Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o zaštiti potrošača
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 25. | Podržavamo prijedloge i komentare HUZP-a | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 2 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača | Slažemo se kolegom iz Međimurja. Nacionalno vijeće mora biti centralna i glavna točka sustava zaštite potrošača RH. Nažalost to do sada nismo mogli posvjedočiti, ali se nadamo da ćemo sa ovim Zakonom ipak doživjeti promjene na bolje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 3 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | podržavamo komentare kolega iz udruga za zaštitu potrošača. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 4 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | podržavamo komentare ranije navedene. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 5 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 41. | slažemo se sa komentarima pučke pravobraniteljice,te bi smo dodali da potrošač ima pravo tražiti naknadu štete putem nadležnog suda.Inspekcija i druge institucije nemaju pravo odrediti visinu naknade štete. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Također, predlagatelj napominje kako je u tekstu Nacrta prijedloga zakona i naznačeno da potrošači kojima je nanesena šteta imaju pravo na naknadu štete prema pravilima općeg obveznog prava. |
| 6 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Tijela i osobe ovlaštene pokrenuti postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 7 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 26. | Slažemo se i podržavamo komentare HUZP-a i Međimurja | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 8 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Ispunjenje ugovora | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 9 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 26. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 10 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 25. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 11 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 18. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 12 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Ambalaža | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 13 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 14. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 14 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 15 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 9. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 16 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 7. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 17 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 18 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 4. | Podržavamo prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 19 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 7. | Apsolutno se slažemo sa kolegama iz HUZP-a i Međimurja, ujedeno i podržavamo njihove komentare. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 20 | Društvo"POTROŠAČ" | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA | Društvo "POTROŠAČ" pozdravlja novi Zakon o zaštiti potrošača, bez obzira na samo prepisivanje iz prethodnih ZZP-a i implementacije Direktiva EC.Iskreno se nadamo da nećemo biti svjedoci lošeg provođenja(povijest Zakona o zaštiti potrošača RH),te da će potrošači/građani imati stvarno koristi od ovog Zakona(može biti velika prekretnica, ali smo uz volju da se Zakonske odredbe počnu provoditi). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 21 | Ured pučke pravobraniteljice | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA | Pučka pravobraniteljica se uključuje u savjetovanje povodom odredbi Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti potrošača koje imaju učinka i na prava građana čija zaštita jest u nadležnosti ove institucije te temeljem pritužbi građana koje zaprimamo, a koje nam, iako nismo nadležni za postupanje po njima, pružaju uvid u probleme s kojima se suočavaju kao potrošači. Slijedom navedenoga te u skladu s ovlastima koje proizlaze iz čl. 18. st. 2. Zakona o pučkom pravobranitelju (NN br. 76/12, dalje u tekstu ZoPP) te čl. 12. st. 2. t. 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12, dalje u tekstu ZSD), dostavljamo naše prijedloge na pojedine članke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 22 | HOK | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 129. | U odredbi se koristi pojam „određenih samostalnih organizacija“ koje su ovlaštene pokretati odgovarajuće postupke protiv, svojih članova te nije jasno koga se smatra takvom samostalnom organizacijom i da li se taj pojam odnosi na poslovna udruženja koji se termin koristi u čl. 131. Nacrta prijedloga Zakona. | Primljeno na znanje | Pojam "određene samostalne organizacije" obuhvaća sve oblike organizacija i udruživanja trgovaca, što obuhvaća i poslovna udruženja. |
| 23 | HOK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA | Hrvatska obrtnička komora (HOK) je zakonski predstavnik više od 90.000 obrtnika koji se svi smatraju trgovcima sukladno Zakonu o zaštiti potrošača te je aktivni nositelj zaštite potrošača u Hrvatskoj sa svojim predstavnikom u Nacionalnom vijeću za zaštitu potrošača Vlade RH. Stoga u svezi s postupkom donošenja tako važnog zakona za sve naše članove kao i sve građane RH koji su kupci proizvoda i korisnici proizvoda naših članova, kao osnovnu primjedbu ističemo kako nismo bili pozvani sudjelovati u njegovoj izradi, unatoč tome što smo sudjelovali u izradi te provođenju svih dosadašnjih Nacionalnih programa za zaštitu potrošača RH kao i u izradi svih ranijih zakona. | Primljeno na znanje | Izmjena Zakona o zaštiti potrošača prvenstveno se provodila radi usklađivanja s odredbama Direktive (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (OMNIBUS), a odredbe iste bile su prezentirane na 10. sjednici Nacionanog vijeća za zaštitu potrošača u čijem radu sudjeluju i predstavnici poslovne zajednice, među kojim i predstavnik Hrvatske obrtničke komore. Na 11. sjednici spomenutog Vijeća, koja se održala 17. lipnja 2021. svim članovima Vijeća bile su predstavljene ključne promjene i dopune koje će se unijeti u Zakon te je isti po završetku sjednice i upućen članovima na uvid. Također, svi članovi Vijeća bili su obaviješteni o otvaranju e- savjetovanja, odnosno njegovom trajanju. Sukladno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine" br. 25/13., 85/15.) kao i Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata („Narodne novine“ br. 140/09), Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja provodi e-savjetovanje za predemetni Zakon. |
| 24 | Marija Plentaj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA | Poštovani, podržavam prijedlog Hrvatske udruge za zaštitu potrošača koji su objavljeni na ovom e-savjetovanju: http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/vlada210625-zakon-novi.pdf S poštovanjem, Marija Plentaj | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 25 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 113. | Da je trgovac želi riješti problem potrošača on bi ga odmah riješio. To je samo maltretiranje potrošača, jer ako je potrošač u prau ondatrgovca državni inspektori trebaju kazniti | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 26 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 60. | Stavak 1. U potrošačkim sudskim sporovima koje sam vodio kao potrošač ili ovlaštena osoba u udruzi za zaštitu potrošača ova odredba se NIKADA na nijednom sudu nije primijenila. Trgovac ili prava osoba je na samom početku spora u prednosti jer ima sredstva za angažiranje cijelih odvjetničkih timova što potrošač ili udruga nema. Praksa govori da sud nikada nije bio na stani slabijeg (potrošača). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 27 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 45. | Stavak 1. Ovo je odlično ! Na nekoliko mjesta do sada je ukazano da se daje prednost drugim zakonima i podzakonskim spisima. Ovo treba biti temelj cijelog Zakona o zaštiti potrošača, onda ćemo dobiti i potrošačku sudsku prasku, koju Hrvatska za sada nema. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 28 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 7. | Stavak 9. Ovo je dobro rješenje da se izradi Pravilnik, jer Zakon ne može predvidjeli sve pojedinačne slučajeve. U Pravilniku treba zabraniti praksu da se ističe (marketinški trik) cijena koja nije po jedinici mjere, jer to je na granici zavaravajuće poslovne prakse. Npr. na pakiranju salame piše „samo 24 kn“ i malim slovima (zato je prije istaknuta potreba definiranja veličina slova kod deklaracija i cijena) piše 150 gr, tako da je jedinačna cijena po kg zapravo 160 kn. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 29 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 151. | U članku 151. treba dodati . nove točke 3. i 4. koje glase: 3. “jedinica lokalne samouprave ako ne provodi aktivnosti navedene u članku 133. Zakona 4. “jedinica lokalne samouprave ako ne provodi aktivnosti navedene u točkama 3. i 4. članka 139. Zakona Obrazloženje: Aktivnosti navedene u člancima 133. i 139. Zakona i do sada su bile obveza jedinica lokalne samouprave, ali ih velika većina nije provodila i ništa im se nije zbog toga desilo, a kako smo već naveli, po rezultatima Potrošačkog semafora EU, naši potrošači su najlošije informirani, educirani i zaštićeni, a dobrim dijelom i zbog činjenice da jedinice lokalne samouprave ne izvršavaju svoje zadaće u tom području koje im je propisao ZZP, i zbog toga trebaju biti propisane prekršajne kazne . | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u dijelu kojim se zahtijeva propisivanje prekršajne odgovornosti odgovorne osobe u jedinici lokalne samouprave u slučaju kada jedinica lokalne samouprave propusti osigurati prostor za obavljanje poslova savjetovanja potrošača iz Nacionalnog programa zaštite potrošača sukladno članku 139. stavku 4. Nacrta prijedloga zakona. Vezano za propisivanje prekršajne odgovornosti pravne osobe u jedinici lokalne samouprave za povrede članka 133. i članka 139. stavka 3. Nacrta prijedloga zakona, kako se prijedlog odnosi na predmet odlučivanja koji ulazi u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave i koji ovisi o raspoloživim financijskih sredstvima istih, predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog. |
| 30 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 136. | točka 1. bi morala glasiti: pružati preventivnu zaštitu putem izobrazbe/edukacije, informiranja i savjetovanja potrošača o njihovim pravima i obvezama dodati točku 7. zastupati interes potrošača pred nadležnim institucijama | Djelomično prihvaćen | Prijedlog dopune članka 136. točke 1. Nacrta prijedloga zakona o zaštiti potrošača je prihvaćen. Ne prihvaća se prijedlog dopune istog članka Nacrta prijedloga zakona o zaštiti potrošača kojim se propisuje pravo udruga za zaštitu potrošača zastupati interes potrošača pred nadležnim institucijama. Izričaj nije dovoljno jasan i mogao bi dovesti do različitog tumačenja u praksi. Prijepori bi mogli nastati vezno za opseg sadržaja na koji se odnosi, odnosno ograničava li se predmetna odredba na zastupanje u sudskim postupcima, na zastupanje u tijelima u kojima se donosi politika zaštite potrošača ili je sadržaj širi. Ukoliko se isti odnosi na zastupanje pred sudovima radi zaštite pravnog interesa određenog potrošača, predmetno je u cijelosti uređeno odedbama Zakona o parničnom postupku o punomoćnicima. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača uređeno je Glavom II. ovoga Nacrta prijedloga zakona. Zastupanje interesa u tijelima kojima se donosi politika zaštite potrošača, kao što je Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, obveza je svih nositelja zaštite potrošača, pa samim time i udruga za zaštitu potrošača i to podrazumijeva odredba članka 131. Nacrta prijedloga zakona. Također, člankom 136. Nacrta prijedloga donosi se samo neiscrpan popis poslova udruga za zaštitu potrošača, te udruge mogu obavljati i druge poslove u skladu sa svojim obvezama nositelja zaštite potrošača. |
| 31 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 151. | Čl.151. U članku 151. treba dodati . nove točke 3. i 4. koje glase: 3. “jedinica lokalne samouprave ako ne provodi aktivnosti navedene u članku 133. Zakona 4. “jedinica lokalne samouprave ako ne provodi aktivnosti navedene u točkama 3. i 4. članka 139. Zakona Obrazloženje: Aktivnosti navedene u člancima 133. i 139. Zakona i do sada su bile obveza jedinica lokalne samouprave, ali ih velika većina nije provodila i ništa im se nije zbog toga desilo, a kako smo već naveli, po rezultatima Potrošačkog semafora EU, naši potrošači su najlošije informirani, educirani i zaštićeni, a dobrim dijelom i zbog činjenice da jedinice lokalne samouprave ne izvršavaju svoje zadaće u tom području koje im je propisao ZZP, i zbog toga trebaju biti propisane prekršajne kazne . | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u dijelu kojim se zahtijeva propisivanje prekršajne odgovornosti odgovorne osobe u jedinici lokalne samouprave u slučaju kada jedinica lokalne samouprave propusti osigurati prostor za obavljanje poslova savjetovanja potrošača iz Nacionalnog programa zaštite potrošača sukladno članku 139. stavku 4. Nacrta prijedloga zakona. Vezano za propisivanje prekršajne odgovornosti pravne osobe u jedinici lokalne samouprave za povrede članka 133. i članka 139. stavka 3. Nacrta prijedloga zakona, kako se prijedlog odnosi na predmet odlučivanja koji ulazi u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave i koji ovisi o raspoloživim financijskih sredstvima istih, predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog. |
| 32 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA | Čl. 134. Dodati novi stavak 4. Koji glasi:” Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dužno je u svom radu poticati i pomagati udruživanje udruga potrošača u saveze, te financijski podupirati rad reprezentativnih saveza. Ministar gospodarstva će posebnim pravilnikom definirati kriterije za određivanje reprezentativnosti saveza” Obrazloženje: U Hrvatskoj djeluju brojne udruge za zaštitu potrošača, međutim sve djeluju na volonterskom principu, bez zaposlenih osoba. Da bi udruge potrošača mogle aktivno i kvalitetno sudjelovati u provođenje politike zaštite potrošača nužno je njihovo udruživanje u saveze, koji će imati zaposlene stručnjaka za pojedina područja. U tome im je nužna financijski potpora resornog ministarstva, kao što je to praksa u svim razvijenim članicama EU. Hrvatska je od svojeg ulaska u EU na posljednjem mjesto po informiranosti i educiranosti potrošača i zadovoljstvu potrošača njihovom zaštitom i ta se situacija mora promijeniti I poboljšati, ali se ne može raditi sa osobama koje nisu plaćene za svoj rad. Čl. 136. Točku 5. ovoga članka treba nadopuniti slijedećim rječima:” kao i predlagati donošenje novih propisa” Obrazloženje: Udrugama potrošača treba dati i pravo predlaganja donošenja novih propisa, a ne samo sudjelovanja u izmjenama i dopunama postojećih propisa. Čl.151. U članku 151. treba dodati . nove točke 3. i 4. koje glase: 3. “jedinica lokalne samouprave ako ne provodi aktivnosti navedene u članku 133. Zakona 4. “jedinica lokalne samouprave ako ne provodi aktivnosti navedene u točkama 3. i 4. članka 139. Zakona Obrazloženje: Aktivnosti navedene u člancima 133. i 139. Zakona i do sada su bile obveza jedinica lokalne samouprave, ali ih velika većina nije provodila i ništa im se nije zbog toga desilo, a kako smo već naveli, po rezultatima Potrošačkog semafora EU, naši potrošači su najlošije informirani, educirani i zaštićeni, a dobrim dijelom i zbog činjenice da jedinice lokalne samouprave ne izvršavaju svoje zadaće u tom području koje im je propisao ZZP, i zbog toga trebaju biti propisane prekršajne kazne . | Djelomično prihvaćen | Sukladno članku 1. Nacrta, pravna zaštita koja se propisuje ovim Nacrtom ograničava se na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda. Samim time, ovim Nacrtom ne uređuje se pitanje osnaživanja udruga za zaštitu potrošača, kao niti ostalih nositelja zaštite potrošača. Međutim, člankom 137. Nacrta, predviđeno je da se Nacionalnim programom zaštite potrošača, kao podzakonskim propisom, uređuju ciljevi, mjere, prioritetna područja te aktivnosti u provođenju politike zaštite potrošača u određenom razdoblju. U skladu s tim, Nacionalnim programom zaštite potrošača ("Narodne novine" broj 29/21) razrađuje se pitanje provedbe projekata namijenjenih potrošačima u suradnji s udrugama za zaštitu potrošača, a u tom smislu, predviđa se i održivi sustav financiranja i djelovanja udruga za zaštitu potrošača. Nadalje kako se, sukladno članku 139. Nacrta, ove aktivnosti obavljaju temeljem javnog natječaja i pitanje ostvarenja navedenih ciljeva, što obuhvaća i pretpostavke za udruge koje izvode projekt u smislu reprezentativnosti, uredit će se javnim natječajem. Savezi za zaštitu potrošača, po svojem obliku, su udruge a što je već navedeno u odredbi članka 124. važećeg Zakona te se također mogu prijavljivati na natječaje. Izmjena članka 136. točke 5. Nacrta prijedloga zakona prihvaćase budući da je Ustavom Republike Hrvatske (članak 85.) propisano da pravo predlaganja zakona ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, i radna tijela Hrvatskog Sabora te Vlada RH. Vezano za izmjene članka 151. Nacrta prijedloga zakona, prijedlog je prihvaćen u dijelu kojim se zahtijeva propisivanje prekršajne odgovornosti odgovorne osobe u jedinici lokalne samouprave u slučaju kada jedinica lokalne samouprave propusti osigurati prostor za obavljanje poslova savjetovanja potrošača iz Nacionalnog programa zaštite potrošača sukladno članku 139. stavku 4. Nacrta prijedloga zakona. Vezano za propisivanje prekršajne odgovornosti pravne osobe u jedinici lokalne samouprave za povrede članka 133. i članka 139. stavka 3. Nacrta prijedloga zakona, kako se prijedlog odnosi na predmet odlučivanja koji ulazi u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave i koji ovisi o raspoloživim financijskim sredstvima istih, predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog. |
| 33 | Ured pučke pravobraniteljice | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 27. | Uz članak 27. stavak 5. (Reklamacije potrošača – korisnika javnih usluga) Predlažemo propisati da je povjerenstvo za reklamacije potrošača u odgovoru na reklamaciju potrošaču dužno dati uputu o tome kome se može obratiti u slučaju nezadovoljstva odgovorom. Obrazloženje: Iz pritužbi građana proizlazi kako često nisu upoznati sa svojim pravima te nisu informirani o tijelima i sredstvima pravne zaštite koja su im na raspolaganju u njihovom konkretnom slučaju zbog čega se obraćaju brojnim nenadležnim adresatima, ne ostvarujući na taj način potrebnu i zajamčenu pravnu zaštitu. | Djelomično prihvaćen | Sukladno članku 63. stavku 1. točki 22. Nacrta prijedloga zakona propisana je obveza trgovca obavijestiti potrošača prije sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija ili na daljinu o mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova. Odgovarajuća odredba propisati će se i za sklapanje ugovora u prodavaonicama dopunom članka 46. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona. |
| 34 | HOK | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 143. | Rok koji je određen u st. 2. navedenog članka na način da isti „ne može biti dulji od deset dana“ omogućava nadležnom inspektoru da isti utvrdi i u duljini od npr. jednog dana. S obzirom da takvo određenje dovodi do pravne nesigurnosti predlažemo da se utvrdi da minimum istog ne može biti kraći od osam dana. Nadalje, u svezi sa st. 3 istog članka smatramo da je nužno da se riječica „će“ (u nastavku “pokrenuti inspekcijski postupak“) zamijeni s riječju „može“. Na taj način se nadležnom inspektoru omogućava da ovisno o činjenicama koje je naveo potrošač u svojoj predstavci, kao i trgovac u svom očitovanju, odluči hoće li pokrenuti inspekcijski postupak ili ne. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog izmjene članka 143. stavka 2. Nacrta prijedloga zakona ne prihvaća se iz razloga što se predmetnom odredbom uređuje rok koji određuje nadležni inspektor po svojoj diskrecijskoj ocjeni uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja unutar zakonskog okvira propisanog ovom odredbom. Ukoliko nadležni inspektor ocijeni kako za izjašnjavanje trgovca neće biti potrebno dulje vrijeme, rok koji odredi nadležni inspektor može biti i kraći od 10 dana. Izjašnjavanje trgovca o navodima potrošača ima za cilj rješavanje spora između trgovca i potrošača prije samog pokretanja inspekcijskog postupka. Vezano za prijedlog izmjene članaka 143. stavka 3. Nacrta prijedloga zakona, isti je prihvaćen. |
| 35 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 26. | U članku 26 stavku 1 zamijeniti „ nakon mišljenja…“ staviti nakon suglasnosti Obrazloženje Savjetodavno tijelo treba dati suglasnost, a ne mišljenje jer mišljenje nikoga ne obavezuje. U članku 26. stavak 3 brisati tekst iza „imenuje udruga za zaštitu potrošača“. Obrazloženje: Prema prijedlogu Ministarstva u Savjetodavnom tijelu mogu biti udruge koje djeluju samo na području lokalne zajednice (što to znači ? HUZP djeluje na cijelom području RH i ima članove) i ima sjedište na tom području. Ako znademo da imamo maksimum 10 udruga koje djeluju to je samo 10 lokalnih zajednica, a do sada smo davali svoje članove koji su živjeli u blizini znači da će pokrivenost biti nikakva i nikakve koristi od Zakona. Članak 26. stavak 7 treba promijeniti na slijedeći način: (7) Pravne osobe s javnim ovlastima i jedinica lokalne samouprave trebaju na svojim web stranicama dati informaciju o sastavu svojih Savjeta i Povjerenstava . Obrazloženje: Na predloženi način potrošači moraju posjetiti sve web stranice udruga potrošača kako bi saznali tko su članovi u Savjetima ili Povjerenstvima trgovca. To treba biti obaveza pravne osobe. Izmjenama bi potrošač samo posjetio web stranicu Savjeta ili Povjerenstva koje rješava njegov slučaj. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što se isti odnosi na materiju koja ulazi u samoupravni djelokrug jedinica lokalne i područne samouprave. Naime, tijela lokalne i područne samouprave samostalno donose odluke, a savjetodavno tijelo daje mišljenja i pojašnjenja jedinici lokalne i područne samouprave u slučajevima kada odlučuje od pitanjima iz područja prava potrošača. Vezano za prijedlog za brisanje teksta u članku 26. stavku 3. Nacrta prijedloga zakona, prijedlog nije moguće prihvatiti iz razloga što bi se na navedeni način stvorio svojevrsni monopol određenih udruga za zaštitu potrošača čiji bi predstavnici bili u većini povjerenstava, dok bi predstavnici nekih lokalnih udruga, koje su upućenije u problematiku lokalnih pružatelja javnih usluga, ostale bez svojih predstavnika u povjerenstvima. Nadalje, vezano za prijedlog koji se odnosi na izmjenu članka 26. stavka 7. Nacrta prijedloga zakona, isti se djelomično prihvaća na način da se isti neće izmijeniti, već će se članak 26. dopuniti dodavanjem predloženog stavka. |
| 36 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 137. | Stavak 3. ??????? Koje je to Ministarstvo iz stavka 2. ? Ovaj stavak definirati: - "Na temelju Strategija tijela javne vlasti izrađuju „Godišnji Plan provedbe politike zaštite potrošača“ o čijoj provedbi izvješćuju Vladu RH najkasnije do 31. siječnja za proteklu godinu. " - „Vlada RH jednom godišnje (načelno uz Svjetski dan zaštite prava potrošača) izvješćuje Hrvatski Sabor o stanju provedbe Nacionalne strategije zaštite potrošača.“ | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se primjedba koja se odnosi na otklanjanje omaške iz stavka 3. Nacrta prijedloga zakona. Nadalje, ne prihvaća se prijedlog teksta norme predlagatelja. Naime, pojam „strategije tijela javne vlasti“ problematičan je iz više razloga. Najprije je potrebno naglasiti da takav pojam implicira da se radi o strategiji više tijela, a ne jednog tijela koje je horizontalno nadležno za politiku zaštite potrošača. Nadalje, samo donošenje strategije nije oportuno iz razloga koji su pobliže objašnjeni u primjedbi koja se odnosi na preimenovanje nacionalnog programa u nacionalnu strategiju. Nadalje, „godišnji plan provedbe“ koji predlagatelj navodi nije svrsishodno donositi na način opisan u predmetnom prijedlogu, budući da bi se istim ograničila mogućnost dopune provedbe potrošačkog zakonodavstva u određenom razdoblju koji se odnose na iminentnu potrebu uređivanja određenih potrošačkih prioriteta u vrlo kratkom razdoblju (primjerice, ukoliko se, sukladno obvezama Republike Hrvatske, kao države članice EU, istaknu novi prioriteti na razini EU koje smo dužni provesti, a što je vrlo moguće, posebice iz razloga što je pandemija COVIDa-19 već i sad iznjedrila određene probleme koji će se pokušati ublažiti na EU razini, a rezultirat će modifikacijom prioriteta u potrošačkom zakonodavstvu). Naime, upravo iz razloga što je potrošačka problematika izrazito dinamično područje, koje je podložno brzim izmjenama, potrebno je na razini nacionalnog prava zadržati određenu fleksibilnost kako bi se sustav mogao prilagoditi novim ciljevima politike zaštite potrošača ili izmjenama postojećih. |
| 37 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Također predlažemo da podaci iz stavka 1. ovog članka moraju biti napisani slovima ne manjim od 2 milimetra | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Naime, mogućnost propisivanja veličine fonta slova, predviđena je samo za hranu i to temeljem Uredbe 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 koja se provodi i u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Propisivanje veličine fonta slova za ostale proizvode a koje nije uređeno zakonodavstvom Unije značilo bi kršenje slobode kretanja roba i impliciralo bi pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske. Ukoliko će se na razini Unije donijeti propis kojim će se urediti propisivanje veličine fonta slova za proizvode koji nisu hrana, predmetni će se propis preuzeti u zakonodavstvo Republike Hrvatske. |
| 38 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 132. | Nacionalno vijeće mora biti centralna i glavna točka sustava zaštite potrošača RH. Nažalost to do sada nismo mogli posvjedočiti, ali se nadamo da ćemo sa ovim Zakonom ipak doživjeti promjene na bolje. Predlažemo stavak 10) Ministarstvo nadležno za poslove zaštitu potrošača će sa Vijećem izraditi plan i strategiju financiranja udruga za zaštitu potrošača, uključujući i ostale nositelje zaštite potrošača(predstavnici/članovi Vijeća),te će se isto predati Vladi Republike Hrvatske na Odluku. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 1. Nacrta, pravna zaštita koja se propisuje ovim Nacrtom ograničava se na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda. Samim time, ovim Nacrtom ne uređuje se pitanje osnaživanja udruga za zaštitu potrošača, kao niti ostalih nositelja zaštite potrošača. Međutim, člankom 137. Nacrta, predviđeno je da se Nacionalnim programom zaštite potrošača, kao podzakonskim propisom, uređuju ciljevi, mjere, prioritetna područja te aktivnosti u provođenju politike zaštite potrošača u određenom razdoblju. U skladu s tim, jedno od pitanja koja se razrađuju Nacionalnim programom zaštite potrošača u čijoj izradi sudjeluje Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, jest i pitanje načela financiranja udruga za zaštitu potrošača. |
| 39 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 115. | Predlažemo novu točku : Vlada Republike Hrvatske će odlukom odrediti financiranje udruga za zaštitu potrošača u pokretanju postupaka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača. Ministarstvo nadležno za poslove zaštite potrošača će propisati Pravilnik o uvjetima za pokretanje postupaka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača. | Nije prihvaćen | Pitanje kolektivne pravne zaštite, pretpostavke za podnošenje iste, kao i kriteriji koje tijela ovlaštena za podizanje tužbe za kolektivnu pravnu zaštitu moraju ispuniti bit će detaljnije riješeno prenošenjem Direktive (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Tekst značajan za EGP) koja uređuje navedeno područje i koja jasno propisuje kriterije koje ovlaštena tijela moraju udovoljiti, a koji će se na odgovarajući način prenijeti u pravni sustav Republike Hrvatske. |
| 40 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 136. | točku 5. ovoga članka treba nadopuniti slijedećim rječima:” kao i predlagati donošenje novih propisa” Obrazloženje: Udrugama potrošača treba dati i pravo predlaganja donošenja novih propisa, a ne samo sudjelovanja u izmjenama i dopunama postojećih propisa. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 85. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) pravo predlaganja zakona ograničeno je na zastupnike, klubove zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te na Vladu Republike Hrvatske i zakonima nije dopušteno propisivati drukačije. Međutim, udruge za zaštitu potrošača, kao i sve ostale osobe, mogu svoje prijedloge izmjena propisa dostaviti ovlaštenim predlagateljima zakona na razmatranje. |
| 41 | Croatian Alliance of Consumers/ Unija Potrošača Hrvatske | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 134. | Dodati stavak 4. Koji glasi:” Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dužno je u svom radu poticati i pomagati udruživanje udruga potrošača u saveze, te financijski podupirati rad reprezentativnih saveza. Ministar gospodarstva će posebnim pravilnikom definirati kriterije za određivanje reprezentativnosti saveza." Obrazloženje: U Hrvatskoj djeluju brojne udruge za zaštitu potrošača, međutim sve djeluju na volonterskom principu, bez zaposlenih osoba. Da bi udruge potrošača mogle aktivno i kvalitetno sudjelovati u provođenje politike zaštite potrošača nužno je njihovo udruživanje u saveze, koji će imati zaposlene stručnjaka za pojedina područja. U tome im je nužna financijski potpora resornog ministarstva, kao što je to praksa u svim razvijenim članicama EU. Hrvatska je od svojeg ulaska u EU na posljednjem mjesto po informiranosti i educiranosti potrošača i zadovoljstvu potrošača njihovom zaštitom i ta se situacija mora promijeniti , ali se ne može raditi sa osobama koje nisu plaćene za svoj rad. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 1. Nacrta, pravna zaštita koja se propisuje ovim Nacrtom ograničava se na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda. Samim time, ovim Nacrtom ne uređuje se pitanje osnaživanja udruga za zaštitu potrošača, kao niti ostalih nositelja zaštite potrošača. Međutim, člankom 137. Nacrta, predviđeno je da se Nacionalnim programom zaštite potrošača, kao podzakonskim propisom, uređuju ciljevi, mjere, prioritetna područja te aktivnosti u provođenju politike zaštite potrošača u određenom razdoblju. U skladu s tim, Nacionalnim programom zaštite potrošača ("Narodne novine" broj 29/21) razrađuje se pitanje provedbe projekata namijenjenih potrošačima u suradnji s udrugama za zaštitu potrošača, a u tom smislu, predviđa se i održivi sustav financiranja i djelovanja udruga za zaštitu potrošača. Nadalje kako se, sukladno članku 139. Nacrta, ove aktivnosti obavljaju temeljem javnog natječaja i pitanje ostvarenja navedenih ciljeva, što obuhvaća i pretpostavke za udruge koje izvode projekt u smislu reprezentativnosti, uredit će se javnim natječajem. Savezi za zaštitu potrošača, po svojem obliku, su udruge a što je već navedeno u odredbi članka 124. važećeg Zakona te se također mogu prijavljivati na natječaje. |
| 42 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 139. | predlažemo da se izmjeni stavak 4. , te glasi- Jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati i ustupiti na korištenje bez naknade(zakupnine) udrugama za zaštitu potrošača, za obavljanje savjetovanja potrošača iz Nacionalnog programa zaštite potrošača. Naime,u slučaju "osigurati" ne oslobađa se lokalna samouprava od naplate zakupnine, te se apsolutno gubi smisao stavka 4. Većina udruga je svjedok ranije navedenog primjera,gdje dosljedno dobivaju odgovor od lokalnih samouprava da su oni dužni samo osigurati,te da nisu dužni više od toga sukladno ZZP-u. | Nije prihvaćen | Uzimajući u obzir kako se prijedlog odnosi na predmet odlučivanja koji ulazi u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave i koji ovisi o raspoloživim financijskih sredstvima istih, predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog. |
| 43 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 13. | Ubaciti stavak 2. „Usluge popravka i održavanja proizvoda moraju se izvršiti u roku od 8 dana. Iznimno ovaj rok se može produžiti uz suglasnost potrošača. Za svaki dan prekoračenja tog roka potrošač ima pravo na novčanu naknadu od 240 kn/dan. Sadašnji stavak 2. postaje stavak 3., a sadašnji stavak 3. postaje stavak 4. Obrazloženje: Sadašnja zakonska rješenja definiraju da se proizvod mora popraviti "u razumnom roku". To je nedefiniran pojam i sudska praksa pokazuje da svaki sud drugačije tumači tu odredbu. Taj "razumni rok" mora biti jasno definiran, a u današnje vrijeme kad je "svijet globalno selo" zaista u praksi ne postoji mogućnost da se neki rezervni dio čeka u po 6 mjeseci. Naime, za vijeme trajanja materijalnog nedostatka, a po nekim propisima do 8 godina proizvođač, a to za potrošača znači i trgovac, mora imati osigurane zamjenske dijelove i to je sastavni dio cijene proizvode. Te ne neopravdano da se u trenutku kvara tj. prijemu proizvoda u servis naručuje proizvodnja zamjenskog dijela. To više što potrošač svaki proizvod kupuje da ga koristi, a ne da ga šalje u radionice i servise. Ako u ovom predloženom roku trgovac ne može osigurati popravak proizvoda dužan je vratiti novac ili dati novi ispravan proizvod. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti primjedbu. Trajanje razumnog roka ne može se unaprijed odrediti zakonom jer njegovo trajanje ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja. U tom smislu, određivanje roka od 8 dana za izvršenje usluge popravka i održavanja proizvoda nije moguće. |
| 44 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 63. | ukupna cijena(koju u konačnici potrošač plaća) mora biti nedvosmislene i mora biti poznata potrošaču prije sklapanja ugovora, kako bi se izbjegla manipulacija potrošača obećavanje jedne(niže) cijene ,a nakon potpisivanja ugovora na računu se navodi druga cijena(npr.sa PDV,itd.).Obaveza trgovca i pružatelja usluge je da obavijesti i informira potrošača o ukupnoj/krajnjoj cijeni koju on plaća! | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što su zahtjevi informiranja potrošača o cijeni uređeni člankom 4. točkom 11. i člankom 7. Nacrta prijedloga zakona kojima se izrijekom propisuje obveza isticanja i pridržavanja cijene te kako je maloprodajna cijene konačna cijena u kunama za pojedini proizvod ili uslugu, odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući poreze i druga javna davanja. Odredbom članka 63. ovoga članka Nacrta prijedloga zakona odstupa se od ovog zahtjeva samo u slučaju kada priroda proizvoda ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, međutim i u navedenom slučaju potrošač unaprijed mora biti informiran o načinu izračuna cijene. Postupanje suprotno navedenim odredbama zapriječeno je i prekršajnom sankcijom. |
| 45 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 48. | smatramo da treba navesti tko pokriva troškove potrošača koje je isti pretrpio u vrijeme trajanja "razumnog roka". U slučaju kad potrošaču nije ispunjen ugovor o kupoprodaji ,trgovac je dužan nadoknaditi opravdane troškove potrošaču koji su nastali uslijed ne mogućnosti korištenja ugovora, tijekom trajanja razumnog roka. | Nije prihvaćen | Prijedlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti navedeni prijedlog. Pravila vezana uz naknadu štete određena su pravilima općeg ugovornog prava te bi istovremeno propisivanje iste materije dovelo do pravne nesigurnosti u pogledu ostvarivanja prava. |
| 46 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 25. | apsolutno pozdravljamo vračanje parkinga u Javne usluge, te podržavamo prijedlog HUZP-a Članak 25.Dodati točke : 13. bankarske usluge 14. usluge upravitelja zgrada 15. održavanje groblja , krematorija i prijevoza pokojnika | Nije prihvaćen | Djelatnost upravitelja zgrada i bankarske usluge ne mogu se smatrati javnim uslugama, jer kod navedenih pružatelj usluge nije javnopravno tijelo (primjerice pravna osoba s javnim ovlastima kao što je to komunalno društvo). Vezano za usluge održavanja groblja, krematorija i prijevoza pokojnika, navedeno područje u potpunosti je uređeno posebnim propisima (Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o grobljima, Pravilnik o grobljima, Zakon o pogrebničkoj djelatnosti itd.). |
| 47 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 17. | predlažemo članak 4.)Trgovac ne smije odbiti reklamaciju proizvoda u slučaju kada potrošač ne posjeduje ambalažu za taj isti proizvod. | Nije prihvaćen | Predložena dopuna članka 17. Nacrta prijedloga Zakona nije prihvaćena, budući da je problematika ostvarivanja prava potrošača u slučaju matereijalnog nedostatka stvari i odgovornosti prodavatelja za dano jamstvo detaljno uređena važećim Zakonom o obveznim odnosima. Uređivanje iste materije i u Nacrtu prijedloga zakona dovelo bi do pravne nesigurnosti u pogledu ostvarivanja prava. |
| 48 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 134. | Čl. 134. Dodati novi stavak 4. Koji glasi:” Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dužno je u svom radu poticati i pomagati udruživanje udruga potrošača u saveze, te financijski podupirati rad reprezentativnih saveza. Ministar gospodarstva će posebnim pravilnikom definirati kriterije za određivanje reprezentativnosti saveza” Obrazloženje: U Hrvatskoj djeluju brojne udruge za zaštitu potrošača, međutim sve djeluju na volonterskom principu, bez zaposlenih osoba. Da bi udruge potrošača mogle aktivno i kvalitetno sudjelovati u provođenje politike zaštite potrošača nužno je njihovo udruživanje u saveze, koji će imati zaposlene stručnjaka za pojedina područja. U tome im je nužna financijski potpora resornog ministarstva, kao što je to praksa u svim razvijenim članicama EU. Hrvatska je od svojeg ulaska u EU na posljednjem mjesto po informiranosti i educiranosti potrošača i zadovoljstvu potrošača njihovom zaštitom i ta se situacija mora promijeniti I poboljšati, ali se ne može raditi sa osobama koje nisu plaćene za svoj rad. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 1. Nacrta, pravna zaštita koja se propisuje ovim Nacrtom ograničava se na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda. Samim time, ovim Nacrtom ne uređuje se pitanje osnaživanja udruga za zaštitu potrošača, kao niti ostalih nositelja zaštite potrošača. Međutim, člankom 137. Nacrta, predviđeno je da se Nacionalnim programom zaštite potrošača, kao podzakonskim propisom, uređuju ciljevi, mjere, prioritetna područja te aktivnosti u provođenju politike zaštite potrošača u određenom razdoblju. U skladu s tim, Nacionalnim programom zaštite potrošača ("Narodne novine" broj 29/21) razrađuje se pitanje provedbe projekata namijenjenih potrošačima u suradnji s udrugama za zaštitu potrošača, a u tom smislu, predviđa se i održivi sustav financiranja i djelovanja udruga za zaštitu potrošača. Nadalje kako se, sukladno članku 139. Nacrta, ove aktivnosti obavljaju temeljem javnog natječaja i pitanje ostvarenja navedenih ciljeva, što obuhvaća i pretpostavke za udruge koje izvode projekt u smislu reprezentativnosti, uredit će se javnim natječajem. Savezi za zaštitu potrošača, po svojem obliku, su udruge a što je već navedeno u odredbi članka 124. važećeg Zakona te se također mogu prijavljivati na natječaje. |
| 49 | udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 136. | Čl. 136. Točku 5. ovoga članka treba nadopuniti slijedećim rječima:” kao i predlagati donošenje novih propisa” Obrazloženje: Udrugama potrošača treba dati i pravo predlaganja donošenja novih propisa, a ne samo sudjelovanja u izmjenama i dopunama postojećih propisa. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 85. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) pravo predlaganja zakona ograničeno je na zastupnike, klubove zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te na Vladu Republike Hrvatske i zakonima nije dopušteno propisivati drukačije. Međutim, udruge za zaštitu potrošača, kao i sve ostale osobe, mogu svoje prijedloge izmjena propisa dostaviti ovlaštenim predlagateljima zakona na razmatranje. |
| 50 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 13. | Nije dovoljno da je ponuda ispostavljena već ista mora biti i prihvaćena od strane potrošača. Teret dokaza o prihvaćanju ispostavljene ponude je na trgovcu. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti navedeni prijedlog. Naime, prema općim pravilima ugovornog prava, ponuda ne obvezuje dok nije prihvaćena, odnosno prema članku 252. stavka 1. važećeg Zakona o obveznim odnosima, ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. |
| 51 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | predlažemo brisanje stavka 2. jer će doći do kompliciranja samog reklamacijskog postupka. Potrošači se nisu navikli do sada da mora biti prigovor u pisanom obliku(pošta ili email),a sada ćemo još proširiti mogućnosti na druge mrežne komunikacije. Smatramo da će to zakomplicirati reklamacijski postupak i sa jedne i sa druge strane(potrošač/trgovac). Također predlažemo da je trgovac dužan u odgovoru navesti koje su mogućnosti na raspolaganju potrošaču u slučaju nezadovoljstva sa dobivenim odgovorom(povjerenstvo,ADR ,itd.) | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Uzimajući u obzir nove oblike komunikacije između potrošača i trgovaca Nacrt prijedloga Zakona stavkom 2. predmetnog članka želi doprinijeti većoj pravnoj zaštiti potrošača. Potrošači već sada svoje prigovore upućuju putem drugih sredstava mrežne komunikacije koji omogućuju pohranu vremena i sadržaja komunikacije na trajnom mediju, kao što je chat. Međutim, isti se u smislu odredaba važećeg zakona o zaštiti potrošača nisu smatrali pisanim prigovorom jer nisu ispunjavali zahtjev propisanog oblika. Ovom izmjenom važećeg zakona o zaštiti potrošača uzima se u obzir sve veća digitalizacija i korištenje novih sredstava komunikacije te se želi omogućiti da se i prigovori potrošača mogu podnositi putem takvih sredstava ukoliko je moguće zadovoljiti zahtjev da navedena sredstva omogućuju pohranu vremena i sadržaja komunikacije na trajnom mediju. Također, ovom odredbom ne propisuje se obveza potrošača koristiti se određenim sredstvom komunikacije, već je na potrošaču odluka odabira o njemu najprikladnijeg oblika podnošenja pisanog prigovora. Prijedlog da je trgovac dužan u odgovoru navesti mogućnosti koje su na raspolaganju potrošaču u slučaju nezadovoljstva dobivenim odgovorom trgovca, djelomično se prihvaća. Trgovac je dužan u svom odgovoru jasno se izjasniti prihvaća li osnovanost prigovora potrošača, a potrošač bi trebao biti obaviješten (u trenutku prije sklapanja ugovora) o mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova, odnosno o sustavima za obeštećenje, te načinu kako ih potrošač može koristiti (članak 63. stavak 1. točka 22. Nacrta prijedloga zakona). Navedena obveza se ograničavala na obveze trgovca koji sklapa ugovore izvan poslovnih prostorija ili na daljinu. Kako bi se osigurala jednaka zaštita prava potrošača koji sklapaju ugovore u prodavaonicama članak 46. stavak 1. Nacrta prijedloga zakona izmijenit će se na odgovarajući način. |
| 52 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | predlažemo da se prekine agonija potrošača koja traje već dugi niz godina prilikom čitanja deklaracija(osobni dokument svakog proizvoda),te da se propiše veličina podataka(osnovna obilježja proizvoda) ne manje od 2mm. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Naime, mogućnost propisivanja veličine fonta slova, predviđena je samo za hranu i to temeljem Uredbe 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 koja se provodi i u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Propisivanje veličine fonta slova za ostale proizvode a koje nije uređeno zakonodavstvom Unije značilo bi kršenje slobode kretanja roba i impliciralo bi pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske. Ukoliko će se na razini Unije donijeti propis kojim će se urediti propisivanje veličine fonta slova za proizvode koji nisu hrana, predmetni će se propis preuzeti u zakonodavstvo Republike Hrvatske. |
| 53 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 1. | predlažemo da rečenica glasi "Ovim se zakonom uređuje zaštita osnovnih prava potrošača,i to:". Ne možemo izdvajati samo kupnju proizvoda,svi znamo da je zaštita potrošača puno više.... | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, jer nije u potpunosti jasno na koji način se predlaže izmjena predmetne odredbe i na koje područje se želi proširiti njezino važenje. Uzimajući u obzir narav Zakona o zaštiti potrošača kao općeg propisa u većini slučajeva, odredbama Nacrta prijedloga zakona zaštita koja se jamči potrošaču ograničava se na zaštitu osnovnih prava pri kupovini proizvoda, dok se prava koja proizlaze iz posebnih propisa detaljno uređuju posebnim propisima. Nadalje, zaštita se ograničava na kupnju proizvoda, međutim uzimajući u obzir definiciju proizvoda iz članka 4. ovoga Nacrta, navedeno obuhvaća uređenje općih prava potrošača neovisno o predmetu ugovora, što znači ugovore o kupnji robe, usluga različite naravi (turističke, pružanje javnih usluga, usluge pružanja digitalnog sadržaja i dr.). Navedena zaštita je sveobuhvatna, te obuhvaća uređenje obveza potrošača prije sklapanja ugovora, samo sklapanje i zaštitu u slučaju povrede prava potrošača. |
| 54 | Ured pučke pravobraniteljice | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 149. | Uz članak 149. stavak 1. točka 17. (Prekršaji) Predlažemo propisati mogućnost izricanja novčane kazne za prekršaj ukoliko trgovac-pravna osoba radi naplate potraživanja putem telefona kontaktira potrošače upisne u Registar „NE ZOVI“. Obrazloženje: Prijedlog se daje radi usklađenja s predloženom dopunom članka 12. stavka 1. Nacrta prijedloga Zakona te omogućavanja izricanja sankcije u slučajevima neželjene komunikacije u kontekstu naplate dugova iz potrošačkih ugovora. | Nije prihvaćen | Slijedom neprihvaćanja prijedloga Ureda pučke pravobraniteljice koji se odnosi na izmjenu članka 12. Nacrta prijedloga zakona, ne prihvaća se niti izmjena odgovarajuće prekršajne odredbe u članku 149. stavku 1. točki 17. Nacrta prijedloga zakona. |
| 55 | Ured pučke pravobraniteljice | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 63. | Uz članak 63. stavak 1. točku 6. (Predugovorne obavijesti) Pučka pravobraniteljica predlaže dopuniti točku 6. stavka 1. članka 36. Nacrta prijedloga Zakona na način da glasi „ ako je primjenjivo, informaciji da je maloprodajna cijena personalizirana na osnovi sustava automatiziranog donošenja odluka, odnosno da je oglas ili ponuda određene robe ili usluge personaliziran/a na temelju takvog sustava.“ Obrazloženje: Učinci automatiziranih odluka mogu imati ozbiljne posljedice za potrošače obzirom da trgovci u programiranju algoritama mogu određenim skupinama automatski uskratiti oglase za kupnju pojedinog proizvoda ili usluge (primjerice prezentirati samo oglase na temelju prethodnih kupovina ili pretraživanja određenih proizvoda), što ih posljedično može dovesti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge potrošače kojima su takvi oglasi dostupni. Također, prilikom traženja ponude za određeni proizvod (primjerice kod premije osiguranja ili zahtjeva za kredit), mogući su slučajevi diskriminacije pojedinih kategorija potrošača ukoliko je odluka o nepovoljnijoj maloprodajnoj cijeni donesena na temelju njihovog profila, odnosno na temelju neke od zaštićenih karakteristika obuhvaćenih odredbom članka 1. ZSD-a. Stoga potrošači prije sklapanja ugovora na daljinu ili pregledavanja ponuda (oglasa) trgovaca moraju biti obaviješteni na jasan i transparentan način o tome da im se oglasi za robe i usluge, kao i maloprodajna cijena, nude na osnovi sustava automatiziranog donošenja odluka. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog budući da je predmetna odredba transpozicija članka 4. Direktive (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (SL L 328). Kako se radi o direktivi maksimalnog usklađivanja, istu je potrebno prenijeti onako kako glasi, odnosno nije moguće dodavati ili sadržajno mijenjati odredbe predmetne Direktive prilikom prijenosa u Nacrt prijedloga zakona. |
| 56 | Ured pučke pravobraniteljice | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 41. | Uz članak 41. (Pravo na naknadu štete uslijed nepoštene poslovne prakse) Predlažemo da se članak 41. ZoZP-a uskladi sa člankom 11.a Direktive 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća, od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača, a koji glasi: „Potrošači koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštene poslovne prakse imaju pristup proporcionalnim i djelotvornim pravnim sredstvima, što obuhvaća i naknadu štete koju je potrošač pretrpio i, kada je to relevantno, sniženje cijene i raskid ugovora. Države članice mogu utvrditi uvjete za primjenu pravnih sredstava i učinke tih pravnih sredstava. Države članice mogu, prema potrebi, uzeti u obzir težinu i narav nepoštene poslovne prakse, štetu koju je potrošač pretrpio i druge relevantne okolnosti. Tim se pravnim sredstvima ne dovodi u pitanje primjena drugih pravnih sredstava dostupnih potrošačima na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.”; Obrazloženje: Članak 41. Nacrta prijedloga Zakona regulira mogućnost podnošenja zahtjeva za naknadu štete koju su potrošači pretrpjeli zbog ugovora koji je sklopljen uslijed nepoštene poslovne prakse te se ne spominje pristup ostalim proporcionalnim i djelotvornim pravnim sredstvima. Stoga držimo da je navedeni članak potrebno preformulirati radi usklađenja nacionalnog zakona s Direktivom (EU) te ukoliko se navedeni prijedlog prihvati, to bi bio stavak 1. članka 41. Zakona. Nadalje, pučka pravobraniteljica predlaže umjesto teksta „ostala prava regulirana …“ navesti „ostala pravna sredstva regulirana…“ uz obrazloženje da je riječ o usklađivanju nacionalnog zakona s Direktivom EU te obzirom da se u Direktivi s kojom se zakon usklađuje koristi termin „pravna sredstva“ (izvorno „remedies“), a ne „pravo“, kako je navedeno u Nacrtu PZ. Nadalje, predlažemo u čl. 41. dodati st. 2. koji glasi: „Tim se pravnim sredstvima ne dovodi u pitanje primjena drugih pravnih sredstava dostupnih potrošačima na temelju nacionalnog prava“. Obrazloženje: Čl. 41. Nacrta prijedloga Zakona se odnosi samo na naknadu štete i ostala prava regulirana općim pravilima ugovornog prava, a ne i na ostale mogućnosti rješavanja spora prije zahtjeva za naknadu štete, što uključuje alternativne načine rješavanja spora koje je korisno predložiti prije podnošenja zahtijeva za naknadu štete putem nadležnog suda, a uzimajući u obzirom duljinu sudskih postupaka, neizvjesnost ishoda te troškove postupka. Često su to manji novčani iznosi koji bi pripadali u sporove male vrijednosti ukoliko bi potrošač odlučio pokrenuti sudski postupak radi naknade štete te je vrlo izgledno da bi u nekim slučajevima troškovi postupka bili veći od vrijednosti samog spora. Samim time je potrošačima lošijeg imovnog stanja takva zaštita njihovih prava teže dostupna. Nadalje, u slučaju spora s trgovcem potrošač može podnijeti prijavu Državnom inspektoratu radi provođenja inspekcijskog nadzora, kao još jedno pravno sredstvo prije pokretanja sudskog postupka radi naknade štete. U konačnici, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora u svome sustavu imaju povjerenstvo za reklamacije potrošača kako je i ovim Nacrtom prijedloga Zakona regulirano, a unutar HOK-a je uspostavljen i Sud časti na kojemu je moguće riješiti nastali potrošački spor prije traženja sudske zaštite te Centar za mirenje gdje je moguće provesti mirenje. | Nije prihvaćen | U odnosu na prijedlog izmjene članka 41. Nacrta prijedloga zakona kojim predlažete preuzimanje teksta članka 3. Direktive (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (SL L 328, u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/2161) kojim se Direktiva 2005/29/EZ dopunjuje člankom 11. a u cijelosti, isti nije moguće prihvatiti iz razloga koji slijede. Predmetna odredba se odnosi na uređenje pravne zaštite potrošača uslijed nepoštene poslovne prakse. Nije riječ o odredbi maksimalne harmonizacije, već je riječ o odredbi koja omogućuje državama članicama propisivanje uvjeta za primjenu pravnih sredstava uslijed nepoštene poslovne prakse, te se samo primjerice navodi kako bi države članice mogle urediti svoj pravni sustav. Vezano za isto, kada je riječ o nepoštenoj poslovnoj praksi, pretpostavka iste zahtijeva da je riječ o poslovnoj praksi koja potrošača “navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio“, također nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatraju zavaravajuća i agresivna poslovna praksa. Uzimajući u obzir odredbe obveznog prava o manama volje i njihovom učinku na sklopljeni ugovor, odnosno na valjanost tako sklopljenih ugovora, prijeporno je u kojim slučajevima bi ugovor uslijed nepoštene poslovne prakse bio valjano sklopljen. Slijedom navedenog, Nacrtom prijedloga zakona nije propisana mogućnost da potrošač uslijed nepoštene poslovne prakse ima pravo na sniženje cijene ili raskid ugovora, a transpozicija ovih odredaba Direktive ponajviše je osigurana u odredbama posebnih propisa – u važećem Zakonu o obveznim odnosima koji uređuje pitanje valjanosti sklopljenih ugovora i posljedice nevaljanosti te pitanje ostvarenja prava na naknadu štete. Vezano za transpoziciju teksta članka 3. Direktive (EU) 2019/2161 kojim se Direktiva 2005/29/EZ dopunjuje člankom 11. a stavkom 2. Direktive 2005/29/EZ transpozicija je osigurana člancima 113. i 114. Nacrta prijedloga zakona i člankom 4. važećeg Zakona o sudovima. Podnošenje prijave Državnom inspektoratu ograničava se na izricanje inspekcijske mjere, te pokretanje prekršajnog postupka protiv trgovca, dok se za sva pitanja prisilnog ostvarenja materijalnih prava može pokrenuti sudski postupak. |
| 57 | Ured pučke pravobraniteljice | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 12. | Uz članak 12. stavak 1. (Neželjene komunikacije putem telefona i/ili poruka) Predlažemo ovom odredbom obuhvatiti i mogućnost da potrošač upisom u registar potrošača zabrani trgovcu da ga pozivima i/ili porukama putem telefona poziva na ispunjenje obveza iz potrošačkog ugovora. Obrazloženje: Pučkoj pravobraniteljici se obraćaju građani s pritužbama na rad agencija za naplatu potraživanja, najčešće se pritužujući na neprimjerenu, prekomjernu i neželjenu komunikaciju putem telefona, kojom se ugrožava njihova privatnost i dostojanstvo. S obzirom na pravo svakog pojedinca na zaštitu dostojanstva i privatnosti te manjak posebnih propisa koji bi podrobnije regulirali način rada ovih trgovačkih društava, građanima je potrebno omogućiti da se upisom u Registar „NE ZOVI“ zaštite od neželjene komunikacije putem telefona i u ovom kontekstu, dok trgovcu, kao vjerovniku koji ima legitiman interes za naplatom potraživanja, ostaju na raspolaganju drugi načini i sredstva komunikacije. U smislu prevencije nepoštene poslovne prakse ovakva odredba bi slijedila zahtjeve za zaštitu potrošača kako proizlaze iz Smjernica za provedbu/primjenu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi koje je Europska komisija izdala 25. svibnja 2016. godine, a koja štiti interes potrošača i nakon zaključenog posla. | Nije prihvaćen | Zaštita potrošača od postupanja koja imaju elemente nepoštene poslovne prakse uređena je poglavljem IV. Nacrta prijedloga zakona. Člankom 33. Nacrta prijedloga zakona propisana je zabrana nepoštene poslovne prakse, a sukladno članku 149. stavku 1. točki 48. Nacrta prijedloga zakona postupanje suprotno odredbama o zabrani nepoštene poslovne prakse zapriječeno je prekršajnom sankcijom. Povredu predmetnih odredba utvrđuje sud. Komunikacija trgovca s potrošačem radi ostvarenja tražbine koja nema elemenata nepoštene poslovne prakse nije predmet uređenja ovog zakona, već se sva pitanja ostvarenja tražbine uređuju posebnim propisima, osobito propisima kojim se uređuju obvezni odnosi te propisa kojim se uređuje ovršno pravo. Postupanja vjerovnika radi ostvarenja tražbine koja imaju narav kaznenog djela uređuju se propisom o kaznenom pravu. Također, potrebno je naglasiti kako se ovim prijedlogom u potpunosti ograničava jedan oblik komunikacije trgovca s potrošačem. U slučajevima kada se propisuje ograničenje prava potrebno je osigurati da je navedeno ograničenje razmjerno cilju koji se želi ostvariti, te mora biti nužno. Za razliku od ostalih slučajeva koji su obuhvaćeni registrom "NE ZOVI" - upućivanje proziva u okviru prodaje ili promidžbe putem telefona, kada potrošač još nije dao svoj pristanak za sklapanje ugovora, zabrana poziva i/ili poruka putem telefona kojima trgovac poziva na ispunjenje obveza iz potrošačkog ugovora odnosi se na slučajeve kada je potrošač svojom voljom pristao na sklapanje ugovora i dužan je ispuniti svoju obvezu sukladno istom. Nacrtom prijedloga zakona propisani su zahtjevi vezano za obavještavanje potrošača prije nego što je potrošač obvezan ponudom i posljedice neispunjenja tih zahtjeva. Kako je ranije navedeno, u slučaju da trgovac pri zahtijevanju ispunjenja tražbine koristi praksu koja ima elemente nepoštene poslovne prakse ili kaznenog djela, postoje pravna sredstva zaštite potrošačevih prava, stoga predloženo ograničenje prava trgovca nije nužno da bi se ostvario cilj zaštite potrošačkih prava. |
| 58 | Tomislav Vidović | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Uvjeti prodaje | Pozdravljamo napore Ministarstva u području zaštite potrošača te s ovim prijedlogom želimo doprinijeti donošenju što boljeg propisa za sve adresate. Držimo kako bi se prenošenje ove Direktive moglo iskoristiti za uvođenje jedne novine koja bi unijela jasnoću u sektor trgovine. S jedne strane, svjedoci smo povremene neujednačene prakse Državnog inspektorata pri tumačenju propisa koji definiraju isticanje cijene s popustom za određene skupine potrošača. S druge strane, korisnici kartica vjernosti, kao legitimna skupina potrošača, često od trgovaca zahtijevaju da se iskazuje precizna cijena s popustom koji se na njih primjenjuje. Ova situacija unosi nesigurnost u industriju trgovine te narušava odnos trgovca i korisnika njegove kartice vjernosti. Shodno tome, smatramo da bi se kroz Nacrt prijedloga zakona o zaštiti potrošača, koji se trenutno nalazi u javnom savjetovanju, to pitanje moglo riješiti, na zadovoljstvo svih strana, minimizirajući bilo kakve nepovoljne učinke na potrošače. Predlažemo izmjenu članka 8. Nacrta prijedloga zakona o zaštiti potrošača u vidu dodavanja točke koja propisuje da: Ako trgovac, kao poseban uvjet prodaje, odobrava popust za određene skupine potrošača, dužan je navesti sniženu maloprodajnu cijenu uz redovnu maloprodajnu cijenu u skladu s člankom 19. ovoga Zakona, pod uvjetom da je poduzeo sve potrebne radnje kako bi se smanjila moguća zabuna potrošača izvan određenih skupina potrošača na koje se odnosi popust. Objašnjenje: Potrebne radnje za smanjenje zabune i zablude potrošača trebale bi biti propisane pripadajućim Pravilnikom ili samostalnim člankom u ovom Zakonu. Između ostaloga, te bi radnje mogle uključivati: 1. Jasan, vidljiv, primjetan i vrlo čitljiv natpis na ulaznim vratima, ali i u ostalim dijelovima prodavaonice, koji navodi da prodavaonica odobrava popuste određenim skupinama potrošača (slično natpisima na kojima su navedeni prihvatljivi načini plaćanja ili znakovi o zabranjenoj prodaji alkohola i duhanskih proizvoda maloljetnicima). 2. Specifičnu razliku naspram ostalih prikazanih cijena s popustom (npr. specifična boja) koja bi napravila jasnu distinkciju. Određene skupine potrošača uglavnom su korisnici kartice vjernosti. Njihova prava i želje bi trebalo poštovati na istoj razini kao i prava i želje ostalih potrošača. Korisnici kartica vjernosti poslovođama prodavaonica često podnose prigovore zbog nemogućnosti prikazivanja cijena s popustom. Iako razumijemo da bi povremeno moglo doći do zabune kod ostalih potrošača koji nisu pročitali na koga se odnosi popust, vjerujemo da postoje načini da se ta zabuna svede na najmanju moguću mjeru, a da se omogući pravo korisnika kartica vjernosti na precizan prikaz cijene s popustom za njih. Na primjer, ako prodavaonica na prikladan način istakne natpis da ne prihvaća kreditne kartice kao sredstvo plaćanja, a potrošač to ne primijeti, prodavaonica ne snosi odgovornost ako potrošač i dalje zahtijeva platiti kreditnom karticom, jer trgovac nije dužan prihvatiti taj način plaćanja. Ista logika i metoda mogle bi se primijeniti na prikaz cijena s popustom za određene skupine potrošača. Nikome nije u cilju dovesti potrošača u zabludu, već naprotiv, dati svim potrošačima što jasniju informaciju pri kupnji određenog proizvoda. Najljubaznije molimo da uključite ovaj prijedlog u Nacrt prijedloga zakona o zaštiti potrošača. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti navedeni prijedlog. Naime, trgovac prilikom isticanja cijene mora voditi računa članku 7. stavku 2. Nacrta prijedloga Zakona. Od ovog pravila predviđena je jedna iznimka i to u okviru članka 8. stavka 4. Nacrta prijedloga zakona prilikom odobravanja popusta za pojedine proizvode ili skupine proizvoda pri čemu je trgovac dužan istaknuti maloprodajnu cijenu sukladno članku 19.predmetnog Zakona. Propisivanje drugih iznimaka o primjene članka 7. stavka 2. Nacrta prijedloga zakona moglo bi potrošače dovesti u zabludu oko maloprodajne cijene proizvoda, te se u slučaju odobravanja drugih uvjeta prodaje primjenjuje obveza trgovca koja se ograničava na odgovarajuće obavještavanje potrošača o posebnom uvjetu prodaje sukladno članku 8. stavku 1. Nacrta prijedloga zakona. |
| 59 | HOK | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 142. | Ocjenjujemo pozitivnim utvrđivanje obveznog minimalnog sadržaja predstavke potrošača pri čemu ukazujemo na termin „činjenice“ u st. 2. al. 2., stoga što se u kasnijem tekstu od podnositelja predstavke ne traži dostavljanje bilo kakvih dokaza za „činjenice“ koje navodi. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što predmetnim odredbama uređuje minimalan sadržaj predstavke potrošača koji je potreban za ocjenu postoji li potreba zaštite javnog interesa. Samo dokazivanje povrede provodi u inspekcijskom postupku koji je već pokrenut i u kojem inspektor samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti. Pitanje dokazivanja uređeno je odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09). |
| 60 | HOK | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 132. | Iako Vlada RH svojom odlukom osniva Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača te se sastav Vijeća ne uređuje zakonom, smatramo da bi radi važnosti i širine područja koje se ovim zakonom regulira kao i činjenice da se isti zakon odnosi na sve potrošače i trgovce u RH, bilo nužno propisati zakonom bar neke obvezne članove Nacionalnog vijeća, kao npr. predstavnike iz redova organizacija najvažnijih dionika, uključivo i HOK koji predstavlja više od 90.000 trgovaca od kojih se većina nalazi u kategriji malih poduzetnika. Nužnost da HOK bude između ostalih naveden kao obvezni član Nacionalnog vijeća za zaštitu potrošača proizlazi i iz javnih politika Europske unije koja za male poduzetnike predviđa određeni stupanj posebne zaštite. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, iz razloga što Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača sudjeluje u kreiranju potrošačke politike što zahtijeva da su sastavu istog zastupljeni svi dionici iz područja zaštite potrošača. Uzimajući u obzir mulitidisciplinarnost potrošačke politike, sastav se uređuje podzakonskim propisom, odnosno odlukom Vlade Republike Hrvatske, što osigurava jednostavniju izmjenu propisa u slučaju potrebe za dopunom/izmjenom predmetne odluke ukoliko se pojave novi dionici politike zaštite potrošača. |
| 61 | HOK | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 4. | Uz čl. 4. st. 1. toč. 26. Smatramo da definicija profesionalne pažnje nije dovoljno razumljiva te je treba jasnije odrediti. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog budući da je definicija profesionalne pažnje rezultat transpozicije Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća ( „Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi” ). Kako se radi o direktivi maksimalnog usklađivanja, istu je potrebno prenijeti onako kako glasi, odnosno nije moguće dodavati ili sadržajno mijenjati odredbe predmetne Direktive prilikom prijenosa u Nacrt prijedloga zakona. |
| 62 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 149. | U članku 149. NPZ povećan je raspon novčanih kazni tako da je maksimum povećan sa 100.000 na 500.000 kn. U obrazloženju predmetne odredbe navodi se da raspon sankcija koji je predviđen za trgovce - pravne osobe u ranije važećem zakonu nije bio adekvatan, budući da nije imao odvraćajući učinak na počinitelje prekršaja da se ubuduće suzdrže od kršenja potrošačkih prava. Iz navedenog nije vidljivo odnosi li se ovo zapažanje na sve prekršaje jednako ili ipak postoje određeni prekršaji koji su češći od ostalih i za koje se u praksi pokazalo da visina kazne nije donijela željeni učinak. Držimo da se cilj koji je propisan Direktivom (EU) 2019/2161, a to je utvrđenje novčanih kazni kako bi iste bile učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće za trgovce, neće postići samim podizanjem maksimuma novčane kazne, nego je potrebno prekršajne odredbe sistematizirati u više članaka, prema težini prekršaja i strogosti sankcija i na taj način utvrditi prekršajne kazne koje su učinkovite, ali i razmjerne težini prekršaja. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što se pri izboru visine kazne primjenjuje odreba članka 154. Nacrta prijedloga zakona kojom je jasno propisano na koji način nadležni sud određuje vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti u konkretnom slučaju, a sve kako bi se osiguralo da kazne koje će biti izrečene u konkretnom slučaju, budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Iznos izrečene kazne će, sukladno članku 154. Nacrta prijedloga zakona, ovisiti o svim okolnostima konkretnog slučaja, a osobito o sljedećim okolnostima: naravi, težini, opsegu i trajanju povrede; svakoj radnji koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli; ranije utvrđenoj povredi trgovca; financijskoj dobiti koju je ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede prava potrošača, ako su ti podaci dostupni; te sankcijama izrečenima za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uzajamne pomoći uspostavljenog Uredbom 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (Službeni list L 345). |
| 63 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 80. | U članku 80. NPZ predlažemo izmijeniti stavak 1. tako da glasi: (1) Potrošač ima pravo, ne navodeći razloge za to, jednostrano raskinuti ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili sklopljen na daljinu u roku od 14 dana od dana sklapanja istog. Obrazloženje: Predlažemo zadržati postojeće zakonsko rješenje kojim se utvrđuje rok za jednostrani raskid ugovora od 14 dana za ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija i ugovore sklopljene na daljinu. Direktiva 2019/2161/EU kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2011/83/EU, državama članicama Europske unije ostavlja mogućnost propisivanja roka za odustanak od ugovora na najviše 30 dana od sklapanja ugovora, te bi stoga svaka država članica trebala utvrditi stvarno postojanje razloga za propisivanje ovakve iznimke i duljeg roka za raskid ugovora. U obrazloženju predmetne odredbe općenito se navodi da se ovakav dulji rok propisuje radi specifičnosti ugovornih odnosa u koje ulaze potrošači, međutim nije navedeno koji su to konkretno utvrđeni razlozi odnosno nepravilnosti i koje to specifičnosti ugovornih odnosa opravdaju propisivanje duljeg roka. Nadalje, u odnosu na uvodno obrazloženje Nacrta prijedloga Zakona u kojemu se navodi da se u ovom obliku prodaje može izvršiti pritisak na potrošače da donesu odluku o kupnji robe ili usluge koju inače ne bi donijeli, pri čemu je takva praksa često usmjerena na starije osobe ili druge ranjive skupine potrošača, naše statistike o broju prigovora ukazuju na iznimno mali postotak prigovora koji se odnosi na ovaj kanal prodaje. Pored toga, u području elektroničkih komunikacijskih usluga ponuda operatora javnih komunikacijskih usluga koja se nudi izvan poslovnih prostorija nije usmjerena na starije osobe, nego prvenstveno na obitelji kojima se nudi usluga pristupa internetu u nepokretnim elektroničkim komunikacijskim mrežama. Također, ističemo da u proteklom razdoblju od početka COVID pandemije koje traje više od godinu dana, prodaja izvan poslovnih prostorija praktično nije ni postojala, te da se ista ponovo aktivirala tek u proteklih nekoliko mjeseci. Uzimajući u obzir iznimne okolnosti i dugotrajne posljedice COVID pandemije koje imaju značajan utjecaj na gospodarstvo, svako dodatno ograničenje u oporavku gospodarstva u cijelosti, te konkretno trgovaca koji u svojim prodajnim procesima koriste i prodaju izvan poslovnih prostorija, trebalo bi odgovarati uočenim nepravilnostima i ciljevima zaštite potrošača. Nesporno je da se Zakonom o zaštiti potrošača trebaju osigurati zaštitni mehanizmi kojima će se spriječiti agresivna i nepoštena praksa trgovaca prilikom sklapanja ugovora s potrošačima, ali ti mehanizmi i mjere moraju biti razmjerni uočenim nepravilnostima. Operatori javnih komunikacijskih usluga u skladu sa zakonskim obvezama dostavljaju polugodišnju i godišnju statistiku prigovora Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti, a koja je detaljno raščlanjena po razlozima prigovora i to za prigovore u prvom i drugom stupnju koje rješava operator. Iz navedene statistike vidljivo je da niti u razdoblju prije COVID pandemije (promatrano razdoblje 2018. i 2019. godina) broj prigovora koji se odnosi na sklapanje ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca/operatora nije nikada bio veći od 0,6% ukupnih prigovora, a taj postotak se još dodatno smanjio u 2020. i 2021. godini. Stoga smatramo da postojeće zakonsko rješenje kojim je propisan rok od 14 dana za odustanak od ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija trgovca treba zadržati budući da okolnosti na tržištu ne ukazuju na potrebu produljenja ovog roka na 30 dana. | Nije prihvaćen | Vezano za izmjenu članka 80. Nacrta prijedloga zakona, u odnosu na prijedlog zadržavanja roka od 14 dana i za slučaj jednostranog raskida ugovora sklopljenih tijekom nezatraženih posjeta trgovaca ili tijekom izleta koje je trgovac organizirao radi promocije ili prodaje proizvoda potrošaču, navodimo da je predmetnom odredbom određen dulji rok za raskid ugovora kako bi se potrošačima omogućilo detaljnije informiranje o posljedicama sklopljenog ugovora u slučajevima kada se o sadržaju ugovora, redovito nisu mogli informirati unaprijed, za razliku od ostalih slučajeve sklapanja ugovora sam pristupa trgovcu radi sklapanja ugovora ili nije u tolikoj mjeri prisutan „element iznenađenja“. Ova se odredba primjenjuje na sve potrošačke ugovore i istom se osobito želi zaštiti starije i ranjive skupine potrošača koji imaju poslovnu sposobnost, međutim, često trebaju više vremena da bi u potpunosti razumjeli sadržaj potrošačkih ugovora koje sklapaju i obaveza koje za njih proizlaze iz istih. Rok od 14 dana koji se primjenjuje na ostale ugovore nije moguće izmijeniti (primjerice produljiti) iz razloga što je isti predmet transpozicije članka 9. Direktive o pravima potrošač koji ima narav maksimalne harmonizacije. |
| 64 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 52. | U članku 52. NPZ predlažemo izmijeniti stavak 1. tako da glasi: "(1) Nenajavljene posjete trgovaca potrošačevu domu mogu se provoditi radnim danima između 9 i 20 sati u razdoblju zimskog računanja vremena, odnosno između 8 i 21 sat u razdoblju ljetnog računanja vremena. U smislu ovoga članka radnim danom smatra se dan koji nije nedjelja, državni praznik ili blagdan." Obrazloženje: Držimo da bi trebalo uzeti u obzir uobičajenu praksu i navike potrošača u pogledu određivanja razdoblja u kojemu je dopušteno provoditi nezatražene posjete potrošačevu domu, te sezonalnosti i aktivnosti tijekom radnog dana koje se razlikuju u zimskom i ljetnom razdoblju, te uključiti i subotu u radne dane u kojima je moguće posjetiti korisnika. Također, umjesto pojma "nezatražene posjete" predlažemo uvesti pojam "nenajavljene posjete" jer isti bolje opisuje ovaj način prodaje. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti navedeni prijedlog budući da smatra kako je navedena odredba dovoljno proporcionalna i nediskriminirajuća, odnosno da određujući vrijeme u koje je nezatražena posjeta moguća, istovremeno štiti potrošače od takve prodajne prakse, a ipak omogućuje trgovcima ovakav način poslovanja. Nadalje, radni dani materija su koja je uređena Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 110/19). |
| 65 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 9. | U članku 9. Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti potrošača (dalje: NPZ) predlažemo dopuniti stavak 2. tako da glasi: "(2) Ispostavljanje računa nije dopušteno naplaćivati. Iznimno, ako je trgovac potrošaču omogućio dostavu računa u elektroničkom obliku, a potrošač zahtijeva izdavanje računa na papiru, trgovac ima pravo naplatiti trošak izdavanja računa na papiru." Obrazloženje: Prema odredbama članka 63.a Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20) porezni obveznik ima pravo izdati račun u elektroničkom obliku ako primatelj računa izričito ne odbija takav način ispostavljanja računa. Uzimajući u obzir razvoj i digitalizaciju društva i poslovanja, držimo da je potrebno omogućiti trgovcima da naknade dodatni trošak izdavanja računa na papiru, ako je potrošaču već omogućeno primanje računa u elektroničkom obliku. Trošak izdavanja računa na papiru uključuje troškove pripreme, tiskanja i poštarine. Prednosti izdavanja računa u elektroničkom obliku su brža dostava, mogućnost trajne pohrane i uštede prostora za pohranjivanje papira i očuvanje okoliša. Prednosti izdavanja računa u elektroničkom obliku osobito su došle do izražaja u uvjetima COVID pandemije te smatramo da je ovaj način izdavanja računa za veliku većinu potrošača postao uobičajen. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti navedeni prijedlog. Naime, bez obzira što je trgovac omogućio dostavu računa potrošaču u elektroničkom obliku, ista mu ne može biti nametnuta. Drugim riječima, potrošaču se ne može nametnuti obaveza služenja internetom i elektroničkom komunikacijom. Nadalje, pretpostavke i obveza izdavanja elektroničkih računa već su uređeni odredbama Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 94/18) te se obveza izdavanja elektroničkog računa odnosi isključivo na one poslovne subjekte i u isključivo onim postupcima koji su predviđeni predmetnim propisom. |
| 66 | HGK | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 149. | Članice Udruženja trgovine HGK smatraju kako su previsoki iznosi zapriječenih kazni. U praksi se ionako nisu izricale maksimalne kazne, odnosno i ove dosadašnje su bile dovoljno odvraćajuće te su se trgovci uistinu nastojali prilagoditi odredbama ZZP-a, u čemu su i uspjeli. Predlaže se eventualno izvršiti distinkciju između različitih težina/ ponavljajućih postupanja, no članice Udruženja smatraju kako nema potrebe za zakonodavnom intervencijom koja dovodi do maksimalne kazne od 500.000,00 kn u odnosu na prijašnjih 100.000, 00 kn. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što se pri izboru visine kazne primjenjuje odreba članka 154. Nacrta prijedloga zakona kojom je jasno propisano na koji način nadležni sud određuje vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti u konkretnom slučaju, a sve kako bi se osiguralo da kazne koje će biti izrečene u konkretnom slučaju, budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Iznos izrečene kazne će, sukladno članku 154. Nacrta prijedloga zakona, ovisiti o svim okolnostima konkretnog slučaja, a osobito o sljedećim okolnostima: naravi, težini, opsegu i trajanju povrede; svakoj radnji koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli; ranije utvrđenoj povredi trgovca; financijskoj dobiti koju je ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede prava potrošača, ako su ti podaci dostupni; te sankcijama izrečenima za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uzajamne pomoći uspostavljenog Uredbom 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (Službeni list L 345). |
| 67 | HGK | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 143. | S obzirom da direktiva ostavlja izbor svakoj državi članici da odluči koji će od instrumenata biti raspoloživ, članice Udruženja trgovine HGK predlažu sljedeće: • unijeti i izmjenu da trgovac prije provođenja određene prakse može zatražiti od DIRH-a/MINGO-a informaciju/ mišljenje je li određeno ponašanje u skladu sa zakonom te da to mišljenje ujedno predstavlja neku vrstu odobrenja za provođenjem prakse u pitanju. Ratio: prije nego trgovac utroši resurse u npr. neku promidžbenu kampanju trebao bi biti u mogućnosti, u suradnji s nadležnim tijelima unaprijed provjeriti je li određeno postupanje sukladno zakonu. Navedeno će smanjiti broj predstavki, poboljšati stanje zaštite prava potrošača i rasteretiti državna tijela koja provode postupke povodom predstavki. • Također, bilo bi preporučljivo da DIRH objavljuje svoje odluke u većem postotku i pristupačno svima sve kako bi zainteresirani trgovci mogli unaprijed prilagoditi svoje ponašanje sukladno zakonskim odredbama. To bi dovelo do veće usklađenosti zakona, prakse DIRH-a i postupanja trgovaca. Za sada su većinom dostupne odluke upravnih sudova u oskudnom broju što ne pridonosi harmonizaciji postupanja trgovca. | Nije prihvaćen | Prijedlog kojim se zahtijeva propisivanje mogućnosti da Državni inspektorat ili Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja izdaju odobrenje kojim bi se potvorilo da je planirano postupanje trgovca u skladu sa zakonom, ne može se prihvatiti iz razloga što donošenju bilo kakvog odobrenja od strane javnopravnih tijela uvijek mora prethoditi unaprijed uređeni upravni postupak. Zakonom o zaštiti potrošača uređuju se obveze trgovaca koji svoju praksu moraju uskladiti s odredbama istog. Pitanje da li je „određeno ponašanje u skladu sa zakonom“, odnosno da li je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo može utvrditi samo nadležni sud kao jedino ovlašteno tijelo za tumačenje i primjenu propisa na konkretan slučaj. Tijela državne uprave u okviru svog djelokruga mogu davati mišljenja o primjeni prava, međutim mišljenja nisu obvezujuća za tijela nadzora. |
| 68 | HGK | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 139. | Članice Udruženja trgovine HGK smatraju da je u slučaju ukidanja stručnog ispita potrebno propisati kriterije tko može informirati potrošače o njihovim pravima i javiti se na javni natječaj za tu funkciju. U protivnome može doći do dezinformiranja potrošača, a posljedično i opterećenja tijela koji se bave predstavkama potrošača. Stoga predlažu ne ukidati stručni ispit, odnosno podredno propisati kvalifikacije za osobu koja se može baviti savjetovanjem, informiranjem i izobrazbom potrošača. | Nije prihvaćen | Uzimajući u obzir kako je zaštita potrošača mulidisciplinarno područje, Nacrtom prijedloga zakona ne mogu se propisati svi kriteriji koje mora ispunjavati osoba koja obavlja poslove savjetovanja, informiranja i izobrazbe potrošača. Konkretni kriteriji za provedbu aktivnosti na području zaštite potrošača određenih Nacionalnim programom zaštite potrošača na temelju javnog natječaja, uključujući i zahtjeve vezano za stručnost i iskustvo osobe koja izvodi predmetne aktivnosti, utvrđuju se samim javnim natječajem. |
| 69 | HGK | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 48. | U odnosu na stavak 3. članice Udruženja trgovine HGK skreću pažnju da ZZP ionako upućuje na ZOO tj. propise kojim se uređuju obveznopravni odnosi te smatraju kako nema potrebe za dupliciranjem, s obzirom da je odredba 412. ZOO -a već propisala iznimku od ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje trgovcu. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što se odredba članka 412. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) ograničava na slučajeve kada kupac zahtijeva raskid ugovora zbog materijalnog nedostatka na robi, dok se predmetna odredba Nacrta prijedloga zakona odnosi na zahtjev potrošača za raskidom ugovora neovisno o predmetu ugovora o kupoprodaji i razlogu neispunjenja, te samim time nije riječ o istom sadržaju predmetnih odredaba i nema dupliciranja propisa. |
| 70 | HGK | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 19. | U odnosu na stavak 4. članice Udruženja trgovine HGK smatraju kako nisu iskorištene iznimke koje je omogućila Direktiva 2019/2161/EU što povlači sa sobom sljedeća pitanja: a) Koja najniža cijena u posljednjih 30 dana (redovna ili akcijska)? b) Kada se u Direktivi navodi „u svakoj najavi sniženja“ što to točno znači? Na regalki ne mora biti ta cijena? Što točno predstavlja najava? c) Ako trgovac, kao poseban uvjet prodaje, odobrava popust za pojedine proizvode ili skupine proizvoda, mora istaknuti cijenu kao i kod posebnog oblika prodaje. Kako u tom slučaju isticati cijene, a da budu sukladne novim izmjenama? Treba li i tom slučaju napraviti iznimku? d) Što s proizvodima koji su sezonski / prigodni, i koji ni nisu u asortimanu 30 dana da bi se planirana nova obveza trgovca isticanja cijene izvršila, zašto nisu navedene iznimke koje dopušta Direktiva kako u pogledu robe tako i u pogledu referentnog perioda (30 dana)? Stoga iznose sljedeće prijedloge: • Iskoristiti mogućnosti predviđene Direktivom 2019/2161/EU te u zakon unijeti iznimke u pogledu robe za koju ne postoji obveza isticanja novo uvedene cijene (za lako pokvarljivu robu, robu s kratkim rokom trajanja itd.) • Iskoristiti mogućnosti predviđene Direktivom 2019/2161/EU te u zakon uvrstiti iznimke za razdoblja na koje će se odnositi nova cijena, tj. odrediti za pojedine artikle (koji su kraće na tržištu, prigodni asortiman, sezonski proizvodi) da se prikazuje najniža cijena u kraćem razdoblju od npr. 5/ 10/ max.15 dana • točno definirati radi li se o najnižoj cijeni u posebnom obliku / uvjetu prodaje ili redovnoj cijeni u posljednjih 30 dana Ujedno, u odnosu na stavak 6. postavlja se pitanje što je s ugovorima sklopljenima izvan poslovnih prostorija i ugovorima sklopljenim na daljinu? Oni su u prošlom ZZP-u bili isključeni iz obaveze navođenja redovne cijene i cijene u posebnom obliku prodaje. Zakonskom se izmjenom traži da se u odnosu na posebne oblike prodaje iskazuje redovna MPC i ona u posebnom obliku prodaje te najniža u posljednjih 30 dana, ali se iznimka od tog pravila više ne odnosi na oglašavanje već samo kada posebni oblik prodaje traje tri dana. Unošenje obveze isticanja najniže cijene u posljednjih 30 dana i za ugovore na daljinu, u situaciji kada trgovac prodaju na daljinu vrši u odnosu na veliki broj artikala (kao primjerice Konzum) predstavlja veliko opterećenje za trgovca u informatičkom smislu i ljudskim resursima, a i djeluje zbunjujuće na potrošača prilikom pristupa internetskoj stranici trgovca. Tj. doći će do situacije da, umjesto da budu informirani, potrošači koji posjete online stranice trgovca, bit će opterećeni s velikim brojem cijena, što će izazvati kontraefekt - zbunjivanje potrošača. Stoga članice Udruženja trgovine HGK predlažu izuzetak predvidjeti ne samo za posebne oblike prodaje koji traju najdulje tri dana, već i na ugovore na daljinu. | Nije prihvaćen | U odnosu na stavak 4. članka 19. Nacrta prijedloga zakona pod točkom a) Predlagatelj pojašnjava da je trgovac tijekom trajanja posebnog oblika prodaje (stavak 1. članak 19. Nacrta prijedloga Zakona) obvezan istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koja se primjenjivala za taj proizvod 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje, kako i proizlazi iz izričaja odredbe riječ je o najnižoj cijeni određenog proizvoda koju je isti imao u razdoblju od 30 dana prije provedbe posebnog oblika prodaje - primjerice ukoliko je u razdoblju od 30 dana prije provođenja novog posebnog oblika prodaje već proveden neki drugi posebni oblik prodaje uslijed kojeg je nastupilo sniženje maloprodajne cijene proizvoda, trgovac će biti dužan istaknuti navedenu cijenu proizvoda zajedno s novom sniženom cijenom proizvoda. Sukladno članku 19. stavku 4. Nacrta prijedloga zakona, a u skladu s odredbom članka 2. Direktive (EU) 2019/2161, trgovac je dužan istaknuti i cijenu koju primjenjuje tijekom posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu tog proizvoda. Predmetne cijene ističu se na proizvodu ili na prodajnom mjestu, na oznaci s nazivom proizvoda. Značenje „najave sniženja cijena“ obuhvaća predugovornu fazu (isticanje cijene proizvoda u trgovini) i svaki oblik oglašavanja proizvoda. Vezano za iznimku propisanu člankom 8. stavkom 4. Nacrta prijedloga zakona, kako i iz same odredbe proizlazi, u slučaju odobravanja popusta na proizvode primjenjuju se odredbe članka 19. Nacrta prijedloga zakona vezano za isticanje cijena proizvoda, odnosno trgovac je dužan istaknuti cijenu s popustom i najnižu cijenu za taj proizvod koju je primjenjivao u razdoblju 30 dana prije određivanja popusta za taj proizvod. Ovim Nacrtom prijedloga zakona nije se propisala posebna obveza isticanja cijena za lako pokvarljivu robu i za robu s kratkim rokom trajanja, uzimajući u obzir da se u slučaju da se za predmetnu robu ne provodi poseban oblik prodaje, trgovac će sukladno obvezi iz članka 7. Nacrta prijedloga zakona biti dužan istaknuti maloprodajnu cijena proizvoda. Ukoliko se za predmetnu robu ipak provodi poseban oblik prodaje, trgovac bi svakako trebao istaknuti i najnižu cijenu tog proizvoda koju je isti imao u razdoblju od 30 dana od dana kada je određen poseban oblik prodaje, neovisno da li je riječ i o kraćem razdoblju kako bi potrošač dobio potpunu informaciju o konačnoj cijeni proizvoda. Vezano za mogućnost propisivanja iznimaka isticanja cijena kod prodaje na daljinu ili izvan poslovnih prostorija, navodimo kako odredbe Direktive 98/6 EZ do izmjena predviđenih Direktivom (EU) 2019/2161 nisu uređivale mogućnosti isticanja snižene cijene proizvoda. Odredba važećeg Zakona o zaštiti potrošača koja propisuje obvezu isticanja redovne i sniženje cijene tijekom posebnog oblika prodaje bila je rezultat transpozicije članka 5. stavka 4. Direktive (EU) 2011/83 koja omogućava državama članicama prilagoditi ili zadržati dodatne zahtjeve u pogledu predugovornih informacija za prodaju u prodavaonicama. Kako je pitanje isticanja cijene tijekom sniženja sada u cijelosti uređeno Direktivom 98/6 EZ koja ne omogućuje ograničenja u primjeni s obzirom na način prodaje, odredbe o isticanju cijene primjenjuje se jednako na sve oblike prodaje. |
| 71 | GEN-I Hrvatska d.o.o. | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 63. | Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka čine sastavni dio ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija ili ugovora sklopljenog na daljinu. Obrazloženje: Ispostavlja se da je stavka 3. članka 63. prema kojem tvrtka mora provoditi svoje poslovne odluke (promjene podataka ili obavijesti iz stavka 1., članka 63., koje su sastavni do ugovora sklopljenog izvan prostorije ili ugovor na daljinu) izričito u sporazumu s potrošačem, nerealna i protuustavna jer neopravdano ograničava pravo na slobodnu gospodarsku inicijativu, ograničava konkurenciju i slobodno poslovanje tvrtki. Da je odredba neutemeljena i nerealna, dokazuju i neki posebni (sektorski) propisi, na primjer Zakon o tržištu električne energije (ZTEE) i Opći uvjeti za upotrebu mreže i opskrbe električnom energijom (OU) u području energetike, koji izričito propisuje da tvrtka (dobavljač) može jednostrano promijeniti ugovorne uvjete (i informacije navedene u dokument) ili ugovorne cijene, uzimajući u obzir propisani postupak i rok za informiranje potrošača (krajnjih kupaca) i osiguravanje propisanih prava. Ako se potrošač (kupac) ne složi s promjenom, ima pravo odustati od sklopljenog ugovora (članak 63. stavak 4. ZTEE-a i članak 9., stavak 5. OU-a). Na temelju gore navedenog, radi poštivanja važećih propisa i osiguravanja jasnoće i zaštite u pravnom prometu te izbjegavanja nepotrebnih nesuglasica, predlaže se izmjena odredbe na taj način. | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog budući da je predmetna odredba transpozicija članka 6. stavka 5. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304). Kako se radi o direktivi maksimalnog usklađivanja, istu je potrebno prenijeti onako kako glasi, odnosno nije moguće dodavati ili sadržajno mijenjati odredbe predmetne Direktive prilikom prijenosa u Nacrt prijedloga zakona. |
| 72 | HGK | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | Članice Udruženja investicijskih fondova HGK predlažu u članak 10. dodati novi stavak 5. kojim bi se propisalo da trgovac (odnosno društvo za upravljanje investicijskim fondom) nije obvezno odgovoriti na ponovljene pritužbe (prigovore) osoba koje nisu u ugovornom odnosu s trgovcem (društvom za upravljanje investicijskim fondovima) te koji glasi: „Trgovac nije obvezan odgovoriti na svaki ponovljeni prigovor (pritužbu) potrošača koji nije u ugovornom odnosu s istim trgovcem, a koji je podnesen u razdoblju od godine dana od dana zaprimanja prvog prigovora (pritužbe)“. Dodavanjem novog stavka 5., dosadašnji stavci 5., 6. i 7., postaju stavci 6., 7. i 8. Obrazloženje: Predmetno izuzeće trgovca/društva za upravljanje (DZU) predloženo je kao posljedica odgovora na zaprimljenu pritužbu DZU, nakon koje je ustanovljeno kako postoje Podnositelji pritužbi (prigovora) koji kontinuirano podnose pritužbe (prigovore) DZU, a nisu niti udjelničari DZU niti DZU upravlja portfeljem Podnositelja pritužbe, dakle nisu u nikakvom ugovornom odnosu s DZU. Prema trenutno važećoj regulativi, ukoliko DZU pravovremeno ne odgovori na ponovljenu pritužbu (iako podnositelj prigovora nije klijent DZU), počinilo je prekršaj. Ideja predloženog bi bila spriječiti kontinuirano podnošenje pritužbi iste vrste (ponovljene pritužbe) od pojedinih osoba bez ikakvog pravnog temelja (nisu u ugovornom odnosu), odnosno kako bi se trgovci/DZU barem pokušali zaštiti od iscrpnih i kontinuiranih odgovaranja na iste (ponovljene) pritužbe, odnosno kako bi se skrenula pažnju Regulatoru o postojećem problemu koji se javlja u praksi. Predložen je rok od godine dana od dana podnošenja prvog prigovora (pritužbe). | Nije prihvaćen | Predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti predloženu dopunu. Naime, već sada je trgovcu dozvoljeno odbaciti meritorno isti prigovor, odnosno prigovor istog sadržaja. Ima li opetovano obraćanje potrošača narav pisanog prigovora meritorno drugačijeg sadržaja, procjenjuje se u svakom pojedinom slučaju. U slučaju da potrošač nakon zaprimljenog odgovora pisanim putem podnosi nove prigovore ili zahtijeva dodatna pojašnjenja kojima izražava nezadovoljstvo u pogledu kupljenog proizvoda ili pružene usluge, trgovac je dužan odgovoriti na isti u propisanom roku. Prijedlog nove odredba stavka 5. ovog članka ovog Nacrta prijedloga zakona, ne prihvaća se i iz razloga što se istom ograničava se podnošenje prigovora u određenom vremenskom razdoblju potrošača neovisno radi li se o meritorno istom ili različitom prigovoru. Također, prigovor potrošača ne može se ograničiti na pitanja iz ugovornog odnosa trgovca i potrošača iz razloga što se određeni prigovori potrošača mogu odnositi na stadij koji prethodi sklapanju ugovora (osobito prigovori vezano za primjenu nepoštene poslovne prakse). Međutim, sukladno definiciji pisanog prigovora iz članka 4. točke 19. Nacrta prijedloga zakona pisani prigovor se ograničava na: nezadovoljstvo u odnosu na kupljeni proizvod, pruženu uslugu ili poslovanje trgovca s potrošačem. Ukoliko u odnosu na sadržaj pisanog prigovor nisu ispunjeni navedeni zahtjevi, podnesak se neće smatrati pisanim prigovorom u smislu odredaba ovog Nacrta prijedloga zakona. Međutim, i navedeno se procjenjuje s obzirom na sadržaj podneska. |
| 73 | HP-Hrvatska pošta d.d. | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 127. | Ova odredba može se tumačiti da se trgovcu može zabraniti poslovna praksa bez da je utvrđeno da li je počinjena povreda zakona i bez da postoji bilo kakva opravdanost donošenja privremene mjere. Time trgovac može pretrpjeti štetu koju neće imati mogućnost nadoknaditi. Ovakva odredba ozakonjuje mogućnost ograničenja slobode poduzetništva i trgovine bez da za to postoji pravni temelj i valjani razlog. Obzirom na navedeno, predlažemo odredbu mijenjati na način da se privremena mjera donosi u skladu s pravilima ovršnog zakona. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Naime, ovim putem upućujemo na odredbu članka 121. Nacrta prijedloga zakona, u kojoj je uređena predmnijeva netočnosti činjeničnih navoda, a koja glasi: "Članak 121. (1) Ako je postupak iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona pokrenut povodom povrede odredbi članaka 32. do 40. ovoga Zakona, nadležni sud iz članka 118. ovoga Zakona, ako je to primjereno s obzirom na okolnosti slučaja te uzimajući u obzir opravdane interese trgovca, će zahtijevati od trgovca protiv kojeg se postupak vodi da u roku od sedam dana dostavi dokaze koji potvrđuju istinitost činjeničnih navoda iznesenih u okviru poslovne prakse. (2) Ako dokazi iz stavka 1. ovoga članka ne budu dostavljeni u roku predviđenom stavkom 1. ovoga članka ili ako nadležni sud iz članka 118. ovoga Zakona smatra da su dostavljeni dokazi nepotpuni ili nedovoljni, smatra se da su činjenični navodi izneseni u okviru poslovne prakse neistiniti." Iz navedenog proizlazi da se privremena mjera ipak donosi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje daje osnovu za izricanje takve mjere. Osim navedenog, napominjemo da je razlog potrebe izricanja određenih privremenih mjera činjenica da se članak 127. Nacrta prijedloga zakona odnosi na kolektivnu zaštitu prava potrošača, gdje se radi o sumnji u izrazito teško kršenje potrošačkih prava, budući da je određenom praksom trgovca obuhvaćen vrlo velik broj potrošača, radi čega se traži još veća razina pravne zaptite nego u drugim slučajevima. |
| 74 | HP-Hrvatska pošta d.d. | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 76. | Radi izbjegavanja dvojbi u tumačenju trenutka u kojem se potrošača treba obavijestiti predlažemo odredbu izmijeniti na način da glasi: „Na mrežnim stranicama trgovca mora se, najkasnije do završetka postupka naručivanja, jasno i čitko naznačiti postoje li određena ograničenja u dostavi te koja su sredstva plaćanja prihvaćena.“ | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, budući da je navedena odredba rezultat prijenosa (transpozicije) Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. Radi se o direktivi maksimalne harminizacije, te stoga nije dopušteno mijenjati odredbe Nacrta prijedloga zakona koje su rezultat transpozicije predmetne Direktive. |
| 75 | HP-Hrvatska pošta d.d. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 35. | Radi pojašnjenja definicije predlaže se čl. 35. st. 1. izmijeniti na način da glasi: „Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako trgovac svjesno istakne netočne informacije….“ Navedeno se predlaže iz razloga što bi na strani trgovca trebala postojati namjera zavaravanja da bi se poslovna praksa smatrala zavaravajućom. Predloženom izmjenom bi se iz definicije isključila mogućnost interpretacije ove odredbe na način da su u ovu definiciju uključene i tehničke greške ili nepredviđene okolnosti kao primjer zavaravajuće prakse. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da su odredbe o nepoštenoj poslovnoj praksi rezultat prijenosa Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća. Naime, radi se o direktivi maksimalne harmonizacije, koja se u nacionalno zakonodavstvo država članica prenosi onako kako glasi te iz navedenog razloga nije moguće uvoditi nove odredbe ili dijelove odredbi u tekst članaka Nacrta prijedloga zakona kojima se mijenja uređenje predviđeno predmetnom Direktivom. |
| 76 | HP-Hrvatska pošta d.d. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 16. | Radi pravne sigurnosti predlažemo da se čl.16. st.3. izmijeni na sljedeći način: „U vezi s osporenim neplaćenim dospjelim novčanim potraživanjima, trgovcu koji pruža javnu uslugu, nije dopušteno pokretanje postupka prisilne naplate do okončanja sudskog ili izvansudskog postupka koji je predviđen po posebnim propisima koji se primjenjuje na trgovca koji pruža javnu uslugu. Za vrijeme tog sudskog ili izvansudskog postupka, ne teče zastara osporenog potraživanja.“ | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Naime, izvansudski postupak (primjerice, rješavanje sporova putem tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova) ne mora biti uređen posebnim propisima koji se odnose na pružatelja javnih usluga, već isti stranke mogu, ukoliko žele, posebno ugovoriti prije ili nakon što spor nastane ili se mogu na bilo koji drugi način sporazumjeti (u bilo kojem trenutku) da će izvansudski rješavati određeni spor. Osim toga, mogućnost ostvarivanja prava putem sudskog postupka jedno je od osnovnih načela koja su zagarantirana i samim Ustavom Republike Hrvatske i nije ga potrebno izrijekom navoditi u odredbe posebnih propisa koji se odnose na javne usluge da bi se pravo na pristup sudu mogao ostvariti. Slijedom istog, uvođenje predložene dopune rezultirao bi neravnopravnošću u pravima i obvezama između pružatelja i korisnika pojedinih javnih usluga, ovisno o tome jesu li u svojim posebnim propisima predvidjele sudski i izvansudski postupak ili ne, što svakako nije intencija predmetne odredbe Nacrta prijedloga zakona. Nadalje, ne prihvaća se ni prijedlog koji se odnosi na navođenje kada zastara teče, budući da je navedeno pitanje (prekid zastare) već uređeno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). |
| 77 | HP-Hrvatska pošta d.d. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 11. | Predlažemo odredbu brisati čime bi se otklonile sumnje u moguće tumačenje da se ovom odredbom negiraju ostale osnove za obradu podatka npr. legitimni interes, izvršenje ugovora, obrana pravnih zahtjeva i sl. a koje su predviđene GDPR-om pored privole. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća budući da predloženo rješenje ne bi doprinijelo većoj razini zaštiti potrošača. Naime, u članku 11. jasno je naglašeno da se zabranjuje davanje osobnih podataka u skladu s posebnim propisima kojima je uređena zaštita osobnih podataka. Naime, posebni propisi se odnose upravo na Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, budući da je upravo predmetnom uredbom uređena zaštita osobnih podataka u svim državama članicama Europske unije. |
| 78 | Zoran Sambol | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 4. | Obavezno unijeti u opis pojmova za digitalnu uslugu i digitalni sadržaj pojam "strojno čitljiv podatak". Primjerice, podaci dani u PDF formatu nisu i strojno čitljivi podaci i kao takvi ne predstavljaju "valjan" digitalni dokument. Strojno čitljivi podaci su u formatima txt, csv i xlsx. 2. „ digitalna usluga “ je usluga kojom se potrošaču omogućuju stvaranje, obrada i pohrana podataka u digitalnom _strojno čitljivom_ obliku ili pristup njima; ili usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge 3. „ digitalni sadržaj “ jesu podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom _strojno čitljivom_ obliku | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što je definicija digitalne usluge rezultat transpozicije Direktive (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača. Kako se radi o direktivi maksimalnog usklađivanja, istu je potrebno prenijeti onako kako glasi, odnosno nije moguće dodavati ili sadržajno mijenjati odredbe predmetne Direktive prilikom prijenosa u Nacrt prijedloga zakona. |
| 79 | Zoran Sambol | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Obveze obavještavanja pružatelja internetskih tržišta | Pružatelj usluga internetskih tržišta (kada je već odlučio pružati usluge na tome tržištu) dužan je izdavati "elektronički račun" u strojno čitljivom obliku, formata datoteke: txt, csv ili xlsx. Time ga se oslobađa obveze izdavanja papirnatog računa. U slučaju nepridržavanja formata strojnog čitljivog računa (primjerice, preslika fotografije, nečitljiv format PDF (ubojica podataka)) treba odrediti prikladnu kaznu (sankciju) za takvog pružatelja usluge. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 9. stavku 3. Nacrta prijedloga zakona ispostavljanje i sadržaj računa uređuju se posebnim propisima. Izdavanje računa u hrvatskom pravnom sustavu uređuje se propisima kojima se regulira porezna politika, radi čega je suvišno isto navoditi u ovom Nacrtu prijedloga zakona. |
| 80 | Zoran Sambol | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Račun | Nigdje se ne spominje "elektronički Račun". Trgovci koji posluju putem Weba već sada u Republici Hrvatskoj izdaju elektroničke račune. Takvi elektronički računi trebaju biti stojnom čitljivom u formatu podataka txt, csv ili xlsx. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da su pretpostavke i obveza izdavanja elektroničkih računa već uređeni odredbama Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 94/18) te se obveza izdavanja elektroničkog računa odnosi isključivo na one poslovne subjekte i u isključivo onim postupcima koji su predviđeni predmetnim propisom. |
| 81 | Dominik Tomislav Vladić | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Posljedice jednostranog raskida ugovora | Treba onemogućiti plaćanje penala kod raskida pretplata. Ako se raskine npr ugovor za Internet pretplatu, trgovac ne smije naplatiti više od 10% preostaloh iznosa koji nije došao na naplatu. | Nije prihvaćen | Primjedba nije prihvaćena budući da su odnosi operatora i korisnika regulirani Zakonom o elektroničkim komunikacijama (NN br. 73/08, 90/11,133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) i pripadajućim podzakonskim propisima. |
| 82 | Dominik Tomislav Vladić | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, ODJELJAK II.FORMALNE PRETPOSTAVKE PRI SKLAPANJU UGOVORA IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA | Prodaju dugova treba uvrstiti u prodaju usluge. Za prodaju duga treba zahtijevati pismenu suglasnost dužnika. | Nije prihvaćen | Kupovanje predmeta faktoringa, odnosno postojećih i/ili budućih, nedospjelih, cijelih ili djelomičnih novčanih tražbina proizašlih s osnove isporuke dobara i/ili pružanja usluga od strane poslovnih subjekata u tuzemstvu ili inozemstvu uređeno je posebnim propisom - Zakonom o faktoringu ("Narodne novine" br. 94/14, 85/15, 41/16). Također, ustup tražbine vjerovnika prema dužniku uređen je odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) o cesiji/ustupu tražbine. |
| 83 | Dominik Tomislav Vladić | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Pojam nepoštene ugovorne odredbe | S obzirom na dostupnost podataka na internetu o brojnim građanima, treba onemogućiti sklapanje ugovora telefonskim putem. Ukoliko takvo sklapanje bude omogućeno, trgovci trebaju imati obvezu provjeriti je li građanin s kojim sklapaju ugovor dao dozvolu za sklapanje ugovora telefonom. Radi toga treba formirati bazu podataka u koju se građanin sam upisuje (kao što vrijedi i za zabranu poziva) ukoliko potencijalnon trgovcu daje dozvolu takvog sklapanja ugovora. Ukoliko građanin nije u takvoj bazi, svaki ugovor se smatra nevažećim. Propisati kazne za trgovce koji ne provjere bazu. Ugovori sklopljeni telefonom s građanima koji su dali takvu obvezu smatraju se važećim tek nakon potvrde drugim kanalom komunikacije. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća budući da takva odredba već postoji u Nacrtu prijedloga zakona, odnosno članak 12. propisuje da je zabranjeno upućivati pozive i/ili poruke putem telefona potrošačima koji su se upisali u registar "NE ZOVI". Nadalje, što se tiče prodaje putem telefona, Nacrt prijedloga zakona potrošačima pruža zaštitu u okviru odredbi iz Glave III.- Sklapanje ugovora izvan poslovnih prostorija i ugovora na daljinu. |
| 84 | Dominik Tomislav Vladić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 33. | Građanima treba omogućiti prijavu po kojoj će neko nadležno tijelo imati obvezu odmah postupati u otkloniti problem u roku od 24 sata. Npr. Ukoliko se utvrdi kršenje nekog članka po drugi put, trgovcu treba zabraniti korištenje pojmova akcijska cijena na 6 mjeseci ako je problem utvrđen kod pokušaja zavaravanja kupaca kod akcijskih cijena. Isto primijeniti i za sezonsko sniženje i druge popuste. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da je podnošenje prijave nadležnom inspekcijskom tijelima već uređeno člankom 143. Nacrta prijedloga zakona. Nadalje, postupanje po prijavi te ovlasti nadležnog inspekcijskog tijela za izricanje mjera prema trgovcu uređeni su daljnjim člancima 143. do 148. Nacrta prijedloga zakona. Konkretno, člankom 148. stavkom 2. Nacrta prijedloga zakona, uređena je inspekcijska mjera za slučaj povrede odredba o zabrani nepoštene poslovne prakse koja nadležnom inspekcijskom tijelu daje ovlast izricanja zabrane obavljanja poslovne prakse koja se u smislu članaka 34. do 40. i članka 51. stavka 3. ovog Nacrta prijedloga Zakona smatra nepoštenom. Rješenje kojim se zabranjuje obavljanje nepoštene poslovne prakse trajne je naravi. Odredbama ovog Nacrta prijedloga zakona ne propisuju se ograničenja trgovcima u provođenju posebnih oblika prodaje, kao što je akcijska prodaja, nakon što je trgovcu već izrečena inspekcijska ili prekršajna mjera zbog povrede odredaba ovog Nacrta prijedloga zakona, budući da je svrha navedenih mjera ne samo sprečavanje protupravnog postupanja, već i odvraćanje od takvog postupanja pro futuro. Osim toga, provedba posebnih oblika prodaje omogućuje kupnju proizvoda po nižim cijenama, što je uvijek u interesu potrošača. Međutim, odredbama ovog Nacrta prijedloga zakona propisuju se zahtjevi vezani za provedbu istih, te je svako postupanje suprotno tim odredbama zapriječeno prekršajnom sankcijom. Nadalje, u slučajevima ponavljanja prekršaja propisuje se članak 153. Nacrta prijedloga zakona kojim se u slučaju ponavljanja prekršaja, u skladu s načelom oportuniteta, propisuje obveza nadležnog inspekcijskog tijela podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno izdati prekršajni nalog bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od završetka inspekcijskog nadzora. |
| 85 | Dominik Tomislav Vladić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 22. | Često su sezonske sniženja takva da je samo zadnji proizvod na popustu. Treba zabraniti isticanje sezonskog sniženja ako je postotak manji od 50% i ako ne obuhvaća najmanje 30% svih proizvoda upravo na tom postotku koji se ističe za sezonsko sniženje. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća, budući da se istom ne bi doprinijelo razini zaštite potrošača. Naime, predmetnim bi se prijedlogom ograničila mogućnost prodaje potrošačima proizvoda po nižoj cijeni, te bi se, u slučaju da je „postotak sezonskog sniženja manji od 50%“, odnosno da ne obuhvaća „najmanje 30% svih proizvoda“ proizvod prodavao po redovnoj (višoj) cijeni, što svakako nije u interesu potrošača (koji žele kupiti određeni proizvod po što povoljnijoj cijeni), a ni trgovaca (koji takve proizvode žele prodati u što većem broju). Osim navedenog, ograničavanje slobode trgovaca da, sukladno svojoj poslovnoj odluci, koriste posebne oblike prodaje u iznosu prodaje predstavljao bi neopravdano opterećenje i koje bi rezultiralo time da bi veliki broj trgovaca koji su mala i srednja poduzeća (a koji čine većinu poduzeća u Republici Hrvatskoj) dovelo do poteškoća s poslovanjem a potencijalno i do prestanka poslovanja. |
| 86 | Dominik Tomislav Vladić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 18. | Treba zabraniti slanje reklama uz uplatnice i račune uključujući i poleđine istih. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća, budući da se navedenom odredbom ograničava pravo trgovca na legalan način promidžbe proizvoda, a i ne doprinosi u znatnoj mjeri većoj razini zaštite potrošača. Naime, znatan broj potrošača zainteresiran je da zaprima promidžbene letke od trgovaca, kako bi se pravovremeno informirali o pogodnostima vezano za proizvode koje trgovac nudi, kao i o novim proizvodima koje trgovac prodaje, a to posebice vrijedi za osobe starije životne dobi, koji takve proizvode ne pretražuju putem interneta ili društvenih mreža. |
| 87 | Dominik Tomislav Vladić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 20. | Akcijski prodaju treba ograničiti postotkom. Treba zabraniti isticanje akcijske prodaje za popuste manje od 30% i za proizvode čija je cijena u posljednjih 6 mjeseci rasla više od postotka akcijske cijene. Svi popusti koji ne zadovoljavaju taj uvjet ne smiju biti reklamirani kao akcija. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća, budući da se istom ne bi doprinijelo razini zaštite potrošača. Naime, predmetnim bi se prijedlogom ograničila mogućnost prodaje potrošačima proizvoda po nižoj cijeni, te bi se, u slučaju da je „popust manji od 30%“ proizvod prodavao po redovnoj (višoj) cijeni, što svakako nije u interesu potrošača (koji žele kupiti određeni proizvod po što povoljnijoj cijeni), a ni trgovaca (koji takve proizvode žele prodati u što većem broju). Osim navedenog, ograničavanje slobode trgovaca da, sukladno svojoj poslovnoj odluci, koriste posebne oblike prodaje u iznosu prodaje predstavljao bi neopravdano opterećenje i koje bi rezultiralo time da bi veliki broj trgovaca koji su mala i srednja poduzeća (a koji čine većinu poduzeća u Republici Hrvatskoj) dovelo do poteškoća s poslovanjem a potencijalno i do prestanka poslovanja. |
| 88 | Dominik Tomislav Vladić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 17. | Zadržavanje ambalaže treba biti takvo da se odnosi na sve od trgovca obućon do trgovina s prehrambenim proizvodima. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da se trenutnom odredbom članka 17. stavka 3. Nacrta prijedloga zakona dostatno uređuje navedeno područje, te su istom već obuhvaćene sve one situacije i proizvodi za koje je ambalažu moguće zbrinuti, izuzev onih slučajeva gdje, iz zdravstvenih ili higijenskih ili drugih jednako opravdanih razloga nije moguće zbrinuti ambalažu bez da se utječe na sigurnost ili kvalitetu proizvoda. Nadalje, kako je posebnim propisima detaljnije propisan način zbrinjavanja ambalaže (primjerice, Pravilnikom o ambalaži i otpadnoj ambalaži („Narodne novine“, br. 88/15, 78/16,116/17, 14/20 i 144/20)), zbrinjavanje će se izvršiti sukladno tim posebnim propisima. |
| 89 | Dominik Tomislav Vladić | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 4. | Trgovcem treba definirati svaku osobu koja prodaje proizvod ili uslugu. Bez obzira prodaje li osiguranje, odjeću, hranu, automobile, pruža uslugu vezanu za pričuvu zgrada i sl., mora ih se obvezati na slanje računa. Npr. upravitelj zgrada, pojedine osiguravajuće kuće i drugi smatraju da ne moraju dostaviti uplatnice građanima i za usluge me mogu dobiti sve podatke. Najčešće se svodi na to da se u tom slučaju građani moraju snalaziti da bi došli do podataka o plaćanju. Minimum koji mora biti obvezan je ukoliko se radi o udaljenoj prodaji ili prodaji usluge da se podaci o plaćanju šalju poštom i to bez ikakvih reklama uz račune ili ponuda na poleđinama računa ili uplatnica. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da definicija trgovca u Nacrtu prijedloga zakona obuhvaća bilo koju osobu (bilo fizičku ili pravnu) koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime i za račun trgovca. Naime, svrha ovoga Nacrta prijedloga zakona jest zaštita potrošača kao ekonomski slabije ugovorne strane u odnosu na svaku osobu, bila ona fizička ili pravna osoba ili posrednik te osobe, koja u ugovornom odnosu nastupa u sklopu svog zanimanja ili struke, radi čega se pretpostavlja da raspolaže s više znanja i informacija o proizvodima koje prodaje nego potrošač koji ih kupuje. Argumentum a contrario, svrha nije štititi potrošača kada sklapa ugovor s, primjerice, fizičkom osobom - prodavateljem kada ta osoba prodaje proizvod ili uslugu izvan svoje djelatnosti ili profesije, budući da u tom slučaju nema „jače“ ugovorne strane za koju je potrebno osigurati dodatnu pravnu zaštitu. Naime, u tim se slučajevima primjenjuju opća pravila ugovornog prava, odnosno odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Nadalje, obveza izdavanja računa već je propisana odredbama Glave III. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), te stoga isto nije potrebno propisivati i u ovom Nacrtu prijedloga zakona. |
| 90 | Dominik Tomislav Vladić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 7. | Treba propisati da trgovac obvezno mora istaknuti isve cijene koje su bile postavljene za proizvod ili uslugu u posljednjih 6 mjeseci. Često se cijene mijenjaju a da nema nikakve informacije o tome. Cijene preko noći dižu i reklamiraju kao diskontno niske. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što navedeni prijedlog ne bi doprinio većoj razini zaštite potrošača, dok bi se, s druge strane, trgovcima nametnulo neopravdano administrativno opterećenje koje ne bi rezultiralo većoj pravnoj sigurnosti za potrošača. Štoviše, propisivanje takve obveze moglo bi potrošače dovesti u zabludu vezano za pitanje koja je od niza navedenih cijena redovna aktualna cijena, a koja prijašnja redovna cijena. Osim navedenog, odredbe vezane za obvezu jasno vidljivog i čitljivog isticanja cijena rezultat su prijenosa Direktive 98/6/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima. |
| 91 | Ivan Matić | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Uvjeti prodaje | Podržavam prijedlog HUZP-a da se doda stavak 6. OBRAZLOŽENJE: Početkom godine sam kupio donji dio trenirke u King Cross-u po svom broju bez probavanja i da bih idući dan obukao i vidio da mi broj ipak ne odgovara. Vratio sam se u istu trgovinu i rekli su da oni ne mogu zamijeniti proizvod niti vratiti novac. Moram napomenuti da u trgovini nije nigdje bilo istaknuto da ne rade zamijene u toj trgovini. Uz moje veliko nezadovoljstvo i čuđenje su me poslali u drugu trgovinu (u Avenue Mall). Tamo su mi zamijenili. Mogli su me teko poslati i u drugi grad, npr. u Osijek iz Zagreba (ili indirektno, nećemo vam zamijeniti proizvod). | Nije prihvaćen | Mogućnost povrata ispravnog proizvoda je predviđena je samo u slučaju kupnje izvan poslovnih prostorija ili na daljinu što je rezultat usklađivanja s Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koja je direktiva maksimalne harmonizacije. Stoga isto pravilo nije moguće propisati u slučaju kupnje u poslovnim prostorijama. Međutim, na kupnju u poslovnim prostorijama primjenjuju se Posebne uzance u trgovini na malo („Narodne novine“, broj 16/95), odnosno dobri poslovni običaji trgovca gdje se trgovcima, sukladno dobrim poslovnim običajima, potiče na takvu praksu, a koju i veliki broj trgovaca primjenjuje, posebice iz razloga jer na takav način postaju konkurentniji na tržištu u odnosu na ostale trgovce. Osim navedenog, potrebno imati na umu svrhu radi kojeg je jednostrani raskid ugovora bez navođenja razloga (u slučaju da se radi o ispravnom proizvodu, gdje se potrošač „predomislio“ vezano za kupnju istog) uveden u pravni sustav država članica EU u slučaju sklapanja ugovora na daljinu i ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca. Naime, u slučaju prodaje na daljinu potrošač nije u mogućnosti vidjeti robu prije sklapanja ugovora, dok je u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija, osiguran jednostrani raskid zbog elementa potencijalnog iznenađenja i/ili psihološkog pritiska. S druge strane, u slučaju kupnje unutar poslovnih prostorija trgovca, potrošač je u mogućnosti vidjeti robu, uzeti je u ruke (ako se radi o proizvodu), na licu mjesta provjeriti karakteristike iste s trgovcem, te donijeti utemeljenu odluku o kupnji koja se ne temelji na „efektu iznenađenja“. Osim toga, propisivanjem obveze povrata i u slučaju da se radi o ispravnom proizvodu kupljenom u poslovnim prostorijama trgovca, neopravdano bi se stvorila neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, budući da je u tom slučaju trgovac u potpunosti ispunio svoje ugovorne obveze, te bi se realiziranje ugovora neopravdano prepustio arbitrarnoj odluci jedne ugovorne strane, što bi dovelo u pitanje opstanak trgovaca koji su mali i srednji poduzetnici, a na kojima počiva ekonomija u Republici Hrvatskoj. |
| 92 | Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca Korana | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 48. | Razumni rok bi trebao glasiti još najviše 15 dana, nakon toga bi potrošač trebao imati pravo na naknadu štete. | Nije prihvaćen | Trajanje razumnog roka ne može se unaprijed odrediti zakonom jer njegovo trajanje ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja. Drugim riječima, rok od predloženih 15 dana u određenim situacijama ne bi bio razuman, već predugačak, dok bi u nekim situacijama (primjerice, ukoliko se radi o kompliciranom kvaru ili nedostatku) takav rok svakako bio nerazumno kratak. |
| 93 | Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca Korana | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 27. | Podnošenje prigovora treba omogućiti i telefonskim putem, naročito radi starijih osoba, a trgovci vješto izbjegavaju objavu svojih telefonskih brojeva i potrošači uopće ne mogu doći do njih. U Zakon treba staviti svakako da trgovci moraju imati javno objavljene telefonske brojeve. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, budući da je podnošenje (isključivo) pisanog prigovora odredba koja je uvedena u pravni sustav Republike Hrvatske upravo kako bi se osigurala dodatna zaštita potrošača, budući da podnošenje prigovora usmenim putem (primjerice, putem telefona) nailazi na poteškoće u primjeni. Naime, kod usmenog prigovora potrošač ne bi mogao dokazati ni sadržaj takvog prigovora, a ni vrijeme podnošenja prigovora, što bi ostavilo prostora za zlouporabu takvog instituta od strane određenog trgovca koji bi mogao tvrditi da određeni prigovor usmenim putem nikada nije zaprimio ili da nije zaprimio prigovor određenog sadržaja. Time bi se otežalo i sankcioniranje trgovca koji nije u roku od 15 dana od dana primitka odgovorio na prigovor, budući da u slučajevima usmenog prigovora vrijeme primitka može biti i više nego sporno. Nadalje, vezano za tvrdnju da se time omogućava lakše podnošenje prigovora osobama starije životne dobi, navodimo kako je upravo iz tog razloga i predviđen pisani prigovor u poslovnim prostorijama trgovca, ali i poštom, kojoj su osobe starije životne dobi vične, za razliku od komuniciranja s trgovcem elektroničkim putem. Vezano za primjedbu koja se odnosi na javno objavljene telefonske brojeve trgovaca, upućujemo da je navedena obveza već sadržana u člancima 46. i 63. Nacrta prijedloga zakona. |
| 94 | Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca Korana | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 26. | U pasusu gdje piše da u Savjetu može biti udruga koja ima sjedište samo u toj JLS, to treba promijeniti jer jako dobro znamo da imamo i Županije gdje nema uopće Udruga za zaštitu potrošača, a kamoli da ima svaka JLS. | Nije prihvaćen | Navedeni prijedlog nije moguće prihvatiti iz razloga što bi se na navedeni način stvorio svojevrsni monopol određenih udruga za zaštitu potrošača čiji bi predstavnici bili u većini povjerenstava, dok bi predstavnici nekih lokalnih udruga, koje su upućenije u problematiku lokalnih pružatelja javnih usluga, ostale bez svojih predstavnika u povjerenstvima. Također, predmetna pretpostavka osigurava da u sastavu savjetodavnog tijela sudjeluju udruge koje su izravno zainteresirane za probleme potrošača na lokalnom području i aktivne u zaštiti potrošača tog područja, te temeljem stečenog znanja i iskustva, sudjelovanje istih omogućava zaštitu konkretnih problema potrošača na određenom području. Problemi potrošača u mnogome su jednaki na području cijele države Republike Hrvatske, no sudjelovanje u sastavu savjetodavnog tijela jedinice lokalne i područne samouprave obuhvaća odlučivanje o vrlo specifičnim pitanjima određenog lokalnog područja te se zato zahtijeva da u radu predmetnog tijela sudjeluje predstavnik udruge koja ima sjedište na području županije na čijem se području nalazi jedinica lokalne samouprave iz stavka 2. ovoga članka. |
| 95 | Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca Korana | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 13. | Bez obzira na vrijednost usluge trgovac bi trebao biti dužan ispostaviti ponudu. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, iz razloga što je obavještavanja potrošača o cijeni usluge već obuhvaćeno obvezom propisanom člankom 7. stavkom 7. Nacrta prijedloga zakona. Također, propisivanje obveze trgovcu da ispostavi ponudu i za usluga čija je vrijednost manja od 500,00 kuna, izazivala bi dodatne troškove i dodatna opterećenja u poslovanju trgovca, te navedeno opterećenije nije u skladu s načelom razmjernosti. Nadalje, ocijenjeno je da najveći broj usluga popravka i održavanja upravo odgovara iznosu od 500,00 ili više kuna, čime je iz navedenog razloga obuhvaćen najveći dio takvih usluga. |
| 96 | Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca Korana | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 12. | Zabranjeno bi trebalo biti upućivanje poziva i/ili poruka svim potrošačima koji nisu dali privolu za to, a ne da se posebno moraju upisati u registar. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća, budući da se navedenom odredbom ograničava pravo trgovca na oglašavanje putem telefona kao legalnog načina promidžbe i prodaje proizvoda, a i ne doprinosi u znatnoj mjeri većoj razini zaštite potrošača. Naime, znatan broj potrošača zainteresiran je da zaprima pozive s ciljem promidžbe i prodaje od trgovaca, kako bi se informirali o određenim pogodnostima koje trgovac nudi, te o eventualnim novim proizvodima koji su na tržištu, a to posebice vrijedi za osobe starije životne dobi, koji takve proizvode ne pretražuju putem interneta ili društvenih mreža. |
| 97 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA | Najvća zamjerka prijedlogu je to što se pod geslomom pomoći potrošačima i što kvaltetnija zaštita potrošača dozvoljava da se umanjuju prava potrošača posebno po pitanju materijalnog nedostatka i povrata novca. Omogućava se uvoz nekvalitetnih proizvoda koje će potrošači trebati popravljati, a nažalost ništa se nije napravilo da je trgovac odgovoran kao i proizvođač da na tržištu budu osigurani rezervni djelovi još barem 5 godina po prestanku proizvodnje, a ne kao do sada samo za vrijeme jamstvenog roka. Recite nam otovoreno da treba štititi kapitaliste da slučajno ne izgube koji cent, a potrošači će to sve platiti. Koji je interes predlagaća Zakona Ministarstva gospodarstva, kao i Mnistarstva pravosuđa kod izmjene Zakona o obveznim odnosima, a na kraju kraajeva i Europske unije. Svi se zaklinju u zaštitu potrošača , a svaki puta je smanjuju i često puta ono što je dobro izbacuje se iz Zakona. | Nije prihvaćen | Ovim se Nacrtom prijedloga zakona ne uređuje pitanje materijalnog nedostatka na robi, već se odgovarajućim odredbama, kao i dosad, isključivo upućuje na primjenu odredbi važećeg Zakona o obveznim odnosima koji uređuje navedeno područje, a za koje je nadležno Ministarstvo pravosuđa i uprave, a ne Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Nadalje, novim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, kojima je u pravni sustav Republike Hrvatske prenesena Direktiva (EU) 2019/771 o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe ne umanjuju se prava potrošača već dapače, navedena se prava povećavaju. Primjerice, novim će izmjenama produljiti rok tereta dokaza koji ima trgovac vezano za postojanje materijalnog nedostatka sa 6 mjeseci na godinu dana. |
| 98 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 142. | Članak 142. ubaciti novi Stavak 2. kako slijedi: (2) Nadležni inspektor će uzeti u obzir predstavnik udruge za zaštitu potrošača bez uvjetovanja predradnji propisanih iz članka 10. i/ili članka 27. stavka 1. ovoga Zakona. Sadašnji Stavak 2. postaje Stavak 3. i redom ostali poslije njega. Obrazloženje: Predložena izmjena je ustvari već postojeća praksa. Naime, udruge potrošača imaju zakonsku obvezu štiti interese potrošača, ali nemaju pravu zastupati potrošača niti pred trgovcem, niti pred institucijama, mogu samo predlagati da se pojedini slučaj riješi u korist potrošača, tj. ukazati na zakonske nepravilnosti. Praksa pokazuje da kada udruga pošalje prigovor trgovcu on u "zakonskom roku" za odgovor u većini slučajeva ne otkloni, nego sakrije nepravilnost tj. "uništi dokaze" Zakon mora poticati suradnju udruga i Inspektorata ! | Nije prihvaćen | Navedenim člankom propisuje se način podnošenja predstavke od strane potrošača kojem su povrijeđeni njegovi ekonomski interesi potrošača. Međutim, navedena odredba ni na koji način ne ograničava pravo udruga za zaštitu potrošača i drugih dionika da ukazuju na povrede prava s ciljem zaštite javnog interesa sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, kao što su to činile i do sada. |
| 99 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 14. | Članak 14. obrisati. Obrazloženje: Nema za potrošača opravdanog razloga da bilo koju robu ili uslugu plaća "predujmom". Tu odredbu neki trgovci zlorabe, pa se tako stanovi, automobili, nove vrste mobitela itd. plaćaju unaprijed ili predujmom. Najočitije za objasniti je kod stanova. Tek kada se rasprodaju stanovi u zgradi kreće izgradnja zgrade. Prije nema ni građevinske ni uporabne dozvole, često ni projekta. Potrošač čeka i po nekoliko godina da se zgrada stan završi, znači da trgovac koristi novac potrošača na tržištu i to bez ikakve naknade. A osim toga to je jako veliki rizik za potrošača. ničim osiguran. jer ako trgovac propadne, ode u stečaj, potrošač nema mogućnosti povrata novaca. Problem je i u otklanjanju manjkavosti, gdje su potrošači u pravilu oštećeni. Nemojmo Zakonom trgovcu omogućavati da potrošača dovodi u podređeni i neravnopravni položaj. Ista stvar je kod plaćanja bilo čega unaprijed ili s predujmom. U Zakonu bi jedino opravdano bilo, da plaćanja unaprijed i predujma NEMA. Roba i usluge se plaćaju isključivo "pouzećem", što znači kad se isporuče i nikakav drugi, osim eventualno partnersku ugovor trgovac i potrošač ne mogu sklapati, niti trgovac uvjetovati !! Jer uvjetovati mogu jedino monopolisti, doduše i varalice. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, budući da je plaćanje predujmom zakonit modalitet plaćanja koji je predviđen u Zakonu o obveznim odnosima, kao općem propisu ugovornog prava, a kojim su uređeni svi aspekti ugovornih odnosa koji nisu predviđeni nekim od posebnih propisa, pa ni Zakonom o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog, a budući da se radi o pravno utemeljenom načinu plaćanja, nužno je osigurati adekvatnu zaštitu potrošača, te propisati koje su obveze trgovca u slučaju da se takvo plaćanje ugovori. |
| 100 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 47. | Članak 47.dodati stavak 3-a Trgovac je dužan osigurati rezervne dijelove 5 godina nakon prestanka proizvodnje proizvoda. Obrazloženje: Na taj način se obvezuje trgovca da osigura rezervne dijelove, a ne kao do sada samo u jamstvenom roku kako bi se radili bolji proizvodi, kvalitetniji, kako bi se štitio okoliš i kako se ne bi bacali proizvodi koji bi se još mogli popraviti . Članak 47. dodati stavak 3-b Trgovac koji prodaje rabljene proizvode dužan je osigurati 1 godinu jamstva na te proizvode. Obrazloženje: Prema pravilima EU rabljeni proizvodi imaju jamstvod od 1 godine jer je inače za nove proizvode uobičajeno jamstvo od 2 godine. Tako bi postigli manje prevara potrošača jer bi trgovci bili obavezni paziti što prodaju što se posebno odnosi na proizvode veće vrijednosti (automobili) Članak 47 dodati novi stavak (4) koji glasi: (4) Trgovac je dužan popraviti proizvod u primjerenom roku , a najdulje za 15 dana od dana predaje proizvoda OBRAZLOŽENJE: Do sada su trgovci popravljali proizvod u primjerenom ili razumnom roku, ali nažalost nitko ne može odrediti koliko je eto dana. Da li je primjereni ili razumni rok 40 dana za popravak jednog hladnjak u kućanstvu, mašine za pranje rublja ili mobitela, kada auto dijelove nabave s drugog kraja svijeta u roku 3 dana?? Primjerenim rokom s maltretiraju potrošači. Pojam primjereni ili razumni rok je vrlo rastezljiv i često puta se koristi na štetu potrošača. Članak 47.stavak 5. BRISATI Obrazloženje: Navedeno je normirano u prijedlogu Zakona o obveznim odnosima koji je prošao e-savjetovanje. ALTERNATIVA stavak 5. mijenja se i glasi: (5) Ako se materijalni nedostatak na robi pojavi u roku od godine dana od dana prijelaza rizika na potrošača, trgovac treba dokazati da materijalni nedostatak ne postoji, te plaća troškove vještačenja. Poslije godine dana trošak vještačenja plaća strana koja nije u pravu. Obrazloženje: Prema Direktivi Europske unije 2019/771 radi koje se i mijenja Zakon o obveznim odnosima u cilju što veće zaštite potrošača trgovac treba dokazati u prvih godinu dana (do sada 6 mjeseci čl. 410.ZOO) da proizvod nema materijalni nedostatak i trgovac plaća vještačenje. Tako tumače pravnici Ministarstva pravosuđa, a pravnici Ministarstva gospodarstva tumače da je teret dokaza i na potrošaču u razdoblju do godine dana. Očito je da neki pravnici ne znaju svoj posao jer iz jedne Vlade i dva ministarstva ne mogu biti oprečna mišljenje. Očito je da netko baš i nije dobro pročitao Direktivu. Što potrošači dobivaju prijedlogom Ministarstva gospodarstva . Ništa. Do sada su imali veća prava i to pravo se u cilju zaštite potrošača trebalo još više pojačati, a ono se smanjuje kao i dosta prava koja su do sada potrošači imali. Bit je da trgovac treba dokazati i platiti to dokazivanje materijalnog nedostatka do godine dana i da ga se time posredno navede da treba raditi kvalitetnije proizvode koji se ne bi trebali kvariti u jamstvenom roku , posebno u roku godine dana. Svakako kod prijedloga novih zakona ne bi trebalo biti suprotnosti da dva Zakona rješavaju istu materiju na suprotne načine. I ovdje se želi obmanuti potrošače jer se trgovcu omogućava da prodaje škart proizvode koje potrošač može smo zamijeniti i tako mijenjati dok ne dobije ispravan proizvod, a da je tome tako u dosadašnjim pravilima trgovac je obavezan osigurati rezervne dijelove samo dok traje jamstvo. U prosjeku je jamstvo 2 godine i svakih dvije godine trebamo kupovati novi proizvod a starim proizvodom zagađivati okoliš. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što trenutna zakonska rješenja koja su propisana važećim odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovini smatramo dostatnim kako bi se osigurala adekvatna razina prava potrošača vezana za pozivanje na odgovornost za materijalni nedostatak i jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija, komercijalno jamstvo). Vezano za osiguravanje rezervnih dijelova 5 godina nakon prestanka proizvodnje proizvoda, isto bi predstavljalo nesrazmjerno opterećenje koje ne bi bilo sukladno pozitivnim propisima koji se odnose na ugovorno pravo, budući da se trgovac može obvezati na osiguravanje rezervnih dijelova za vrijeme trajanja jamstva za ispravnost prodane stvari (garanciju) onoliko koliko tako jamstvo traje. Navedena obveza za osiguravanjem rezervnih dijelova tijekom jamstvenog roka propisana je člankom 16.a stavkom 2. Zakona o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19 i 32/20), tako da se ista ne treba dodatno propisivati u Nacrtu prijedloga zakona. Nadalje, vezano za prijedlog za dodavanjem stavka 3.b kojim se obvezuje trgovca na osiguravanje „1 godine jamstva“ za proizvode također se ne prihvaća, budući da je veća razina zaštite potrošača već osigurana važećim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Člankom 404. stavkom 3. predmetnog Zakona propisano je da kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine, a kod trgovačkih ugovora i kraći rok. Drugim riječima, ukoliko ugovorne strane ne ugovore rok od godine dana, primjenjuje se (dulji) rok od dvije godine odgovornosti za materijalne nedostatke i za rabljene proizvode. Naime, iz obrazloženja predlagatelja koji govori o „EU jamstvu za rabljene proizvode od 1 godine“ pretpostavlja se da se primjedba predlagatelja odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke, a ne na jamstvo za ispravnost prodane stvari, budući da se rok od (minimalno) godine dana za rabljene proizvode na razini EU propisano za odgovornost za materijalne nedostatke, a ne za jamstvo. Vezano za primjedbu koja se odnosi na dodavanje novog stavka 4. u članak 47. Nacrta prijedloga zakona sukladno kojem je trgovac dužan popraviti proizvod u primjerenom roku, a najdulje za 15 dana od dana predaje proizvoda, isti se ne prihvaća. Naime, trajanje primjerenog ili razumnog roka ne može se unaprijed odrediti zakonom jer njegovo trajanje ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja. Drugim riječima, rok od predloženih 15 dana u određenim situacijama ne bi bio razuman, već predugačak, dok bi u nekim situacijama (primjerice, ukoliko se radi o kompliciranom kvaru ili nedostatku) takav rok svakako bio nerazumno kratak. Vezano za brisanje stavka 5. članka 5., prijedlog se ne prihvaća, budući da se Zakonom o obveznim odnosima ne propisuju pravila postupanja trgovca vezana za vještačenje, već samo vezano za teret dokaza. Također, ovim putem ukazujemo na razliku između tereta dokazivanja i snošenja troškova takvog dokazivanja. Naime, propisivanje obveze trgovca za snošenjem troškova vještačenja i u slučajevima kada nalaz vještačenja ne ukazuje na postojanje materijalnog nedostatka na robi predstavljalo bi nerazmjerno opterećenje za trgovca, posebice za mikropoduzeća, koja takve troškove ne mogu amortizirati. Iz tog razloga, odredbom članka 47. stavka 5. Nacrta prijedloga zakona izrijekom se propisuje kako trgovac samo predujmljuje te troškove kako bi se otklonile eventualne nejasnoće vezano za primjenu predmetne odredbe, koja bi se primjenjivala i u slučaju da je ranija terminologija predmetnog stavka ostala neizmijenjena. |
| 101 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 143. | Promijeniti članak 143. stavak 2 (2) Trgovac je dužan u roku koji odredi nadležni inspektor ali koji ne može biti kraći od 5 dana niti dulji od 10 dana pisanim putem dostaviti očitovanje na zahtjev nadležnog inspektora iz stavka 1. ovoga članka. Obrazloženje: Naša udruga je imala jedan slučaj prijave državnim inspektorima kada su od nas tražili da nadopunimo podate u roku 2 dana što je zbilja prekratak rok, a oni odgovaraju sa zadrškom i do više od 30 dana. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga zakona propisani su određeni rokovi (ne dulji od 10 dana), za koje smatramo da su adekvatni kako bi se na odgovarajući način suzbile i, po potrebi, i sankcionirale povrede potrošačkih prava sukladno Nacrtu prijedloga zakona, odnosno, kako bi se osiguralo da trgovac u što kraćem roku (koji inspektori određuju ovisno o okolnosti slučaja, odnosno o dokazima dostavljenim u predstavci potrošača i o tipu predstavke te težini povrede). Naime, takvi su rokovi nužni upravo kako bi se ubrzao inspekcijski postupak, ali i kako bi se inspekcijska tijela rasteretila od obrade često nepotpunih i/ili nejasnih, pa i neosnovanih predstavki, koje oduzimaju vrijeme i sprečavaju inspekcijska tijela da se bave osnovanim predstavkama. |
| 102 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 142. | Članak 142.dodati stavak 1-a Kada se radi o interesu većeg broja potrošača ili kada prijavu podnose udruge za zaštitu potrošača ista se može podnijeti direktno na nadležno mjesto (državni inspektori) Obrazloženje Često puta trgovci krše zakon objavljivanjem različitih cijena na polici i prilikom plaćanja na blagajni. Prevara je za cca 3 pa i do desetak kuna, a potrošač prvo mora obavijestiti trgovaca koji će nakon 5 dana promijeniti cijenu na blagajni , ali je on prevario stotinjak potrošača. Potrošač mora za 3 do 10 kuna napisati pismo poslati ga preporučeno (izgubiti 13 kuna) čekati 15 dana odgovor pa tek onda se obratiti trgovcu. Znači kada se radi o interesu za veći broj potrošača inspektori trebaju odmah djelovati. O navedenom smo razgovarali i na radnoj grupi za izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača prije par godina kada je tadašnji pomoćnik ministra rekao „ evo to je u redu i sve smo dogovorili“, ali nažalost na našu opasku da to treba ući u zakon nije ništa napravljeno a s kime smo se mi potrošači dogovorili kada je navedena osoba smijenjena? Promijeniti čl.142. stavak 3 na slijedeći način: (3) Ako nadležni inspektor zaprimi predstavku potrošača u kojoj nisu dostavljeni podaci iz stavka 2. ovoga članka, pisanim putem će obavijestiti potrošača da nadopuni predstavku u roku koji odredi nadležni inspektor ali koji ne može biti kraći od 5 dana niti dulji od 10 dana, uz upozorenje na pravne posljedice iz stavka 4. ovoga članka ako potrošač dopunu predstavke ne dostavi u roku. Obrazloženje: Naša udruga je imala jedan slučaj prijave državnim inspektorima kada su od nas tražili da nadopunimo podate u roku 2 dana što je zbilja prekratak rok, a oni odgovaraju sa zadrškom i do više od 30 dana. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što nije razvidno na koji će način predmetna odredba doprinijeti većoj razini zaštite potrošača. Naime, „veći broj potrošača“ ne precizira o kojem se točno broju potrošača treba raditi u kako bi se ostvarili preduvjeti za primjenu predmetnog članka, radi čega će se isti moći zlouporabiti time da će se u potpunosti zaobići podnošenje pojedinačne potrošačke predstavke sukladno odredbama ovog Nacrta prijedloga zakona. Nadalje, vezano uz navedeni primjer isticanja cijene trgovaca, radi se o nepoštenoj (zavaravajućoj) poslovnoj praksi koja se, ukoliko je potkrijepljena dokazima (primjerice, fotografijama koje jasno ukazuju na razliku u cijeni), može podnijeti inspekcijskim tijelima, bez potrebe „upozoravanja“ trgovca. Osim navedenog, vezano za tvrdnje o prekasnom djelovanju tržišnih inspektora, Nacrtom prijedloga zakona su propisani određeni rokovi (ne dulji od 10 dana), za koje smatramo da su adekvatni kako bi se na odgovarajući način suzbile i, po potrebi, i sankcionirale povrede potrošačkih prava sukladno Nacrtu prijedloga zakona. Naime, takvi su rokovi nužni upravo kako bi se ubrzao inspekcijski postupak, ali i kako bi se inspekcijska tijela rasteretila od obrade često nepotpunih i/ili nejasnih predstavki, koje oduzimaju vrijeme i sprečavaju inspekcijska tijela da se bave osnovanim predstavkama. Navedeni rokovi su i posebice prikladni uzimajući u obzir činjenicu da je sada, sukladno članku 142. stavku 2. Nacrta prijedloga zakona, propisano najmanje koje podatke potrošačka predstavka mora sadržavati, a kako bi se uzela u rad, kako bi podnositelj predstavke znao koje dokaze mora priložiti, a kako bi se eventualne prekršitelje što skorije detektiralo i, po potrebi, sankcioniralo. Nadalje, čak i ukoliko određeni rok protekne bez da je tražena dokumentacija dostavljena, takvi rokovi nisu prekluzivne prirode, te podnositelj predstavke može ponovno uložiti predstavku, te dostaviti potpunu dokumentaciju nakon što istu pribavi. |
| 103 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 115. | Ministar je do sada donosio pravilnik o pravnim osobama koje su mogle podnijeti kolektivnu tužbu. Do sada su to bili Savezi čija imena su točno navedena što se pokazalo neispravnim i krivim jer su se Savezi raspali i nije bilo moguće pokrenuti kolektivnu tužbu. Prijedlog je da se u pravilniku navede da su udruge ovlaštene podnositi kolektivne tužbe bez navođenja imena udruga. Dodati stavak 8. Ovlaštene osobe mogu pokretati kolektivne tužbe samo ako im je lokalna zajednica osigurala financijska sredstva osigurana sredstva prema članku 133 ili ako imaju sredstva za tu namjenu. OBRAZLOŽENJE: Ukoliko nisu osigurana sredstva udruge ne mogu pokretati sudske postupke jer se takse plaćaju unaprijed | Nije prihvaćen | Pitanje kolektivne pravne zaštite, pretpostavke za podnošenje iste, kao i kriteriji koje tijela ovlaštena za podizanje tužbe za kolektivnu pravnu zaštitu moraju ispuniti bit će detaljnije riješeno prenošenjem Direktive (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Tekst značajan za EGP) koja uređuje navedeno područje i koja jasno propisuje kriterije koje ovlaštena tijela moraju udovoljiti, a koji će se na odgovarajući način prenijeti u pravni sustav Republike Hrvatske. |
| 104 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 52. | Brisati članak 52 stavak 1.,2.,3.,4. i 5. Novi članak 52. glasi: Članak 52. Trgovac ne smije posjećivati potrošača u njegovu domu osim, ako potrošač to nije izričito tražio Obrazloženje: Tko daje pravo zakonodavcu da dozvoljava trgovcu da potrošača uznemirava u njegovu domu? Zakonodavac bez pitanja potrošača dozvoljava da se nešto događa potrošaču. Je li to uopće ustavno? | Nije prihvaćen | Navedeni prijedlog nije moguće prihvatiti budući da je posjećivanje predstavnika trgovaca u potrošačevu domu legalan oblik prodaje izvan poslovnih prostorija trgovca, pod uvjetom da se ne radi o agresivnoj poslovnoj praksi sukladno odredbama Nacrta prijedloga zakona. Štoviše, navedena odredba rezultat je mogućnosti koju je za države članice previdjela Direktiva (EU) 2019/2161, i to pod uvjetom da se takvo posjećivanje može isključivo ograničiti, a nikako zabraniti. Naime, točkom 55. preambule Direktive (EU) 2019/2161 jasno je navedeno sljedeće: „U skladu s načelom supsidijarnosti i da bi se olakšalo izvršavanje, trebalo bi pojasniti da se Direktivom 2005/29/EZ ne dovodi u pitanje sloboda država članica da donesu nacionalne odredbe kako bi dodatno zaštitile legitimne interese potrošača od nepoštene poslovne prakse u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca njihovim domovima radi ponude ili prodaje proizvoda ili u kontekstu izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima ako su te odredbe opravdane razlozima zaštite potrošača. Sve takve odredbe trebale bi biti proporcionalne i nediskriminirajuće te se njima ne bi smjelo zabranjivati te prodajne kanale same po sebi. Na primjer, u nacionalnim odredbama koje donose države članice mogao bi se definirati dio dana kada posjeti potrošačevu domu bez njegova izričita zahtjeva nisu dopušteni ili bi se mogli zabraniti takvi posjeti ako je potrošač vidljivo dao do znanja da takvi posjeti nisu prihvatljivi ili bi se mogao propisati postupak plaćanja.“ |
| 105 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 27. | Izmijeniti članak 27.stavak 6 (6) U vezi s prigovorom odnosno reklamacijom koja se odnosi na javne usluge potrošač ili TRGOVAC može pokrenuti sudski ili izvansudski postupak tek nakon što je iscrpio pravni put iz stavka 1. ovoga članka ili postupak utvrđen zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak u odnosu na zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga. Obrazloženje Da trgovci ne bi bili diskriminirani moraju imati jednaka prava kao i potrošači da tek po završetku postupka smiju pokrenuti sudski ili izvansudski postupak | Nije prihvaćen | Predmet uređenja Nacrta prijedloga zakona je zaštita ekonomskih interesa potrošača od postupanja trgovca, i to iz razloga što je potrošač, kao slabija ugovorna strana, u pravilu u neravnopravnom položaju u odnosu na trgovca, kao ugovornu stranu koja djeluje u okviru vlastite trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Naime, cjelokupno potrošačko zakonodavstvo proizlazi upravo iz (pozitivne) diskriminacije trgovaca u odnosu na potrošača, budući da su isti upućeniji u sklapanje ugovora određene prirode, za razliku od potrošača, radi čega se potrošačima mora pružiti dodatna pravna zaštita. Iz navedenog razloga, mišljenja smo da nije oportuno prihvatiti dopunu navedene odredbe u Nacrtu prijedloga zakona. |
| 106 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 25. | Članak 25.Dodati točke 13. bankarske usluge 14. usluge upravitelja zgrada 15. održavanje groblja , krematorija i prijevoza pokojnika DODATI točku 13. , 14 i 15. jer je vidljivo da tu potrošači imaju dosta problema, pa čak po pitanju upravitelja zgrada koji daju uslugu kao npr. vodoinstelateri, električari, automehaničari i građani im to plaćaju državni inspektori ne žale djelovati iz nama nepoznatog razloga. Ovim putem zahvaljujemo što ste ipak nakon 4 do 5 godina usvojili prijedlog HUZP ili ga stavili na raspravu da se u javne usluge uključi i javno parkiranje. Članku 25. dodati točku 4-a Zakonitost Općih uvjeta treba prekontrolirati i odobriti nadležno ministarstvo. Obrazloženje: Sada se dešava da Opće uvjete donosi trgovac i da u njima ima puno NEZAKONITOSTI I DISKRIMINACIJE potrošača. Čak se ide tako daleko u Općim uvjetnima telekomunikacijskih usluga da mogu jednostrano raskida ugovore, mijenjati cijene , tražiti da im potrošači plate račun, a da uopće isti nisu dobili jer se račun mora platiti 15 dna od tiskanja, a ne dostave potrošaču. | Nije prihvaćen | Djelatnost upravitelja zgrada i bankarske usluge ne mogu se smatrati javnim uslugama, jer kod navedenih pružatelj usluge nije javnopravno tijelo (primjerice pravna osoba s javnim ovlastima kao što je to komunalno društvo). Vezano za usluge održavanja groblja, krematorija i prijevoza pokojnika, navedeno područje u potpunosti je uređeno posebnim propisima (Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o grobljima, Pravilnik o grobljima, Zakon o pogrebničkoj djelatnosti itd.). Vezano za prijedlog koji se odnosi na dodavanje točke 4. kojom bi se propisao nadzor Općih uvjeta od strane nadležnog ministarstva, isti se ne prihvaća, budući da je odgovarajući nadzor nad pružateljima javnih usluga uređen posebnim propisima kojima se uređuje pojedina javna usluga. |
| 107 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 18. | Mijenjati članak 18.stavak (1) Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala u ili na poštanskim sandučićima ako je takva zabrana na njima jasno napisana. Dodaje se stavak 1a Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala na ili ispred kućnih vrata potrošača. Obrazloženje Stavak 1-a zabranjuje ostavljanje poruka na ili ispred kućnih vrata potrošača. U protivnom to je poziv lopovima da nema nikoga kod kuće , a porukama na vratima se istima narušava njihov izgled. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća, budući da se navedenom odredbom ograničava pravo trgovca na oglašavanje putem oglasnih poruka i materijala u ili na poštanskim sandučićima kao legalnog načina promidžbe proizvoda, a i ne doprinosi u znatnoj mjeri većoj razini zaštite potrošača. Naime, znatan broj potrošača zainteresiran je da zaprima promidžbene letke od trgovaca, kako bi se pravovremeno informirali o pogodnostima vezano za proizvode koje trgovac nudi, kao i o novim proizvodima koje trgovac prodaje, a to posebice vrijedi za osobe starije životne dobi, koji takve proizvode ne pretražuju putem interneta ili društvenih mreža. |
| 108 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 17. | Izmijeniti članak 17. stavak (1) Ambalaža ne smije dovoditi potrošača u zabludu u vezi s masom, veličinom proizvoda i jamstvom, te mora biti sukladna s propisima kojima se propisuju zahtjevi za ambalažu. Obrazloženje: Često se potrošači žale da je na ambalaži označeno jamstvo 2 ili 3 godine a trgovac daje jamstvo 1 godinu | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća. Naime, sukladno članku 46. stavku 1. točci 6. Nacrta prijedloga zakona, već postoji obveza trgovca da na jasan i razumljiv način prije nego potrošač sklopi ugovor ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, obavijesti potrošača „o ispravama koje je potrošač priredio radi lakše i sigurnije uporabe proizvoda kao što su jamstvo….“, za što je i predviđena prekršajna sankcija u članku 149. stavku 1. točci 49. Osim navedenog, takva praksa može predstavljati i nepoštenu (zavaravajuću) poslovnu praksu u smislu Nacrta prijedloga zakona, radi čega navedeno područje nije potrebno dodatno normirati. Predloženo dodavanje jamstva unijelo bi pravnu nesigurnost radi nejasnoće odredbe, a pravna zaštita protiv takvog postupanja već je osigurana Nacrtom prijedloga zakona. |
| 109 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 14. | Članak 14 stavak 1 brisati „dulji od 30 dana“ i "navesti do 30 dana", Dodati novi stavak 2a Ako je do dana predaje robe ili ispunjenja usluge rok dulji od 30 dana trgovac treba platiti zatezne kamate potrošaču Obrazloženje Trgovac može namjerno ne isporučiti robu ili uslugu za koju je primio novac dulje od 30 dana i tada ga gotovo besplatno potrošač kreditira. Na ovaj način to se trgovcu ne isplati. | Nije prihvaćen | Navedeni prijedlog ne bi znatno doprinio većoj razini zaštite potrošača. Naime, u slučajevima gdje je rok isporuke dulji od 30 dana (dakle, radi se o duljem vremenskom periodu koji može biti i više mjeseci, ako je tako ugovoreno), upravo tada bi se moglo raditi o „besplatnom kreditiranju potrošača“, dok je u slučaju da je ugovorena isporuka u razdoblju do 30 dana, raspolaganje sredstvima predujma koja trgovac dobije od potrošača ograničena te ne zahtijeva dodatnu pravnu zaštitu. |
| 110 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 9. | Članak 9.dodati stavak (4) Račun mora biti vidljiv, čitljiv i neizbrisiv. Ako se račun izbriše trgovac mora dati potrošaču kopiju računa. Obrazloženje: Trgovci ispisuju račune na termo papiru koji izblijedi kroz neko vrijeme. Zato trgovac treba dokazati da to nije pravi račun za kupljeni proizvod, odnosno mora izdati koliju računa | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da isti ne bi u bitnome doprinio povećanju prava potrošača dok bi, s druge strane, predstavljao nesrazmjerno opterećenje za trgovca. Naime, uvjet neizbrisivosti nije moguće propisati, budući da kvaliteta papira i tiska često nije nešto na što trgovac može utjecati. Također, potrebno je naglasiti da račun nije jedini način na koji se dokazuje kupnja određenog proizvoda. |
| 111 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | Članak 10.st.2 iza točke dodati : ako to potrošaču odgovara. Obrazloženje: Ne može trgovac omogućiti potrošaču da piše e-poštom ako se potrošač ne služi računalom | Nije prihvaćen | Odredba članka 10. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona predviđa obvezu trgovca da omogući podnošenje pisanog prigovora najmanje na sljedeće načine – u poslovnim prostorijama, putem pošte i putem elektroničke pošte. Drugim riječima, potrošač može, ovisno o svojim mogućnostima odnosno, ovisno o svom izboru, odabrati jedan od ponuđenih načina komunikacije s trgovcem. Stavak 2. predmetnog članka, s druge strane, predviđa dodatnu mogućnost da trgovac predvidi i druge načine podnošenja pisanog prigovora (ukoliko tako odluči), uz one koje je obvezan omogućiti sukladno stavku 1. Nacrta prijedloga zakona (primjerice, putem chat-a, ukoliko se chat može pohraniti na način da je vidljivo vrijeme podnošenja prigovora i sam sadržaj prigovora). Iz navedenog razloga, predložena formulacija bi bila suvišna, budući da potrošač navedenu mogućnost podnošenja pisanog prigovora putem e-pošte ne mora, već može iskoristiti. |
| 112 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Uvjeti prodaje | Članak 8. Dodaje se stavak (6) koji glasi Potrošač ima pravo vratiti ispravan proizvod u roku 8 dana od dana kupovine u originalnoj ambalaži, te ima pravo na zamjenu drugog proizvoda ili ako nema nešto što bi potrošaču odgovaralo ima pravo na povrat novca. OBRAZLOŽENJE: Često puta potrošači nešto kupe što im ne odgovara i onda ne mogu dobiti povrat novca ili im se navedeni proizvod ne želi zamijeniti za nešto drugo što je čak suprotno dobrim poslovnim običajima trgovca. | Nije prihvaćen | Mogućnost povrata ispravnog proizvoda je predviđena je samo u slučaju kupnje izvan poslovnih prostorija ili na daljinu što je rezultat usklađivanja s Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koja je direktiva maksimalne harmonizacije. Stoga isto pravilo nije moguće propisati u slučaju kupnje u poslovnim prostorijama. Međutim, na kupnju u poslovnim prostorijama primjenjuju se Posebne uzance u trgovini na malo („Narodne novine“, broj 16/95), odnosno dobri poslovni običaji trgovca gdje se trgovcima, sukladno dobrim poslovnim običajima, potiče na takvu praksu, a koju i veliki broj trgovaca primjenjuje, posebice iz razloga jer na takav način postaju konkurentniji na tržištu u odnosu na ostale trgovce. Osim navedenog, potrebno imati na umu svrhu radi kojeg je jednostrani raskid ugovora bez navođenja razloga (u slučaju da se radi o ispravnom proizvodu, gdje se potrošač „predomislio“ vezano za kupnju istog) uveden u pravni sustav država članica EU u slučaju sklapanja ugovora na daljinu i ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca. Naime, u slučaju prodaje na daljinu potrošač nije u mogućnosti vidjeti robu prije sklapanja ugovora, dok je u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija, osiguran jednostrani raskid zbog elementa potencijalnog iznenađenja i/ili psihološkog pritiska. S druge strane, u slučaju kupnje unutar poslovnih prostorija trgovca, potrošač je u mogućnosti vidjeti robu, uzeti je u ruke (ako se radi o proizvodu), na licu mjesta provjeriti karakteristike iste s trgovcem, te donijeti utemeljenu odluku o kupnji koja se ne temelji na „efektu iznenađenja“. Osim toga, propisivanjem obveze povrata i u slučaju da se radi o ispravnom proizvodu kupljenom u poslovnim prostorijama trgovca, neopravdano bi se stvorila neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, budući da je u tom slučaju trgovac u potpunosti ispunio svoje ugovorne obveze, te bi se realiziranje ugovora neopravdano prepustio arbitrarnoj odluci jedne ugovorne strane, što bi dovelo u pitanje opstanak trgovaca koji su mali i srednji poduzetnici, a na kojima počiva ekonomija u Republici Hrvatskoj. |
| 113 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 7. | Članak 7.stavak 1. iza riječi „pruža“ odati rečenicu: Veličina brojki cijene za jedinicu mjere ne smije biti manja više od 50% istaknute cijene veličine proizvoda. Obrazloženje Cijene za jedinicu mjere su tako male da se uopće ne razaznaju na samoj cijeni na polici. | Nije prihvaćen | Zahtjev koji propisuje da podaci proizvoda koji se nude potrošačima na području Republike Hrvatske moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi, zaista znači da podaci moraju biti istaknuti na takav način da ih prosječni potrošač lako može vidjeti i pročitati. Mogućnost propisivanja veličine fonta slova, predviđena je samo za hranu i to temeljem Uredbe 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 koja se provodi i u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Propisivanje veličine fonta slova za ostale proizvode a koje nije uređeno zakonodavstvom Unije značilo bi kršenje slobode kretanja roba i impliciralo bi pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske. Ukoliko će se na razini Unije donijeti propis kojim će se urediti propisivanje veličine fonta slova za proizvode koji nisu hrana, predmetni će se propis preuzeti u zakonodavstvo Republike Hrvatske. |
| 114 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Članak 6.stavak (2a) Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika, a mogu uključivati znakove i piktograme lako razumljive potrošaču najmanje veličine 3 milimetra . OBRAZLOŽENJE: Definicija jasni , vidljivi i čitljivi ne znači ništa jer netko bolje vidi, a netko lošije. Kada je HUZP prijavljivao nečitkost i nevidljivost Državni inspektorat je slao u nadzor mlade inspektore koji su dobro vidjeli i tvrdili da je sve dobro. To je relativna definicija pa treba biti određena. | Nije prihvaćen | Zahtjev koji propisuje da podaci proizvoda koji se nude potrošačima na području Republike Hrvatske moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi, zaista znači da podaci moraju biti istaknuti na takav način da ih prosječni potrošač lako može vidjeti i pročitati. Mogućnost propisivanja veličine fonta slova, predviđena je samo za hranu i to temeljem Uredbe 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 koja se provodi i u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Propisivanje veličine fonta slova za ostale proizvode a koje nije uređeno zakonodavstvom Unije značilo bi kršenje slobode kretanja roba i impliciralo bi pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske. Ukoliko će se na razini Unije donijeti propis kojim će se urediti propisivanje veličine fonta slova za proizvode koji nisu hrana, predmetni će se propis preuzeti u zakonodavstvo Republike Hrvatske. |
| 115 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 4. | članak 4. točka 22. „ potrošač “ je svaka fizička i pravna osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti Obrazloženje To bi u prijevodu trebalo značiti kada i pravne osobe kupuju nešto za svoje potrebe, a ne za daljnju prodaju imaju ista prava kao i potrošači fizičke osobe. Na primjer kada kupuju hladnjak u kojem bi njihovi radnici čuvali svoje gablece, kada kupuju računala za svoje potrebe idr. | Nije prihvaćen | Vezano za primjedbu koja se odnosi na propisivanje odredbi kojima bi se uredili tzv. ugovori s dvojnom namjenom/svrhom, smatramo da je postojećim odredbama osigurana dostatna zaštita potrošača. Naime, uređivanje ugovora s dvojnom svrhom ne bi se pokazalo oportunim iz razloga što je vrlo teško propisati kriterije koji bi osigurali dosljednu primjenu odredbi koje se odnose na ugovore s dvojnom namjenom, posebice iz razloga što je prevladavajuću svrhu sklapanja pojedinog ugovora (u smislu je li svrha ugovora bila osobna ili poslovna namjena) često iznimno teško dokazati. Nadalje, reguliranje ugovora s dvojnom namjenom bi imalo za posljedicu još veće preopterećenje već ionako opterećenog inspekcijskog aparata, budući da bi se u svakom pojedinačnom slučaju morala preispitivati prevladavajuća namjera kupca/potrošača vezana uz korištenje određene robe, kako bi se ustanovilo može li se u konkretnom slučaju primijeniti potrošačko zakonodavstvo ili ne. Potrebno je naglasiti da se ni druge države članice nisu odlučile za zakonsko reguliranje takvih ugovora upravo radi nemogućnosti propisivanja egzaktnih kriterija, nije moguće osigurati pravnu sigurnost i ujednačenu primjenu odredbi o ugovorima s dvojnom namjenom. |
| 116 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA, DIO I.TEMELJNE ODREDBE | DIREKTIVA (EU) 2019/771 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. svibnja 2019. koje se mora pridržavati i Republika Hrvatska odredila je neka zakonska rješenja temeljem kojih se mijenja i Zakon o obveznim odnosima koji je prošao e-savjetovanje. Jedna od promjena u smislu pojačane zaštite potrošača (22)Definicijom potrošača trebalo bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Međutim, države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, ako je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja, a svrha trgovačke djelatnosti ograničena je i ne prevladava u cjelokupnom kontekstu ugovora, odrediti bi li tu osobu, i pod kojim uvjetima, također trebalo smatrati potrošačem. To bi u prijevodu trebalo značiti kada i pravne osobe kupuju nešto za svoje potrebe, a ne za daljnju prodaju imaju ista prava kao i potrošači fizičke osobe. Na primjer kada kupuju hladnjak u kojem bi njihovi radnici čuvali svoje gablece, kada kupuju računala za svoje potrebe idr. Svrha Direktive 2019/771 je doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istodobno osiguravanje visokog stupnja zaštite potrošača utvrđivanjem zajedničkih pravila o određenim zahtjevima u pogledu ugovora o kupoprodaji sklopljenih između prodavatelja i potrošača, posebno pravila o usklađenosti robe s ugovorom, pravima u slučaju neusklađenosti, načinima ostvarivanja tih prava i komercijalnim jamstvima. Radi usklađenja s Direktivom 2019/771, u odredbama ZOO-a o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari predlaže se: - redefinirati pojam materijalnog nedostatka, - uvesti posebna pravila o obvezama prodavatelja u slučaju kupoprodaje stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima, - produljiti rok u kojem je na prodavatelju teret dokaza da stvar u vrijeme prijelaza rizika nije imala nedostatak, sa šest mjeseci na godinu dana (osim u trgovačkim ugovorima), - propisati hijerarhiju prava kupca u slučaju materijalnog nedostatka stvari na način da: - kupac prvo može birati između popravka ili zamjene stvari, osim ako bi odabrani način otklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime, u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka, prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, - ako kupac ne dobije zahtijevani popravak odnosno zamjenu može zahtijevati sniženje cijene ili raskid ugovora, pod zakonom propisanim uvjetima, | Nije prihvaćen | Vezano za primjedbu koja se odnosi na propisivanje odredbi kojima bi se uredili tzv. ugovori s dvojnom namjenom/svrhom, smatramo da je postojećim odredbama osigurana dostatna zaštita potrošača. Naime, uređivanje ugovora s dvojnom svrhom ne bi se pokazalo oportunim iz razloga što je vrlo problematično upravo propisati uvjete koji bi osigurali dosljednu primjenu odredbi koje se odnose na ugovore s dvojnom namjenom, posebice iz razloga što je prevladavajuću svrhu sklapanja pojedinog ugovora (u smislu je li svrha ugovora bila osobna ili poslovna namjena) najčešće vrlo teško dokazati, što bi takvu odredbu učinilo praktički neprimjenjivom. Nadalje, reguliranje ugovora s dvojnom namjenom bi imalo za posljedicu još veće preopterećenje već ionako opterećenog inspekcijskog aparata, budući da bi se u svakom pojedinačnom slučaju morala preispitivati prevladavajuća namjera kupca/potrošača vezana uz korištenje određene robe, kako bi se ustanovilo može li se u konkretnom slučaju primijeniti potrošačko zakonodavstvo ili ne. Potrebno je naglasiti da upravo iz razloga što, radi nemogućnosti propisivanja egzaktnih kriterija, nije moguće osigurati pravnu sigurnost i ujednačenu primjenu odredbi o ugovorima s dvojnom namjenom, se ni druge države članice nisu odlučile za zakonsko reguliranje takvih ugovora. Nadalje, vezano za primjedbu koja se odnosi na potrebu usklađivanja Nacrta prijedloga zakona s Direktivom 2019/771 (koja se prenosi u Zakon o obveznim odnosima), navodimo kako je usklađivanje odredbi koje se odnose na materijalne nedostatke, a koje sadrži Nacrt prijedloga zakona, već usklađeno s navedenim izmjenama, i to u članku 47. stavku 5. Nacrta prijedloga zakona, u kojem je rok unutar kojeg trgovac mora dokazati nepostojanje nedostatka produljen sa 6 mjeseci na godinu dana, sukladno odgovarajućim izmjenama iz Direktive 2019/771 te Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima. Ostale odredbe ne zahtijevaju daljnje usklađivanje s predmetnom Direktivom, budući da je ista u potpunosti prenesena izmjenama Zakona o obveznim odnosima, gdje su jasno definirana sva prava temeljem materijalnog nedostatka koja predlagatelj traži da se navedu u ovome Nacrtu prijedloga zakona. |
| 117 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 136. | Ako ministarstvo financira udruge za zaštitu potrošača onda može kroz projekte i tražiti što bi se trebalo faditi. Ako se udruga sama financira onda nitko ne smije i ne može utjecti na njezin rad | Nije prihvaćen | Člankom 136. Nacrta prijedloga zakona ne propisuje se obveza udruga za zaštitu potrošača da obavljaju sve poslove navedene na popisu u navedenom članku, već se primjerice navode neki od poslova koje udruge za zaštitu potrošača mogu obavljati. Naravno, ne radi se o taksativno navedenim poslovima, pa se navedenim člankom ne krše odredbe članka 6. Zakona o udrugama, kojim je propisano da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti. |
| 118 | Kanaan d.o.o. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Tekst iz stavka 1. ovog članka mora biti napisan slovima ne manjim od 2 milimetra inače odredba nema smisla. Često se tekst piše toliko sitnim slovima, da jednostavno nije čitljiv. | Nije prihvaćen | Zahtjev koji propisuje da podaci proizvoda koji se nude potrošačima na području Republike Hrvatske moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi, zaista znači da podaci moraju biti istaknuti na takav način da ih prosječni potrošač lako može vidjeti i pročitati. Mogućnost propisivanja veličine fonta slova, predviđena je samo za hranu i to temeljem Uredbe 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 koja se provodi i u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Propisivanje veličine fonta slova za ostale proizvode a koje nije uređeno zakonodavstvom Unije značilo bi kršenje slobode kretanja roba i impliciralo bi pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske. Ukoliko će se na razini Unije donijeti propis kojim će se urediti propisivanje veličine fonta slova za proizvode koji nisu hrana, predmetni će se propis preuzeti u zakonodavstvo Republike Hrvatske. |
| 119 | Društvo "POTROŠAČICA" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 40. | Dodati 9. uvođenje algoritama koji se upotrebljavaju za ciljano oglašavanje i optimizaciju te prikupljanje informacija s namjerom da se potrošaču ponude personalizirani oglasi Obrazloženje: Usklađivanje s Rezolucijom Europskog parlamenta od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o Aktu o digitalnim uslugama: razvoj i način korištenja internetskih platformi za širok raspon aktivnosti, uključujući komercijalne aktivnosti, prijevoz i turizam te razmjenu robe i usluga, mijenjaju način interakcije korisnika i poduzeća s pružateljima sadržaja, trgovcima i drugim osobama koje nude robu i usluge. Potrošači se na internetu nalaze u neuravnoteženom odnosu s pružateljima usluga i trgovcima koji nude svoje usluge zahvaljujući prihodima od oglašavanja i oglasa koji na temelju informacija prikupljenih s pomoću mehanizama velikih količina podataka i umjetne inteligencije izravno ciljaju pojedinačne potrošače; primjećuje mogući negativan učinak personaliziranog oglašavanja, posebno mikrociljanog i bihevioralnog oglašavanja. Stoga su potrebna dodatna pravila o ciljanom i mikrociljanom oglašavanju na temelju prikupljanja osobnih podataka te strožu regulaciju mikrociljanog i bihevioralnog ciljanog oglašavanja u korist manje nametljivih oblika oglašavanja koji ne zahtijevaju opsežno praćenje interakcije korisnika sa sadržajem. | Nije prihvaćen | Postupci koji predstavljaju agresivnu poslovnu praksu u smislu Nacrta prijedloga zakona rezultat su prijenosa Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća. Radi se o direktivi maksimalnog usklađivanja – koja se preuzima u potpunosti, bez mogućnosti proširivanja ili smanjivanja prava potrošača u odnosu na odredbe predviđene predmetnom Direktivom, a s ciljem uspostavljanja jednakih pravila u pogledu zabrane nepoštene poslovne prakse trgovaca u zakonodavstvima svih država članica. Iz navedenog razloga, predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedloge glede proširenja članka 40. Nacrta prijedloga zakona. |
| 120 | Društvo "POTROŠAČICA" | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 40. | U st.5 dodati oglašavanje kojim se djecu izravno navodi na to da kupe i/ili sakupe dovoljno bodova za kupnju/dobivanje oglašavanog proizvoda ili da nagovore svoje roditelje ili druge punoljetne osobe da im kupe oglašavani proizvod Objašnjenje: Djeca i maloljetnici danas prate medijske sadržaje podjednako koliko i odrasli. Kako bi djeca prepoznala što je reklama, a što programski sadržaj, ona moraju doseći određenu razinu kognitivnog razvoja. Uz oglašavanje kojim se djecu izravno navodi na kupnju oglašavanog proizvoda treba navesti i nagrade koje se dobiju ako se skupi dovoljno naljepnica jer djeca ne znaju koliko novaca roditelji trebaju potrošiti da oni skupe cijelu kolekciju npr. zdravoljupca, zumića i sad novo Soccer Kickers. | Nije prihvaćen | Postupci koji predstavljaju agresivnu poslovnu praksu u smislu Nacrta prijedloga zakona rezultat su prijenosa Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća. Radi se o direktivi maksimalnog usklađivanja – koja se preuzima u potpunosti, bez mogućnosti proširivanja ili smanjivanja prava potrošača u odnosu na odredbe predviđene predmetnom Direktivom, a s ciljem uspostavljanja jednakih pravila u pogledu zabrane nepoštene poslovne prakse trgovaca u zakonodavstvima svih država članica. Iz svih navedenih razloga, predlagatelj nije u mogućnosti prihvatiti prijedloge glede proširenja članka 40. Nacrta prijedloga zakona, obzirom da već postoji dostatna zakonska regulativa u ovom području te da je radi provedbe i zaštite prava djece i ostalih građana od nedopuštenog oglašavanja potrebno provesti širu medijsku kampanju, s ciljem informiranja i podizanja svijesti građana o njihovim pravima. |
| 121 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 149. | Stavak 1. točka 34. Ovo je predložena izmjena u čl. 23. Naime neprimjereno je da moguća kazna do 500.000 kn zavisi od osobnog doživljaja inspektora je li nešto napisano „jasno, vidljivo i čitko“ !!!!!!!! To trema mijenjati u svim člancima. Ako nije konkretno propisano što je to „jasno, vidljivo i čitko“ onda se ne mogu predviđati kazne za „kršenje“. Inspektorima treba omogućiti da jasno uvide prekršaj a ne da prekršaj definiraju temeljem svog mišljenja i doživljaja, a ne propisa. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća. Naime, izricanje sankcija je u ovlasti nadležnog suda, koji iste utvrđuje ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, a koje svakako ne ovise o dojmu inspektora. Naime, ovim putem upućujemo na odredbu članka 154. Nacrta prijedloga zakona, u kojoj je jasno propisano na koji način nadležni sud određuje vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti u konkretnom slučaju, a sve kako bi se osiguralo da kazne koje će biti izrečene u konkretnom slučaju, budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Kao što je razvidno iz članka 149. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona, kazne koje se mogu izreći su u rasponu od 10.000 do 500.000 kuna, a sam iznos izrečene kazne će, sukladno članku 154. Nacrta prijedloga zakona, ovisiti o svim okolnostima konkretnog slučaja, a osobito o sljedećim okolnostima: naravi, težini, opsegu i trajanju povrede; svakoj radnji koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli; ranije utvrđenoj povredi trgovca; financijskoj dobiti koju je ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede prava potrošača, ako su ti podaci dostupni; te sankcijama izrečenima za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uzajamne pomoći uspostavljenog Uredbom 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (Službeni list L 345). |
| 122 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 149. | Stavak 1. točka 29. Ovo se ne može realizirati. Potrošač nema adekvatne mogućnosti dokazati tko je ostavio oglasne poruke, a postoji i mogućnost zlouporabe, da konkurencija napakosti trgovcu. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća. Naime, svrha navedene odredbe jest zaštita potrošača od navedenog načina prekomjernog izlaganja oglasnim materijalima protiv potrošačeve volje, što svakako predstavlja jedan vid agresivne poslovne prakse. Osim navedenog, a vezano za tvrdnju da može doći do zlouporabe takve mogućnosti, trgovac se od takvih postupanja može uspješno obraniti na način da dokaže da nije postupao protivno predmetnoj odredbi ili da, ukoliko ustanovi da se radi o postupanju konkurencije, može pokrenuti parnični postupak radi naknade štete nastale radi posljedica koje je trgovac imao od predmetnog trgovca koji je izvršio zlouporabu. |
| 123 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 137. | Stavak 2 izbaciti. Strategija je trajni dokument koji se tijekom vremena dograđuje izmjenama i dopunama, a kada ih se skupi dovoljno izrađuje se nova Strategija. | Nije prihvaćen | Uzimajući u obzir sve veću potrošnju i ubrzanu digitalizaciju, potrebno je pravovremeno prilagođavati ciljeve potrošačke politike te donositi odgovarajuća pravna sredstva zaštite potrošačkih prava. Upravo iz tog razloga Nacionalni program zaštite potrošača donosi se za kratkoročno razdoblje od četiri godine kako bi se osigurala izmjena potrošačkog zakonodavstva koja će osigurati usklađivanje sa stvarnim potrebama tržišta. Upravo je pandemija bolesti COVID-19 pokazala kako u određenim slučajevima nastaje potreba uređivanja određenih potrošačkih prioriteta u vrlo kratkom razdoblju. Potrošačka problematika kao izrazito dinamično područje podložno čestim izmjenama zahtjeva da se na razini nacionalnog prava zadrži određena fleksibilnost kako bi se sustav mogao prilagoditi novim ciljevima politike zaštite potrošača ili izmjenama postojećih. |
| 124 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, GLAVA II.NACIONALNI PROGRAM ZAŠTITE POTROŠAČA | Preimenovati u: "NACIONALNA STRATREGIJA ZAŠTITE POTROŠAČA“ Nema opravdanog razloga da se NPZP mijenja svakih 4 godine (do sada je bilo 3 godine). Nužno je konačno definirati Nacionalnu politiku zaštite potrošača temeljem odredbe EK da je "politika zaštite potrošača jedna od prioritetnih politika EU". Ako je tako, onda treba postojati STRATEGIJA, a Programi i Planovi proizlaze iz STRATEGIJE. Npr. Program provedbe NSZP može imati Vlada RH, a ne može se nikako "program" nametati nekome na provedbu i kasnije čak tražiti izvješće o provedbi ? To nije Kurikul . U preko 30 godina postojanja RH i preko 20 godina od prvog Zakona o zaštiti potrošača Hrvatska NEMA STRATEGIJE zaštite potrošača, a činjenica je da su potrošači regulatori tržišta. | Nije prihvaćen | Člankom 2. točkom 28. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN 123/17) propisano je da je strategija dugoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značaja koji se izrađuje temeljem posebnog zakona ili međunarodnog akta za jedno ili više upravnih područja, a koji donosi Hrvatski sabor. Budući je politika zaštite potrošača izrazito multidisciplinarno područje, vezano uz koje se prioriteti Republike Hrvatske, kao i prioriteti EU razvijaju i mijenjaju vrlo često, posebice uzimajući u obzir, primjerice, potrebu ažuriranja prioriteta koji se odnose na digitalizaciju, kao i na prioritet održivosti, nije moguće donositi nacionalni program u vidu strategije, budući da se dugoročnim aktom strateškog planiranja nije moguće pravovremeno uskladiti sa rastućim trendovima politike zaštite potrošača u EU, koji se iznimno brzo mijenjaju, kao ni sa nacionalnim ciljevima, koji moraju pratiti EU trendove, ali i obratiti dužnu pažnju na nacionalne specifičnosti koje se odnose na zaštitu potrošača, tako da bi donošenjem dugoročnog akta određeni vrlo aktualni ciljevi iz područja zaštite potrošača ostali nepokriveni. |
| 125 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 136. | Članak obrisati i postaviti novi članak: Udruge za zaštitu potrošača mogu na području zaštite potrošača obavljati osobito sljedeće poslove: 1. pružati preventivnu zaštitu putem informiranja i edukacije potrošača o njihovim pravima i obvezama 2. organizirati savjetovanje oštećenim potrošačima u zaštiti njihovih potrošački prava 3. pružati pomoć oštećenom potrošaču u nastupu prema trgovcu 4. učestvovati o definiranju i provedbi javne politike zaštite potrošača i Strategije zaštite potrošača (NPZP) o čemu dostavljati godišnje izvješće resornom ministarstvu za zaštitu potrošača do 31.01. svake godine sa stanjem za prošlu godinu 5. davati primjedbe i prijedloge pri donošenju propisa koji se odnose na područje zaštite potrošača 6. učestvovati u radu tijela javne vlasti koje donose odluke od interesa za potrošače 7. učestvovati u radu Povjerenstva za reklamacije potrošača kod trgovaca koji pružaju javnu uslugu 8. obavljati i druge poslove iz područja zaštite potrošača. Obrazloženje: Dosadašnjim rješenjima su udrugama navedeni poslovi koji bez institucionalnog rješenja sufinanciranja ne mogu provoditi. Osim toga, ako se daje zadaća, moraju se osigurati i sredstva. Sadašnja formulacija što udruge mogu se prepisuje (copy/paste) još od prvog zakona o zaštiti potrošača. Treba definirati zadaće (poslove) koje udruge sadašnjim rješenjima mogu provoditi, a dijelom proizlaze i iz čl. 26. Zakona. | Nije prihvaćen | Prijedlog u smislu dodavanja točke 2. se ne prihvaća, budući da isto ne bi rezultiralo postizanju veće razine zaštite potrošača. Naime, člankom 136. Nacrta prijedloga zakona nisu taksativno propisani svi poslovi koje udruge za zaštitu potrošača mogu obavljati, već su navedeni samo određeni poslovi, tako da nije potrebno navoditi dodatne poslove, budući da većina u prijedlogu navedenih poslova jesu poslovi koje i sad mogu obavljati udruge za zaštitu potrošača sukladno već postojećim odredbama Nacrta prijedloga zakona (primjerice, savjetovanje je već uređeno člankom 139. Nacrta prijedloga zakona, sudjelovanje potrošača u povjerenstvima za reklamacije propisano je člankom 26. stavkom 5. Nacrta prijedloga zakona), ali i sukladno posebnim propisima (davanje primjedbi i prijedloga pri donošenju propisa svim subjektima, pa i udrugama za zaštitu potrošača, omogućeno je putem savjetovanja sa zainteresiranom javnosti temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13, 85/15) i Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata („Narodne novine“ br. 140/09)). |
| 126 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 135. | Članak preoblikovati na način: (1) Udruge za zaštitu potrošača moraju u svojem djelovanju biti neutralne i neovisne o trgovcima, što se definira Statutom udruge. (2) Osoba ovlaštena za zastupanje udruge, član tijela udruge ili bilo koji drugi član udruge ne smije koristiti djelovanje udruge za ostvarivanje privatnog, poslovnog ili drugog interesa. (3) Ministar nadležan za područje zaštite potrošača pravilnikom propisuje pravila o načinu i drugim uvjetima za upis udruga za zaštitu potrošača u Registar udruga Republike Hrvatske. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća u dijelu u kojem predlagatelj traži dodavanje formulacije „što se definira statutom udruge“ iza riječi „trgovcima“, budući da je obveza neovisnosti već propisana člankom 6. Zakona o udrugama („Narodne novine“ br. 74/14). Osim navedenog, člankom 13. stavkom 4. predmetnog Zakona predviđena je mogućnost da statut udruge može sadržavati i „druga pitanja od značaja za udruge“ izuzev onih izrijekom navedenih u predmetnom članku, tako da navedena opcija već i sada postoji. Ne prihvaća se niti prijedlog za dodavanjem riječi „neutralne“, posebice uzimajući u obzir da se radi o udrugama za zaštitu potrošača, koje po prirodi stvari ne mogu biti neutralne već dapače, raditi upravo in favorem potrošača. Prijedlog se ne prihvaća u dijelu u kojem se traži dodavanje odredbe koja propisuje da Ministar nadležan za područje zaštite potrošača pravilnikom propisuje pravila o načinu i drugim uvjetima za upis udruga za zaštitu potrošača u Registar udruga Republike Hrvatske, budući da isto ne dorpinosti pravnoj sigurnosti i ekonomičnosti. Naime, već postoji registar udruga koji vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a u kojem su upisane sve organizacije civilnog društva. Slijedom istog ne bi bilo ni ekonomično niti oportuno osnivati još jedan registar u kojem će se evidentirati isključivo one udruge koje se bave zaštitom potrošača, a koji će voditi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. |
| 127 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 133. | Prijedlog: st. 4. obrisati i zamijeti s tekstom „Izrađivati godišnji Plan provedbe Strategije politike zaštita potrošača Republike Hrvatske, te do 31.01. dostavljati pismeno izvješće Resornom ministarstvu za zaštitu potrošača za proteklu godinu.“ Dodati stavak 6. „Vlada RH će Uredbom propisati način podupiranja projekta udruga za zaštitu potrošača koje promiču prava potrošača.“ Obrazloženje: Sadašnja formulacije ne obvezuje, te nije u duhu zakonskog naloga. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što „godišnji plan provedbe“ koji predlagatelj navodi nije svrsishodno donositi na način opisan u predmetnom prijedlogu, budući da bi se istim ograničila mogućnost dopune provedbe potrošačkog zakonodavstva u određenom razdoblju koji se odnose na potrebu uređivanja određenih potrošačkih prioriteta u vrlo kratkom razdoblju (primjerice, ukoliko se, sukladno obvezama Republike Hrvatske, kao države članice EU, istaknu novi prioriteti na razini EU koje smo dužni provesti, a što je vrlo moguće, posebice iz razloga što je pandemija COVIDa-19 već i sad iznjedrila određene probleme koji će se pokušati ublažiti na EU razini, a rezultirat će modifikacijom prioriteta u potrošačkom zakonodavstvu). Naime, upravo iz razloga što je potrošačka problematika izrazito dinamično područje, koje je podložno brzim izmjenama, potrebno je na razini nacionalnog prava zadržati određenu fleksibilnost kako bi se sustav mogao prilagoditi novim ciljevima politike zaštite potrošača ili izmjenama postojećih. Nadalje, ne prihvaća se ni dodavanje stavka 6., budući da bi se propisivanjem načina podupiranja projekata ograničila mogućnost da se na fleksibilniji način dodijele financijska sredstva, što svakako nije u interesu ni udrugama za zaštitu potrošača, a ni samim potrošačima. Nadalje, ukoliko se primjedba predlagatelja odnosila na propisivanje financijskih sredstava koja se dodjeljuju udrugama za zaštitu potrošača u vidu podupiranja njihovih projekata, isto nije moguće striktno propisati, budući da financijska sredstva koja su na raspolaganju ovise o mogućnostima vezanim uz Državni proračun. |
| 128 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Jedinice lokalne samouprave | Prijedlog: riječi „Jedinice lokalne samouprave“ obrisati i umjesto njih napisati „Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave“ Obrazloženje: Iz nepoznatih razloga već su u prošlom ZoZP izbačene jedinice regionalne samouprave ? A Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u čl. 20 definira da je gospodarski razvoj prioritet djevovanja regionalne samouprave. Činjenica je da se bez kvalitetne politike zaštite potrošača gospodarstvo ne može kvalitetno razvijati što govori i činjenica da je na nacionalnoj razini resor „zaštita potrošača“ u Ministarstvu gospodarstva. Navedene obveze su „preteške“ i neostvarive samo u jedinicama lokalne samouprave, posebno razine općine. Jer Općine u Hrvatskoj u preko 90% nemaju adekvatne stručne kadrove za edukaciju potrošača, a i nema mogućnosti organiziranja savjetovanja. Iz Višegodišnja praksa Društva potrošača Međimurja i Međimurske županije dokazuje da se te aktivnosti mogu uspješno organizirati, ako se JLS okupe oko JRL čime se ukupne sredstva u vrlo uspješno preko udruga za zaštitu potrošača provode navedene aktivnosti. | Nije prihvaćen | Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15 i 123/17, 98/19, 144/20) propisano je da su poslovi zaštite potrošača u samoupravnom djelokrugu jedinica lokalne samouprave, a ne i jedinica područne (regionalne) samouprave. |
| 129 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača | Ako je ovo tijelo Vlade RH, onda se u cijelosti i ne može zvati „NVZP“, nego je onda „Savjetodavno tijelo za zaštitu potrošača Vlade RH“. Nužno je da se to savjetodavno tijelo konačno digne na nacionalnu razinu te da sukladno preuzetim obavezama u pristupnim pregovorima RH za članstvo u EU u Hrvatskome Saboru imenuje Savjetodavno tijelo za zaštitu potrošača. To savjetodavno tijelo može biti kao pandam savjetodavnih tijela za zaštitu potrošača javnih usluga u JLS, gdje su savjetodavna tijela izvršnog i predstavničkog tijela JLS. Ujedno članak prilagoditi (usuglasiti) sa predloženom izmjenom članka 26. ovog zakona. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga zakona ne može se propisivati ustrojavanje radnog tijela Hrvatskog sabora, već je navedena ovlast u nadležnosti Hrvatskog sabora sukladno člancima 44. i 45. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“ br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.). |
| 130 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO V.INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE POTROŠAČA, Članak 131. | Nužno je propisati obveze resornog ministarstva za zaštitu potrošača, kao što je to učinjeno (navedeno) za udruge i JLS | Nije prihvaćen | Obveze resornog ministarstva (Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja) koje se odnose na provođenje politike zaštite potrošača već su propisane Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“ br. 85/20) i dodatno precizirane Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja („Narodne novine“, br. 97/2020), kojima je dostatno precizirano koje su obveze predmetnog ministarstva, kao tijela nadležnog za politiku zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj. Nadalje, nije razvidno na koje obveze resornog ministarstva predlagatelj ima na umu, tako da nismo u mogućnosti uvažiti navedeni prijedlog. |
| 131 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 113. | To uređuje Zakon o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova. Ovaj članak ne određuje ništa i opterećuje ZoZP. Brisati! | Nije prihvaćen | Budući da se Glava I. odnosi na procesnopravnu zaštitu potrošača, čiji je dio i alternativno rješavanje potrošačkih sporova, smatramo potrebnim zadržati postojeću odredbu, kako bi potrošači bili bolje upoznati s postojanjem dodatnog sustava koji im može biti od koristi u rješavanju potrošačkih pritužbi. |
| 132 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 43. | Opetovano se daje prednost drugim zakonima nad odnosom „trgovac – potrošač“ . Znači odredbi „Ako drugačije nije određeno“ treba izbaciti. Ovaj Zakon je lex specijalis za odnos trgovac - potrošač | Nije prihvaćen | Navedena primjedba nije prihvaćena budući da se ista kosi sa općeprihvaćenim zakonskim načelima (točnije, s načelom lex specialis derogat legi generali). Naime, Zakon o zaštiti potrošača je u odnosu na određene propise lex specialis (primjerice, u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, kao opći propis ugovornog prava), dok je taj isti propis u određenim slučajevima lex generalis (primjerice, u odnosu na propise kojima je uređeno pružanje usluga u turizmu, putnička prava itd.). Slijedom navedenog, formulacija „ako drukčije nije određeno“ je neophodna, kako bi se primijenile odredbe određenih posebnih propisa koji detaljnije uređuju određene potrošačke ugovore, a sve kako bi se osigurala dosljedna primjena odgovarajućih pravnih propisa u Republici Hrvatskoj. |
| 133 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Priključak na distribucijsku mrežu | Članak 28.-31.: Ovaj dio je potpune nepotreban i ne definira i određuje ništa. Sve to je definirano drugim zakonima, te ovo samo bespotrebno opterećuje zakon. Potrebno je izbaciti „priče“ iz zakon, zakon mora biti jasan i nedvojben. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da bi brisanje navedenih odredbi moglo rezultirati nižom razinom zaštite potrošača-korisnika javnih usluga. Naime, navedenim zakonskim normama garantira se da pružatelji javnih usluga neće u nekom kasnijem stadiju u svojim Općim uvjetima ili podzakonskim aktima propisivati odredbe koje su suprotne onome što je uređeno postojećim člancima 28. do 31. Nacrta prijedloga zakona. Osim navedenog, jedan od članaka na koje se predlagatelj referirao jest i članak 29. Nacrta prijedloga zakona, kojim se definira vrlo važan aspekt potrošačkih prava koji u pravilu nije uređen posebnim propisima kao što tvrdi predlagatelj - naime, radi se o zabrani obustave pružanja javne usluge u slučaju da se račun trgovca osporava u sudskom ili izvansudskom postupku, što potrošača svakako stavlja u povoljniji položaj u odnosu na situaciju u kojoj navedena odredba ne bi postojala u Nacrtu prijedloga zakona. |
| 134 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 27. | Stavak 2. - 4. Ovo je definirano čl. 10, te nema potrebe ponavljati, taj dio je isti za sve reklamacije. Ovdje treba ostati samo dio (nastavak) koji se odnosi na javne usluge. | Nije prihvaćen | Obveze koje pružatelji javnih usluga povodom načina podnošenja pisanog prigovora, potvrde primitka istog te način obavijesti o podnošenju pisanog prigovora koje pružatelj javnih usluga ima u odnosu na potrošača-korisnika javnih usluga ne odnose se na pisani prigovor u smislu članka 10. Nacrta prijedloga zakona, već na postupak koji slijedi nakon podnošenja pisanog prigovora, odnosno na postupak reklamacije, što je potrebno detaljno propisati, a sve kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjeglo arbitrarno i različito postupanje pružatelja javnih usluga povodom reklamacijskog postupka, što može rezultirati zaobilaženjem prava potrošača na to pravno sredstvo. |
| 135 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 26. | Stavak (10) treba preformulirati u: „(10) Ministar nadležan za područje zaštite potrošača pravilnikom propisuje način osnivanja, način rada te prava i obveze članova savjetodavnog tijela odnosno povjerenstva za reklamacije potrošača iz stavka 1. 2. i 5. ovoga članka“ Obrazloženje: Ovakve ili slične odredbe ima Zakon o zaštiti potrošača od prvog izdanja i prošlo je preko 20 godina, a još uvijek veliki broj JLS, pa i trgovaca nema ustrojena ta tijela. U pravilu je učešće potrošača u tim time tijelima, iako je savjetodavno ili Odluka Povjerenstva za reklamacije potrošača ne obvezuje direktora, samo demokratski ukras. U pravilu u Povjerenstvima za reklamacije potrošača su predstavnici potrošača u manjini ( 2 predstavnika trgovca i 1 predstavnik udruge potrošača), te rad takvog povjerenstva nema smisla. Isto je savjetodavnim tijelima u JLS, a tu je specifičnost što se savjetodavna tijela koriste kao alibi za povećanje cijena, a to nije u nadležnosti savjeta, jer cijene se definiraju zakonom i to nadzire netko drugi, a briga potrošača je kvaliteta, učestalost, učinkovitost ,…. pružanja javne usluge | Nije prihvaćen | Postupak osnivanja, način rada, te prava i obveze članova savjetodavnog tijela, odnosno povjerenstva za reklamacije potrošača, a što može uključivati i broj predstavnika udruga za zaštitu potrošača, uređuje se aktima pravne osobe s javnom ovlasti i jedinice lokalne samouprave odnosno trgovca. Navedenim prijedlogom vezanim za donošenjem pravilnika od strane Ministarstva ne bi se doprinijelo većoj razini zaštite prava potrošača. |
| 136 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 26. | Predvidjeti kaznu za neizvršenje. | Nije prihvaćen | Budući da nije prihvaćen prijedlog predlagatelja koji se odnosi na donošenje pravilnika kojim se propisuje postupak osnivanja, način rada, te prava i obveze članova savjetodavnog tijela, odnosno povjerenstva za reklamacije potrošača, ne prihvaća se ni predmetni prijedlog. |
| 137 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 25. | Stavak 3. Ovo treba uskladiti, jer ako nije primjenjivo, onda izbaciti. Naime Uredba Vlade RH o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga, definira u fiksnom dijelu i „trošak“ očitanja brojila. HEP u Općim uvjetima i na računu iskazuje trošak očitanja brojila. Te su stoga izuzeci pravilo. Iako je neprimjereno da su podzakonski spisi „jači“ od Zakona, i to se ovim člankom dozvoljava „slučajevi određenim posebnim propisima“ ???? A i kako se sve više potrošača odlučuje za „individualnu potrošnju“ (sekundarni kalorimetri, razdjelnici topline, sekundarni vodomjeri i sl.) očitanje tih mjernih instrumenta se naplaćuje temeljem sklopljenog ugovora, a kako je činjenično da očitanje brojila čini određeni trošak, ovaj stavak je nepotreban te ga treba izbaciti. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća iz razloga što, kao što je predlagatelj i sam naglasio, određeni tehnički aspekti vezani za očitanje potrošnje vezane za pojedine javne usluge zahtijevaju da se takva usluga naplaćuje. Međutim, ovom odredbom sprečava se da se takva očitanja naplaćuju bez da je isto utemeljeno sukladno određenim podzakonskim propisima koji uređuju pojedinu javnu uslugu. Slijedom istog, kako se brisanjem odredbe stavka 3. koje predlaže predlagatelj ne bi osigurala veća razina zaštite potrošača već dapače, takva razina bi se smanjila, navedena odredba ostaje dio Nacrta prijedloga zakona. |
| 138 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 25. | Stavak 1. članak 7. Ovo ne treba biti javna usluga definirana ovim Zakonom dok ne postoji „Zakon o dimnjačarstvu“ ili sl. Djelatnost tj. obaveza čišćenja dimnjaka je spada u protupožarnu zaštitu i u nadležnosti ne MUP-a. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, budući da reguliranje javnih usluga u smislu Nacrta prijedloga zakona nije protivno propisima kojima je uređena dimnjačarska usluga, već se, dapače, isti nadopunjuju. Naime, dodana vrijednost uključivanja dimnjačarskih usluga na popis javnih usluga u smislu Nacrta prijedloga zakona jest kako bi se osigurala obveza pružatelja te javne usluge na odgovaranje na pisani prigovor u propisanom roku, kako bi se omogućilo pokretanje reklamacijskog postupka za predmetnu uslugu, te kako bi se osigurao opći pravni okvir unutar kojeg pružatelji javnih usluga u smislu Nacrta prijedloga zakona moraju djelovati. |
| 139 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, GLAVA III.JAVNE USLUGE KOJE SE PRUŽAJU POTROŠAČIMA | Pozdravljamo rješenje da se i parkiranje definira kao javna usluga ovom zakonom jer to zaista mora postati usluga, a ne samo naplata. Bilo bi dobro kao javnu uslugu definiranu zakonom ubaciti i „korištenje grobnih mjesta“ ili sl. jer tu je puno praznina i često se zlorabi „psihičko stanje“ rodbine kod ukopa pokojnika. Cijene, kvaliteta, sadržaji te usluge se drastično razlikuju iako je samo jedan zakon o grobljima. To je isključeno i tržišno nadmetanje. Znači da javna usluga definirana Zakonom bude odnos „uprava (upravitelj) groblja – potrošač“. Osim toga statistički najveći broj groblja je u vlasništvu JLS koje moraju imati savjetodavno tijelo za zaštitu potrošača javnih usluga. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, budući da je usluga korištenja grobnih mjesta dostatno uređena posebnim propisima (važeći Zakon o komunalnom gospodarstvu, važeći Zakon o grobljima, važeći Zakon o pogrebničkoj djelatnosti). |
| 140 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 23. | Treba definirati da kod kupovine robe s greškom kada je potrošač upoznat s greškom, nema pravo na reklamaciju. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća, budući da je navedeno već propisano člankom 402. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br.) koji navodi da prodavatelj ne odgovara za (materijalne) nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Nadalje, vezano na navedenu odredbu, a sukladno članku 23. Nacrta prijedloga zakona, ako trgovac prodaje proizvod koji ima grešku, mora jasno, vidljivo i čitljivo označiti na proizvodu ili na prodajnom mjestu da je riječ o prodaji proizvoda s greškom te upoznati potrošača u čemu se sastoji greška na proizvodu. |
| 141 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, GLAVA II.POSEBNI OBLICI PRODAJE | Postavlja se pitanje, je li kod posebnih oblika prodaje dozvoljena reklamacija? Naime, najčešće kod tih oblika nema velikog izbora proizvoda, te ne postoji mogućnost zamjene za istovjetni proizvod i sl. Ovdje bi možda bilo rješenje „Viđeno – kupljeno“ i da to mora biti jasno istaknuto kod proizvoda. U Info centru potrošača je puno upita o pravima potrošača kod kupnje proizvoda na taj način. A činjenica je da trgovac ne može primijetiti sve odredbe Zakona jer je naprosto broj proizvoda ograničen. | Nije prihvaćen | Napominjemo da je, sukladno odredbama članka 410. Zakona o obveznim odnosima, „reklamacija“ (koja se odnosi na mogućnost pozivanja na odgovornost za materijalne nedostatke proizvoda, kao što proizlazi iz sadržaja primjedbe predlagatelja) dozvoljena. Također, Nacrtom prijedloga zakona nije propisano ograničenje podnošenja pisanog prigovora vezano uz posebne oblike prodaje. Nadalje, smatramo da bi propisivanje odredbe „viđeno-kupljeno“ Nacrtom prijedloga zakona rezultiralo neopravdanim smanjenjem postojećih potrošačkih prava, a navedena odredba je i u suprotnosti s člankom 408. stavkom 2. važećeg Zakona o obveznim odnosima koja navodi kako je odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna je ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako se radi o potrošačkom ugovoru. |
| 142 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 18. | Ovaj članak treba redefinirati, jer obuhvaća samo malo područje oglašavanja. Daleko veći problem je oglašavanje preko internetskih medija gdje već iza svake rečenice iskače reklama (trebalo bi definirati da je potrebna privola potrošača, da kod čitanja internetskih sadržaja prima reklame. Više ni AdBlock ne funkcionira , jer su mislili reklame kojima zaobilaze tu aplikaciju. Jasno je da reklama nosi neki oblik zarade, ali treba postaviti granicu da ne bude maltretiranje. Potrošači često nisu ni svjesni koliko velike platforme poput Googlea, Facebooka, Youtubea i sl. profitiraju na našim podacima, raspoloženjima, zdravstvenim stanjima, interesima i slično za navedeno nepošteno reklamiranje. Dovoljno je na internetu jednom pogledali neki proizvod ili uslugu i poslije vam stalno iskaču 'reklame' za taj isti proizvod. Takvo oglašavanje je vrlo netransparentno, a potrošači nerijetko ni ne znaju da su meta personaliziranih oglasa. Da nas netko tako prati na ulici bilo bi ilegalno, ali na internetu je sad sve dopušteno? Nadalje, nužno je formirati (inicirati) tijela koja će provoditi ovu odredbu, jer slanje prijava Državnom inspektoratu gdje se ne može dokazati tko je ostavio oglasnu poruku, ne može polučiti postupanjem DI. Nužno je propisati (unificirati) oznake koje se postavljaju na mjesta gdje je zabranjeno ostavljanje oglasnih poruka. Npr: Zakonom treba zabraniti mogućnost ostavljanja oglasnih poruka na vjetrobranskim staklima automobila i sl. | Nije prihvaćen | Oglašavanje preko internetskih medija nije moguće zabraniti na način na koji je uređena zabrana ostavljanja oglasnih materijala i poruka u ili na poštanskim sandučićima, kako je predviđeno člankom 18. Nacrta prijedloga zakona, budući da se takva zabrana odnosi isključivo na situacije kada je potrošač zabranu ostavljanja materijala jasno istaknuo. U suprotnom (ukoliko takva zabrana nije jasno istaknuta) se radi o legalnom i vrlo uobičajenom načinu promidžbe proizvoda od strane trgovaca koji potrošačima koji na takvo oglašavanje pristaju, daju dodatne informacije o kupnji određenih proizvoda ili usluga, temeljem kojih isti mogu donijeti informiranu odluku o kupnji. Također, nejasno je na koji bi se način morala formulirati odredba o zabrani oglašavanja putem internetskih medija, budući da potrošač takvu zabranu ne može jasno istaknuti kao što je to slučaj kod isticanja na poštanskom sandučiću. Što se tiče personaliziranih oglasa, isti su rezultat pristanka potrošača da mu takvi oglasi budu slani prilikom kupnje proizvoda i/ili usluga, a ne kršenja izričite zabrane koju je potrošač istaknuo. Međutim, premda se takav način oglašavanja ne može zabraniti, svakako se može ograničiti, a na čemu trenutno radi Europska komisija, te su trenutno u izradi Akt o digitalnim uslugama (eng. Digital Services Act) i Akt o digitalnim tržištima (eng. Digital Markets Act) koji će regulirati određene aspekte oglašavanja putem interneta, posebice vezano uz transparentnost takvog oglašavanja. |
| 143 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 17. | Stavak 3. Ovo se nije ni do sada moglo provesti u praksi, te treba iznaći bolje rješenje. Bilo bi jako korisno da se potrošača oslobodi od obveze čuvanja originalne ambalaže u jamstvenom roku, jer inače trgovac ne želi primiti proizvod nazad. To je ustvari floskula kojom se često potrošača želi odvratiti od vraćanja proizvoda ili inzistiranja posebno na materijalnom nedostatku. Kao npr. „ne možete vratiti proizvod jer nije u originalnoj ambalaži“. Jer zasigurno ako je proizvod neispravan ne može ni kada se popravi ići ponovo u prodaju u toj vraćenoj ambalaži jer je činjenično oštećena kod otvaranja. Tako da je taj uvjet neprimjeren za vraćanje proizvoda iz opravdanog razloga, trebao bi biti samo uvjet da proizvod bude kompletan. | Nije prihvaćen | Prijedlog kojim se potrošača u potpunosti oslobađa od obveze čuvanja originalne ambalaže u jamstvenom roku nije moguće prihvatiti, budući da bi takav prijedlog rezultirao nesrazmjernom neravnotežom u pravima i obvezama potrošača i trgovaca, te bi bio teško provediv u praksi. Primjerice, kada se radi o tehničkim proizvodima koji zahtijevaju posebnu, za njih prilagođenu ambalažu, radi mogućnosti oštećenja prilikom isporuke (npr. televizori, mobilni telefoni, fotoaparati), iznimno je korisno za potrošača zadržati takvu ambalažu za vrijeme jamstvenog roka, kako bi se, u slučaju na pozivanje na odgovornost temeljem jamstva, takav proizvod mogao transportirati/dostaviti bez rizika daljnjeg oštećenja. Time se štiti potrošača od kasnijih eventualnih tvrdnji trgovaca da je prilikom transporta došlo do dodatnih mehaničkih oštećenja koja ne pokriva jamstvo. |
| 144 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 16. | Stavak 2. To bi trebalo za sve usluge, ne samo za javne usluge definirane ovim Zakonom. | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga zakona regulira dodatne pretpostavke samo za javne usluge, dok se pitanje načina obavijesti o neplaćenim dospjelim novčanim potraživanja za prethodna razdoblja vezano za korištenje ostalih usluga (od kojih se većina ne pruža kontinuirano) ne smatra oportunom, budući da su najčešće jednokratne prirode, te postoje drugi modaliteti putem kojih se potrošača obavještava o neplaćenim dospjelim potraživanjima (primjerice, ponovnim slanjem uplatnice na poštansku adresu ili putem e-pošte). |
| 145 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | Tek u ovom članku se pojavljuje "usluga", a do sada su bili "proizvodi" . Samo potvrda da se "proizvod i usluga" moraju objediniti u Zakonu, jer za njih vrijede iste odredbe. | Nije prihvaćen | Razlog radi kojeg se u predmetnom članku usluga posebno ističe jest zato jer se radi o „javnim uslugama“ u smislu Nacrta prijedloga zakona, a ne o svim uslugama. Naime, definicija proizvoda već uključuje „svaku robu ili uslugu, uključujući nekretnine, digitalne usluge i digitalni sadržaj, prava i obveze“, sukladno članku 4. točke 27. Nacrta prijedloga zakona, tako da se u svakoj odredbi kojom se želi obuhvatiti svaka roba i svaka usluga, koristi izraz "proizvod". |
| 146 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Uvjeti prodaje | Ovo treba definirati, jer riječima „jasno, vidljivo i čitljivo“ nije definira ništa, a procjena jesu li tako istaknuti uvjeti zavisi od potrošača tj. inspektora. Bolje je da se definira npr. „ Uvjeti prodaje moraju biti istaknuti na prodajnom mjestu latičnim pismom fontom „Libersina -12“ (jedini hrvatski font slova) | Nije prihvaćen | Zahtjev koji propisuje da je trgovac dužan istaknuti uvjete prodaje jasno, vidljivo i čitljivo, zaista znači da uvjeti moraju biti istaknuti na takav način da ih prosječni potrošač lako može vidjeti i pročitati. Trgovac može određivati razne uvjete prodaje i zakonodavac ne može unaprijed propisati odgovarajući način obavještavanja o istima za sve. U određenim slučajevima predloženi način obavještavanja – korištenjem fonta „Libersina“ – 12 bi bio odgovarajući, dok u drugima ne bi. Pitanje jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni zahtjevi vezano za obavještavanja potrošača o uvjetima prodaje na odgovarajući način utvrđuje nadležno tijelo uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja. |
| 147 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Potrošačka praksa govori da je jako korisno da se zakonom definira veličina fonta slova kojima su napisani podaci o proizvodu. Npr. da to bude „Arial 10“ . To je jako važno, jer i EU potroška legislativa govori o tome. | Nije prihvaćen | Zahtjev koji propisuje da podaci proizvoda koji se nude potrošačima na području Republike Hrvatske moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi, zaista znači da podaci moraju biti istaknuti na takav način da ih prosječni potrošač lako može vidjeti i pročitati. Mogućnost propisivanja veličine fonta slova, predviđena je samo za hranu i to temeljem Uredbe 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 koja se provodi i u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Propisivanje veličine fonta slova za ostale proizvode a koje nije uređeno zakonodavstvom Unije značilo bi kršenje slobode kretanja roba i impliciralo bi pokretanje postupka povrede prava protiv Republike Hrvatske. Ukoliko će se na razini Unije donijeti propis kojim će se urediti propisivanje veličine fonta slova za proizvode koji nisu hrana, predmetni će se propis preuzeti u zakonodavstvo Republike Hrvatske. |
| 148 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Treba konkretnije definirati sadržaj „osnovna obilježja“. Npr. kako će izgledati privjesnica za „pečeno pile“ ili za „električni romobil“ ? | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen, budući da nije moguće normirati osnovna obilježja svakog pojedinog proizvoda na koji se ovaj Nacrt prijedloga zakona odnosi. Nadalje, napominjemo da postoji i čitav niz posebnih propisa iz određenih potrošačkih sektora (npr. koji uređuje označavanje hrane, tekstila, igračaka, kozmetičkih proizvoda itd.) koji detaljnije uređuju koja su osnovna obilježja pojedinih proizvoda. |
| 149 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 6. | Trebalo bi definirati da se odredbe ZoZP odnose na proizvode i usluge. Možebitno u pojašnjenju pojmova navesti „proizvod – roba i usluga koja se nalazi na tržištu“ ? | Nije prihvaćen | Navedena primjedba se ne prihvaća iz razloga što definicija proizvoda već uključuje „svaku robu ili uslugu, uključujući nekretnine, digitalne usluge i digitalni sadržaj, prava i obveze“, sukladno članku 4. točci 27. Nacrta prijedloga zakona. |
| 150 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 3. | Obrisati članak ili da potpuno redefinirati. Obrazloženje: Neprimjereno je da zakon predviđa mogućnost da se ne primjenjuje. ZoZP u potrošačkim sporovima mora biti lex specijalis, kako bi se stvorila potrošačka sudska praksa koje sada u Hrvatskoj nema. ZoZP mora biti usklađen s drugim zakonima, te područja koja su definirana drugim zakonima ne definirati u ZoZP, jer se time i sudovi stavljaju u zabludu. Ako nešto ili neki odnos nije propisano u ZoZP, jasno je da se ne može ni rješavati po tom zakonu. Nijedan drugi zakon nema ovu klauzulu, da de facto prejudica pobijanje svojih odredbi. | Nije prihvaćen | Primjedba se ne prihvaća, budući da oba stavka članka 3. Nacrta prijedloga zakona održavaju načelo lex specialis derogat legi generali. Naime, Zakon o zaštiti potrošača je u odnosu na određene propise lex specialis (primjerice, u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, kao opći propis ugovornog prava, a što je određeno stavkom 2. članka 3. Nacrta prijedloga zakona), dok je taj isti propis u određenim slučajevima lex generalis (primjerice, u odnosu na propise kojima je uređeno pružanje usluga u turizmu, putnička prava itd., što odražava stavak 1. članka 3. Nacrta prijedloga zakona). |
| 151 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO I.TEMELJNE ODREDBE, Članak 1. | Iza riječi "proizvoda" ubaciti (dodati) riječi "i usluga" Obrazloženje: U praksi savjetovanja potrošača, po broju, najviše prigovora potrošača je na usluge, te je nužno zakonom definirati i taj odnos jer je to odnos „potrošač – trgovac“ | Nije prihvaćen | Navedena primjedba se ne prihvaća iz razloga što definicija proizvoda uključuje „svaku robu ili uslugu, uključujući nekretnine, digitalne usluge i digitalni sadržaj, prava i obveze“, sukladno članku 4. točke 27. Nacrta prijedloga zakona. |
| 152 | Auto SL 91 d.o.o. Pula | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA | Po našem mišljenju nije jasno definirana problematika kupovine, isporuka i pružanje reguliranih i slobodnih profesija odnosno osobnih usluga na tržištu. Nejasnom nadležnosti ili neupućivanjem u druge propise ostaje otvoreno pitanje da li potrošači mogu računati na stvarnu i zaštitu svojih prava i pojednostavljeni postupak. | Nije prihvaćen | Prijedlog se ne prihvaća budući da je Nacrtom prijedloga zakona dostatno uređeno pitanje kupovine, isporuka te odgovornosti trgovaca (u koje se ubrajaju i pružatelji usluga reguliranih i slobodnih profesija, što je vidljivo iz definicije trgovca koje je navedena u članku 4. točci 34. Nacrta prijedloga zakona) u onome dijelu i onoj mjeri na koji se ovaj Zakon odnosi. Skrećemo pozornost da je pitanje kupovine i isporuke robe u dijelu koji nije uređen ovim Zakonom, reguliran općim propisom obveznog prava odnosno Zakonom o obveznim odnosima, koji se, sukladno načelu lex specialis derogat legi generali primjenjuje u slučaju da ovim Zakonom isto nije uređeno. Nadalje, vezano za primjedbu koja se odnosi na nedovoljno upućivanje na druge propise, navodimo da Nacrt prijedloga zakona sadrži upućivanja na druge propise u svim odredbama koje takvo upućivanje zahtijevaju, odnosno gdje je takvo upućivanje nužno, bilo iz razloga što je određena materija već uređena postojećim propisom općenitije prirode ili što postoji određeni sektorski propis koji detaljnije uređuje određeno područje, a sve u skladu s načelom pravne sigurnosti i određenosti pravne norme. Primjerice, jasno se upućuje na primjenu posebnih propisa u Glavi III. Nacrta prijedloga zakona koja se odnosi na javne usluge koje se pružaju potrošačima, zatim u članku 47. koji se odnosi na ispunjenje ugovora, gdje se navodi podredna primjena Zakona o obveznim odnosima, zatim primjena posebnih propisa koji se odnose na inspekcijski nadzor itd. Naposljetku, vezano za dio primjedbe koji se odnosi na nejasnu nadležnost, navodimo kako je nadležnost pojedinih tijela koja su ovlaštena postupati temeljem odredbi ovoga Zakona jasno naznačena u odgovarajućim odredbama koje se odnose na, primjerice, inspekcijski nadzor, pružanje javnih usluga itd., a kako podnositelj primjedbe nije jasno specificirao na koji nedostatak nadležnosti se primjedba odnosi, nismo u mogućnosti pružiti detaljniji odgovor. |
| 153 | Društvo"POTROŠAČ" | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 52. | u stavku 4.) osoba je dužna navesti i predočiti potrošaču na uvid dokaz svog identiteta i svrhu dolaska. | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća. |
| 154 | HOK | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 150. | Vezano za odredbu st. 4., s obzirom na trgovce fizičke osobe koje su obrtnici s paušalnim oporezivanjem smatramo potrebnim utvrditi što se smatra službenim godišnjim financijskim izvješćem kako uslijed nedovoljnog definiranja pojma obrtnici s paušalnim oporezivanjem ne bi bili u situaciji da budu kažnjeni novčanom kaznom s visokim minimumom od 50.000 kuna. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 155 | HOK | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 144. | U st. 5. brisati zadnju riječ „trgovine“ s obzirom da taj pojam predstavlja samo jednu od djelatnosti. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 156 | HOK | DIO IV.PROCESNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA, Članak 113. | Smatramo da ispred riječi “tijelom“ treba brisati riječ „ovlaštenim“ čime će se omogućiti slobodnije reguliranje tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova posebnim propisom. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 157 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO VII.PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 153. | U članku 153. stavak 1. predlažemo dopuniti podstavak 1. tako da glasi: "– nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke odnosno posljedice tih nepravilnosti i nedostataka utvrđenih u inspekcijskom nadzoru, što će nadležni inspektor utvrditi u zapisniku" Obrazloženje: Predlažemo dopunu predmetne odredbe budući da se određene nepravilnosti ili nedostaci ne mogu otkloniti (npr. radnje koje se moraju poduzeti u određenom roku), ali se mogu otkloniti posljedice istih te je isto potrebno uzeti u obzir kao postojanje okolnosti zbog kojih inspektor neće podnijeti optužni prijedlog, odnosno izdati prekršajni nalog. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 158 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 27. | U članku 27. NPZ predlažemo dopuniti stavak 3. tako da glasi: "(3) Trgovac je dužan bez odgađanja pisanim ili elektroničkim putem potvrditi zaprimanje reklamacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka." Obrazloženje: Potrebno je ujednačiti način komunikacije između potrošača i trgovca. Kako se u stavku 1. ovoga članka uvodi mogućnost podnošenja reklamacije potrošača elektroničkim putem, isto bi trebalo vrijediti i za potvrdu trgovca o zaprimanju reklamacije. Uzimajući u obzir da je komunikacija elektroničkim putem postala uobičajena, da omogućava pohranu na trajnom mediju, a osobito činjenicu da omogućava slanje potvrde u vrlo kratkom vremenskom roku, držimo da treba propisati mogućnost slanja potvrde tim putem. U suprotnom će doći do apsurdne situacije da trgovac zaprima reklamaciju elektroničkim putem, a onda potvrdu o zaprimanju šalje pisanim putem. | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća. |
| 159 | A1 Hrvatska d.o.o. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | U članku 10. NPZ predlažemo dopuniti stavak 3. tako da glasi: "(3) Trgovac je dužan bez odgađanja pisanim ili elektroničkim putem potvrditi primitak prigovora iz stavka 1. i 2. ovoga članka." Obrazloženje: Potrebno je ujednačiti način komunikacije između potrošača i trgovca. Kako se u stavku 1. ovoga članka uvodi mogućnost podnošenja prigovora potrošača elektroničkim putem, isto bi trebalo vrijediti i za potvrdu trgovca o zaprimanju prigovora. Uzimajući u obzir da je komunikacija elektroničkim putem postala uobičajena, da omogućava pohranu na trajnom mediju, a osobito činjenicu da omogućava slanje potvrde u vrlo kratkom vremenskom roku, držimo da treba propisati mogućnost slanja potvrde tim putem. U suprotnom će doći do apsurdne situacije da trgovac zaprima prigovor elektroničkim putem, a onda potvrdu o zaprimanju šalje pisanim putem. | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća. |
| 160 | HGK | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 141. | U odnosu na stavak 5., članice Udruženja trgovine HGK smatraju kako nema potrebe za predloženom zakonskom izmjenom, s obzirom da je AZOP na navedeno ovlašten sukladno Zakonu o zaštiti podataka. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 161 | HGK | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 10. | Članice Udruženja trgovine HGK navode kako se u praksi događaju situacije da trgovac naznači jednu adresu elektroničke pošte, a kupac dođe do neke druge adrese te elektronička pošiljka "putuje" do trgovca duže od 15 dana u kojem roku trgovac mora odgovoriti na predstavku potrošača. Stoga se predlaže izmijeniti stavak 6. tako da glasi: "(6) Trgovac je dužan u pisanom obliku putem pošte i elektroničke pošte, kao i na način određen stavkom 2. ovoga članka ako je trgovac iskoristio mogućnost podnošenja pisanog prigovora i putem drugih sredstava mrežne komunikacije, odgovoriti na prigovore iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u roku od 15 dana od dana zaprimanja prigovora, a koji je zaprimljen sukladno obavijesti trgovca o načinu podnošenja pisanog prigovora iz stavka 4. ovog članka jasno se izjašnjavajući prihvaća li osnovanost prigovora potrošača." | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća. |
| 162 | GEN-I Hrvatska d.o.o. | DIO III.POTROŠAČKI UGOVORNI ODNOSI, Članak 80. | U slučaju sklapanja ugovora o uslugama, ugovora o isporuci vode, plina ili električne energije koji se prodaju u neograničenom obujmu ili neutvrđenoj količini te isporuci toplinske energije, kao i u slučaju sklapanja ugovora kojemu je predmet digitalni sadržaj koji nije isporučen na tjelesnom mediju, rok iz stavka 1. ovoga članka započinje teći od dana sklapanja ugovora. Obrazloženje: Jer u petom stavku članka 80. nije određeno otkad teče 14 dnevni rok za raskid ugovora i zbog usklađenja sa trenutnim zakonom, predlaže se da se navedena stavka dopuni na navedeni način. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 163 | HP-Hrvatska pošta d.d. | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 27. | Predlažemo da se čl. 27. st. 6. izmijeni na sljedeći način: „U vezi s prigovorom odnosno reklamacijom koja se odnosi na javne usluge potrošač može pokrenuti sudski ili izvansudski postupak tek nakon što je iscrpio pravni put iz stavka 1. ovoga članka ili postupak utvrđen zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak u odnosu na zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga te posebnim zakonom koji se primjenjuje na pružatelja javnih usluga“. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen. |
| 164 | Zoran Sambol | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 30. | I kakve su posljedice ako kvaliteta javne usluge nije jednaka u RH kao i u drugim članicama Europske Unije? | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća u dijelu u kojem se ukazuje na neprovedivost odredbe koja se stoga briše. |
| 165 | Zoran Sambol | DIO II.POSLOVANJE TRGOVACA S POTROŠAČIMA, Članak 12. | (4) Ministar nadležan za "područje"... | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 166 | DRUŠTVO POTROŠAČA MEĐIMURJA | DIO VI.INSPEKCIJSKI NADZOR, Članak 142. | Članak 142. Stavak 2. iza riječi "pisanom" dodati riječi "ili elektroničkom" Obrazloženje: Već sada je vrlo uspješno na mrežnim stranicama Državnog inspektorata RH postavljena aplikacija online prijave nepravilnosti tj. prigovor potrošača, te je zakonska odrednica da mora biti u "pisanom obliku" bespredmetna ili de facto nalog DIRH da makne online aplikaciju za progovore. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |