www.ipcc.ch/pdf/assessment-report/ar5/wg1/WG1AR5_Chapter08_FINAL.pdf Zbog toga nije potrebno da puno metana samostalno i/ili slučajno iscuri kako bi došlo do većeg utjecaja na klimu. Nažalost, metan je danas drugi najveći izvor emisija stakleničkih plinova širom svijeta nakon CO2 i ove emisije rastu brzo. Iako relativno kratko opstaje u atmosferi, jer se razgrađuje ili je „izgubljen”, tijekom razdoblja od oko 12 godina, trajno visoke razine metana nadopunit će tu razliku. Smanjenje emisija metana može imati značajan kratkoročni učinak na klimatske promjene jer je za smanjenje CO2 potrebno puno više vremena. Studija NASA-e objavljena u prosincu 2017. odgovorila je na dugo raspravljano pitanje identificirajući industriju nafte i plina kao glavni doprinos porastu globalnih koncentracija metana od 2006. godine (godišnje povećanje emisija metana na globalnoj razini (25 teragrama godišnje) jednako je godišnjoj potrošnji plina Nizozemske, petog najvećeg potrošača plina u Europi) i početku širenja fracking-a. https://www.nature.com/articles/s41467-017-02246-0 Nadalje, tvrdnja kako je plin tranzicijsko odnosno prijelazno gorivo je netočna jer čak i da sav ugljen i naftu zamijenimo plinom, u Europi imamo svega 9-12 godina da zadržimo globalno zagrijavanja ispod 2°C (cilj definiran Pariškim sporazumom, a prema novom IPCC izvještaju, opasna granica zagrijavanja). Taj vremenski okvir proizlazi iz proračuna ugljika (tzv. carbon budget) s ciljem od 2°C za Europsku uniju. Proračun ugljika je količina emisija ugljičnog dioksida koju možemo emitirati, a da još uvijek uspijemo ograničiti globalni porast temperature na 2 °C iznad predindustrijskih razina (prema novom IPCC izvještaju, opasna granica zagrijavanja). Za zadržavanje na 2 °C , kompletno napuštanje korištenja fosilnih goriva potrebno je do 2035. godine, a za zadržavanje porasta globalne temperature na 1.5 °C , imamo i manje vremena. http://s3-eu-west-1.amazonaws.com/zelena-akcija.production/zelena_akcija/document_translations/1101/doc_files/original/HR_Natural_Gas_and_Climate_Change_-_Anderson_Broderick_FINAL_-_Executive_Summary.pdf?1511793903 Vrijeme koje ostaje za korištenje plina, dakle, u cijelosti ovisi o tome kako koristimo naš proračun ugljika od 1.5 ili 2 ° C i nažalost ovaj proračun se brzo smanjuje: U posljednjih šest godina svijet je potrošio više od četvrtine ovog proračuna ugljika. Nedavna studija koju je objavio Tyndall Centar za istraživanje klimatskih promjena pokazuje da je u ovom kontekstu budućnost plina u Europi više nego ograničena ako se ozbiljno bavimo ostankom ispod 2 °C: na temelju preostalog raspoloživog proračuna za ugljik, raspoređen između različitih regije svijeta, Europa ima proračun ugljika za 2 °C koji će se u cijelosti iskoristiti za samo 6 do 9 godina ako nastavimo emitirati CO2 po trenutnim stopama. Ovo istraživanje pokazuje da kad bi Europa i mogla iznenada prebaciti potrošnju ugljena i nafte na plin, to bi u najboljem slučaju dodalo samo još tri godine u proračun ugljika. Autori zaključuju da će, ukoliko se u razdoblju od 2035. do 2040. godine u cijeloj Europi ne postigne potpuni prestanak korištenja fosilnih goriva (uključujući plin), bitka za ostanak ispod 2°C biti izgubljena. A ta bi tranzicija trebala biti još brža za ostanak na 1.5 °C. Novi veliki infrastrukturni projekti koji uključuju fosilna goriva poput plina – primjerice UPP terminali - su neodrživi. Naime, UPP stvara dodatne emisije stakleničkih plinova dodatnim koracima u opskrbnom lancu koji obuhvaća ukapljivanje, transport i regasifikaciju plina. Procjene emisija stakleničkih plinova iz UPP lanaca opskrbe gotovo su dvostruko veće od prosječnih opskrbnih lanaca plinovoda. Najintenzivnije emisije se stvaraju pri ukapljivanju plina. Pretvaranje plina u UPP – ukapljeni prirodni plin - hlađenjem na -160 °C, a zatim njegovo ponovno pretvaranje u plinovito stanje, energetski je intenzivan, a time i emisijski intenzivan proces. Taj utjecaj raste s porastom vađenja plina iz škriljevaca. Naime, hrvatski i američki čelnici otvoreno govore o korištenju krčkog UPP terminala za uvoz plina iz škriljevaca u SAD-u. http://biznesalert.com/croatias-president-ba-trump-promised-lng-3seas/ http://www.balkaninsight.com/en/article/the-us-again-backs-croatia-s-planned-lng-terminal-01-18-2018 https://www.total-croatia-news.com/business/25820-croatia-usa-krk-lng-terminal-strategically-important https://www.reuters.com/article/us-poland-usa-trump-croatia-idUSKBN19R1SP No, plin iz škriljevaca poznat je kao najrazorniji izvor plina koji uništava klimu: na mjestima za proizvodnju plina u SAD-u, do 9% ukupne proizvodnje plina istječe izravno u atmosferu. Schneising et al, 2014 (http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/2014EF000265/abstract) & Peischl et al, 2016 (http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/2015JD024631/abstract) Ukupne emisije ugljika u životnom ciklusu plina postaju još veće kada se uključi UPP, budući da se emisije koje nastaju tijekom faze ukapljivanja, transporta i regasifikacije dodaju ostalima. Kao što je rekao američki Nacionalni ured za energetiku, "u usporedbi s domaćim proizvedenim i izgaranim plinom, dolazi do značajnog povećanja emisija stakleničkih plinova životnog ciklusa koje se pripisuju UPP opskrbnom lancu, posebice kod ukapljivanja, transporta tankera i procesa regasifikacije". https://www.energy.gov/sites/prod/files/2014/05/f16/Life%20Cycle%20GHG%20Perspective%20Report.pdf Studija Paula Balcombea pokazala je da ukupne emisije staklenič | Nije prihvaćen | Sudjelovanje javnosti - Ne prihvaća se - Radi se o izmjenama i dopunama NECP-a koje sadrže korekcije upravo u cilju poboljšanja plana na način da se sukladno Komunikaciji Europske Komisije od 14. listopada 2020., njihove primjedbe unesu u tekst. Naime osnovni dokument je prošao sve navedene elemente u period od 2018. kada je započela njegova izrada, pa do donošenja u prosincu 2019. Kako tada nisu određeni pokazatelji bili dostupni i kako se očekivalo da će na isti EK dati očitovanje, razumljivo je i da je dokument doživio ovo usklađivanje u roku u kojem je to bilo moguće napraviti obzirom da je zbog COVID-19 pandemije i EK je dostavila službeno mišljenje sa zakašnjenjem. Generalni komentar - Prihvaća se - Nisu potrebne izmjene teksta. Planom su obuhvaćeni navedeni aspekti vezani uz osjetljivost RH na klimatske promjene kao te je podloga za niskougljične mjere I od oporavka od COVID krize. Ovim dopunama i izmjenama NECP je u potpunosti usklađen s europskim energetskim zakonodavstvom, te kada dodje do novih izmjena isti će sukladno Uredbi o upravljanju energetskom unijom 2023. biti po potrebi prilagođen. Naime RH je dala ambicioznije ciljeve obnovljivih izvora energije blizu cilja koji EK sada razmatra. Kako je cilj bio uskladiti i OIE u prometu to je napravljeno na način da se teži boljem iskorištenju vlastitih resursa, te je i ukupni cilj s 36,4% povećan na 36,6% OIE u krajnjoj potrošnji energije do 2030., a zasigurno ukoliko se odobre sredstva EU fondova za segment energetske infrastrukture ovaj cilj može biti i premašen. Prava i obveze energetske tranzicije su supsidijarne tako da se očekuje veliki doprinos na regionalnoj i lokalnoj razini. Konačno, strategija energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu jasno potiče razvoj obnovljivih izvira energije I dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine, a Integrirani energetski I klimatski plan također pokazuje kako će se dekarbonizirati energetski sektor i koje će se aktivnosti provesti u tom segment do 2030. godine. Promet - Ne prihvaća se - Plan je korigiran upravo u pogledu prometa i prometnog sektora. Rađeni su novi proračuni obzirom na trenutnu situaciju kako u pogledu proizvodnje biogoriva tako I u pogledu daljnje elektrifikacije prometa I uvođenja novih tehnologija. Ugljen - Ne prihvaća se - Plomin 2 će se morati prilagođavati novim klimatskim uvjetima ovisno o cijeni CO2. Plin - Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Plin je još uvijek tranzicijsko sredstvo, ali se naglasak i u strategiji i u NECPu stavlja na dekarbonizaciju i OIE. |
| 9 | Rudarsko-geološko-naftni fakultet | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | U Tablici 1-3 navodi se pod "MS-8/MCC-8 Uspostava platforme za prikupljanje, uporabu i skladištenje CO2" - i to je sve što piše o tome. To je u dobrom smjeru ali jako ISPOD dovoljnog, čime se onemogućuje razvoj prirodnih potencijala naše zemlje. RH ima značajan geološki potencijal koji je na raspolaganju prvenstveno zbog velikog broja izrađenih bušotina i iscrpljenih ležišta ugljikovodika. U ovom dokumentu, znači, i pored predviđenog povećanog udjela OIE uopće nema mjera koje bi omogućile razvoj/primjenu tehnologije CCS kao glavne opcije za smanjenje emisija u ETS-u prijelaznom razdoblju, pogotovo ako se uzme u obzir poveznica 5. dimenzijom (istraživanje, inovacije i konkurentnost). S obzirom na veliki broj postojećih bušotina ova metoda može biti ekonomična i sigurna. Osim toga povećanje OIE uključuje i razvoj kapaciteta za skladištenje energije (nadam se da ne trebamo objašnjavati zašto) a u ovom dokumentu ne vidimo mjere koje se odnose na podzemno skladištenje energije (u bilo kojem obliku), o podzemnom skladištenju vodika, kao niti o metanaciji. Napominjemo da RGN djeluje i kroz članstvo u međunarodnim udruženjima vezanim uz CCS te sudjeluje u znanstvenim projektima koji se bave upravo ovim temama. Nadalje, to su tehnologije koje EU zemlje ne samo istražuju nego i testiraju mogućnost razvoja njihove primjene te smatramo da te teme trebaju biti zastupljene u ovom dokumentu. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Primljeno na znanje - U tranziciji prema niskougljičnoj strategiji razvoja društva očekuje se veliki doprinos akademske zajednice i znanstvenika iz svih područja u svrhu što bržeg razvoja te komercijalne primjene, inovativnih niskougljičnih tehnologija. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika stvorit će se okviri unutar kojih se očekuje znatan napredak u CCUS projektima. |
| 10 | Rudarsko-geološko-naftni fakultet | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Zakon o zaštiti okoliša propisuje minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima u kojima je ono propisano. To se pravilo odnosi i na sudjelovanje javnosti u vezi sa strategijama, planovima i programima koji se odnose na okoliš, a što uključuje i postupke izrade njihovih izmjena i dopuna. S obzirom na ovako kratak rok koji je dan za javnu raspravu/savjetovanje mogućnosti da javnost, udruge, privatni sektor te razne institucije kvalitetno svojim komentarima pridonesu poboljšanju ovog važnog dokumenta je bitno sužena. | Nije prihvaćen | Radi se o izmjenama i dopunama NECP-a koje sadrže korekcije upravo u cilju poboljšanja plana na način da se sukladno Komunikaciji Europske Komisije od 14. listopada 2020., njihove primjedbe unesu u tekst. Naime osnovni dokument je prošao sve navedene elemente u period od 2018. kada je započela njegova izrada, pa do donošenja u prosincu 2019. Kako tada nisu određeni pokazatelji bili dostupni i kako se očekivalo da će na isti EK dati očitovanje, razumljivo je i da je dokument doživio ovo usklađivanje u roku u kojem je to bilo moguće napraviti obzirom da je zbog COVID-19 pandemije i EK je dostavila službeno mišljenje sa zakašnjenjem. |
| 11 | EKO d.o.o | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Hrvatska mora pokazati više ambicije za energetsku tranziciju, pogotovo u kontekstu dugoročne razvojne politike Europske unije koja je opisana u Europskom Zelenom planu. Umjesto da uvijek među zadnjima reagira na europske direktive i tehnološki napredak, Hrvatska treba agresivno krenuti u primjenu novih tehnologija i novih rješenja. Na taj način osim osiguravanja vlastitih energetskih potreba Hrvatska može razviti i kompetencije u tehnologijama koje će biti osnova svih energetskih sustava. Stoga predlažemo da se proizvodni kapaciteti na lož ulje zatvore u 2021. godini, a na ugljen (Plomin 2) najkasnije u 2022. godini. Do 2030. godine treba planirati prestanak korištenja prirodnog plina za proizvodnju energije, a plinsku infrastrukturu planirati za korištenje inovativnih tehnologija kao što je zeleni vodik. Ciljeve proizvodnje energije iz OIE, primarno iz zrelih tehnologija sunca i vjetra, treba značajno povećati. Pored gore navedenih prednosti, brza energetska tranzicija i odlučno napuštanje ugljena bi bili značajni politički kapital za Republiku Hrvatsku u regionalnim i europskim odnosima. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Dok postrojenja rade u okviru dopuštenih standard ista ne mogu biti ugašena bez naknade vlasnicima tako da je u tom smislu intervencija na tržištu neprihvatljiva. Brza energetska tranzicija ovisi o modernoj infrastrukturi kako bi se mogli obnovljiv potencijal stavio u funkciju te su sve mjere uključene u NECP. |
| 12 | Nikola Biliškov | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Smatramo potpuno poražavajućom činjenicu da Integrirani energetski i klimatski plan za dano razdoblje tek na deklarativnoj razini sadrži pojmove kao što su dekarbonizacija i sl. Živimo u dobu kad klimatske promjene imaju sve veći utjecaj na sve aspekte funkcioniranja društva. Znanstveno utemeljene projekcije jasno pokazuju da će se ti opasni trendovi samo zaoštravati i očekivali bismo da se ovaj plan gradi na temelju tog seta činjenica. No, izabran je pristup koji kao da potpuno ignorira nepobitnu i znanstveno utemeljenu činjenicu klimatskih promjena. Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Stoga podsjećam da je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Kao pokretač te inicijative, i ovim putem inzistiram na ispunjavanju onih zahtjeve Apela, koji su relevantni za ovaj plan. Plan, u obliku kako je ovdje iznesen, ocjenjujemo kao neambiciozan, promašen i krivo usmjeren, vrlo načelan i neinventivan, neusklađen s imperativom vremena u kojem živim. U rješavanju klimatske krize prvenstveno je potreban snažan i neodgodiv zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zajedno s njihovom decentralizacijom. Taj razvitak mora ići zajedno sa smanjivanjem udjela fosilnih goriva u energetskom miksu u vremenskom okviru relevantnom za ovaj plan, uz perspektivu njihovog konačnog napuštanja. Predloženi plan je u tom smislu krajnje neambiciozan i, u suprotnosti s očekivanjima, ali i zahtjevima međunarodnog zakonodavstva, predviđa daljnje iskorištavanje fosilnih goriva. Reklo bi se da se plan donosi za neko drugo vremensko razdoblje, kad nije bilo klimatskih promjena. Dugoročni negativni učinci bilo koje krize ne mogu se izbjeći njihovim ignoriranjem ili nepromišljenim koracima. Znanstveno-tehničke inovacije, implementirane u efikasne tehnologije, su nužan dio odgovora na klimatsku krizu, ali ublažavanje klimatskih promjena i drastično smanjenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ambiciozne i učinkovite političko-ekonomske instrumente, koji radikalno zahvaćaju u temelje trenutno prevladavajućeg društvenog sustava. Vrlo malo takvih nastojanja nalazimo u ovom prijedlogu plana. Druga činjenica koju treba uzeti u obzir je i geografski smještaj Hrvatske u Sredozemnom bazenu, koji je već sada jedno od klimatskim promjenama najpogođenijih regija. Hrvatsku u neposrednoj budućnosti očekuje znatan porast učestalosti i intenziteta promjena u okolišu koje će imati izravne negativne posljedice na kvalitetu života, gospodarstvo i društvo. Svim sredstvima moramo nastojati usporiti i konačno zaokrenuti te trendove. Nažalost, navedene činjenice su vrlo slabo ili nikako zastupljene u predloženom Planu. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Integrirani nacionalni energetsko klimatski plan (dalje u tekstu NECP) je upravo obvezni plan aktivnosti energetskog sektora u period 2021-2030., koji je podloga i za propisivanje zakonodavneih obveza tako da se ne radi o deklarativnom aktu, te je nastao promišljajući sve prijetnje i prilike u kojima se treba provesti energetska tranzicija. |
| 13 | Nikola Biliškov | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Rok od samo četiri radna dana za javno savjetovanje o dokumentu, koji bi svojim karakterom trebao imati dugoročan utjecaj na naše društvo u cjelini smatramo krajnje neprimjerenim. Tim rokom se javno savjetovanje svodi tek na formalno zadovoljavanje forme, dok se u stvarnosti javnost dovodi pred svršen cilj. Nadalje, tako se namjerno onemogućuje provedba supstancijalne javne rasprave s ciljem poboljšanja Plana i sudjelovanja dionika znanosti i civilnog sektora u kreiranju javnih politika, te se krše pozitivne zakonske odredbe kojima je propisan minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima. Time je ovo tzv. javno savjetovanje, potpuno nepotrebno, postalo netransparentno i nezakonito. Naime, Zakon o zaštiti okoliša propisuje minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima u kojima je ono propisano. To se pravilo odnosi i na sudjelovanje javnosti u vezi sa strategijama, planovima i programima koji se odnose na okoliš, a što uključuje i postupke izrade njihovih izmjena i dopuna. Kršenjem ovog zakona Vlada RH onemogućava javnost, udruge, privatni sektor te razne institucije da kvalitetno svojim komentarima pridonesu poboljšanju ovog važnog dokumenta. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Radi se o izmjenama i dopunama NECP-a koje sadrže korekcije upravo u cilju poboljšanja plana na način da se sukladno Komunikaciji Europske Komisije od 14. listopada 2020., njihove primjedbe unesu u tekst. Naime osnovni dokument je prošao sve navedene elemente u period od 2018. kada je započela njegova izrada, pa do donošenja u prosincu 2019. Kako tada nisu određeni pokazatelji bili dostupni i kako se očekivalo da će na isti EK dati očitovanje, razumljivo je i da je dokument doživio ovo usklađivanje u roku u kojem je to bilo moguće napraviti obzirom da je zbog COVID-19 pandemije i EK je dostavila službeno mišljenje sa zakašnjenjem. |
| 14 | vjeran gomzi | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Mjere na zalost nisu niti integrirane niti ambiciozne. Ovdje ne mislim (iskljucivo?) na to da bi brojke na neki nacin trebale biti drukcije ili udjeli navedenih obnovljivih izvora znatnije predimenzionirani, nego vise na to da se, uz pretpostavku potrebe za vecom energijskom potrosnjom kao pokretacem drustvenog boljitka, nije moguce napraviti cjelovitu strategiju odrzivosti. Odrzivost, naime pretpostavlja oslobadjanje drustvenog funkcioniranja od paradigme ekonomskog rasta, koja se, u svim prakticnim primjenama ocituje kroz porast potrosnje (energije, resursa, ...), sto je ocito neodrzivo ponasanje za ogranicen sustav (planet Zemlja). Kako bi strategije razvoja bile cjelovite (je li to sinonim za "integrirane"?) i dugorocne, morale bi ukljuciti i razmatranje prelaska s ekonomije rasta na kruznu ekonomiju. Ovdje kako vidim, postoje tzv. samo tranzicijske mjere, koje bi trebale biti primjenjivane u smislu "vatrogasnih" mjera smanjivanja klimatskih promjena koje su goruci trenutni problem, kojeg je naposljetku drustvo sve svjesnije. No, klimatske promjene samo su posljedica pogresno uspostavljene ideje i paradigme da se ekonomija moze temeljiti na sve vecem iscrpljivanju resursa. To nije odrzivo na ogranicenom prostoru. Jasan je stoga pritisak da se, kako bi se odrzala paradigma boljitka povezanog s razvojem mogucnosti i ekonomskim i tehnoloskim rastom, cijeli razvoj tezi preseliti u prosirenje podrucja iskoristavanja resursa (Svemir). No, o isplativosti toga je prilicno spekulativno za razmisljati. Vjerojatnije jest da sadasnje 'vatrogasne' mjere zapravo sluze kako bi se i dalje zadrzala ta paradigma rasta, koja je duboko ukorijenjena u modernom drustvu i nespojiva s odrzivoscu na ogranicenom prostoru. Stoga, cini mi se, bilo bi nuzno kao odredjene mjere prelaska u drustvo racionalnijeg koristenja resursa, prije svega napraviti napor da se taj prevladavajuci pogled na potrosnju resursa i potrebe osvijesti (to je vrlo rudimentarno uvedeno kroz mjere ENU-12 i ENU-13). Tocka 8 i pojam "Energetskog siromastva" je prema mom misljenju prilicno sumnjiv, jer sugerira da je potrebno napraviti sustavni 'baseline' , temeljnu razinu energije na koju svako kucanstvo ili pojedinac ima 'pravo' i koju je naizgled zaduzen za potrositi, neovisno o tome koliko on moze samostalno biti manjih energijskih zahtjeva?! No cini mi se da je koncept uveden kako bi se osiguralo da se nuzni resursi (energija) raspodjeljuju sto je moguce pravednije, te da ne bi doslo do situacija u kojima visokorazvijena podrucja (dijelovi Zemlje, pojedine drzave, ...) postavljaju ciljeve koje slabo razvijeni sa svojom tehnologijom ne mogu pratiti (emisije CO2 povezane s gorenjem u kucanstvima ili industriji znatno su povezane s dostupnom razinom tehnologije, koja je cesto povezana s platnom moci. Primjer grijanja i hladjenja pomocu dizalice topline nasuprot drugim nacinima, npr.) Pozdravljam prakticne mjere pod tockom ENU-8, koje se odnose na uporabu i koristenje dostupnih tehnologija za znatno smanjenje potrosnje energije (obnavljanje osvjetljenja na javnim povrsinama, pretpostavljam LED-rasvjeta). To je stvarno dobar primjer u kojem tehnologija moze uciniti znatan pomak manjem opterecenju resursa. Na zalost takvih primjera nije mnogo. Dodatno, situacija s COVID-19, kao i nedavni uspjesi u podrucju digitalnih tehnologija spomenuti na skupu o reformi skolstva i novim radnim mjestima u kriznim vremenima (http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/okrugli-stol-reforme-u-visokom-skolstvu-nova-radna-mjesta-u-nepredvidivoj-buducnosti/) te u raznim medijima (vrlo uspjesni start-up projekti i spin-off kompanije), impliciraju potrebu za transformacijom postojecih navika i okretanje k nacinima rada koji manje opterecuju resurse, a i dalje omogucuju kompetitivnost i poticu kreativnost: informacijske tehnologije su ovdje vazna mogucnost (smanjuju potrebu za kretanjem ljudi, pa je moguca velika promjena u potrosnji u podrucju transporta, potrebnim infrastrukturnim kapacitetima i javnoj potrosnji, itd). Iako o ucinkovitosti poslova, posebno nastave na daljinu, i dalje postoje znatne debate, to jest podrucje koje bi trebalo uzeti u obzir pri optimizaciji potrosnje, takodjer. Ili, barem ne zanemariti u nekoj strategiji, jer su mogucnosti, kako se vidi vec dostupne (iako smo sad na njihovu primjenu bili prisiljeni situacijom). U ovom pogledu, energijska strategija bi trebala biti jos znatnije integrirana s drugim podrucjima, npr. podrucjima rada, znanosti, edukacije i gospodarstva. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Cilj je hrvatsko društvo dovesti na razinu razvijenosti europskih zemalja, a kako niti one nisu uspjele u ovome trenutku razdvojiti gospoodarski razvoj od potrošnje energije nije bilo moguće to učiniti niti u projekcijama koje su rađene u izradi osnovnog dokumenta do 2030. godine. Zato je cilj tranzicije razvoj temeljiti na obnovljivoj energiji i energetskoj učinkovitosti koja će osigurati razvoj i održivost, te do 2050. odvoji uvjetovanost gospodarskog razvoja većom potrošnjom energije. |
| 15 | Konektor-Split d.o.o. | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, 4. | Predlažemo da se primijene mogućnosti iz članka 7. stavaka 2. i 4. EED-a. Naime „Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitost“, 3. studenoga 2020., na javnom savjetovanju od 16. studenoga.2020. predviđena je mogućnost ulaganja u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, kao zadovoljavanje obveze ostvarenja ušteda u krajnjoj potrošnji, odnosno mogućnost definirana člankom 7. stavkom 4. točkom (c) EED-a. Dok je, „Prijedlogom izmjena i dopuna integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za RH za razdoblje od 2021. do 2030.god.“, cilj kumulativnih ušteda u iznosu od 2.993,7 ktoe (125,3 PJ) temeljem izračuna po godišnjoj stopi novih uštede u neposrednoj potrošnji od 0,8 %. Ovdje posebno skrećemo pažnju da prema EED mogućnosti navedene u članku 7. stavak 2. EED-a ne utječu na obvezu uštede energije iz točke (b) u prvom podstavku članka 7. stavka 1. EED-a. Člankom 7. stavcima 2. i 4. EED-a državama se članicama dopušta uporaba različitih načina izračuna (npr. kako bi se uzele u obzir nacionalne okolnosti), no to ne smije dovesti do smanjenja iznosa zahtijevane uštede energije, tj. države članice moraju osigurati da se rezultat jednog ili više načina izračuna iz članka 7. stavka 2. EED-a podudara s kumulativnom minimalnom uštedom energije zahtijevanom u skladu s točkom (b) u prvom podstavku članka 7. stavka 1. EED-a. Evidentno je da su „Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitost“ i „Prijedlog izmjena i dopuna integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za RH za razdoblje od 2021. do 2030.god.“ u suprotnost. Dakle, ako se želi koristiti mogućnost ulaganja u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, kao zadovoljavanje obveze ostvarenja ušteda u krajnjoj potrošnji, kako je navedeno u prijedlogu izmjena zakona, onda je potrebno godišnju stopu ušteda povećati na više od 0,8 %, što prijedlogom plana nije predviđeno. Druga mogućnost je da, budući države članice nisu obvezne primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavka 2. EED-a., ostane godišnju stopu ušteda od 0,8 %, kako je predviđeno prijedlogom planom, a da se iz prijedlogu izmjena zakona ukloni mogućnost ulaganja u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, kao zadovoljavanje obveze ostvarenja ušteda u krajnjoj potrošnji. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Izmjene I dopune NECP su usklađene s metodologijom izračuna EK sukladno Direktivi (EU) 2018/2002. |
| 16 | Sara Matić | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Hrvatska treba značajno ambiciozniju strategiju i veće ulaganje u borbu protiv klimatskih promjena. Potrebna je hitnost u reagiranju na globalnu klimatsku krizu i borbu za očuvanje porasta prosječne globalne temperature ispod 1.5°C, što je zananstveno utemeljeno ograničenje koje moramo osigurati kako bismo spriječili katastrofalne posljedice. To je propisano Pariškim sporazumom još prije 5 godina, a Hrvatska kasni i s provedbom najnužnijeg minimuma. Jasno je da Vladi RH jednostavno manjka vizija i strategije koje su doista potrebne kako bi osigurala svojim građanima i građankama bolju - ili ikakvu - budućnost.Hrvatska je jedna od zemalja EU koja će biti najteže pogođena klimatskim promjenama, a sve češće svjedočimo devastirajućim poplavama i olujama koje donose velike štete za imovinu i ugrožavaju ljudske živote. A to je tek početak. Jedini spas je u transparentnoj i pravednoj klimatskoj politici i planiranju i provođenju zelenog oporavka od Covid-19 krize. Hrvatska treba hitnu tranziciju na obnovljive izvore energije, osiguravanje zelenih poslova i spriječavanje posljedica klimatskih promjena. Hrvatska će primiti od EU 6 milijardi eura bespovratnih sredstava te oko tri milijarde eura zajmova od kojih 37% treba biti uloženo u potporu zelenoj tranziciji. Taj novac mora biti potrošen do 2026. i omogućuje financiranje ambicioznijeg plana za borbu protiv klimatske krize. Ako pametno iskoristimo ta sredstva za zelenu transformaciju naše zemlje, može se osigurati zdravija i sigurnija budućnost za sve. Iako je Hrvatska jedna od najsunčanijih zemalja Europske unije istodobno je na njezinom začelju po količini instaliranih solarnih elektrana. Hrvatska je na začelju i po infrastrukturi za električna vozila, poticaji za lokalne solarne ili vjetroelektrane (npr. u vlasništvo lokalnih zajednica) su gotovo nikakvi, željeznica kao održiv način transporta propada zbog lošeg sustava upravljanja, pogoduje se privatnim firmama i investitorima nauštrb okoliša i društva. Ovakav neambiciozan plan velika je prijetnja za provedbu cilja smanjenja emisija do 2030. jer je izgledno da će zaključati Hrvatsku u još jedno desetljeće ropstva korupciji i fosilnoj industriji. Treba znatno povećati ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova u svim sektorima. Uz sredstva koja možemo povući iz EU nema opravdanja za neulaganje u bolju budućnost građana i građanki Hrvatske. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Integrirani energetski i klimatski plan pokazuje upravo kojim mjerama će se RH dekarbonizirati. Ovo je posebice važno kada su u pitanju obnovljivi izvori energije jer je svojim ciljem RH pokazala kako je vrlo ambiciozna te je cilj postavljen na 36,6% što je daleko više od EU cilja. |
| 17 | Sara Matić | PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA INTEGRIRANOG NACIONALNOG ENERGETSKOG I KLIMATSKOG PLANA ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE | Rok od samo četiri radna dana za komentiranje prijedloga netransparentan je i nezakonit. Naime, Zakon o zaštiti okoliša propisuje minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima u kojima je ono propisano. To se pravilo odnosi i na sudjelovanje javnosti u vezi sa strategijama, planovima i programima koji se odnose na okoliš, a što uključuje i postupke izrade njihovih izmjena i dopuna. Kršenjem ovog zakona Vlada RH onemogućava javnost, udruge, privatni sektor te razne institucije da kvalitetno svojim komentarima pridonesu poboljšanju ovog važnog dokumenta. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se i Prima se na znanje - Radi se o izmjenama i dopunama NECP-a koje sadrže korekcije upravo u cilju poboljšanja plana na način da se sukladno Komunikaciji Europske Komisije od 14. listopada 2020., njihove primjedbe unesu u tekst. Naime osnovni dokument je prošao sve navedene elemente u period od 2018. kada je započela njegova izrada, pa do donošenja u prosincu 2019. Kako tada nisu određeni pokazatelji bili dostupni i kako se očekivalo da će na isti EK dati očitovanje, razumljivo je i da je dokument doživio ovo usklađivanje u roku u kojem je to bilo moguće napraviti obzirom da je zbog COVID-19 pandemije i EK je dostavila službeno mišljenje sa zakašnjenjem. |