Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Krapinsko-zagorska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. Mišljenja smo kako predloženi koncept godišnjih kontrola ispunjavanja uvjeta kao i utvrđivanja minimalnih uvjeta svake tri godine za postojeće službenike koji rade na poslovima utvrđivanja minimalnih uvjeta, kao i članove Povjerenstava za utvrđivanje minimalnih uvjeta, značajno povećava opseg dosadašnjih poslova i traži povećanje ljudskih i financijskih resursa, obzirom da je za svaku kontrolu pružanja usluga potrebno provesti sveobuhvatan postupak od prikupljanja i pregleda dokumentacije iz kojih je vidljivo da ispunjavaju i dalje tehničke, zdravstvene i ekološke uvjete te obavljanje terenskog očevida i popratnog administriranja. U našoj županiji trenutno djeluje 31 pružatelj socijalnih usluga sa stalnom tendencijom povećanja. U praksi to znači da bi za posao koji je dosad obavljao jedan službenik (utvrđivanje minimalnih uvjeta) prema predloženom opsegu trebalo zaposliti barem još jednog službenika sa viskom stručnom spremom. Sadašnje Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta broji 4 člana koji su dosad u našoj županiji radili bez naknade, dok bi se ovakvom organizacijom morali imenovati novi članovi obzirom na potrebu uključivanja vanjskih stručnjaka drugih struka i uvođenje naknada bilo bi neophodno. Spomenute odredbe iziskuju značajne troškove na teret županija, prema okvirnim procjenama barem 200.000 kn godišnje.Takve kontrole preklapaju s poslovima ponovnih utvrđivanja minimalnih uvjeta te s druge strane i redovnim poslovima inspekcijskog nadzora. Potrebno je jasno definirati opsege i ovlasti u pojedinim postupcima i jasne kriterije po kojima će se isto provoditi te tko osigurava potrebna financijska sredstva. Istovremeno se spomenute jednogodišnje kontrole preklapaju s poslovima ponovnih utvrđivanja minimalnih uvjeta koji se planiraju svake treće godine, ali i s druge strane redovnim poslovima inspekcijskog nadzora nadležnog ministarstva. Osim svrsishodnosti, postavlja se i pitanje širine djelokruga kontrola i ovlasti prilikom obavljanja ovih triju zasebnih postupaka. Ukoliko se u daljnjem postupku donošenja Zakona zadrži koncept ova tri postupka, potrebno je jasno razgraničiti obveze i ovlasti županija u provođenju postupka kontrola i jasne kriterije po kojima će se isto provoditi. Nadalje, u prijedlogu je predviđena obveza županija da suorganiziraju edukacije za pružatelje usluga. Zbog osiguravanja jedinstvenih standarda i kvalitete edukacija na razini cijele države, ove postupke je potrebno planirati i organizirati na nacionalnom nivou, kroz višegodišnje i godišnje planove edukacija za sve pružatelje socijalnih usluga. Obzirom na uspostavljanje Akademije socijalne skrbi, mišljenja smo da bi upravo ovo tijelo trebalo biti nositelj edukacija za pružatelje socijalnih usluga. Također, potrebno je jasno definirati tko osigurava financijske i druge potrebne resurse za organizaciju edukacija. Nije prihvaćen U cilju zaštite korisnika potrebno je osigurati kontinuiranu provjeru i praćenje rada pružatelja socijalnih usluga. Vjerujemo da jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb imaju potrebne kapacitete za kontrolu koja je propisana jednom godišnje. Obzirom da jedinica regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, izdaje rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta pružatelju socijalnih usluga, pružatelj je dužan omogućiti ulazak u svrhu kontrole. Jedinice regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, kroz kontrole će najbolje znati koje edukacije su potrebne pružateljima usluga na njihovom području. A edukacije se mogu organizirati u suradnji s drugim dionicima.
2 Krapinsko-zagorska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 120. Cijenu usluge, kao i metodologiju za utvrđivanje cijena socijalnih usluga potrebno je utvrditi i za pružatelje koji nisu u mreži. Nije prihvaćen Nije prihvaćeno jer pružatelji usluga koji nisu u mreži mogu samostalno na tržištu formirati cijenu usluge.
3 Krapinsko-zagorska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 48. U članku 48. treba dodati „te jedinicama područne (regionalne) samouprave“. Naime, i jedinice područne samouprave odobravaju jednokratne novčane naknade zbog teških životnih prilika te nam je dosadašnja praksa pokazala kako je važno razmjenjivati podatke i surađivati u rješavanju konkretnih poteškoća poput sanacija stambenih objekata i slično. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst Nacrta.
4 Krapinsko-zagorska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Vezano uz predloženi Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi, ovim putem dajemo opći komentar na isti. Općenito, mišljenja smo da osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao javne ustanove koja će poslove iz svoje djelatnosti obavljati u središnjoj i područnim ustrojstvenim jedinicama umjesto sadašnjih centara za socijalnu skrb, neće omogućiti da se unutar tako ustrojenog sustava u dovoljnoj mjeri i dovoljno brzo odgovori na lokalne specifičnosti i probleme u zajednici. Isto tako, smatramo da u obrazloženju u kojem je naveden argumenat uštede kao razlog ovih izmjena nije održiv jer su naknade za članove upravnih vijeća simbolične ili u pojedinim centrima niti ne postoje. Nacrt prijedloga ne predviđa organizaciju sustava koja bi doprinosila većoj dostupnosti niti skraćivanju ili pojednostavljenju postupaka za korisnike. Nadalje, ovim zakonskim prijedlogom propisuje se da Ministarstvo utvrđuje ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za Zavod i Obiteljski centar dok jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuju ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za sve druge pružatelje usluga, a rješenja će donositi na rok do tri godine. Nastavno, županijama je propisana obveza kontroliranja ispunjavanja uvjeta u skladu s donesenim rješenjem i obavještavanje Ministarstva u slučaju utvrđenih odstupanja. Mišljenja smo kako predloženi koncept godišnjih kontrola ispunjavanja uvjeta kao i utvrđivanja minimalnih uvjeta svake tri godine za postojeće službenike koji rade na poslovima utvrđivanja minimalnih uvjeta, kao i članove Povjerenstava za utvrđivanje minimalnih uvjeta, značajno povećava opseg dosadašnjih poslova i traži povećanje ljudskih i financijskih resursa, obzirom da je za svaku kontrolu pružanja usluga potrebno provesti sveobuhvatan postupak od prikupljanja i pregleda dokumentacije iz kojih je vidljivo da ispunjavaju i dalje tehničke, zdravstvene i ekološke uvjete te obavljanje terenskog očevida i popratnog administriranja. U našoj županiji trenutno djeluje 31 pružatelj socijalnih usluga sa stalnom tendencijom povećanja. U praksi to znači da bi za posao koji je dosad obavljao jedan službenik (utvrđivanje minimalnih uvjeta) prema predloženom opsegu trebalo zaposliti barem još jednog službenika sa viskom stručnom spremom. Sadašnje Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta broji 4 člana koji su dosad u našoj županiji radili bez naknade, dok bi se ovakvom organizacijom morali imenovati novi članovi obzirom na potrebu uključivanja vanjskih stručnjaka drugih struka i uvođenje naknada bilo bi neophodno. Spomenute odredbe iziskuju značajne troškove na teret županija, prema okvirnim procjenama barem 200.000 kn godišnje. Istovremeno se spomenute jednogodišnje kontrole preklapaju s poslovima ponovnih utvrđivanja minimalnih uvjeta koji se planiraju svake treće godine, ali i s druge strane redovnim poslovima inspekcijskog nadzora nadležnog ministarstva. Osim svrsishodnosti, postavlja se i pitanje širine djelokruga kontrola i ovlasti prilikom obavljanja ovih triju zasebnih postupaka. Ukoliko se u daljnjem postupku donošenja Zakona zadrži koncept ova tri postupka, potrebno je jasno razgraničiti obveze i ovlasti županija u provođenju postupka kontrola i jasne kriterije po kojima će se isto provoditi. Nadalje, u prijedlogu je predviđena obveza županija da suorganiziraju edukacije za pružatelje usluga. Zbog osiguravanja jedinstvenih standarda i kvalitete edukacija na razini cijele države, ove postupke je potrebno planirati i organizirati na nacionalnom nivou, kroz višegodišnje i godišnje planove edukacija za sve pružatelje socijalnih usluga. Obzirom na uspostavljanje Akademije socijalne skrbi, mišljenja smo da bi upravo ovo tijelo trebalo biti nositelj edukacija za pružatelje socijalnih usluga. Također, potrebno je jasno definirati tko osigurava financijske i druge potrebne resurse za organizaciju edukacija. Vezano uz postupno ukidanje pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima i iznesenu tvrdnju da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadane ciljeve u smislu pružanja usluge obiteljskog načina života unutar obiteljskog doma i očekivane razine kvalitete usluge, smatramo da je koncept obiteljskih domova kao takav potreban i predstavlja sponu između udomiteljskih obitelji i domova za starije, ali ono što nedostaje su jasnije definirani uvjeti, kao i definirani optimalni broj korisnika i zaposlenih osoba obzirom na broj i strukturu korisnika, češće kontrole i inspekcijski nadzori sa strožim kaznama za nepravilnosti u pružanju usluga i jačim sustavom edukacije i podrške za predstavnike i zaposlene u obiteljskim domovima. Osim toga nužno je utvrditi standarde i kategorizaciju takvih domova i okvirne kriterije za utvrđivanje cijene usluge. Na taj način kriteriji bi bili jednaki na području cijele Hrvatske, a usluga transparentnija i u krajnjem slučaju kvaliteta bi se za korisnika povećala. Na području naše županije djeluje trenutno 13 obiteljskih doma, smještavaju 224 korisnika i važan su dionik u zbrinjavanju starijih osoba. Ovi domovi obzirom na uvjete prostora ne ispunjavaju uvjete da djeluju kao ustanove i većina ih se niti ne bi mogla postići u objektima u kojima trenutačno pružaju socijalne usluge. Osim toga, predstavnici obitelji prilikom podnošenja zahtjeva za otvaranje obiteljskih domova nisi imali namjeru niti spremnost na složeniji oblik organiziranja poslovanja kakav zahtjeva ustanova. Upravo stoga, postoji bojazan da će značajan broj prestati s pružanjem usluga smještaja i da će doći do ozbiljnijih nedostataka smještajnih kapaciteta. Zaključno, ovaj Nacrt prijedloga predlaže jačanje uloge središnje države kroz veću centralizaciju upravljanja ustanovama socijalne skrbi, dok s druge strane županijama prenosi značajan opseg poslova vezanih uz utvrđivanje, preispitivanje i kontrolu minimalnih uvjeta za pružatelje socijalnih usluga što podrazumijeva i odgovarajući rast financijskih obveza županija bez osiguravanja potrebnih resursa. Slijedom svega navedenog, za Krapinsko-zagorsku županiju spomenute predložene odredbe zakona nisu prihvatljive. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
5 Alba Čop NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. U ovaj Zakon uvesti rehabilitaciju putem Asistivne tehnologije koja se uvelike provodi u praksi rehabilitatora i logopeda kao zasebnu granu psihosocijalne podrške korisnicima. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona
6 Alba Čop NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 93. U ovaj Zakon uvesti rehabilitaciju putem Asistivne tehnologije koja se uvelike provodi u praksi rehabilitatora i logopeda kao zasebnu granu psihosocijalne podrške korisnicima. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona
7 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 252. UDRUIGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - Javni poziv? Po potrebi? Zar do sada nije bilo potreba!? Nije prihvaćen Javni poziv raspisivat će se sukladno utvrđenoj procjeni potreba, te u skladu s osiguranim financijskim sredstvima.
8 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - Udrugama je teško naći nabrojani kadar i zadržati ih u radnom odnosu te treba ostaviti iz postojećeg Zakona i osobe sa završenim fakultetima humanističkih i društvenih znanosti. Bolje je precizirati Zakonom da osoba na rukovodećem mjestu mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
9 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
10 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - treba dodati roditelje - njegovatelje u slučaju korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja i korištenja zdravstvenih usluga kako bi se osigurala podrška djetetu ili osobi u vlastitom domu Nije prihvaćen Navedeno će se djelomično prihvatiti dodatnim preciziranjem uvjeta u članku 103.
11 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - ne treba se vremenski ograničavati pružanje usluge Nije prihvaćen Ne prihvaća se apsolutno brisanje ograničenja trajanja usluge.
12 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - podržavamo komentar POSI i Ane Alapić Članak 68. propisuje pravo roditelja/njegovatelja za vrijeme odmora i privremene nesposobnosti, pri čemu će naknadu ostvariti samo pod uvjetom da je za to vrijeme djetetu/osobi osiguran privremeni smještaj. Poznato je da roditelji djece s teškoćama u razvoju (neovisno o tome da li koriste pravo na status) ionako ne mogu zbrinuti svoju djecu u slučaju da im je potrebno hitno ili planirano liječenje, isključivo zbog nedostatnih kapaciteta kod postojećih pružatelja usluge smještaja. Sustav socijalne skrbi za to se nije pobrinuo, nisu osigurani kapaciteti za hitni smještaj u svim domovima socijalne skrbi, nije definirana mreža pružatelja niti definirani standardi za pružanje takve usluge. Domovi socijalne skrbi ne osiguravaju slobodne kapacitete za hitnu potrebu smještaja u slučaju da roditelj npr. treba bolničko liječenje. Zaključno ističemo da se radi o tri negativna aspekta ovog problema: - nepostojanje slobodnih kapaciteta u domovima socijalne skrbi za prihvat djece u hitnim slučajevima i nedovoljna osposobljenost djelatnika doma za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata - nemogućnost plaćanja usluge drugoj osobi iz okruženja koja bi za vrijeme privremene nesposobnosti roditelja za pružanje njege ili odmora u propisanom trajanju o djetetu skrbila u domu djeteta i poznatom okruženju - nemogućnost roditelja da ostvari naknadu za godišnji odmor osim ukoliko dijete nije privremeno smješteno u dom socijalne skrbi Iz tog razloga treba definirati naknadu za vrijeme odmora ili bolovanja roditelja i u slučaju da dijete/osoba s invaliditetom bude zbrinuta u široj obitelji ili socijalnom okruženju. Mnogi roditelji obzirom na obiteljske okolnosti unaprijed planiraju ovakve situacije, te često puta imaju osobe koje poznaju dijete, upoznate su sa specifičnostima njege i skrbi o njihovom djetetu, te su u mogućnosti brinuti o djetetu za vrijeme odsutnosti roditelja u njihovom domu i poznatom okruženju, međutim se suočavaju sa nemogućnošću plaćanja ovakve usluge. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu neovisno o tome na koji način je osigurana skrb djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom.
13 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - podržavamo komentar POSI - lanak 67. st. 2. Treba izbjeći opasnost da interes njegovatelja za povećanom naknadom bude pretpostavljen interesu osobe s invaliditetom /djeteta s teškoćama u razvoju uključi u programe i usluge u zajednici, stoga je zakonskim prijedlogom potrebno izbjeći razlikovanje u visini naknade ovisno o tome da li je osoba s invaliditetom uključena u programe i usluge u zajednici. Izražavamo veliku zabrinutost glede utvrđivanja ključne činjenice da se osoba „zbog zdravstvenog stanja ne može uključiti“. Tko će i na osnovu kojih kriterija utvrditi ove činjenice? Uključivanje u programe i usluge u zajednici i osmišljavanje različitih usluga i mogućnosti trebalo bi biti prioritetni cilj socijalne politike. Prvenstveno je nužno usmjeriti sve društvene snage na osiguravanje svih vrsta programa i usluga u zajednici za sve osobe u potrebi, a istovremeno omogućiti obitelji nesmetano funkcioniranje. st.3. - roditelj njegovatelj ne bi trebao njegovati više od jednog djeteta te je potrebno osigurati vanjsku podršku za njegu drugog djeteta Nije prihvaćen Utvrđivanje mogućnosti uključivanja u usluge u zajednici biti će utvrđivana od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Povećanje naknade u slučaju iz predmetnog članka odnosi se na dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom koje nije moguće uključiti u programe u zajednici. To ne isključuje potrebu razvoja socijalnih usluga u lokalnim zajednicama, sukladno njihovim specifičnim potrebama, što smatramo važnim dijelom unapređenja kvalitete života osoba s invaliditetom. Roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Nacrta prijedloga Zakona.
14 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Udruga osoba s invaliditetom sisačko-moslavačke županije - podržavamo isti komentar Ane Alapić - čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
15 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - podržavamo komentar Ane Alapić - Čl 65. st. 1 i st. 2 Potrebno je omogućiti da njegovatelj bude i osoba s kojom dijete s teškoćama u razvoju ne živi kako bi se omogućilo da i drugo dijete ukoliko nema drugih srodnika ili roditelj partnera ima pravo na njegovatelja. Također da roditelji mogu ulogu njegovatelja prepustiti nekom drugom, a oni biti roditelji koji imaju pravo plaću zaraditi radeći druge poslove dok je dijete zbrinuto na adekvatan način u svom domu. Nije prihvaćen Svrha priznavanja prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pružanje njege korisnicima koji-ma je ista potrebna tijekom 24 sata, a kvalitetu iste nije moguće osigurati ukoliko njegovatelj ne živi s djetetom s teškoćama ili osobom s invaliditetom.
16 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - ukinuti sve prihodovne cenzuse Nije prihvaćen Odredbe u pogledu uvjeta za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu koje se odnose na prihode su uglavnom usklađene sa odredbama i primjenom važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu i cjelovitije uređenja prava.
17 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - u potpunosti ukinuti sve prihodovnr cenzuse za ostvarivanje ovog prava. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
18 ALEKSANDRA MILKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE - Čl. 53. - Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni i imovinski cenzus (t.1.i.3.). Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
19 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
20 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Na koji način roditelj može koristiti bolovanje ili odmor? Ako je jedina mogućnost smještaj djeteta van doma, to je potpuno neprihvatljivo i u sukobu sa svim konvencijama o pravima djeteta. Da li dijete ukoliko roditelj nije u stanju zbog bolesti privremeno brinuti o njemu mora biti kažnjeno na način da ga se izmješta iz doma i smještava u instituciju? Koje je rješenje za djecu na respiratoru? Umjesto da ponudite mogućnost privremene pomoći u kući dok se koristi pravo na odmor ili bolovanje, djecu želite institucionalizirati. Dijete na respiratoru koje pohađa nastavu u kući, ima svakodnevno fizikalnu terapiju, svoje prijatelje i dom, zbog privremene bolesti njegovatelja ćete smjestiti gdje točno, u koju ustanovu u sklopu socijalne skrbi? Iznos koji u tom slučaju izdvajate za smještanje je daleko veći od iznosa koji bi bio potreban da se omogući pomoć u kući ili asistent prilikom odmora. Ovaj članak je mrtvo slovo na papiru jer nije ni na koji način provediv u najboljem interesu djeteta ili osobe koja se njeguje u kućnim uvjetima. Nepostojanje programa i usluga u zajednici, kao ni adekvatnih ustanova za mogućnost dnevnog ili poludnevnog boravka djece na respiratoru uopće da ni ne spominjem. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu. Ukoliko se njega i skrb o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati unutar njegove obitelji ili primjenom nekih drugih oblika skrbi osiguranih u zajednici postoji i mogućnost priznavanja prava na uslugu privremenog smještaja.
21 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Čl. 67. st 2. Tko odlučuje što znači nemogućnost uključivanja u programe i usluge? Koji su to programi i usluge? Čl. 67 st. 3 potrebno je omogućiti da pravo njegovatelja u punoj osnovici ima i drugo dijete ukoliko se radi o jednoroditeljskoj obitelji ili drugi roditelj nije u mogućnosti biti njegovatelj, na način da to pravo može ostvariti i osoba izvan kruga obitelji obitelji ili da se roditelju omogući primanje dvije ili više naknada. Nije prihvaćen Utvrđivanje mogućnosti uključivanja u usluge u zajednici biti će utvrđivana od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Čl. 67. st.3. izmijenjen je te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Nacrta prijedloga zakona.
22 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
23 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Čl 65. st. 1 i st. 2 Potrebno je omogućiti da njegovatelj bude i osoba s kojom dijete s teškoćama u razvoju ne živi kako bi se omogućilo da i drugo dijete ukoliko nema drugih srodnika ili roditelj partnera ima pravo na njegovatelja. Također da roditelji mogu ulogu njegovatelja prepustiti nekom drugom, a oni biti roditelji koji imaju pravo plaću zaraditi radeći druge poslove dok je dijete zbrinuto na adekvatan način u svom domu. Nije prihvaćen Svrha priznavanja prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pružanje njege korisnicima koji-ma je ista potrebna tijekom 24 sata, a kvalitetu iste nije moguće osigura-ti ukoliko njegovatelj ne živi s djetetom s teškoćama ili osobom s invaliditetom.
24 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 64. Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom, pravo na status roditelja njegovatelja moralo bi se priznati jednom i drugom roditelju ili roditelju i trećoj osobi kojoj će biti dodijeljen status njegovatelja ukoliko drugi roditelj nije u mogućnosti preuzeti ulogu njegovatelja. Nije prihvaćen Navedeno je regulirano u čl. 64. i 65. Nacrta prijedloga zakona.
25 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 58. Nužno je povećati postotke osnovice s obzirom na konstantna povećanja troškova uključivanja u zajednicu. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti postojeće pitanje.
26 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Osobna invalidnina u postotku od osnovice koja iznosi 300% osnovice nije dostatna za podmirenje najosnovnijih troškova za život, a kamo li za uključivanje u život zajednice, te je nužno povisiti iznos postotka osnovice do 600% Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o soci-jalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada se ne mijenjaju predmetne odredbe već će se spomenutim propisom cjelovitije urediti predmetno pitanj
27 ANA ALAPIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Osobna invalidnina ne smije biti uvjetovana imovinskim i dohodovnim cenzusom. To pravo mora biti priznato i osobama s invaliditetom koje koriste usluge smještaja jer i dalje imaju potrebu zadovoljiti osnovne osobne potrebe i biti uključeni u zajednicu. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
28 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
29 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Sadašnjim zakonom je ta odredba predviđena za korisnike koji su dugo korisnici sustava, a sada se taj uvjet s godine dana skraćuje na uvjet od 6 mjeseci, ne razumijem zašto??? te smatram da tako ćemo stvoriti nove korisnike sustava. Te zašto se povećava rok za primanje ZMN-a na 6 mjeseci, što se time želi postići osim da se narušavaju načela supsidijarnosti i pravičnosti. Djelomično prihvaćen Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
30 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. S obzirom da su radno sposobni korisnici ostali kategorija korisnika koji mogu ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, zakonom se može ograničiti vrijeme korištenja prava ili prebaciti priznavanje ovog prava u nadležnost nekih drugih institucija kao što je to ranije bilo zamišljeno – u županijske urede ili HZZ (kao što je bilo predviđeno nekim ranijim zakonima/izmjenama) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
31 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
32 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
33 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Čl. 18. t. 7. navodi da je korisnik odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljavati osnovnim životnim potreba, a u čl. 57. je taj pojam razdvojen te se pravo priznaje osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama. Potrebno koristiti jednake pojmove. Prihvaćen Prihvaća se.
34 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Slažem se sa komentarom Komore i Udruge - Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, ne znam kada bi to trebali raditi uz sve ovlasti koje imamo, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu. Molim da se članak 14 jednostavnije i konkretnije formulira, pošto djeluje nedorečeno, osim ako se planira Pravilnikom dodatno definirati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik)
35 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 7. Jako dobro. Ovo načelo podržavam ovako napisano. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
36 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 5. Poštovani, ovo načelo i članak 39 su u totalnom razilaženju te je načelo narušeno člankom 39. u kojem stoji da osoba može raditi i primati zajamčenu minimalnu naknadu 6 mjeseci te samim time korisnici sustava su u povoljnijem položaju od zaposlenog radnika kada se zaposle jer period od 6 mjeseci nakon zaposlenja je svakako predug. Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
37 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Poštovani, ovo načelo i članak 39 baš nisu u suglasju. Načelo je narušeno člankom 39. u kojem stoji da osoba može raditi i primati zajamčenu minimalnu naknadu 6 mjeseci. Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
38 ANA DRNASIN BADOVINAC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
39 ANA MIHOVILOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. U sustav socijalne skrbi potrebno je uključiti uslugu asistivne tehnologije. Upotreba alternativnih i augmentativnih oblika komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom novim Zakonom bi se trebala priznati kao usluga asistivne tehnologije te uključiti u mrežu socijalnih usluga. Potrebno je jasno definirati stručne kompetencije stručnjaka koji provode uslugu, cijenu usluge, trajanje tretmana, učestalost te način priznavanja prava na uslugu. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga, kao i način utvrđivanja cijena bit će propisana provedbenim propisima.
40 ANA MIHOVILOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Zbog velike potrebe za uslugom terapije senzorne integracije koja se u okviru socijalnih usluga rane intevencije i psihosocijalne podrške ubraja u kategoriju specifičnih dodatnih aktivnosti prijedlog je da se ista prizna kao posebna socijalna usluga pod nazivom "terapija senzorne integracije". Potrebno je definirati stručne kompetencije stručnjaka koje je provode, cijenu usluge, trajanje i učestalost tretmana te način priznavanja prava na uslugu. Nije prihvaćen Senzorna integracija jedna je od aktivnosti usluge psihosocijalne podrške. Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga, kao i način definiranja cijena socijalnih usluga bit će propisani provedbenim propisima.
41 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona Donošenjem ovakvog Zakona neće se ostvariti predviđeni efekti. Dapače, povećati će se administriranje na uštrb stručnog rada. S obzirom da je financijska participacija korisnika u plaćanju usluga nejasna, moguće je da će se smanjiti pristup uslugama. O razmjerima štetnih posljedica centralizacije još ne možemo sa sigurnošću zaključiti s obzirom da Zakon propušta utvrditi stvarnu nadležnost pojedinih dijelova ovog visoko centraliziranog tijela u upravnom postupku. Na žalost temeljni zakon za reformu sustava socijalne skrbi nastavlja sa negativnim procesima birokratizacije, hipernormiranja i centralizacije. Takav sustav nije u skladu sa suvremenim europskim politikama. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
42 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 72. S obzirom na specifičnosti u Hrvatskoj, po uzoru na Zakon o zdravstvenoj zaštiti predlažem da se zakonom omoguće (a podzakonskim aktima detaljnije urede) inovativni načini pružanja socijalnih usluga, posebice socijalnih usluga na daljinu (tele-socijalne usluge), socijalne usluge u dislociranim prostorima ili mobilne socijalne usluge, posebice za potpomognuta, brdsko-planinska i otočka područja. Također, predlažem da predlagatelj dodatno preuzme odgovornost za financijski razvoj socijalnih usluga u potpomognutim područjima koja imaju manje financijske kapacitete Nije prihvaćen Načelo socijalnih inovacija propisano člankom 14. Nacrta zakona omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik)
43 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 252. Umjesto ˝po potrebi˝, napisati: 1) Ministarstvo jednom godišnje raspisuje javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje socijalnih usluga sukladno iskazanim potrebama u mreži socijalnih usluga. 2) javni poziv iz st. 1 se po potrebi može raspisati i češće. Samo će se na ovaj način postići transparentnost i ravnopravnost potencijalnih pružatelja te proširiti dostupnost usluga tamo gdje nedostaju. Nije prihvaćen Javni poziv raspisivat će se sukladno utvrđenoj procjeni potreba, te u skladu s osiguranim financijskim sredstvima.
44 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 250. Predlažem 5 godina kao dulje razdoblje planiranja. Što se tiče članka 7, mislim da se može izbaciti još jedan podzakonski akt, te ostaviti regionalnoj razini određenu razinu autonomije (dakako dokument treba biti usklađen sa Zakonom o strateškom planiranju) Nije prihvaćen Metodologija za procjenu potreba treba biti jedinstvena na području cijele Hrvatske, kako bi se mogle izrađivati analitičke podloge za procjenu potreba.
45 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 249. S obzirom da je ključno pitanje dostupnosti socijalnih usluga, a imamo socijalne planove županija kao politički dokument u kojemu su procijenjene potrebe, predlažem da se ovaj stavak promijeni u (3) Odluku o mreži socijalnih usluga iz stavka 1. ovoga članka JEDNOM GODIŠNJE donosi ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba NA TEMELJU VAŽEĆEG SOCIJALNOG PLANA i javno je dostupna na mrežnoj stranici Ministarstva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
46 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 249. U stavku 6. ovog članka povećava se teret na jedinice regionalne samouprave da provjeravaju uvjete onih pružatelja koji neće biti plaćeni na temelju cijene usluga, koji će se sami morati izboriti oko dobivanja sredstava za rad te kojima korisnici neće dolaziti putem rješenja /uputnice? Ako je tome tako, onda ova odredba nema previše smisla jer otežava pristup socijalnim uslugama koje su se razvijale izvan mreže, pružatelji nemaju podršku, kao niti jedinice regionalne samouprave koje bi trebate raditi veći posao nego što je do sada činilo resorno Ministarstvo. Nije prihvaćen Za pružanje socijalnih usluga propisanih ovim Nacrtom prijedloga Zakona, svi pružatelji usluga moraju imati ispunjene uvjete, neovisno o tome pružaju li usluge u mreži ili slobodno na tržištu.
47 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. U duhu deinstitucionalizacije, predlažem da se ustanova Centar za pružanje usluga u zajednici zasebno uredi kao multifunkcionalna ustanova za pružanje socijalnih usluga te da se odmakne od konotacije doma socijalne skrbi Nije prihvaćen I drugi navedeni domovi mogu biti multifunkcionalni.
48 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 183. U konkretnim postupcima sa korisnicima, koja je to razina Zavoda koja donosi rješenja I druge pravne akte? To je ključno pitanje koje treba urediti Zakonom, a ne statutom jer je vođenje upravnog postupka temelj ostvarenja prava I usluga korisnika Primljeno na znanje Navedeno će biti uređeno općim aktom Zavoda.
49 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. predlažem dodati stručni posao: - Predlaže razvoj novih socijalnih usluga u skladu sa prepoznatim potrebana u lokalnoj zajednici te prati razinu dostupnosti socijalnih usluga Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru.
50 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Važno je da se razdvoji profesija od sektora/djelatnosti. Socijalni rad je profesija i akademska disciplina. Socijalna skrb je djelatnost. U tom slučaju Hrvatski zavod za socijalnu skrb je semantički pravilnije rješenje. No, u praksi smatram da nije opravdano da na ovaj način postoji takvo jedno nacionalno tijelo (bez obzira kako se zvalo) Nije prihvaćen Zavod za socijalni rad neće biti nacionalno tijelo već jedna javna ustanova koja će osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika zaposlenih u svim postojećim centrima za socijalnu skrb koji će nastaviti sa svojim radom u drugom pravnom obliku. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
51 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Uz članak 170. Slažem se da jedinice regionalne samouprave preuzmu na sebe više odgovornosti I nadležnosti u planiranju socijalnih usluga. No, da bi preuzeli ovakvu zadaću od praktički resornog Ministarstva, treba provjeriti imaju li kapaciteta i dodatni ih kapacitirati. Ako to nije učinjeno, ne bi bilo dobro stavljati im ovakve ovlasti na teret. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
52 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 165. Zašto bi jedinica regionalne samouprave procjenjivala uvjete za socijalne usluge koje pružaju ustanove (domovi) kojima je osnivač Ministarstvo? Nije prihvaćen Za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga irelevantno je tko je osnivač pružatelja usluge.
53 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Zapravo Povjerenstvo nema stvarne ovlasti nego ponovno pokušati uvjeriti Ministarstvo da promijeni svoju odluku? Ako je tome tako, cijela priča oko Povjerenstva nema smisla. U st. 4., stoji: Ako se odluka Povjerenstva odnosi na predmet o kojem se vodi sudski postupak, odluka se dostavlja i sudu. Što ona znači za sud? Sud samo prima na znanje ili će Povjerenstvo donijeti mišljenje o radu suda? Naime sudske odluke nerijetko su neodvojive od postupaka u socijalnoj skrbi. Koji je značaj Povjerenstva u tome (osim da vrši određeni neformalni pritisak?) Primljeno na znanje Odluka Povjerenstva dostavlja se i sudu ako se odluka odnosi na predmet o kojem se vodi sudski postupak. Sudac može i ne mora uzeti u obzir odluku Povjerenstva uzimajući u obzir da suci sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno.
54 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 147. Koja razina Zavoda? Primljeno na znanje Razina Zavoda će se urediti općim aktom Zavoda
55 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Koja razina Zavoda točno? Primljeno na znanje Zakonom je propisana javna ovlast i drugi poslovi Zavoda, dok će se statutom Zavoda urediti djelokrug i naziv ustrojstvenih jedinica Zavoda.
56 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 126. Što znači da ne mogu? Primjerenije je govoriti o cenzusu (npr. prihod po kućanstvu je manji od 80% prosječne plaće u Republici Hrvatskoj). Primljeno na znanje Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge propisat će se pravilnikom.
57 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Smatram da zakonski treba urediti jasnije tko će imati oslobođenje od plaćanja jer je za sada taj dio nejasan, podložan podzakonskim aktima i potencijalno opasan jer će građanima u ranjivom položaju smanjiti dostupnost socijalnih usluga te se na mala vrata uvodi privatizacija. Uostalom, zašto država na sebe preuzima čitav niz stručnih radnji koje plaća iz proračuna (poput različitih usluga procjena), da bi na kraju teretila korisnika za ono što mu je zapravo najpotrebnije? Kako se razlikuju ovi korisnici u odnosu na one koji mogu sklopiti ugovor sa pružateljem bez posredovanja uputnicom ili rješenjem? Predlažem da se zakonski jasno utvrde imovinski cenzusi tko bi eventualno participirao i u kojoj mjeri u socijalnim uslugama te da pritom financijski eventualno participiraju oni građani čiji su prihodi iznadprosječni (proporcionalno svojim prihodima). Nikako se građane čiji su prihodi ispod linije rizika od siromaštva ne smije teretiti da sudjeluju u plaćanju socijalnih usluga. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da će pravilnikom biti detaljnije uređeno sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge.
58 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 93. Psihosocijalna podrška i dalje je potpuno nejasna usluga. Ako se želi naglasiti njezin multidisciplinarni karakter, tako treba jasnije biti definirana. Ako se želi naglasiti njen mobilni karakter, to bi trebalo vrijediti za brojne druge izvaninstitucionalne usluge. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
59 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Ovako definirano socijalno mentorstvo uvelike je istovjetno redovnom poslu stručnog radnika (najčešće socijalnog radnika) koji sa korisnikom izrađuje individualni plan promjene, usmjerava ga I osnažuje u njegovom ostvarenju. Ne mislim da bi ga trebalo izdvojiti kao posebnu socijalnu uslugu, posebice jer dominantno uslugu pruža stručni djelatnik Zavoda (sada CZSS-a). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
60 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Ponovno se integralni dio razdvaja i nepotrebno administrira pružanje socijalnih usluga. U ovoj situaciji imamo a) zavod koji je napravio procjenu izdaje zaključak ili uputnicu pružatelju usluga b) nakon toga pružatelj usluga provodi procjenu da bi c) na temelju te procjene odlučio i pružio socijalnu uslugu. Smatram ovaj članak i ovako definiranu uslugu nepotrebnom, kao i uopće da nekoliko razina procjene bude nazvano uslugom. Nije prihvaćen Sveobuhvatnu procjenu potreba provodi Zavod za socijalni rad, a prethodna stručna procjena odnosi se na procjenu potrebe za provedbom specifičnih usluga, odnosno aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, za što Zavod ne raspolaže stručnjacima s odgovarajućim kompetencijama.
61 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 82. Ovo što je navedeno uslugom je stručni posao stručnih djelatnika u centrima za socijalnu skrb. Uostalom, specifična procjena je integralni dio mnogih socijalnih usluga. Ovakav članak neće nešto posebno promijeniti u praksi, samo pridonosi nepotrebnom ˝seciranju˝ ili hipernormiranju svakog elementa stručnog rada. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
62 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Ovo što je navedeno uslugom je stručni posao stručnih djelatnika u centrima za socijalnu skrb. Uostalom, specifična procjena je integralni dio mnogih socijalnih usluga. Ovakav članak neće nešto posebno promijeniti u praksi, samo pridonosi nepotrebnom ˝seciranju˝ ili hipernormiranju svakog elementa stručnog rada. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
63 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 80. Predlažem izbaciti jer ovo dopisivanje putem uputnica ima nepovoljne ishode a) nepotrebno opterećuje stručnjake čiji je rad puno dragocjeniji u izravnom radu s korisnikom b) nepotrebno stavlja korisnika na čekanje dok se ne provedu administrativni postupci c) smanjuje narav socijalnih usluga koje trebaju biti što je moguće fleksibilno dostupne korisnicima u potrebi. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
64 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 78. Cijeli proces od izdavanja uputnice, slanje, obavještavanje vodi prema nepotrebnom produžavanju administrativnih postupaka. Prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
65 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Socijalne usluge se u praksi pružaju korisnicima koji ne idu posredstvom CZSS do pružatelja usluga, već ih sami pružatelji usluga kontaktiraju, a svoj rad financiraju projektno. Oni nisu pokriveni niti jednim od administrativnih postupaka, što ne znači da to nisu socijalne usluge. Krajnja svrha treba biti omogućiti razvoj socijalnih usluga u zajednici, a Centre za socijalnu skrb treba osnažiti da mogu zaista pridonijeti razvoju I praćenju standarda kvalitete te potreba za socijalnim uslugama (kao što je sada predviđeno u stručnim poslovima CZSS-a po postojećem zakonu u čl. 128). S tim u vezi ako predlagatelj želi osigurati da usluge koje se izravno plaćaju po cijeni socijalnih usluga (jer su u ˝mreži˝ pružatelja) koriste korisnici kojima su zaista potrebne, može se zadržati uputnica kao pokazatelj stručne procjene ili jednostavnije stručno mišljenje. No, ne na način da to isključuje pristup uslugama koje nisu u mreži ili da nepotrebno produžuje period dok korisnik dobije uslugu ili da uvodi nepotrebne administrativne postupke stručnom radniku. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
66 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 75. Priznavanje ili odobravanje usluga je problematičan postupak. On podrazumijeva novu razinu administriranja, uvodi se međufaza od kontakta s korisnikom do pristupa uslugama što produljuje pristup uslugama. Može se reći da se na temelju sveobuhvatne i/ili specifične procjene potreba korisnika, rizika i snaga obitelji i resursa lokalne zajednice, u skladu s individualnim planom promjene ili planom intervencija, s ciljem osnaživanja i boljom socijalnom uključenošću korisnika upućuje na odgovarajuće socijalne usluge. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
67 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 74. Ako postoji potreba za pobrojavanjem korisničkih skupina, onda je dobro držati se ili kriterija dobi ili rizika. ovako se miješa jedno i drugo, pa se postavlja pitanje zašto se izdvaja rizik invaliditeta, a ne neki drugi rizik (npr. siromaštvo, bolest, nasilje)… No, ako su već prethodno definirani korisnici cijelog sustava, ne vidim razloga da se ovdje na neki poseban način pobrojavaju. Prihvaćen Prihvaća se
68 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Predlažem da se izbjegne taksativno pobrojavanje pa I ˝seciranje˝ stručnih postupaka koje se pretvaraju u usluge. Dodatno, nije jasno zašto se neke usluge uvode, a neke ne. Npr. ako govorimo o tretmanskim programima, možemo govoriti o različitima (zašto samo za prevenciju nasilja?), ili zašto se ne bi uvele usluge asistencije. Zaključno, predlažem da se predlagatelj ne uplete u zamku potrebe za taksativnim pobrojavanjem socijalnih usluga kako se pojave nove, već da ih okupi u klastere. NPR, zakonom se mogu odrediti nekoliko osnovnih područja usluga prema svsi na a) stanovanje izvan vlastitog doma (uključuje različite vidove smještaja) b) programi podrške u zajednici za uključivanje u obrazovanje, zapošljavanje I život zajednice c) usluge za psihosocijalno osnaživanje korisnika d) usluge asistencije za funkcioniranje u svakodnvenom životu Tome se mogu dodati poslovi procjene I trijaže, ali sama socijalna usluga već mora u sebi sadržavati početnu procjenu korisnika. Ne bih miješala socijalnu uslugu od stručnog rada djelatnika CZSS koji će učiniti inicijalnu procjenu potreba korisnika I uputiti ga na odgovarajuće socijalne usluge. Ako se žele urediti detalji stručnih poslova u okviru pojedinog klastera usluga, to se može učiniti podzakonskim aktima (ukoliko ne postoji dovoljna razina ˝povjerenja˝ pa je normiranje važno da se izbjegnu neke zloupotrebe) Nije prihvaćen Konceptualno nije prihvatljivo, to više što je za usluge asistencije u izradi posebni zakon.
69 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. U stavku 2. Što to provedbeno znači? koja razina Zavoda bi odredila osobu koja predstavlja kućanstvo radi ostvarivanja naknada? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da je odredbom članka 18. definirano tko su korisnici socijalne skrbi a ne način postupanja.
70 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Predlažem da se izbjegne taksativno pobrojavanje pa I ˝seciranje˝ stručnih postupaka koje se pretvaraju u usluge. Dodatno, nije jasno zašto se neke usluge uvode, a neke ne. Npr. ako govorimo o tretmanskim programima, možemo govoriti o različitima (zašto samo za prevenciju nasilja?), ili zašto se ne bi uvele usluge asistencije. Zaključno, predlažem da se predlagatelj ne uplete u zamku potrebe za taksativnim pobrojavanjem socijalnih usluga kako se pojave nove, već da ih okupi u klastere. NPR, zakonom se mogu odrediti nekoliko osnovnih područja usluga prema svsi na a) smještaj izvan vlastitog doma b) programi podrške u zajednici za uključivanje u obrazovanje, zapošljavanje I život zajednice c) usluge za psihosocijalno osnaživanje korisnika d) usluge asistencije za funkcioniranje u svakodnvenom životu Tome se mogu dodati poslovi procjene I trijaže, ali sama socijalna usluga već mora u sebi sadržavati početnu procjenu korisnika. Ne bih miješala socijalnu uslugu od stručnog rada djelatnika CZSS koji će učiniti inicijalnu procjenu potreba korisnika I uputiti ga na odgovarajuće socijalne usluge. Ako se žele urediti detalji stručnih poslova u okviru pojedinog klastera usluga, to se može učiniti podzakonskim aktima (ukoliko ne postoji dovoljna razina ˝povjerenja˝ pa je normiranje važno da se izbjegnu neke zloupotrebe) S obzirom na specifičnosti u Hrvatskoj, po uzoru na Zakon o zdravstvenoj zaštiti predlažem da se zakonom omoguće (a podzakonskim aktima detaljnije urede) inovativni načini pružanja socijalnih usluga, posebice socijalnih usluga na daljinu (tele-socijalne usluge), socijalne usluge u dislociranim prostorima ili mobilne socijalne usluge, posebice za potpomognuta, brdsko-planinska I otočka područja. Također, predlažem da predlagatelj dodatno preuzme odgovornost za financijski razvoj socijalnih usluga u potpomognutim područjima koja imaju manje financijske kapacitete. Apsolutno podržavam da jedinice lokalne / regionalne samouprave zauzmu aktivniju poziciju u razvoju socijalnih usluga. No, ponovno bojim se da odlazimo u smjeru birokratizacije jednog sustava koji će otežati, usporiti I zakomplicirati razvoj socijalnih usluga. Jedinice lokalne (regionalne) samouprave trebaju pratiti potrebe za socijalnim uslugama, donositi socijalne planove I stvarati pretpostavke za povećanje dostupnosti usluga. No, pitanje je imaju li kapaciteta provjeriti uvjete za pružanje (osobito kada su usluge jako rascjepkane). Što se tiče ocjene obiteljskih domova, postoje li neki egzaktniji podaci potvrđuju tezu da nisu ostvarili ciljeve? Još jednom apeliram da predlagatelj odustane od hiper-centralizacije sustava što je suprotno europskim standardima. Ako se koristi termin Hrvatski zavod za socijalni rad, Važno je da se razdvoji profesija od sektora/djelatnosti. Socijalni rad je profesija i akademska disciplina. Socijalna skrb je djelatnost. U tom slučaju Hrvatski zavod za socijalnu skrb je semantički pravilnije rješenje. No, u praksi smatram da nije opravdano da na ovaj način postoji takvo jedno nacionalno tijelo (bez obzira kako se zvalo). Kako će konkretno biti ustrojene razine odgovornosti unutar ovakvog centralnog tijela? Svakako treba definirati u zakonu da bi se utvrdila razina hijerarhizranosti I centraliziranosti sustava koji bi a priori trebao biti decentraliziran I blizak korisniku. Čime se zapravo opravdava ovakav radikalni zahvat? Koji podaci govore o tome da nije postojalo dovoljno ˝ujednačenosti˝ i što ˝ujednačenost zapravo znači u državi koja je izrazito heterogena po razvijenosti socijalnih usluga I infrastrukture? Oko obiteljskih centara pređen je dugačak put različitih rješenja. Što će kvalitativno drugačije donijeti nacionalni Obiteljski centar sa 21 podružnicom, a što već nije bilo moguće kada su bili samostalne ustanove? Visoka centralizacija stvara neke nove (moguće nepotrebne) rizike. Što se tiče obrazloženja o Povjerenstvu za pritužbe građana, bilo bi dobro imati jasnoću oko toga što se događa nakon što ovakvo Povjerenstvo odradi svoj posao, a nema smisla da je u njemu ponovno predstavnik Ministarstva (istog onog protiv čijeg mišljenja korisnik izjavljuje nezadovoljstvo). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
71 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Ocjena stanja Socijalne usluge postaju sve važniji stup sustava socijalne skrbi. Potrebe će se svakako mijenjati pa predlažem da predlagatelj njihovom uređenju pristupa cjelovito kako se ne bi nepotrebno iscrpljivalo sa a) pretjeranim administriranjem i b) stalnim pobrojavanjem i normiranjem svake socijalne usluge. Bitno je zadržati fokus da one ostvare željene učinke. Dodatno, potpuno se slažem sa tvrdnjom ˝Postupak ugovaranja socijalnih usluga potrebno je pojednostavniti te omogućiti ravnopravno javljanje pružatelja usluga na javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora na način da pružatelji usluga imaju priliku za razvijanje kvalitete usluga i povećanje dobrobiti korisnika ˝ Prethodno je bitno kapacitirati pružatelje te sustavno pratiti dostupnost socijalnih usluga u odnosu na potrebe na terenu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
72 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
73 ANAMARIJA ŠUŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. Ovaj članak tipičan je primjer nerješavanja postojećih problema, odnosno nemogućnost i nevoljnost nadležnih službi da stanu na kraj ilegalnim smještajima za starije osobe. -Pitanje: Namjerava li Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike konačno poslušati stručnjake, udruženja umirovljenika i u konačnici nas laike, da se problemi s doživotnim i dosmrtnim ugovorima rješe na način stvaranja registra takvih ugovora, pa onda osoba koja ima 3 ugovora, ne može sklopiti i četvrti. Detektiranje postojanja, broja ili prekobroja sklopljenih ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju trenutno je gotovo nemoguće ustanoviti! -Koje mjere zakonodavac provodi kako bi se poštivale odredbe ovog članka te koji instrumenti se koriste prilikom provjere postoje li ugovori o uzdržavanju i nepravilnosti vezane uz njih? -stavak 2 ovog članka je nagrađivanje prekršitelja, što i potiče ilegalne smještaje da se otvaraju i rade po prinicipu "i kad te nađu ne mogu ti ništa!", što se može vidjeti i po nedavnom slučaju ilegalnog doma u Legradu, koji je 5 godina radio bez rješenja o minimalnim uvjetima, te je bio "prisiljen" legalizirati se. Ovu činjenicu potvrđuje i izvješće inspekcijskog nadzora za 2020 - inspekcijski nadzor proveden je nad 57 pružatelja smještaj na crno, njih 12 dobilo je rješenje (pretpostavlja se da radi o naredbi za legalizacijom), jer postoji i podatak da je njima 17 izdana mjera zabrane rada, protiv njih 30 pokrenut je optužni prijedlog, a njih 9 i dalje radi na crno. Predlažem, kao i Primorsko-goranska županija da se takvi prekršitelji kazne kaznama predviđenima zakonom i da se zabrani sklapanje Ugovora, kao i bavljenje pružanjem usluga smještaja Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
74 ANAMARIJA ŠUŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ovaj članak u potpunosti brisati, zbog svih prije navedenih komentara i obrazloženja protiv ukidanja obiteljskih domova. Predlažem da se poslovanje obiteljskih domova za sve korisničke skupine (djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom) uredi izradom novog zakona, Zakona o obiteljskim domovima , kao što trenutno postoji Zakon o udomiteljstvu. Na taj način može se postići jasnije definiranje usluga obiteljskog doma, uvjeta osnivanja, poslovanja i nadzora! Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
75 ANAMARIJA ŠUŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom 1. U inspekcijskom nadzoru vrši se kontrola pružatelja usluga smještaja, konkretno obiteljskih domova u ovom slučaju, na način da inspektori provjeravaju uvjete prostora, broj korisnika, vođenje dokumentacije, opremu, radnike i te ostalo sukladno Pravilniku o inspekcijskom nadzoru - dakle STRUKTURU. Ako uzmemo u obzir da se kvaliteta skrbi, iako kao koncept teško mjerljiv, u domovima za starije, odnosno institucijskom smještaju može ogledati u tri područja skrbi: struktura, proces i ishod, koja su međusobno povezani, o kvaliteti skrbi mogli bismo govoriti tek nakon provedene analize i evaluacije svih triju područja. Molim zakonodavca da pojasni u kojem periodu je vršeno mjerenje kvalitete skrbi, tko je provodio ta mjerenja kod privatnih pružatelja socijalne skrbi i gdje su objavljene analize i evaluacije, na osnovu kojih je zaključeno da se u obiteljskim domovima ne pruža kvalitetna skrb o starijim osobama. 2. Spominje se neadekvatna infrasturktura prostora pruzatelja usluga, pitanje zakonodavcu: Kako je moguće, da netko tko je dobio rješenje od upravnog odjela županije da udovoljala minimalnim uvjetima, više to nije tako kad dođe inspekcija iz Ministarstva? Može li Ministarstvo priznati da zupanijski uredi različito tumače Pravilnik, jer je pun dvosmislenih i nedorečenih odredbi, pa postoji velik nesrazmjer u kvaliteti prostora? Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
76 ANAMARIJA ŠUŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. Načelo pravodobnosti još je jedno načelo koje, kad je u pitanju osiguranje skrbi i njege kod pružatelja usluge smještaja, nije osigurano svim starijim osobama kad se za to pokaže potreba, već je godinama unaprijed potrebno anticipirati kad će i koja vrsta smještaja i skrbi biti potrebna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
77 ANAMARIJA ŠUŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 6. Načelo dostupnosti u praksi ne funkcionira, barem kad su usluge smještaja u domove za starije čiji su osnivači država, odnosno županije tj decentralizirani domovi u pitanju. Socijalna skrb u ovim ustanovama osigurava se po načelu sufinanciranja ležaja, a ne trenutnih potreba korisnika, pa se tako u tim ustanovama nalazi vrlo mali, gotovo zanemariv broj korisnika putem rješenja centara za socijalnu skrb, a najveći dio korisnika smještaj plaća sam, odnosno platežno je sposoban. Oko 7.000 rješenja centara neprovedivo je upravo zbog nedostatka smještajnih kapaciteta u državnim i decentraliziranim domovima, dok je širenje mreže na privatne domove davno obustavljeno, iz navodnih razloga da nema potrebe za dodatnim kapacitetima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
78 ANAMARIJA ŠUŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Odredbe ovog članka predviđaju "u prvih šest mjeseci rada iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje se za 50% priznatog iznosa.". Na ovaj način se osobe u radnom odnosi, koje prethodno nisu imale pravo na naknade iz sustava stavljaju u inferniji položaj u pogledu koristi od rada, jer ispada da korisnici naknada u sustavu socijalne skrbi, uz rad zadovoljavaju i uvjete za naknade iz sustava socijalne skrbi!!! Ova odredba nije u skladu s načelom socijalne pravičnosti i trebalo bi je brisati ili uskladiti na način da ne pogoduje boljem financijskom položaju osobi koja je imala pravo na naknadu iz sustava socijalne skrbi. Primljeno na znanje Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
79 Anastazija Godić Blaga NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
80 Andrea Chircovici NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
81 Andreja Peršin Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
82 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. (2) Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, a koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je utvrđena privremena nesposobnost za rad, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može se priznati pravo na besplatnu uslugu pomoć u kući 1. Iznimno , ukoliko se ne može osigurati adekvatna zamjena za njegovatelja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama.
83 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. 8. smrću roditelja njegovatelja ili njegovatelja 1. smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelju njegovatelju pripada pravo koristenja statusa roditelja njegovatelja i svih ostalih prava idućih 6 mjeseci od dana smrti djeteta Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
84 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. 1. na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja ili na zahtjev osobe s invaliditetom Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju njegovatelju/njegovatelju. Slijedom navedenog, pravo na status može prestati po službenoj dužnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke ili po zahtjevu osobe koja to pravo ostvaruje.
85 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. 2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona koja nije uključena u programe i usluge u zajednici ima pravo na naknadu u iznosu od 900 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. (3) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na uvećanje naknade za svako dijete ili OSI iz stavka 1. i 2. ovoga članka u iznosu od 100% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. Nije prihvaćen Čl. 67. st.3. izmijenjen je te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Nacrta prijedloga zakona.
86 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. (3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, roditelj njegovatelj ili njegovatelj može i nakon navršene 65. godine ostvarivati priznato pravo ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete iz stavka 1. ovoga članka Stavak 4 alineja 3 - . ako osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka a u jednoroditeljskoj obitelji, samohranoj obitelji i obitelji s vise djece s teškoćama više od tri dana u tjednu usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakona Prihvaćen Prijedlog vezan uz stavak 3. se prihvaća. Odredba iz stavka 4. točka 3. će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
87 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. 2) Ako u obitelji, jednoroditeljskoj obitelji ili u samohranoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona, pravo na status njegovatelja može se priznati i osobi iz stavka 1. ovoga članka koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. Status je potrebno regulirati Pravilnikom po uzoru na Pravilnik HRVI njegovatelja te omogućiti zaposljavanje njegovatelja koji nisu clanovi obitelji. Svaka OSI i obitelj trebaju imati izbor GI"Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Uvjeti za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja ne mogu se propisivati podzakonskim aktom. odnosno Pravilnikom.
88 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 64. (2) Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona, pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati jednom i drugom roditelju ili članu kućanstva iz članka 65.1 - Status definirati Pravilnikom po uzoru na Pravilnik kojim se definiraju prava HRVI njegovatelja. cime se omogucuje zapošljavanje njegovatelja van kruga obitelji GI" Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Uvjeti za priznavanje prava na status ne mogu se propisati podzakonskim aktom, odnosno Pravilnikom.
89 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Stavak 4 - samohrani roditelj je roditelj koji živi sam s djetetom, odnosno djecom i sam skrbi o njemu/ njima i sam ih uzdržava Primljeno na znanje Primljeno na znanje
90 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. OI i pomoć i njega primaju se iskljucivo nakon vještačenja pred JTV i temeljem njihovog rješenja i ta prava nikako ne smije utjecati nista navedeno u clanku 4 Nije prihvaćen Pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu su prava u sustavu socijalne skrbi, a Zakonom o socijalnoj skrbi su propisani uvjeti za priznavanje istih. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ne donosi rješenje već nalaz i mišljenje koji je samo jedan od dokaza u provođenju postupka priznavanja predmetnih prava.
91 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Što se mijenja ovim Zakonom u odnosu na trenutne COORove ? Primljeno na znanje Ovom odredbom predlagatelj nije predvidio nikakve izmjene u odnosu na centre za odgoj i obrazovanje.
92 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Nevjerojatno je da nakon dugogodišnjeg iscrpnog rada na ovom Zakonu, s najavom citavog niza izmjena, dobijemo zapravo minimalne izmjene Zakona. Tu osobito mislimo na dio koji se tice dohodovnog i imovinskog cenzusa na OI i pomoć i njegu , a obrazlozenje ce vjerojatno biti - to ćemo konacno rijesiti drugim paketom mjera kada bi trebalo uvesti Inkluzivni dodatak. To nije opravdanje da se sada nije poduzelo sve da se Zakon u tom dijelu uskladi s Konvencijom. Potrebno je dodati u zakon - pomoć u kući za korisnike statusa ( po potrebi) za vrijeme koristenja bolovanja umjesto smjestaja djeteta u dom i omogućiti RODITELJU po uzoru na zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama min.3 mjeseca dodatnog koristenja statusa u slucaju smrti djeteta. Zakonsko rjesenje statusa njegovatelja urediti Pravilnikom po uzoru na Pravilnik za HRVI njegovatelje i njegovatelje staviti na proracunsku osnovicu jer je u pitanju njegovateljstvo , zaposljavanje po posebmom propisu, a ne socijalna naknada. Omoguciti njegovatelju da ostane na statusu i nakon 65 godine zivota - ne siliti ga na umirovljenje iako moze pruzati njegu ( trenutno idu izmjene ZOR-a) Uvecati iznos vaucera za struju kucanstvima u kojima su smjesteni korusnici aparata za odrzavanje vitalnih funkcija Itd.itd Vratite zakon na doradu - izmjenite sve sto nije u skladu s Konvencijom o pravima OSI i konacno rasteretite i korisnike i djelatnike bespotrebne papirologije . Besmisleno je tvrditi da ce sve rijesiti Inkluzivni za godinu dana - rijesite to sada kroz ovaj zakon i kroz Pravilnik za njegovatelje . O Osobnoj asistenciji, na zalost, ni slova - GI" Pomozimo djeci s invaliditetom" P.S. pozdravljamo "sirenje" usluga i uvođenje uputnica. Ipak, umjesto rasterecenja sustava, bojimo se da ce doci do zakrcenja jer se na koncu nece znati tko , sta i kome izdaje, pruža i odobrava. A mozda je to i svrha svega L.P. Nije prihvaćen Zakon o inkluzivnom dodatku, kojim se planira objedinjavanje naknada i cjelovitije uređenje prava, je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu. Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu. U slučaju da se djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati adekvatna skrb u okviru obitelji ili na drugi način, može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja. Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
93 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Potrebno je osigurati korisnicima statusa njegovatelja pomoc u kuci ukoliko koriste bolovanje i nema ih tko mijenjati niti pomoci u skrbi oko osobe koju njeguju. Znaci potrebno ih je uvrstiti i time smanjiti potencijalno da se korisnik smjestiti u dom ukoliko je roditelj na bolovanju ( individualni pristup osigurati na maksimalno - lokalna zajednica ) GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
94 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. 2) Usluga pomoći u kući odobrava se: 1. osobi starije životne dobi kojoj je prema procjeni Zavoda potrebna pomoć druge osobe 2. osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja prijeko potrebna pomoć druge osobe. 3. Korisniku statusa njegovatelja za vrijeme koristenja bolovanja GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Navedeno će se djelomično prihvatiti dodatnim preciziranjem uvjeta u članku 103.
95 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Stavak 2 , alineja 2 - povecati iznos vaucera za zivotno ugrozene korisnike ( medicinski aparati ) GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Visina naknade propisana je Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb pa nema potrebe propisivati i ovim zakonom.
96 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Stavak 3 ) povišica u iznosu od 100% za svako dijete bez obzira da li je u pitanju samostalna njega ili oba roditelja koriste status . Valjda nije potrebno pojasnjavati da su te obitelji u posebnim zivotnim uvjetima po pitanju svega. Jednoroditelju uz dodatnu povišicu za svako dijete obvezno osigurati i pomoć druge osobe. GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Čl. 67. st.3. izmijenjen je te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. Naglasak uvećanja predmetne naknade je na činjenici da roditelj njegovatelj samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom i ostvaruje samo jednu naknadu.
97 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Stavak 2- 2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. točke 1. ovoga Zakona koja se, zbog zdravstvenog stanja, ne može uključiti u programe i usluge u zajednici ILI SE NEMA GDJE UKLJUČITI ( POGOTOVO STARIJI OD 21) ima pravo na naknadu u iznosu od 900 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Povećanje naknade iz čl. 67. st.2. odnosi se na roditelje njegovatelje/njegovatelje koji skrbe o djetetu ili odraslom članu obitelji kojeg nije moguće uključiti u usluge u zajednici (dječji vrtić, školu, bora-vak, psihosocijalnu podršku i sl.).
98 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Stavak2 i 3 ) s obzirom na najavu izmjena ZORa , razmisliti o uvjetu da se status prekida tj.ne prekida ukoliko nema tj.ima netko drugi tko bi pružao njegu . Stavak 4 alineja 3 - satnica poludnevnog boravka iznosi 4 - 5 sati sto je okvirno satnica boravka djece u sustavu obrazovanja . Razlika u potrebama korisnika alineje 2 i alineje 3 - ne postoji GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
99 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Malo logike - naime, sve OSI da bi stekle prava iz svih sustava moraju imati rješenje JTV koje je temelj svega. U tom rješenju se tocno navodi po rubrikama tko ima koja oštećenja i koji mu je stupanj podrške potreban da bi mogao zadovoljiti osnovne životne potrebe. Da bi OSI ostvarila pravo na njegovatelja, potrebno je da ima označeno u rješenju JTV - DA. Recimo stavak 2 - sto tocno znaci u praksi to sto pise u stavku 2 ako u rjesenju JTV pise NE ili DA , a znamo da se pisu odbijenice za status ukoliko ne pise DA u rjesenju JTV. Ukratko - JTV je ionako nadležan za utvrđivanje tko ima pravo na njegovatelja . Samo kažem da se bespotrebno komplicira dodatnim propisivanjem . Ovo je imalo logike dok nije JTV preuzeo vjestacenja , sad je samo dodatna stavka u zakonu A ukoliko netko ima spoznaju da roditelj manipulira s nalazima pri upisu djeteta u skolu , pa onda u zahtjevu za status, to je bio duzan prijaviti ili reagirati osobno u skladu sa zakonskim propisima. JTV je taj koji obavlja i drugostupanjska vjestacenja ukoliko dođe do žalbe na Prvostupanjska rješenja. Dakle , da bi se stavak 2 dobro primjenjivao potrebno je reagirati prema JTV kako bi se stavak 2 jasnije mogao definirati i tumaciti jer se stats dobije iskljucivo ukoliko u rjesenju JTV piše DA pod visestruka ostećenja.iako je dovoljno samo jedno tesko ostećenje 4 stupnja koje u potpunosti onemogućava normalan život osobe. Naročito osoba s mentalnim ili intelektualnim oštećenjima GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Primljeno na znanje hvala na komentaru
100 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Status njegovatelja tj. roditelja njegovatelja , zakonski urediti Pravilnikom po uzoru na Pravilnik njegovatelja HRVI - i vezati plaću na proracunsku osnovicu Ne postoji nikakav valjani razlog da se ovo ne realizira u narednom periodu GI" Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Uvjeti za priznavanje prava na status ne mogu se propisivati podzakonskim aktom, odnosno Pravilnikom.
101 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Stavak 3 - tko bi dao suglasnost u ime osoba koje nemaju poslovnu i komunikacijsku sposobnost ? Primljeno na znanje U ime osoba koje nemaju poslovnu sposobnost, odnosno nisu u mogućnosti iskazati svoju suglasnost, istu daje zakonski zastupnik što je dodano u predmetnoj odredbi.
102 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Stavak1) Mislite da je 300% osnovice dovoljno za zadovoljavanje svih potreba 100% OSI i djece s TUR? Stavak 3 - 800% , a trebalo bi to brisati u potpunosti jer se iznos OI ne smije uvjetovati nikakvim cenzusima posto se pravo ostvaruje temeljem rjesenja JTV Članak 53 i 54 Zakona u potpunosti je u suprotnosti je s člankom 52. te je u potpunosti u suprotnosti s KONVENCIJOM o pravima OSI. GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se regulirati navedeno pitanje
103 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. stavak 8 - potrebno je roditelju omoguciti koristenje prava nakon smrti djeteta ( urediti kao u Zakonu o Rodiljnim i roditeljskim naknadama ) GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
104 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Članak 60. stavak 2 - pravo se ostvaruje temeljem rjesenja JTV, stoga je potrebno brisati navedene uvjete cenzusa za ostvarivanje prava na pomoć i njegu druge osobe Članak 58 i 59 i 60 ovog Zakona u suprotnosti su s člankom 57 i u suprotnosti su s Konvencijom o pravima OSI. Cenzusi i uvjeti za ostvarivanje doplatka pomoci i njege se trebaju brisati iz zakona GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ne donosi rješenje, već nalaz i mišljenje koje je jedan od dokaza u postupku priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu.
105 Andrijana Žderić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. 53. stavak 1 , 3 U praksi se dogada da se druga nekretnina nalazi u suvlasnistvu , pa osoba zbog nemogucnosti da nekretninu iznajmi ili proda, ostaje bez invalidnine Ocekujemo da se imovinski cenzus briše iz Zakona jer je prepreka za ostvarivanje prava koje se ostvaruje iskljucivo rjesenjem JTV na osnovu tezine zdravstvenog stanja osobe GI " Pomozimo djeci s invaliditetom" Nije prihvaćen Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ne donosi rješenje, već nalaz i mišljenje koje je jedan od dokaza u postupku priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu. Propisivanje uvjeta u pogledu imovine u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.
106 ANITA BARIŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 112. U čl. 112. ne navode se sve korisničke skupine, a koje su kasnije definirane kao one koje mogu ostvariti pravo na privremeni smještaj npr. trudnice i beskućnici. Nije prihvaćen Trudnicama i beskućnicima priznaje se samo privremeni smještaj u kriznim situacijama, te su tamo i navedeni kao korisnici.
107 ANITA BARIŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. U čl. 111.st. 3. dovoljno je jednom definirati pripremu korisnika za smještaj u udomiteljsku obitelj (ne dva puta konstatirati kao što se sada navodi udomiteljsku obitelj, jer i povratak u udomiteljsku obitelj je p0onovno smještaj u udomiteljsku obitelj) Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
108 ANITA BARIŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 85. Smatram nužnim uskladiti terminologiju čl. 85 st. 2. sa terminologijom čl. 4. Zakona o djelatnosti psihoterapije u kojem stoji – savjetovanje podrazumijeva uspostavljanje terapijskog odnosa kojemu je cilj prorada aktualnih poteškoća radi pronalaženja najboljeg rješenja u skladu s potrebama osobe u savjetovanju, a pri tome se ne radi na proradi nesvjesnih motivacija aktualnih emocionalnih poteškoća. Nije prihvaćen Ovo je usluga u socijalnoj djelatnosti, a ne u djelatnosti psihoterapije.
109 ANITA BARIŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Ukidanjem obiteljskih domova, u području skrbi za djecu, mijenja se smjer deinstitucionalizacije povratno ka institucionalizaciji što nije strateški cilj RH. Ujedno se ugrožavaju dječja prava sukladno Konvenciji o pravima djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
110 ANITA ČERMAK-JANKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
111 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 9. Poštovani uz načelo sudjelovanja i donošenja odluka ,dodati i . Osoba koja nije lišena poslovne sposobnosti i nema skrbnika niti pomoć druge zdrave osobe te nije koriasnik iz sustava socijalne skrbi. A potrebna joj je pomoć za ostvarivanje prava iz sustavu socijalne skrbi počevši od obavjesti te kod prikupljanje medicinske , ostale dokumentacije i slanje iste Zavodu ,na preporuku specijaliste, socijalnog radnika zaposlenog u psihijatriskim ustanovama bolnici , liječnika opće prakse iz razloga što imaju uvid u oboljenja i materijalni status te osobe dokumentacija treba biti dostavljena Zavodu te naknadno iz Zavoda ostalim instritucionalnim tjelima do ostvarenja prava. Prvenstveno se odnosi na odrasle osobe ,mentalno ,duševno,psihički oboljele osobe te i ostale kojima je potrebna takva vrsta pomoći jer bez tuđe pomoći nisu u stanju ostvariti pravo iz sustava socijalne skrbi koje bi im pripadalo. Nije prihvaćen Člankom 10. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da svatko ima pravo na informiranje pa nije potrebno posebno navoditi korisničke skupine.
112 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Poštovani Ja bih dodala Postoje osobe,budući korisnici koje bez tuđe pomoći ne mogu ostvariti pravo koje bi im pripadalo Osoba koja nije lišena poslovne sposobnosti i nema skrbnika niti pomoć druge zdrave osobe te nije koriasnik iz sustava socijalne skrbi. A potrebna joj je pomoć za ostvarivanje prava iz sustavu socijalne skrbi počevši od obavjesti te kod prikupljanje medicinske , ostale dokumentacije i slanje iste Zavodu ,na preporuku specijaliste , socijalnog radnika zaposlenog u psihijatrijskim ustanovama bolnici , liječnika opće prakse iz razloga što imaju uvid u oboljenja i materijalni status te osobe dokumentacija treba biti dostavljena Zavodu te naknadno iz Zavoda ostalim instritucionalnim tjelima do ostvarenja prava. Prvenstveno se odnosi na odrasle osobe ,mentalno ,duševno,psihički oboljele osobe te i ostale kojima je potrebna takva vrsta pomoći jer bez tuđe pomoći nisu u stanju ostvariti pravo iz sustava socijalne skrbi koje bi im pripadalo. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
113 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Pravo na status roditelj njegovatelja treba biti priznato i sa jednom vrstom teškog oštećenja dali mentalnog ili intelektualnog ,osjetilnog ,tjelesnog vezano isključvo uz funkcionalnost , Nije prihvaćen Svrha navedenog prava je zaštita osoba s najtežim oštećenjima zdravlja kojima je neophodna cjelodnevna pomoć, podrška i skrb druge osobe u svim aktivnostima samozbrinjavanja.
114 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Misljenja sam da jednokratna naknada treba biti regulirana uz to i vremenski čekanja na istu . Mišljenja sam da su najugroženiji novi korisnici zbog skupljanja potrebne dokumentacije i u tom periodu čekanja prava doslovce nemaju nikakve prihode.Pa smatram da je tad bitan vremenski kratak rok ne više od sedam dana do ostvarivanja jednokratne naknade . Nije prihvaćen Uvažavajući utvrđivanje svih činjenica i okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava, Zakonom je propisan rok od osam dana za priznavanje prava.
115 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Izostavljeni su roditelji ,njegovatelji budući,.do ostvarenja tih prava njegovatelj budući , mnogo nijh moraju koristiti zajamčenu minimalnu naknadu zbog brige o oboljelima .Koji ne mogu učestvovati Nije prihvaćen U članku 36. stavkom 4. propisano je da se stavak 3. ne odnosi na roditelje koji brinu o djecu s teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom.
116 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Poštovani Mišljena sam treba bitno izmjeniti. U članku 24. stavku 2. točki 1 Mjenjati na način da auto može imati podnosioc te poslije i korisnik minimalne Z.M.N koji je ujedno osoba s invaliditetom ili u kućanstvu ima osobu sa invaliditetom ,osobe poodmakle dobi, u trenutku podnošenja zahtjeva oboljelu osobu u kućanstvu ,dijecu mlađe životne dobi npr.do završetka osnovne škole ,trudnice i sve one koji ne mogu korististiti gradski prijevoz pa im je zbog toga neopodno to prevezno sredstvo,auto u kućanstvu. Samo za njih jer auto ne smatram neophodnim. .Znamo da osobe koje ostvare to pravo zajamčene minimalne naknade imaju uz to i prava koja ostvaruju regionalno ,kroz grad i županijski .te ostvare i besplatnu katru za autobus. Te smatram da auto nikako nije sredstvo koje je neophodno za normalan život sem u kategorijama koje navodim.Po meni nije bitna procjena nego godina starosti auta bez obzira na razliku u očuvanosti istoga.Malo mi je smješno što pišem ovo iz razloga što nisam vozač,nemam auto niti vozačku dozvolu.Pišem iz iskustva kao bivši korisnik zajamčene minimalne naknade dok nisam ostvarila prava na status roditelja njegovatelja teško mentalno i intelektualno oštećenje kod oboljelog sina.Koristili smo gratski prijevoz i besplatnu kartu sa pratiocem jer nemam vozačku i sad koristimo u rijetkim sad nedavno kovid situaciji kad javni prijevoz nije išao taksi do liječnika i bolnice . Djelomično prihvaćen U odredbu će uvrstiti izuzetak od vrijednosti vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika Zavoda za socijalni rad registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti.osobe s invaliditetom i teško bolesne osobe. Napominjemo da je odredbom članka 24. stavak 2. točka 1. ispunjena preporuka Pučke pravobraniteljice.
117 ankica mrkšić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 10. Poštovani Ja bih dodala Uz načelo tajnosti i zaštite podataka u siljedećim slučajevima Članak 10 stavak 5 Osoba koja nije lišena poslovne sposobnosti i nema skrbnika niti pomoć druge zdrave osobe te nije koriasnik iz sustava socijalne skrbi. A potrebna joj je pomoć za ostvarivanje prava iz sustavu socijalne skrbi počevši od obavjesti te kod prikupljanje medicinske , ostale dokumentacije i slanje iste Zavodu ,na preporuku specijaliste, socijalnog radnika zaposlenog u psihijatriskim ustanovama bolnici , liječnika opće prakse iz razloga što imaju uvid u oboljenja i materijalni status te osobe dokumentacija treba biti dostavljena Zavodu te naknadno iz Zavoda ostalim instritucionalnim tjelima do ostvarenja prava. Prvenstveno se odnosi na odrasle osobe ,mentalno ,duševno,psihički oboljele osobe te i ostale kojima je potrebna takva vrsta pomoći jer bez tuđe pomoći nisu u stanju ostvariti pravo iz sustava socijalne skrbi koje bi im pripadalo. Nije prihvaćen Navedeno se odnosi na postupanje stručnih radnika.
118 Ante Zorić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
119 Ante Zorić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. - izdaje uvjerenja i druge potvrde Osoba treba pola sata da bi iz upravnog odjela za zdravstvo socijalnu skrb i hrvatske branitelje došla u centar za socijalnu skrb po potvrdu (uzima se zahtjev za potvrdu, urudžbira se, piše se potvrda, nosi se na potpis, stavlja se pečat -sve skupa 10ak minuta posla) i onda tu istu potvrdu pola sata nosi natrag. Sve to u doba digitalizacije gdje su u aplikaciji dovoljna dva klika. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
120 Ante Zorić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. slažem se sa prethodnim komentarom Nije prihvaćen Nije moguće propisati i pobrojati sve nepovoljne životne situacije u kojima se osoba može naći. U postupku priznavanja prava stručni radnici moraju utvrditi da zbog izvanrednih troškova korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.
121 Ante Zorić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Članak 39. je suprotan načelu iz članka 5. Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu bi trebalo prestati sa danom zapošljavanja. Nije prihvaćen Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
122 Ante Zorić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. ZMN je povoljnija opcija od nacionalne naknade za starije osobe (zmn iznosi 920,00kn-1040,00 po novom Zakonu + nuk, jn, pravo na ogrjev, nema ovrhe - nacionalna naknada za starije osobe iznosi 800,00 kuna - nema nuk, nema pravo na ogrjev, ima ovrhe) ZMN (sve što ide uz njega nuk, jn, pravo na ogrjev i ostalo) je i povoljnija opcija od naknade za nezaposlene branitelje (koja iznosi 1.097,58 kn.) Toliko o rasterećenju sustava Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
123 Ante Zorić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. (5) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. - 150% bruto iznos minimalne plaće je 6.375,00 kuna, min. bruto plaća je 4.250,00 kuna (neto 3.400,00). Kućanstva koja će primati zmn koji je blizu ovog max. iznosa naći će se u boljem položaju od osoba koje rade za minimalnu plaću. Npr: dvoje roditelja sa više djece koje radi za dvije minimalne plaće ima 6.800,00 kuna + dječji doplatak uz to moraju naći nekog da im čuva djecu ili ih upisati u vrtić, imaju ovrhe. Ista obitelj prima zmn u iznosu od 6.375,00 kuna + naknadu za ugroženog kupca energenata, jednokratne naknade, dječji doplatak, kod kuće su sa djecom, nemaju ovrhe, jedan od roditelja radi na crno te ostvaruje dodatne prihode. Zašto bi uopće tražili posao? U načelima, st. 5., je određeno da osoba koji koristi naknade iz sustava socijalne skrbi ne može njihovima korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja radi. Iznos zajamčene minimalne naknade ne smije biti veći od iznosa minimalne neto plaće. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
124 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 69. Ovaj članak je u suprotnosti s demografskim mjerama koju ova Vlada RH promovira. Naime, majka koja ima priznati status roditelja njegovatelja, ukoliko rodi drugo dijete, ima pravo samo na naknadu za rodiljni i roditeljski dopust, koji mjesečno iznosi 2.328,20 kn, dok joj se naknada za status u iznosu od 4.000,00 kn obustavlja. Dakle, osim što i nadalje ima dijete s oštećenjem zdravlja ima i još drugo dijete za uzdržavati, ali joj se prihod smanjuje, skoro za duplo. Razumijem da pravo na rodiljni ili roditeljski dopust ima prednost u ostvarivanju prava, no svakako predlažem da se naknada isplaćuje i nadalje u razlici do 4.000,00 kn. Povoljnije pravo se ukida korisnici jednog sustava radi ostvarivanja prava u drugom sustavu i osoba mora na to pristati. Zašto? Nije prihvaćen Pravo na rodiljni i roditeljski dopust te visina naknade uređeni su posebnim propisom
125 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 137. Članku 137. dodaje se stavak 5. koji glasi: (5) Ako se promijene osnovice iz članka 22. stavci 1. i 3. ovoga Zakona, Zavod izvješćuje korisnika o promjeni iznosa putem isplatnice. Ukoliko želite smanjiti administriranje radi administriranja, onda ćete uvažiti ovaj prijedlog. Ranije je ova odredba bila sastavni dio Zakona, te smatram da bi je trebalo vratiti u Zakon. Nije prihvaćen Prava na novčane naknade priznati će se u postotku od osnovice, bez navođenja iznosa. Slijedom navedenoga, nema potrebe donositi novo rješenje prilikom promjene osnovice.
126 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 303. Prema dosadašnjim uputama resornog ministarstva, zabilježba se stavlja na nekretninu u kojoj korisnik ne stanuje odnosno ista mu ne služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Također, u uputama resornog ministarstva navodi se da korisnik, koji se zaposli odnosno stekne prihod za uzdržavanje i prestane biti korisnikom zajamčene minimalne naknade, neće biti u obvezi vratiti isplaćena mu sredstva da bi se izbrisala zabilježba tražbine na njegovim nekretninama. Zašto takve upute ne staviti i u sam Zakon? Nije prihvaćen Odredbama Zakona jasno su propisani obveznici povrata i u svezi s tim brisanje zabilježbe
127 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 258. U članku 258. ne navodi se podatak o nacionalnosti korisnika potrebnom za Zbirku podataka, iako je isto propisano u članku 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije te načinu i rokovima za dostavu izvješća Centra za socijalnu skrb i Podružnice ( NN, 66/15). Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
128 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 130. Bilo bi potrebno odrediti rok od tri dana u kojim Zavod treba odrediti spornu mjesnu nadležnost u stvarima koje se odnose na javne ovlasti vezane za djecu. Nije prihvaćen Sukob nadležnosti uređen je Zakonom o općem upravnom postupku.
129 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 118. Članak 118. stavak 2. se mijenja i glasi: "(2) Privremni smještaj radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana traje dok traje potreba." Naime, predoženo trajanje od najdulje tri godine nije svrhovito i opravdano. Npr. dječak s problemima u ponašanju se smjesti prilikom polaska u srednju školu i u 4.razredu se po toj odredbi mora vratiti kući, te zatim ne završava srednju školu i započinje ponovno s vršenjem kaznenih djela. U njega je država uložila tri godine rehabilitacije i ogromna sredstva, da bi se zbog te odredbe sve postignuto urušilo. Nije prihvaćen Svrha bi trebala biti ispunjena u roku od najdulje 3 godine.
130 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Nije jasno razgraničenje između usluge smještaja koja se u članku 111. definira kao usluga kojom se korisniku tijekom duljeg vremenskog razdoblja osigurava smještaj, a potom se u sljedećim člancima opisuju različite vrste privremenog smještaja, dok se raniji pojam "dugotrajnog smještaja" ne spominje u ovom prijedlogu. Praksa pokazuje da su većina djece na dugotrajnom smještaju, usprkos svim nastojanjima da se ona posvoje. Postoje djeca koja imaju roditelje s nedostatnim roditeljskim kompetencijama uslijed mentalnog oštećenja, bolesti i sl., ali ih roditelji vole i kontaktiraju s njima, te nema elemenata za lišenje roditeljske skrbi. Smještaj te djece je neophodan radi njihova uspješnog završetka školovanja nakon čega se vraćaju u roditeljski dom. Ili se roditelji ipak lišavaju roditeljske skrbi, a djeca spadaju u teže posvojivu djecu te ostaju na dugotrajnom smještaju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona.
131 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. Stavak 2, članka 107. treba brisati. Ukoliko nam je zaista stalo do deinstitucionalizacije, onda moramo omogućiti udomiteljskim obiteljima, roditeljima, pružateljima usluga organiziranog stanovanja da u opravdanim slučajevima koriste i uslugu boravka, odnosno da istovremeno imaju odobrenu uslugu boravka i psihosocijalne podrške. Nije prihvaćen Korisnicima smještenim u udomiteljskim obiteljima dostupne su druge usluge, a korisnici usluge organiziranog stanovanja trebaju koristiti usluge u zajednici.
132 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 82. Potrebno odrediti što je posao socijalnog radnika - voditelja slučaja,a što drugih stručnih radnika u timu. Nije prihvaćen Navedeno nije pitanje koje treba urediti Zakonom.
133 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 80. Članak 80. se briše. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
134 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Članak 79. se briše. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
135 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 78. Članak 78. se briše. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
136 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. U članku 77. stavak 1. točku 2. brisati. Smatram da nismo liječnici da pišemo uputnice, no prije svega u praksi se već pokazalo da uputnice nisu donijele administrativno rasterećenje već kaos. Pitanje je kako bi se uputnice uklopile u Aplikaciju Socskrb? Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka i jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom. . Aplikacija se nadograđuje.
137 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66.stavak(4) točka 5. se mijenja i sada glasi: "5. roditelju ili drugoj osobi kojoj nije izrečena mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi". Isto predlažem zbog iskustva u praksi da se u obiteljima s djetetom ili djecom s teškoćama u razvoju, ponekad događaju situacije kada roditelji bivaju upozoreni zbog jednokratnog propusta u brizi o djetetu odnosno potrebna im je stručna pomoć i potpora u brizi o djetetu . Radi se o vrlo specifičnim i kompleksnim situacijama, gdje roditelji imaju problema u odgoju svoju djece s teškoćama u razvoju, koji uz stručnu pomoć ipak uspiju pozitivno riješiti. Nije prihvaćen Mjere obiteljsko pravne zaštite izriču se nakon postupka obiteljske procjene, prema kojoj je utvrđeno da postoje čimbenici rizika za djetetova pravilan razvoj te je svrha navedene mjere zaštita interesa i prava djeteta. U tim slučajevima nije stručno opravdano priznavanje statusa roditelja njegovatelja/njegovatelja.
138 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 61. Članak 61. stavci 1. i 2. se brišu. Smatram neopravdanim da se pravo na doplatak za pomoć i njegu osobama s oštećenjima zdravlja određuje limit prihoda samca ili kučanstva. Prihvaćen Doplatak za pomoć i njegu se priznaje djeci s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama, uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Sukladno navedenom vidljivo je da nije naglasak na oštećenju zdravlja već potrebi druge osobe u određenim aktivnostima.
139 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Članak 60. stavak 2. se briše. Smatram neopravdanim da se naknada radi oštećenja zdravlja uvjetuje prihodima samca odnosno kućanstva. Nije prihvaćen Doplatak za pomoć i njegu se priznaje djeci s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama, uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Sukladno navedenom vidljivo je da nije naglasak na oštećenju zdravlja već potrebi druge osobe u određenim aktivnostima.
140 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. U članku 47. mijenja se stavak 3 .i sada glasi: "(3) Iznimno, u osobito opravdanim slučajevima, Zavod može jednom godišnje priznati uvećanu jednokratnu naknadu u iznosu koja podmiruje izvanredne troškove uslijed trenutnih životnih okolnosti." Smatram da postoje opravdane situacije kada iznos uvećane jednokratne naknade može iznositi i više od predloženih 10.000,00 kuna, npr. uređenje sanitarnog čvora, ugradnju lifta, obnovu ili dogradnju kuće. Ova naknada jednokratno odobrena može značajno poboljšati uvjete stanovanja djece iz obitelji slabijeg materijalnog statusa. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
141 ANTONIJA CANJUGA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam komentare Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." A moj osobni komentar je da ste na " mala vrata" iz Zakona izbacili osnovnu ustanovu u sustavu socijalne skrbi, a na "velika vrata" uveli u Zakon famozno Povjerenstvo nestručnjaka koji će procijenjivati naš i vaš rad. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
142 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 177. st. 1., al. 2, 4, 5 i 6 – vratiti dadilje u nadležnost Obiteljskih centara. Ukoliko se prebace u „Zavod“ (CZSS), dodatno se opterećuju djelatnici centara, a intencija zakonodavca trebala je biti suprotna tome. Čl. 177. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Obiteljski centri neće provoditi upravne postupke. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pružati usluge preventivnog i tretmanskog karaktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodavnog i terapiskog rada, nije predviđeno da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjetodavnih tretmanskih osigurati i dostupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika, Zavod ne može pružati uslugu pomoći u kući.
143 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Čl. 122. Predlažemo dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (u Istri ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Odredba da je korisnik dužan plaćati uslugu svim svojim prihodima djeluje nemotivirajuće na korisnike, te ovaj vid njihovog uključivanja u zajednicu do sada nije bio podržan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
144 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Čl. 105. Predlažemo dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu, što bi rezultiralo, ne samo gubitkom posla za radnicu, nego u konačnici gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
145 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st. 1. točka 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici, stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostala bi bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Primljeno na znanje Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
146 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Predlažemo da se usluge ne priznaju uputnicom, već da se i nadalje priznaju u upravnom postupku rješenjem. Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka.
147 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Čl. 42. Prijedlogom Zakona smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja s dosadašnjih 50% iznosa ZMN-a na 30% iznosa iste. To bi se smanjenje pogotovo odrazilo na radno sposobne samce, kod kojih Prijedlogom nije predviđeno povećanje ZMN-a, ali i za radno nesposobne samce, kod kojih je predviđeno minimalno povećanje iznosa ZMN-a (samo 15% u odnosu na raniji Zakon). Istovremeno, troškovi stanovanja u realitetu rastu. Predlaže se da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
148 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
149 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. ALISA DUJMOVIĆ 03.11.2021 14:550 0 Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
150 Antonio Giudici NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. U posljednjih 17 godina predstavnici obiteljskih domova sami se nose s izazovima, bez podrške i savjetovanja ministarstva. Do prošle godine imali ste domova, ne samo obiteljskih, u kojima nadzora nije bilo nikada. Imamo primjera obiteljskih domova koji imaju bolju skrb i njegu nego neke ustanove, uz dodatak obiteljske atmosfere zbog manjeg broja korisnika i samog objekta. Stoga, protivim se ukidanju obiteljskih domova odnosno „prestajanju važenja“ odredbi o obiteljskim domovima od 1. 1. 2027. S poštovanjem, Antonio Giudici Villa Elisa (sa svih 11 djelatnika) Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
151 Anja Aničić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ministarstvo prema javnosti komunicira s riječju „transformacija“, a realnost je ta da će doći do ukidanja bez nastavljanja djelatnosti u bilo kojem obliku za nemali broj domova. S jedne strane, objekti su građeni za primanje i do 20 korisnika, a ne mogu se adekvatno prenamijeniti u ustanovu pa se mogu samo koristiti za udomiteljstvo koje može biti do 5 osoba. U takvom scenariju, sigurno dolazi do gubitka posla za višak radnika, točnije radnica jer one su daleko najzastupljenije u ovom sektoru. Predlazem vece kontrole i sankcioniranje onih koji obavljaju posao ne sukladno zakonu, ali ima nas vecina koja posao obavlja savjesno, sto dokazuju i nalazi inspekcije ministarstva. Stoga, protivim se ukidanju obiteljskih domova odnosno „prestajanju važenja“ odredbi o obiteljskim domovima od 1. 1. 2027. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
152 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 17. Centri za socijalnu skrb uz djelatnost socijalne skrbi sudjeluju i u sudskim postupcima kada kao stranka sui generis provode obrade članova obitelji i daju svoje prijedloge i mišljenja, a sudjeluju i prije sudskih postupaka u postupcima obaveznog savjetovanja prije razvoda braka ili donošenja odluka o skrbi o djeci. U proteklom razdoblju razvila se loša praksa koja je dovela do nemogućnosti izuzeća stručnih radnika CZSS u slučaju postojanja opravdanih razloga za izuzeće. Kada stranka u postupku dovede u sumnju nepristranost profesionalaca koji sudjeluju u određenom postupku, mora postojati mehanizam meritornog ispitivanja pritužbi. Takav mehanizam predviđen je ZPP-om za parnične postupke, ZKP-om za kaznene postupke, a ZUP i ovim Zakonom za upravne postupke. S obzirom na lošu praksu koja se razvila, a prema kojoj se zahtjevi stranaka odbacuju (s obrazloženjem da postupak nije upravni ili slično) strankama u nesporno upravnom postupku se onemogućuje pristup stručnom , neovisnom i nepristanom sudu – odnosno tijelu koje vodi postupak. Na taj način se stranke pred upravnim tijelima diskriminiraju jer se prema njima nejednako postupa u odnosu na stranke u parničnim i kaznenim postupcima u kojima se zahtjevi radi izuzeća meritorno razmatraju. Nije prihvaćen Navedenom odredbom je propisano tko obavlja djelatnost socijalne skrbi, a ne poslovi iz nadležnsoti ustanova socijalne skrbi.
153 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 167. Pravna osoba koja ima adresu klasificiranu oznakom tajno prema Zakonu o tajnosti podataka u registar se upisuje s navođenjem poštanskog pretinca umjesto adrese, kao i u posljednjih 30 godina, sa svrhom razmjene pismena , poziva i slično. Prihvaćen Kada su u pitanju skloništa ne navodi se adresa na kojoj pružaju prije svega socijalnu uslugu smještaja.
154 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 116. Privremeni smještaj za žrtvu rodno uvjetovanog nasilja ne može biti ograničen na rok od godinu dana. Radi se o prenošenju roka iz prijašnjih zakona, no u ranijem razdoblju sudski su se postupci također završavali u kraćem razdoblju. Danas žene žrtve obitlejskog nasilja privremene mjere znaju čekati po pola godine, a sudske odluke do tri i više godina. Tako da , ograničavanje na rok od godinu dana nema nikakvog racionalnog opravdanja . Privremeni smještaj treba trajati onoliko dugo koliko traje krizna situacija za žrtvu, pa ako ta krizna situacija traje dulje od godinu dana jer žrtva ima rasprave i potrebna je asistencija pravosudne policije, tada joj mora biti dostupno i sklonište. Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća jer nakon roka od godine dana žrtava nasilja u obitelji bi se trebala integrirati u život zajednice. Napominjemo da ukoliko je potrebno stambeno zbrinuti žrtvu obiteljskog nasilja nakon što završi privremni smještaj u kriznim situaaicjma, žrtva obiteljskog nasilja ima prednost pri stambenom zbrinjavanju sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“ br.106/18, 98/19).
155 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Kao što je ranije komentirano u prijedlogu zakona u dijelu u kojem se nabrajaju socijalne usluge - zakon kao socijalnu uslugu ne predviđa - sklonište. AŽKZ preko 30 godina ima izvaninstitucionalno autonomno žensko sklonište za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovu djecu, a sklonište nema dodirnih točaka sa smještajem iz čl. 111. Stoga je zakon potrebno doraditi. Nije prihvaćen Smještaj u skloništu nije predmet uređenja ovoga Zakona, jer se ne radi o usluzi u sustavu socijalne skrbi.
156 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 97. Psihosocijalna podrška obitelji, kao i medijacija ili drugi alternativni načini rješavanja problema izrekom su zabranjeni čl. 48. Konvencije VE o borbi i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitleji, pa je potrebno ovu iznimku jasno implementirati u Zakon. Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisnikom žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Korisnici koriste usluge po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja.
157 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Psihosocijalni tretman sa počiniteljima nasilja nije u fokusu rada AŽKZ, ali je u fokusu rada naše organizacije pomoć i stvaranje sigurnog okruženja za žrtve nasilja i njihovu djecu. Iskustvo u radu sa ženama pokazalo je da se psihosocijalni tretman počinitelja svodi na formalizam koji se smatra zadovoljenim prostim dolaskom na predviđene sastanke na kojemu počinitelj ponekad dobije i empatičan pristup osobe koja vrši tretman . Suosjećanje sa počiniteljem nasilja jer ne viđa djecu nije dobar terapeutski rad usmjeren na sprječavanje daljnjeg nasilnog ponašanja jer se počinitelju mora jasno dati do znanja što je uzrok problemu. Redovitost počinitelja u smislu urednog dolaska na sastanke smatra se dovoljnom za pozitivnu ocjenu, a pri tome se uopće ne ulazi u procjenu stvarne promjene i učinka tretmana. Česta paralelna ili naknadna kriminalna upornost osoba koje su prošle tretman ili pak izostanak snaženja roditeljskih kapaciteta često dovodi žene i djecu u nezavidne situacije, osobito u slučajevima nadziranih susreta i druženja. Djeca su pri tome osobito izložnena arbitrarnosti jer se pravo nasilnog roditelja na kontakt faforizira u odnosu na pravo djeteta na, ne samo fizičku sigurnost - nego i na psihološku sigurnost, stabilnost i mir. Smatramo da dosadašnji rad sa počiniteljima ne dovodi u dovljnoj mjeri do sprječavanja nasilničkog ponašanja i smatramo da je razlog navedenom činjenica da osobe koje vrše tretman i osobe koje ih educiraju - nemaju dovoljno znanja o simptomatologiji rodno uvjetovanog nasilja te da ne implementiraju Direktivu 2012/29/EU niti Konvenciju VE o borbi i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Primljeno na znanje Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju
158 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Obiteljska medijacija ne može se provoditi u slučajevima nasilja pa je potrebno implementirati Konvenciju VE o borbi i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja člankom 48. zabranjuje medijaciju i alternativno rješavanje sporova. Praksa je pokazala da je došlo do odstupanja od Konvencijske zabrane i da pojedini CZSS neovisno o odedbama ObZ i citirane konvencije stranke upućuju na medijaciju. Razvoj loših praksi potrebno je ispraviti jasnim zakonskim tekstom koji isključuje medijaciju sukladno odredbama Istambulske konvencije. Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisni-kom(žrtvom nasilja) utvrđuju se mje-re i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Obiteljska medijacija kao socijalna usluga provodi se isključivo po načelu dobrovoljnosti, a ne oba-veznog sudjelovanja. Obiteljski za-kon predviđa obavezno sudjelovanje u postupku obiteljske medijacije ka-da roditelji ne mogu postići dogovor o planu roditeljske skrbi, stoga je propisan izuzetak.
159 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Socijalna usluga je i sklonište za žrtve nasilja . Točka 15 - smještaj , preopćenite je forme i može uključivati različite oblike smještaja i organiziranog stanovanja. Zbog društvene važnosti smatramo važnim posebno izvojiti socijalnu uslugu: sklonište . Navedena obaveza proizlazi i iz odredbi Konvencije VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Nije prihvaćen Sklonište je mjesto gdje se netko sklanja ili zaštićuje.
160 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. Predlažemo osobito uzeti u obzir žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovu djecu, osobito ako su zbog nasilja bile prisiljene napustiti svoj dom, te ih smatrati iznimnim, osobito opravdanim slučajem u kojem Zavod može priznati uvećanu jednokratnu naknadu, te propisati mogućnost isplate u naravi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
161 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Predlažemo osobito uzeti u obzir žrtve rodno uvjetovanog nasilja koje su bile prisiljene napustiti svoj dom i smjestiti se u neki alternativni smještaj, te im priznati 100% naknade za troškove stanovanja , dakle do punog iznosa zamajčene minimalne naknade priznate kućanstvu. Nije prihvaćen Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
162 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. predlažemo osobito uzeti u obzir žrtve nasilja koje su bile prisiljene napustiti svoj dom i smjestiti se u sklonište ili drugi alternativni smještaj. Primljeno na znanje Napominjemo da su člankom 45. stavkom 1. obuhvaćene svi kojima je priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ako vlastitim prihodima ne mogu osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju.
163 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Predlažemo da se kao poseban kriterij propiše da se pravo na novčanu naknadu priznaje žrtvama rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci, osobito imajući u vidu okolnost da li se žrtve morale napustiti svoj dom i smjestiti se u sklonište ili pronaći alternativni smještaj. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
164 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. S obzirom da unatoč trajanju kampanje Vlade RH - empatija sada za društvo bez nasilja , postoji opće nerazumjevanje simptomatologije rodno uvjetovanog nasilja, što je dodatno osnaženo pogrešnim edukacijama koje su dovele do štetnih praksi, predlažemo radi otklanjanja nastale štete u vidu strukturalnog nasilja , uvrstiti u zakon definicije pojmova iz Konvencije VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. 1 “nasilje nad ženama” smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu; 2“nasilje u obitelji”označava sva djela tjelesnog,seksualnog,psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom; 3. “rodno utemeljeno nasilje nad ženama” označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene; 4. “žrtva” označava svaku fizičku osobu koja je izložena ponašanju navedenom u točkama 1. i 2.; 5. “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina. Nije prihvaćen Navedeno nije predmet ovog Zakona.
165 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 10. S obzirom na raširenu paksu kojom se ustrajno povrijeđuje pravo djeteta zajamčeno nacionalnim zakonima kao i Konvencijom o pravima djeteta predležemo dopunu stavka 3 na način da se propiše: Ako su sa djetetom već razgovarali drugi stručnjaci ( osobito suci, terapeuti psiholozi i/ili psihijatri i/ili posebni skrbnici) tada se sa djetetom neće voditi poseban razgovor nego će stručnjaci u sustavu socijalne skrbi podatke crpiti uvidom u dokumente drugih stručnjaka. Nije prihvaćen Navedeno se odnosi na postupanja stručnih ranika, a ista su regulirana drugim propsima.
166 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Novim zakonskim prijedlogom nije propisan način utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga za pružatelje čija adresa je klasificirana kao tajna sukladno Zakonu o tajnosti podataka. Iako je ova potreba prepoznata u resornom Ministarstvu prije šest godina, te je Ministarstvo nakon višekratnih sastanaka i opsežne argumentacije donijelo odluku da će se Zakonom o socijalnoj skrbi prepoznati specifični pružatelji socijalnih usluga na način da se propiše način utvrđivanja uvjeta bez fizičkog ulaska u prostor koji je na klasificiranoj tajnoj adresi, u ovom prijedlogu izmjena ponovno se propušta propisati poseban način utvrđivanja uvjeta koji u cijelosti može zadovoljiti potrebe provjera, ali bez fizičkog ulaska u prostor. Ovim prijedlogom razdvojeni su obveznici utvrđivanja uvjeta, pa proizlazi da su za udruge nadležne jedinice područne (regionalna) samouprave, a ne Ministarstvo kao do sada. S aspekta zaštite žena žrtava nasilja i njihove djece koja su smještena u sklonište s klasificiranom tajnom adresom, ovaj pristup je površan i ugrožavajući jer se ne prati politika Ministarstva i odluke koje su donesene u proteklom razdoblju, dakle, u ovom trenutku nedostaje dosljednost i vjerodostojnost koja može biti otklonjena u e-savjetovanju . Propisivanje posebnih procedura ujedno predstavlja ispunjenje pozitivnih obveze RH koje proizlaze iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Istambulske konvencije . Ako je potreba klasifikacije tajnosti podatka prepoznata od Vlade RH i Grada Zagreba prije više desetljeća, ako se kontinuirano ulaže znatan trud u čuvanje tajne, tada je aktualna dužnost tijela izvršne vlasti da u nacrt prijedloga zakona uvede mehanizme koji podržavaju tajnost, a ne da uvode ili toleriraju procedure koje očito godinama ne funkcioniraju jer potkopavaju tajnost. I više od toga, nepostojanje adekvatnih procedura periodički ugrožava rad autonomnih tajnih skloništa jer im je licencija uvjet za natječaj, pa se svake tri godine iznova moraju prevladavati problemi koje zakon nije na adekvatan način regulirao. Republika Hrvatska nesporno ima strateški interes usmjeren na zaštitu žrtava nasilja, pa stoga ima i strateški ineres očuvati na svom teritoriju sklonište sa klasificiranom tajnom adresom. Zbog toga je u ovaj zakon potrebno uvesti odgovarajuće mehanizme utvrđivanja, što se dodatno predlaže uz odgovarajuće članke zakona. Nije prihvaćen a utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga provodi se upravni postupak. Činjenično stanje utvrđuje se očevidom. U skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku, očevid se provodi neposrednim opažanjem. Službenik koji ostvari pristup ili postupa s podacima utvrđenim jednim od stupnjeva tajnosti sukladno posebnom zakonu, dužan je čuvati tajnost tih podataka sukladno zakonu kojim se uređuju prva, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
167 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 165. Nastavno na komentar uz članak 164. , potrebno je dopuniti i uskladiti članak 165. sa stvarnim stanjem u Republici Hrvatskoj jer postoje pružatelji socijalnih usluga čija je adresa (s razlogom) kasificirani podatak. Stoga, ako adresa pružatelja socijalne usluge iz čl. 163. predstavlja klasificirani tajni podatak, tada mora biti propisan poseban način provjere postojanja uvjeta iz čl. 165. Nema naime racionalnog i opravdanog razloga da različite osobe u svojstvu članova Povjerenstva svake tri godine ulaze u prostor skloništa čija adresa predstavlja klasificirani podatak jer se na taj način nepotrebno proširuje krug osoba koji imaju uvid u klasificirani podatak, a ne trebaju ga imati jer se uvjeti mogu i na druačiji način utvrditi. Republika Hrvatska već dugi niz godina ima jedno takvo sklonište na svom teritoriju, to je strateška potreba koja je prepoznata odavno , zbog čega je adresa skloništa klasificirana kao tajni podatak od strane Vlade RH i Grada Zagreba. Republika Hrvatska ima i strateški cilj očuvanja tajnosti klasificirane adrese, a taj strateški cilj je zaštita vitalno ugroženih žrtava koje se smještaju u sklonište. Uz stratešku potrebu , cilj i interes, Republika Hrvatska ima i pozitivnu obavezu propisati posebnu prilagođenu proceduru utvrđivanja uvjeta , a ta pozitivna obaveza proizlazi iz ratifikacije više konvencija od kojih se ističu Eurpska konvencija za zaštitu ljudskih prava i Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji . Uz navedene i Konvencija o uklanjanju svih oblika diskrimnacje žena i CEDAW preporuke nalažu Republici Hrvatskoj stvaranje efikasnog pravnog okvira koji prepoznaje osobitu potrebu zaštite tajnosti skoništa čije su adrese već klasificirane kao tajni podatak sukladno nacionalnom zakonu. Člankom 165. u stavku 5. propisano je da Povjerenstvo uvjete utvrđuje očevidom, pa je potrebno dodati novi stavak koji se za potrebe e-savjetovanja označava kao stavak 5a i glasi: U slučaju da savjetovalište ili sklonište pružatelja socijalnih usluga iz čl. 163. ovog zakona ima klasificiranu adresu sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka, tada će se postojanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga utvrditi putem sredstava za prijenos slike i zvuka, opažanjem i utvrđivanjem uvjeta uz pomoć tehničkih pomagala, bez fizičkog ulaska članova povjerenstva u prostor. Nije prihvaćen Za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga provodi se upravni postupak. Činjenično stanje utvrđuje se očevidom. U skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku, očevid se provodi neposrednim opažanjem. Službenik koji ostvari pristup ili postupa s podacima utvrđenim jednim od stupnjeva tajnosti sukladno posebnom zakonu, dužan je čuvati tajnost tih podataka sukladno zakonu kojim se uređuju prva, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
168 Autonomna ženska kuća Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 164. S obzirom na činjenicu da na teritoriju Republike Hrvatske postoji udruga i sklonište čija adresa predstavlja klasificirani podtaka sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka, stavak 2. članka 164. nije dobro strukturiran jer ne prepoznaje faktično stanje na teritoriju Republike Hrvatske i treba glasiti: Adresa pružatelja usluga za žrtva nasilja i žrtve trgovanja ljudima je profesionalna tajna, osim ako ne predstavlja klasificirani podatak na koji se onda primjenjuju odredbe Zakona o tajnosti podataka. Nije prihvaćen Slijedom odredbi Nacrta prijedloga zakona, stručni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju o osobnom i obiteljskom životu korisniku, a inspektori prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora dužni su postupati tako da ne ugroze čuvanje državne, vojne ili službene, odnosno profesionalne tajne.
169 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Podržavamo komentar SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava. Nije prihvaćen U članku su taksativno navedene sve socijalne usluge. Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisnikom/com(žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Korisnici koriste usluge po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja. Naputak ministarstva se odnosi na stručno postupanje djelatnika u skladu sa Istambulskom konvencijom i Protokolom o zaštiti od nasilja u obitelji.
170 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Imajući u vidu česte prigovore na rad stručnih radnika Centra za socijalnu skrb u sudskim postupcima u kojima isti kao članovi stručnog tima na poziv suda daju prijedloge i mišljenje o načinu izvršavanja roditeljske skrbi te druga izvješća i prijedloge, a osobito nepoželjnu praksu koja je u tom pogledu uočena kod određenih centara u vidu sklonosti neuvažavanju činjenice obiteljskog nasilja prilikom davanja prijedloga o roditeljskoj skrbi i načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, a osobito uvažavajući činjenicu da se sudovi na takva mišljenja u većini slučajeva oslanjaju prilikom donošenja odluke, predlaže se Zakonom predvidjeti donošenje jedinstvenog pravilnika na nacionalnoj razini kojim će se detaljnije urediti načela i način postupanja stručnih djelatnika prilikom davanja takvih mišljenja i prijedloga. Osobiti naglasak u tom pogledu potrebno je staviti na preuzimanje i oživotvorenje temeljnih načela propisanih Istanbulskom konvencijom kojom je određeno da su stranke Konvencije dužne poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da se, pri određivanju skrbi o djeci i prava na viđanje djece, uzmu u obzir pojave nasilja obuhvaćene područjem primjene ove Konvencije te osigurati da ostvarivanje bilo kojeg prava na viđanje djece ili skrbi o djeci ne ugrožava prava i sigurnost žrtve ili djece. Podredno, predlaže se navedeno regulirati samim Zakonom, sve u cilju zaštite žrtava nasilja u obitelji sukladno standardima propisanim Istanbulskom konvencijom te usklađivanja prakse centara za socijalnu skrb sa međunarodnim standardima. Nije prihvaćen Obiteljskih zakonom i podzakonskim aktima određeni su obavezni instrumenti procjene koji su jedan od elemenata temeljem kojih se donosi stručno mišljenje. Stručno mišljenje sudu u odnosu na davanje prijedloga o roditeljskoj skrbi i načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s dr.roditeljem donosi stručni tim kojeg čine socijalni radnik, psiholog i pravnik, a pri donošenju stručnog mišljenja koriste sve relevantne podatke, te traže i mišljenja drugih stručnjaka koji su bili uključeni ili imali saznanja o navedenoj obitelji ili kod kojih je obitelj bila u tretmanu (npr. roditelj koji je počinio nasilje) kako bi se sveobuhvatnom procjenom procijenile potrebe i rizici na strani roditelja i dalo stručno mišljenje sudu. Svi stručnjaci koji rade u sustavu socijalne skrbi su visokoobrazovani stručnjaci koji se kontinuirano stručno usavršavaju, a u području zaštite od nasilja u obitelji i primjene Istambulske konvencije provode se sustavne edukacije, a socijalni radnici i psiholozi imaju obvezu dodatnog usavršavanja i praćenja od strane svojih strukovnih komora i postupanja u skladu sa Etičkim kodeksima struke. Sudovi su neovisni u donošenju odluka i tijekom postupka mogu tražiti dodatna stručna mišljenja, vještačenja i izvođenje svih dokaza koje smatraju relevantnim za donošenje odluke koja je u skladu sa dobrobiti djeteta.
171 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 19. Iznimno, naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi trebaju biti priznate i strancima s privremenim boravkom u slučajevima žrtava obiteljskog nasilja i žrtvama trgovanja ljudima. Nerijetko, sklapanjem braka ili izvanbračne zajednice stranca/kinje s hrvatskim državljaninom/kom u kojem dolazi do obiteljskog nasilja, žrtva se nađe u dodatno ranjivom položaju, posebice ako ima mlt. djecu, a postupak reguliranja stalnog boravka je iznimno dug te je žrtvi potrebna dodatna zaštita putem naknada i usluga socijalne skrbi kako bi izašla iz nasilja i podmirila osnovne životne potrebe. Primjerice, žrtva koja ima mlt. djecu ne može jednostavno vratiti se u državu iz koje je došla niti odvesti mlt. djecu sa sobom, a postupak razvoda i skrbništvo je također dugotrajan postupak, nema razvijenu socijalnu mrežu i potporu te je uskraćivanjem prava naknade, poput ZMN, žrtva u iznimno nepovoljnom položaju. Nije prihvaćen Napominjemo da se žrtvi trgovanja ljudima kojoj je utvrđen status mogu priznati ili odobriti naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi neovisno o načinu na koji je reguliran statsu u Republici Hrvatskoj. Člankom 19. stavkom 3. obuhvaćene su sve osobe koje nisu radnije navedene.
172 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. U odnosu na novouvedeni institut Pritužbe, a nastavno na ranije iznesene primjedbe u vezi izuzeća, smatramo kako obzirom da se odredbe koje reguliraju navedeni institut nalaze u trećem dijelu- NADLEŽNOST I POSTUPAK, u poglavlju II. pod nazivom POSTUPAK koji se sukladno čl. 132. st. 1. odnosi na postupak za priznavanje prava propisanih ovim zakonom (Zakonom o socijalnoj skrbi), proizlazi da takvu pritužbu ponovno nije moguće podnijeti u stvarima u kojima djelatnici Zavoda, područnih službi i ispostava izvršavaju javne ovlasti propisane Zakonom, konkretno, sudjeluju u sudskim postupcima koji se tiču djece i načina izvršavanja roditeljske skrbi. Slijedom navedenog, smatramo potrebnim u čl. 148. izrijekom naznačiti da je pritužbu moguće podnijeti i u stvarima koje se tiču izvršavanja javnih ovlasti iz čl. 177. Zakona uključujući situacije u kojima djelatnici Zavoda, područnih službi i ispostava daju podatke o obiteljskim prilikama te mišljenja i prijedloge u sudskim postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaštitu djece. Nadalje, u odnosu na daljnje odredbe kojima je reguliran institut pritužbe, smatramo kako nije u potpunosti jasna uloga i položaj Povjerenstva za odlučivanje o pritužbama kojem se na neki način daje ovlast da preispituje odluke Ministarstva, ali s druge strane ostaje u cijelosti nedefinirano kakva je konkretno pravna snaga odluka Povjerenstva, kakve odluke Povjerenstvo može donositi, obvezuju li iste Ministarstvo na bilo koji način, je li Povjerenstvo ovlašteno Ministarstvu uputiti preporuke ukoliko odluku Ministarstva ocijeni pogrešnom i slično. Naime, iz prijedloga Zakona proizlazi da je uloga Povjerenstva formalna, da ponovno zadnju riječ prilikom donošenja odluke o pritužbi ima Ministarstvo koje je i osnivač ustanova socijalne skrbi, pritom nije jasno na temelju kojih odredbi Ministarstvo uopće provodi postupak ispitivanja takvih pritužbi, jesu li primjenjive odredbe Zakona o upravnom postupku, donosi li na kraju Ministarstvo odluku u obliku rješenja protiv koje su dozvoljeni daljnji, konkretni pravni lijekovi i slično. Isto tako, u kontekstu prava na podnošenje pritužbe, smatramo bitnim izrijekom propisati da je istu moguće podnijeti i u slučaju nezadovoljstva radom i postupanjem vanjskih suradnika Zavoda, konkretno, voditelja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, djelatnika obiteljskih centara i slično. Nije prihvaćen Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava čime će se osigurati transparentnost i otvorenost prema korisnicima. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe u neupravnom postupku. Ako je Povjerenstvo u tijeku jedne kalendarske godine donijelo tri odluke o osnovanosti pritužbe, koje se odnose na rad istog stručnog radnika odnosno istog stručnog tima ustanove socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, Povjerenstvo će predložiti Ministarstvu pro-vođenje nadzora. U slučaju ponavljanja odluke o osnovanosti pritužbi, Povjerenstvo će predložiti ravnatelju ustanove socijalne skrbi poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti.
173 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Nacrt odvaja institut smještaja iz članka 111. od „privremenog smještaja“ (članak 114.) od instituta „privremenog smještaja u kriznim situacijama „ (članak 115.),koji se odnosi na žrtve obiteljskog nasilja i/ili trgovine ljudima“ , što je opet različito od instituta „privremenog smještaja radi provođenja rehabilitacijskih programa“ (članak 117.) i opet različito od instituta „privremenog smještaja radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana“ (članak 118.), te konačno različito od instituta „privremenog smještaja u drugim slučajevima „ (članak 119.) Dakle, pored i nezavisnog osnovnog instituta smještaja iz članka 111. kojim se korisniku osigurava usluga smještaja, te intenzivne skrbi i zadovoljavanje životnih potreba kada to nije moguće u obitelji (stanovanje, prehrana, njega, briga o zdravlju, usluge socijalnog rada, psihosocijalna rehabilitacija, fizikalna terapija, radna terapija, radne aktivnosti, aktivno provođenje vremena ili odgoj i obrazovanje u skladu sa potrebama i izborom korisnika), postoji i cijeli niz drugih usluga privremenog smještaja za pojedine korisnike iz članaka 114. do 119. Zakona, među kojima privremeni smještaj u kriznim situacijama ( za žrtve obiteljskog nasilja i trgovine ljudima), a radi se o skupini korisnika koja nas ovdje najviše zanima i čijim potrebama se naša Udruga bavi. Stoga je potrebno jasnije razgraničiti (u cijelom prijedlogu zakonskog teksta) u onim dijelovima u kojima se govori o smještaju da li se radi isključivo o institutu smještaja iz članka 111. ili i o svim drugim institutima smještaja, odnosno privremenog smještaja koji prema članku 111. predstavljaju također smještaj. Naime, ukoliko do takvog razgraničenja ne dođe, može doći do nejasnoća u tumačenju propisa i nejednakosti, odnosno do nepravde u praksi primjene propisa. Primjerice, člankom 302. propisano je pravo Republike Hrvatske na povrat iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja u slučaju smrti korisnika te pravo na naknadu počinjene štete. Zabilježbom tražbine osigurava se naplata isplaćenih sredstava i naknada štete. Propisuje se da se upis zabilježbe vrši na prijedlog državnog odvjetništva, a na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava te da se briše na temelju suglasnosti središnje ustrojstvene jedinice Zavoda kad se izvrši naplata tražbine ili otpiše dug., tako proizlazi iz komentara prijedloga ove odredbe. U svjetlu problematiziranog pitanja nedovoljne razgraničenosti pojma „smještaja“ od „privremenog smještaja u kriznim situacijama“ ( i svih drugih vidova privremenog smještaja) problematizira se pitanje da li će žrtve nasilja biti u situaciji da moraju vraćati troškove usluge smještaja u sklonište/sigurnu kuću, jer se radi o troškovima privremenog smještaja u kriznim situacijama, a koji je jedna vrsta instituta „smještaja“ iz članka 111. Ne vjerujemo da je predlagatelj zakona imao intenciju obvezati žrtve obiteljskog nasilja da vraćaju troškove smještaja, ali na ovaj način to one jesu u obvezi. Stoga se predlaže ovu odredbu preformulirati na jasniji način. Ova ista primjedba navedena je i uz članak 302. Stoga, mišljenja smo da bi odredbe o SMJEŠTAJU trebale biti nomotehnički uređene na način da se točno odvoje/razvrstaju pojedine vrste smještaja (trajnog ili privremenog), da ne bi dolazilo do nejasnoća u praksi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona.
174 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Članci 111. do 119. su nomotehnički neprecizno sastavljene i zbunjuju. Naime, za pojam „SMJEŠTAJA“ u nomotehničkom smislu, osnovna je odredba iz članka 111. (napisana velikim fontom ispod Glave 15.) iz čega se zaključuje da se u ovoj Glavi 15. nalaze sve odredbe u vezi pojma i vrste smještaja. Na to ukazuje i činjenica da se slijedeća Glava 16. odnosi na troškove smještaja, dakle, sve o vrstama smještaja treba se nalaziti u Glavi 15. Nomotehnički, u članku 111. se normira što čini uslugu smještaja općenito, a tek se u stavku 4. propisuje da se smještaj može priznati tijekom pet dana u tjednu, odnosno kao privremeni smještaj. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
175 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 302. Člankom 302. propisano je pravo Republike Hrvatske na povrat iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja u slučaju smrti korisnika te pravo na naknadu počinjene štete. Zabilježbom tražbine osigurava se naplata isplaćenih sredstava i naknada štete. Propisuje se da se upis zabilježbe vrši na prijedlog državnog odvjetništva, a na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava te da se briše na temelju suglasnosti središnje ustrojstvene jedinice Zavoda kad se izvrši naplata tražbine ili otpiše dug., tako proizlazi iz komentara prijedloga ove odredbe. U svjetlu problematiziranog pitanja nedovoljne razgraničenosti pojma „smještaja“ od „privremenog smještaja u kriznim situacijama“ ( i svih drugih vidova privremenog smještaja) koja je iznesena uz članak 111. koji se odnosi na „smještaj“, problematizira se pitanje da li će ovime žrtve nasilja biti u situaciji da moraju vraćati troškove usluge smještaja u sklonište/sigurnu kuću, jer se radi o troškovima privremenog smještaja u kriznim situacijama iz članka 115., a koji privremeni smještaj čini jednu vrstu instituta „smještaja“ iz članka 111. Ne vjerujemo da je predlagatelj zakona imao intenciju obvezati žrtve obiteljskog nasilja da vraćaju troškove smještaja, ali na ovaj način to one jesu u obvezi. Stoga se predlaže ovu odredbu preformulirati na jasniji način. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i odnosne odredbe su izmijenjene u skladu s prihvaćenim prijedlogom.
176 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 123. Primjedba se sastoji u tome da bi budući Zakon o socijalnoj skrbi trebao sadržavati izričitu odredbu o tome da će troškovi privremenog smještaja u kriznim situacijama žrtava obiteljskog nasilja i žrtava trgovine ljudima snositi Ministarstvo. Naime, ukoliko takva odredba ne bi bila uvrštena u tekst Zakona, moglo bi doći do kolizije propisa, i to Pravilnika koji uređuje ovo pitanje i Zakona. Prihvaćen Prihvaća se u cijelosti.
177 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Primjedba se sastoji u tome da bi budući Zakon o socijalnoj skrbi trebao sadržavati izričitu odredbu o tome da će troškovi privremenog smještaja u kriznim situacijama žrtava obiteljskog nasilja i žrtava trgovine ljudima snositi Ministarstvo. Naime, ukoliko takva odredba ne bi bila uvrštena u tekst Zakona, moglo bi doći do kolizije propisa, i to Pravilnika koji uređuje ovo pitanje i Zakona. Prihvaćen Prijedlog se prihvaća u cijelosti.
178 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Primjedba se sastoji u tome da bi budući Zakon o socijalnoj skrbi trebao sadržavati izričitu odredbu o tome da će troškovi privremenog smještaja u kriznim situacijama žrtava obiteljskog nasilja i žrtava trgovine ljudima snositi Ministarstvo. Naime, ukoliko takva odredba ne bi bila uvrštena u tekst Zakona, moglo bi doći do kolizije propisa, i to Pravilnika koji uređuje ovo pitanje i Zakona. Prihvaćen Hvala na prijedlogu, prihvaća se u cijelosti.
179 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Stavlja se identična primjedba kao u odnosu na Članak 53. točka 4 i članka 59. točka 3 koji se odnosi na zapreke na priznavanje prava na osobnu invalidninu, kao i doplatka za pomoć i njegu. Stavlja se primjedba neosnovanosti nepriznavanja/gubitka prava statusa roditelja njegovatelja ili njegovatelja „u slučaju da djetetu s teškoćama u razvoju kao i osobi s invaliditetom nije priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema ovog zakonu ili ako mu je osiguran smještaj prema drugim propisima“. Naime, kao i u slučajevima iz članka 53. točka 3. i članka 5. točka 3., prilikom smještaja žrtava obiteljskog nasilja i njihove djece u sigurne kuće/skloništa ništa se ne mijenja u odnosu na potrebu djeteta sa teškoćama, dapače, potreba za njegom se još povećavaju, te u kriznim situacijama smještaja izvan domaćinstva ne prestaju okolnosti radi kojih im je ovo pravo priznato. Dakle, radi se o pravu vezanom uz zdravstveno stanje koje zahtjeva prijeko potrebnu pomoć i njegu druge osobe, koje potrebe ne prestaju činjenicom preseljenja iz domaćinstva i smještajem na drugo mjesto prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Upravo dapače, kod žrtava nasilja u obitelji radi se o još težoj situaciji u kojoj im je osigurati pomoć i njegu druge osobe još više otežano od uobičajenog. Stoga se predlaže točku 1. brisati, odnosno redefinirati na način da osobe kojima je priznat status roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja ovo pravo zadržavaju dok god postoje uvjeti radi kojih im je ovo pravo priznato bez obzira na vrstu njihovog smještaja, s time da se naša primjedba odnosi, prije svega, na zaštitu žrtava obiteljskog nasilja. Djelomično prihvaćen Djelomično je prihvaćen u odnosu na osiguran smještaj kao žrtve obiteljskog nasilja.
180 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Stavlja se identična primjedba kao u odnosu na Članak 53. točka 4 koji se odnosi na zapreke na priznavanje prava na osobnu invalidninu. Stavlja se primjedba neosnovanosti ukidanja prava na doplatak za pomoć i njemu osobama kojoj su priznate usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi i drugim propisima. Naime, žrtve obiteljskog nasilja i žrtve trgovanja ljudima mogu, u kriznim životnim situacijama, biti privremeno smještene u neku od sigurnih kuća/skloništa ili u nekoj drugoj vrsti smještaja radi situacije u kojoj se nalaze. Ukoliko takve osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njemu u svojim kućanstvima, a radi se o pravu vezanom uz trajne poteškoće u zdravlju radi čega im je potrebna trajna pomoć i njega, potpuno je nesporno da te poteškoće neće prestati činjenicom priznavanja usluge smještaja na nekom drugom mjestu u skladu sa odredbama Zakona. Naime, radi se o pravu vezanom uz zdravstveno stanje koje zahtjeva prijeko potrebnu pomoć i njegu druge osobe, koje potrebe ne prestaju činjenicom preseljenja iz domaćinstva i smještajem na drugo mjesto prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Upravo dapače, kod žrtava nasilja u obitelji radi se o još težoj situaciji u kojoj im je osigurati pomoć i njegu druge osobe još više otežano od uobičajenog. Stoga, budući smještajem žrtve obiteljskog nasilja u ustanovi odnosno kod pružatelja socijalnih usluga, ne prestaje potreba nositelja prava za pomoći i njegom druge osobe, već se ova potreba još povećava, smatramo nepravednim i na štetu korisnika ovog prava a koje su žrtve obiteljskog nasilja ovo pravo ukidati. Stoga se predlaže točku 3. brisati, odnosno redefinirati na način da osobe kojima je priznato pravo na doplatak za pomoć i njemu ovo pravo uvijek zadržavaju dok god postoje uvjeti radi kojih im je ovo pravo priznati, bez obzira na vrstu njihovog smještaja, s time da se naša primjedba odnosi, prije svega, na zaštitu žrtava obiteljskog nasilja. Nije prihvaćen Svrha prava na doplatak za pomoć i njegu je osiguranje prijeko potrebne pomoći i njege u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Osiguranjem smještaja osobi su zadovoljene potrebe koje se osiguravaju pravom na doplatak za pomoć i njegu.
181 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Stavlja se primjedba neosnovanosti ukidanja prava na osobnu invalidninu osobama kojoj su priznate usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi i drugim propisima. Naime, žrtve obiteljskog nasilja i žrtve trgovanja ljudima mogu, u kriznim životnim situacijama, biti privremeno smještene u neku od sigurnih kuća/skloništa ili u nekoj drugoj vrsti smještaja radi situacije u kojoj se nalaze. Ukoliko takve osobe imaju pravo na osobnu invalidninu u svojim kućanstvima, a radi se o pravu vezanom uz trajne poteškoće u zdravlju, potpuno je nesporno da te poteškoće neće prestati činjenicom priznavanja usluge smještaja na nekom drugom mjestu u skladu sa odredbama Zakona. Naime, te osobe u ovoj situaciji ne prestaju biti osobe sa invaliditetom, dapače, nerijetko im je potrebna još intenzivnija skrb iz različitih razloga, pa se predlaže točku 4. brisati, odnosno redefinirati na način da osobe kojima je priznato pravo na invalidninu, ovo pravo uvijek zadržavaju dok god postoji njihovo oštećenje zdravlja radi kojeg im je pravo priznato, bez obzira na vrstu njihovog smještaja. Nije prihvaćen Odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
182 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. Budući Zakon sada predlaže mogućnost priznavanja uvećane jednokratne naknade od 10.000,00 jednom godišnje po kriteriju „u naročito opravdanim slučajevima“, primjedba na ovaj dio se tiče da nisu dani kriteriji za priznavanje ovog prava, pa je nejasno na temelju kriterijima će se prosuđivati što je to „naročito opravdani slučaj“. Obzirom da se žene žrtve obiteljskog nasilja smještene u skloništima/sigurnim kućama nalaze doista u situaciji trenutnih izvanrednih okolnosti koje zahtijevaju veće životne troškove ( često sa djecom bivaju smještene bez elementarnih stvari za život za sebe i djecu), sasvim je sigurno da se radi o više nego izvanrednim okolnostima koje zahtijevaju povećane troškove, jednako odnosno čak i više od svih drugih događaji iz članka 46. stavak 1 kojima se osobi može priznati pravo na jednokratnu naknadu. Stoga se predlaže Zakonom propisati da će se žrtvama obiteljskog nasilja osigurati uvećana jednokratna naknada prilikom stambenog zbrinjavanja kao žrtvama obiteljskog nasilja. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakom pojedinom postupku potrebno utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
183 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 148. U prijedlogu novog Zakona se uopće ne spominje izuzeće djelatnika. U ranijem zakonu je u čl. 104. bila spomenuta mogućnost izuzeća stručnog radnika, predstojnika podružnice i ravnatelja CZSS, na način da je bilo propisano tko je nadležan za odlučivanje o njihovom izuzeću. Nije jasno koja je namjera izostavljanja navedene odredbe, odnosno, zbog čega ista nije prilagođena novo planiranom ustrojstvu sustava socijalne skrbi te zbog čega je, umjesto da se novim Zakonom detaljnije regulira institut izuzeća, isti u potpunosti izostavljen. S tim u vezi, navodimo kako su se i dosada na izuzeće primjenjivale odredbe Zakona o općem upravnom postupku što je moguće i dalje te u tom smislu možemo shvatiti namjeru zakonodavca da izuzeće u cijelosti ostane u oblasti Zakona o općem upravnom postupku. Međutim, kroz našu praksu te pojedinačna iskustva korisnika i korisnica koje nam se obraćaju za pravnu pomoć u našem savjetovalištu, uočena je krajnje negativna praksa centara za socijalnu skrb te samog Ministarstva da zahtjevi za izuzeće djelatnika CZSS podneseni u vezi s izvršavanjem njihovih javnih ovlasti, konkretno, pri davanju podataka o obiteljskim prilikama te mišljenja i prijedloga u sudskim postupcima, poglavito postupcima u vezi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi kada takvo mišljenje stručni tim CZSS daje na poziv suda, zahtjevi za izuzeće djelatnika CZSS uopće nisu meritorno ispitivani obzirom da je zauzet stav da se u navedenom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku jer se ne radi o upravnom postupku pa da stoga izuzeće uopće nije moguće tražiti. Dakle, takvim tumačenjem dolazi do apsurdne situacije da korisnici i korisnice, roditelji u sudskim postupcima nisu u mogućnosti podnijeti zahtjev za izuzeće djelatnika CZSS koji kao članovi stručnog tima sudjeluju u sudskim postupcima u vezi načina izvršavanja roditeljske skrbi o kojem bi bilo meritorno odlučeno (a obzirom da su prema dosadašnjoj praksi takvi zahtjevi odbacivani zbog nepostojanja formalnih pretpostavki za donošenje odluke), pa tako izuzeće nisu u mogućnosti ishoditi niti u slučajevima očite pristranosti djelatnika CZSS, primjerice, kada se radi o sredstvu s jednom od stranaka u postupku ili kada djelatnici CZSS na drugi način dovedu u pitanje svoju nepristranost. Ukoliko se prihvati tumačenje da djelatnici czss kada po nalogu suda daju mišljenje u sudskim postupcima doista ne djeluju u okviru upravnog postupka, potrebno je odredbama Zakona o socijalnoj skrbi omogućiti podnošenje zahtjeva za izuzeće i u tim slučajevima ili izrijekom uputiti na primjenu Zakona o općem upravnom postupku i u tim situacijama. Slijedom navedenog, smatramo da je u prijedlog Zakona potrebno uvrstiti odredbe o izuzeću što bi najprikladnije bilo učiniti u trećem dijelu – NADLEŽNOST I POSTUPAK, u poglavlju II. POSTUPAK, na način da se u okviru navedenog dijela uvede poseban odjeljak pod nazivom IZUZEĆE, kojim bi detaljno bio reguliran postupak izuzeća stručnih radnika te uključivao kako izuzeće u postupcima radi priznavanja prava u sustavu socijalne skrbi koji su nesporno upravni postupci tako i prilikom izvršavanja javnih ovlasti. U tom smislu, a na temelju iskustva iz prakse, smatramo potrebnim izrijekom u odredbe o izuzeću uključiti i vanjske suradnike, primjerice, voditelje mjera nadzora, stručne pomoći i potpore i slično te regulirati njihov položaj, obzirom da njihov status nije izrijekom uređen budući da se ne radi niti o djelatnicima CZSS, niti o djelatnicima Ministarstva. S tim u vezi, na generalnoj razini, smatramo bitnim izrijekom razlučiti postupke koje Zavod provodi prema pravilima upravnog postupka te postupke, primjerice, savjetovanja i slično, koji se eventualno ne provode kao upravni, kako bi korisnicima i korisnicama bila jasna njihova zakonska prava i obveze u okviru svakog od takvih postupaka te kako bi se izbjegla konfuzija koja se javlja u praksi kada korisnici i korisnice nisu sigurni kakva je priroda postupka u kojem sudjeluju pred Zavodom (pa tako, primjerice, i imaju li pravo na zapisnik, pravo na uvid u spis, pravo očitovanja, pravo podnošenja prigovora/žalbe i slično). Nije prihvaćen Pitanje izuzeća u upravnim postupcima uređeno je Zakonom o općem upravnom postupku i nije opravdano isto ponavljati u ovom Nacrtu.
184 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 130. Predlažemo da se radi izbjegavanja nejasnoća i različitih tumačenja koja su dosada bila prisutna u praksi u vezi određivanja mjesne nadležnosti za mlt. djecu što je osobito bitno u sudskim postupcima koji se vode u vezi donošenja odluka o roditeljskoj skrbi, a koja nisu u potpunosti otklonjena niti aktualnim prijedlogom Zakona, u čl. 177. u st. 1. kao javna ovlast izrijekom propiše davanje podataka o obiteljskim prilikama te mišljenja i prijedloga u sudskim postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaštitu djece: Članak 177. (1) U okviru djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast, obavlja sljedeće poslove: - rješava u prvom stupnju u upravnom području socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i drugim upravnim područjima prema posebnim propisima - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - obavlja druge poslove propisane ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi, kaznenopravna zaštita djece, udomiteljstvo, nasilje u obitelji te poslove propisane posebnim propisima - daje podatke o obiteljskim prilikama te mišljenja i prijedloga u sudskim postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaštitu djece ... te u čl. 130.st. izrijekom u st. 1. uvrsti sljedeće: Određivanje mjesne nadležnosti za djecu Članak 130. (1) U stvarima koje se odnose na javne ovlasti vezane za djecu, uključujući postupke u kojima centar daje podatke o obiteljskim prilikama te mišljenje i prijedlog u sudskim postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaštitu djece, mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu roditelja, a ako nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, prema njihovom boravištu, osim ako je drukčije propisano zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi. Nije prihvaćen Člankom 177. stavkom 1. podstavkom 3. propisano je da Zavod obavlja poslove propisane zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi i kaznenopravna zaštita djece kao javne ovlasti. Daljnje sudjelovanje Zavoda u sudskim postupcima, te davanje mišljenja i prijedloga sudu uređeni su Obiteljskim zakonom.
185 Boris Suver NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Poštovani,jedan od uvjeta za otvaranje obiteljskog doma je bio da ga radimo u obiteljskoj kući i sada nas Vi prisiljavate da od obiteljske kuće pravimo zgradu javne namjene što je nemoguće. Kuća se doslovno treba srušiti do temelja i ponovo izgraditi. U ovaj posao i način života ušli smo prije pet godina,zaposlili dugo nezaposlene osobe na burzi i sada će zbog Vašeg zakona svi opet završiti na burzi a korisnici neznam gdje jer ne žele izaći iz doma. U kontaktu sa drugim vlasnicima domova svi će napraviti isto,staviti ključ u bravu. Sa svim ovim su upoznati obitelji naših korisnika i sami korisnici koji su izrazito revoltirani i svoje će nezadovoljstvo iskazati prije ili kasnije. Zato Vas molim da razmislite prije nego nas sve gurnete u katastrofu a sebi priuštite socijalnu katastrofu. Napravite reda,nadzirite nas više,kaznite novčano one koji krše pravilnik no nemojte zatvarati i one koji svoj posao rade kvalitetno. Nisu domovi koji rade pošteno krivi za trenutnu situaciju. Doći će i taj 1.1.2027 a onda će te što.Deložirati ljude iz domova? Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
186 Branka Sirovina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Stanovništvo Hrvatske stari i za pet godina bit će još veća potreba za smještajem. Ni sada nema dovoljno kapaciteta, a kamo li tada. Nije uopće definirano gdje će biti smješteni korisnici onih obiteljskih domova koji nakon ukidanja neće ići u transformaciju. Potrebna je vizija i strateški pristup, a ne birokratsko ukidanje s prebacivanjem problema na leđa obitelji korisnika. Stoga, protivim se ukidanju obiteljskih domova odnosno „prestajanju važenja“ odredbi o obiteljskim domovima od 1. 1. 2027 Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
187 Centar za građanske inicijative Poreč NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 10. Iznimka su opće obveze iz Istanbulske Konvencije čl.18. Primljeno na znanje Načelo sudjelovanja korisnika u donošenju odluka nije u neskladu s obvezama iz Istanbulske konvencije.
188 Centar za građanske inicijative Poreč NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Pojasniti pojam ''poremećeni odnosi''. Jasno izdvojiti ovaj pojam od pojma nasilja u obitelji. Kada je došlo do nasilja u obitelji onda se to ne tumači kao ''poremećeni odnos''. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, nema potrebe za posebnim definiranjem poremećenih odnosa.
189 Centar za inkluziju i podršku u zajednici NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. Nastavno na odjeljak 14. smatramo da se novim zakonom treba izmijeniti naziv usluge na način da ista glasi "stanovanje uz podršku", a što u puno boljoj mjeri opisuje samu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Člankom 108. st.1. definirana je usluga organiziranog stanovanja iz koje nesporno proizlazi da je riječ o sta-novanju uz podršku
190 Centar za inkluziju i podršku u zajednici NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Nastavno na točku 14. smatramo da se novim zakonom treba izmijeniti naziv usluge na način da ista glasi "stanovanje uz podršku", a što u puno boljoj mjeri opisuje samu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Člankom 108. st.1. definirana je usluga organiziranog stanovanja iz koje nesporno proizlazi da je riječ o stanovanju uz podršku
191 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Pozitivno je što se uvodi timska procjena koju pružatelji usluga već godinama prakticiraju, kao usluga pod nazivom prethodna stručna procjena. Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga čl. 142. bolje je određeno značenje te usluge pa je prijedlog da se i nadalje propiše da se utvrđuju potrebe, interesi i preostale sposobnosti korisnika. Primjedba je što se procjena provodi radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge prema ZOSS-u kada znamo da nam se obraćaju i drugi sustavi za procjenu (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, zdravstvo za elektronička povećala traži funkcionalnu procjenu vida, Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i vještačenje unutar samog postupka vještačenja prije donošenja nalaza). Prethodna stručna procjena je usluga šireg značenja od onog određenog odredbama Zakona. Timska procjena koristi se u svrhu ostvarivanja različitih prava i ne mora nužno osoba ući u program kod pružatelja usluge koji je radio procjenu. Nije prihvaćen Prethodna stručna procjena usluga je koja se odnosi na materiju propisanu ovim Nacrtom Zakona
192 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. St 1.Vezano za uvjete koje struke može biti ravnatelj doma socijalne skrbi, mišljenja smo da tu funkciju ne može obnašati osoba sa završenim obrazovanjem iz ekonomije, informatike i javne uprave. St 2. Također smatramo da je važno naglasiti uvjet 5 godina radnog iskustva u sustavu socijalne skrbi, a ne samo 5 godina u području kvalifikacije. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
193 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 216. Ponovo je omogućeno provođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u domovima socijalne skrbi iako godinama ukazujemo na potrebu razdvajanja ta dva sustava. Potrebno je da resor obrazovanja preuzme školovanje učenika s teškoćama u razvoju i da se razdvoji od pružanja socijalnih usluga. Primljeno na znanje Za sada će se zadržati navedena primjena.
194 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Centar za odgoj i obrazovanje je prema odredbi prijedloga Zakona vrsta doma za djecu. Ne slažemo se s takvom podjelom jer u okviru centara postoje odjeli za odrasle osobe u kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije i aktivnosti iz radne terapije za odrasle osobe s invaliditetom Primjerice Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ jedina je ustanova koja provodi sveobuhvatnu psihosocijalnu rehabilitaciju za kasnije oslijepljele osobe, misleći na sve rehabilitacijske aktivnosti za slijepe. Iz naziva ustanove nije prepoznatljiva djelatnost pa je potrebno dodati u nazivu i rehabilitaciju. Programi obrazovanja trebaju se izdvojiti iz ustanova socijalne skrbi. Prijedlog naziva: centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
195 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Skreće se pozornost na problem sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene usluga. Osobe s oštećenjem vida kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije, naročito kasnije oslijepljele osobe, često odustaju od usluge privremenog smještaja iz razloga što sudjeluju u plaćanju prihodom (najčešće invalidska mirovina, plaća) te im pored toga prestaje pravo na novčanu naknadu (doplatak za pomoć i njegu ili osobna invalidnina). Upravo privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa (traje tri, šest mjeseci pa do godinu dana) osnova je za uspješnu rehabilitaciju vida jer se programi provode svakodnevno i intenzivno što je bitno za povratak osobe na rad, odnosno što samostalnijem životu u zajednicu. Nakon smještaja u pravilu se nastavlja program psihosocijalne rehabilitacije kroz uslugu psihosocijalne podrške u obitelji ili kod pružatelja usluge. Odredbe kojima osobi koja je doživjela gubitak vida oduzimamo prihod radi plaćanja cijene usluge rehabilitacije (u zdravstvu se ne pruža osim kroz odobrenje tiflo pomagala) dovode te osobe u diskriminirajući položaj za razliku od osoba s drugim vrstama oštećenja. Prijedlog je da osoba kojoj se prvi put pruža usluga radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa u trajanju do godinu, nije dužna sudjelovati u plaćanju cijene usluge. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
196 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 117. Dodati da se privremeni smještaj priznaje i tjelesno funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi kao kod organiziranog stanovanja. Postavlja se pitanje što s psihosocijalnom rehabilitacijom starijih osoba (zakon ih definira iznad 65 godina života), u nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške i smještaja. Potrebe postoje i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida (kasnije oslijepljele osobe). Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. Nije prihvaćen Navedeno je potrebno riješiti izmjenama/usklađivanjem propisa koji reguliraju područje vještačenja.
197 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Potrebno je u članku 15. objasniti pojam psihosocijalne rehabilitacije koja se navodi kao sadržaj usluge smještaja. Nije prihvaćen Detaljnija razrada uvjeta bit će propi-sana provedbenim propisom.
198 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. stavak 1. Nejasno je da li usluga pojedincu radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi sa starijom životnom dobi podrazumijeva i provođenje psihosocijalne rehabilitacije. Postoje potrebe i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida kasnije oslijepljelim osobama starije životne dobi. Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. U nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške. stavak 4. Ograničavanjem trajanja aktivnosti unutar usluge psihosocijalne podrške na dva sata dnevno ponovo se ne uvažavaju potrebe pojedinih korisničkih skupina (primjerice orijentacija i kretanje za slijepe traje 90 min, većina drugih aktivnosti do 60 min), dolaskom na jednu do dvije aktivnosti ne mogu se postići rezultati psihosocijalne rehabilitacije. Mišljenja smo da je nužno trajanje usluge do tri sata dnevno. Pored navedenoga postoje i troškovi dolazaka na rehabilitaciju kao i organizacije pratnje što nije isplativo iz perspektive korisnika za dva sata dnevno. Prihvaćen Prihvaća se
199 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. stavak 3. Dodati da se usluga psihosocijalne podrške pruža i na drugim mjestima od značenja za zadovoljavanje potreba korisnika (radno mjesto, mjesto studija, kaznionice i kod drugih pružatelja usluga koji nisu stručno osposobljeni za specifične potrebe korisnika). Prihvaćen Prihvaća se
200 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda…Valja naglasiti da su pružatelji usluga često u poziciji prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo niti je u sustavu. Naime, roditelji djece s oštećenjem vida i kasnije oslijepljele osobe često svoj prvi kontakt ostvaruju s pružateljem usluga (pronađu informaciju na internetu o ustanovi za slijepe ili su upućeni od oftamologa, pedijatra ili drugih odgojnih ustanova) tako da se tu informiraju o pravima i postupku za ulazak u program psihosocijalne rehabilitacije. Nakon što su upućeni prema centrima za socijalnu skrb nerijetko se daju upute i stručnim radnicima centara o uslugama za kasnije oslijepljele osobe. Potrebno je naznačiti da i pružatelji usluga (domovi socijalne skrbi) pružaju prvu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Prva socijalna usluga se ne odnosi na prvu informaciju koju dobije korisnik, već obuhvaća inicijalni razgovor, informiranje o pravima i uslugama, i iniciranje intervencija ovisno o inicijalnoj procjeni, a pruža je socijalni radnik Zavoda u prijemnom uredu.
201 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. stavak 4. toč 2 i toč 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
202 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. toč. 4. propisano je da se osobna invalidnina ne priznaje osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja Osobna invalidnina kao pravo osoba s najtežim vrstama oštećenja trebala bi biti visinom ista bez obzira pružaju li se toj osobi socijalne usluge, ipak se radi o najranjivijoj skupini osoba s invaliditetom koje trebaju uživati posebnu zaštitu društva. Također treba razlikovati dugotrajan i kratkotrajan smještaj kao uvjet za prestanak prava na osobnu invalidninu (često nam korisnici odustaju od usluge smještaja zbog provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa koji traju šest mjeseci do godinu dana iz razloga jer su ukidanjem osobne invalidnine egzistencijalno ugroženi). Ne treba naglašavati da je za slijepu osobu intenzivan, svakodnevan, rehabilitacijski program kroz uslugu smještaja najbolji za stjecanje vještina koje vode samostalnom funkcioniranju. Zakon ne prepoznaje specifičnosti korisničkih skupina iako godinama upozoravamo na njih čime je kasnije oslijepljelim osobama jako teško ostvariti usluge prema njihovim potrebama. Također uočavamo da pojedini roditelji nisu skloni školovanju djeteta s teškoćama u razvoju kroz uslugu privremenog smještaja iz razloga što mu prestaje pravi na osobnu invalidninu. Prijedlog: Iznimno ako je osobi osiguran privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa ili djetetu s teškoćama privremeni smještaj radi školovanja, priznaje se osobna invalidnina u punom ili barem smanjenom iznosu (pola od punog iznosa odnosno utvrđenog iznosa osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod). Nije prihvaćen Priznavanje prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ne utječe na visinu prava na osobnu invalidninu već na priznavanje predmetnog prava. Nadalje, priznavanjem prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja korisnicima se osigurava zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba, a pravo na osobnu invalidninu nije naknada koja se priznaje osobi koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
203 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Potrebno je prethodno u čl. 15. objasniti pojam uključivanje u svakodnevni život zajednice. Nije prihvaćen Radi se o svrsi prava koja je istovjetna svrsi definiranoj u odredbi važećeg propisa kojom se uređuje priznavanje prava na osobnu invalidninu, a pojam "uključivanje u svakodnevni život zajednice" nije obuhvaćen u definiciji pojmova u važećem propisu.
204 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Propisano je da se naknada za osobne potrebe priznaje učeniku osnovne i srednje škole… Primjedba se odnosi na terminologiju, učenici nisu naznačeni kao korisnici prava i usluga. Nadalje, postoji mogućnost da korisnik smještaja privremeno nije uključen u obrazovanje. Primjerice dogodi se gubitak vida i dijete ne upiše tu školsku godinu srednju školu već pauzira i godinu dana koristi uslugu smještaja radi provođenja programa psihosocijalne rehabilitacije zbog oštećenja vida. Posljedično ne bi moglo ostvariti naknadu za osobne potrebe jer nije u obrazovanju. Prijedlog je termin dijete školske dobi ili dijete osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Prihvaćen Prihvaća se.
205 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Socijalna usluga prethodne stručne procjene popisana je u čl. 73 kao jedna os socijalnih usluga koje se pružaju u sustavu socijalne skrbi i objašnjena u čl. 84 (st.3) da je pruža tim stručnjaka doma socijalne skrbi. U čl. 198. koji navodi usluge koje pruža dom socijalne skrbi, usluga prethodne stručne podrške, vjerojatno omaškom, nije navedena. Prihvaćen Prihvaća se
206 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. Kreiranje individualnog plana i rasporeda aktivnosti za korisnika u trajanju koje se ne uklapa u postavljene okvire za uslugu psihosocijalne podrške dodatno se otežava čl. 107 koji ne dopušta istovremeno pružanje usluga boravka i psihosocijalne podrške. U vezi s tim, također nije moguće korisniku usluge boravka omogućiti psihosocijalnu podršku u ustanovi i/ili u obitelji koja omogućuje generalizaciju pojedinih vještina stečenih kroz rehabilitacijske programe (npr. aktivnost svakodnevnih vještina) u obiteljskom domu uz istovremenu uključenost u druge aktivnosti koje dobiva kroz uslugu boravka posebice u grupne aktivnosti i one aktivnosti koje su programski vezane za provođenje u ustanovi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
207 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Ograničavanje psihosocijalne podrške u ustanovi na 6 sati tjedno (najviše 2 sata dnevno; 4 sata individualno i 2 sata grupno) sužava mogućnost kreiranja sadržaja/aktivnosti u ustanovi na način da se raspored aktivnosti korisnika prilagodi okolnostima obitelji. Primjerice, za uslugu psihosocijalne podrške u trajanju od 6 sati tjedno potrebna su tri dolaska u ustanovu umjesto dva što dodatno opterećuje dnevne rutine obitelji i korisnika. U slučaju da se kao alternativa prizna usluga boravak, a to nije nužno, proširuju se aktivnosti usluge na brigu o zdravlju, prehranu, organizirani prijevoz i nepotrebni dulji boravak u ustanovi i korištenje resursa koji mogu biti ograničeni, a zadane su uslugom. Također, unaprijed određivanje omjera individualnih i grupnih programa u konkretnoj situaciji ograničavajuća je za planiranje i odgovaranje na osobne potrebe korisnika koje u ovom slučaju mogu biti na strani grupnih aktivnosti. Uslugu psihosocijalne podrške predlaže se vratiti na prethodno trajanje od 12 tj. 16 sati tjedno kao i ne ograničiti na godinu dana uz iznimnu mogućnost proširenja za još 6 mjeseci uzimajući u obzir da je vrijeme potrebno za usvajanje pojedinih vještina i potrebnu stručnu podršku ovisi i potrebno planirati u skladu s individualnim potrebama i sposobnostima korisnika i obitelji i realno može trajati duže od predloženog. Također, predlaže se otvaranje mogućnosti istovremenog pružanja usluga boravka i psihosocijalne podrške. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se produljenje trajanja usluge psihosocijalne podrške na 12, odnosno 16 sati tjedno, jer je to usluga koja bi se trebala provoditi u pravilu individualno, iznimno u ma-njim grupama, pa je 16 sati tjedno individualnog rada raspoređenog u 5 dana prosječno više od 3 sata dnevno, što u trajanju gotovo odgovara poludnevnom boravku
208 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. čl.107.st2. korisnici koji su uključeni u uslugu boravka jedan do dva dana u tjednu trebali bi imati mogućnost uključivanja i u uslugu psihosocijalne podrške u obitelji jer im navedeno možda nije dovoljno obzirom na trenutne potrebe (primjerice pred polazak u školu, radi što bolje pripremljenosti), isto bi se procjenjivalo nakon provedene prethodne stručne procjene u suradnji s roditeljima te sukladno mogućnostima pružatelja usluge. Prihvaćen Prihvaća se.
209 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 101. čl.101.st.1. potrebno je navesti da se usluga pruža i stručnim suradnicima u školama/predškolskim ustanovama jer stručni suradnici u redovnim vrtićima i školama nemaju prilike često se susretati s djecom s oštećenjem vida pa im je potrebna dodatna podrška - te dodati i da se usluga može pružati i drugim subjektima koji su važni za uspješno uključivanje u lokalnu zajednicu Djelomično prihvaćen Nije prihvatljivo u dijelu koji se odnosi na druge subjekte.
210 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. čl.95.st.1. godina dana za pružanje usluge psihosocijalne podrške u slučaju djece s oštećenjem vida nije dovoljno jer njihove potrebe se mijenjaju s dobi, stupnjem obrazovanja, interesima i načinom života te bi i sama usluga trebala pratit njihov rast, razvoj i obrazovanje (naši korisnici zbog svoje teškoće inače imaju produženo vrijeme usvajanja novih sadržaja, koji nemaju adekvatne udžbenike i radne materijale i koji bi u toj godini i pol trebali naučiti, brailleevo pismo za sve predmete, laptop, elektronske bilježnice, orijentaciju i kretnje, i nositi se sa školskim obavezama). Također treba voditi računa o progresivnim dijagnozama kod korisnika i kasnije oslijepljelim korisnicima, zbog mijenjanja životnih uvjeta, načina funkcioniranja, potreba: Predlaže se da stavak 1 i 2 ovog članka glasi:'' Djeci s teškoćama u razvoju i kasnije oslijepjelim osobama omogućit će se nastavak psihosocijalne podrške i nakon 6 mjeseci ukoliko to njihove potrebe nalažu.'' Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
211 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. čl.84.st.2. smatramo da je potrebno uvrstiti i uslugu integracije jer što je s djecom koja ciljano dolaze samo zbog uvećanih udžbenika ili roditelja koji ne žele ni jednu drugu uslugu osim integracije Prihvaćen Prihvaća se
212 Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 80. čl.80.st.1. kao pružatelji usluge nismo u mogućnosti u roku od tri dana odgovoriti na uputnicu sa svim potrebnim podacima jer ni u jednom trenutku nemamo toliko prostora za uključivanje u socijalne usluge (manjak stručnih radnika, velik broj korisnika, nije česta izmjena korisnika) čl.80.st.2. ukoliko navedemo da nismo u mogućnosti uključiti korisnika zbog manjka stručnih radnika, velikog broja korisnika.... postoji li mogućnost da se korisnik stavi na listu čekanja ili se ista ukida čl.80.st.3. kako Zavod može ocijeniti da su naši razlozi neopravdani, ukoliko nema uvid u naše kapacitete (npr. ukoliko se radi o djetetu koje uz autizam ili cerebralnu paralizu ima i oštećenje vida i uključeno je u redovnu školu, Zavod može procijeniti da bismo mi trebali pratiti to dijete (jer ima oštećenje vida i možda i nema tko drugi, a funkcioniranje djeteta je više otežano zbog autizma ili cerebralne paralize nego oštećenja vida). Uz navedeno u pitanju je i naš stručni rad i nastojanje da u radu i pri pružanju usluga imamo neke kriterije. Djelomično prihvaćen Rok od tri dana trebao bi biti dovoljan za davanje odgovora o mogućnosti uključivanja korisnika u uslugu, ili mogućnosti stavljanja na listu zaprimljenih zahtjeva, što će se dodatno precizirati u ovoj odredbi Nacrta Zakona. Zavod može procijeniti da li su razlozi opravdani temeljem argumentiranog obrazloženja pružatelja usluge.
213 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB HRVATSKA KOSTAJNICA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
214 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 180. Podržavamo brisanje čl. 175 - 184 zbog već navedenih razloga u tekstovima HKSR i HUSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
215 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 178. Podržavamo brisanje čl. 175 - 184 zbog već navedenih razloga u tekstovima HKSR i HUSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
216 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Podržavamo brisanje čl. 175 - 184 zbog već navedenih razloga u tekstovima HKSR i HUSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
217 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 176. Podržavamo brisanje čl. 175 - 184 zbog već navedenih razloga u tekstovima HKSR i HUSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
218 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Podržavamo brisanje čl. 175 - 184 zbog već navedenih razloga u tekstovima HKSR i HUSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
219 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 173. Radna izolacija – evo što o istom kaže Pučki pravobranitelj: https://www.ombudsman.hr/hr/dobrodosle-ali-nedovoljno-precizne-izmjene-zakona-o-socijalnoj-skrbi/ Nije jasno definirano prema kome može biti određena. Što je sa roditeljima maloljetne djece, osobama koje brinu o starim i nemoćnim roditeljima, rastavljenim roditeljima kojima su djeca povjerena na skrb, roditeljima više djece,... Primljeno na znanje Raspored i organizacija radnog vremena može se propisati posebnim zakonom drugačije od općeg radno-pravnog propisa jer upravo to omogućuje čl.1. Zakona o radu. Ovom odredbom uređena je preraspodjela radnog vremena zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi i kod pružatelja socijalnih usluga.
220 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Brisati čl. 161. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
221 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 155. Brisati čl. 155. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
222 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 154. Brisati čl. 154. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
223 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. S pozicije struke, profesije u potpunosti neprihvatljivo. Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
224 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Uputnice su bile korištene u nekom od prethodnih sustava i nisu se pokazale kao dobro rješenje. Radi se o rješenju prekopiranom iz zdravstvenog sustava. Molimo da se napravi analiza prijašnjeg načina kako je bilo zamišljeno da se koriste, koji su bili nedostaci i radi čega se smatra da bi ovakav način bio dobar i za što/koga? Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
225 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Da bi se socijalne usluge "prvenstveno priznale ili odobravale korisniku kao izvaninstitucijske" te iste socijalne usluge prvenstveno moraju postojati i moraju biti dostupne, što do danas nije slučaj na većini teritorija RH. Pomalo je nepromišljeno navedeno napisati, imajući u vidu trenutno stanje mreže socijalnih usluga, kao i nepostojanje sustavne i precizne strategije razvoja istih. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentru
226 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Jasnije definirati zakonsku obvezu uključivanja radno sposobnih i djelomično radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade u radove za opće dobro bez naknade obzirom da se mjera pokazala neprovedivom budući da ti isti korisnici redovno donose potvrde svojih liječnika opće prakse koji ih "proglašavaju" privremeno nezapošljivima. Navedeno ozbiljno ukazuje na lošu i neprihvatljivu praksu liječnika, bez mogućnosti preispitivanja, odnosno kontrole istinitosti navedenih potvrda, a u praksi dovodi do toga da nitko ne zadovoljava uvijete za provođenje navedene mjere. Loša iskustva JLS koje su krenula u provođenje ove mjere, dodatno destimuliraju najveći postotak ostalih JLS koje navedenu zakonsku obavezu ne provode, nit će je provoditi u budućnosti (budući da zakon nije ni predvidio sankcije za JLS koje navedeno ne provode). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
227 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Ovakva odredba u posljednjih godina koliko u Zakonu postoji, nije ostvarila zamišljeni cilj – aktivaciju radno sposobnih korisnika – samo je stručnim radnicima – socijalnim radnicima dala još posla oko nepotrebnog administriranja, praćenja je li i kad korisnik prestao raditi unutar tri mjeseca – pa ako jest dolazimo do poteškoća oko pisanja rješenja, isplate prava, „prebijanja“ više isplaćenog iznosa itd. Potrebno je potpuno odustati od ovakve odredbe – ili omogućiti takvim korisnicima ostvarivanje prava u punom iznosu određeni broj mjeseci. Odredba nije svrsishodna i to je dokazano u praksi.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
228 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 35. Navedeni članak propisuje obavezu Zavoda da službi za zapošljavanje u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava dostavi obavijest o priznatom pravu na ZMN za nezaposlenog radno sposobnog korisnika. U praksi se vrlo često događa da izvršnost nije moguće utvrditi u navedenom roku od osam dana jer se dostavnica često ne vrati u tom roku. Svjedoci smo da HP, koja je pružatelj usluge temeljem okvirnog sporazuma, ozbiljno kasni sa dostavama naših pismena, što onda ozbiljno utječe i na niz drugih rokova koje nije moguće ispoštovati. Umjesto toga predlažemo uvođenje mjesečne obaveze dostave obavijesti o priznavanju i prestanku prava. Nije prihvaćen Obveza se odnosi na rok od 8 dana od dana izvršnosti rješenja.
229 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. Budući su radno sposobni korisnici kao kategorija ostali u prijedlogu zakona, nužno je barem vremenskog ograničenje korištenja prava na ZMN , budući smo svjedoci da ne postoje alati koji bi odgovarajuće motivirali i na neki način obvezali radno sposobnu osobu, da u dogledno vrijeme pronađe svoje mjesto u svijetu rada i privređivanja, već ju se, postojećim uređenjem, zapravo stimulira da što duže ostane u sustavu. Navedena zakonska rješenja, osobito ovo predloženo, da narednih 6 mjeseci, nakon zasnivanja radnog odnosa, radno sposobni korisnici primaju ZMN, omogućuju im manipulaciju sustavom, unedogled. Primljeno na znanje Napominjemo da će samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
230 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
231 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. Načelo pravodobnosti također je narušeno nedostatkom usluga za korisnike u sustavu. Često puta u praksi se događa da ne možete postupati i pružiti uslugu pravodobno jer pružatelja usluga kronično nedostaje pa se stvaraju enormno duge liste čekanja. Osim navedenog pravilnikom o minimalnim uvjetima, prostora, opreme i broja potrebnih stručnih radnika centra za socijalnu skrb i podružnica gdje je definirano o koliko korisnika treba skrbiti jedan stručni radnika, a broj je daleko veći od propisanog u stvarnosti, događa se da gasite požar, a ne kako „sprječavate nastanak i razvoj stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
232 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 7. Samim preustrojem sustava, odnosno njegovom grubom centralizacijom, ozbiljno se narušava ovo načelo. Navedeno načelo već je u postojećim uvjetima gotovo nemoguće za ostvariti, budući da nepostojanje dostupnih, raznolikih socijalnih usluga, odnosno pružatelja, ozbiljno narušava navedeno načelo. Centralizacija sustava, doprinijet će dodatno, administriranju, produženju rokova rješavanja postupanja, a posredno i "micanje" korisnika i njegovih potreba u stranu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
233 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 6. Istraživanje „Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj“, prve nacionalne studije o dostupnosti socijalnih usluga koji je proveo Rehabilitacijski centar za stres i traumu u suradnji sa zagrebačkim Pravnim fakultetom, a čije su autorice Dragana Knezić i Ana Opačić jasno pokazuje da socijalnih usluga nedostaje, ako ih i ima nisu dostupne svima, a njihova dostupnost ovisi uvelike o mjestu stanovanja čime se krši načelo dostupnosti iz članka 10. Važećeg zakona o socijalnoj skrbi. Potrebno je razvijati usluge svih vrsta, a ne centralizirati sustav. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
234 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB IVANIĆ-GRAD NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažemo sa primjedbama HKSR, HUSR, kao i priopćenjem Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje se jasno navode sve negativnosti ukidanja pravne osobnosti centara za socijalnu skrb, te posljedično hipercentralizacije sustava koju se ovim zakonskim prijedlogom jasno nameće, dok je svim praktičarima, djelatnicima sustava evidentno da navedena reforma treba ići upravo u suprotnom smjeru, odnosno težiti razvijanju specifičnih mogućnosti, specifičnih usluga koje će korisnicima biti dostupne na lokalnoj razini, te u tom smislu razvijati socijalni rad na razini lokalne zajednice, odnosno jedinica lokalne samouprave koje su ovim zakonskim prijedlogom gotovo izostavljene u sudjelovanju i kreiranju socijalne politike na svojim mikropodručjima. Teza da je ovaj zakonski prijedlog djelomično uzrokovan neujednačenosti praksa i postupanja, te ima za cilj ujednačavanje, nije opravdan, budući da resorno ministarstvo već i sada ima instrumente kontrole i mehanizme ujednačavanja, koje ne koristi. Preslikavanje strukture i ustroja HZMO u potpunosti je pogrešno i zapravo ukazuje da predlagatelj zanemaruje ili jednostavno ne poznaje specifičnosti sustava socijalne skrbi, njegovu svrhu, ciljeve, ali i potrebe njegove korisnika. Ovim zakonskim prijedlogom, centralizacijom sustava vrlo je predvidivo da će zasigurno doći do produžavanja rokova rješavanja pojedinih zahtjeva korisnika, dok će s druge strane zakonom zajamčene usluge i nadalje ostati nedostupne i "mrtvo slovo na papiru". Centre za socijalnu skrb kao temeljne ustanove sustava, trebalo je novim zakonskim prijedlogom jačati, kako novim, dodatnim kadrom, tako i edukacijama, nadzorima čija je temeljna svrha ujednačavanje rada, ali i dostupnosti usluga na lokalnoj razini, koje će nama kao profesionalcima omogućiti da za našeg korisnika vrlo brzo možemo izrealizirati najadekvatniju usluga, a ne da ovisimo npr. isključivo o raspoloživosti smještajnih kapaciteta, pa onda ne govorimo o najadekvatnoj već o jedinoj raspoloživoj usluzi. Isto tako, navedenim zakonskim prijedlogom evidentno se nije išlo u smjeru administrativnog rasterećenja djelatnika, nije se išlo u obećano smanjenje javnih ovlasti, već su se dodale i neke nove usluge za koje je upitno (baš kao i za one već postojeće), tko će ih pružati i na koji način će one biti od koristi krajnjim korisnicima. Socijalne usluge i dalje ostaju glavna okosnica na kojoj se temelji sam sustav, ali ponovno bez jasno razrađenog plana razvoja istih. Isto tako, planiranim ukidanjem obiteljskih domova ponovno se ishitreno i na krivi način rješavaju određene poteškoće, budući da nije jasno, na koji način sustav planira zbrinuti, odnosno omogućiti zbrinjavanje, za očekivati, ogromnog broja najčešće starih i nemoćnih, koji će ukidanjem obiteljskih domova, ostati nezbrinuti. Nepromišljeno je, bez osmišljavanja alternativnih rješenja, ići u tako drastičnu mjeru, a evidentno iz posve nejasne i krive motivacije. Stječe se dojam da su svi obiteljski domovi "ocrnjeni" pojedinačnim nesretnim situacijama koje su se događale u novije vrijeme, iako se i u tim situacijama nepobitno radi i o propustu sustava, odnosno nadležnog ministarstva, koji je svojim nečinjenjem i neosiguravanjem dodatnih smještajnih kapaciteta, omogućio pribjegavanje smještavanju prekobrojih korisnika, odnosno prešutno omogućio "procvat illegale", dok se ovim zakonskim prijedlogom na neki način kažnjavaju i ono koji su svoj posao radili u skladu sa zakonom i savjesno. Ukidanjem obiteljskih domova, evidentno će doći do ponovnog pritiska na udomiteljske obitelji, koje su i onako na izdisaju, odnosno i u redovnim uvjetima, nemaju slobodnih kapaciteta, osipaju se, bez novih zainteresiranih osoba koje bi obavljale taj častan poziv. Najava osnivanja Povjerenstva nadležnog za pritužbe na rad djelatnika sustava, šamar je svim stručnim djelatnicima ovog sustava i omogućuje neprofesionalcima, laicima svojevrsni nadzor "stručnog" rada, gdje nije jasno, na temelju kojih kompetencija će oni to obavljati, osobito u kontekstu čuvanja profesionalne tajne, za što smo mi kao stručnjaci, obavezni. Zaključno, smatramo da je ovaj zakonski prijedlog neprihvatljiv i potrebno je iznova krenuti u njegovu izradu, ukoliko nam je stalo sačuvati ovo malo digniteta naših struka, zastupljenih u ovom sustavu, a osobito ako nam je stalo unaprijediti ovaj, godinama zanemaren i zapušten sustav. Ovaj sustav čine ljudi. Kvalitetni, educirani, kreativni, stručnjaci koji i u postojećim, za struku i za stručni rad "nehumanim" uvjetima, rade profesionalno i odgovorno svoj posao, uvijek i zauvijek na dobrobit i u interesu naših korisnika. Za cilj nam svima mora biti, unaprijediti taj sustav, što na žalost, ovaj zakonski prijedlog, nema za cilj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
235 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U potpunosti podržavamo komentar HKSR i HUSR, koji glasi: "Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika." Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
236 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230. PREDLAŽEMO BRISATI Iako u potpunosti podržavamo cjeloživotno obrazovanje i djelatnici u sustavu socijalne skrbi se permanentno usavršavaju, ne vidimo razlog za uvođenje novog instituta – Akademije, tim više što bi ona trebala samo organizirati, a ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Osiguravanje potrebnih edukacija u sustavu socijalne skrbi trebali bi nadalje biti u organizaciji Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Studijskog centra socijalnog rada i resornog Ministarstva. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
237 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Čl. 187. Predlažemo da se članak 187. izmijeni na način da isti sada glasi: „Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti ZA područje jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, sukladno općem aktu ustanove.“ Obrazloženje: Čl. 187. Poštovani, molimo da razmotrite i uvažite novu formulaciju ovog članka. Naime, u 2 županije RH, sadašnje Podružnice Obiteljski centar imaju sjedište izvan sjedišta županije (Istarska u Puli ,dok je sjedište županije u Pazinu, te Ličko –senjska u Senju, dok je sjedište županije u Gospiću). I sada, kao i ranije, kada su se osnivali „stari“ Obiteljski centri, vodilo se računa o važnom načelu socijalnog rada , a to je načelo dostupnosti. Važno je da su usluge koje se pružaju na regionalnoj razini u prvom redu dostupne najvećem broju građana u najvećem gradu a to nije nužno i grad u sjedištu županije, dok se pojedini poslovi mogu organizirati u suradnji s drugim jedinicama lokalne samouprave da se približe korisnicima u svojim sredinama. Naime, prilikom nomotehničke izvedbe zakonske norme, valja voditi računa o posljedicama jednom donesene uprave takove zakonske norme, jer ista niame, ima direktne reperkusije na buduće ustrojavanje ustanova, u ovom slučaju Obiteljskog centra i njegovih područnih ustrojstvenih jedinica. Ukoliko se želi ostaviti sjedište novoosnovanih Obiteljskih centara (odnosno područnih ustrojstvenih jedinica budućeg Obiteljskog centra) u ovim gradovima koji se ne nalaze u sjedištu županije, valjalo bi ispraviti formulaciju ovog članka Zakona te svakako izbaciti riječi „u sjedištu“ jedinice područne (regionalne) samouprave, te iste zamijeniti za „za područje jedne„ jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Štoviše, aktualno je u tijeku provedba EU projekta „Ruža“ za rješavanje infrastukturinih uvjeta sadašnje podružnice Obiteljski centar u Puli koja djeluje u sastavu Centra za socijalnu skrb Pazin. Budući da se radi o velikoj infrastrukturnoj investiciji, za pretpostaviti je, da će i budući Obiteljski centar (odnosno područna ustrojstvena jedinica Obiteljskog centra) biti u ovog gradu. Predložena formulacija može se usporediti s već ranije upotrebljenom formulacijom koja je bila propisana člankom 8. starog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (NN 44/2006) kojim su bili uvedeni članci 80a. do 80.i. a odnose se na osnivanje, ustrojstvo, djelokrug rada i dr. vezano za samostalnu ustanovu socijalne skrbi - Obiteljski centar. Člankom 80.a. st. 2. tada je bilo predviđeno osnivanje Obiteljskog centra za područje jedne županije, odnosno Grada Zagreba. Prihvaćen Prihvaća se
238 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast, obavlja i poslove: - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Obrazloženje: Predlaže se da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13, 98/19), koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st. 2. aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije a što je Statutom istog Centra dodijeljeno u rad Podružnicama Obiteljskih centara. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, poput podrške obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu, ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra „Rastimo zajedno“, sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013. g. te poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te su po tipu ti poslovi srodni sa ostalim poslovima Obiteljskog centra. Važno je i to da pri Obiteljskom centru postoje infrastrukturni, kadrovski i ekonomski uvjeti za nastavak obavljanja navedenih poslova. Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Vezano za zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je CZSS, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga CZSS, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku.
239 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra (čl. 185. do 197.) također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazovnost sadašnjeg trenutka i na potrebe za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Velike su razlike u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice [npr. u Istarskoj županiji podružnica radi sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima (ukupno 6 zaposlenih, od čega 5 stručnih radnika), prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
240 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 177. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Zavod ne može pružati uslugu pomoći u kući.
241 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 177. st. 1., al. 2, 4, 5 i 6 – PREDLAŽEMO BRISATI! Predlažemo da se status dadilja regulira kroz sustav HZZ-a Ako se to ne može provesti predlažemo vratiti dadilje u nadležnost Obiteljskih centara. Ukoliko se prebace u „Zavod“ (CZSS), dodatno se opterećuju djelatnici centara, a intencija zakonodavca trebala je biti suprotna tome. U stavku 1. članka 177. novim su nacrtom prijedloga Zakona predviđeni, između ostalog, poslovi u okviru javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se navedeni poslovi iz toč. 2., 4. i 6. brišu na ovom mjestu kao poslovi Zavoda, te se isti poslovi dodaju poslovima budućeg Obiteljskog centra u novom stavku 3. članka 186. ovog nacrta prijedloga Zakona, i to na način kako je to predloženo u prijedlogu izmjena članka 186. uz uvažavanje obrazloženja prijedloga iz istog članka. Naročito držimo da bi dodavanje navedenih javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013.g. iste poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te ima potrebne infrastrukturne, kadrovske i ekonomske uvjete za nastavak obavljanja istih. Također, poslovi koji se odnose na poslove javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje i ostali stručni poslovi kojima se direktno pruža potpora registriranim dadiljama, a direktno i posredno i roditeljima te djeci, ni u kojem smislu nisu povezani sa poslovima iz djelatnosti Zavoda odnosno sadašnjim centrima za socijalnu skrb. Navedeni poslovi su, u sustavu socijalne skrbi, najsrodniji i vrlo povezani sa smislom i djelatnošću Obiteljskog centra. Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pružati usluge preventivnog i tretmanskog karaktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodavnog i terapiskog rada, nije predviđeno da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjetodavnih tretmanskih osigurati i dostupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika,
242 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI! Centralizacija sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, za struku predstavlja korak unatrag. Navedeni Zavod (čl. 175. do 184.) ne predstavlja adekvatno rješenje problema s kojima se CZSS-i susreću. U osnovi struke socijalnog rada jest da svakom korisniku pristupa individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava, te na resurse konkretne lokalne zajednice. Pokušaj osnivanja Zavoda za socijalnu skrb u županijama (11.2011./06.12.) pokazao je da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti zajednice, a u krajnjoj liniji i korisnika. Djelovanje unutar tako velikog sustava je vrlo nepraktično i u suprotnosti je s načelom dostupnosti i individualizacije (čl. 6. i 7. nacrta ZOSS-a). Ma kako negativna bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, CZSS-i su prepoznati kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama za koje su mjesno nadležni i imaju mogućnost sukreiranja socijalne politike JL i P(R)S. Centralizacijom bi se Centre svelo na bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz nekih drugih velikih sustava (čije su ovlasti u pravilu isključivo administrativne naravi), bez pravne osobnosti, ali i snage. Ovlasti CZSS-a nisu samo administrativne, već prvenstveno stručne naravi, te smatramo da postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Stoga predlažemo da CZSS-i nastave djelovati u dosadašnjem obliku – kao samostalne pravne osobe. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
243 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, trebalo bi jasno navesti koje struke mogu biti u njemu i koje kriterije moraju zadovoljavati, te da eventualno jedan član povjerenstva bude osoba koja nema potrebnu naobrazbu, ali ima minimalno 5 godina u području obiteljskopravne zaštite ili rada sa žrtvama nasilja u obitelji. Kako će članovi Povjerenstva odlučivati o pritužbama kada nemaju znanja niti iskustva u sektoru socijalne skrbi? Djelomično prihvaćen Uvjet za člana Povjerenstva će biti iskustvo u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji te će se proširit na područje socijalne skrbi. S obzirom na ostale navedene uvjete, nema potrebe za navođenjem struka.
244 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI! Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Slažemo se također s komentarom Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika koji glasi: "Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor." Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Za razliku od provođenja stručnog nadzora od strane komora, Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe.
245 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Čl. 122. Predlažemo dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (u Istri ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Odredba da je korisnik dužan plaćati uslugu svim svojim prihodima djeluje nemotivirajuće na korisnike, te ovaj vid njihovog uključivanja u zajednicu do sada nije bio podržan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
246 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažemo dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda/, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu, što bi rezultiralo, ne samo gubitkom posla za radnicu, nego u konačnici gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
247 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st. 1. točka 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici, stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostala bi bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Primljeno na znanje Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
248 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Čl. 77. st. 1. al. 2 Predlažemo da se usluge ne priznaju uputnicom, već da se i nadalje priznaju u upravnom postupku rješenjem, koje preciznije i sveobuhvatnije regulira prava i obveze korisnika, te u kojem stranka ima mogućnost žalbe (a ne samo prigovora). Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka i jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
249 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Nije prihvaćen U članku 42. nije moguće uvrstiti predloženo.
250 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
251 Centar za socijalnu skrb Pazin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI 1) Centralizacija sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, za struku predstavlja korak unatrag. Navedeni Zavod (čl. 175. do 184.) ne predstavlja adekvatno rješenje problema s kojima se CZSS-i susreću. U osnovi struke socijalnog rada jest da svakom korisniku pristupa individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava, te na resurse konkretne lokalne zajednice. Pokušaj osnivanja Zavoda za socijalnu skrb u županijama (11.2011./06.12.) pokazao je da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti zajednice, a u krajnjoj liniji i korisnika. Djelovanje unutar tako velikog sustava je vrlo nepraktično i u suprotnosti je s načelom dostupnosti i individualizacije (čl. 6. i 7. nacrta ZOSS-a). Ma kako negativna bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, CZSS-i su prepoznati kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama za koje su mjesno nadležni i imaju mogućnost sukreiranja socijalne politike JL i P(R)S. Centralizacijom bi se Centre svelo na bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz nekih drugih velikih sustava (čije su ovlasti u pravilu isključivo administrativne naravi), bez pravne osobnosti, ali i snage. Ovlasti CZSS-a nisu samo administrativne, već prvenstveno stručne naravi, te smatramo da postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Stoga predlažemo da CZSS-i nastave djelovati u dosadašnjem obliku – kao samostalne pravne osobe. 2) Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra (čl. 185. do 197.) također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazovnost sadašnjeg trenutka i na potrebe za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Velike su razlike u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice [npr. u Istarskoj županiji podružnica radi sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima (ukupno 6 zaposlenih, od čega 5 stručnih radnika), prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. 3) Iako u potpunosti podržavamo cjeloživotno obrazovanje i djelatnici u sustavu socijalne skrbi se permanentno usavršavaju, ne vidimo razlog za uvođenje novog instituta – Akademije (čl. 222. do 230.), tim više što bi ona trebala samo organizirati, a ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Osiguravanje potrebnih edukacija u sustavu socijalne skrbi trebalo bi i nadalje biti u organizaciji Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Studijskog centra socijalnog rada i resornog Ministarstva. 4) Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Stoga, pod uvjetom da se osnuje Povjerenstvo, smatramo da je potrebno jasno propisati stručnu spremu članova istoga, a da eventualno jedan član povjerenstva bude osoba koja nema potrebnu naobrazbu, ali ima minimalno 5 godina u području obiteljskopravne zaštite ili rada sa žrtvama nasilja u obitelji. Također se postavlja pitanje čuvanja službene tajne u svezi izvještavanja Povjerenstva o poduzetim aktivnostima u odnosu na pojedinog korisnika. 5) Broj javnih ovlasti CZSS-a je tek minimalno smanjen, budući da je naknada do zaposlenja pravo kojega u većini centara ostvaruje razmjerno mali broj korisnika. Prava koja zagušuju stručni rad zaposlenika i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina) i dalje ostaju u nadležnosti CZSS-a. S druge pak strane predviđeno je da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (odnosno u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
252 Centar za socijalnu skrb Poreč NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavamo stav Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika koji je obrazložen u slijedećem tekstu kojega citiramo u cijelosti: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
253 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB PULA-POLA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Smatramo da je odredba kojom se predviđa psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja nejasna, nedorečena i u konačnici neprovediva. Nadalje koja je poanta imati uslugu prevencije nasilničkog ponašanja koja ovisi o pristanku osobe koja se smatra mogućim nasilnikom i koja je posljedica ako ta osoba ne pristane na socijalnu uslugu. Također nije jasan dio odredbe ''pojedincu kojem nije izrečena sudska mjera upućivanja u obavezni psihosocijalni tretman'' - da li navedeno znači da osobu koja je osuđena za nasilje u obitelji a nije dobila sudsku mjeru (u praksi većina osoba osuđenih za nasilje u obitelji dobije uvjetnu osudu) treba uputiti u ovu socijalnu uslugu, i ako da u tom slučaju ne možemo govoriti o prevenciji ako je osoba već počinitelj nasilja. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju.
254 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB PULA-POLA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Stručni radnici CZSS za zakonitost svoga rada odgovaraju nadležnom Ministarstvu koje provodi upravni nadzor, a za stručni rad odgovaraju nadležnim strukovnim komorama. Prijedlog da se uvode dodatno tijelo sastavljeno od građana koji ne moraju imati stručno znanje o sustavu socijalne skrbi smatramo apsolutno neprihvatljivim. Nadalje postavlja se pitanje što se događa u situaciji kada nadležno ministarstvo i stručne komore procijene da je rad obavljen u skladu sa strukom i zakonom, a povjerenstvo odluči drugačije, čiji stav u takvim situacijama treba uvažiti. Slažemo se da drugim prijedlozima da članke 151. do 162. treba izbrisati. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Za razliku od provođenja stručnog nadzora od strane komora, Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe.
255 Centar za socijalnu skrb Zagreb NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Centar za socijalnu skrb Zagreb ističe sljedeće primjedbe i prijedloge na nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi: Člankom 5. Zakona definira se Načelo socijalne pravičnosti koje je u koliziji s nekim drugim člancima istog Zakona. Čl. 15. st. 17.- imovina su sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli, stambena štednja, životno osiguranje i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu Imovinom se smatra iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, te bi isto trebalo primijeniti na odredbe o priznavanju prava na doplatak za pomoć i njegu i osobnu invalidninu. Čl. 15. st 20. -definira se voditelj slučaja, odnosno zadaci voditelja slučaja. Također, smatramo nužnim definirati stručni tim i zadatke članova stručnog tima, s obzirom da se u istom zakonu više puta spominje pojam stručnog tima, procjena stručnog tima i slično, a isto nije jasno definirano. Čl. 19. -naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, mogu se priznati ili odobriti: strancu i osobi bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj. Potrebno je uskladiti terminologiju sa drugim zakonima, a u ovom slučaju sa Zakonom o prebivalištu i koristiti termin „stranac s trajnim nastanjenjem u Republici Hrvatskoj“. Čl. 27. st. 5. -iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Isto nije prihvatljivo, jer prema Uredbi o visini minimalne plaće, ista iznosi 4.062,51 kn, što znači da je ovaj stavak u koliziji sa čl. 5. nacrta Zakona koji kaže: „Osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada.“ Stavlja li se na taj način radnik u nepovoljniji položaj? Čl. 28. -beskućniku koji se nalazi u prihvatilištu priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. Predlaže se priznati samo iznos za osobne potrebe u iznosu od 200,00 kn. Smatramo da nije potrebno brisati članak 29. sadašnjeg Zakona. Naime, ne smatramo opravdano da: Vlasništvo osobnog vozila više nije zapreka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu ako njegova vrijednost ne prelazi iznos od 40 osnovica za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Prema Odluci o osnovici za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi ("Narodne novine, br. 114/14), osnovica iznosi 500,00kn. Dugogodišnjim radom na Odjelu za novčane naknade i praćenjem socijalno ekonomskih prilika naših najugroženijih skupina korisnika pokazalo se da vlasnici osobnog vozila mogu biti samo oni koji imaju dovoljno sredstava za osnovne životne potrebe i za dodatne troškove održavanja i korištenja osobnog vozila ,a ne oni korisnici kojima su osnovne životne potrebe ugrožene, za njih je osobno vozilo luksuz. Samo vlasništvo osobnog vozila povlači za sobom i dodatne troškove bez obzira na starost vozila i njegovu vrijednost, odnosno potrebno je redovito plaćati tehnički pregled, novu policu osiguranja, kao i dokaze o ostalim propisanim obvezama kao što je naknada za ceste, posebna naknada za okoliš i dr. nakon čega se može izvršiti produženje važenja prometne dozvole. Gore navedene naknade ne sadrže troškove različitih poreza i naknada koji se plaćaju u stanici za tehnički pregled u sklopu registracijskog postupka ili produženja važenja prometne dozvole a uplaćuju se u državni proračun RH. Velik dio troškova prilikom registracije odnosi se na policu osiguranja od automobilske odgovornosti koje izdaju i naplaćuju osiguravajuće kuće. A da ne naglašavamo i redoviti veliki trošak kupovanja goriva. Korisnici kojima je ugrožena egzistencija svojevoljno i dobrovoljno koriste sve druge mogućnosti korištenja javnog prijevoza koji im se konkretno u Zagrebu i osigurava kao npr. pravo na besplatne godišnje i mjesečne karte ZET-a. Isto nije u skladu s načelom socijalne pravičnosti po kojem; osoba koja ostvaruje prava iz sustava socijalne skrbi ne može korištenjem tih prava postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada. Čl. 30. U prihod u smislu članka 29. ovoga Zakona ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi: dječjeg doplatka. To nije prihvatljivo jer je prema Uredbi o visini minimalne plaće, a ista iznosi 4.062,51 kn, ovaj stavak je u koliziji sa čl. 5. nacrta ovog Zakona (zbroj ZMN-a i iznosa dječjeg doplatka je veći od prihoda ljudi koji rade), te se ističe neravnopravan položaj radnika i korisnika socijalne skrbi. Članak bi trebalo brisati jer otežava rad i uzrokuje nepotrebno administriranje i donošenje rješenja. Također, smatra se diskriminacijom jer je bivši korisnik u povoljnijem položaju od radnika koji ostaje bez posla i ne dobiva nikakvu naknadu od poslodavca ili od HZZ-a. U čl. 39.st. 1. predlaže se :umjesto prvih šest mjeseci rada“ , pisati: “ u prvih dva ili tri mjeseca rada iznos ZMN umanjuje se za 50% priznatog iznosa“. A kao iznimku je potrebno navesti osobe iznad 50 godina koje će se samim time teže zaposliti. Čl. 40. st. 3. Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, u slučaju iz stavka 1. podstavka 2., 3. i 4. ovoga članka, prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti. Dan nastanka promijenjenih okolnosti trebao bi biti zadnji dan u mjesecu radi ekonomičnosti postupka. U čl. 42. st. 1. predlaže se priznati u visini od 50% ZMN ,kao do sada. Općenito bi bilo potrebno : Zajamčenu minimalnu naknadu ograničiti na određeno vremensko razdoblje, najduže tri godine. Iskustvo u radu s korisnicima ukazuje na to da je za veliku većinu korisnika zajamčene minimalne naknade dolazak u Centar za socijalnu skrb kao dolazak po plaću, te se prenosi iz generacije na generaciju i uključuje niz generacija jedne obitelji. Čl. 46. st. 2. toč. 1. Pravo na jednokratnu naknadu može se priznati i radi nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ili obuće ako se nabava nužnih predmeta u kućanstvu odnosno odjeće i obuće ne može osigurati putem humanitarnih organizacija. Članak bi trebalo brisati jer se korisnik sustava socijalne skrbi stavlja u povoljniji položaj od radnika u radnom odnosu, a osim toga isto se može nabaviti u humanitarnoj organizaciji. Nadalje, jednokratna naknada se priznaje za nabavu odjeće i obuće koja se, također, može nabaviti u humanitarnim organizacijama, a osim toga odjeća i obuća su osnovne životne potrebe koje se rješavaju priznatim pravom na zajamčenu minimalnu naknadu. Jednokratna naknada se može priznati za točno definiranu svrhu. Čl. 48. nije definirano na koji će se način vršiti razmjena informacija. Potrebno je uskladiti kriterije za mirovanje prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu (npr. radi liječenja i boravka u zdravstvenoj ustanovi DPNJ miruje, a osobna invalidnina ne.). Članak 50. – predlaže se dopuniti na način da se odredi do koje navršene godine života korisnik ima pravo na naknadu za redovito studiranje. Članak 53. stavak 4. kojim se određuje da pravo na osobnu invalidninu nema osoba kojoj je priznata usluga smještaja/organiziranog stanovanja – predlaže se dopuniti, osim u slučaju kada se radi o osobi/djetetu koja je korisnik usluge smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih postupaka u trajanju do 30 dana Predlaže se u čl. 61 dodati alineju 3. na način da u prihod ne uračunavaju novčana sredstva po osnovi mirovina u iznosu do punog iznosa ZMN propisane Zakonom . Naime predloženim Nacrtom Zakona treba zaštiti korisnike najniže mirovine i rukovoditi se Načelom pravičnosti. Predlaže se u čl.65. st. 3. dodati zarez iza riječi invaliditetom i dodati „ ili uz suglasnost njegovog skrbnika „. Naime , najčešće se radi o kategoriji korisnika koje uslijed svoga stanju ne razumiju postupak koji se u odnosu na njih providi niti pravne posljedice koje iz njega proizlaze, dakle nisu sposobni dati svoji suglasnost. Također u istom čl. 65 koji glasi : ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom nema roditelja, ako roditelji ne žive s njim ili zbog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu, pravo na status njegovatelja može se priznati bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom odnosno bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom, životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom odnosno životnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom, srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se neformalnim životnim partnerima. Kako dokazati taj status? Čl. 81. st. 1. toč. 3. predlažemo ukinuti odredbu kojim -Prva socijalna usluga- sadrži primjenu instrumenata za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta“, zato što je Prijemni ured vrlo frekventan zbog stranaka i telefona, te ovakvi zadaci usporavaju i zagušuju rad. Navedena odredba je u suprotnosti s radom Prijemnog ureda koji s novim korisnicima radi početnu procjenu potrebe, a instrumenti za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta su „više“ od početne procjene, te bi daljnje instrumente i obradu provodili nadležni odjeli. Čl. 81. st. 2. Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda prilikom prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo u sustavu socijalne skrbi odnosno nije poduzeta mjera ili radnja iz nadležnosti Zavoda ili ako je od njenog poduzimanja prošlo više od šest mjeseci, a korisnik se obraća radi istih ili novih potreba. Rok od šest mjeseci je vrlo kratak rok za istu potrebu, te se zbog ekonomičnosti ne treba ići ponovno u Prijemni ured. Vezano uz novu socijalnu uslugu koja se spominje kao usluga socijalnog mentorstva, odnosno članak 88. u kojem je navedeno da korisniku pruža uslugu stručni radnik Zavoda za socijalni rad. Smatramo kako Zavod za socijalni rad, odnosno sadašnji Centar za socijalnu skrb ima i previše ovlasti te da se treba raditi na tome da se postojeće usluge kvalitetnije provode. Također, da nije potrebno da istu socijalnu uslugu provodi Zavod, nego da Zavod upućuje korisnika kod pružatelja usluga. Smatram kako organizacije civilnog društva imaju dobro iskustvo u provođenju sličnih programa socijalnog mentorstva i potrebne resurse za isto. Također pružanje podrške nezaposlenima obavlja Zavod za zapošljavanje. Čl. 95. Usluga psihosocijalne podrške može se odobriti do godinu dana. Rok je prekratak, a iskustvo pokazuje da se poboljšanje ne može postići za godinu dana. Pitanje uputnica: Zbog nedostatnih kapaciteta pružatelja usluga u zajednici i njihovih ograničenih resursa u praksi će se dogoditi multipliciranje uputnica koje neće moći biti provedive. Postavlja se pitanje koje mehanizme ima resorno Ministarstvo da se Uputnice koje se upućuju pružateljima usluga i realiziraju? Uputnice otežavaju poslovanje, već su bile u upotrebi u prethodnim zakonskim propisima čija se primjena pokazala neučinkovitom i kaotičnom. Radi se o aktu koji nije poznat u ZUP-u. Smatra se da članak treba brisati. Predlaže se u čl.97.st.4. umjesto do šest sati tjedno izmijeniti rečenicom: „iznimno kod pružatelja usluge do dvanaest sati tjedno“. Naime ne treba se smanjivati razina do sada stečenih prava postojećim ZOSS ( čl.83.st.5.) U čl.112 st. 2 - trebalo bi se kao uvjet navesti i "ako osoba ima dovoljno novčanih sredstava da si vlastitim prihodima, imovinom, ušteđevinom osigura pravo na uslugu smještaja" Članak 117. stavak 2. kojim se određuje da se pravo na privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih postupaka može priznati i roditelju djeteta radi njegovog aktivnog sudjelovanja u provođenju psihosocijalnog programa, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga, a najdulje do 15 dana tijekom kalendarske godine – predlaže se umjesto navođenja roka od 15 dana odrediti da se roditelju može priznati navedena usluga smještaja za vrijeme dok istu uslugu koristi i dijete, a najdulje 30 dana u kontinuitetu, ali ne s ograničenjem u jednoj kalendarskoj godini. Naime, djeca s Down sindromom se upućuju na takav privremeni smještaj u Down centar Pula, ali ne jednom tijekom kalendarske godine, nego i po 3-4 puta unutar iste kalendarske godine, pri čemu su im roditelji u pratnji. Članak 121. stavak 2. – predlaže se roditelje djece s poteškoćama u razvoju osloboditi obveze sudjelovanja u podmirivanju troškova usluge, ne samo u slučaju ako su korisnici ZMN-a već općenito. Predlaže se dodati st.3. u čl.131. koji bi trebao glasiti: Ako se mjesna nadležnost ne može utvrditi prema prebivalištu ili boravištu stranke u RH mjesno je nadležan CZSS prema mjestu posljednjeg prebivališta ,odnosno boravišta na području RH, a u slučajevima kada se ne može utvrditi posljednje prebivalište ili boravište , mjesna nadležnost određuje se prema mjestu na kojem je nastao povod za vođenje postupka. Također, vezano za članak 130. koji se odnosi na mjesnu nadležnost za djecu, smatramo potrebnim jasnije definirati kako se određuje mjesna nadležnost za djecu, s obzirom da postojeći nedovoljno jasan članak u praksi često dovodi do nepisanih pravila i do sukoba nadležnosti, što dodatno odugovlači postupke u predmetima vezanim za djecu, koji bi trebali biti žurni. Čl. 130. st. 5. lišavanje roditeljske skrbi znači da je dijete potrebno staviti pod skrbništvo, a to znači da ovaj stavak sam sebi kontradiktoran. Nigdje u Zakonu više nije definirano pitanje izuzeća, a isto i nadalje postoji u ZUP-u. Nigdje nije navedeno ni postojanje stručnog vijeća Zavoda, dok se kod ostalih ustanova ( Obiteljskog centra i domova) spominje postojanje stručnog vijeća. U čl.165 - uvjete za pružanje socijalnih usluga ne mogu utvrđivati djelatnici CZSS-a koje nemaju stručna znanja koja su potrebna da bi se isto utvrdilo. Čl. 222. Osnivač Akademije socijalne skrbi je Republika Hrvatska. Nejasno je djelovanje Akademije. Navodi se stručni nadzor i supervizija iako su to dva različita djelovanja. Postavlja se pitanje da li zakonodavac razlikuje stručni nadzor od supervizije, jer navedeno u istoj rečenice ne odaje dojam da zakonodavac ima jasnu viziju djelatnosti Akademije. Članke vezane uz osnivanje Akademije treba obrisati jer djelovanje Akademije može biti ostvareno kroz Hrvatsku komoru socijalnih radnika. U čl. 303. zabilježbe na nekretninama, te ostali članci vezani uz otpise duga i naknade štete su prepisani iz starih zakona i dalje nisu dovoljno dobro objašnjeni. Pojam zabilježbe i brisanja iste nije u skladu s objašnjenjem i člankom koji govori o povratu isplaćenih iznosa.( povrat iznosa se traži od nasljednika, a ne i od živog korisnika u slučaju da se zabilježena nekretnina otuđi). Nadalje, sama zabilježba ne odgovara sadašnjem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima gdje je poznat pojam založnog prava na nekretninama, a ne zabilježbe. U cijelom Zakonu se uočavaju samo „kozmetičke“ promjene za koje se ne vidi primjena u praktičnom radu već se procjenjuje da će stručni radnici još više administrirati (a ne manje) te da će korisnici još teže ostvarivati svoja prava. U cjelokupnom nacrtu Zakona se iščitava više administriranja i pretvaranje stručnog socijalnog rada u službenički odnos prema korisnicima i njihovim potrebama. Najavljivano rasterećenje sustava se ne vidi, a postupci se još više opterećuju nerealnim zahtjevima. Ne vidi se način zadovoljavanja propisanih rokova u kojima sudjeluje više sustava, odnosno rokovi su nerealni. Na Odjelu djece s teškoćama u razvoju uočava se da će se dodatno dopisivati sa pružateljima usluga, izrađivati planovi sa korisnikom (za djeca 2-3 godine) i da će postupak biti još dugotrajniji da ostvare pojedinu soc. uslugu posebno uvođenjem uputnica za priznavanjem određenih soc. usluga, a i nestručnjacima je jasno da rad sa djecom treba biti pravovremen – tako reći – odmah, da bi se razvoj što prije uskladio sa kronološkom dobi. Npr. roditelj djeteta predškolske dobi ako dijete nije u vrtiću ne mora biti prijavljen na zavodu za zapošljavanje. Na koji način će se dokazivati da dijete nije u vrtiću? Opteretit će se drugi sustav da traži i ispisuje potvrde? Pisat će se svim vrtićima? Da li postoji evidencija sve djece u vrtiću? Ideja je odlična jer zaista roditelji djece predškolske dobi imaju problem brige o djeci i ne mogu prihvatiti zaposlenje no sami način dokazivanja je dugotrajan i upitan. Problematizira se osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o pritužbama građana i u konačnici njegove svrhe u kojem će većina predstavnika biti iz civilnog društva te izražavamo zabrinutost da će se na taj način kontrolirati postupanja stručnih djelatnika Centara za soc. skrb. Zar nemamo dovoljno mehanizama kontrole (od resornog Ministarstva, strukovnih komora i dr. nadležnih institucija) Osnivanje Povjerenstva za odlučivanju o osnovanosti pritužbe smatramo stručno neopravdanim i degradirajućim za stručni rad ,ali i za resorno Ministarstvo koje provodi upravni nadzor nad zakonitošću rada dok strukovne komore provode stručni nadzor nad radom stručnih radnika. Predloženim Povjerenstvom u ovakvom sastavu otvara se prostor za veliki broj neosnovanih prituživanja na koja će stručni radnici pisati beskonačna očitovanja koja će oduzimati vrijeme za stručni rad sa korisnicima kojima je pomoć i podrška uistinu neophodno potrebna. Stručni radnici CZSS za zakonitost svoga rada odgovaraju resornom Ministarstvu koje provodi upravni nadzor, također za stručni rad odgovaraju strukovnim komorama ,a i poslodavcu koji provodi unutarnji nadzor. Uvođenje predloženog Povjerenstva kao još jednog nadzornog tijela neće dovesti do unapređenja kvalitete pružanja usluge koja nije uvjetovana stručnim znanjima stručnog radnika nego faktorima na koje stručni radnik ne može utjecati kao što su : neadekvatni uvjeti rada u kojima ne može štititi dostojanstvo i privatnost korisnika , prekapacitiranost ustanova za smještaj korisnika i nemogućnost osiguravanja usluge. Uvođenje još jednog nadzornog tijela koje samo može dodatno otežati i paralizirati stručnjake u njihovom radu u ionako teškim uvjetima. Sve odredbe o „Povjerenstvu“ bi trebalo brisati iz prijedloga Zakona. Nadalje, skreće se pozornost na samostalnost Obiteljskih centara koji bi trebali biti izdvojeni iz sadašnjih Centara. Ponavlja se situacija od prije i postavlja se pitanje na koji će se način vršiti rad sa korisnicima. Pojavljuje se bojazan da će se Obiteljski centri usmjeriti na prevenciju i da će za rad sa korisnicima Centra za socijalnu skrb biti manje pružatelja usluga za „teške korisnike“. Iz predloženih članaka Zakona nije vidljiv predviđeni ustroj Zavoda osim u prijedlogu čl.178 koji vrlo površno govori o središnjoj i područnim ustrojstvenim jedinicama. Osnivanje Hrvatskog Zavoda za socijalni rad kao centraliziranog hijerarhijski ustrojenog modela organizacije sustava je neprimjereno. Sa takvom strukturom odužiti će se postupci koji su uglavnom hitne naravi. Naime, ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb nikako se neće postići bolja učinkovitost sustava. Upravo suprotno. Predloženim ustrojem sadašnjih centara doći će do dodatne centralizacije ionako visoko centraliziranog sustava ,a jedinice lokalne i regionalne samouprave potpuno su marginilizirane iako su dužne sufinancirati sustav kroz decentralizirana sredstva, dok istovremeno prijedlogom nacrta ZOSS nije predviđeno niti da sudjeluju u Upravnom vijeću Zavoda. Ovakav Zakonski prijedlog nije niti u skladu s potrebama socijalnog rada u zajednici koji treba biti maksimalno decentraliziran rukovodeći se specifičnim potrebama stanovništva različitih dijelova RH ,uz standardizirana prava i usluge na koje će imati pravo svi građani. Na taj način udaljavamo se od lokalne zajednice. Novi ustroj osim što je nepotreban nije stručno ni poslovno opravdan budući će dovesti do troškova oko preregistracija i novih natpisnih ploča ustanova. Stručni radnici centara za socijalnu skrb argumentirano su ukazali resornom ministru pisanim putem što je potrebno osigurati od strane osnivača za bolju učinkovitost i kvalitetniji javni servis. Nažalost u ovom nacrtu Zakona nisu prepoznati stvarni nedostaci i potrebe za unapređenje pružanja usluga našim korisnicima. Zaključuje se da nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi nije sukladan Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine ( NN 13/2021) gdje je između ostalog navedeno: „Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika.“ „ Decentralizacija određenih socijalnih usluga i proširenje mreže pružatelja zahtijevaju uspostavljanje novih mehanizama za unaprjeđenje i kontrolu kvalitete usluga koje se pružaju na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini.„ „Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima.“ Centar za socijalnu skrb Zagreb Djelomično prihvaćen Komentar vezan uz članak 19. prihvaća se. Komentar vezan uz članak 27. stavak 5. ne prihvaća se iz razloga jer kućanstva s djecom su u najvećem riziku od siromaštva i ova odreba ima za cilj zaštitu najranjivijih skupina društva. Komentari vezani uz članak 28. i članak 24. stavak 2. točku 1. ne prihvaćaju se jer nevedene odredbe su izrađene sukladno preporukama Pučke pravobraniteljice. Komentar vezan uz članak 30. ne prihvaća se radi zaštite djece kao jedne od najranjivijih skupina koja je izložena velikom riziku od siromaštva. Komentar vezan uz članak 39. stavak 1. prihvaća se. Komentar vezan uz članak 40. stavak 3. neprihvaća se jer povod za izmjenu nastaje od dana nastanka promjenjenih okolnosti. Komentar vezan uz članak 42. stavak 1. ne prihvaća se jer se prijedlogom zakona planira povisiti iznos osnovice, povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti za kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja u visini od 30% zajamčene minimalne naknade. Odredbe u pogledu mirovanja prava na doplatak za pomoć i njegu i prava na osobnu invalidninu su uglavnom usklađene osim u pogledu boravka u zdravstvenoj ustanovi jer se radi o različitim svrhama navedenih prava. Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti, a odredbe koje se odnose na predmetno pitanje kod priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu u pravilu su usklađene sa odredbama važećeg zakona i primjenom propisa budući na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada i cjelovitije uređenje u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu. Također, s obzirom na predstojeći Zakon o inkluzivnom dodatku uvjet u pogledu priznate usluge smještaja ili organiziranog stanovanja kao zapreke za priznavanje prava na osobnu invalidninu je istovjetan odredbama važećeg propisa. Članak 65. - Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju odnosno njegovatelju osobe s invaliditetom, uz suglasnost osobe s invaliditetom ili njegovog zakonskog zastupnika što je dodano u navedenoj odredbi. Definicija neformalnog životnog partnera uređena je u članku 3. Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola.
256 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Do sada kada su se pisala rješenja u CZSS uvijek se naznačio postotak osnovice prava i iznos u kunama. S obzirom na to uvijek kada bi se promijenio iznos osnovice pravo bi se moralo preispitivati. Moj prijedlog je da za sva novčana prava (izuzev jednokratnih) u rješenjima koje generira socskrb aplikacija maknu iznosi prava u kunama, tako da će pri svakom budućem povećanju vrijednosti osnovice (Uredbom), neće biti potrebna preispitivanja, te bi povećanje išlo automatizmom. Odnosno na rješenju bi pisano npr. korisniku NN priznaje se pravo u iznosu 250% osnovice od dana NN. Bez to iznosi NN kuna. Nije prihvaćen Članak 21. ne propisuje sadržaj rješenja. Napominjemo da je intencija zakona (u kasnijim odredbama) takva da se u rješenja unosi samo postotak osnovice, a ne nominalni iznos.
257 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Vidljivo je da je maknut uvjet priznavanja usluge ukoliko korisnik nema mogućnost da joj pomoć osigura roditelj, bračni drug ili djeca. Iz iskustva navedeno bi se trebalo vratiti. U praksi se nije priznavala usluga ukoliko u istom ili bližem naselju žive radnosposobna i zdrava djeca, a korisnik traži kućanske i tehničke poslove u kućanstvu. Smatramo da smo navedenim do sada mogli motivirati djecu da se više brinu o svojim roditeljima posebice jer žive u neposrednoj blizini. Kako ovoga uvjeta nema tako će se smanjiti i obilazak djece kao i njihova odgovornost. Prihvaćen Prihvaća se
258 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 133. Korisnici u ruralnim područjima (npr. Lika), nemaju u blizini Banke u kojima imaju otvorene račune (znaju biti udaljene i 50km), te mole nas da službenim putem to i zatražimo. S obzirom da taj dio postupka traje nekad i do tri tjedna, nije nikako moguće ispoštovati navedeni rok. Navedena stvar se odnosi i na dokumentaciju za ostale tijela (ZK, Porezna, Katastar, Sud) jer korisnici u prometno izoliranim područjima nemaju mogućnosti sami navedenu dokumentaciju sakupljati, te isto činimo mi službenim putem, što produžuje trajanje samog postupka. Nije prihvaćen Budući da su postupci za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi žurni, rješenje se donosi u roku od 15 dana, međutim u slučaju provođenja ispitnog postupka rješenje se donosi u roku od 30 dana. Navedeni rokovi preuzeti su iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Rokovi za donošenje rješenja uključuju i dostavu stranci sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Imajući u vidu svrhu jednokratne naknade, rok za donošenje rješenja o priznavanju prava ne bi trebao biti duži od propisanog roka.
259 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Paradoksalno je da za doplatak u punom opsegu (3.stupanj oštećenja zdravlja) nije previđen cenzus, ali za ovo pravo koje je većeg stupnja oštećenja zdravlja je. Primljeno na znanje S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
260 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Slažem se s prethodnim komentarima, radno sposobna osoba je ovim putem stavljena u povoljniji položaj od drugih osoba koje rade, također ovakve odredbe mogu dovesti i do manipulacije s obzirom da je rok od 6 mjeseci jednostavno predugačak. Trebalo bi osobama pomoći u prvom, eventualno drugom mjesecu rada, ali sve više od toga je pobijanje načela supsidijarnosti. Primljeno na znanje Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
261 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 137. Bilo bi dobro da se napokon zakonski definira učestalost u kojem se mogu jednokatne naknade ostvarivati. (npr. mora proći barem tri/četiri/pet/šest mjeseci između istih jer inače koji smisao "jednokratnih" naknada). Nije prihvaćen S obzirom na svrhu prava na jednokratnu naknadu, pravo je moguće ograničiti samo u pogledu visine iznosa na godišnjoj razini
262 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Razumijem da je nemoguće taksativno nabrojati apsolutno sve opravdane razloge traženja jednokratne naknade, ali trebalo bi se izbjeći pisanje općenitih riječi kao što je "i slično". U praksi se pokazalo da se kroz to "slično" svašta želi progurati, te se i korisnici u svojim zahtjevima "hvataju" za tu riječ jer je općenita i može se na različite načine interpretirati. Nije prihvaćen Nije moguće propisati i pobrojati sve nepovoljne životne situacije u kojima se osoba može naći. U postupku priznavanja prava stručni radnici moraju utvrditi da zbog izvanrednih troškova korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.
263 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 57. Predlažem da se u budućnosti razmišlja da se doplatak za pomoć i njegu i osobna invalidnina spoje u jedno pravo općenitog naziva te da se isto priznaje na temelju stupnjeva oštećenja zdravlja (2, 3 i 4). Navedeno bi olakšalo praćenje prava, ne bi bilo potrebno više izmjenjivati zahtjeve zavisno o sadržaju Nalaza, te bi bio puno lakši birokratski prijelaz sa trećeg na četvrti stupanj i obrnuto. Primljeno na znanje Navedena primjedba bit će predmet rješavanja u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
264 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. (2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka priznaje se na zahtjev samca, predstavnika kućanstva ili po službenoj dužnosti. Nije prihvaćen Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata priznaje se samo na zahtjev samca ili predstvnika kućanstva.
265 Cristian Vuger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Poštovani, Smatram kako nije potrebno uvoditi IPP za korisnike ZMN-a. Navedeno će dovesti do dodatnog i bespotrebnog birokratiziranja postupka, a istovremeno neće dovesti do ikakve smislene promjene kod korisnika. Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IPP
266 Damir Bartolec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Ne treba ukidati obiteljske domove, oni su kvalitetan smještaj za starije i nemoćne osobe. Što bi onda bilo s njima, na ulicu? Jest da bi to bila najisplativija opcija, ali ipak... Nije prihvaćen Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši. Sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike, a svjedočili smo i tragičnim događajima u Andraševcu i Dugom Ratu. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
267 Daniel Majer NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 23. Svaka socijalna politika mora ići za tim da pruži zaštitu onima koji si tu zaštitu ne mogu sami osigurati, ne samo financijsku, nego i sigurnosnu i sl. Ako već se uvodi nacionalna mirovina; ako postoje naknade osobama s invaliditetom, ako postoji dječji doplatak, ako radno sposobne osobe kada ostanu bez posla dobivaju naknade za nezaposlene, ako se osigurava poticaje za samozapošljavanje, onda ne postoji potreba za MZN. Taj novac treba transferirati za osobama s invaliditetom – radno nesposobnima i za mjere poticanja zapošljavanja. Država može i mora poticati JLS da nezaposlene osobe slabijeg imovinskog stanja zapošljava na „javnim radovima“, mora poticati da takve osobe idu raditi sezonske poslove (a ne da sustavno nedostaje npr. berača jabuka), a ne da se boje raditi, jer će izgubiti „socijalnu pomoć“. Ukinite MZN od 1.1.2023., a 2022. iskoristite da postojeći korisnici se educiraju za rad, da s JLS osigurate veću njihovu zapaljivost, ali i da poljoprivrednicima u 2023. sufinancirate rad osoba koje su u 2022. bile korisnici MZN, na taj način će uči u sustav rada, a od 2024. će normalno postati da postoje radno nesposobni o kojima skrbi država i radno sposobni koje država potiče da se samozaposle – na taj način rješava se i problem nezaposlenih. Primljeno na znanje Prava i usluge u sustavu socijalne skrbi može ostvariti osoba koja ne može osigurati uzdržavanje svojim prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način. Svrha zajamčene minimalne naknade je osiguranje sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Radi se o naknadi koja je namijenjena siromašnim i socijalno isključenim osobama te drugim osobama u stanju socijalno-zaštitne potrebe. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa rizika od siromaštva u Republici Hrvatskoj iznosi 18,3% za 2019. godinu. Nacrtom prijedlogom zakona jača se suradnja Zavoda i službe nadležne za zapošljavanje u svrhu zapošljavanja i socijalnog uključivanja dugotrajno nezaposlenih korisnika te se nastavlja obveza rada za opće dobro bez naknade radno sposobnih i djelomično radno sposobnih
268 Daniel Majer NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Tko će ustanoviti vrijednost automobila? Porezna uprava po tablicama što često nije realna cijena pa će se neki automobil procijeniti na 21.000 kn i osoba će ostati bez MZN, a neki koji tržišno vrijedi (dobro očuvan) 25.000 kn će se procijeniti na 19.000 pa će osoba dobiti MZN. Tko god da je vlasnik automobila prvo može isti prodati, a tek poslije ostvarivati pravo od države. Osobni automobil nije osnovna ljudska potreba. Prijevoz je, a država takvim osobama može osigurati besplatan javni prijevoz. Posebno gdje je taj prijevoz pod JLS (ZET i sl.). Svaka zakonska odredba mora biti opća i mora biti primjenjiva. Opća konkretno znači da se ne može mijenjati zakon zato što su pojedinci bili nezadovoljni, a primjenjiva znači da će smije stvarati probleme u provedbi što će se ovakvom odredbom sigurno dogoditi, prvenstveno zbog gore navedenog razloga, a onda i jer se dodatno „zatrpava“ zaposlenike centara koji zbog papira, administracije i sl. sve manje se mogu posvetiti ljudima. Primljeno na znanje Do stupanja na snagu ovog zakona izradit će se uputa vezana uz procjenu vozila. Napominjemo da je odredbom članka 24. stavak 2. točka 1. ispunjena preporuka Pučke pravobraniteljice.
269 Daniel Majer NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom "... u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj" - možda je prije ukidanja trebalo vidjeti koji su za to razlozi, jer ako neki jesu, znači može se. Teško će bez pomoći države (EU fondova) obiteljski domovi transformirati se u Ustanove; što također treba osmisliti dobre javne pozive gdje bi se mogli javiti obiteljski domovi koji su to npr. 3 ili više godina. Može država nešto ukinuti, ali što s korisnicima? 5 godina je malo ako bi JLS išle u izgradnju novih ustanova niti to oni i trebaju raditi. Također, potpora ne treba ići samo u vidu novca za dogradnju kapaciteta, nego i za edukaciju i plaće osoblja, posebno njegovateljica, barem u prvoj godini rada... Primljeno na znanje Obiteljskim domovima daje se rok od pet godina da se preregistriraju u pravnu osobu za pružanje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pet godina, u slučaju da nisu u mogućnosti pružati usluge kao prav-na osoba, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Kroz javne pozive će se pronaći način da se svim korisnicima za koje će to biti potrebno pronađe adekvatan smještaj.
270 DANIJELA VARGA LJUBIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Članak: 127.(5) (Rješenje za početak rada/ licencija) Županije i nadalje trebaju voditi postupke i izdavati Rješenja samo za korisničku skupinu „starije i nemoćne osobe“ i „beskućnici“, a Ministarstvo kao središnje tijelo, pri kojemu su dakle, zaposlene najstručnije osobe za takve potrebe, trebaju provoditi sve ostale postupke. Sve to imajući u vidu ranjivost kategorija kao što su: djeca i maloljetnici, odrasle osobe s mentalnim oštećenjem, druge osobe u posebnim socijalnim rizicima i sl. Spustiti sve ove prevažne postupke na razinu županija značilo bi proizvesti različitu praksu na terenu, čime se korisnici potencijalno i diskriminiraju, iako su im po zakonu zajamčena ista prava Nije prihvaćen Rješenja se donose na temelju Zakona i drugih podzakonskih akata, te ne pretpostavlja različitost u postupanju.
271 DANIJELA VARGA LJUBIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 109. Izostavljene su odrasle osobe s invaliditetom. Nije prihvaćen U točci 4. navode se i osobe s invaliditetom.
272 DANIJELA VARGA LJUBIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 246. Zašto u povlaštenom plaćanju nije navedena i električna energija i plin koju domovi trenutno plaćaju kao poduzetnici? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
273 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. Nema potrebe za osnivanjem Akademije. Brisati članke 222-230, jer je vrlo de gradirajuće i ponižavajuće za struku socijalnog rada. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju
274 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 273. Nije neosporno da stručni radnici IMAJU PRAVO na superviziju, sporno je tko osigurava stručnim djelatnicima superviziju. Supervizija nije nešto što je dostupno svim stručnim radnicima , niti nešto što je lako osigurati. Potrebno je superviziju učiniti dostupnijom te smatram kako je u nadležnosti ministarstva da osigura svojim stručnim radnicima superviziju. Primljeno na znanje Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. Obzirom na značajan broj stručnjaka koji su stručno osposobljeni i licencirani za provođenje supervizije u skladu s EU standardima, od kojih je dio i zaposlen u sustavu socijalne skrbi i prepoznavanje važnosti sustavnog uvođenja supervizije u idućem razdoblju osigurati će se svi potrebni resursi za uvođenje sustavne supervizije u djelatnost.
275 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Kao i HUSR! Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
276 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Članke od 175. do 184. brisati. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
277 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 172. Članak 172. treba brisati Nije prihvaćen Velike nesreće s posljedicama ugrožavanja zdravlja i života građana i drugim posljedicama (primjerice potres i korona) pokazali su da je nužno propisati postupanja u takvim situacijama.
278 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 173. Članak 173. treba brisati Prihvaćen Velike nesreće s posljedicama ugrožavanja zdravlja i života građana i drugim posljedicama (primjerice potres i korona) pokazali su da je nužno propisati postupanja u takvim situacijama.
279 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Individualni plan promjene za radno sposobnu osobu, korisnika zmn, je nepotreban. Obzirom kako radno sposobna (pa i djelomično radna) osoba mora biti prijavljena na zavod za zapošljavanje tamo je prilikom prijave, sa stručnim radnicima, ispunila plan svojega proaktivnog djelovanja. Smatram da još i IPP pri "zavodu za socijalni rad " samo gomilanje papirologije. Pošto se u cijelom nacrtu zakona ide u smjeru što veće suradnje među različitim Zavodima, treba se onda obvezati da zavodi za zapošljavanje plan promjene dostavljaju zavodima za socijalni rad. Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade neophodno je potrebno budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno
280 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Da bi se korisniku socijalne usluge prvenstveno priznavale kao izvaninstitucijske potrebno je za početak osigurati mrežu pružatelja izvaninstitucijalnih usluga. Na području Zagrebačke županije nema dovoljno pružatelja usluga, kako li je tek u manje razvijenim dijelovima RH. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
281 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 130. (5) - na što se odnosi konstatacija osim u slučaju skrbništva? Ukoliko se dijete stavi pod skrbništvo mijenja se prebivalište prema prebivalištu skrbnika? Znači li to ukoliko se dijete nalazi u udomiteljskoj obitelji izvan mjesta prebivališta i udomitelj je imenovan za skrbnika tom djetetu, mijenja se nadležnost? Primljeno na znanje Odredba je izmijenjena.
282 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 133. Dostava stranci u roku od 15 dana je moguća samo ukoliko stručni radnik osobno dostavi stranci svako rješenje. Dostava koja se vrši putem pošte na području Zagrebačke županije traje više od 15 dana, a da ne govorimo kako se rješenja ponekada i izgube u dostavi o čemu nitko povratno ne obavijesti. Koliko traje dostava u ruralnim područjima i na otoke možemo samo nagađatI. Nije prihvaćen Budući da su postupci za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi žurni, rješenje se donosi u roku od 15 dana, međutim u slučaju provođenja ispitnog postupka rješenje se donosi u roku od 30 dana. Navedeni rokovi preuzeti su iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Rokovi za donošenje rješenja uključuju i dostavu stranci sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Imajući u vidu svrhu jednokratne naknade, rok za donošenje rješenja o priznavanju prava ne bi trebao biti duži od propisanog roka. Ovaj Zakon ne rješava pitanja dostave.
283 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Uputnica će biti u digitalnom obliku ili se uvodi dodatna papirologija. ? U članku 78. stoji kako se uputnica izdaje na temelju IPP dok u članku 79. stoji kako se uz uputnicu prilaže i individualni plan intervencija. Obzirom kako su člankom 15. plan procjene i individualno planiranje dva zasebna pojma, znači li to da se prilikom izdavanja uputnice radi oboje? Djelomično prihvaćen U odredbi će se precizirati u kojem se slučaju izrađuje individualni plan promjene ili individualni plan intervencija, te što se prilaže uz uputnicu
284 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Smatram da je potrebno ovdje razdvojiti djecu i odrasle osobe. Kod priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu kod djece prosječni mjesečni prihod članova kućanstva ne bi trebao utjecati na ostvarivanje prava. Nije prihvaćen Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koji se odnosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
285 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Gdje je točka 2? Prihvaćen Neusklađenost tehničke naravi je ispravljena. Zahvaljujemo na ukazanom.
286 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Načelo je narušeno člankom 39. u kojem stoji da osoba može raditi i primati zajamčenu minimalnu naknadu 6 mjeseci. Znači osoba si može osigurati uzdržavanje svojim prihodom, ali i nadalje zadovoljava uvjete za priznavanjem prava na nakade iz sustava. Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
287 DARIA KLJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Ukoliko je osoba zaposlena, ne bi smjela imati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Zbog čega rok od 6 mjeseci? Osoba nakon proteka vremena od 6 mjeseci može prekinuti ugovor o radu, te nakon dva dana ponovno se zaposliti, da li se tada ponovno računa novi rok od 6 mjeseci? Ispada da osoba može raditi cijelo vrijeme i biti korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Time je narušeno osim načela pravičnosti i načelo supsidijarnosti jer osoba si može osigurati svoje uzdržavanje. Ovime se radno sposobni pojedinci stavljaju u daleko bolji položaj od osoba koje su radno nesposobne. Primljeno na znanje Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
288 DARINKA KLARIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 343. U skladu s ranije iskazanim, odgoditi stupanje na snagu Zakona Nije prihvaćen Očekuje stupanje na snagu Zakona predviđenog datuma.
289 DARINKA KLARIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Članak 342. treba preurediti na način da se ostavi mogućnost preoblikovanja obiteljskih domova u ustanovu onim osnivačima koji za to iskazuju interes, a na snazi ostaviti odredbe o obiteljskim domovima te sukladno tome uskladiti odgovarajuće odredbe ovoga prijedloga Zakona Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
290 DARINKA KLARIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Nelogično je da se odredbama članka 236. do 238. ovog odjeljka i nadalje regulira rad i osnivanje obiteljskih domova na rok od 5 godina, jer se prijelaznom odredbom ukida rad ovih domova s danom 31. 12. 2027. S obzirom na stvarnu situaciju u RH i potrebu njihova opstanka za prihvat u smještaj starijih i nemoćnih osoba ovo područje treba posebno regulirati i regulativom povezati u sustav praćenja, nadzora i poboljšanja uvjeta rada, usklađivanje pružene kvalitete smještaja s cijenom smještaja, poboljšanje kvalitete društvenog života kao svojevrsne animacije u kulturnim i drugim aktivnostima korisnika, a sve to odgovarajućom podrškom u sustavu socijalne skrbi . Predlažem u tom smislu odgodu donošenja Zakona, njegovu doradu te pomak datuma stupanja na snagu najmanje na rok od 6 mjeseci. Smatram da je to u javnom interesu kako se ne bi izazvao kolaps u smještaju te nezadovoljstvo koje se već iskazuje u javnosti. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
291 DARINKA KLARIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Javnosti, pretpostavljam, nije poznato na koji način su provedene analize na temelju podataka dobivenih preispitivanjem kvaliteta pružanja usluge u obiteljskim domovima i na kojem uzorku, a na kojima se zasniva tvrdnja da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj. Tako se na temelju ranije važećih propisa iz sustava socijalne skrbi najprije ustrojilo osnivanje obiteljskih domova na način da osnivači fizičke osobe, čini se, nisu imale odgovarajuće podrške sustava, te su njihova ne samo materijalna ulaganja već i osobni napori kako bi taj posao dosegao zadovoljavajuću razinu, te se uskladio sa Zakonom, bili znatni. Naime, treba uzeti u obzir da su uložili znatna sredstva za opremanje i prenamjenu svojih obiteljskih prostora, zapošljavanje određenog broja radnika koji od 0 do 24 sata vode brigu o starim i nemoćnim osobama smještenim u tom prostoru, uglavnom brinući se sami o osmišljavanju društvenog života u tim malim obiteljskim zajednicama. Većina tih korisnika bilo je i jest zadovoljno tim smještajem čiji život u zajednici je trebalo dodatno oplemeniti nadogradnjom odgovarajućim sudjelovanjem i marom sustava socijalne skrbi, što je izostalo. Ilegalni obiteljski domovi za koje su znali osnivači, a morali znati članovi obitelji korisnika, kao i centri za socijalnu skrb i lokalna zajednica posljedica su nedovoljnog i neadekvatnog nadzora . Dakle, ne može se tvrditi da obiteljski domovi nisu ispunili svrhu svojeg postojanja, jer mnogi koji su svoje starije i nemoćne članove obitelji smjestili u te domove to dobro znaju, pa i ja osobno koja ovo komentiram samo se glas ovog dijela zainteresirane javnosti ne čuje i to je činjenica koja otvara nova pitanja, zašto je tome tako?!Stav o radu tih domova ne može se zasnivati na dva do tri tragična događaja za koje odgovornost leži na osnivačima tih domova, obitelji korisnika koji su znali ili morali znati za neadekvatan smještaj, lokalnoj zajednici ali i centrima za socijalnu skrb ako su imali dojave o tim slučajevima . Čini se da se pri ovakvoj odluci ne uvažava stvarno stanje u Republici Hrvatskoj, i ne teži se za izlučivanjem najboljeg od postojećeg i nadogradnji, nego se teži za ponovnom razgradnjom i izgradnjom nekog novog sustava za kojeg će administriranje zahtijevati dug period a neće biti zadovoljene potrebe korisnika i potencijalnih korisnika koje su uglavnom siromašna kategorija stanovništva. Stoga je potrebno, smatram, izraditi za to adekvatne analize kako bi taj oblik domova preživio radi potrebite kategorije stanovništva, a osnivačima osigurao daljnji rad s obzirom na stalna ulaganja osnivača koji posluju zakonito. U tom smislu predlažem odgoditi stupanje na snagu Zakona radi njegova preuređenja, a sve zbog najboljeg interesa najugroženijeg dijela hrvatskih građana. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
292 DENIS VELIMIROVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
293 Dijana Miloš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
294 DJEČJI DOM RUŽA PETROVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 215. Čl.215.st.3. predlažemo izmjenu : Druge opće akte u skladu sa Statutom doma socijalne skrbi donosi ravnatelj. Nije prihvaćen Upravno vijeće upravlja domom socijalne skrbi i oportuno je njegovo sudjelovanje u donošenju općih akata doma.
295 DJEČJI DOM RUŽA PETROVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. Čl.210 st.2. predlažemo izmjenu: Osoba koja je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, istekom mandata, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem, dom socijalne skrbi dužan je ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete ukoliko dom ima sistematizirano radno mjesto odgovarajućeg zvanja. Prihvaćen Prihvaća se.
296 DJEČJI DOM RUŽA PETROVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Vezano za uvjete koje struke može biti ravnatelj doma socijalne skrbi, mišljenja smo da tu funkciju ne može obnašati osoba sa završenim obrazovanjem iz informatike i javne uprave. Također smatramo da je važno naglasiti i uvjet 5 godina radnog iskustva u sustavu socijalne skrbi, a ne samo 5 godina u području kvalifikacije. Uvjet radnog iskustva u sustavu socijalne skrbi izuzetno je važan i ne bi ga trebalo minorizirati. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
297 DJEČJI DOM RUŽA PETROVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Stručni radniciDoma za zakonitost svoga rada odgovaraju nadležnom Ministarstvu koje provodi nadzor, a za stručni rad odgovaraju nadležnim strukovnim komorama. Prijedlog uvođenja dodatnog tijela sastavljenog od građana koji ne moraju imati stručno znanje o sustavu socijalne skrbi smatramo apsolutno neprihvatljivim. Nadalje postavlja se pitanje što se događa u situaciji kada nadležno ministarstvo i stručne komore procijene da je rad obavljen u skladu sa strukom i zakonom, a povjerenstvo odluči drugačije, čiji stav u takvim situacijama treba uvažiti. Slažemo se da drugim prijedlozima da članke 151. do 162. treba izbrisati. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Za razliku od provođenja stručnog nadzora od strane komora, Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe.
298 DNEVNI CENTAR ZA REHABILITACIJU VERUDA PULA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Budući da je iskazana sve veća potreba za uslugama senzorne integracije prijedlog je da se navedena usluga koja se ubraja u kategoriju specifičnih dodatnih aktivnosti u okviru socijalnih usluga rane intervencije i psihosocijalne podrške može priznati kao posebna socijalna usluga koja će se pružati u mreži socijalnih usluga pod nazivom "terapija senzorne integracije". U tom slučaju potrebno je definirati cijenu usluga, trajanje i učestalost tretmana, način priznavanja prava na navedenu uslugu te stručne kompetencije stručnjaka koji provode tu vrstu usluge. Jednako tako predlažemo da se novim prijedlogom Zakona usluga asistivne tehnologije implementira u sustav socijalne skrbi. Naime, Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga kao jedna od specifičnih dodatnih aktivnosti navedena je i rehabilitacija slušanja koja uključuje i razvijanje alternativnih i augmentativnih oblika komunikacije kod djece s višestrukim oštećenjima, a koju provodi rehabilitator slušanja sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem logopedije ili fonetike. Mišljenja smo da bi se upotreba alternativnih i augmentativnih oblika komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom novim Zakonom trebala priznati kao socijalna usluga asistivne tehnologije i uključiti se u mrežu socijalnih usluga. U tom slučaju potrebno je definirati cijenu usluga, trajanje i učestalost tretmana, način priznavanja prava na uslugu te stručne kompetencije stručnjaka koji provode navedenu uslugu. Nije prihvaćen Senzorna integracija jedna je od aktivnosti usluge psihosocijalne podrške. Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga, kao i način definiranja cijena socijalnih usluga bit će propisani provedbenim propisima.
299 DNEVNI CENTAR ZA REHABILITACIJU VERUDA PULA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Što se podrazumijeva pod preostalim sposobnostima korisnika? Da li je usluga prethodne stručne procjene izjednačena sa uslugom timske procjene potreba definiranom člankom 142. Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga? Da li se navedena usluga pruža u mreži socijalnih usluga i na koji način je definirana metodologija izračuna cijene iste? Potrebno je navesti stručne kompetencije koje moraju posjedovati stručnjaci koji provode navedenu uslugu s obzirom da smo mišljenja da isti moraju biti osposobljeni za pružanje usluge razvojne procjene/ dijagnostike i znati analizirati i interpretirati dobivene rezultate testiranja, uzimajući u obzir cijeli razvojni profil korisnika te poznavati osnove diferencijalne dijagnostike različitih razvojnih poremećaja. Primljeno na znanje Usluga prethodne stručne procjene („timske procjene“) izdvojena je kao posebna usluga kako bi pružatelji usluge mogu pružiti tu uslugu, a da nakon toga korisnik ne mora nužno nastaviti primati uslugu kod istog pružatelja usluge. Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pru-žanja usluga bit će propisana pravil-nikom.
300 DNEVNI CENTAR ZA REHABILITACIJU VERUDA PULA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda - Pula ustanova je socijalne skrbi čiji su korisnici djeca s teškoćama u razvoju koja odstupaju u neuromotornom i psihomotornom razvoju, djeca školske dobi s motoričkim i utjecajnim teškoćama u razvoju te odrasle osobe s utjecajnim i motoričkim teškoćama u razvoju. U okviru svojih usluga Centar pruža i usluge rane intervencije, psihosocijalne podrške, poludnevnog boravka i pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija). Navedene usluge pružale su se na temelju rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb. Sukladno čl.77. Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi navedene usluge pružaju se na temelju uputnice Zavoda, uz iznimku usluge poludnevnog boravka koja se može pružati i na temelju rješenja. Da li to znači da će postojeća, važeća rješenja Centara za socijalnu skrb automatizmom biti zamijenjena uputnicama Zavoda ili će roditelji/skrbnici ponovo morati podnositi zahtjev za pokretanje postupka radi priznavanja prava u sustavu socijalne skrbi pri čemu će se provoditi sveobuhvatna procjena potreba korisnika, rizika i snaga obitelji i resursa lokalne zajednice te izrađivati individualni plan promjene odnosno plan intervencija? Primljeno na znanje Navedena materija regulirana je člankom 323. i 324. u prijelaznim i završnim odredbama ovog Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
301 Dom za starije i nemoćne osobe Beli Manastir NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. Predloženi Članak 210. st. 2. mijenja se i glasi: Ako je za ravnatelja doma socijalne skrbi, čiji je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, imenovana osoba koja u toj ustanovi ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, po isteku mandata za ravnatelja, a najduže po isteku dva uzastopna mandata, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radila ili na druge odgovarajuće poslove, u protivnom joj prestaje radni odnos, osim ako je za ravnatelja doma socijalne skrbi imenovana osoba koja u toj ustanovi nema sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, tada je dom socijalne skrbi dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća.
302 Dom za starije i nemoćne osobe Beli Manastir NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Podrška prijedlogu Osječko-baranjske županije. Naime, začudan je prijedlog članka 209., stavak 1. u kojemu se u odnosu na aktualni Zakon o socijalnoj skrbi izostavljaju humanističke i društvene znanosti, s obzirom na nezanemariv broj aktualnih ravnatelja socijalnih ustanova spomenutih struka, koji permanentno, stručno i kvalitetno svojim radom unose izniman red u sustav socijalne skrbi. Na temelju kojih objektivnih pokazatelja ili iskustava je predložena takva odredba? Najnedosljednija izmjena u odnosu na aktualnu odredbu zakona je izdvajanje i privilegiranje kineziologa iz korpusa humanističkih i drugih društvenih struka koji bi na predloženi način ipak bili kompetentni voditi ustanovu socijalne skrbi. Po čemu je nastavnik tjelesnog odgoja kompetentniji voditi ustanovu socijalne skrbi od recimo profesora biologije ili ostalih magistara humanističkih i društvenih znanosti izobraženih i iskusnih u pedagoškom edukacijskom području ? -- Apeliram i ukazujem da kolege ravnatelji humanističkih i društvenih struka (učitelji, profesori...) zaposleni u sustavu socijalne skrbi ni na koji način ne predstavljaju problem za sustav socijalne skrbi. Naprotiv! Radi se redovito o najdragocjenijim, iznimno vrijednim, korisnim, savjesnim i odgovornim osobama izrazitog senzibiliteta i pažnje usmjerene na zaštitu i promicanje prava i dostojanstva ugroženih i najranjivih skupina ljudi. Predloženi nacrt članka 209. i članka 210. upravo te osobe ubuduće eliminira odnosno stavlja one koji su već u radnom odnosu u iznimno nezahvalan položaj, dok se istovremeno sustavu socijalne skrbi time ne čini nikakva usluga. Dapače! Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
303 Dom za starije i nemoćne osobe Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Podržavamo, prijedlog Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko-baranjske županije u smislu dopuna članka 209. Naime, izmjenom ovoga članka koji utvrđuje uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi moglo bi se dovesti u nepovoljan položaj sve aktualne ravnatelje koji su izabrani na temelju uvjeta iz područja društvenih ili humanističkih znanosti, a koji taj posao obavljaju uspješno dugi niz godina. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
304 DOMAGOJ KRONSTEIN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Sanja Žarković 03.11.2021 21:510 0 Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Gordana Dujmović 03.11.2021 21:330 0 Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
305 Domagoj Sušanj NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem sa komentarom Udruga obiteljskih domova od dana 29.10.2021 20:46 koji pobliže ukazuje na manjkavost nacrta prijedloga ovoga Zakona i tendenciju da se umjesto najavljene "transformacije" desi potpuno ukidanje svih pružatelja usluga koji nisu USTANOVE čime se krši pravo odabira, zanemaruju pružatelji usluga, njihovi djelatnici, njihove obitelji i investicije koje su se potencijalno desile a nisu se otplatile s čime moguće se potiče i "osobni bankrot" ili neka vrsta "ovršnih metoda" za sve one koji ne budu imali priliku i načina povratiti ulaganja, povratiti dugovanja,a samo zato što su pojedinci iz radne skupine zaključili kako postojeći oblici skrbi nisu opravdali očekivanja i svrhu!!! Postavljam Vam pitanje, Vama koji kreirate ovakve nacrte Zakona : Nije li Vas sram da iz udobnih fotelja, temeljem pojedinaca koji su kršili postojeće Pravilnike i Zakone ukidate djelatnost koja hrani mnoge, a jednim dijelom i Vas same ? Nije li Vas sram da onemogućujete potrebitima pravo na smještaj, na izbor?" Nije prihvaćen Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
306 DORIS KAJIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se podržava komentar Hrvatske komore socijalnih radnika kao i svi navodi iz priopćenja za javnost Pravnog fakulteta u Zagrebu, od dana 21.10.2021. godine. Sukladno stavu stručnjaka, djelatnika u sustavu socijalne skrbi, istraživača i akademske zajednice, predlaže se da se ovaj nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi povuče iz e-savjetovanja. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
307 DORIS KAJIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Čl. 53., točka 4. Stavljanjem socijalne usluge smještaja i organiziranog stanovanja kao uvjet za priznavanje prava na osobnu invalidninu stavlja djecu s teškoćama u razvoju iz određenih dijelova RH u nepovoljniji položaj. Primjerice, na području Sisačko – moslavačke županije ne postoji obrazovna ustanova za djecu s teškoćama u razvoju, stoga su korisnici prisiljeni preko tjedna koristiti socijalnu uslugu privremenog smještaja u drugim slučajevima, čime gube pravo na osobnu invalidninu. Isto je slučaj i kada se djeca s teškoćama u razvoju uključe u kraće rehabilitacijske programe. Ovakvo zakonodavno uređenje problematično je iz više razloga. 1. Osobe s invaliditetom pa tako i djeca s teškoćama u razvoju te njihovi roditelji, trebaju punu podršku u svakom pogledu kako bi ravnopravno sudjelovali u zajednici u kojoj žive. Navedeno uključuje i socijalnu uslugu (privremenog) smještaja i ostvarivanje materijalnih prava iz sustava socijalne skrbi. 2. Roditelje djece s teškoćama u razvoju s lošijim materijalnim prilikama, iz ruralnih područja i nižeg obrazovnog ranga, na ovaj način destimulira se da svoju djecu s teškoćama u razvoju šalju na daljnje obrazovanje. Troškovi prijevoza djeteta dva puta tjedno, boravka djeteta preko praznika kod kuće te zadovoljavanje njegovih primarnih potreba (odjeća, pribor, lijekovi, pomagala) nekim obiteljima su neizvedivi za pokriti dok 1.500,00 kn mjesečno pojačava cjelokupni budžet kućanstva. Isto tako, oni roditelji koji prepoznaju potrebu daljnjeg obrazovanja djeteta, na ovakav način se dovodi do financijskih teškoća i smanjenja kvalitete života ostalih članova kućanstva kako bi se članu kućanstva s invaliditetom ili teškoćama u razvoju omogućila sva potrebna pomoć i podrška. 3. Tijekom dužih školskih praznika ili tijekom situacija poput lockdown-a, djeca s teškoćama u razvoju provede kod kuće više od dva mjeseca. Čak ni za to vrijeme, ovako zakonodavno uređenje ne predviđa mogućnost da se automatizmom korisniku osigura pravo na osobnu invalidninu. 4. Kao i sve socijalne usluge, privremeni smještaj za djecu s teškoćama u razvoju je nejednako razvijen te neravnomjerno teritorijalno raspoređen. Sukladno navedenom, djeci s teškoćama u razvoju koja žive u razvijenim sredinama poput Zagreba osigurana su sva prava iz sustava socijalne skrbi (što bi i trebala biti misija zakonodavca), budući da se mogu obrazovati u mjestu u kojem žive. Navedeno pojedinu djecu s teškoćama u razvoju stavlja u povoljniji položaj u odnosu na djecu s teškoćama u razvoju koja dolaze iz drugih dijelova RH u kojima nisu razvijene socijalne usluge iz sustava socijalne skrbi, čime im se onda onemogućuje ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Sukladno navedenom, predlaže se da se djeca s teškoćama u razvoju koja koriste pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja u drugim slučajevima radi obrazovanja ili privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa izuzmu iz čl. 53., točke 4., odnosno da im se neovisno o priznavanju prava na ranije navedene socijalne usluge privremenog smještaja, omogući pravo na osobnu invalidninu. Nije prihvaćen Priznavanjem prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja korisnicima se osigurava zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba, a pravo na osobnu invalidninu nije naknada koja se priznaje osobi koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba niti služi za podmirenje troškova kućanstva. Napominjemo da postoje različita prava u sustavu socijalne skrbi pa i ona namijenjena podmirivanju osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva. Odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
308 Dragica Smiljanec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. U potpunosti se slažem sa komentarom Hrvatske komore socijalnih radnik koji glasi : Primjedba je da inspekcijske poslove ne mogu obavljati osobe sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Budući da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata sociolozi, kineziolozi, ekonomisti i informatičari teško da imaju potrebne kompetencije, a javna uprava je trogodišnji studij i osobe nemaju istu razinu obrazovanja kao većina stručnih radnika u sustavu. Potrebno je propisati da inspektor mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
309 Dragica Smiljanec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
310 Dražen Jarec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Obiteljski dom Zelingrad se definitvno protivi da se ukinu obiteljski domovi.Ministarstvo ide u ukidanje obiteljskih domova a u isto vrijeme nedovoljno nadzire ilegalni smještaj. Potrebno je suzbiti ilegalni smještaj. Potrebno je nadogradjivati postojeći sustav obiteljskih domova a ne ga jednostavno razrušiti. Protivim se ukidanju obiteljskih domova Obiteljski dom Zelingrad Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
311 Dubravko Škunca NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Poštovani, napisat ću par riječi kao netko tko je smjestio člana obitelji u obiteljski dom. Moj otac se iznenada povrijedio i sanitetom je doveden nepokretan u kuću gdje je živio. Budući da mu nisam mogao pružiti potrebnu skrb, otišao sam u potragu za smještajem koji mu može pružiti potrebnu njegu. Naravno da ga nisam mogao smjestiti u gradski dom jer je tamo red čekanja od cca. 10 godina. Smjestio sam ga u obiteljski dom gdje je moj otac našao potrebnu njegu i počeo se uz pomoć fizioterapeuta lijepo oporavljati. Neugodno sam iznenađen kad sam u novinama pročitao da će se obiteljski domovi u roku 5 godina trebati pretvoriti u nešto što se na početku nije tražilo, a zahtijevat će ulaganje velikih sredstava. Ono što sam uspio proučiti meni se čini da će to rezultirati zatvaranjem velikog broja obiteljskih domova. Svi znamo da kao nacija starimo i da će u budućnosti postojati sve veća potreba za zbrinjavanjem starijih osoba. Moje pitanje glasi, gdje ćemo smjestiti možda 6000 osoba kad se obiteljski domovi zatvore. Umjesto da ih pred EU predstavimo kao naš brend, za njih povučemo neka sredstva i još bolje ih opremimo, ovim zakonom mi ćemo ih zatvoriti. Zato, predlagatelji zakona pročitajte još jednom svoj prijedlog i nemojte rezati granu na kojoj sjedite. Nemojte zaboraviti, i vi ćete jednom postati stari i nemoćni i tražit ćete dostojan smještaj. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
312 DUŠKO PLEĆAŠ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Nije jasno po kojim kriterijima se utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila cilj. I sam sam svjedok sasvim drugačije situacije budući imam majku u jednom obiteljskom domu. Veoma sam zadovoljan uslugom koju pružaju a isto tako i moja majka. Vlasnici obiteljskih domova ulažu ogromne napore i trud kako bi omogućili da se korisnici osjećaju kao kod kuće. Stoga, ne treba generalizirati. Ukoliko se obiteljski domovi preorganiziraju u ustanove u sustavu socijalne skrbi, tu se gubi sav smisao. Kako jedna ustanova može pružiti obiteljski način života. Mišljenja sam da ne treba nikako ići sa ukidanjem obiteljskih domova, nego naprotiv, treba stimulirati i pomoći ljudima koji se odluče za otvaranje istih. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
313 Emil Suler NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Vlasnica sam obiteljskog doma od 20 korisnika već 17 godina. Protivim se ukidanju obiteljskih domova jer je to produžena druka državnih domova do kojih je teško doći, godinama se mjesto čeka. Svi žele smještaj u državnom domu prvenstveno zbog cijene, novi domovi za smještaj starih i nemoćnih imaju cijene koje nisu dostupne većini ljudi. Cijene obiteljskog doma su puno jeftinije, ali skrb i njega vrhunska prvenstveno jer nije veliki broj ljudi smješten. Mene samo zanima ako se dosadašnji obiteljski domovi preregistriraju u ustanove sa svim novim pravilnicima koji su donešeni cijena doma će biti od 7000,00kn možda i više. Tko će moći platiti taj smještaj? Djeca će ostavljati svoje roditelje kući, nema tko o njima brinuti a oni moraju ići na posao. Je li to humana briga o starijima i nemoćnima. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
314 Emina Šišić Anđelić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 262. Čl. 262 st. 1. propisuje tko obavlja stručne poslove u domovima socijalne skrbi i pod kojim uvjetima dok je u st. 2. propisano da stručne poslove obavljaju i drugi radnici s odgovarajućom kvalifikacijom ovisno o djelatnosti doma socijalne skrbi U praksi se događa da su drugi stručni radnici raspoređeni na radna mjesta stručnih radnika iz stavka 1. te obavljaju stručne poslove za koja nemaju potrebnu izobrazbu niti su članovi strukovnih komora pa samim time nemaju obvezu obnavljanja licence niti plaćanja članarine. Prijedlog je da se nadopuni stavak 2. ...drugi stručni radnici ne mogu obavljati stručne poslove radnika iz stavka 1. koji su uvjetovani odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima. Nije prihvaćen Drugi stručni radnici mogu obavljati samo one stručne poslove za koje ispunjavaju uvjete.
315 Faruk Jusufagić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Poštovani! Kao osoba sa invaliditetom ne mogu biti zadovoljan sa prijedlogom zakona kojeg ste objavili u e-savjetovanja jer se naše potrebe kao i potrebe nigdje ne spominju. Kao da ne postojimo. Krenimo redom: 1. U zakonu ne smije biti cenzusa za primanje osobne invalidnine u punom iznosu bez obzira imali osoba sa invaliditetom naslijeđenu mirovinu ili ne ako nije sposobna radit. 2. Status roditelja njegovatelja ne bi smio doći u pitanje ako je dijete ili odrasla osoba na poludnevnom boravku. 3. Status bi trebao imati šire mogućnosti i biti jasnije u zakonu što to jest. Ako ide radni staž, mirovinsko i zdravstveno onda roditelj njegovatelj mora imati i pravo i na: Godišnji, bolovanje i sve ostalo. 4. Roditelj njegovatelj koji nažalost izgubi svoje dijete mora imati pravo još 6. Mjeseci na status roditelja njegovatelja dok se ne snađe. 5. Posebnu psihološku pomoć treba omogučiti takvim roditeljima kao i roditeljima ostale djece sa teškoćama. 7. Mora se iznaći mehanizam gdje sa djetetom ako se roditelj razboli. 8. I u tom slučaju status ne bi smio bit ukinut. Nadam se da ćete uvažiti bar nešto od naših prijedloga. S poštovanjem! Faruk Jusufagić, član Udruge Sjena Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a s obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Korištenje usluge poludnevnog boravka djeteta s teškoćama u razvoju nije zapreka za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja. Odredba članka 66. stavka 4. točke 3. biti će dodatno razmotrena do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu. Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima. U svrhu pružanja psihološke podrške, roditelj njegovatelj/njegovatelj može koristiti uslugu savjetovanja.
316 Filip Juhart NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Poštovani, Svakome sa imalo znanja o građevinskim aspektima koji čine razliku između stambenog i poslovnog prostora je jasno da transformacija stambenog u poslovni prostor, u ovom slučaju prelaska sa Obiteljskog doma na Dom za starije, je u većini slučajeva praktički neizvediva radi urbanih pravila za pojedine sredine, te same trenutne konstalacije pojedinih stambenih kuća ili zgrada u kojim se obavlja djelatnost. U nadi da ćemo naći rješenje povoljno za prvenstveno korisnike, a zatim i za predstavnike Domova, apeliram da nas se sasluša, te u suradnji s nama dođe do adekvatnog rješenja. S poštovanjem Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
317 Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Pravo na jedokratnu naknadu (u maksimalnom iznosu) trebala bi se priznati prilikom smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj. Vrlo često je slučaj da dijete dolazi u udomiteljsku obitelj bez osnovnih materijalnih stvari potrebnih svakom pojedincu, a iznosi opskrbine nisu dovoljni da se njome svi ti troškovi podmire. Također, praksa (u slučaju udomiteljskih obitelji) je pokazala da priznavanje jednokratnih naknada ovisi o razini senzibiliranosti stručnih radnika za djecu iz udomiteljskih obitelji i da ne postoji ujednačenosti rada CZSS u priznavanju ove naknade. I ovim prijedlogom Zakona je isto vrlo šturo i višeznačno određeno. Primjer toga je Članak 46., Stavak 2., Točka 4. "korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja". Procjena postoji li ta trenutna potreba i (ne)može li se ona zadovoljiti ostavljena je samo i isključivo stručnom radniku bez jasno naznačenih uputa i kriterija što dovodi do konfuzije i neujednačenog rada. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
318 Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Doplatak za pomoć i njegu je pravo tj. naknada koja ovisi samo i isključivo o zdravstvenom stanju osobe i stoga ne može biti vezana uz sustav socijalne skrbi, već uz zdravstveni. Imovinski cenzus tj. imovina i prihodi korisnika, kao i priznavanje npr. usluge smještaja ne smije biti zapreka za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu. Nije prihvaćen Svrha prava na doplatak za pomoć i njegu je osiguranje prijeko potrebne pomoći i njege u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Osiguranjem smještaja osobi su zadovoljene potrebe koje se osiguravaju pravom na doplatak za pomoć i njegu. Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi.
319 Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Osobna invalidnina je pravo tj. naknada koja ovisi samo i isključivo o zdravstvenom stanju osobe i stoga ne može biti vezana uz sustav socijalne skrbi, već uz zdravstveni. Imovinski cenzus tj. imovina i prihodi korisnika, kao i priznavanje npr. usluge smještaja ne smije biti zapreka za ostvarivanje osobne invalidnine. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
320 Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Pravo na naknadu za osobne potrebe trebala bi se priznati i djeci korisnicima usluge smještaja ili organiziranog stanovanja predškolske i vrtićke dobi. Velik dio djece u sustavu pripada u kategoriju koja ovdje nije navedena, tj. dobi mlađe od one osnovnoškolske te bi sukladno tome također trebala biti ovdje navedena. Nadalje, izostala je i kategorija punoljetnih osoba koje su u nekom obliku doškolovanja, edukacije ili izvanrednog studija koji bi po ovom prijedlogu pripadali kategoriji odraslih osoba i sukladno tome dobili manji iznos. Isti nisu obuhvaćeni Naknadnom za redovito studiranje jer se ona odnosi na redoviti upis sveučilišnih ili stručnih studija, a to nisu jedine obrazovne mogućnosti nakon srednje škole. Nije prihvaćen Napominjemo da djeci predškolskog uzrasta zadovoljene sve potrebe u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
321 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 242. Predlažem izmjenu st.1 u čl.242 na način da se kao uvjet za pružanje pomoći u kući dopuni tekst iz riječi "stručnom spremom" doda slijedeći tekst : " u četverogodišnjem ili trogodišnjem trajanju ". Obrazloženje : na predloženi način pojašnjava se da uslugu mogu pružati osobe koje su završile srednjoškolsko obrazovanje za KV radnika u trogodišnjem trajanju, npr. kuhar i sl. Nije prihvaćen Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propisana pravilnikom.
322 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 234. Predlažem dopunu u st.1 čl.234 tako da se isti dopuni da se socijalne usluge mogu od strane fizičke osobe obavljati i kao sporedna djelatnost uz mirovinu Nije prihvaćen Fizička osoba mora biti registrirana za obavljanje profesionalne djelatnosti ili obrta.
323 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 163. Predlažem izmjenu i dopunu toč.3 čl.163 tako da ista glasi : "(...) Fizička osoba kao profesionalna djelatnost, fizička osoba u mirovini kao sporednu djelatnost ili kao obrtnik ". Obrazloženje : pošto nema dovoljno pružatelja socijalnih usluga u ruralnim područjima ili te usluge ne pruža nitko predlažem da fizičke osobe u mirovini mogu pružati socijalne usluge kao sporednu djelatnost sukladno odredbama Zakona o obrtu. Nije prihvaćen Fizičke osobe moraju biti registirane za obavljanje profesionalne djelatnosti ili obrta.
324 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 17. Predlažem da se predlagač zakona očita na mogućnost uzajamne pomoći u obavljanju brige za starije osobe putem zajedničkog podmirenja troškova života, u kućanskoj ili stambenoj zajednici za potrebe do 8 starijih osoba, te da li se na istu primjenjuje Zakon o socijalnoj skrbi ili se isto može ugovoriti ugovorom o međusobnim pravima i obavezama sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a koje pravo predviđa i Ustav RH na slobodno udruživanje građana Nije prihvaćen Komentar nije jasan.
325 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Predlažem da se kao inovativni oblik socijalne usluge predvidi i mogućnost zajedničke izgradnje objekata prilagođeni starijim osobama po principu hotelskih soba po POS modelu potencijalno stambene izgradnje, uz mogućnost bilo stjecanja vlasništva ili plaćanja najma od strane korisnika ( primjer u R. Sloveniji) Zbog problema koje starije osobe imaju u ruralnim sredinama ali i u gradovima zbog nemogućnosti predlažem da se kao neformalni oblici socijalne skrbi predvidi i omogući vlastito rješavanje socijalnih potreba starijih osoba putem kućanskih stambenih zajednica, u vlastitoj organizaciji korisnika temeljem međusobnih ugovornih odnosa uz osobno financiranje od strane korisnika, a kao što je obrazloženo u prijedlogu uz čl.3 prijedloga zakona Nije prihvaćen Definicija je postavljena u općenitoj formi, koja obuhvaća različita inovativna rješenja.
326 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 5. Predlažem da sukladno načelu socijalne pravičnosti pravo na podmirenje troškova stanovanja ne mogu imati samo korisnici zajamčene minimalne naknade već i sve druge osobe koje imaju mjesečne prihode po članu kućanstva ispod iznosa zajamčene minimalne naknade sukladno propisu Nije prihvaćen Navedenom odredbom su propisana načela koja se odnose na sva postupanja po Zakonu i njome se ne propisuju uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu za troškove stanovanja.
327 Franjo Golubić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Predlažem da se iza st.1. nadopuni tekst sa st.2. koji glasi : " uslugama socijalne skrbi ne smatra se svaka druga pomoć ili međusobna su pomoć starijih osoba koju građani međusobnu ugovaraju i zajednički podmiruju troškove temeljem ugovora o međusobnim pravima i obavezama, a koja se pruža u zajedničkoj kućanskoj ili stambenoj zajednici za najviše do 8 funkcionalno neovisnih osoba starije životne dobi radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, uz mogućnost anganžiranja asistenta za pružanje podrške u kućanstvu sukladno odredbama posebnog zakona, bilo kao glavnog ili sporednog zanimanja." Obrazloženje : prema čl.3 prijedloga zakona socijalna skrb se pruža "socijalno ugroženim osoba kao i osobama nepovoljnim osobnim okolnostima", dok je u čl.4 navedeno " ako osoba ne može osigurati vlastitim prihodima, imovinom itd.(...) može ostvariti naknade i usluge u sustave socijalne skrbi pod uvjetom i načinom propisanim ovima zakonom. pošto u većini malih JLS u ruralnim područjima ne postoje pružatelji osnovnih socijalnih usluga za zadovoljenje osnovnih životnih potreba starijih osoba iste osobe moraju same rješavati te potrebe a što je vezano na mobilnost i osiguranje istih u najbližem gradu a što je većini starijih osoba nedostupno, zbog toga se predlaže izmjena i dopuna u čl.3 da se pojasni da li udruživanje starijih osoba temeljem ugovora radi zadovoljenja svojih osnovnih životnih potreba, i po potrebi angažmana asistenta radi pružanje podrške i zajednička podjela troškova temeljem ekonomije dijeljenja predstavlja uslugu socijalne skrbi ili korisnici isto mogu samostalno međusobno ugovarati temeljem ugovora o međusobnim pravima i obavezama sukladno odredbama zakona o obveznim odnosima. U manjim JLS obično se socijalna skrb svodi na isplatu Božićnica, isplatu sredstava za troškove stanovanja primateljima zajamčene minimalne novčane naknade i davanje povremen novčane pomoći temeljem pojedinačnih zahtjeva osoba u potrebi. osobe koje imaju dostatne prihode nisu ni uključene u program "Zaželi" te njima ne preostaje drugo nego da se međusobno udruže radi ostvarenja i podmirenja na jeftinijih način svoj životnih potreba ili u protivno moraju se iseliti u gradove gdje su takve socijalne usluge dostupne kao i javna društvena infrastruktura radi eliminiranja socijalne isključenosti starijih osoba. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
328 Genoveva Krsnik NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
329 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Obiteljski domovi imaju svoje mjesto u sustavu socijalne skrbi te većina obiteljskih domova radi kvalitetno te pruža primjerenu razinu kvalitete usluge za svoje korisnike. Umjesto "zatvaranja" obiteljskih domova, predlaže se provoditi češće nadzore, redovite edukacije stručnih radnika, predvidjeti prekršajne i kaznene odredbe, itd. Mnogi obiteljski domovi neće se moći preoblikovati u domove za starije i nemoćne jer neće moći zadovoljiti minimalne tehničke uvjete, a u sustavu socijalne skrbi, obzirom da smo stara nacija, doći će do velikog nedostatka smještajnih kapaciteta. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
330 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. Primjedba je da inspekcijske poslove ne mogu obavljati osobe sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Budući da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata sociolozi, kineziolozi, ekonomisti i informatičari teško da imaju potrebne kompetencije, a javna uprava je trogodišnji studij i osobe nemaju istu razinu obrazovanja kao većina stručnih radnika u sustavu. Potrebno je propisati da inspektor mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
331 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. Čl. 248. st. 1. Propisuje da se radi o nezakonitom pružanju usluga u djelatnosti socijalne skrbi ako članovi kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju... Zašto je propisano do tri ugovora? Smatram da uopće ne bi smjeli sklapati takve ugovore i da je ovo pogodovanje od strane zakonodavca, što je potpuno neprihvatljivo Nije prihvaćen Ne može se u potpunosti ukinuti sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju jer je ono propisano Zakonom o obveznim odnosima.
332 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Ovi članci se odnose na rad obiteljskih domova, a u svezi sa člankom 342. Nacrta prijedloga koji propisuje datum prestanka njihovog važenja (1.1.2027.), od kada faktički više neće postojati pravni okvir za djelovanje obiteljskih domova. Smatramo da se navedeno moglo propisati i u okviru članaka 236.-238., a pritom je svakako trebalo navesti da obiteljski domovi imaju mogućnost transformacije u ustanove socijalne skrbi te da će se u razdoblju od stupanja na snagu ovog zakona do 1. 1. 2027. predstavnicima udomiteljskih obitelji sustavno pružiti podrška u transformaciji. Naime, bez takve podrške i bez kvalitetnog informiranja predstavnika obiteljskih domova koji nakon 1. 1. 2027. žele nastaviti rad, RH će ostati bez značajnog broja relativno priuštivih smještajnih kapaciteta za starije i nemoćne, što će zasigurno pogodovati ilegalnom tržištu smještaja, a pritom će se dio starijih, teško bolesnih osoba naći u situaciji da za njih nema priuštivog smještaja. Naime, do sada su obiteljski domovi starijim osobama koje nisu mogle dočekati smještaj u decentraliziranim ili državnim domovima za starije, a slabije su platežne moći, nudili smještaj u situacijama kada im je zbog narušenog zdravlja isti bio žurno potreban, no pritom se usluga svodila na ono najosnovnije – smještaj, prehranu i njegu. Pritom treba napomenuti da je nadzor Ministarstva nad radom obiteljskih domova bio iznimno manjkav, inspektori su u obiteljske domove išli samo po prijavi, a ne u sklopu redovnog plana nadzora, a s obzirom na mali broj inspektora i stotine obiteljskih domova, u dijelu obiteljskih domova nakon dodjele licence za rad nitko nikada nije provjerio kako rade i što se u njima događa. S obzirom da je velik dio odgovornosti za nekontrolirano i kaotično stanje u obiteljskim domovima te za generalni manjak smještajnih kapaciteta za starije osobe na Republici Hrvatskoj i na bivšim ministarstvima u čijoj je nadležnosti ranije bio resor socijalne skrbi, smatramo da je na državi i dužnost da se predstavnicima obiteljskih domova koji rade u skladu s propisima i kojima prethodno nije izricana mjera zabrane rada pomogne u transformaciji, odnosno da se osmisli način na koji će isti, s obzirom na objektivne datosti (primjerice dimenzije objekta u kojem se usluga pruža), nastaviti sa radom i nakon 1.1.2027. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
333 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230 PREDLAŽEM BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
334 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U potpunosti podržavamo komentar HKSR i HUSR, koji glasi: "Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
335 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra (čl. 185. do 197.) također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazovnost sadašnjeg trenutka i na potrebe za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Velike su razlike u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice [npr. u Istarskoj županiji podružnica radi sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima (ukupno 6 zaposlenih, od čega 5 stručnih radnika), prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
336 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 176. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-ima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
337 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
338 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI! Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
339 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Podržavam komentar Autonomne ženska kuća Zagreb Psihosocijalni tretman sa počiniteljima nasilja nije u fokusu rada AŽKZ, ali je u fokusu rada naše organizacije pomoć i stvaranje sigurnog okruženja za žrtve nasilja i njihovu djecu. Iskustvo u radu sa ženama pokazalo je da se psihosocijalni tretman počinitelja svodi na formalizam koji se smatra zadovoljenim prostim dolaskom na predviđene sastanke na kojemu počinitelj ponekad dobije i empatičan pristup osobe koja vrši tretman . Suosjećanje sa počiniteljem nasilja jer ne viđa djecu nije dobar terapeutski rad usmjeren na sprječavanje daljnjeg nasilnog ponašanja jer se počinitelju mora jasno dati do znanja što je uzrok problemu. Redovitost počinitelja u smislu urednog dolaska na sastanke smatra se dovoljnom za pozitivnu ocjenu, a pri tome se uopće ne ulazi u procjenu stvarne promjene i učinka tretmana. Česta paralelna ili naknadna kriminalna upornost osoba koje su prošle tretman ili pak izostanak snaženja roditeljskih kapaciteta često dovodi žene i djecu u nezavidne situacije, osobito u slučajevima nadziranih susreta i druženja. Djeca su pri tome osobito izložnena arbitrarnosti jer se pravo nasilnog roditelja na kontakt faforizira u odnosu na pravo djeteta na, ne samo fizičku sigurnost - nego i na psihološku sigurnost, stabilnost i mir. Smatramo da dosadašnji rad sa počiniteljima ne dovodi u dovljnoj mjeri do sprječavanja nasilničkog ponašanja i smatramo da je razlog navedenom činjenica da osobe koje vrše tretman i osobe koje ih educiraju - nemaju dovoljno znanja o simptomatologiji rodno uvjetovanog nasilja te da ne implementiraju Direktivu 2012/29/EU niti Konvenciju VE o borbi i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelj Primljeno na znanje Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju
340 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Obiteljska medijacija ne može se provoditi u slučajevima nasilja pa je potrebno implementirati Konvenciju VE o borbi i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja člankom 48. zabranjuje medijaciju i alternativno rješavanje sporova. Praksa je pokazala da je došlo do odstupanja od Konvencijske zabrane i da pojedini CZSS neovisno o odedbama ObZ i citirane konvencije stranke upućuju na medijaciju. Razvoj loših praksi potrebno je ispraviti jasnim zakonskim tekstom koji isključuje medijaciju sukladno odredbama Istambulske konvencije. Predlažemo dodati stavak 4. Usluga obiteljske medijacije pruža se u Obiteljskom centru i kod drugih pružatelja usluge iz članka 163.točke 2. I 3. Ovog Zakona koji imaju obiteljske medijatore upisane u registar obiteljskih medijatora prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Nejasno je s kojim danom se priznaje pravo na uslugu obiteljske medijacije? S kojim danom se priznaju uopće socijalne usluge (npr. boravak, org. stanovanje)? S danom izvršnosti ili po službenoj dužnosti ili od dana podnošenja zahtjeva ako nije poznat dan početka korištenja prava? Nije jasno radi li pruža li je obiteljski medijator zaposlen u Obiteljskom centru, predlažemo da se odredba dopuni. Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisnikom (žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Obiteljska medijacija kao socijalna usluga provodi se isključivo po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja. Obiteljski zakon predviđa obavezno sudjelovanje u postupku obiteljske medijacije kada roditelji ne mogu postići dogovor o planu roditeljske skrbi, stoga je propisan izuzetak sudjelovanja.
341 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Čl. 87. st. 1. Koristi se pojam „dugotrajno nezaposlena osoba", koji nije objašnjen. Vjerojatno se radi o pojmu iz sustava zapošljavanja, čime se opet našem sustavu nameće bavljenje propisima drugih sustava (kao npr. kod NUKE s energetskim sektorom). Potrebno je pobliže definirati pojam. Sama definicija u st. 1. zapravo ne govori ništa o sadržaju navedene usluge. Čl. 87. st. 3. propisuje da se usluga socijalnog mentorstva pruža u razdoblju od 6-8 mjeseci kroz 10 strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika. Smatram da nije definirano ni što usluga obuhvaća, kako je onda provoditi kroz ovako dugo razdoblje i kroz toliko susreta? Zašto je strogo propisano trajanje, a potreba nije kod svakog ista? Primljeno na znanje Pojam „dugotrajno nezaposlene osobe“ propisan je propisima iz područja tržišta rada.
342 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Pozitivno je što se uvodi timska procjena koju pružatelji usluga već godinama prakticiraju, kao usluga pod nazivom prethodna stručna procjena. Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga čl. 142. bolje je određeno značenje te usluge pa je prijedlog da se i nadalje propiše da se utvrđuju potrebe, interesi i preostale sposobnosti korisnika. Primjedba je što se procjena provodi radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge prema ZOSS-u kada znamo da nam se obraćaju i drugi sustavi za procjenu (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, zdravstvo za elektronička povećala traži funkcionalnu procjenu vida, Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i vještačenje unutar samog postupka vještačenja prije donošenja nalaza). Prethodna stručna procjena je usluga šireg značenja od onog određenog odredbama Zakona. Timska procjena koristi se u svrhu ostvarivanja različitih prava i ne mora nužno osoba ući u program kod pružatelja usluge koji je radio procjenu. Nije prihvaćen Prethodna stručna procjena usluga je koja se odnosi na materiju propisanu ovim Nacrtom Zakona.
343 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda. Valja naglasiti da su pružatelji usluga često u poziciji prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo niti je u sustavu. Naime, kasnije oslijepljele osobe često svoj prvi kontakt ostvaruju s pružateljem usluga (pronađu informaciju na internetu o ustanovi za slijepe) tako da se tu informiraju o pravima i postupku za ulazak u program psihosocijalne rehabilitacije. Nakon što su upućeni prema centrima za socijalnu skrb nerijetko se daju upute i stručnim radnicima centara o uslugama za kasnije oslijepljele osobe. Potrebno je naznačiti da i pružatelji usluga (domovi socijalne skrbi) mogu korisnicima pružati prvu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Prva socijalna usluga se ne odnosi na prvu informaciju koju dobije korisnik, već obuhvaća inicijalni razgovor, informiranje o pravima i uslugama, i iniciranje intervencija ovisno o inicijalnoj procjeni, a pruža je socijalni radnik Zavoda u prijemnom uredu.
344 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Članak 79. čini dodatnu administraciju i zatrpavanje sustava nepotrebnim radnjama. Uputnice su bile korištene u nekom od prethodnih sustava i nisu se pokazale kao dobro rješenje. Radi se o rješenju prekopiranom iz zdravstvenog sustava. Molim da se napravi analiza prijašnjeg načina kako je bilo zamišljeno da se koriste, koji su bili nedostaci i radi čega se smatra da bi ovakav način bio dobar i za što/koga? Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
345 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 78. Cijeli proces oko izdavanja uputnice čini dodatne administrativne postupke, iste su suvišne kao i čl. 78. koji ih propisuje. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
346 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Podržavam komentar Renate Sever: Definiranje socijalne skrbi kao "pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama" je stigmatizirajuće i upućuje da postoje ti ljudi, oni koji su socijalno ugroženi .... termin koji se više ne koristi u suvremenim socijalnim politikama. Ovako zastarjela definicija ne obuhvaća pravu misiju socijalne skrbi, a to je prevencija socijalne isključenosti, osnaživanje ranjivih skupina , ujednačavanje mogućnosti svih stanovnika RH. Ne - ova definicija je zadovoljna time da promiće promjene, ali ih stvarno nije u stanju planirati, provesti niti ih je itko željan. Po njoj će socijalno ugroženi to postati i ostati za slijedeće generacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
347 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, III.  OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA Preveliki dio ovog iznosa usmjeren je organizacijskim promjenama, osnivanju nepotrebne "akademije" umjesto da se ulaže u gradnju resursa: smještajnih kapaciteta za korisnike za koje se usluge ne mogu pružati van institucije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
348 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona Podržavam komentar Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske Ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb nikako se neće postići bolja učinkovitost sustava. Upravo suprotno .Predloženim ustrojem sadašnjih CZSS doći će do dodatne centralizacije ionako visoko centraliziranog sustava ,a jedinice lokalne i regionalne samouprave potpuno su marginalizirane iako su dužne sufinancirati sustav kroz decentralizirana sredstva, dok istovremeno , prijedlogom nacrta ZOSS nije predviđeno niti da sudjeluju u Upravnom vijeću Zavoda. Ovakav Zakonski prijedlog nije niti u skladu s potrebama socijalnog rada u zajednici koji treba biti maksimalno decentraliziran rukovodeći se specifičnim potrebama stanovništva različitih dijelova RH ,uz standardizirana prava i usluge na koje će imati pravo svi građani. Ujedno valja uzeti u obzir da je pravna osobnost centara za socijalnu skrb terminološki prepoznatljiva svagdje u svijetu i naprosto je nevjerojatna i neprihvatljiva ideja o njihovom ukidanju jednom odredbom članka Zakona, a da nitko od dionika u sustavu socijalne skrbi , od svih strukovnih udruga, stručnjaka u neposrednom radu i Sindikata koji djeluju u sustavu socijalno skrbi nije suglasan sa prijedlogom takvog ustroja niti ga je predložio. Novi ustroj osim što je nepotreban nije stručno ni poslovno opravdan budući će dovesti do enormnih troškova oko preregistracija i novih natpisnih ploča ustanova ,podružnica i „ispostava“ koji postupak po jednoj podružnici ili ispostavi za državni proračun iznosi cca.4.500,00 kn. do 5.000,00 kn., a znamo da se ova novčana sredstva mogu i trebaju utrošiti za osiguranje uvjeta rada u centrima za socijalnu skrb čime bi se upravo poboljšala UČINKOVITOST koja bi trebala biti cilj novog Zakona. Stručni radnici centara za socijalnu skrb argumentirano su ukazali resornom ministru pisanim putem što je potrebno osigurati od strane osnivača za bolju učinkovitost i kvalitetniji javni servis. Nažalost u ovom nacrtu Zakona nisu prepoznati stvarni nedostaci i potrebe za unapređenje pružanja usluga našim korisnicima. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
349 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
350 Goran Hrgetic NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Predstavnici obiteljskih domova ni udruga koja ih okuplja nisu uključeni u izradu ovog zakona. Pred nas se serviraju radikalne zakonske izmjene o ukidanju obiteljskih domova, bez analize stanja i uzimanja u obzir svih argumenata. Dovođenje pred zid nije samo problem za predstavnike domova, već i za korisnike i zaposlene. Neshvatljiva je lakoća predlaganja izmjene koja će dovesti u pitanje smještaj za više od 6000 korisnika i radna mjesta za više od 2000 zaposlenih. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže
351 Gordana Dujmović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
352 Gordana Jukic NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Obiteljski su domovi adekvatan i kvalitetan smještaj za starije osobe, a posebno za one koji se ne mogu skrbiti sami za sebe, odnosno koji ovise o pomoći ukućana. Obiteljski domovi omogućuju cjelodnevni nadzor starijih i nemoćnih osoba te cijeli niz različitih usluga, koje bi im ukidanjem istih bile uskraćene. Obiteljski domovi, zbog manjeg broja korisnika, omogućuju bolju i kvalitetniju uslugu korisnicima, odnosno kvalitetniju brigu o fizičkom, psihičkom i socijalnom zdravlju starijih. Zbog manjeg broja korisnika, radnici se mogu bolje posvetiti korisnicima, a starijim osobama mnogo znači kada se oko njih netko potrudi. Treba naglasiti i da se starije osobe u obiteljskim domovima nalaze u vlastitom kolektivu, dakle manje je zastupljena usamljenost među korisnicima. Osobno, vrlo sam zadovoljna obiteljskim domom u kojem boravi moja majka. U protekle tri godine otkako je tamo, njezino zdravstveno stanje ne samo da se stabiliziralo, nego se i poboljšalo, a što je svakako rezultat rada i truda vlasnika doma i njihovih radnika. Zadovoljstvo radom opisanog obiteljskog doma može se vidjeti i kod drugih korisnika i njihovih obitelji. Smatram da diljem Republike Hrvatske postoji puno pozitivnih iskustava s obiteljskim domovima te da nekoliko loših primjera ne bi trebalo biti razlogom ukidanja svih dobrih. Naprotiv, smatram da bi pozitivni primjeri trebali biti razlog za bolju kontrolu i nadzor onih loših. Uostalom, u socijalnom sustavu Republike Hrvatske ne postoji dovoljan broj ustanova u kojima bi stariji i nemoćni bili zbrinuti (a obzirom na demografsku situaciju potrebe za takvim ustanovama bit će sve veće), stoga je ukidanje obiteljskih domova loša i nepromišljena odluka. Protivim se ukidanju obiteljskih domova. *Zahvala Obiteljskom domu Starčević Gordana Jukić Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši. Sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike, a svjedočili smo i tragičnim događajima u Andraševcu i Dugom Ratu. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
353 GORDANA KOBAC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
354 GORDANA MRAZOVIC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Podizanje kvaliteta DA, veća kontrola DA, edukacija DA , međusobno bolja suradnja DA ali ukidanje obiteljskih domova NE. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
355 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 262. Čl. 262 st. 1. propisuje tko obavlja stručne poslove u domovima socijalne skrbi i pod kojim uvjetima dok je u st. 2. propisano da stručne poslove obavljaju i drugi radnici s odgovarajućom kvalifikacijom ovisno o djelatnosti doma socijalne skrbi U praksi se događa da su drugi stručni radnici raspoređeni na radna mjesta stručnih radnika iz stavka 1. te obavljaju stručne poslove za koja nemaju potrebnu izobrazbu niti su članovi strukovnih komora pa samim time nemaju obvezu obnavljanja licence niti plaćanja članarine. Prijedlog je da se nadopuni stavak 2. ...drugi stručni radnici ne mogu obavljati stručne poslove radnika iz stavka 1. koji su uvjetovani odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima. Nije prihvaćen Drugi stručni radnici mogu obavljati samo one stručne poslove za koje ispunjavaju uvjete.
356 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. Primjedba je da inspekcijske poslove mogu obavljati osobe sa završenim studijem ekonomije, javne uprave ili informatike. Budući da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata ekonomisti i informatičari teško da imaju potrebne kompetencije, a javna uprava je trogodišnji studij i osobe nemaju istu visinu naobrazbe kao većina stručnih radnika. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
357 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 270. Potrebno je iza stavka 2. propisati obvezu poslodavcu da periodično, a ne samo prilikom zasnivanja radnog odnosa, po službenoj dužnosti pribavlja dokaz da nema presude za kaznena djela ili prekršaj iz stavka 1. i da se ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. Naime, događa se da postoje zaposlenici koji su evidentirani zbog obiteljskog nasilja, a i dalje rade s ranjivim skupinama korisnika, poslodavci se ne obavještavaju o takvim osobama. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst Nacrta.
358 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 269. Ravnatelj ustanove može omogućiti zaposleniku obavljanje poslova na projektu EU ako je omogućen nesmetan nastavak rada u ustanovi za vrijeme obavljanja tih poslova, umanjuju se tjedne obveze na način da se razmjerno umanje svi oblici rada i da je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno. Nakon tih odredbi propisuje se stavkom 11. da se može za vrijeme obavljanja poslova na projektu zasnovati radni odnos ugovorom na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji radi na projektu u njegovim redovnim poslovima. Stavak 11. je u koliziji sa stavkom 1. gdje se uvjetuje nesmetani nastavak rada zaposlenika koji radi na projektu (ako se zapošljava njegova zamjena znači da ne može raditi na projektu uz redovne poslove, potrebna su dodatna sredstva iz proračuna). Nije prihvaćen Navedenim člankom omogućuje se radnicima da obavljaju poslove na projektima Europske unije ili fondovima Europske unije u kojima su osigurana sredstva za plaću uz pripadajuće doprinose poslodavca. Jedan od načina osiguravanja nesmetanog rada u ustanovi je zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji obavlja poslove na projektu u njegovim redovitim poslovima.
359 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga produžuje licenca za rad. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
360 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 216. Ponovo je omogućeno provođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u domovima socijalne skrbi iako godinama ukazujemo na potrebu razdvajanja ta dva sustava. U Republici Hrvatskoj takvih je ustanova svega desetak, nema političke volje niti sluha za zahtjeve da resor obrazovanja preuzme školovanje učenika s teškoćama u razvoju i da se razdvoji od pružanja socijalnih usluga. Primljeno na znanje Za sada će se zadržati navedena primjena.
361 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Centar za odgoj i obrazovanje je prema odredbi Zakona vrsta doma za djecu. Ne slažemo se s takvom podjelom jer u okviru centara postoje odjeli za odrasle osobe u kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije i radno okupacijskih aktivnosti za odrasle osobe s invaliditetom Primjerice Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ jedina je ustanova koja provodi sveobuhvatnu psihosocijalnu rehabilitaciju za kasnije oslijepljele osobe, misleći na sve rehabilitacijske aktivnosti za slijepe. Iz naziva ustanove nije prepoznatljiva djelatnost pa je potrebno dodati u nazivu i rehabilitaciju. Programi obrazovanja trebaju se izdvojiti iz ustanova socijalne skrbi jer na ovaj način guše razvoj usluga socijalne djelatnosti. Izbjegava se naziv Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju kako bi se srednjškolske svjedodžbe izdavale samo pod centrom za odgoj i obrazovanje te na taj način izbjegla stigma učenika s teškoćama u razvoju. Zakonom nikako ne smije centar za odgoj i obrazovanje biti dom za djecu jer pruža usluge i za odrasle osobe, nazivom se ne ukazuje na primarnu zadaću ustanova, a to je pružanje socijalnih usluga. Kasnije oslijepljele odrasle osobe te stručni radnici drugih ustanova teško nas prepoznaju u sustavu kao pružatelje usluga psihosocijalne rehabilitacije za odrasle osobe s oštećenjem vida. Djelomično prihvaćen Odredbom će se precizirati vrste doma socijalne skrbi, neovisno o dobnim skupinama korisnika kojima se pružaju usluge.
362 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 180. Članak 180. (Članak 190. Članak 227.) Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Nije prihvaćen Budući da Hrvatski zavod za socijalni rad, Obiteljski centar i Akademija socijalne skrbi predstavljaju jednu ustanovu ponaosob, nema potrebe opterećivati odredbe ovog Zakona, već će se isto urediti statutom ustanove. Odredbe koje se odnose na domove socijalne skrbi propisuju detaljnjije rad s ciljem njihovog ujednačenog postupanja jer se radi o velikom broju domova socijalne skrbi.
363 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. U okviru djelatnosti Zavod kao javnu ovlast obavlja poslove provođenja stručnih nadzora stručnih radnika Zavoda. Komore su zadužene za stručni nadzor, utvrđuju stručne propuste o kojima ovisi obavljanje djelatnosti i izdavanje licence. Upitna je dvostruka zadaća provođenja stručnih nadzora. Prihvaćen Stručni nadzor je isključivo u nadležnosti strukovnih komora.
364 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Osnivanjem Zavoda dolazi do centralizacije sustava, restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđe-nje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i dru-gih poslova.
365 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće za svaki završeni predmet (oko 713,00 kn) i pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu. Pet članova Povjerenstva time će po jednoj završenoj pritužbi ostvariti oko 3.500,00 kn prihoda. Postoje podaci o broju predstavki na godišnjoj razini te se mogu izračunati pozamašna sredstva koja je potrebno planirati u tu svrhu. Primjedba je da se nepotrebno troše proračunska sredstva koja su se mogla usmjeriti na novčane naknade i za usluge korisnicima. Nije prihvaćen Članovi Povjerenstva su osobe, predstavnici građana, koji uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-upak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
366 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Administrativnu i tehničku pomoć Povjerenstvu pruža Ministarstvo. To podrazumijeva pripremu dokumentacije, pozive za sjednice Povjerenstva, sastavljanje odgovora i sl. i to u prostorijama Ministarstva. Navedeno će odrađivati osoba zaposlena u Ministarstvu koja za taj rad neće primiti novčanu naknadu jer će posao odrađivati u svoje radno vrijeme, pa će istom Ministarstvu dostavljati odluku povjerenstva o osnovanosti pritužbe koju je ranije rješavalo Ministarstvo. Nema smisla. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
367 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Prihvaćen Prihvaća se
368 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost soci-jalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe.
369 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Skreće se pozornost na problem sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene usluga. Osobe s oštećenjem vida kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije, naročito kasnije oslijepljele osobe, često odustaju od usluge privremenog smještaja iz razloga što sudjeluju u plaćanju prihodom (najčešće invalidska mirovina, plaća) te im pored toga prestaje pravo na novčanu naknadu (doplatak za pomoć i njegu ili osobna invalidnina). Upravo privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa (traje tri, šest mjeseci pa do godinu dana) osnova je za uspješnu rehabilitaciju vida jer se programi provode svakodnevno i intenzivno što je bitno za povratak osobe na rad, odnosno što samostalnijem životu u zajednicu. Nakon smještaja u pravilu se nastavlja program psihosocijalne rehabilitacije kroz uslugu psihosocijalne podrške u obitelji ili kod pružatelja usluge. Odredbe kojima osobi koja je doživjela gubitak vida oduzimamo prihod radi plaćanja cijene usluge rehabilitacije (u zdravstvu se ne pruža osim kroz odobrenje tiflo pomagala) dovode te osobe u diskriminirajući položaj za razliku od osoba s drugim vrstama oštećenja. Prijedlog je da osoba kojoj se prvi put pruža usluga radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa u trajanju do godinu, nije dužna sudjelovati u plaćanju cijene usluge. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge propisat će se pravilnikom.
370 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 117. Dodati da se priznaje i tjelesno funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi kao kod organiziranog stanovanja. Postavlja se pitanje što s psihosocijalnom rehabilitacijom starijih osoba (zakon ih definira iznad 65 godina života), u nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške i smještaja. Potrebe postoje i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida (kasnije oslijepljele osobe). Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. Nije prihvaćen Navedeno je potrebno riješiti izmjenama/usklađivanjem propisa koji reguliraju područje vještačenja.
371 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Potrebno je u članku 15. objasniti pojam psihosocijalne rehabilitacije koja se navodi kao sadržaj usluge smještaja. Nije prihvaćen Detaljnija razrada uvjeta bit će propisana provedbenim propisom.
372 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Članak 96. stavak 1. Nejasno je da li usluga pojedincu radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi sa starijom životnom dobi podrazumijeva i provođenje psihosocijalne rehabilitacije. Postoje potrebe i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida kasnije oslijepljelim osobama starije životne dobi. Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. U nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške. Članak 96. stavak 4. Ograničavanjem trajanja aktivnosti unutar usluge psihosocijalne podrške na dva sata dnevno ponovo se ne uvažavaju potrebe pojedinih korisničkih skupina (primjerice orijentacija i kretanje za slijepe traje 90 min, većina drugih aktivnosti do 60 min), dolaskom na jednu do dvije aktivnosti ne mogu se postići rezultati psihosocijalne rehabilitacije. Mišljenja smo da je nužno trajanje usluge do tri sata dnevno. Pored navedenoga postoje i troškovi dolazaka na rehabilitaciju kao i organizacije pratnje što nije isplativo iz perspektive korisnika za dva sata dnevno. Prihvaćen Prihvaća se.
373 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Propisano je da se pružanje usluge psihosocijalne podrške odobrava do godinu dana, iznimno još šest mjeseci po isteku roka. Zbog specifičnih potreba pojedinih vrsta korisnika ne treba ograničavati trajanje usluge. Primjerice ako su u obrazovanju u okviru ustanove socijalne skrbi koriste uslugu tri do četiri godine, kroz navedenu uslugu prate se slijepi korisnici tijekom studija dok su redovni studenti, kasnije oslijepljele osobe prosječno imaju jedan do dva produžetka pružanja usluge. Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
374 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. Članak 94. stavak 3. Dodati da se usluga psihosocijalne podrške pruža i na drugim mjestima od značenja za zadovoljavanje potreba korisnika (radno mjesto, mjesto studija, kaznionice i kod drugih pružatelja usluga koji nisu stručno osposobljeni za specifične potrebe korisnika). Prihvaćen Prihvaća se.
375 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Pozitivno je što se uvodi timska procjena koju pružatelji usluga već godinama prakticiraju, kao usluga pod nazivom prethodna stručna procjena. Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga čl. 142. bolje je određeno značenje te usluge pa je prijedlog da se i nadalje propiše da se utvrđuju potrebe, interesi i preostale sposobnosti korisnika. Primjedba je što se procjena provodi radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge prema ZOSS-u kada znamo da nam se obraćaju i drugi sustavi za procjenu (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, zdravstvo za elektronička povećala traži funkcionalnu procjenu vida, Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i vještačenje unutar samog postupka vještačenja prije donošenja nalaza). Prethodna stručna procjena je usluga šireg značenja od onog određenog odredbama Zakona. Timska procjena koristi se u svrhu ostvarivanja različitih prava i ne mora nužno osoba ući u program kod pružatelja usluge koji je radio procjenu. Nije prihvaćen Prethodna stručna procjena usluga je koja se odnosi na materiju propisanu ovim Nacrtom Zakona.
376 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda…Valja naglasiti da su pružatelji usluga često u poziciji prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo niti je u sustavu. Naime, kasnije oslijepljele osobe često svoj prvi kontakt ostvaruju s pružateljem usluga (pronađu informaciju na internetu o ustanovi za slijepe) tako da se tu informiraju o pravima i postupku za ulazak u program psihosocijalne rehabilitacije. Nakon što su upućeni prema centrima za socijalnu skrb nerijetko se daju upute i stručnim radnicima centara o uslugama za kasnije oslijepljele osobe. Potrebno je naznačiti da i pružatelji usluga (domovi socijalne skrbi) pružaju prvu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Prva socijalna usluga se ne odnosi na prvu informaciju koju dobije korisnik, već obuhvaća inicijalni razgovor, informiranje o pravima i uslugama, i iniciranje intervencija ovisno o inicijalnoj procjeni, a pruža je socijalni radnik Zavoda u prijemnom uredu.
377 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Upotrebljavaju se različiti izrazi kroz odredbe (oblici, vrste socijalnih usluga, u članku 79. vrsta, oblik, opseg usluge). Potrebno se odlučiti da li se radi o oblicima ili vrstama usluga te upotrijebiti isti izraz kroz odredbe. Prihvaćen Prihvaća se primjedba uz čl.79.
378 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66. stavak 4. toč 2 i toč 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
379 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Odredbe su usklađene s Uredbom o metodologijama vještačenja i trebale bi rezultirati razlikovanju doplatka u punom i smanjenom iznosu, odnosno od osobne invalidnine. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je nejasnoće kada se radilo o utvrđivanju stupnja težine invaliditeta. Primjerice u nalazu tijela vještačenja utvrđeno je postojanje teškog invaliditeta (IV stupanj) te se u nastavku utvrdila privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). Mišljenja smo da takvo utvrđivanje oštećenja funkcionalnih sposobnosti treba izbjegavati. Potrebno je jasno utvrditi razinu, dati u tom smislu uputu jedinstvenom tijelu vještačenja kako se ne bi događale nedoumice. Prijedlog je da se koristi termin razina (druga, treća, četvrta razina težine invaliditeta) umjesto stupanj. Stupanj invaliditeta veže se uz tjelesno oštećenje dok se za prava prema Zakonu o socijalnoj skrbi utvrđuje oštećenje funkcionalnih sposobnosti. Na taj način više dolazi do razdvajanja navedenih pojmova kako bi i krajnji korisnici lakše uočili razliku. Nije prihvaćen Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom ili punom iznosu te pravo na osobnu invalidninu se razlikuju po utvrđenom stupnju težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koje se odnosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
380 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Čl. 53 toč. 4. propisano je da se osobna invalidnina ne priznaje osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja Osobna invalidnina kao pravo osoba s najtežim vrstama oštećenja trebala bi biti visinom ista bez obzira pružaju li se toj osobi socijalne usluge, ipak se radi o najranjivijoj skupini osoba s invaliditetom koje trebaju uživati posebnu zaštitu društva. Također treba razlikovati dugotrajan i kratkotrajan smještaj kao uvjet za prestanak prava na osobnu invalidninu (često nam korisnici odustaju od usluge smještaja zbog provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa koji traju šest mjeseci do godinu dana iz razloga jer su ukidanjem osobne invalidnine egzistencijalno ugroženi). Ne treba naglašavati da je za slijepu osobu intenzivan, svakodnevan, rehabilitacijski program kroz uslugu smještaja najbolji za stjecanje vještina koje vode samostalnom funkcioniranju. Zakon ne prepoznaje specifičnosti korisničkih skupina iako godinama upozoravamo na njih čime je kasnije oslijepljelim osobama jako teško ostvariti usluge prema njihovim potrebama. Prijedlog: Iznimno ako je osobi osiguran privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa priznaje se osobna invalidnina u punom ili barem smanjenom iznosu (pola od punog iznosa odnosno utvrđenog iznosa osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod). Nije prihvaćen Priznavanje prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ne utječe na visinu prava na osobnu invalidninu već na priznavanje predmetnog prava. Nadalje, priznavanjem prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja korisnicima se osigurava zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba, a pravo na osobnu invalidninu nije naknada koja se priznaje osobi koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
381 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Potrebno je prethodno u čl. 15. objasniti pojam uključivanje u svakodnevni život zajednice. Nije prihvaćen Radi se o svrsi prava koja je istovjetna svrsi definiranoj u odredbi važećeg propisa kojom se uređuje priznavanje prava na osobnu invalidninu, a pojam "uključivanje u svakodnevni život zajednice" nije obuhvaćen definicijama pojmova u važećem propisu.
382 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Propisano je da se naknada za osobne potrebe priznaje učeniku osnovne i srednje škole… Primjedba se odnosi na terminologiju, učenici nisu naznačeni kao korisnici prava i usluga. Nadalje, postoji mogućnost da korisnik smještaja privremeno nije uključen u obrazovanje. Primjerice dogodi se gubitak vida i dijete ne upiše tu školsku godinu srednju školu već pauzira i godinu dana koristi uslugu smještaja radi provođenja programa psihosocijalne rehabilitacije zbog oštećenja vida. Posljedično ne bi moglo ostvariti naknadu za osobne potrebe jer nije u obrazovanju. Prijedlog je termin dijete školske dobi ili dijete osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Prihvaćen Prihvaća se
383 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
384 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
385 Grad Dubrovnik NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. U Zakon je potrebno ugraditi nove oblike socijalnih naknada kojima je cilj zadržavanje mladih i mladih obitelji te rješavanje njihovih stambenih potreba, a koje prema svojim mogućnostima, u skladu s razvojnim ciljevima lokalnih jedinica, na temelju odluka predstavničkih tijela omogućavaju jedinice lokalne samouprave. Primljeno na znanje Napominjemo da predmet ovog Zakona nije stambena politika.
386 Grad Dubrovnik NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. U korisnike socijalne skrbi u širem smislu treba uključiti mlade i mlade obitelji koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Nije prihvaćen Obuhvaćeni su u točki 1. stavka 1. spomenutog članka.
387 Grad Dubrovnik NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Socijalnoj politici i socijalnoj skrbi treba pristupati u širem smislu, ne samo kao obliku pomoći obiteljima i pojedincima slabijeg imovinskog stanja, nego da se pod tim pojmom obuhvate i mjere usmjerene na ostvarivanje poželjnih i potrebnih demografskih i razvojnih ciljeva. U tom smislu, predlažemo da se uvede pojam socijalne skrbi u širem smislu, te da taj pojam obuhvaća i pružanje pomoći u zadovoljavanju stambenih potreba mladih i mladih obitelji. Nije prihvaćen Demografske mjere i mjere stambene politike nisu predmet Zakona o socijalnoj skrbi.
388 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 138. Isplata naknade za troškove stanovanja nije moguća razmjerno broju dana jer se navedeno pravo u većini JLS ne isplaćuje u novčanom obliku, već se troškovi stanovanja po izdanim uplatnicama izravno uplaćuju na račune pravnih osoba. Predlažemo da u općim aktima JLS same odrede način isplate. Treba uzeti u obzir činjenicu da se naknada za troškove stanovanja ne isplaćuje u novcu korisnicima, nego se ista uplaćuje prema stvarnim troškovima i izdanoj uplatnici izravno pravnoj osobi. Takav oblik plaćanja sprječava dugovanja korisnika za troškove stanovanja. Prihvaćen hvala na komentaru
389 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 299. Članak 299. stavak 3. Troškovi ogrjeva postaju dio troškova stanovanja te se zakonom više ne propisuje naknada za troškove ogrjeva, a navedeno se opravdava zbog potrebe smanjenja administrativnog opterećenja, rizika od siromaštva te osiguravanjem iste razine zaštite svih korisnika ZMN. U ovom članku definirano je da se dio troškova stanovanja koji se odnosi na troškove ogrjeva korisnika koji se griju na drva osigurava iz sredstava državnog proračuna. Kojom dinamikom će se navedena sredstva uplaćivati u proračun jedinice lokalne samouprave i u kojem iznosu uzimajući u obzir da se trošak ogrjeva priznaje kao dio troškova naknade za troškove stanovanja (u visini 30% iznosa zajamčene minimalne naknade). Opet polazeći od činjenice da se pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade, kako i na koji način će jedinica lokalne samouprave izravno podmiriti račun u ime i za račun korisnika ZMN (vrlo često korisnici ogrjev nabavljaju putem oglasa..)? U slučaju radno sposobnog samca ukoliko visina ZMN bude 1.000,00 kn (kako se i najavljuje), njegovo pravo na naknadu za troškove stanovanja utvrđuje se u iznosu od 300,00 kn mjesečno. Na koji način utvrditi njegovo pravo na troškove ogrjeva kao dio troškova stanovanja i u kojem razdoblju? Primljeno na znanje Prijedlog će se dodatno razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
390 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 137. Članak 137. stavak 2. Propisuje se dan s kojim se priznaje pravo. Predlaže se da se pravo na naknadu za troškove stanovanja prizna s danom podnošenja urednog zahtjeva kao i kod priznavanja ZMN, a ne s danom izvršnosti rješenja. Prihvaćen hvala na komentaru
391 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 48. Potrebno je definirati način i rokove razmjene podataka (mjesečno, godišnje..) jer iako postoji takva odredba u važećem zakonu u praksi ista se ne provodi. Prihvaćen Propisat će se pravilnikom način i rokove razmjene podatakauz skladu s važećim propisima .
392 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu odnosno kućanstvu. Činjenica je da u evidenciji korisnika ZMN bilježimo veći broj samačkih kućanstava koji su u većem riziku od siromaštva od kućanstava. Predlažemo da propisani iznos ostane 50% iznosa zajamčene minimalne naknade ili da se propišu drugačiji iznos za samca (npr. 50%) i za kućanstvo (npr. 30%). Činjenica je da su samci ovim predloženim načinom stavljeni u nepovoljniji položaj. Sukladno važećem Zakonu pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb do iznosa polovice iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu, odnosno kućanstvu utvrđene prema članku 30. stavku 1. Zakona. Sukladno članku 30 . stavku 1. iznos zajamčene minimalne naknade za samca utvrđuje se u iznosu od 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. Zakona, dok se za kućanstvo utvrđuje u iznosu koji predstavlja zbroj udjela za svakog člana kućanstva, s tim da udjeli članova kućanstva iznose: za samohranog roditelja 100% osnovice iz članka 27. stavka 1., za odraslog člana kućanstva 60% osnovice iz članka 27. stavka 1., za dijete 40% osnovice iz članka 27. stavka 1. Sukladno ovoj zakonskoj odredbi, iznos priznavanja prava na naknadu za troškove stanovanja utvrđivao se sukladno članku 30. stavku 1. ne uzimajući u obzir utvrđenu razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade i prosječnog mjesečnog prihoda samca ili kućanstva ostvarenog u tri mjeseca prije mjeseca u kojem je pokrenut postupak. Ovakva formulacija nije propisana ovim prijedlogom te nije jasno da li se prilikom priznavanja prava na naknadu za troškove stanovanja uzima u obzir i razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade, odnosno da li se kod korisnika koji ostvaruje prihode utvrđuje iznos od 30% sukladno članku 27. Zakona ili iznos od 30% sukladno rješenju centra za socijalnu skrb u kojem je iznos pomoći utvrđen kao razlika između iznosa ZMN i mjesečnog prihoda. Predlažemo formulaciju kao i u sadašnjem Zakonu (članak 41. st.3) odnosno da se precizno propiše na koji način se utvrđuje iznos naknade za troškove stanovanja. U stavku 2. ispred riječi "stvarnih troškova stanovanja" dopuniti riječju "mjesečnih". Treba uzeti u obzir činjenicu da većina JLS naknadu za troškove stanovanja ne isplaćuje u novcu korisnicima, nego se ista uplaćuje prema stvarnim troškovima i izdanoj uplatnici izravno pravnoj osobi. S obzirom na nedovoljno razrađene odredbe, JLS bit će najlakše isplatiti korisniku novčani iznos za naknadu za troškove stanovanja u propisanom iznosu odnosno u visini 30% iznosa ZMN. Primljeno na znanje Vezano uz visinu naknade napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva. Daljnji prijedlozi će se razmotriti pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
393 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. Određuju se korisnici naknade za troškove stanovanja. Navedeno pravo priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade. Sukladno članku 28. propisuje se priznavanje prava i iznos zajamčene minimalne naknade za beskućnika koji se nalazi u prihvatilištu i žrtvi nasilja i žrtvi trgovanja ljudima, kojoj je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama. S obzirom na uslugu smještaja, ove skupine korisnika nemaju troškove stanovanja, pa je navedeni članak potrebno dopuniti riječima: izuzev korisnika iz članka 28. ovog Zakona. U stavku 2. pojašnjava se pojam troškova stanovanja (najamnina, komunalna naknada, troškovi grijanja, vodna usluga te naknada za uvođenje energetske učinkovitosti). Da li su u naknadi za troškove stanovanja obuhvaćeni svi izvori i način grijanja, osim električne energije? Što je s pričuvom, jer iz dosadašnjeg rada utvrđeno je da se kroz pričuvu plaćaju i mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti (uređenje fasada, ugradnja PVC stolarija)? Koje su komunalne usluge? Da li će se trošak električne energije korisnika podmirivati iz naknade za ugroženog kupca energenata? Da li imate podatak koliko se korisnika grije na električnu energiju i da li se navedeni trošak može podmiriti putem naknade za ugroženog kupca energenata? Na koji način će se utvrđivati mjesečni iznos naknade za ugroženog kupca energenata jer određeni dio korisnika naknade za troškove stanovanja griju se na električnu energiju te im je u vrijeme zimskog razdoblja taj trošak uvećan? Tko će i kako plaćati nastala dugovanja električne energije korisnicima? Predlažemo da se korisniku naknade za ugroženog kupca energenata, sukladno članku 39. stavku 2. može priznati i razlika iznosa za električnu energiju kao trošak stanovanja što je potrebno i zakonski urediti.Troškovi ogrjeva postaju dio troškova stanovanja te se zakonom više ne propisuje naknada za troškove ogrjeva, a navedeno se opravdava zbog potrebe smanjenja administrativnog opterećenja, rizika od siromaštva te osiguravanjem iste razine zaštite svih korisnika ZMN. U ovom članku definirano je da se dio troškova stanovanja koji se odnosi na troškove ogrjeva korisnika koji se griju na drva osigurava iz sredstava državnog proračuna. Kojom dinamikom će se navedena sredstva uplaćivati u proračun jedinice lokalne samouprave i u kojem iznosu uzimajući u obzir da se trošak ogrjeva priznaje kao dio troškova naknade za troškove stanovanja (u visini 30% iznosa zajamčene minimalne naknade). Polazeći od činjenice da se pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade, kako i na koji način će jedinica lokalne samouprave izravno podmiriti račun u ime i za račun korisnika ZMN (vrlo često korisnici ogrjev nabavljaju putem oglasa..)? U slučaju radno sposobnog samca ukoliko visina ZMN bude 1.000,00 kn (kako se i najavljuje), njegovo pravo na naknadu za troškove stanovanja utvrđuje se u iznosu od 300,00 kn mjesečno. Na koji način utvrditi njegovo pravo na troškove ogrjeva kao dio troškova stanovanja i u kojem razdoblju? Pojam troškova stanovanja treba ostati definiran kao i u važećem zakonu jer iz predložene formulacije nije jasno što se smatraju troškovi grijanja, što je naknada za uvođenje energetske učinkovitosti, kako isplatiti trošak ogrjeva koji postaje dio troškova stanovanja, a sredstva za isplatu tog troška osiguravaju se u državnom proračunu. Djelomično prihvaćen Prihvaća se komentar koji se odnosi na korisnike zajamčene minimalne naknade iz članka 28. Zakona. Zahvaljujemo na ostalim komentarima i napominjemo da je propisano da korisnici zajamčene minimalne naknade imaju pravo na naknadu za troškove stanovanja. Činjenica na koji način se korisnici prava na zajamčenu minimlanu naknadu griju nije presudna za ostvarivanje navedenoga prava.
394 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. U članku 36. propisuje se obveza organiziranja rada za opće dobro bez naknade za radno sposobne ili djelomično sposobne samce ili članove kućanstava koji su korisnici prava na ZMN te snositi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu. U stavku 3. propisano je da radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na ZMN dužan se odazvati se pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade. U članku 37. propisuje se da pravo na ZMN prestaje samcu ili se iznos ZMN umanjuje kućanstvu ako se radno sposobni ili djelomično sposobni samac ili član kućanstva ne odazove urednom pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave...U članku 38. propisuju se dužnosti i način suradnje Zavoda i jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba u provođenju mjere rada za opće dobro bez naknade. Svakako pozdravljamo ovakvu mjeru radi podrške i ponovnog uključivanje korisnika ZMN kao radno aktivnog dijela stanovništva. Kako bi izbjegli previše administracije u provedbi ove mjere, predlažemo da se propiše obveza jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da dostavlja Zavodu program mjera rada za opće dobro na području svoje jedinice u kojem će navesti trajanje rada, mjesto obavljanja rada, opseg i vrstu poslova. Zavod će dostaviti jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave podatke o korisnicima ZMN koji se upućuju na rad za opće dobro sukladno dostavljenom programu mjera rada za opće dobro radi sklapanja ugovora. Ovakvim način organiziranja suradnje smanjili bi vrijeme koje je potrebno za međusobnu dostavu i razmjenu podataka o korisnicima, Zavod bi odmah imao podatke o korisnicima koji se ne žele odazvati niti sudjelovati u radovima za opće dobro radi pravovremene obustave prava...a navedeno je na tragu nove usluge socijalnog mentorstva koji ima za cilj korisnika usmjeriti na jačanje sposobnosti i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi. Ovom prilikom podsjećamo da je u centrima za socijalnu skrb radi što bolje provedbe ove mjere bila i zaposlena osoba kao koordinator ove mjere i suradnju s jedinicama lokalne samouprave. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
395 Grad Osijek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Članak 27. stavak 4. Iznos ZMN za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u učenički dom za školsku godinu 2021/2022 i 2022/2023. Iz ovakve formulacije odredbe ostaje nejasan način utvrđivanja zajamčene minimalne naknade za kućanstvo nakon završetka navedenih školskih godina. Prihvaćen Navedna odredba će se izmjeniti.
396 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 343. Nerealno je određen rok stupanja na snagu ovog Zakona. Nije prihvaćen Očekuje se stupanje na snagu Zakona predviđenog datuma.
397 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 219. Nedopustivo je da ustanovom socijalne skrbi upravlja i vodi ju ravnatelj koji ima (najmanje) srednju stručnu spremu. Također, nejasno je izdvajanje osnivača. Znači li to da je za druge osnivače dovoljna i niža razina obrazovanja?! Predlaže se, neovisno o osnivaču, propisati obvezu najmanje preddiplomskog studija humanističkih ili drugih društvenih znanosti. Nije prihvaćen I do sada je bila propisana srednja stručna sprema. Nije se pokazalo potrebnim promijeniti uvjete u stup-nju kvalifikacije za mjesto ravnatelja.
398 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 218. Predlažemo definirati obvezu da se centar za pomoć u kući osniva za pružanje svih ili najmanje dvije aktivnosti usluge pomoći u kući. Argument za navedeno je hiperprodukcija pružatelja usluge pomoći u kući koji koriste neutralan (i nejasan) opis obuhvata usluge – zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba. Na ovaj način otvara se prostor zlouporabe sustava i samih korisnika (šetnja s korisnikom, čitanje i sl.) jer se ne ispunjava svrha usluge pomoći u kući. Nije prihvaćen Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga podrobnije će biti propisana pravilnikom, a svrha usluge pomoći u kući može se ispuniti i obavljanjem jedne od aktivnosti usluge pomoći u kući.
399 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. Kako bismo izbjegli neujednačenu provedbu kontrole pružatelja usluga predlažemo da se pravilnikom, kojeg donosi ministar, detaljnije propiše postupanje jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba. Iako pozdravljamo ovu odredbu upitno je imaju li sve jedinice kapacitete za provedbu kontrola uz dodatne ovlasti licenciranja svih pružatelja socijalnih usluga (izuzev Zavoda i Obiteljskog centra) te obnova licencija nakon isteka tri godine. Nije prihvaćen U cilju zaštite korisnika potrebno je osigurati kontinuiranu provjeru i praćenje rada pružatelja socijalnih usluga. Vjerujemo da jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb imaju potrebne kapacitete za kontrolu koja je propisana jednom godišnje.
400 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da je predložena centralizacija sustava socijalne skrbi u suprotnosti s deklariranim ciljevima decentralizacije i socijalnog rada u zajednici te podupiremo stavove kolegica i kolega iz sustava socijalne skrbi. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Nova organizacija sadašnjih centara za socijalnu skrb, a budućeg Zavoda odnosi se na isključivo na organizacijsku centralizaciju i ustroj na način da bi središnja služba Zavoda preuzela obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih poslova, upravljanje i prijavu na EU fondove i dr. poslove. Na taj način bi se rasteretili stručnjaci koji sada rade u centrima za socijalnu skrb dijela poslova, čime bi se smanjilo opterećenje i jačao stručni rada i kvaliteta usluge prema krajnjim korisnicima. Napominjemo da će korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. U suradnji sa županijama Zavod za socijalni rad sa područnim službama sudjelovati će u socijalnom planiranju kako bi se osigurala dostupnost i razvoj usluga u skladu sa svim specifičnostima, a osobito u nerazvijenim područjima gdje usluge nisu dostupne u dovoljnoj mjeri, a socijalni planovi županija biti će temelj za razvoj mreže usluga i ugovaranje.
401 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. U tumačenje pojma osnovne životne potrebe uz prehranu, smještaj, odjeću i druge stvari za osobne potrebe smatramo važnim uvrstiti i dostupnost pitke vode, električne energije, energenata za grijanje. Samci, kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za samostalno plaćanje režijskih troškova, istima se priznaje pravo na naknadu za troškove stanovanja, ugroženog kupca energenta temeljem istog - ovog Zakona jer se nedostatak istog tumači kao nepodmirena životna potreba pojedinca/kućanstva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
402 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 30. U vezi stavka 11 - potrebna je jasna poveznica sa Zakonom o humanitarnoj pomoći budući da sredstva od humanitarnih akcija ulaze u prihod građana, a donacije - ne. Je li to pravedno prema korisnicama? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
403 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. Potrebno je propisati sljedeće uvjete zvanja za poslove inspektora, višeg inspektora i višeg inspektora -specijaliste : završeni preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije ili edukacijske rehabilitacije. Uz položen stručni ispit, poslove inspektora može obavljati osoba koja ima najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, višeg inspektora - šest radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u djelatnosti socijalne skrbi , a višeg inspektora - specijalista - osam godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u djelatnosti socijalne skrbi. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
404 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Pogreška u članku u kojem je trebalo pisati Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora umjesto Vijeća . Prijedlog - brisati članak. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi. Godišnje izvješće Povjerenstvo će podnositi Hrvatskom saboru.
405 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 159. Nejasno je i manjkavo rješenje jer što je s ustanovama čiji osnivač nije RH, s drugim pružateljima socijalnih usluga ili s drugim pravim/fizičkim osobama koje obavljuju djelatnost socijalne skrbi? Tada nema provedbe nadzora? Prijedlog - brisati članak. Nije prihvaćen Povjerenstvo će odlučivati samo o pritužbama u odnosu na ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska.
406 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Nejasno je zašto je propisano da se odluka Povjerenstva dostavlja, između ostalog, i ravnatelju ustanove socijalne skrbi ukoliko je to Povjerenstvo za postupanje o pritužbama u djelatnosti socijalne skrbi, a zakonski je određeno tko sve obavlja djelatnost socijalne skrbi te to nisu samo ustanove socijalne skrbi. Budući da je neodređen članak te ne normira sve zakonske opcije, prijedlog je da se članak briše. Nije prihvaćen Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije za-dovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Povjerenstvo odlučuje o pritužbama u odnosu na osobu koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u ustanovama socijalne skrbi.
407 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Pogreška u stavku.2 u kojem je trebalo pisati Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora umjesto Vijeća . Prijedlog - brisati članak. Djelomično prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Prihvaća se da Poslovnik donosi Povjerenstvo uz prethodno mišljenje Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku.
408 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Nejasno je na koji način se dokazuje uvjeti prilikom predlaganja, posebice osobni ugled. Također, nejasna je presumpcija javnog rada člana Povjerenstva. Znači li to da se na javni poziv ne mogu javiti građani koji nisu poznati javnosti? S druge strane, budući da je navedeno da je to Povjerenstvo za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, a vezano za pruženu uslugu, postupak ili propuštanje postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, nejasno je zašto onda prednost imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji ( jer je to samo dio djelatnosti socijalne skrbi). Ovakvom odredbom se pretpostavlja da će predstavke biti iz navedenih područja, a što ne mora biti slučaj. Nejasno je o kakvom se iskustvu radi - profesionalnom, volonterskom... Prijedlog - brisati članak. Djelomično prihvaćen Pojedinac treba uživati osobni i profesionalni ugled u javnosti što znači da se kroz svoj profesionalni rad istaknuo u zajednici te svojim ponašanjem i postupanjima predstavlja primjer osta-lim pojedincima. Pojedinac ne mora nužno biti javno poznat već mora biti prepoznat u profesionalnoj zajednici. Uvjet za člana Povjerenstva će biti iskustvo u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji te će se proširit na područje socijalne skrbi, neovisno o vrsti iskustva.
409 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. U ocjeni stanja je navedeno da se u članstvo Povjerenstva imenuje i predstavnika/ica ministarstva što ne proizlazi iz odredbi članka 151. pa je nužno uskladiti tekst. Prijedlog – brisati članak kao i sve članke od 151. do 162. Djelomično prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije za-dovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Uskladit će se članstvo Povjerenstva u tekstu Nacrta prijedloga zakona
410 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 269. Iz predloženog članka može se zaključiti da je predviđeno da osoba koja je angažirana na projektu, poslove na projektu obavlja u redovno radno vrijeme. S obzirom na takvu definiciju članka, molimo pojašnjenje što je predviđeno s primanjem plaće za redovan rad s obzirom da bi osoba trebala raditi na projektu u redovno radno vrijeme, a u predloženom članku nije predviđeno umanjenje plaće za razmjeran broj sati koliko osoba radi na projektu? Ukoliko se smatra da osoba treba raditi u isto vrijeme i redovan posao i poslove na projektu, to predstavlja nemoguću situaciju. Ukoliko bi osoba za vrijeme odnosno umjesto redovnog rada odrađivala poslove na projektu, a istovremeno primala redovnu plaću i plaću uvećanu za rad na projektu, molimo pojašnjenje da li bi navedeno predstavljalo dvostruko financiranje? Nije prihvaćen Navedenim člankom omogućuje se radnicima da obavljaju poslove na projektima Europske unije ili fondovima Europske unije u kojima su osigurana sredstva za plaću uz pripadajuće doprinose poslodavca.
411 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 250. Dosadašnjim Zakonom o socijalnoj skrbi propisano je da socijalni plan obuhvaća analizu kapaciteta, dostupnost mreže socijalnih usluga i specifične ciljeve razvoja institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga, s posebnim naglaskom na usluge za skupine u većem riziku od socijalne isključenosti. Predlažemo da se zakonom jasno definira izrada socijalnih planova zbog velikih razlika među županijama u smislu detektiranih potreba i pružatelja usluga. Predlažemo uputiti županije na metodologiju izrade socijalnih planova, kao i da se uvede obveza, evaluacije, praćenja i godišnjih izvještavanja nadležnom ministarstvu. Gore navedeno predlažemo zbog potrebe ujednačenog donošenja i praćenja na razini Republike Hrvatske što će ujednačiti izradu i praćenje socijalnih planova u svrhu praćenja socijalnih usluga na razini cijele RH, ne samo županija. Vezano uz navedeno predlažemo uvođenje obveze praćenja društvenog napretka na razini županija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
412 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 239. Podrazumijeva li se pod točkom 2. socijalno mentorstvo propisano člankom 73. i 87. ili neka druga vrsta mentorstva? Prihvaćen Navedena formulacija uskladit će se s ostalim odredbama Nacrta prijedloga Zakona.
413 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 301. Nadopuniti na sljedeći način: „ u opsegu sukladno financijskim mogućnostima“. Na postavljeni način nije dovoljno naglašena dužnost da veliki gradovi i gradovi sjedišta županija Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća budući da je odredbu potrebno uskladiti s odredbom članka 299. stavak 6.
414 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. Je li to znači da ako osoba koja pruža usluge iz stavka 1. ovoga članka pribavi rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga – mora raskinuti sve ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju? Nelogične su odredbe s obzirom na zabranu sklapanja takovih ugovora u djelatnosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
415 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 246. Komentar na stavak 11. - Smatramo da to proizlazi iz rješenja, ali je problem što to nitko kasnije ne prati niti provjerava! Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
416 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Ne podržavano ideju ukidanja obiteljskih domova već se zalažemo za strože kontrole koje će omogućiti poboljšanu kvalitetu usluge korisnicima sustava socijalne skrbi. Budući da je tendencija zatvaranja obiteljskih domova tj. njihove preregistracije u druge pravne oblike pružatelja socijalnih usluga, nelogično je istovremeno izdavati licencije za obiteljske domove. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
417 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 231. Predlažemo zamijeniti sa sljedećom rečenicom: Udruga, vjerska zajednica, trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna osoba koja pored obavljanja druge djelatnosti, za koju je upisana u sudski registar ili kod drugog nadležnog tijela u skladu s posebnim propisima, pruža socijalne usluge, dužna ih je pružati u zasebnoj organizacijskoj jedinici na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst Nacrta.
418 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. Predlaže se zamijeniti s: Osobi koja je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, istekom mandata, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem, dom socijalne skrbi dužan je ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete ukoliko dom ima sistematizirano radno mjesto odgovarajućeg zvanja. Djelomično prihvaćen Prijedlog je prihvaćen ali ne u predloženom izričaju.
419 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 72. Zbog čega su iz definije izbačeni "mjere i programi"? Nije prihvaćen Programi obuhvaćaju mjere, mjere obuhvaćaju aktivnosti.
420 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Jasnije definirati zakonsku obvezu uključivanja radno sposobnih i djelomično radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade u radove za opće dobro bez naknade obzirom da se mjera pokazala teže provediva u velikim gradovima, za razliku od manjih gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Definirati kriterije odabira korisnika s obzirom da se u praksi pokazuje da većina korisnika ima oštećenje zdravlja zbog kojeg nisu u mogućnosti obavljati ponuđeni posao, a o čemu donose liječničku potvrdu, Urediti pitanje prava na pauzu i osiguravanja prava korisnika na topli obrok. Definirati obveze pravnih osoba (poslodavaca) u kojima se obavlja rad za opće dobro bez naknade (u praksi ujednačeni: ugovori o radu, vođenje evidencije, izdavanje potvrda i dr.), a u svrhu što pravednijeg uključivanju korisnika u rad za opće dobro. Da se zakonom točno definira vremensko trajanje rada (dužinu rada) koja bi bila jednaka za sve korisnike i ne bi omogućavala da se odlučivanje o trajanju rada prepusti poslodavcu pri čemu nastaju značajne razlike u praksi. Trenutno propisano trajanje rada od 30 do 90 sati mjesečno, ne omogućuje jednak rad svih korisnika te je kao takvo teže provedivo, Naši komentari prvenstveno su bili usmjereni na činjenicu otežanog organiziranja radova za opće dobro u velikim gradovima zbog velikog broja obveznika mjere, a s druge strane i nedovoljnih mogućnosti pri organiziranju poslova u koje bi tako veliki broj korisnika bio uključen. Trenutno propisano trajanje rada od 30 do 90 sati mjesečno ne omogućuje jednako trajanje rada svih korisnika te je kao takvo teže provedivo u praksi. S obzirom na navedeno, predlažemo da se zakonski ograniči rad korisnika na određeno trajanje, a kako bi se izvršenje mjere moglo organizirati ravnomjerno prema svim obveznicima. Ujedno predlažemo da to trajanje bude prema nižem broju sati mjesečno kako bi se time mogao veći broje korisnika uključiti u izvršenje mjere. Ovim konkretnim zakonskim definiranjem, organizacija mjere kod različitih poslodavaca bila bi jasnija i dostupnija. Ujedno pri tome se ne bi radila diskriminacija prema obveznicima mjere, a u odnosu na sadašnje različito trajanje rada za opće dobro bez naknade kod poslodavca, s obzirom da sada poslodavci imaju mogućnost angažirati korisnike na različiti broj sati. Ukoliko je ova materija preopsežna za definiranje zakonom, predlažemo pobliže uređenje pripadajućim Pravilnikom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
421 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Nejasna je intencija zakonodavca uvrštavanje zvanja koja nemaju dodirnih točaka sa sustavom socijalne skrbi ( informatika, javna uprava, ekonomija, kineziologija). Molimo pojašnjenje zbog čega su uvrštene te struke. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
422 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 205. Smatramo nužnim propisati sastav upravnog vijeća za vrijeme dok ustanova još nema zaposlenika niti korisnika. U praksi, novoosnovana ustanova mora donijeti statut, pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji na temelju kojih će se moći (sukladno Zakonu na temelju javnog natječaja) zaposliti potrebni radnici. Stoga se predlaže definirati primjerice sastav upravnog vijeća do zapošljavanja radnika i početka pružanja usluge – samo predstavnici osnivača! Također, predlaže se da za domove socijalne skrbi koji pružaju uslugu privremenog smještaja te centre za pružanje usluga u zajednici član upravnog vijeća u ime korisnika bude stručni radnik područnog ureda Zavoda, a zbog dinamike fluktuacije korisnika navedenih pružatelja usluga. Navedeno bi bilo moguće definirati Zakonom o socijalnoj skrbi s obzirom na to da je Zakonom o ustanovama propisano samo da ustanovom upravlja upravno vijeće, a da se sastav, način imenovanja odnosno izbora članova(…) utvrđuje zakonom, odnosno aktom o osnivanju i statutom ustanove. Zakonom o ustanovama propisano je da statut donosi upravno vijeće uz prethodnu suglasnost osnivača ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drugačije određeno. Zakonom o socijalnoj skrbi je pak određeno da domom socijalne skrbi upravlja upravno vijeće koje čine tri predstavnika osnivača, jedan predstavnik radnika zaposlen u domu i jedan predstavnik korisnika doma socijalne skrbi odnosno njegov zakonski zastupnik. Nejasno je kako će bez predstavnika zaposlenika i korisnika upravno vijeće donijeti statut. Nije prihvaćen Predložena odredba je preuzeta iz Zakona o socijalnoj skrbi koji je na snazi i u čijoj primjeni nije bilo problema. Mišljenja smo da nije potrebno dodatno razgraničavati sastav upravnog vijeća prije i nakon zapošljavanja radnika jer se u samom sastavu ništa ne mijenja. Predstavnici osnivača u upravnom vijeću čine većinu i omogućavaju donošenja temeljnih općih akata nužnih za početak rada ustanove. Predstavnik korisnika u upravnom vijeću „prati“ korisnika tako da bez obzira ako je imenovan sam korisnik ili njegov zakonski zastupnik kada korisnik prestane biti korisnik mora doći do ponovnog izbora člana upravnog vijeća predstavnika korisnika.
423 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. Opetovano predlažemo navesti izuzeće za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe čiji je osnivač RH i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na ovaj način definirana zabrana ne omogućava prikupljanje stambenog fonda gradovima, zakladama kojih je osnivač grad i dr., a koji bi se mogao staviti na raspolaganje primjerice mladima koji izlaze iz alternativnih oblika skrbi za vrijeme daljnjeg obrazovanja i sl. Nejasna je generalna presumpcija zlouporabe odnosno potrebe zaštite osoba starije životne dobi koji onda uključuje i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe čiji je osnivač RH i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ukoliko je riječ o potrebi dodatne kontrole predloženih pravnih osoba moguće je razviti posebne kontrolne mehanizme, a ne apsolutno onemogućiti pribavljanje resursa za zadovoljavanje stambenih potreba socijalno ugroženih kategorija stanovništva. S time u vezi predlažemo da pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, a čiji je osnivač RH ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sklopiti ugovore o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika ili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju pod dva uvjeta: 1. da se predmetna nekretnina koristi za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi ili za stambeno zbrinjavanje građana te 2. da je dobivena suglasnost na navedeni ugovor od strane ministarstva nadležnog za socijalnu skrb Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave svakako su među prvima pozvane štititi interese svojih građana s obzirom da obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Stoga molimo ponovno razmatranje prijedloga izuzeća na gore opisan način koji je dovoljan kontrolni mehanizam, a omogućuje razvoj djelatnosti socijalne skrbi. Nije prihvaćen Zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika propisana je s ciljem zaštite korisnika.
424 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. "Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužna je najmanje jednom godišnje suorganizirati edukacije stručnih radnika pružatelja usluga za koje je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga." Molimo pojašnjenje, s kim su dužni surganizirati? Nejasan je izričaj. Prihvaćen Jedinice regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, kroz kontrole će imati uvid koje edukacije su potrebne pružateljima usluga na njihovom području. Navedene edukacije mogu se organizirati u suradnji s drugim pravnim osobama, udrguma itd.
425 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 166. Molimo pojašnjenje - znači li to da pružatelj koji ima dozvolu za npr. pomoć u kući iz Italije može istu pružati u RH nakon upisa u registar? Nije potrebno licenciranje u RH? Nelogična odredba s obzirom da se pri utvrđivanju minimalnih uvjeta definiraju također i uvjeti prostora za pružatelje usluga u obitelji korisnika. Zašto smo onda rigorozni za naše pružatelje? Nije prihvaćen Radi se o pravnoj ili fizičkoj osobi koja je ispunila uvjete za pružanje socijalnih usluga u drugoj državi, članici Europske unije ili drugoj državi, ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, o čemu mora dostaviti dokaz.
426 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Socijalno mentorstvo je usluga kojom se dugotrajno nezaposlenoj osobi koja je korisnik zajamčene minimalne naknade, osobi s invaliditetom, korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, korisniku koji je žrtva trgovanja ljudima te korisniku nakon izvršenja kazne zatvora, pruža stručna pomoć usmjerena jačanju njegovih snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi. Djelomično prihvaćen Kao korisnici usluge socijalnog mentorstva dodana su djeca korisnika zajamčene novčane naknade i druge socijalno osjetljive skupine
427 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Čl.64, st.2. propisano je da u slučaju dvoje ili više djece s teškoćama pravo na status roditelja njegovatelja mogu ostvariti oba roditelja u punom iznosu, a ovdje je propisano uvećanje od SAMO 100% osnovice i to za jednog roditelja koji samostalno njeguje dvoje ili više djece!! Zašto? Prihvaćen Čl. 67. st.3. izmijenjen je te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Nacrta prijedloga Zakona.
428 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Možete li pojasniti zašto ovim člankom nije zapreka da je osoba sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju kao u doplatku za pomoć i njegu u članak 59. točka 4.? Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno propisivati nove uvjete za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
429 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. Dosadašnja formulacija članka 41. stavka 1. „Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima.“ je sveobuhvatnija jer sadrži i električnu energiju i grijanje kao širi pojam (pa tu ulaze i računi npr. HEP toplane) i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima. Do sada su korisnici mogli dostaviti i račun za električnu energiju, jer nerijetko naknada za ugroženog kupca energenata u iznosu 200,00 kuna mjesečno nije dostatna za podmirenje ukupne potrošnje. Hoće li se plaćati pričuva? Što su naknade za uvođenje energetske učinkovitosti? Što su vodne usluge? Na koji način se namjerava u okviru mjesečnog odobrenja podmiriti trošak grijanja na drva? Hoće li korisnici moći donositi uplatnice za električnu energiju obzirom da se ista ne spominje u okviru st. 2 ovog članka (neki se korisnici griju na električnu energiju)? Nije prihvaćen Nacrtom je i nadalje zadržano dosadašnje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata u svrhu podmirenja troškova energije te nije opravdano troškove električne energije obuhvaćati naknadom za troškove stanovanja. Iz ovako stipulirane odredbe jasno proizlazi da se troškovi stanovanja ne odnose na pričuvu.
430 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Predlažemo sljedeću formulaciju: Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u najmanjem iznosu od 30 % iznosa zajamčene minimalne naknade. Takva formulacija daje slobodu JLS da slobodno kreira iznos svojim općim aktom te da kreira naknadu sukladno svojim proračunskim mogućnostima.Iznos naknade za troškove stanovanja je isti od 2014. godine (do 50% iznosa ZMN ) i česti su upiti korisnika o tome hoće li se iznos povećati. Smatramo da će se na ovaj način pojedine kategorije korisnika dovesti u nepovoljniji položaj i da će se time povećati rizik od siromaštva obzirom da se radi o smanjenju odobrenog iznosa u odnosu na dosadašnje stanje (npr. radno sposobni samci). Prema važećem Zakonu, radno sposobni samac ima pravo na naknadu za troškove stanovanja u iznosu do 400,00 kuna mjesečno, plus naknadu za ugroženog kupca energenata u iznosu 200,00 kuna mjesečno, te ukoliko se grije na drva pravo na jednokratni iznos od 1.050,00 kuna. Prema novom prijedlogu ukoliko bi osnovica za izračun ZMN bila 1.000,00 kn a NTS u iznosu 30% ZMN-a bi imao pravo na NTS u iznosu 300,00 kn mjesečno, plus naknadu za ugroženog kupca energenata. Obzirom da su „troškovi grijanja dio NTS-a“ više ne dobiva jednokratni iznos od 1050,00 kn za ogrjev na drva. Također, radno nesposobni samac, prema važećem zakonu ima pravo na naknadu za troškove stanovanja u iznosu do 460,00 kuna mjesečno, plus naknadu za ugroženog kupca energenata u iznosu 200,00 kuna mjesečno, te ukoliko se grije na drva pravo na jednokratni iznos od 1.050,00 kuna. Prema novom prijedlogu ukoliko bi osnovica za izračun ZMN bila 1.000,00 kn a NTS u iznosu 30% ZMN-a bi imao pravo na NTS u iznosu 390,00 kn mjesečno, plus naknadu za ugroženog kupca energenata. Obzirom da su „troškovi grijanja dio NTS-a“ više ne dobiva jednokratni iznos od 1050,00 kn za ogrjev na drva. Kako će se utvrđivati stvarni troškovi stanovanja obzirom na to da korisnici nerijetko nisu u mogućnosti u potpunosti podmirivati troškove režija i u pravilu imaju razna dugovanja te svaki mjesec iskoriste u potpunosti odobreni iznos NTS-a ( za plaćanje redovne mjesečne potrošnje plus dugovanja). Primljeno na znanje Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva čime nema zapreke da ista bude u većem opsegu.. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade., čime se povećava i iznos naknade za troškove stanovanja.
431 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Kako će kategorije iz čl. 28 u praktičnom smislu realizirati pravo na naknadu za troškove stanovanja obzirom da su korisnici prava na ZMN? Oni su na privremenom smještaju. U vezi stavka 2., je li se zajamčena minimalna naknada priznaje svim žrtvama nasilja (odraslima i djeci) kojima je priznata usluga privremenog smještaja? Primljeno na znanje Naknadu za troškove stanovanja neće moći ostvariti osobe iz članka 28. stavaka 1. 2.
432 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Zašto su Zakonom precizirane školske godine za koje se uvećava ZMN? Prijedlog je da se stavak 5. da ne odnosi na kućanstvo s djecom radi smanjenja rizika od dječjeg siromaštva, a sve sukladno visokim stopama dječjeg siromaštva u Republici Hrvatskoj. Djelomično prihvaćen Iz stavka 4. brisati će se godine. Komentar vezan uz stavak 5. ne prihvaćamo budući da je dosadašnja praksa ukazala na destimulativno djelovanje predloženog na radnu aktivaciju korisnika zajamčene minimalne naknade.
433 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Stavak 2. "je samac korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u prenoćištu." Budući da je člankom 28. propisano da pravo na zajamčenu minimalnu naknadu može ostvariti i - žrtva nasilja u obitelji i žrtva trgovanja ljudima, kojoj je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama, priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. - ne bi li se onda stavak 2. trebao nadopuniti s tim korisničkim skupinama? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona.
434 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Sukladno najavama smanjenju javnih ovlasti u centrima za socijalnu skrb u sklopu reforme socijalne skrbi, molimo da se završnim i prijelaznim odredbama definira rok migracije dva prava ( osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu) u druge sustave. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
435 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Iz načela je izuzeto načelo slobode izbora odnosno „prava u sustavu socijalne skrbi korisnik ostvaruje po načelu slobodnog izbora….“ Nije prihvaćen Navedeno je sadržano u članku 10. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi.
436 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Tekst glasi" Zakonom se predlaže osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove u svrhu organiziranja i provođenja stručnog usavršavanja stručnih i drugih radnika u sustavu socijalne skrbi te standardizacije obveznih i specijaliziranih programa stručnog usavršavanja. Stručno usavršavanje odnosi se na usavršavanje vježbenika, početno i kontinuirano usavršavanje ravnatelja, stručnih i drugih radnika Zavoda, Centra za posebno skrbništvo, Obiteljskog centra, kod pružatelja usluga, voditelja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, skrbnika, udomitelja i dr. Također, Akademija će provoditi organizacijske, timske i metodske supervizije u sustavu socijalne skrbi." Aktivnosti stručnog usavršavanja se već provode kroz strukovne komore no svakako treba podržati uvođenje supervizije za djelatnike/ice. Primljeno na znanje Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi u sura-dnji sa predstavnicima Akademske zajednice, sturkovim komorama i udrugama što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kom-petentan stručni kadar na terenu me-đu korisnicima.
437 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Tekst glasi "Zakonom se predlaže osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, a vezano za pruženu uslugu, postupak ili propuštanje postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Povjerenstvo se sastoji od predstavnika Ministarstva i predstavnika građana koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv. Navedeno pridonosi boljoj zaštiti prava korisnika u sustavu socijalne skrbi." Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi u daljnjem tekstu ne predviđa predstavnika Ministarstva te je potrebno brisati tu rečenicu. Budući da je Povjerenstvo vezano uz pruženu uslugu, postupak ili propuštanje od strane osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, a djelatnost je jasno normirana Zakonom o socijalnoj skrbi, zbog čega prednost imaju oni građani/ke koji imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji budući da je to samo jedan dio djelatnosti? Daljnje komentare upućujemo u nastavku kod članaka koji normiraju Povjerenstvo. Djelomično prihvaćen Brisat će se rečenica u nenormativ-nom dijelu Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi. Prednost imaju zato što najveći broj predstavki Ministarstvo zaprima iz područja obiteljskopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji
438 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Nastavno na „osiguranje prava na naknadu za troškove stanovanja svim korisnicima zajamčene minimalne“ znači li to da će SVI korisnici prava na ZMN automatski imati pravo na naknadu za troškove stanovanja (NTS) (ako znači, na koji način?) jer to do sada nije bio slučaj. Naime, nisu svi korisnici ZMN-a podnijeli zahtjev za NTS. Neki korisnici koji su podnijeli zahtjev nisu ispunjavali uvjete propisane Odlukom o socijalnoj skrbi (npr. nisu imali pravno valjan stambeni status, ugovor o najmu, regulirano prebivalište i slično). Na koji način se planira provedba „troškovi ogrjeva postaju dio troškova stanovanja“ – konkretno mislimo na korisnike koji se griju na drva (oni nemaju mjesečne uplatnice kao npr. oni koji se griju na plin)? Znači li to da korisnici u okviru NTS neće moći donositi uplatnice za el. energiju („redefinira se NTS kao naknada koja obuhvaća sve izvore i načine grijanja, osim električne energije koja će se i nadalje podmirivati iz naknade za ugroženog kupca energenata“? Neki se korisnici griju na struju jer nemaju druge mogućnosti. (Prethodno, dok nije uvedena ZMN, pravo na ogrjev na drva su mogli ostvariti isključivo korisnici „Prava na podmirenje troškova stanovanja“ Novim Zakonom o socijalnoj skrbi ( NN 157/13) uvedeno je da pravo na ogrjev imaju svi korisnici ZMN, neovisno imaju li pravo na NTS. ) Pravo na NTS sada se realizira na način da korisnici NTS-a svaki mjesec, u okviru odobrenog mjesečnog iznosa, mogu dostaviti uplatnice za grijanje ( plin, toplana), električnu energiju, čistoću, komunalnu naknadu, pričuvu, vodu i odvodnju ili se najmodavcu uplati odobreni iznos na žiro račun na ime najamnine. Zahtjev za ostvarivanje prava na troškove ogrjeva na drva podnosi se jednom godišnje za tekuću godinu (dosadašnja praksa od 01.09.-31.12.) te se vrši jednokratna isplata u iznosu 1050,00 kuna. Zahtjeve podnose korisnici prava na ZMN – I ONI KOJI IMAJU PRAVO NA NTS I ONI KOJI NEMAJU. Napominjemo da im niti dosadašnji iznos nije bio dostatan za nabavu dovoljne količine drva ( cca 3 m3 bi mogli kupiti) i svake godine imamo upite hoće li se isti povećati. Primljeno na znanje Napominjemo da će se odredbe vezane uz priznavanje naknade za troškove stanovanja normativno doraditi. Također napominjemo da Odluka o socijalnoj skrbi donesena na lokalnoj razini mora biti u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi i ne može umanjiti pravo proizašlo iz zakona.
439 Građanska inicijativa stari papir za novi osmijeh NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Nastavno konzultacijama s predstavnicima ostalih udruga koje brinu o djeci s teškoćama u razvoju predlažemo slijedeće izmjene/dopune: Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Odredba članka 66. stavka 4. točke 3. biti će dodatno razmotrena do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Članak 67. je izmijenjen te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice Članak 68. - Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Članak 70. - Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
440 HAJDI KATINAC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Dijana Aničić predsjednica Udruge Anđeli Split sudjelovala je kao član radne skupine za izradu nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi te je u više navrata napominjala kako niti jedan prijedlog Udruge Anđeli kao niti prijedlozi nekih drugih Udruga nisu uzeti u obzir čak niti nakon nekoliko prigovora i zamolbi da se mišljenja članova radne skupine, pogotovo onih koji dolaze iz prakse, moraju uzeti u obzir kada se radi o reguliranju prava osoba s invaliditetom. Niti jedan prijedlog izmjena Zakona nije uzet u obzir pa ovim putem ponavljamo stavove Udruge Anđeli u odnosu na nužne izmijene Zakona koje se odnose na reguliranje statusa roditelja-njegovatelja. a) Status roditelja njegovatelja - u odnosu na samo priznavanje prava - pravo na njegovatelja priznaje se djetetu kojemu je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, a status njegovatelja može se priznati roditelju koji je osposobljen za izvođenje takvih zahvata ili drugoj osobi stručnoj za takve poslove. - ukoliko je roditelj osposobljen za izvođenje potrebnih zahvata, što procjenjuje nadležni liječnik, ima pravo izabrati da li će sam obavljati poslove njegovatelja ili će obavljanje tih poslova prepustiti trećoj osobi (stručnom zdravstvenom djelatniku). - u slučaju da roditelj odluči sam obavljati poslove njegovatelja roditelju se priznaje plaća (ne naknada kao pomoć države) za njegov rad i u odnosu na to primjenjuju se prava i obveze iz radnog odnosa, odnosno Zakona o radu. - u slučaju da roditelj nije osposobljen obavljati potrebne zahvate, ili iz drugih razloga nije u mogućnosti obavljati poslove njegovatelja, ostvarenje prava djeteta na njegovatelja može se prepustiti drugoj, stručnoj osobi, u kojem slučaju se isplaćuje plača toj osobi (sa kojom onda Centar za socijalnu skrb ili druga nadležna institucija sklapa ugovor). Ugovor o obavljanju poslova njegovatelja može se sklopiti i sa Ustanovom koja pruža takve oblike skrbi. - u slučaju da posao njegovatelja obavlja druga osoba, a ne roditelj, u tom slučaju roditelj ima pravo zasnovati radni odnos, te je potrebno osigurati da primanja roditelja koja su ispod državne prosječne plaće ne utječu na pravo djeteta na njegovatelja, odnosno plaća koja se isplaćuje za posao njegovatelja u tom se slučaju ne umanjuje b) u odnosu na stjecatelje prava - potrebno je izvršiti kategorizaciju djece kojima se priznaje pravo na njegovatelja i to na način: a) prva kategorija su djeca kojima je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata, potpuno nepokretna djeca, ili djeca sa višestrukim oštećenjima koja su u tolikoj mjeri teška da je dijete potpuno ovisno o pomoći treće osoba b) druga kategorija djece su djeca sa višestrukim oštećenjima, ovisna o brzi druge osobe, ali u odnosu na koje je potrebna manje intenzivna skrb, odnosno nisu potrebni medicinsko-tehnički zahvati, djeca su pokretna, samostalno jedu i sl. - smatramo bitnim da se i jednoj i drugoj kategoriji prizna pravo na njegovatelja, no isto tako smatramo da plaća za obavljanje poslova njegovatelja ne može biti jednaka, te je potrebno utvrditi različite osnovice. - u odnosu na prvu kategoriju djece osnovica za izračun plaće trebala bi biti barem jednaka onoj na temelju koje se vrši izračun plaće za medicinske sestre (iako je takva plaća izračun za osmo satno radno vrijeme, a ovdje se radi od 24 satnom radnom vremenu). - u odnosu na drugu kategoriju osnovica za izračun plaće trebala bi biti polovina utvrđene plaće za njegovatelja koji taj posao obavlja za djecu iz prve kategorije. - Zakonom o socijalnoj skbri potrebno je zaštiti osobe koje su ostvarile pravo na status roditelja-njegovatelja nakon prestanka prava zbog smrti djeteta, što smo u više navrata predlagali ne samo kroz posljednje prijedloge za izmjene Zakona, i to na način da se osigura naknada osobama kojima je na ovaj način prestalo pravo na status roditelja-njegovatelja 6 mjeseci od smrti djeteta. Naime, prema sadašnjim odredbama Zakona to pravo prestaje danom smrti djeteta što roditelja ostavlja bez ikakvih financijskih sredstava te im nije omogućeno vrijeme prilagodbe odnosno vrijeme za pronalaženje zaposlenja. Zaključak: Smatramo da bi na predloženi način djeca koja spadaju u kategorije najtežih osoba s invaliditetom bila primjereno osigurana i to stoga jer bi to pravo pripadalo njima. Na ovaj način ne dolazi do apsurdne situacije da se obiteljima s više djece priznaje pravo samo jedno djetetu, odnosno kao što je to bio slučaj priznaje „jedan status“. Također, djeca bi bila osigurana i u slučaju da njihovi roditelji nisu osposobljeni za obavljanje poslova primjerene njega koja im treba ili iz drugih razloga nisu u mogućnosti pružati im adekvatnu skrb. Nadalje, ovakvim izmjenama ne dira se u stečena prava roditelja da za provođenje njege dobivaju naknadu, veći m se daje mogućnost da ukoliko nisu sposobni obavljati posao njegovatelja taj posao za njegovo dijete obavlja netko drugi, a njemu se omogućava da samostalno na drugi način, primjerice zasnivanjem radnog odnosa, još više doprinese kvaliteti života kako svog tako i djeteta. Napominjemo da su iskazani prijedlozi izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi odraz stvarnih potreba koje su utvrđene u praksi, te su prema našem mišljenju, upravo ono što je u ovom trenutku najpotrebnije. Molimo Vas da nam pomognete kako bi ostvarili naše zahtjeve, odnosno kako bi svi skupa učinili sve da se djeci najtežim tjelesnim invalidima, kao i njihovim obiteljima, osigura barem malo kvalitetniji i dostojanstveniji život. Nije prihvaćen Hvala na komentaru i prijedlozima. Pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja priznaje se pružatelju njege te on ostvaruje, osim naknade, i prava iz mirovinskog i zdravstvenog sustava te pravo na odmor. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) proširen je krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, te se Nacrtom prijedloga zakona dodatno proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja. Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona, pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati jednom i drugom roditelju. Roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice. Obzirom da je status roditelja njegovatelja/njegovatelja u sustavu socijalne skrbi, korisnik ostvaruje pravo na naknadu, a ne na plaću. Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
441 HELENA BANDALOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 244. Članak: 244. (4) (prestanak pružanja socijalnih usluga) Odgovarajuće urediti – kao i do sada, dakle da županije izdaju Rješenja za prestanak rada samo za Rješenja izdana u kategorijama : „starije i nemoćne osobe“ i „beskućnici“ – već obrazloženo u čl. 127. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Nije prihvaćen S obzirom da je člankom 127. nacrta Zakona propisano da rješenje o ispu-njavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga donosi jedinica područne (re-gionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb, rješenje za prestanak rada treba donositi isto tijelo
442 HELENA BANDALOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 232. Članak: 232. (zasebna organizacijska jedinica / voditelj) Ne mijenjati u odnosu na važeći Zakon odnosno propisati obvezu voditelja zasebne organizacijske jedinice tek ako se pružaju usluge za više od 20 korisnika Važeći zakon : Članak 170. (1) Organizacijska jedinica u pravnoj osobi, odnosno obrtu iz članka 169. ovoga Zakona u kojoj se pružaju socijalne usluge za više od 20 korisnika mora imati voditelja koji vodi poslovanje i odgovoran je za zakonitost rada, a odgovara i za stručni rad ako pravna osoba, odnosno obrt pruža usluge stručnog rada. (2) Voditelj iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati uvjete iz članka 154. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, osim ako pruža samo usluge pomoći u kući. (3) Organizacijska jedinica u pravnoj osobi, odnosno obrtu iz stavka 1. ovoga članka u kojoj najmanje pet stručnih radnika pruža socijalne usluge mora imati stručno vijeće, a na način rada, sastav i ovlasti stručnog vijeća na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 159. ovoga Zakona. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Nije prihvaćen Voditelj vodi poslovanje i odgovoran je za zakonitost rada i stručni rad, te stoga je nebitno za koliko se korisnika pružaju usluge
443 HELENA BANDALOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. Članak: 170. (Kontrola i edukacija) Brisati. Pri Ministarstvu se nalazi Inspekcijski nadzor koji je jedini učinkoviti mehanizam za kontrolu pružatelja socijalnih usluga i jedini ima mogućnost propisivanja sankcija u slučaju kršenja propisa. „Kontrola ispunjenja uvjeta“ je nepotrebno i neučinkovito opterećivanje županija i zahtjeva dodatno zapošljavanje u županijama. Pojedine županije imaju i do stotinjak pružatelja socijalnih usluga, pa bi kontrole mogle za njih predstavljati rad na terenu gotovo svaki ili svako drugi dan. Kako onda u tim uvjetima organizirati ostale brojne poslove iz nadležnosti županija (decentralizirana sredstva; osnivačka prava nad domovima; Socijalni plan ; Županijski socijalni programi; programi udruga i dr.). „Kontrola ispunjenja uvjeta“ bez djelotvornih mehanizama i sankcija samo je privid praćenja stanja na terenu i prebacivanje odgovornosti na niže instance čime se Ministarstvo zapravo ograđuje od nužne kontrole koju je obvezno provoditi u sustavu socijalne skrbi, a koju kontrolu su oduvijek i u svim javnim sustavima predstavljali : - unutarnji nadzor - Inspekcijski nadzor - upravni nadzor i svi se vode pri resornim ministarstvima Suorganiziranje edukacije za pružatelje socijalnih usluga, ma što to značilo, također je potrebno brisati iz nadležnosti županija, jer one za to nemaju mehanizama. Ukoliko se želi osigurati trajna edukacija pružatelja socijalnih usluga to je potrebno zakonom i pravilnicima propisati i staviti kao obvezu pružateljima socijalnih usluga. U pravilnicima je potrebno propisati sadržaj edukacije za svaku kategoriju pružatelja, ovlaštena tijela za provedbu edukacije, svjedođbe, njihovo obnavljanje i sl. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Nije prihvaćen Kontrola se odnosi na redovito praćenje pružatelja usluga u smislu daljnjeg ispunjavanja uvjeta iz rješe-nja koje je doneseno, a u slučaju da se utvrde nepravilnosti o tome treba obavijestiti Ministarstvo. Edukacije se provode u suorganizaci-ji sa drugim pravnim osobama, udru-gama i sl.
444 HELENA BANDALOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 168. Članak: 168.(2) (Registar) Brisati. Ministarstvo vodi Registar pružatelja socijalnih usluga (čl.167.) pa dakle i upisuje sve subjekte u Registar SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Nije prihvaćen U registar podatke unosi tijelo koje je donijelo rješenje po službenoj du-žnosti
445 HELENA BANDALOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Članak: 127.(5) (Rješenje za početak rada/ licencija) Županije i nadalje trebaju voditi postupke i izdavati Rješenja samo za korisničku skupinu „starije i nemoćne osobe“ i „beskućnici“, a Ministarstvo kao središnje tijelo, pri kojemu su dakle, zaposlene najstručnije osobe za takve potrebe, trebaju provoditi sve ostale postupke. Sve to imajući u vidu ranjivost kategorija kao što su: djeca i maloljetnici, psihički bolesne odrasle osobe, druge osobe u posebnim socijalnim rizicima i sl. Spustiti sve ove prevažne postupke na razinu županija značilo bi proizvesti različitu praksu na terenu, čime se korisnici potencijalno i diskriminiraju, iako su im po zakonu zajamčena ista prava SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Nije prihvaćen Rješenja se donose na temelju Zakona i drugih podzakonskih akata, te ne pretpostavlja različitost u postupanju.
446 HELENA BANDALOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Članak: 36. (javni radovi) Rad za opće dobro bez naknade – propisati u nadležnost samo općinama i gradovima ne i županijama. Naime, javni prostori: trgovi, parkovi, šume, okoliš i sl., a u kojim se takvi radovi najčešće provode, nisu pod upravom županija već gradova i općina pa je logično da smo te JLS imaju to u nadležnosti SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA Nije prihvaćen Korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu mogu obavljati i rad na poslovima koji su u nadležnosti i jedinica područne (regionalne) samouprave.
447 Helena Kukec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
448 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Iz članka 177., stavka (1) predloženog Zakona navodi se kako će u okviru svoje djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast obavljati, između ostalog, i poslove provođenja stručnog nadzora i supervizije stručnih radnika Zavoda. Željeli bismo istaknuti kako je važno razlikovati svrhu, ulogu i način provođenja te provoditelje stručnog nadzora od svrhe, uloge, načina provođenja i provoditelja supervizije, za što se zalažemo od osnutka Hrvatskog društva za superviziju i organizacijski razvoj, 1998. (www.hdsor.hr). Hrvatsko Društvo za superviziju i organizacijski razvoj član je ANSE (Association of National organisations of supervision in Europe), čije standarde kvalitete u provođenju supervizije u praksi slijedi i promovira, dakle, ističemo kako je riječ o europskim i međunarodnim profesionalnim i etičkim standardima kada je riječ o superviziji psihosocijalnog rada. U skladu s time - Supervizija prije svega služi razvoju pojedinaca, timova i organizacija. - Poboljšava profesionalni život pojedinaca i timova s obzirom na njihove uloge u institucionalnom kontekstu. - Također se usredotočuje na osiguravanje i razvijanje kvalitetne komunikacije među zaposlenicima i na metode suradnje u različitim radnim kontekstima. - Osim toga, supervizija pruža podršku u različitim procesima promišljanja i odlučivanja te u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i konfliktima. - Podržava razjašnjavanje i analizu zadataka, funkcija i uloga. - Pomaže u postupanju s procesima promjena, u traženju inovativnih rješenja za nove izazove i mjera za borbu protiv zlostavljanja i izgaranja na radnom mjestu. (http://www.anse.eu). Supervizija se razvila u području socijalne skrbi, psihoterapije i zdravstva, a proširila se i na područje obrazovanja ali i poslovnog svijeta pa je ovdje važno razlikovati njeno značenje u psihosocijalnom kontekstu, gdje ima ulogu pružanja profesionalne podrške, od značenja koje isti termin obuhvaća u ekonomskom, poslovnom kontekstu gdje ona prvenstveno ima ulogu kontrole i nadzora te osiguranja kvalitete kroz mehanizam provjeravanja. Dakle superviziju psihosocijalnog rada nikako ne smijemo poistovjećivati s nadzorom već je promatramo kao razvojni i podržavajući koncept. Pod vidom toga naglašavamo i da je supervizijski način rada temeljen na dobrovoljnosti i povjerljivosti, što je važno imati na umu prilikom donošenja Zakona. Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Nadalje, želimo problematizirati navođenje određenih vrsta supervizije koje se spominju u pripremi donošenja Zakona, u okviru Akcijskog plana gdje se neutemeljeno navode samo neki oblici supervizije (npr.metodska, timska), dok neki drugi (npr. razvojno integrativni, edukativni i dr.) također neutemeljeno izostaju. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Ovime želimo naglasiti kako je neprimjereno unaprijed ograničiti supervizijske raznolikosti i mogućnosti na nekoliko njezinih specifičnosti i time uskratiti sudionicima realizaciju njihovih supervizijskih potreba. Suština pojma supervizije je zajednička svim vrstama supervizije te obuhvaća pružanje pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. U tom smislu svaki oblik supervizije ima svoje specifičnosti u načinu kako doprinosi dobrobiti korisnika i profesionalnoj podršci stručnjaka, o čemu je važno promišljati u konkretnim situacijama, bilo da je riječ o individualnoj, grupnoj ili timskoj superviziji. U ovom slučaju, kako je navedeno, nejasno je kako to da su unaprijed odabrani upravo ovi oblici supervizije, bez da se vodilo računa o promišljanju svih činitelja koje je važno uzeti u obzir kada se planira supervizija u konkretnom profesionalnoj okruženju i konkretnim profesionalnim zadacima i specifičnom potrebama korisnika i stručnjaka u tom kontekstu. Zaključno, možemo reći da: (1) Supervizija nije nadzor niti kontrola te prema svojem suvremenom određenju označava profesiju savjetovanja koja je usredotočena na interakcije pojedinaca, profesionalnih zadataka i organizacija, a razlikuje četiri osnovna vida provođenja: supervizija rada s korisnicima, edukativna supervizija polaznika profesionalne izobrazbe, supervizija kao unapređenje profesionalnog funkcioniranja te organizacijska supervizija. Pod vidom toga treba voditi računa o specifičnim obilježjima i potrebama sudionika, korisnika i radnog konteksta temeljem planiranja supervizijskih ciklusa. (2) Superviziju u području psihosocijalnog rada mogu provoditi isključivo licencirani supervizori. (3) Supervizija se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju i povjerljivosti te općenito, na Standardima kvalitete (http://www.anse.eu) i Etičkom kodeksu HDSOR-a (www.hdsor.hr) o čemu treba voditi računa prilikom izrade Zakona i svih drugih relevantnih dokumenata. Djelomično prihvaćen Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora, a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla.
449 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 339. Smatramo da su rokovi za donošenje provedbenih propisa predugi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
450 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 338. Provedbeni propisi se trebaju donijeti u propisanom roku kako bi se Zakon mogao provoditi. Smatramo da su rokovi za donošenje provedbenih propisa predugi. Nije prihvaćen Predložen rok da donošenje je maksimalan, te će se svakako stupanjem na snagu Zakona o socijalnoj skrbi pristupiti proceduri donošenja provedbenih propisa.
451 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 334. NEPRAVEDNO, NELOGIČNO, NEUSKLAĐENO, POTENCIJALNO OPASNO OBZIROM NA OČEKIVANJA KORISNIKA Propisuje da će odluku o osnovici za ZMN za 2022. donijeti Vlada u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona (sada Nacrta), a odluku o osnovici za druga prava u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona (sada Nacrta), a do stupanja na snagu tih odluka primjenjuju se dosadašnje odluke. Smatramo da je rok od tri mjeseca, odnosno 90 dana (što također treba terminološki uskladiti!!!) nedopustivo dug, s obzirom da je rok za utvrđivanje ispunjava li korisnik uvjete za ZMN po Nacrtu svega šest mjeseci. Znači li to da ćemo do donošenja odluke prva preispitana prava priznavati korisnicima u manjem iznosu, pa će ti korisnici biti zakinuti??? Smatramo da te odluke moraju stupiti na snagu kad i Zakon, osobito s obzirom na to da se već dugo u javnosti najavljuje povećanje osnovice za izračun ZMN. Nije prihvaćen Predložen rok je maksimalan, te će se svakako stupanjem na snagu Zakona o socijalnoj skrbi odmah pristupiti proceduri donošenja navedenih odluka.
452 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 323. Čl. 323. st. 2. Propisuje da pravo na OI i DPNJ ostvareni prema sadašnjem Zakonu, a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovog Zakona (sada Nacrta) ostaju na snazi do nastanka promijenjene okolnosti koja utječe na priznavanje prava sukladno odredbama ovog Zakona (sada Nacrta). Smatramo da i ova prava trebaju biti tretirana kao i prava iz st. 1. istog članka, odnosno da se i za njih provodi postupak utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na temelju novog propisa, jer kako ćemo inače utvrditi da je nastala promijenjena okolnost bez provođenja postupka? Ova odredba bi imala smisla samo u slučaju da se stečeno pravo ne gubi ako se ovim zakonom uvodi novo pravo Naknada za osobe s invaliditetom. Nije prihvaćen Intencija stručnog nositelja izrade ovog Zakona je da se navedena prava preispituju tek nastupom promijenjenih okolnosti.
453 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 304. Čl. 304. st. 3. Propisuje da RH ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi prava na ZMN, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja od osobe koja je po zakonu dužna uzdržavati korisnika, ako je tijekom ispitnog postupka koji je prethodio donošenju rješenja o priznavanju tog prava nedvojbeno dokazano da ga te osobe neosnovano ne uzdržavaju ili su neopravdano odbile njegovo uzdržavanje. Ova odredba je sporna iz razloga što Centar nema mehanizme kojima bi to nedvojbeno dokazao, te je kao što smo ranije kod ZMN naveli, potrebno detaljno propisati uvjete prema kojima se utvrđuje je li obveznik uzdržavanja u mogućnosti uzdržavati korisnika prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, a odnosna odredba je sadržajno usklađena.
454 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 303. Korisnici nemaju riješene imovinske odnose, nekretnine nisu upisane u Z.K. odjel i time je onemogućena zabilježba. Zakonodavcu se taj problem može činiti vrlo lako rješiv u smislu da što nije upisano u Z.K. odjel ne radi se zabilježba, no u praksi se time jedne korisnike nepravedno stavlja u lošiji položaj od drugih. Korisnici su toga svjesni, međusobno komuniciraju i izražavaju svoje nezadovoljstvo prema stručnim radnicima, ponovno sa osjećajem da „postupamo u skladu sa vlastitom voljom“ i diskriminiramo ih. Pri tome se susrećemo sa optužbama o podmićivanju, pogodovanju pojedincima i sl. Jasno je da uređenje imovinskih odnosa nije u nadležnosti ovoga Zakona, no predlagatelj Zakona treba uzeti tu okolnost u obzir i zatražiti rješavanje ovog dugogodišnjeg problema. Pojedine lokalne samouprave ovaj su problem prilično iskorijenile, na način da su dali stanovnicima određeni period za uređenje imovinskih odnosa uz velike olakšice ili oslobođenja od plaćanja pojedinih naknada. Neupitno je da takvo neuređeno stanje pojedincima i odgovara, jer time izbjegavaju ovrhe, plaćanje pojedinih naknada, pa i zabilježbu na imovinu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, ali kao što je i navedeno u komentaru pitanje (ne)sređenosti zemljišnih knjiga nije predmet uređenja ovoga Zakona.
455 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. Primjedba je da inspekcijske poslove ne mogu obavljati osobe sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Budući da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata sociolozi, kineziolozi, ekonomisti i informatičari teško da imaju potrebne kompetencije, a javna uprava je trogodišnji studij i osobe nemaju istu razinu obrazovanja kao većina stručnih radnika u sustavu. Potrebno je propisati da inspektor mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
456 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 270. Potrebno je iza stavka 2. propisati obvezu poslodavcu da periodično, a ne samo prilikom zasnivanja radnog odnosa, po službenoj dužnosti pribavlja dokaz da nema presude za kaznena djela ili prekršaj iz stavka 1. i da se ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. Naime, događa se da postoje zaposlenici koji su evidentirani zbog obiteljskog nasilja, a i dalje rade s ranjivim skupinama korisnika, poslodavci se ne obavještavaju o takvim osobama. Prihvaćen Doradit će se članak.
457 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 269. Ravnatelj ustanove može omogućiti zaposleniku obavljanje poslova na projektu EU ako je omogućen nesmetan nastavak rada u ustanovi za vrijeme obavljanja tih poslova, umanjuju se tjedne obveze na način da se razmjerno umanje svi oblici rada i da je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno. Nakon tih odredbi propisuje se stavkom 11. da se može za vrijeme obavljanja poslova na projektu zasnovati radni odnos ugovorom na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji radi na projektu u njegovim redovnim poslovima. Stavak 11. je u koliziji sa stavkom 1. gdje se uvjetuje nesmetani nastavak rada zaposlenika koji radi na projektu (ako se zapošljava njegova zamjena znači da ne može raditi na projektu uz redovne poslove, potrebna su dodatna sredstva iz proračuna). Nije prihvaćen Navedenim člankom omogućuje se radnicima da obavljaju poslove na projektima Europske unije ili fondovima Europske unije u kojima su osigurana sredstva za plaću uz pripadajuće doprinose poslodavca. Jedan od načina osiguravanja nesmetanog rada u ustanovi je zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji obavlja poslove na projektu u njegovim redovitim poslovima.
458 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 258. Čl. 258.st. 1. propisuje što sadrže zbirke podataka o novčanim naknadama i socijalnim uslugama, među kojima su navedeni i podaci o statusu, što je potpuno nejasno. Na koji se status ovdje misli? Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
459 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. Čl. 248. st. 1. Propisuje da se radi o nezakonitom pružanju usluga u djelatnosti socijalne skrbi ako članovi kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju... Zašto je propisano do tri ugovora? Smatramo da uopće ne bi smjeli sklapa!i takve ugovore. Nije prihvaćen Ne može se u potpunosti ukinuti sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju jer je ono propisano Zakonom o obveznim odnosima.
460 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 242. Propisuje da uslugu pomoći u kući može pružati fizička osoba. Ovdje je potpuno nejasno tko će utvrđivati ispunjava li ta fizička osoba uvjete, hoće li to biti utvrđeno rješenjem, postoji li evidencija tih osoba, može li Centar svojim rješenjem korisniku priznati pravo na uslugu koju pruža ta osoba???? Nije prihvaćen Propisano je i važećim Zakonom i nacrtom Zakona o socijalnoj skrbi, te Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga
461 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 238. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
462 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 237. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
463 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
464 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 230. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri organizaciji programa stručnog usavršavanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukacijama koje će organizirati Akademija
465 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 229. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
466 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 228. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu NEPRIHVATLJIVA ODREDBA Definira Programsko vijeće Akademije, međutim definicija je nejasna, tko su ti članovi, jesu li radnici Akademije, odakle se biraju??? Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
467 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 226. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
468 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 225. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Smatram da bi sastav članova upravnog vijeća trebao ići u korist STRUKE, tj. da se 4 člana biraju po političkoj liniji, a 4 po stručnoj liniji. U tom slučaju, jedan od članova upravnog vijeća može biti predsjednik Komore socijalnih radnika/psihologa ili Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
469 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 224. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
470 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Ukoliko se prijedlog o brisanju odredbi ne prihvati predlažemo dodati u stavku 1. Točka 12. razvojno-integrativna superviziju Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju
471 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
472 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 219. Čl. 219. st. 2. Propisuje da ravnatelj centra za pomoć u kući mora imati najmanje srednju stručnu spremu, što smatramo nedovoljnom kvalifikacijom. Predlažemo propisati kao kriterij minimalno preddiplomski studij adekvatnog usmjerenja ( socijalni rad, zdravstvene djelatnosti ) Nije prihvaćen I do sada je bila propisana srednja stručna sprema. Nije se pokazalo potrebnim promijeniti uvjete u stup-nju kvalifikacije za mjesto ravnatelja.
473 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 216. Ponovo je omogućeno provođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u domovima socijalne skrbi iako godinama ukazujemo na potrebu razdvajanja ta dva sustava. U Republici Hrvatskoj takvih je ustanova svega desetak, nema političke volje niti sluha za zahtjeve da resor obrazovanja preuzme školovanje učenika s teškoćama u razvoju i da se razdvoji od pružanja socijalnih usluga. Primljeno na znanje Za sada će se zadržati navedena primjena.
474 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
475 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Centar za odgoj i obrazovanje je prema odredbi Zakona vrsta doma za djecu. Ne slažemo se s takvom podjelom jer u okviru centara postoje odjeli za odrasle osobe u kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije i radno okupacijskih aktivnosti za odrasle osobe s invaliditetom Primjerice Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ jedina je ustanova koja provodi sveobuhvatnu psihosocijalnu rehabilitaciju za kasnije oslijepljele osobe, misleći na sve rehabilitacijske aktivnosti za slijepe. Iz naziva ustanove nije prepoznatljiva djelatnost pa je potrebno dodati u nazivu i rehabilitaciju. Programi obrazovanja trebaju se izdvojiti iz ustanova socijalne skrbi jer na ovaj način guše razvoj usluga socijalne djelatnosti. Izbjegava se naziv Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju kako bi se srednjoškolske svjedodžbe izdavale samo pod centrom za odgoj i obrazovanje te na taj način izbjegla stigma učenika s teškoćama u razvoju. Zakonom nikako ne smije centar za odgoj i obrazovanje biti dom za djecu jer pruža usluge i za odrasle osobe, nazivom se ne ukazuje na primarnu zadaću ustanova, a to je pružanje socijalnih usluga. Kasnije oslijepljele odrasle osobe te stručni radnici drugih ustanova teško nas prepoznaju u sustavu kao pružatelje usluga psihosocijalne rehabilitacije za odrasle osobe s oštećenjem vida. Djelomično prihvaćen Odredbom će se precizirati vrste doma socijalne skrbi, neovisno o dobnim skupinama korisnika kojima se pružaju usluge.
476 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Predlažemo da se članak 187. izmijeni na način da isti sada glasi: „Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama koje se osnivaju za područje jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, sukladno općem aktu ustanove.” Obrazloženje uz čl. 187. Molimo da razmotrite i uvažite novu formulaciju ovog članka. Naime, u 2 županije RH, sadašnje Podružnice Obiteljski centar imaju sjedište izvan sjedišta županije (Istarska u Puli, dok je sjedište županije u Pazinu, te Ličko —senjska u Senju, dok je sjedište županije u Gospiću). Sada, kao i ranije, kada su se osnivali „prvi” Obiteljski centri, vodilo se računa o važnom načelu socijalnog rada, a to je načelo dostupnosti. Važno je da su usluge koje se pružaju na regionalnoj razini u prvom redu dostupne najvećem broju građana u najvećem gradu, a to nije nužno i grad koji je sjedište županije, dok se pojedini poslovi mogu organizirati u suradnji s drugim jedinicama lokalne samouprave da se približe korisnicima u svojim sredinama. Naime, prilikom nomotehničke izvedbe zakonske norme, valja voditi računa o posljedicama jednom donesene uprave takove zakonske norme, jer ista ima direktne reperkusije na buduće ustrojavanje ustanova, u ovom slučaju Obiteljskog centra i njegovih područnih ustrojstvenih jedinica. Ukoliko se želi ostaviti sjedište područne ustrojstvene jedinice budućeg Obiteljskog centra u ovim gradovima koji se ne nalaze u sjedištu županije, valjalo bi ispraviti formulaciju ovog članka Zakona te svakako izbaciti riječi „u sjedištu” jedinice područne (regionalne) samouprave, te iste zamijeniti za „za područje jedne” jedinice područne (regionalne ) samouprave, odnosno Grada Zagreba. Prihvaćen Prihvaća se
477 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast ,obavlja i poslove: -rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje -rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja -provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja” Obrazloženje uz čl. 186. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13 , 98/19) koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st.2. aktualnog Zakona 0 socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20) kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije, a što je Statutom istih dodijeljeno u rad postojećim obiteljskim centrima kao podružnicama. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, kao što je podrška obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima .i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra Rastimo zajedno sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika, a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti. Čl. 186.st.2. Nije jasna točka 11 – provođenje posebnih obveza, na koji način će provoditi , koje posebne obveze ( izrečene od strane ODO ili suda ) Sporno je osiguranje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje. Nije jasno da li će Zavod donositi rješenje i imenovati voditelja, a Obiteljski centri osigurati prostor, ili će voditelji biti djelatnici Obiteljskog centra po službenoj dužnosti ? Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pužati us-luge preventivnog i tretmanskog ka-raktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodav-nog i terapiskog rada, nije predviđe-no da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obav-ljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjeto-davnih tretmanskih osigurati i dos-tupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika
478 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
479 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 227. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
480 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 190. POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Budući da je Nacrtom prijedloga zakona planirano osnivanje zavoda, obiteljskog centra i akademije kao jedinih takvih ustanova nije oportuno tekst zakona dodatno opterećivati odredbama o pravima, obvezama, ovlaštenjima i drugim pitanjima vezanim uz ravnatelja zavoda, obiteljskog centra ili akademije već će isto biti propisano statutom kao najvišim općim aktom svake pojedine ustanove.
481 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 184. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
482 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 183. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
483 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 182. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
484 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 181. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Zavod MORA imati stručna i savjetodavna tijela! Odredba koja daje mogućnost, a ne i obavezu Zavodu da ima stručna i savjetodavna tijela će biti pogubna za stručne radnike. Stručno vijeće mora ostati jedno od tijela zavoda/područnih ureda. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
485 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 180. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
486 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
487 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 178. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
488 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Upitno je zašto Zavod provodi stručni nadzor, kad stručni nadzor provode strukovne komore temeljem strukovnih zakona ( Zakon o djelatnosti socijalnog rada ). Eventualno treba regulirati da provodi stručni nadzor stručnih radnika koji nemaju Komoru ili čija Komora to ne radi (ako ne radi). Obavezno izmijeniti rečenicu „provodi stručni nadzor i superviziju“ u rečenicu „osigurava superviziju stručnih radnika“. Ovakvom formulacijom rečenice stječe se dojam da je supervizija slična nadzoru, (što razvojno integrativna supervizija kakva se u Hrvatskoj za stručne radnike provodi nikako nije) te jer superviziju ne provodi poslodavac (u ovom slučaju Zavod) nego je vodi supervizor koji može i ne mora biti iz sustava socijalne skrbi. U okviru djelatnosti Zavod kao javnu ovlast obavlja poslove provođenja stručnih nadzora stručnih radnika Zavoda. Komore su zadužene za stručni nadzor, utvrđuju stručne propuste o kojima ovisi obavljanje djelatnosti i izdavanje licence. Upitna je dvostruka zadaća provođenja stručnih nadzora. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3 postojećeg Zakona) Predlažemo da se zakonom jasno definiraju ovlasti u području obiteljsko-pravne zaštite. Zakonom nije definirano tko provodi Obavezno savjetovanje u postupku razvoda braka, tko daje mišljenje sudu Zavod ili Obiteljski centar, kako se provode mjere za zaštitu dobrobiti djeteta , mjere prema maloljetnicima i sl. Čl. 177. st. 1. al. 2, 4 i 6 – PREDLAŽEMO BRISATI Predlažemo da se status dadilja regulira kroz sustav HZZ-a Ako se to ne može provesti predlažemo vratiti dadilje u nadležnost Obiteljskih centara. Ukoliko se prebace u „Zavod“ (CZSS), dodatno se opterećuju djelatnici centara, a intencija zakonodavca trebala je biti suprotna tome. U stavku 1. članka 177. novim su nacrtom prijedloga Zakona predviđeni, između ostalog, poslovi u okviru javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se navedeni poslovi iz toč. 2., 4. i 6. brišu na ovom mjestu kao poslovi Zavoda, te se isti poslovi dodaju poslovima budućeg Obiteljskog centra u novom stavku 3. članka 186. ovog nacrta prijedloga Zakona, i to na način kako je to predloženo u prijedlogu izmjena članka 186. uz uvažavanje obrazloženja prijedloga iz istog članka. Naročito držimo da bi dodavanje navedenih javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013.g. iste poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te ima potrebne infrastrukturne, kadrovske i ekonomske uvjete za nastavak obavljanja istih. Također, poslovi koji se odnose na poslove javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje i ostali stručni poslovi kojima se direktno pruža potpora registriranim dadiljama, a direktno i posredno i roditeljima te djeci, ni u kojem smislu nisu povezani sa poslovima iz djelatnosti Zavoda odnosno sadašnjim centrima za socijalnu skrb. Navedeni poslovi su, u sustavu socijalne skrbi, najsrodniji i vrlo povezani sa smislom i djelatnošću Obiteljskog centra. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
489 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 176. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
490 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
491 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. Nejasno je zašto ne postoji klauzula o zabrani otuđenja nekretnine ili zabrane opterećenja nekretnina korisnika niti zabrana sklapanja ugovora o doživotnom niti dosmrtnom uzdržavanju i za stručnjake u drugim djelatnostima nego samo u sustavu socijalne skrbi ( npr. izabrane liječnike, psihijatre, odvjetnike, sudce ? ) Čl. 171. st. 2. Propisuje da je ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika ili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju koji sklopi pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi s korisnikom ništetan. Ovdje se pitamo što je uopće ugovor o otuđenju, ugovor o opterećenju??? Treba paziti na terminologiju. Nije prihvaćen Zakon o socijalnoj skrbi ne može propisivati odredbe koje se odnose na stručnjake u drugim djelatnostima.
492 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 162. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
493 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće za svaki završeni predmet (oko 713,00 kn) i pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu. Pet članova Povjerenstva time će po jednoj završenoj pritužbi ostvariti oko 3.500,00 kn prihoda. Postoje podaci o broju predstavki na godišnjoj razini te se mogu izračunati pozamašna sredstva koja je potrebno planirati u tu svrhu. Primjedba je da se nepotrebno troše proračunska sredstva koja su se mogla usmjeriti na novčane naknade i za usluge korisnicima. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi. Pogrešno je izračunat postotak prosječne neto plaće.
494 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći Povjerenstvo bi trebalo osnovati kao tijelo neovisnih stručnjaka koje bira Hrvatski sabor, a koje procjenjuju postupanja SVIH SUSTAVA a ne samo sustava socijalne skrb u slučajevima pritužba građana na postupanja kada se radi o zaštiti djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba u suradnji sa uredima Pravobranitelja. Na primjer u svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
495 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 159. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
496 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, administrativnu i tehničku pomoć Povjerenstvu pruža Ministarstvo. To podrazumijeva pripremu dokumentacije, pozive za sjednice Povjerenstva, sastavljanje odgovora i sl. i to u prostorijama Ministarstva. Navedeno će odrađivati osoba zaposlena u Ministarstvu koja za taj rad neće primiti novčanu naknadu jer će posao odrađivati u svoje radno vrijeme, pa će istom Ministarstvu dostavljati odluku povjerenstva o osnovanosti pritužbe koju je ranije rješavalo Ministarstvo. Ovo je kulminacija nakaradnosti sustava. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
497 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći Povjerenstvo bi trebalo osnovati kao tijelo neovisnih stručnjaka koje bira Hrvatski sabor, a koje procjenjuju postupanja SVIH SUSTAVA a ne samo sustava socijalne skrb u slučajevima pritužba građana na postupanja kada se radi o zaštiti djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba u suradnji sa uredima Pravobranitelja. Na primjer u svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
498 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 156. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
499 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 155. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
500 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 154. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
501 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, trebalo bi jasno navesti koje struke mogu biti u njemu i koje kriterije moraju zadovoljavati. Kako će članovi Povjerenstva odlučivati o pritužbama kada nemaju znanja niti iskustva u sektoru socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osoba koje obavljaju djelat-nost socijalne skrbi
502 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 152. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
503 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi.
504 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 149. Propisuje sadržaj pritužbe. Članak ima samo jedan stavak u kojem se navodi „pritužba iz stavka 1. ovog članka...” . Misli se na pritužbu iz čl. 148. st. 1. Prihvaćen Prihvaća se
505 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  139. Čl. 139. st. 2. Ukoliko se u postupku utvrdi da okolnosti nisu promijenile, znači li to da se neće donositi ni rješenje o obustavi postupka, jer se također radi o novom rješenju – nejasno. Primljeno na znanje Stavkom 2. jasno je uređeno da će Zavod donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava i visina priznatog iznosa.
506 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 138. Propisuje isplatu za nepuni mjesec i između ostalog navodi pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata. To se pravo uopće ne isplaćuje, a pogotovo ne razmjerno broju dana. Prihvaćen hvala na komentaru
507 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 136. Potrebno je dodati i utvrđivanje statusa osoba s invaliditetom obzirom da se u čl. 52. navodi da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom, a isto se navodi i u čl. 57. osoba s invaliditetom ili osoba koja ne može sama udovoljavati osnovnim životnim potrebama, navedeno nije u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja gdje je navedeno što se vještači u postupcima za ostvarivanje prava prema propisima o socijalnoj skrbi, a pojam osobe s invaliditetom tamo nije naveden. Prihvaćen Prihvaćeno na način da se u točki 1. dodaje utvrđivanje statusa osobe s invaliditetom.
508 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Čl.135. st.1. IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade je potpuno nepotreban i to je dodatno opterećenje Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IPP.
509 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 134. Nije obvezan za banke ni poreznu upravu (ne dostavljaju podatke ni sada bez pisane suglasnosti korisnika, a porezna nema svoje posebne zakone prema kojima bi bila dužna dostavljati sustavu soc. skrbi podatke - npr. Ne dostavlja za potrebe smještaja, naknade štete) Čl. 134. st. 1. Propisuje da za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno. Ovdje je potrebno dodati i postupak preispitivanja prava i postupak prestanka prava, odnosno sve postupke u kojima se odlučuje o pravu. Čl. 134. st. 2. Propisuje dužnost sudova, financijskih institucija i drugih tijela na zahtjev Zavoda, bez odgađanja, dostaviti podatke o prihodima i imovini podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva. Ovdje bi trebalo dodati i korisnika prava, jer se ovakvom odredbom podrazumijeva da se to odnosi samo na postupak priznavanja prava (jer piše podnositelja zahtjeva). Nadalje, u praksi postoji velik problem s financijskim institucijama, koje ne samo da podatke ne dostavljaju bez odgađanja, nego traže potpisane izjave svakog pojedinog vlasnika računa da bi izdale potvrdu (nije dovoljna izjava predstavnika kućanstva kojom daje suglasnost za uvid u svoje i podatke članova kućanstva, nego svaki pojedini član kućanstva treba potpisati svoju izjavu kojom daje suglasnost za to, što je problem i zbog potrebe dolaska svih članova kućanstva koji imaju otvorene račune u Centar ili njihovog naknadnog donošenja izjava, što odugovlači postupak i stvara strankama dodatni trošak prijevoza). Smatramo da bi trebalo pojačati ovu odredbu i navesti da je izjava/suglasnost predstavnika kućanstva dovoljna za davanje podataka o računima svih članova kućanstva. Nije prihvaćen Vezano uz stavak 1. nije potrebno dodati postupak preispitivanja prava ni prestanak prava. Naime, korisnik prava dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Vezano uz stavak 2.postupak utvrđivanja činjeničnog stanja propisano je odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
510 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 133. Čl.133.st.2. U praksi se neće moći ispoštovati rokovi od 15 dana za donošenje i dostavu rješenja korisniku Čl.133. st. 4. Trebalo bi ga brisati, naime samo podatke iz banke kako bi se provjerilo stanje po otvorenim računima korisnika koji je podnio zahtjev treba čekati nekoliko tjedana. Nije prihvaćen Budući da su postupci za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi žurni, rješenje se donosi u roku od 15 dana, međutim u slučaju provođenja ispitnog postupka rješenje se donosi u roku od 30 dana. Navedeni rokovi preuzeti su iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Rokovi za donošenje rješenja uključuju i dostavu stranci sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Imajući u vidu svrhu jednokratne naknade, rok za donošenje rješenja o priznavanju prava ne bi trebao biti duži od propisanog roka.
511 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 132. Čl. 132. st. 1. Postupak za priznavanje prava pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Ovim Nacrtom više nije predviđeno da se postupak pokreće i na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke, kao što je bilo propisano sadašnjim Zakonom. Ovdje smatramo spornim što Nacrt ne definira pojam stranke, pa bismo se trebali služiti pojmom iz Zakona o općem upravnom postupku, koji propisuje da je „stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak(...)", što je očito neprimjenjivo i preširok pojam prema namjeri Nacrta (ako je namjera da je stranka ona osoba koja ostvaruje pravo). Nadalje je problem npr. kod pokretanja postupka za ostvarivanje prava djeteta, jer njegov roditelj sada ne bi bio ovlašten podnijeti zahtjev. Može nas samo obavijestiti, a Centar po službenoj dužnosti pokreće postupak. Dakle, treba ili definirati pojam stranke za potrebe ovog Nacrta ili dodati još neke osobe koje su ovlaštene podnijeti zahtjev. Isto važi i za izjavljivanje žalbe (treba definirati tko je može izjaviti). Nije prihvaćen Pokretanje postupka za priznavanje prava usklađeno je sa Zakonom o općem upravnom postupku kao općim postupovnim propisom. S obzirom da je pitanje stranke, zastupanja stranke kao i izjavljivanja žalbe uređeno Zakonom o općem upravnom postupku nije opravdano isto ponavljati u Nacrtu prijedloga zakona.
512 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 131. Čl. 131. st. 2. Propisuje mjesnu nadležnost između ostalog za „druge osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta”. Na temelju čega donosimo procjenu da osoba nije u stanju štiti svoja prava i interese? Nije prihvaćen Radi se o izuzetku od obveznosti pravila o mjesnoj nadležnosti u posebnim slučajevima kada je opravdano i nužno postupanje mjesno nenadležnog tijela, a procjenu zaštite vlastitih prava i interesa osobe vrši stručni radnik ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
513 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 130. Čl.130.st.5. Nije jasna mjesna nadležnost u slučaju skrbništva nad djecom. Određuje li se po adresi skrbnika ? Primljeno na znanje Odredba je izmijenjena.
514 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. Trebalo bi utvrditi visinu kojom su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja osobama koje isto ne žele, a financijski mogu. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Primljeno na znanje Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja urediti će se pravilnikom. Napominje se kako je povreda dužnosti uzdržavanja već propisana kao kazneno djelo, za koje je predviđena kazna zatvora novčana kazna.
515 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 126. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
516 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
517 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 124. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
518 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Predlažem dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ – Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (npr. u praksi ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Nažalost, zbog odredbe da korisnik plaća uslugu svim svojim prihodima, ovaj vid njihovog uključivanja nije svrsishodan). Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
519 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Važno je zakonom definirati koje skupine korisnika i u kojim životnim situacijama su oslobođene plaćanja usluga u cijelosti ili djelomično . Takvu uslugu treba osigurati žrtvama nasilja i drugim korisnicima kada se usluga pruža kao krizna intervencija privremenog trajanja. Potrebno je hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Skreće se pozornost na problem sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene usluga. Osobe s oštećenjem vida kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije, naročito kasnije oslijepljele osobe, često odustaju od usluge privremenog smještaja iz razloga što sudjeluju u plaćanju prihodom (najčešće invalidska mirovina, plaća) te im pored toga prestaje pravo na novčanu naknadu (doplatak za pomoć i njegu ili osobna invalidnina). Upravo privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa (traje tri, šest mjeseci pa do godinu dana) osnova je za uspješnu rehabilitaciju vida jer se programi provode svakodnevno i intenzivno što je bitno za povratak osobe na rad, odnosno što samostalnijem životu u zajednicu. Nakon smještaja u pravilu se nastavlja program psihosocijalne rehabilitacije kroz uslugu psihosocijalne podrške u obitelji ili kod pružatelja usluge. Odredbe kojima osobi koja je doživjela gubitak vida oduzimamo prihod radi plaćanja cijene usluge rehabilitacije (u zdravstvu se ne pruža osim kroz odobrenje tiflo pomagala) dovode te osobe u diskriminirajući položaj za razliku od osoba s drugim vrstama oštećenja. Prijedlog je da osoba kojoj se prvi put pruža usluga radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa u trajanju do godinu, nije dužna sudjelovati u plaćanju cijene usluge. Nije prihvaćen Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
520 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 117. Dodati da se priznaje i tjelesno funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi kao kod organiziranog stanovanja. Postavlja se pitanje što s psihosocijalnom rehabilitacijom starijih osoba (zakon ih definira iznad 65 godina života), u nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške i smještaja. Potrebe postoje i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida (kasnije oslijepljele osobe). Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. Nije prihvaćen Navedeno je potrebno riješiti izmjenama/usklađivanjem propisa koji reguliraju područje vještačenja.
521 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Potrebno je u članku 15. objasniti pojam psihosocijalne rehabilitacije koja se navodi kao sadržaj usluge smještaja. Čl. 111. st. 1. Smatramo da umjesto „zadovoljavanje životnih potreba” treba stajati „zadovoljavanje osnovnih životnih potreba", jer je to pojam koji je definiran u čl. 15. t. 15 Nacrta. Čl. 111. st. 2. Propisuje što obuhvaća usluga smještaja, Smatramo da je tu potrebno navesti odjeću i obuću te higijenu. Djelomično prihvaćen Osnovne životne potrebe iz članka 15. t. 15. su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe, te se isto kao pojam prihvaća. Odjeća, obuća i higijena mogu se uklopiti u „druge stvari za osobnu potrebu“ Detaljnija razrada uvjeta bit će propisana provedbenim propisom.
522 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 109. Čl. 109. St. 6-11. Nisu definirani uvjeti za ostvarivanje ove usluge,. Potrebno je propisati svrhu, nositelje , opseg i trajanje usluge za pojedine korisničke skupine. Nije prihvaćen Svrha je propisana u članku 108. st.1., nositelji u članku 110., a detaljnija razrada bit će propisana provedbenim propisom.
523 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažem dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada mogla pružati temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili sličnog članka naš Centar neće moći više pružati navedenu uslugu, što je nepovoljno za radnicu, a još više za korisnike - stare i nemoćne stanovnike najsiromašnije i najraštrkanije općine Lanišće u Hrvatskoj sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući
524 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st.1. i 2. Potrebno je definirati tko su članovi obitelji uz čiju pomoć osoba može ili ne može brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Misli li se na članove obitelji koji žive u istom kućanstvu ili na članove po rodbinskoj povezanosti i do kojeg koljena. Također je potrebno definirati odnosi li se pojam „ brinuti o svakodnevnim životnim potreba“ na direktu i osobnu pomoć o tome ili na materijalnu pomoć plaćanjem druge osobe da se o tome brine. Sve s ciljem ujednačavanja u postupanju. Čl. 103. st. 1. t. 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostat će bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Čl. 103. st. 3. Propisuje da se usluga PUK može iznimno odobriti i korisniku DPNJ. Ponovo se koristi riječ iznimno, kao i u dosadašnjem Zakonu, a ne određuje se koje su to iznimke kad se pravo može priznati i korisniku DPNJ. Ako nigdje ne piše da je zapreka ako je korisnik DPNJ, čemu onda navoditi da mu iznimno može biti odobreno? Primljeno na znanje Primljeno na znanje
525 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. Čl. 102. st. 2. Pomoć u kući se odobrava osobi starije životne dobi po procjeni Zavoda ako joj je potrebna pomoć druge osobe, nejasno po kojoj osnovi djelatnici zavoda to procjenjuju ako se za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu vještačenjem utvrđuje potreba pomoći kroz stupanj težine invaliditeta. Navedeno po ovoj odredbi će opet donijeti neujednačenost postupanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
526 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Čl. 96. st. 1. Nejasno je da li usluga pojedincu radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi sa starijom životnom dobi podrazumijeva i provođenje psihosocijalne rehabilitacije. Postoje potrebe i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida kasnije oslijepljelim osobama starije životne dobi. Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. U nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške. Čl. 96. st. 4. Ograničavanjem trajanja aktivnosti unutar usluge psihosocijalne podrške na dva sata dnevno ponovo se ne uvažavaju potrebe pojedinih korisničkih skupina (primjerice orijentacija i kretanje za slijepe traje 90 min, većina drugih aktivnosti do 60 min), dolaskom na jednu do dvije aktivnosti ne mogu se postići rezultati psihosocijalne rehabilitacije. Mišljenja smo da je nužno trajanje usluge do tri sata dnevno. Pored navedenoga postoje i troškovi dolazaka na rehabilitaciju kao i organizacije pratnje što nije isplativo iz perspektive korisnika za dva sata dnevno. Prihvaćen Prihvaća se
527 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Propisano je da se pružanje usluge psihosocijalne podrške odobrava do godinu dana, iznimno još šest mjeseci po isteku roka. Zbog specifičnih potreba pojedinih vrsta korisnika ne treba ograničavati trajanje usluge. Primjerice ako su u obrazovanju u okviru ustanove socijalne skrbi koriste uslugu tri do četiri godine, kroz navedenu uslugu prate se slijepi korisnici tijekom studija dok su redovni studenti, kasnije oslijepljele osobe prosječno imaju jedan do dva produžetka pružanja usluge. Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
528 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. Čl. 94. st. 3. Dodati da se usluga psihosocijalne podrške pruža i na drugim mjestima od značenja za zadovoljavanje potreba korisnika Prihvaćen Prihvaća se
529 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Dosadašnja praksa pokazuje kako su sudovi na početku izricali zaštitnu mjeru psihosocijalni tretman počinitelja nasilja, no zbog štednje se odustalo od šire primjene ove mjere u sudskoj praksi. Sada se stječe dojam da se na ovaj način ta nadležnost s pravosuđa prebacuje u sustav socijalne skrbi koji nema kapaciteta, ali niti stvarne moći da obveže osobu kod koje je procijenjeno postojanje visokog rizika od nasilničkog ponašanja da se uključi u tretman radi usvajanja nenasilnih obrazaca ponašanja . Hoće li to biti dodatni teret za sustav socijalne skrbi koji već sada nosi stigmu nesposobne/ neuspješne javne djelatnosti. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju.
530 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Predlažemo dodati stavak 4. Usluga obiteljske medijacije pruža se u Obiteljskom centru i kod drugih pružatelja usluge iz članka 163.točke 2. I 3. Ovog Zakona koji imaju obiteljske medijatore upisane u registar obiteljskih medijatora prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Nejasno je s kojim danom se priznaje pravo na uslugu obiteljske medijacije? S kojim danom se priznaju uopće socijalne usluge (npr. boravak, org. stanovanje)? S danom izvršnosti ili po službenoj dužnosti ili od dana podnošenja zahtjeva ako nije poznat dan početka korištenja prava? Nije jasno radi li pruža li je obiteljski medijator zaposlen u Obiteljskom centru, predlažemo da se odredba dopuni. Prihvaćen Prihvaća se
531 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 88. Iskreno se nadamo da se socijalnim mentorstvom neće dodatno opteretiti socijalne radnike koji su nadležni socijalni radnici radno sposobnim osobama korisnicima prava na ZMN. U kojem roku od stupanja na snagu zakona će se dodatno obrazovati stručni radnici iz područja socijalnog mentorstva? Mislimo da se stručni radnici trebaju obrazovati prije donošenja i stupanja na snagu zakona, a ne nakon zakona. Primljeno na znanje Paralelno sa donošenjem zakona planirane su edukacije i novo zapošljavanje socijalnih radnika koji će pružati uslugu socijalnog mentorstva
532 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Čl. 87. st. 1. Koristi se pojam „dugotrajno nezaposlena osoba", koji nije objašnjen. Vjerojatno se radi o pojmu iz sustava zapošljavanja, čime se opet našem sustavu nameće bavljenje propisima drugih sustava (kao npr. kod NUKE s energetskim sektorom). Potrebno je pobliže definirati pojam. Sama definicija u st. 1. zapravo ne govori ništa o sadržaju navedene usluge. Čl. 87. st. 3. propisuje da se usluga socijalnog mentorstva pruža u razdoblju od 6-8 mjeseci kroz 10 strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika. Smatram da nije definirano ni što usluga obuhvaća, kako je onda provoditi kroz ovako dugo razdoblje i kroz toliko susreta? Zašto je strogo propisano trajanje, a potreba nije kod svakog ista? Primljeno na znanje Primljeno na znanje
533 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Pozitivno je što se uvodi timska procjena koju pružatelji usluga već godinama prakticiraju, kao usluga pod nazivom prethodna stručna procjena. Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga čl. 142. bolje je određeno značenje te usluge pa je prijedlog da se i nadalje propiše da se utvrđuju potrebe, interesi i preostale sposobnosti korisnika. Primjedba je što se procjena provodi radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge prema ZOSS-u kada znamo da nam se obraćaju i drugi sustavi za procjenu (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, zdravstvo za elektronička povećala traži funkcionalnu procjenu vida, Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i vještačenje unutar samog postupka vještačenja prije donošenja nalaza). Prethodna stručna procjena je usluga šireg značenja od onog određenog odredbama Zakona. Timska procjena koristi se u svrhu ostvarivanja različitih prava i ne mora nužno osoba ući u program kod pružatelja usluge koji je radio procjenu. Nije prihvaćen Prethodna stručna procjena usluga je koja se odnosi na materiju propisanu ovim Nacrtom Zakona.
534 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda. Valja naglasiti da su pružatelji usluga često u poziciji prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo niti je u sustavu. Naime, kasnije oslijepljele osobe često svoj prvi kontakt ostvaruju s pružateljem usluga (pronađu informaciju na internetu o ustanovi za slijepe) tako da se tu informiraju o pravima i postupku za ulazak u program psihosocijalne rehabilitacije. Nakon što su upućeni prema centrima za socijalnu skrb nerijetko se daju upute i stručnim radnicima centara o uslugama za kasnije oslijepljele osobe. Potrebno je naznačiti da i pružatelji usluga (domovi socijalne skrbi) mogu korisnicima pružati prvu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Prva socijalna usluga se ne odnosi na prvu informaciju koju dobije korisnik, već obuhvaća inicijalni razgovor, informiranje o pravima i uslugama, i iniciranje intervencija ovisno o inicijalnoj procjeni, a pruža je socijalni radnik Zavoda u prijemnom uredu.
535 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Čl.79.st.2. Potrebna je dopuna odredbe na način da obračun troškova pružanja usluge provodi pružatelj usluge i dostavlja na naplatu ministarstvu, a CZSS na znanje. Djelomično prihvaćen Planirani troškovi usluge i obračun troškova usluge neće biti sastavni dio uputnice
536 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Određeno da se socijalnom uslugom pomoći u kući i boravku odlučuje uputnicom, a člankom 127. propisano je da se o istom donosi rješenje. U postupcima vezanim uz socijalne usluge rješenja bi trebalo donositi samo u slučaju kada se pravo ne priznaje. Čl. 77. st. 6. Prvo bi trebalo povećati broj pružatelja usluga da bi se ova odredba mogla provoditi. Osobito pri tome mislimo na ruralna područja, udaljenija od većih gradova. Djelomično prihvaćen U odredbama će se točno precizirati koje usluge se pružaju na temelju rješenja, a koje na temelju uputnice.
537 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Upotrebljavaju se različiti izrazi kroz odredbe (oblici, vrste socijalnih usluga, u članku 79. vrsta, oblik, opseg usluge). Potrebno se odlučiti da li se radi o oblicima ili vrstama usluga te upotrijebiti isti izraz kroz odredbe. Prihvaćen Prihvaća se primjedba uz čl.79.
538 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Čl.70. st.1.al.10. Koji dan se smatra danom nastupanja razloga - utvrđen dan korištenja prava? Tko obavještava o tome - stranka ili hzmo/hzzo? Jos jedan razlog zašto status ne treba biti u sustavu soc. skrbi - bolja je kontrola korištenja svih prava koji ovise jedan o drugome Nije prihvaćen Člankom 139. Nacrta prijedloga zakona propisana je obveza korisnika da obavijesti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Člankom 140. Nacrta prijedloga zakona propisano je postupanje u slučaju promijenjenih okolnosti.
539 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Ovo je vrlo sporno i neprovedivo. Kod priznavanja odmora i privremene nesposobnosti za rad kamo s djetetom odnosno osobom s invaliditetom? Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona propisano je da roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu. Ukoliko se njega i skrb o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati unutar njegove obitelji ili primjenom nekih drugih prava i mogućnosti postoji i mogućnost priznavanja prava na uslugu privremenog smještaja.
540 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Propisuje naknade za status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, pa tako st. 1. propisuje naknadu u iznosu od 800% osnovice, a st. 2. u iznosu 900% osnovice ako se dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz čl. 63. t. 1. ne može uključiti u programe i usluge u zajednici. Tko je ovlašten utvrditi može li se osoba uključiti u programe i usluge u zajednici, hoće li to utvrditi tijelo vještačenja i što kad u zajednici nema programa i usluga??? Smatramo da nema potrebe umanjivati iznos naknade u slučaju uključenosti u programe jer je njegovatelj i tada dodatno angažiran. Čl. 67. st. 2. Sporno je tko će utvrđivati mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici, ali i ako se utvrdi mogućnost a navedene usluge nisu dostupne – odredba radi razliku kod korisnika po geografskom položaju i povećava neujednačenost između korisnika na području RH Nije prihvaćen Povećanje naknade je usmjereno na roditelje njegovatelje/njegovatelje koji skrbe o djetetu ili odraslom članu obitelji kojeg zbog teškog zdravstvenog stanja nije moguće uključiti u usluge u zajednici (dječji vrtić, školu, bora-vak, psihosocijalnu podršku i sl.). Utvrđivanje mogućnosti uključivanja u usluge u zajednici biti će utvrđivana od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
541 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66. st 4. toč. 2. i toč. 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Članak 66. st 4. toč. 7. Propisuje da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje ako osoba iz čl. 63. nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod odredbi koje se odnose na zajamčenu minimalnu već smo komentirali i obrazložili zašto bi trebalo izbaciti dio „osim u slučaju pokretanja...", isto smatramo i ovdje. Međutim u čl. 70. t. 9. propisano je da pravo prestaje ako osoba iz čl. 63. sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (bez „osim u slučaju pokretanja...”, što smatramo nelogičnim, jer se radi o ostvarivanju istog prava. Primljeno na znanje Vezano za st. 4. t. 3. primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona. Vezano za st. 4. t. 7. uređuje situacije kada osoba iz članka 63. Nacrta prijedloga ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, ali je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora. Obzirom da navedeni postupci traju iznimno dugo, omogućeno je priznavanje statusa i prije okončanja takvih postupaka. U članku 70. točki 9. propisuju se okolnosti u kojima prestaje pravo na status, dakle sklapanjem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
542 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Čl. 65. st. 3. Trebalo bi primijeniti rješenje slično kao u članku 10. st. 4. ovog nacrta zakona, jer svi korisnici sukladno svom zdravstvenom stanju nisu u mogućnosti dati svoju suglasnost. Prihvaćen Načela sadržana u Nacrtu prijedloga zakona odnose se na sve naknade i uslu-ge. Svaka osoba lišena poslovne sposo-bnosti ima pravo sudjelovati u postupci-ma u kojima se odlučuje o njezinim pra-vim i interesima u skladu sa svojim mo-gućnostima. Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju odnosno njegovatelju osobe s invaliditetom, uz suglasnost osobe s invaliditetom. U predmetnoj odredbi je dodano: “odnosno njegovog zakonskog zastupnika“ .
543 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Što je s dosadašnjim iznimkama (slijepe, gluhe i gluho slijepe osobe)? (članak 60. sadašnjeg ZOSS-a). Ove bi kategorije po novom Zakonu bile u nepovoljnijem položaju nego do sada. Predlažem dodati ih, sukladno postojećem Zakonu. Odredbe su usklađene s Uredbom o metodologijama vještačenja i trebale bi rezultirati razlikovanju doplatka u punom i smanjenom iznosu, odnosno od osobne invalidnine. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je nejasnoće kada se radilo o utvrđivanju stupnja težine invaliditeta. Primjerice u nalazu tijela vještačenja utvrđeno je postojanje teškog invaliditeta (IV stupanj) te se u nastavku utvrdila privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). Mišljenja smo da takvo utvrđivanje oštećenja funkcionalnih sposobnosti treba izbjegavati. Potrebno je jasno utvrditi razinu, dati u tom smislu uputu jedinstvenom tijelu vještačenja kako se ne bi događale nedoumice. Prijedlog je da se koristi termin razina (druga, treća, četvrta razina težine invaliditeta) umjesto stupanj. Stupanj invaliditeta veže se uz tjelesno oštećenje dok se za prava prema Zakonu o socijalnoj skrbi utvrđuje oštećenje funkcionalnih sposobnosti. Na taj način više dolazi do razdvajanja navedenih pojmova kako bi i krajnji korisnici lakše uočili razliku. Čl. 60. st. 2. Ovaj prihodovni cenzus treba biti isti za sve korisnike bez obzira na stupanj funkcionalnog oštećenja ( doplatak za pomoć i njegu u smanjenom i punom iznosu i osobna invalidnina) ili ga treba ukinuti - što bi bilo pravičnije. Potpuno je nejasno zašto postoji kao uvjet kod smanjenog iznosa doplatka za pomoć i njegu, a kod punog iznosa i osobne invalidnine ne. Apsurdno je da osoba sa tako malim prihodom ne može ostvariti ovakav oblik pomoći a utvrđeno je da ima potrebu za istim, te stavlja osobe sa takvim oštećenjem u nepovoljniji položaj od drugih. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona nije propisano da slijepe, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njegu neovisno o uvjetima u pogledu imovine i prihoda radi izjednačavanja prava svih osoba s invaliditetom, pogotovo jer je za sve osobe s invaliditetom neovisno o vrsti oštećenja predviđena mogućnost utvrđivanja stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom ili punom iznosu te pravo na osobnu invalidninu se razlikuju po utvrđenom stupnju težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koje se odnosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
544 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Čl. 59. st. 1. Ponovno se javlja problem vlasništva i suvlasništva kao u primjedbama za čl. 24. Čl. 59. St. 2. Osobe koje imaju prihod čiji iznos prelazi iznose propisane odredbom (1250,00 kuna za samca) stavlja u nepovoljan i diskriminirajući položaj. Naime, osoba koja primjerice nema prihod i korisnik je prava na ZMN kao radno sposobna osoba u iznosu od 800,00 kuna uvećano za naknadu za troškove stanovanja od 320,00 kuna, a k tome ima i pravo na NUKE, ostvaruje pomoć u ukupnom iznosu od 1.320,00 kuna i ukoliko ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, ostvarit će pravo na doplatak u iznosu od 420,00 kuna. Osoba koja također ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, a ima mirovinu u iznosu od 1.320,00 kuna, neće moći ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu. To je apsurd. Također, osoba koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna, a ima utvrđen treći stupanj oštećenja i potrebu pomoći i njege u punom opsegu imat će pravo na doplatak u iznosu od 600,00 kuna, jednako kao i osoba koja je primjerice radno nesposobna, a korisnik je prava na ZMN. Odredba je potpuno u suprotnosti s načelom socijalne pravičnosti, te ponovno opterećuje socijalne radnike i ostale stručne radnike i onemogućuje ih da se bave socijalnim radom i pomoći osobama koje su zaista u riziku od siromaštva. Osobi koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna te ima djecu koja su joj dužna pomoći, nije potreban socijalni radnik, koji je zbog ovakvih odredbi Zakona jednako posvećen, tj. jednako neposvećen i ovoj osobi i osobi koja je sama i nemoćna. Ukoliko mora postojati imovinski cenzus, onda se on mora povećati. Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za pomoć i njegu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Uvjeti u pogledu prihoda na koje se odnosi primjedba su istovjetni odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
545 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 57. U skladu sa već navedenim komentarima ove odredbe prijedloga Zakona, smatramo da bi se prava na osnovu funkcionalnih oštećenja mogla zvati istim imenom i razlikovati s obzirom na stupanj oštećenja, te tako izbjeći birokratske i administrativne komplikacije. Prijedlog :Naknade za osobe s invaliditetom Pojam doplatka za pomoć i njegu potrebno je spojiti s čl. 60. o uvjetima, kako bi jednim člankom bilo objašnjeno što je navedeno pravo, kao što je to napravljeno kod pojma osobne invalidnine u čl. 52. (prvenstveno mislimo na objašnjenje stupnjeva težine invaliditeta..., koji se kod 0I navode odmah u objašnjenju pojma, a kod DPNJ tek u četvrtom čląnku koji se na to pravo odnosi). Načelno, ova prava su u osnovi prava vezana uz zdravstveni status i trebala bi biti u drugom sustavu. Nije prihvaćen Pravo na doplatak za pomoć i njegu te pravo na osobnu invalidninu ostaju uređena kao zasebna prava analogno odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirano objedinjavanje prava Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu. Nadalje, članak 60. Nacrta prijedloga Zakona odnosi se na uvjete za priznavanje prava, a ne na pojam prava zbog čega nije moguće objediniti odredbe na način kako je predloženo
546 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 62. Propisuju mirovanje prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu. Smatramo da je potrebno navesti i da se o početku mirovanja prava donosi rješenje. Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s prijedlogom.
547 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Propisuju mirovanje prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu. Smatramo da je potrebno navesti i da se o početku mirovanja prava donosi rješenje. Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s prijedlogom.
548 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Čl. 54. st. 3. t. 1. propisuje da se u prihod iz st. 2. istog čl. ne uračunavaju novčana sredstva ostvarena po osnovi plaće, naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad prema Propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, mirovine, autorskog honorara, ugovora o djelu, rodiljne i roditeljske novčane potpore do iznosa 800% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. Ovdje smatramo formulaciju nepreciznom, jer nije jasno odnosi li se dio „do 800% osnovice iz čl. 22 st. 3." na sva nabrojana sredstva ili samo na posljednje navedene rodiljne i roditeljske potpore. Odredbu je potrebno pojasniti. Ovdje također ponavljamo primjedbu o paralelnom postojanju definicije prihoda, pa taksativnom nabrajanju što prihod nije, i to kod svakog prava zasebno i drugačije, što smatramo potrebnim pojednostaviti. Čl. 54. st. 4. Uz tolike nabrojane prihode i naknade koji se ne smatraju prihodima, čemu uopće postavljati „prihodovni cenzus“ kao uvjet za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Djelomično prihvaćen U odredbi članka 54.stavka 3.točka 1. će se jasnije istaći da se navedeni cenzus odnosi na sve vrste nabroja-nih prihoda. Zbog jasnoće i ujednačenije primjene odredbi kao i uvažavajući različitu svrhu prava zasebno se definiraju novčana sredstva koja se ne ubrajaju u prihod prilikom priznavanja prava.
549 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Postoji isti problem kao i u čl. 24. Potrebno je definirati suvlasništvo koje je prema prijašnjim uputama izjednačeno s vlasništvom. Ne možemo reći da netko može otuđiti nekretninu, ako ima suvlasnike koji to ne žele. Čl. 53. t. 4. Propisano je da se osobna invalidnina ne priznaje osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja Osobna invalidnina kao pravo osoba s najtežim vrstama oštećenja trebala bi biti visinom ista bez obzira pružaju li se toj osobi socijalne usluge, ipak se radi o najranjivijoj skupini osoba s invaliditetom koje trebaju uživati posebnu zaštitu društva. Također treba razlikovati dugotrajan i kratkotrajan smještaj kao uvjet za prestanak prava na osobnu invalidninu (često nam korisnici odustaju od usluge smještaja zbog provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa koji traju šest mjeseci do godinu dana iz razloga jer su ukidanjem osobne invalidnine egzistencijalno ugroženi). Ne treba naglašavati da je za slijepu osobu intenzivan, svakodnevan, rehabilitacijski program kroz uslugu smještaja najbolji za stjecanje vještina koje vode samostalnom funkcioniranju. Zakon ne prepoznaje specifičnosti korisničkih skupina iako godinama upozoravamo na njih čime je kasnije oslijepljelim osobama jako teško ostvariti usluge prema njihovim potrebama. Prijedlog: Iznimno ako je osobi osiguran privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa priznaje se osobna invalidnina (pola od punog iznosa odnosno utvrđenog iznosa osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod). Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Priznavanje prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ne utječe na visinu predmetnog prava već na priznavanje prava na osobnu invalidninu. Nadalje, priznavanjem prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja korisnicima se osigurava zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba, a pravo na osobnu invalidninu nije naknada koja se priznaje osobi koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
550 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Potrebno je prethodno u čl. 15. objasniti pojam uključivanje u svakodnevni život zajednice. Opisuje pojam osobna invalidnina. U opisu pojma već neko vrijeme stoji da se to pravo priznaje „u svrhu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice". Ukoliko je to svrha osobne invalidnine, potrebno je usuglasiti rad tijela vještačenja, jer se u praksi u velikom broju slučajeva događa da se navedeno pravo priznaje npr. potpuno nepokretnoj osobi visoke životne dobi, koja se sasvim sigurno neće uključiti u život zajednice, a formulacija je također neprimjenjiva na ruralnom području, gdje se osoba nema gdje ni uključiti, sve i kada bi htjela ili mogla. U tom smislu bi možda ispravnije bilo navesti da je svrha osobne invalidnine zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, koje su povećane uslijed zdravstvenog stanja, u odnosu na potrebe osobe bez teškoća u razvoju i bez invaliditeta. Za priznavanje prava na Osobnu invalidninu, kao uvjet bi kao i kod Doplatka za pomoć i njegu, trebalo stajati da nema sklopljen Ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Iz naše prakse je vidljivo da ovakve Ugovore kao primatelji uzdržavanja, uglavnom sklapaju osobe starije životne dobi, koje najčešće budu smještene u različite ustanove na temelju privatnih Ugovora, pa se Osobna invalidnina često zlorabi i koristi za plaćanje troškova smještaja. Na taj način na dobitku su jedino davatelji uzdržavanja. Nije prihvaćen Radi se o svrsi prava koja je istovjetna svrsi definiranoj u odredbi važećeg propisa kojom se uređuje priznavanje prava na osobnu invalidninu, a pojam "uključivanje u svakodnevni život zajednice" nije obuhvaćen definicijama pojmova u važećem propisu. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje kao ni propisivati novi uvjeti za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
551 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 51. Također mijenjati izraz učenik Prihvaćen Prihvaća se.
552 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Predlaže se produljenje roka iz stavka 3 na 12 mjeseci radi poticanja školovanja korisnika. Prihvaćen Prihvaća se.
553 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. Propisuje uvjete, iznos i način isplate naknade za pogrebne troškove. Smatramo da je u st. 1. t. 2. pod. a) nepotrebno navedeno „ili član kućanstva koje je korisnik prava na ZMN”, jer tome prethodi izraz „korisnik prava na ZMN”, a budući su korisnik prava svi članovi kućanstva, nema potrebe to navoditi zasebno. Čl. 49. st. 4 Tko u Zavodu je dužan tražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove? Zavod? Područni ured? Odredba je nejasna. Također, propisuje da je Zavod dužan zatražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe. Napominjemo da je ova odredba teško provediva u praksi, jer ima slučajeva u kojima Centar ne zna tko su nasljednici (npr. kad premine korisnik samac bez djece, roditelja i bračnog druga, nasljednik može biti neki nećak za kojeg Centar nema nikakvih saznanja), niti Centar ima informaciju o pokretanju ostavinskog postupka da bi mogao pravovremeno reagirati. Primljeno na znanje Napominjemo da se stavkom 1. točkom. 2. jasno navodi na koga se primjenjuje odredba jer član kućanstva ne mora biti korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i u tom slučaju ova odredba se ne primjenjuje. Nadalje općim aktom Zavoda za socijalni rad biti će razrađeno obavljanje stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova.
554 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 48. Propisuje da Zavod razmjenjuje podatke o priznatim JN s JLS odnosno Gradom Zagrebom. Ovdje bi trebalo propisati način i rokove razmjene podataka. Prihvaćen Propisat će se pravilnikom način i rokovi razmjene podataka u skladu s važećim propisima.
555 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. "osobito opravdani slučajevi" – dopuniti koje su to posebno opravdane situacije u kojima Zavod može odobriti 10.000,00 kuna jednokratne Nije prihvaćen Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
556 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Propisuje uvjete za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, koji su i ovim Nacrtom prešturi i ostavljaju prevelik prostor za diskrecijsku ocjenu, što dovodi do neujednačenog postupanja čak i na razini jednog Centra, a kamoli na razini RH. O jednokratnoj naknadi bi trebalo donijeti cijeli pravilnik, a ne pravo sabiti u jedva dva članka. Trebalo bi detaljnije navesti koji su to izvanredni troškovi nastali uslijed trenutnih životnih okolnosti zbog kojih korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, odnosno što se sve može pod njima podrazumijevati. Ovaj opis od 4-5 okolnosti nije ni približno dovoljan za ujednačenost postupanja, kojoj se ovim Nacrtom navodno teži. Čl. 46. st.2. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se nadopuni mogućnost dobivanja JNP djeci ili mlađim punoljetnicima na smještaju za izvanredne troškove izleta ili za maturalna putovanja. Djelomično prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi. U članku 46. stavak 2. prihvaća se komentar u dijelu izmjene terminologije.
557 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Propisano je da se naknada za osobne potrebe priznaje učeniku osnovne i srednje škole… Primjedba se odnosi na terminologiju, učenici nisu naznačeni kao korisnici prava i usluga. Nadalje, postoji mogućnost da korisnik smještaja privremeno nije uključen u obrazovanje. Primjerice dogodi se gubitak vida i dijete ne upiše tu školsku godinu srednju školu već pauzira i godinu dana koristi uslugu smještaja radi provođenja programa psihosocijalne rehabilitacije zbog oštećenja vida. Posljedično ne bi moglo ostvariti naknadu za osobne potrebe jer nije u obrazovanju. Prijedlog je termin dijete školske dobi ili dijete osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Prihvaćen Prihvaća se.
558 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Nije vidljivo da li je pravo i dalje vezano za ostvarivanje prava na ZMN i prava na osobnu invalidninu Čl. 44. st. 1. Propisuje da se pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata (NUKE) priznaje samcu ili kućanstvu koji ispunjava uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se ureduje energetski sektor. Smatramo da se uvjeti trebaju propisati propisima koji ureduju sustav socijalne skrbi, jer se radi o pravu iz sustava socijalne skrbi. Slijedom toga ovaj stavak je manjkav. Čl. 44. st. 2. Propisuje da se pravo priznaje na zahtjev samca ili člana kućanstva. Ovdje treba dodati da se pravo priznaje i po službenoj dužnosti ili sasvim ukloniti odredbu, jer u čl. 132. je propisan način pokretanja postupka, koji treba važiti za sva prava. Čl. 44. st. 4. Propisuje da je Zavod dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o smanjenju opsega ili prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca. Rok od osam dana od dana izvršnosti je prekratak, jer u praksi često ni ne znamo da je rješenje izvršno do tada, jer nam se nije vratila dostavnica. Nadalje, odredba govori o rješenju o smanjenju opsega prava, što je potpuno pogrešno, jer se takvo rješenje ne donosi. Svi korisnici imaju pravo na NUKE do iznosa od 200,00 kuna. S druge strane, dužnost obavještavanja o priznavanju prava nije propisana, a logično je da se i o tome treba obavijestiti, ako se obavještava o prestanku. Sama dužnost obavještavanja operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača je također upitna, jer ne znamo kojeg opskrbljivača pojedini korisnik ima. Općenito su uvjeti i postupak za NUKE ovim člankom nedovoljno utvrđeni. Možemo se samo nadati da će ih Uredba iz st. 5. dodatno urediti. Nije prihvaćen Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb su propisani uvjeti za priznavanje prava. Prilikom izmjene gore navedene Uredbe razmotrit će se komentari.
559 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 43. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
560 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Kao i primjedba na članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer – radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150% osnovice kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade., čime se povećava i iznos naknade za troškove stanovanja. Također jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva čime nema zapreke da ista bude u većem opsegu..
561 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
562 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. Čl. 40. st. 1. t.4. Propisuje da pravo na ZMN prestaje ako samac ili član kućanstva u postupku preispitivanja nije omogućio uvid u prihod i imovinu. Ovdje je također potrebno navesti i postupak priznavanja i prestanka prava ili navesti da se odnosi na svaki postupak koji se vodi vezano uz ostvarivanje prava. Čl. 40. st. 3. Propisuje da pravo na ZMN u slučaju iz stavka 1. podstavka 2., 3. i 4. prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti. Ovdje se postavlja pitanje kako utvrditi taj dan u svim navedenim slučajevima, jer po samom opisu situacije promjena okolnosti se ne događa u jednom konkretnom trenutku. Ako je korisnik dao netočne ili nepotpune podatke, a imamo mogućnost utvrditi točne i potpune te su razlozi za prestanak prava nastupili ranije, ne bi li pravo tada trebalo prestati ovisno o tome što smo u tim podacima utvrdili, a ne nekim kasnijim danom kad je korisnik dao netočne ili nepotpune podatke? Nije prihvaćen Napominjemo da se radi se o postupku radi prestanka prava.
563 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Ovakva odredba u posljednjih godina koliko u Zakonu postoji, nije ostvarila zamišljeni cilj – aktivaciju radno sposobnih korisnika – samo je stručnim radnicima – socijalnim radnicima dala još posla oko nepotrebnog administriranja, praćenja je li i kad korisnik prestao raditi unutar tri mjeseca – pa ako jest dolazimo do poteškoća oko pisanja rješenja, isplate prava, „prebijanja“ više isplaćenog iznosa itd. Potrebno je potpuno odustati od ovakve odredbe – ili omogućiti takvim korisnicima ostvarivanje prava u punom iznosu određeni broj mjeseci. Odredba nije svrsishodna i to je dokazano u praksi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
564 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 37. Čl. 37. st. 1. Propisuje da pravo na ZMN prestaje samcu ili se iznos ZMN umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako se ne odazove urednom pozivu JLS za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade s danom s kojim se bio dužan odazvati pozivu. Navedena odredba će biti teško provediva u praksi, s obzirom na to da i do sada JLS koje su rad za opće dobro bez naknade organizirale podatke nisu dostavljale pravovremeno i bit će teško utvrditi dan s kojim se osoba bila dužna odazvati pozivu. Predlažemo da se pravo ukida, odnosno umanjuje sa zadnjim danom mjeseca u kojem se nije korisnik nije odazvao pozivu. Nije prihvaćen Povod za izmjenu nastaje od dana novonastale okolnosti.
565 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Potrebno propisati način kontrole provođenja rada za opće dobro bez naknade obzirom da pojedine JLU i JRS ne provode navedeno što dovodi do nejednakosti postupanja prema korisnicima Čl. 36. st. 1. U ovoj odredbi umjesto ili treba na oba mjesta stajati i. Nadalje, kao ni ranije nisu propisane sankcije za JLS koje rad za opće dobro bez naknade ne organiziraju, a takve su na području nadležnosti našeg Centra u većini. To korisnike s prebivalištem na području JLS koja rad organizira stavlja u nepovoljniji položaj i kod njih stvara nezadovoljstvo i otpor radu. Čl. 36. st. 5. propisuje da osobe u radovima za opće dobro bez naknade mogu sudjelovati do 30 do 90 sati, za što smatramo da je prevelik raspon, koji će također dovesti do nejednakog postupanja JLS. Djelomično prihvaćen Komenatar vezan uz stavak 1. se prihvaća. Zahvaljujemo na ostalim komentarima. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
566 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 35. Čl. 35. t. 3. Propisuje obavezu Zavoda da službi za zapošljavanje u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava dostavi obavijest o priznatom pravu na ZMN za nezaposlenog radno sposobnog korisnika. U praksi se ponekad događa da izvršnost nije moguće utvrditi u navedenom roku od osam dana jer se dostavnica nije vratila. Umjesto toga predlažemo uvođenje mjesečne obaveze dostave obavijesti o priznavanju i prestanku prava. Nije prihvaćen Obveza se odnosi na rok od 8 dana od dana izvršnosti rješenja.
567 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. S obzirom da su radno sposobni korisnici ostali kategorija korisnika koji mogu ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, zakonom se može ograničiti vrijeme korištenja prava ili prebaciti priznavanje ovog prava u nadležnost nekih drugih institucija kao što je to ranije bilo zamišljeno – u županijske urede ili HZZ (kao što je bilo predviđeno nekim ranijim zakonima/izmjenama). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
568 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 30. Propisuje novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod te ovdje prvenstveno imamo primjedbu na postojanje takve odredbe u Nacrtu, budući je već u pojmovima u čl. 15. t. 16. Nacrta propisana definicija prihoda. Kad bi ona bila bolje napisana i ukoliko bi se primjenjivala u cijelom Nacrtu, ne bi bilo potrebe da se taksativno nabraja što nije prihod u tom smislu, jer prema definiciji iz čl. 15. t. 16. ništa od navedenog ionako nije prihod. S druge strane, u praksi imamo primjer novčane naknade za vrijeme korištenja rodiljinog ili roditeljskog dopusta, koja ni u sadašnjem Zakonu, niti u ovom Nacrtu nije navedena kao sredstva koje se ne uračunavaju u prihod (dakle, trebala bi se uračunavati se i utjecati na ostvarivanje prava), a s druge strane ne ulazi u definiciju prihoda iz čl. 15 t. 16. Nacrta. Smatramo da je definiciju potrebno pojasniti i eventualno proširiti te da tada nije potrebno nabrajanje onoga što se ne uračunava u prihod, ili ukloniti definiciju prihoda iz čl. 15. t. 16. i kod svakog prava pojedinačno taksativno navoditi što se kod njega ne uračunava u prihod. Nadalje smatramo da bi sredstva koja se ne uračunavaju u prihod trebala biti jednaka kod svakog prava iz sustava socijalne skrbi te ih ne bi trebalo pojedinačno navoditi u opisu svakog prava ponaosob Čl. 30. t.15. Propisuje da se obiteljske mirovine za maloljetno i punoljetno dijete do iznosa minimalne plaće ne uračunavaju u prihod, što smatramo pogrešnim jer je takva odredba u suprotnosti s načelom supsidijarnosti (ta osoba može osigurati svoje uzdržavanje svojim prihodima, osobito ako su oni nešto manji od iznosa minimalne plaće, a priznat će joj se pravo na ZMN!). Čl. 30. t.24. Uvrstiti u ovaj članak naknadu sa HZZZ-a za nezaposlene osobe po prestanku Ugovora o javnom radu budući naknada za nezaposlene nije uračunata u prihode u smislu članka 29. i 39. st.3. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona. Napominjemo da se člankom 30. detaljno razrađuje što se ne smatra prihodom u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
569 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 29. Čl. 29. st. 2. Propisuje da se iznos ZMN od mjeseca u kojem se donosi rješenje utvrđuje kao razlika između iznosa ZMN i prihoda ostvarenog u mjesecu prije donošenja rješenja. Ovakvom odredbom se korisniku već od trenutka priznavanja prava pravo priznaje u pogrešnom iznosu ako je prihod u mjesecu koji prethodi i u mjesecu u kojem se rješenje donosi različit. Ovo je osobito problem u slučaju kada zahtjev za priznavanje prava podnosi samac ili kućanstvo koje je prethodni mjesec imalo prihod po osnovi plaće, a radni odnos je prestao, tj. prethodni mjesec je primio zadnju plaću i znamo da u mjesecu donošenja rješenja više nema nikakav prihod te ćemo takav zahtjev primjenom ove odredbe morati odbiti ako je prihod prošli mjesec bio veći od iznosa ZMN. Prihvaćen Prihvaća se komentar.
570 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 26. Čl. 26. st. l. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se utvrđuje mirovinsko osiguranje. Smatramo da je ovu odredbu potrebno dopuniti. Ukoliko je namjera zakonodavca olakšati uvjete za ostvarivanje prava starijim osobama, navedenu odredbu potrebno je proširiti na sve osobe iznad određene životne dobi, bez obzira na to hoće li u idućih pet godina steći pravo na starosnu mirovinu ili neće jer za nju nemaju dovoljno radnog staža, jer se ovakvom odredbom osoba koja ima npr. 64,5 godina života i 14,5 godina radnog staža, kao i osoba bez radnog staža mora prijavljivati u evidenciju nezaposlenih osoba do 65. godine, a osoba koja ima 60 godina života i 15 godina radnog staža ne mora, što je nelogično. Čl. 26. st. l. t. 4. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema posebnom propisu. Pojam privremene nezapošljivosti do sada nam se u praksi nije pojavljivao, pa ne vidimo potrebu za njegovim navođenjem, no s druge strane u ovom stavku propušteno je navesti da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu potpuno nesposobnu za rad, što smatramo bitnim navesti. Čl. 26. st. l. t. 6. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama. Smatramo da je kod navedene odredbe potrebno naznačiti da se navedeno može odnositi samo na jednog od roditelja (da ne mogu oba roditelja koristiti istovremeno ovu iznimku), kao i da se ne može koristiti u slučaju kada je drugi roditelj ionako u mogućnosti skrbiti za dijete (npr. da roditelj želi koristiti ovu iznimku i ne mora se prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba, dok se drugi roditelj od ranije ne prijavljuje u evidenciju nezaposlenih osoba pa niti nije korisnik ZMN, tada taj drugi roditelj može skrbiti za dijete, slično i kad jedan roditelj koristi rodiljin dopust i može skrbiti za dijete, nema potrebe da drugi roditelj koristi ovu iznimku od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
571 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Umanjivanje iznosa, Potrebu za postojanjem ovog članka smatramo spornom, jer se prethodnim člankom već navodi, iako manjkavo, kome se pravo na ZMN ne priznaje te nema potrebe da se kasnije navode okolnosti zbog kojih se iznos ZMN umanjuje. Prethodni članak trebalo bi izmijeniti kako smo gore naveli te bi tada sadržavao i okolnosti, odnosno osobe navedene u ovom članku. Nije prihvaćen Navedenim člankom propisano je u kojim slučajevima se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje za kućanstvo, dok su člankom 24 . propisane zapreke za priznavanje samcu ili kućanstvu.
572 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer: radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150 % osnovice. kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima, najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažem: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Čl. 27. st. 2. t. 4. Ovdje imamo istu primjedbu kao kod prethodne točke, jer je propušteno navesti da se ni nezaposlenom radno sposobnom i djelomično radno sposobnom članu kućanstva pravo na ZMN ne priznaje (naveden je samo samac). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade. Ostale komentare ne možemo prihvatiti obzirom da članak 27. stavak 2. nije uređen po točkama pa je nejasno na što se odnosi komentar.
573 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Čl. 24. Potrebno je definirati pojam suvlasništva. U prijašnjim uputama u pogledu primjene Zakona o socijalnoj skrbi suvlasništvo je bilo izjednačeno sa vlasništvom, ali u praksi imamo potpuno neriješene imovinske odnose, više suvlasnika, neuređeni status vlasništva i imovine, korisnici žive u nekretnini koju su neformalno naslijedili, upisani su vlasnici koji su preminuli, neprovedene ostavinske postupke i dr., nekretnina ne postoji u Zemljišno-knjižnom odjelu. Sve to otežava provođenje ovog postupka i istovremeno utječe na lošu percepciju javnosti o sustavu jer iz perspektive korisnika proizlazi da nemamo iste kriterije i iste načine postupanja prema korisnicima. Čl. 24. st. 1. t. 1. Trebalo bi utvrditi minimalan iznos kojim su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Nije definirano kako se određuje obveza zakonskih obveznika uzdržavanja. Do sada centri nisu mogli utvrditi obvezu budući su korisnici uskraćivali podatke da su im nepoznate adrese djece i sl. Također nije moguće točno odrediti iznos kojim bi obveznici uzdržavanja trebali davati na ime uzdržavanja odnosno nema kriterija za određivanje iznosa. U praksi je vrlo teško odrediti što znači mogućnost uzdržavanja od obveznika uzdržavanja. Trebalo bi točnije definirati taj pojam. Situacije u kojima su obveznici uzdržavanja su vrlo individualne i dolazi do različitih mišljenja obveznika uzdržavanja i stručnih radnika, kada npr. oni smatraju da nisu u mogućnosti uzdržavati roditelje, a stručni radnici smatraju da jesu. Čl. 24 st.2 Jasnije definirati odredbu kojom se Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje ako: 1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona 2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora, U dohvatu podataka u SocSkrb aplikaciji o imovini, procijenjena vrijednost automobila starijih od 20 godina je 0 kuna, što ne mora biti i stvarna vrijednost istih. Postavlja se pitanje na koji ćemo način utvrđivati stvarnu vrijednost vozila ili plovila. Čl. 24. st. 2. t. 2. Propisuje da se pravo na ZMN ne priznaje ako je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod navedene odredbe imamo dvije primjedbe. Prva se odnosi uopće na problematiku pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora, za što smatramo da je apsolutno nepotrebno unositi u odredbu, jer to u praksi stvara probleme u postupanju i utvrđivanju je li takav postupak pokrenut te je bolje ostaviti odredbu kakva je bila. Nadalje smatramo spornim što se navedeno u daljnjem tekstu nacrta ne primjenjuje na isti način kod drugih prava, ali o tome ćemo kasnije (kod DPNJ, SRNJ i PUK). Druga primjedba se odnosi na propuštanje navođenja da je sklapanje ugovora zapreka u ostvarivanju prava i člana kućanstva, a ne samo samca, kako stoji u odredbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Pitanje suvlasništva i utvrđivanja uzdržavanja rješavaju se posebnim propisima. Nastavno na pitanje procjene vozila, Ministarstvo će izdati naputak vezan uz procjenu do stupanja na snagu ovog Zakona.
574 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 23. Definira kome se priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, no vrlo manjkavo jer ne određuje koja su ili kolika sredstva dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba, a propisuje da pravo ima samac ili kućanstvo koje tih sredstava nema dovoljno?! Potrebno je barem navesti da se misli na iznose propisane čl. 27. Nacrta. Također je potrebno opis pojma zajamčena minimalna naknada povezati s čl. 20. Nacrta koji propisuje kada osoba može sama sebe uzdržavati, jer se to pitanje odnosi prvenstveno na to pravo, a navedeno je u dijelu Nacrta koji se odnosi na osnove djelatnosti socijalne skrbi (prije dijela koji se odnosi na naknade u sustavu socijalne skrbi). Nije prihvaćen Članak 23. je načelna odredba, a narednim člancima detaljno su definirani uvjeti za priznavanje i iznosi.
575 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
576 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika . Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru.
577 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Čl. 20. st. 2. Propisuje da se imovina djeteta izuzima od opterećenja ili otuđenja (za razliku od dosadašnjeg Zakona koji propisuje da se imovina djeteta može izuzeti od opterećenja o čemu odlučuje centar). Smatramo da se ovom odredbom ostavlja prostor za manipulaciju (npr. prijepis, darovanje ili slično imovine odraslog člana kućanstva djeci, samo iz razloga stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Ova odredba ima intenciju zaštite imovine djeteta pri čemu se utječe i na spriječavanje dječjeg siromaštva.
578 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Čl. 18. t. 7. navodi da je korisnik odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljavati osnovnim životnim potreba, a u čl. 57. je taj pojam razdvojen te se pravo priznaje osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama. Potrebno koristiti jednake pojmove. Prihvaćen Prihvaća se
579 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. t. 3. Definicija pojma kućanstvo kao ni u dosadašnjem Zakonu nije dovoljno detaljna s obzirom na probleme s kojima se susrećemo u praksi, npr. prikazivanje jedne prostorije u istom stambenom objektu kao zasebno kućanstvo, kako bi osoba ostvarila pravo; a očito je da u toj prostoriji nema uvjete da bi se smatrala zasebnim kućanstvom, npr. nema mogućnost spremanja obroka, održavanja osobne higijene i sl. te je jasno da te potrebe zadovoljava u drugom dijelu kuće/stana koji koriste osobe za koje se zahtjev ne podnosi ili ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava. Također je problematično dokazivanje odvojenog podmirenja troškova života prema izjavi podnositelja zahtjeva, budući su računi za režijske troškove u pravilu zajednički za jedan stambeni objekt. Čl. 15. t.7. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se proširi krug korisnika i da stoji kao u Zakonu o udomiteljstvu “Korisnik je dijete, mlađa punoljetna osoba do završetka redovitog školovanja ili najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja ako se ne može zaposliti, a najduže do 26.godine života“. Naime, u praksi se dešava da sa punoljetnosti se djeci prekida smještaj u udomiteljskim obiteljima, jer više nisu djeca kao korisnici. Čl. 15. t. 12. Definira tko je osoba potpuno nesposobna za rad i između ostalog navodi „osobu koju privremeno ili trajno nije u mogućnosti uključiti u radne procese, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja”. S obzirom na sam naziv pojma, predlažemo da se umjesto navedenog u definiciju vrati „osoba čija je nesposobnost za rad utvrđena prema posebnim propisima”, osobito s obzirom na to da obrazac nalaza i mišljenja tijela vještačenja ne sadrži točku kojom se utvrđuje da osobu privremeno ili trajno nije u mogućnosti uključiti u radne procese, iako se navedeni nalaz donosi prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Na temelju čega ćemo uopće utvrditi je li osobu moguće uključiti u radne procese? Čl. 15. t. 13. Usko je vezana uz t. 12. jer definira tko je djelomično radno sposobna osoba i to sasvim precizno, za razliku od definiranja osobe potpuno nesposobne za rad u t. 12. Zašto nije upotrijebljen isti izraz „gubitak radne sposobnosti prema propisu o vještačenju i metodologijama vještačenja” (potpuni ili djelomični)? Čl. 15. t. 15. Definira pojam osnovne životne potrebe koje nabraja te dodaje i druge stvari za osnovne potrebe. Nejasno koje su to druge stvari za osobne potrebe i nejasno kako će to utjecati na ujednačenost postupaka centara. Čl. 15. t. 16. Definira što je prihod i postojanje definicije nije sporno samo po sebi, no kasnije u tekstu Nacrta se kod pojedinih prava, kao što ćemo kod njih posebno naglasiti, taksativno navodi što u prihod ne ulazi, a ukoliko bismo se kroz cijeli Nacrt držali definicije pojma iz ovog uvodnog dijela, taksativno nabrajanje ne bi bilo ni potrebno. Međutim, u slučaju ovakve definicije prihod bi se definirao preširoko, pa smatramo da je definiciju potrebno proširiti i odmah u njoj navesti što se ne smatra prihodom, a što bi se odnosilo na sva prava iz Nacrta. Čl. 15. t 20. Definira pojam voditelja slučaja te smatramo da je radi otklanjanja poteškoća koje nastaju u praksi, potrebno naglasiti da voditelj slučaja koordinira i ostvarivanje različitih prava koja se ostvaruju i u različitim odjelima Centra. Predlažemo ovu definiciju uskladiti s definicijom Vođenja slučaja (IFSW 2013 ) „Metoda socijalnog rada, kojom se u suradnji sa korisnikom procjenjuju potrebe, dogovaraju i pružaju neophodne usluge, koordinira, vrši monitoring i evaluacija i zastupa najbolji interes korisnika s ciljem poboljšanja njegove socijalne dobrobiti (NASW, 2013). Primjenjuje se kada korisnici imaju složenije potrebe koje zahtijevaju više vrsta usluga i kada je potrebno integrirati rad različitih pružatelja s zajedničkim korisnikom (obiteljske intervencije, udomiteljstvo, skrbnička zaštita, usluge boravka, smještaja i sl.) Nedostaje definicija obitelji. – potrebna je dopuna Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno ćemo uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
580 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu, ali ni njih ne pronalazimo u ovom Nacrtu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik)
581 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge. Prihvaćen Prihvaća se.
582 Hrvatska komora socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim prob-lemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za us-lugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijal-ne ankete, uvjetni otpusti, pogodnos-ti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihoso-cijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izva-ninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovate-lja/njegovatelja u narednom razdob-lju intenzivirat će se suradnja s dru-gim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzi-manja. Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
583 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Iz članka 177., stavka (1) predloženog Zakona navodi se kako će u okviru svoje djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast obavljati, između ostalog, i poslove provođenja stručnog nadzora i supervizije stručnih radnika Zavoda. Željeli bismo istaknuti kako je važno razlikovati svrhu, ulogu i način provođenja te provoditelje stručnog nadzora od svrhe, uloge, načina provođenja i provoditelja supervizije, za što se zalažemo od osnutka Hrvatskog društva za superviziju i organizacijski razvoj, 1998. (www.hdsor.hr). Hrvatsko Društvo za superviziju i organizacijski razvoj član je ANSE (Association of National organisations of supervision in Europe), čije standarde kvalitete u provođenju supervizije u praksi slijedi i promovira, dakle, ističemo kako je riječ o europskim i međunarodnim profesionalnim i etičkim standardima kada je riječ o superviziji psihosocijalnog rada. U skladu s time - Supervizija prije svega služi razvoju pojedinaca, timova i organizacija. - Poboljšava profesionalni život pojedinaca i timova s obzirom na njihove uloge u institucionalnom kontekstu. - Također se usredotočuje na osiguravanje i razvijanje kvalitetne komunikacije među zaposlenicima i na metode suradnje u različitim radnim kontekstima. - Osim toga, supervizija pruža podršku u različitim procesima promišljanja i odlučivanja te u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i konfliktima. - Podržava razjašnjavanje i analizu zadataka, funkcija i uloga. - Pomaže u postupanju s procesima promjena, u traženju inovativnih rješenja za nove izazove i mjera za borbu protiv zlostavljanja i izgaranja na radnom mjestu. (http://www.anse.eu). Supervizija se razvila u području socijalne skrbi, psihoterapije i zdravstva, a proširila se i na područje obrazovanja ali i poslovnog svijeta pa je ovdje važno razlikovati njeno značenje u psihosocijalnom kontekstu, gdje ima ulogu pružanja profesionalne podrške, od značenja koje isti termin obuhvaća u ekonomskom, poslovnom kontekstu gdje ona prvenstveno ima ulogu kontrole i nadzora te osiguranja kvalitete kroz mehanizam provjeravanja. Dakle superviziju psihosocijalnog rada nikako ne smijemo poistovjećivati s nadzorom već je promatramo kao razvojni i podržavajući koncept. Pod vidom toga naglašavamo i da je supervizijski način rada temeljen na dobrovoljnosti i povjerljivosti, što je važno imati na umu prilikom donošenja Zakona. Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Nadalje, želimo problematizirati navođenje određenih vrsta supervizije koje se spominju u pripremi donošenja Zakona, u okviru Akcijskog plana gdje se neutemeljeno navode samo neki oblici supervizije (npr.metodska, timska), dok neki drugi (npr. razvojno integrativni, edukativni i dr.) također neutemeljeno izostaju. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Ovime želimo naglasiti kako je neprimjereno unaprijed ograničiti supervizijske raznolikosti i mogućnosti na nekoliko njezinih specifičnosti i time uskratiti sudionicima realizaciju njihovih supervizijskih potreba. Suština pojma supervizije je zajednička svim vrstama supervizije te obuhvaća pružanje pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. U tom smislu svaki oblik supervizije ima svoje specifičnosti u načinu kako doprinosi dobrobiti korisnika i profesionalnoj podršci stručnjaka, o čemu je važno promišljati u konkretnim situacijama, bilo da je riječ o individualnoj, grupnoj ili timskoj superviziji. U ovom slučaju, kako je navedeno, nejasno je kako to da su unaprijed odabrani upravo ovi oblici supervizije, bez da se vodilo računa o promišljanju svih činitelja koje je važno uzeti u obzir kada se planira supervizija u konkretnom profesionalnoj okruženju i konkretnim profesionalnim zadacima i specifičnom potrebama korisnika i stručnjaka u tom kontekstu. Zaključno, možemo reći da: (1) Supervizija nije nadzor niti kontrola te prema svojem suvremenom određenju označava profesiju savjetovanja koja je usredotočena na interakcije pojedinaca, profesionalnih zadataka i organizacija, a razlikuje četiri osnovna vida provođenja: supervizija rada s korisnicima, edukativna supervizija polaznika profesionalne izobrazbe, supervizija kao unapređenje profesionalnog funkcioniranja te organizacijska supervizija. Pod vidom toga treba voditi računa o specifičnim obilježjima i potrebama sudionika, korisnika i radnog konteksta temeljem planiranja supervizijskih ciklusa. (2) Superviziju u području psihosocijalnog rada mogu provoditi isključivo licencirani supervizori. (3) Supervizija se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju i povjerljivosti te općenito, na Standardima kvalitete (http://www.anse.eu) i Etičkom kodeksu HDSOR-a (www.hdsor.hr) o čemu treba voditi računa prilikom izrade Zakona i svih drugih relevantnih dokumenata. Djelomično prihvaćen Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora, a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla.
584 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 339. Smatramo da su rokovi za donošenje provedbenih propisa predugi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
585 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 338. Provedbeni propisi se trebaju donijeti u propisanom roku kako bi se Zakon mogao provoditi. Smatramo da su rokovi za donošenje provedbenih propisa predugi. Nije prihvaćen Predložen rok da donošenje je maksimalan, te će se svakako stupanjem na snagu Zakona o socijalnoj skrbi pristupiti proceduri donošenja provedbenih propisa.
586 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 334. NEPRAVEDNO, NELOGIČNO, NEUSKLAĐENO, POTENCIJALNO OPASNO OBZIROM NA OČEKIVANJA KORISNIKA Propisuje da će odluku o osnovici za ZMN za 2022. donijeti Vlada u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona (sada Nacrta), a odluku o osnovici za druga prava u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona (sada Nacrta), a do stupanja na snagu tih odluka primjenjuju se dosadašnje odluke. Smatramo da je rok od tri mjeseca, odnosno 90 dana (što također treba terminološki uskladiti!!!) nedopustivo dug, s obzirom da je rok za utvrđivanje ispunjava li korisnik uvjete za ZMN po Nacrtu svega šest mjeseci. Znači li to da ćemo do donošenja odluke prva preispitana prava priznavati korisnicima u manjem iznosu, pa će ti korisnici biti zakinuti??? Smatramo da te odluke moraju stupiti na snagu kad i Zakon, osobito s obzirom na to da se već dugo u javnosti najavljuje povećanje osnovice za izračun ZMN. Nije prihvaćen Predložen rok je maksimalan, te će se svakako stupanjem na snagu Zakona o socijalnoj skrbi odmah pristupiti proceduri donošenja navedenih odluka.
587 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 323. Čl. 323. st. 2. Propisuje da pravo na OI i DPNJ ostvareni prema sadašnjem Zakonu, a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovog Zakona (sada Nacrta) ostaju na snazi do nastanka promijenjene okolnosti koja utječe na priznavanje prava sukladno odredbama ovog Zakona (sada Nacrta). Smatramo da i ova prava trebaju biti tretirana kao i prava iz st. 1. istog članka, odnosno da se i za njih provodi postupak utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na temelju novog propisa, jer kako ćemo inače utvrditi da je nastala promijenjena okolnost bez provođenja postupka? Ova odredba bi imala smisla samo u slučaju da se stečeno pravo ne gubi ako se ovim zakonom uvodi novo pravo Naknada za osobe s invaliditetom. Nije prihvaćen Intencija stručnog nositelja izrade ovog Zakona je da se navedena prava preispituju tek nastupom promijenjenih okolnosti.
588 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 304. Čl. 304. st. 3. Propisuje da RH ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi prava na ZMN, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja od osobe koja je po zakonu dužna uzdržavati korisnika, ako je tijekom ispitnog postupka koji je prethodio donošenju rješenja o priznavanju tog prava nedvojbeno dokazano da ga te osobe neosnovano ne uzdržavaju ili su neopravdano odbile njegovo uzdržavanje. Ova odredba je sporna iz razloga što Centar nema mehanizme kojima bi to nedvojbeno dokazao, te je kao što smo ranije kod ZMN naveli, potrebno detaljno propisati uvjete prema kojima se utvrđuje je li obveznik uzdržavanja u mogućnosti uzdržavati korisnika prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, a odnosna odredba je sadržajno usklađena.
589 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 303. Korisnici nemaju riješene imovinske odnose, nekretnine nisu upisane u Z.K. odjel i time je onemogućena zabilježba. Zakonodavcu se taj problem može činiti vrlo lako rješiv u smislu da što nije upisano u Z.K. odjel ne radi se zabilježba, no u praksi se time jedne korisnike nepravedno stavlja u lošiji položaj od drugih. Korisnici su toga svjesni, međusobno komuniciraju i izražavaju svoje nezadovoljstvo prema stručnim radnicima, ponovno sa osjećajem da „postupamo u skladu sa vlastitom voljom“ i diskriminiramo ih. Pri tome se susrećemo sa optužbama o podmićivanju, pogodovanju pojedincima i sl. Jasno je da uređenje imovinskih odnosa nije u nadležnosti ovoga Zakona, no predlagatelj Zakona treba uzeti tu okolnost u obzir i zatražiti rješavanje ovog dugogodišnjeg problema. Pojedine lokalne samouprave ovaj su problem prilično iskorijenile, na način da su dali stanovnicima određeni period za uređenje imovinskih odnosa uz velike olakšice ili oslobođenja od plaćanja pojedinih naknada. Neupitno je da takvo neuređeno stanje pojedincima i odgovara, jer time izbjegavaju ovrhe, plaćanje pojedinih naknada, pa i zabilježbu na imovinu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, ali kao što je i navedeno u komentaru pitanje (ne)sređenosti zemljišnih knjiga nije predmet uređenja ovoga Zakona.
590 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. Primjedba je da inspekcijske poslove ne mogu obavljati osobe sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Budući da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata sociolozi, kineziolozi, ekonomisti i informatičari teško da imaju potrebne kompetencije, a javna uprava je trogodišnji studij i osobe nemaju istu razinu obrazovanja kao većina stručnih radnika u sustavu. Potrebno je propisati da inspektor mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
591 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 270. Potrebno je iza stavka 2. propisati obvezu poslodavcu da periodično, a ne samo prilikom zasnivanja radnog odnosa, po službenoj dužnosti pribavlja dokaz da nema presude za kaznena djela ili prekršaj iz stavka 1. i da se ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. Naime, događa se da postoje zaposlenici koji su evidentirani zbog obiteljskog nasilja, a i dalje rade s ranjivim skupinama korisnika, poslodavci se ne obavještavaju o takvim osobama. Prihvaćen Doradit će se članak.
592 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 269. Ravnatelj ustanove može omogućiti zaposleniku obavljanje poslova na projektu EU ako je omogućen nesmetan nastavak rada u ustanovi za vrijeme obavljanja tih poslova, umanjuju se tjedne obveze na način da se razmjerno umanje svi oblici rada i da je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno. Nakon tih odredbi propisuje se stavkom 11. da se može za vrijeme obavljanja poslova na projektu zasnovati radni odnos ugovorom na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji radi na projektu u njegovim redovnim poslovima. Stavak 11. je u koliziji sa stavkom 1. gdje se uvjetuje nesmetani nastavak rada zaposlenika koji radi na projektu (ako se zapošljava njegova zamjena znači da ne može raditi na projektu uz redovne poslove, potrebna su dodatna sredstva iz proračuna). Nije prihvaćen Navedenim člankom omogućuje se radnicima da obavljaju poslove na projektima Europske unije ili fondovima Europske unije u kojima su osigurana sredstva za plaću uz pripadajuće doprinose poslodavca. Jedan od načina osiguravanja nesmetanog rada u ustanovi je zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji obavlja poslove na projektu u njegovim redovitim poslovima.
593 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 258. Čl. 258.st. 1. propisuje što sadrže zbirke podataka o novčanim naknadama i socijalnim uslugama, među kojima su navedeni i podaci o statusu, što je potpuno nejasno. Na koji se status ovdje misli? Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
594 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. Čl. 248. st. 1. Propisuje da se radi o nezakonitom pružanju usluga u djelatnosti socijalne skrbi ako članovi kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju... Zašto je propisano do tri ugovora? Smatramo da uopće ne bi smjeli sklapati takve ugovore. Nije prihvaćen Ne može se u potpunosti ukinuti sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju jer je ono propisano Zakonom o obveznim odnosima.
595 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 242. Propisuje da uslugu pomoći u kući može pružati fizička osoba. Ovdje je potpuno nejasno tko će utvrđivati ispunjava li ta fizička osoba uvjete, hoće li to biti utvrđeno rješenjem, postoji li evidencija tih osoba, može li Centar svojim rješenjem korisniku priznati pravo na uslugu koju pruža ta osoba???? Nije prihvaćen Propisano je i važećim Zakonom i nacrtom Zakona o socijalnoj skrbi, te Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga
596 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 238. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
597 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 237. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
598 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
599 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 230. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri organizaciji programa stručnog usavršavanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukacijama koje će organizirati Akademija
600 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 229. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
601 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 228. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu NEPRIHVATLJIVA ODREDBA Definira Programsko vijeće Akademije, međutim definicija je nejasna, tko su ti članovi, jesu li radnici Akademije, odakle se biraju??? Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
602 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 227. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
603 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 226. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
604 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 225. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Smatram da bi sastav članova upravnog vijeća trebao ići u korist STRUKE, tj. da se 4 člana biraju po političkoj liniji, a 4 po stručnoj liniji. U tom slučaju, jedan od članova upravnog vijeća može biti predsjednik Komore socijalnih radnika/psihologa ili Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
605 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 224. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
606 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Ukoliko se prijedlog o brisanju odredbi ne prihvati predlažemo dodati u stavku 1. Točka 12. razvojno-integrativna superviziju Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju
607 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadeskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
608 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 219. Čl. 219. st. 2. Propisuje da ravnatelj centra za pomoć u kući mora imati najmanje srednju stručnu spremu, što smatramo nedovoljnom kvalifikacijom. Predlažemo propisati kao kriterij minimalno preddiplomski studij adekvatnog usmjerenja ( socijalni rad, zdravstvene djelatnosti ) Nije prihvaćen I do sada je bila propisana srednja stručna sprema. Nije se pokazalo potrebnim promijeniti uvjete u stup-nju kvalifikacije za mjesto ravnatelja.
609 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 216. Ponovo je omogućeno provođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u domovima socijalne skrbi iako godinama ukazujemo na potrebu razdvajanja ta dva sustava. U Republici Hrvatskoj takvih je ustanova svega desetak, nema političke volje niti sluha za zahtjeve da resor obrazovanja preuzme školovanje učenika s teškoćama u razvoju i da se razdvoji od pružanja socijalnih usluga. Primljeno na znanje Za sada će se zadržati navedena primjena.
610 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
611 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Centar za odgoj i obrazovanje je prema odredbi Zakona vrsta doma za djecu. Ne slažemo se s takvom podjelom jer u okviru centara postoje odjeli za odrasle osobe u kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije i radno okupacijskih aktivnosti za odrasle osobe s invaliditetom Primjerice Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ jedina je ustanova koja provodi sveobuhvatnu psihosocijalnu rehabilitaciju za kasnije oslijepljele osobe, misleći na sve rehabilitacijske aktivnosti za slijepe. Iz naziva ustanove nije prepoznatljiva djelatnost pa je potrebno dodati u nazivu i rehabilitaciju. Programi obrazovanja trebaju se izdvojiti iz ustanova socijalne skrbi jer na ovaj način guše razvoj usluga socijalne djelatnosti. Izbjegava se naziv Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju kako bi se srednjoškolske svjedodžbe izdavale samo pod centrom za odgoj i obrazovanje te na taj način izbjegla stigma učenika s teškoćama u razvoju. Zakonom nikako ne smije centar za odgoj i obrazovanje biti dom za djecu jer pruža usluge i za odrasle osobe, nazivom se ne ukazuje na primarnu zadaću ustanova, a to je pružanje socijalnih usluga. Kasnije oslijepljele odrasle osobe te stručni radnici drugih ustanova teško nas prepoznaju u sustavu kao pružatelje usluga psihosocijalne rehabilitacije za odrasle osobe s oštećenjem vida. Djelomično prihvaćen Odredbom će se precizirati vrste doma socijalne skrbi, neovisno o dobnim skupinama korisnika kojima se pružaju usluge.
612 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 190. POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Budući da je Nacrtom prijedloga zakona planirano osnivanje zavoda, obiteljskog centra i akademije kao jedinih takvih ustanova nije oportuno tekst zakona dodatno opterećivati odredbama o pravima, obvezama, ovlaštenjima i drugim pitanjima vezanim uz ravnatelja zavoda, obiteljskog centra ili akademije već će isto biti propisano statutom kao najvišim općim aktom svake pojedine ustanove.
613 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Predlažemo da se članak 187. izmijeni na način da isti sada glasi: „Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama koje se osnivaju za područje jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, sukladno općem aktu ustanove.” Obrazloženje uz čl. 187. Molimo da razmotrite i uvažite novu formulaciju ovog članka. Naime, u 2 županije RH, sadašnje Podružnice Obiteljski centar imaju sjedište izvan sjedišta županije (Istarska u Puli, dok je sjedište županije u Pazinu, te Ličko —senjska u Senju, dok je sjedište županije u Gospiću). Sada, kao i ranije, kada su se osnivali „prvi” Obiteljski centri, vodilo se računa o važnom načelu socijalnog rada, a to je načelo dostupnosti. Važno je da su usluge koje se pružaju na regionalnoj razini u prvom redu dostupne najvećem broju građana u najvećem gradu, a to nije nužno i grad koji je sjedište županije, dok se pojedini poslovi mogu organizirati u suradnji s drugim jedinicama lokalne samouprave da se približe korisnicima u svojim sredinama. Naime, prilikom nomotehničke izvedbe zakonske norme, valja voditi računa o posljedicama jednom donesene uprave takove zakonske norme, jer ista ima direktne reperkusije na buduće ustrojavanje ustanova, u ovom slučaju Obiteljskog centra i njegovih područnih ustrojstvenih jedinica. Ukoliko se želi ostaviti sjedište područne ustrojstvene jedinice budućeg Obiteljskog centra u ovim gradovima koji se ne nalaze u sjedištu županije, valjalo bi ispraviti formulaciju ovog članka Zakona te svakako izbaciti riječi „u sjedištu” jedinice područne (regionalne) samouprave, te iste zamijeniti za „za područje jedne” jedinice područne (regionalne ) samouprave, odnosno Grada Zagreba. Prihvaćen Prihvaća se
614 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast ,obavlja i poslove: -rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje -rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja -provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja” Obrazloženje uz čl. 186. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13 , 98/19) koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st.2. aktualnog Zakona 0 socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20) kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije, a što je Statutom istih dodijeljeno u rad postojećim obiteljskim centrima kao podružnicama. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, kao što je podrška obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima .i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra Rastimo zajedno sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika, a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti. Čl. 186.st.2. Nije jasna točka 11 – provođenje posebnih obveza, na koji način će provoditi , koje posebne obveze ( izrečene od strane ODO ili suda ) Sporno je osiguranje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje. Nije jasno da li će Zavod donositi rješenje i imenovati voditelja, a Obiteljski centri osigurati prostor, ili će voditelji biti djelatnici Obiteljskog centra po službenoj dužnosti ? Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pužati us-luge preventivnog i tretmanskog ka-raktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodav-nog i terapiskog rada, nije predviđe-no da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obav-ljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjeto-davnih tretmanskih osigurati i dos-tupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika
615 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
616 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 184. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
617 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 183. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
618 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 182. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
619 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 181. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Zavod MORA imati stručna i savjetodavna tijela! Odredba koja daje mogućnost, a ne i obavezu Zavodu da ima stručna i savjetodavna tijela će biti pogubna za stručne radnike. Stručno vijeće mora ostati jedno od tijela zavoda/područnih ureda. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
620 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 180. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
621 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
622 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 178. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
623 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Upitno je zašto Zavod provodi stručni nadzor, kad stručni nadzor provode strukovne komore temeljem strukovnih zakona ( Zakon o djelatnosti socijalnog rada ). Eventualno treba regulirati da provodi stručni nadzor stručnih radnika koji nemaju Komoru ili čija Komora to ne radi (ako ne radi). Obavezno izmijeniti rečenicu „provodi stručni nadzor i superviziju“ u rečenicu „osigurava superviziju stručnih radnika“. Ovakvom formulacijom rečenice stječe se dojam da je supervizija slična nadzoru, (što razvojno integrativna supervizija kakva se u Hrvatskoj za stručne radnike provodi nikako nije) te jer superviziju ne provodi poslodavac (u ovom slučaju Zavod) nego je vodi supervizor koji može i ne mora biti iz sustava socijalne skrbi. U okviru djelatnosti Zavod kao javnu ovlast obavlja poslove provođenja stručnih nadzora stručnih radnika Zavoda. Komore su zadužene za stručni nadzor, utvrđuju stručne propuste o kojima ovisi obavljanje djelatnosti i izdavanje licence. Upitna je dvostruka zadaća provođenja stručnih nadzora. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3 postojećeg Zakona) Predlažemo da se zakonom jasno definiraju ovlasti u području obiteljsko-pravne zaštite. Zakonom nije definirano tko provodi Obavezno savjetovanje u postupku razvoda braka, tko daje mišljenje sudu Zavod ili Obiteljski centar, kako se provode mjere za zaštitu dobrobiti djeteta , mjere prema maloljetnicima i sl. Čl. 177. st. 1. al. 2, 4 i 6 – PREDLAŽEMO BRISATI Predlažemo da se status dadilja regulira kroz sustav HZZ-a Ako se to ne može provesti predlažemo vratiti dadilje u nadležnost Obiteljskih centara. Ukoliko se prebace u „Zavod“ (CZSS), dodatno se opterećuju djelatnici centara, a intencija zakonodavca trebala je biti suprotna tome. U stavku 1. članka 177. novim su nacrtom prijedloga Zakona predviđeni, između ostalog, poslovi u okviru javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se navedeni poslovi iz toč. 2., 4. i 6. brišu na ovom mjestu kao poslovi Zavoda, te se isti poslovi dodaju poslovima budućeg Obiteljskog centra u novom stavku 3. članka 186. ovog nacrta prijedloga Zakona, i to na način kako je to predloženo u prijedlogu izmjena članka 186. uz uvažavanje obrazloženja prijedloga iz istog članka. Naročito držimo da bi dodavanje navedenih javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013.g. iste poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te ima potrebne infrastrukturne, kadrovske i ekonomske uvjete za nastavak obavljanja istih. Također, poslovi koji se odnose na poslove javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje i ostali stručni poslovi kojima se direktno pruža potpora registriranim dadiljama, a direktno i posredno i roditeljima te djeci, ni u kojem smislu nisu povezani sa poslovima iz djelatnosti Zavoda odnosno sadašnjim centrima za socijalnu skrb. Navedeni poslovi su, u sustavu socijalne skrbi, najsrodniji i vrlo povezani sa smislom i djelatnošću Obiteljskog centra. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
624 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 176. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
625 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
626 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. Nejasno je zašto ne postoji klauzula o zabrani otuđenja nekretnine ili zabrane opterećenja nekretnina korisnika niti zabrana sklapanja ugovora o doživotnom niti dosmrtnom uzdržavanju i za stručnjake u drugim djelatnostima nego samo u sustavu socijalne skrbi ( npr. izabrane liječnike, psihijatre, odvjetnike, sudce ? ) Čl. 171. st. 2. Propisuje da je ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika ili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju koji sklopi pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi s korisnikom ništetan. Ovdje se pitamo što je uopće ugovor o otuđenju, ugovor o opterećenju??? Treba paziti na terminologiju. Nije prihvaćen Zakon o socijalnoj skrbi ne može propisivati odredbe koje se odnose na stručnjake u drugim djelatnostima.
627 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 162. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
628 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće za svaki završeni predmet (oko 713,00 kn) i pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu. Pet članova Povjerenstva time će po jednoj završenoj pritužbi ostvariti oko 3.500,00 kn prihoda. Postoje podaci o broju predstavki na godišnjoj razini te se mogu izračunati pozamašna sredstva koja je potrebno planirati u tu svrhu. Primjedba je da se nepotrebno troše proračunska sredstva koja su se mogla usmjeriti na novčane naknade i za usluge korisnicima. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi. Pogrešno je izračunat postotak prosječne neto plaće.
629 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći Povjerenstvo bi trebalo osnovati kao tijelo neovisnih stručnjaka koje bira Hrvatski sabor, a koje procjenjuju postupanja SVIH SUSTAVA a ne samo sustava socijalne skrb u slučajevima pritužba građana na postupanja kada se radi o zaštiti djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba u suradnji sa uredima Pravobranitelja. Na primjer u svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
630 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 159. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
631 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, administrativnu i tehničku pomoć Povjerenstvu pruža Ministarstvo. To podrazumijeva pripremu dokumentacije, pozive za sjednice Povjerenstva, sastavljanje odgovora i sl. i to u prostorijama Ministarstva. Navedeno će odrađivati osoba zaposlena u Ministarstvu koja za taj rad neće primiti novčanu naknadu jer će posao odrađivati u svoje radno vrijeme, pa će istom Ministarstvu dostavljati odluku povjerenstva o osnovanosti pritužbe koju je ranije rješavalo Ministarstvo. Ovo je kulminacija nakaradnosti sustava. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
632 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći Povjerenstvo bi trebalo osnovati kao tijelo neovisnih stručnjaka koje bira Hrvatski sabor, a koje procjenjuju postupanja SVIH SUSTAVA a ne samo sustava socijalne skrb u slučajevima pritužba građana na postupanja kada se radi o zaštiti djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba u suradnji sa uredima Pravobranitelja. Na primjer u svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
633 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 156. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
634 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 155. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
635 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 154. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
636 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, trebalo bi jasno navesti koje struke mogu biti u njemu i koje kriterije moraju zadovoljavati. Kako će članovi Povjerenstva odlučivati o pritužbama kada nemaju znanja niti iskustva u sektoru socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
637 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 152. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
638 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.
639 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 149. Propisuje sadržaj pritužbe. Članak ima samo jedan stavak u kojem se navodi „pritužba iz stavka 1. ovog članka...” . Misli se na pritužbu iz čl. 148. st. 1. Prihvaćen Prihvaća se
640 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  139. Čl. 139. st. 2. Ukoliko se u postupku utvrdi da okolnosti nisu promijenile, znači li to da se neće donositi ni rješenje o obustavi postupka, jer se također radi o novom rješenju – nejasno. Primljeno na znanje Stavkom 2. jasno je uređeno da će Zavod donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava i visina priznatog iznosa.
641 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 138. Propisuje isplatu za nepuni mjesec i između ostalog navodi pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata. To se pravo uopće ne isplaćuje, a pogotovo ne razmjerno broju dana. Prihvaćen hvala na komentaru
642 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 136. Potrebno je dodati i utvrđivanje statusa osoba s invaliditetom obzirom da se u čl. 52. navodi da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom, a isto se navodi i u čl. 57. osoba s invaliditetom ili osoba koja ne može sama udovoljavati osnovnim životnim potrebama, navedeno nije u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja gdje je navedeno što se vještači u postupcima za ostvarivanje prava prema propisima o socijalnoj skrbi, a pojam osobe s invaliditetom tamo nije naveden. 1 Prihvaćen Prihvaćeno na način da se u točki 1. dodaje utvrđivanje statusa osobe s invaliditetom.
643 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Čl.135. st.1. IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade je potpuno nepotreban i to je dodatno opterećenje Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IP
644 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 134. Nije obvezan za banke ni poreznu upravu (ne dostavljaju podatke ni sada bez pisane suglasnosti korisnika, a porezna nema svoje posebne zakone prema kojima bi bila dužna dostavljati sustavu soc. skrbi podatke - npr. Ne dostavlja za potrebe smještaja, naknade štete) Čl. 134. st. 1. Propisuje da za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno. Ovdje je potrebno dodati i postupak preispitivanja prava i postupak prestanka prava, odnosno sve postupke u kojima se odlučuje o pravu. Čl. 134. st. 2. Propisuje dužnost sudova, financijskih institucija i drugih tijela na zahtjev Zavoda, bez odgađanja, dostaviti podatke o prihodima i imovini podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva. Ovdje bi trebalo dodati i korisnika prava, jer se ovakvom odredbom podrazumijeva da se to odnosi samo na postupak priznavanja prava (jer piše podnositelja zahtjeva). Nadalje, u praksi postoji velik problem s financijskim institucijama, koje ne samo da podatke ne dostavljaju bez odgađanja, nego traže potpisane izjave svakog pojedinog vlasnika računa da bi izdale potvrdu (nije dovoljna izjava predstavnika kućanstva kojom daje suglasnost za uvid u svoje i podatke članova kućanstva, nego svaki pojedini član kućanstva treba potpisati svoju izjavu kojom daje suglasnost za to, što je problem i zbog potrebe dolaska svih članova kućanstva koji imaju otvorene račune u Centar ili njihovog naknadnog donošenja izjava, što odugovlači postupak i stvara strankama dodatni trošak prijevoza). Smatramo da bi trebalo pojačati ovu odredbu i navesti da je izjava/suglasnost predstavnika kućanstva dovoljna za davanje podataka o računima svih članova kućanstva. Nije prihvaćen Vezano uz stavak 1. nije potrebno dodati postupak preispitivanja prava ni prestanak prava. Naime, korisnik prava dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Vezano uz stavak 2.postupak utvrđivanja činjeničnog stanja propisano je odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
645 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 133. Čl.133.st.2. U praksi se neće moći ispoštovati rokovi od 15 dana za donošenje i dostavu rješenja korisniku Čl.133. st. 4. Trebalo bi ga brisati, naime samo podatke iz banke kako bi se provjerilo stanje po otvorenim računima korisnika koji je podnio zahtjev treba čekati nekoliko tjedana. Nije prihvaćen Budući da su postupci za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi žurni, rješenje se donosi u roku od 15 dana, međutim u slučaju provođenja ispitnog postupka rješenje se donosi u roku od 30 dana. Navedeni rokovi preuzeti su iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Rokovi za donošenje rješenja uključuju i dostavu stranci sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Imajući u vidu svrhu jednokratne naknade, rok za donošenje rješenja o priznavanju prava ne bi trebao biti duži od propisanog roka.
646 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 132. Čl. 132. st. 1. Postupak za priznavanje prava pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Ovim Nacrtom više nije predviđeno da se postupak pokreće i na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke, kao što je bilo propisano sadašnjim Zakonom. Ovdje smatramo spornim što Nacrt ne definira pojam stranke, pa bismo se trebali služiti pojmom iz Zakona o općem upravnom postupku, koji propisuje da je „stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak(...)", što je očito neprimjenjivo i preširok pojam prema namjeri Nacrta (ako je namjera da je stranka ona osoba koja ostvaruje pravo). Nadalje je problem npr. kod pokretanja postupka za ostvarivanje prava djeteta, jer njegov roditelj sada ne bi bio ovlašten podnijeti zahtjev. Može nas samo obavijestiti, a Centar po službenoj dužnosti pokreće postupak. Dakle, treba ili definirati pojam stranke za potrebe ovog Nacrta ili dodati još neke osobe koje su ovlaštene podnijeti zahtjev. Isto važi i za izjavljivanje žalbe (treba definirati tko je može izjaviti). Nije prihvaćen Pokretanje postupka za priznavanje prava usklađeno je sa Zakonom o općem upravnom postupku kao općim postupovnim propisom. S obzirom da je pitanje stranke, zastupanja stranke kao i izjavljivanja žalbe uređeno Zakonom o općem upravnom postupku nije opravdano isto ponavljati u Nacrtu prijedloga zakona.
647 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 131. Čl. 131. st. 2. Propisuje mjesnu nadležnost između ostalog za „druge osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta”. Na temelju čega donosimo procjenu da osoba nije u stanju štiti svoja prava i interese? Nije prihvaćen Radi se o izuzetku od obveznosti pravila o mjesnoj nadležnosti u posebnim slučajevima kada je opravdano i nužno postupanje mjesno nenadležnog tijela, a procjenu zaštite vlastitih prava i interesa osobe vrši stručni radnik ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
648 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 130. Čl.130.st.5. Nije jasna mjesna nadležnost u slučaju skrbništva nad djecom. Određuje li se po adresi skrbnika ? Primljeno na znanje Odredba je izmijenjena.
649 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 126. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
650 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. Trebalo bi utvrditi visinu kojom su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja osobama koje isto ne žele, a financijski mogu. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja urediti će se pravilnikom. Napominje se kako je povreda dužnosti uzdržavanja već propisana kao kazneno djelo, za koje je predviđena kazna zatvora novčana kazna.
651 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 124. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
652 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Predlažem dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ – Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (npr. u praksi ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Nažalost, zbog odredbe da korisnik plaća uslugu svim svojim prihodima, ovaj vid njihovog uključivanja nije svrsishodan). Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja doni-jeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na.
653 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Važno je zakonom definirati koje skupine korisnika i u kojim životnim situacijama su oslobođene plaćanja usluga u cijelosti ili djelomično . Takvu uslugu treba osigurati žrtvama nasilja i drugim korisnicima kada se usluga pruža kao krizna intervencija privremenog trajanja. Potrebno je hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Skreće se pozornost na problem sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene usluga. Osobe s oštećenjem vida kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije, naročito kasnije oslijepljele osobe, često odustaju od usluge privremenog smještaja iz razloga što sudjeluju u plaćanju prihodom (najčešće invalidska mirovina, plaća) te im pored toga prestaje pravo na novčanu naknadu (doplatak za pomoć i njegu ili osobna invalidnina). Upravo privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa (traje tri, šest mjeseci pa do godinu dana) osnova je za uspješnu rehabilitaciju vida jer se programi provode svakodnevno i intenzivno što je bitno za povratak osobe na rad, odnosno što samostalnijem životu u zajednicu. Nakon smještaja u pravilu se nastavlja program psihosocijalne rehabilitacije kroz uslugu psihosocijalne podrške u obitelji ili kod pružatelja usluge. Odredbe kojima osobi koja je doživjela gubitak vida oduzimamo prihod radi plaćanja cijene usluge rehabilitacije (u zdravstvu se ne pruža osim kroz odobrenje tiflo pomagala) dovode te osobe u diskriminirajući položaj za razliku od osoba s drugim vrstama oštećenja. Prijedlog je da osoba kojoj se prvi put pruža usluga radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa u trajanju do godinu, nije dužna sudjelovati u plaćanju cijene usluge. Nije prihvaćen Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
654 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 117. Dodati da se priznaje i tjelesno funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi kao kod organiziranog stanovanja. Postavlja se pitanje što s psihosocijalnom rehabilitacijom starijih osoba (zakon ih definira iznad 65 godina života), u nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške i smještaja. Potrebe postoje i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida (kasnije oslijepljele osobe). Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. Nije prihvaćen Navedeno je potrebno riješiti izmjenama/usklađivanjem propisa koji reguliraju područje vještačenja.
655 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Potrebno je u članku 15. objasniti pojam psihosocijalne rehabilitacije koja se navodi kao sadržaj usluge smještaja. Čl. 111. st. 1. Smatramo da umjesto „zadovoljavanje životnih potreba” treba stajati „zadovoljavanje osnovnih životnih potreba", jer je to pojam koji je definiran u čl. 15. t. 15 Nacrta. Čl. 111. st. 2. Propisuje što obuhvaća usluga smještaja, Smatramo da je tu potrebno navesti odjeću i obuću te higijenu. Djelomično prihvaćen Osnovne životne potrebe iz članka 15. t. 15. su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe, te se isto kao pojam prihvaća. Odjeća, obuća i higijena mogu se uklopiti u „druge stvari za osobnu potrebu“ Detaljnija razrada uvjeta bit će propisana provedbenim propisom.
656 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 109. Čl. 109. St. 6-11. Nisu definirani uvjeti za ostvarivanje ove usluge,. Potrebno je propisati svrhu, nositelje , opseg i trajanje usluge za pojedine korisničke skupine. Nije prihvaćen Svrha je propisana u članku 108. st.1., nositelji u članku 110., a detaljnija razrada bit će propisana provedbenim propisom.
657 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažem dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada mogla pružati temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili sličnog članka naš Centar neće moći više pružati navedenu uslugu, što je nepovoljno za radnicu, a još više za korisnike - stare i nemoćne stanovnike najsiromašnije i najraštrkanije općine Lanišće u Hrvatskoj sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući
658 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st.1. i 2. Potrebno je definirati tko su članovi obitelji uz čiju pomoć osoba može ili ne može brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Misli li se na članove obitelji koji žive u istom kućanstvu ili na članove po rodbinskoj povezanosti i do kojeg koljena. Također je potrebno definirati odnosi li se pojam „ brinuti o svakodnevnim životnim potreba“ na direktu i osobnu pomoć o tome ili na materijalnu pomoć plaćanjem druge osobe da se o tome brine. Sve s ciljem ujednačavanja u postupanju. Čl. 103. st. 1. t. 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostat će bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Čl. 103. st. 3. Propisuje da se usluga PUK može iznimno odobriti i korisniku DPNJ. Ponovo se koristi riječ iznimno, kao i u dosadašnjem Zakonu, a ne određuje se koje su to iznimke kad se pravo može priznati i korisniku DPNJ. Ako nigdje ne piše da je zapreka ako je korisnik DPNJ, čemu onda navoditi da mu iznimno može biti odobreno? Primljeno na znanje Primljeno na znanje
659 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. Čl. 102. st. 2. Pomoć u kući se odobrava osobi starije životne dobi po procjeni Zavoda ako joj je potrebna pomoć druge osobe, nejasno po kojoj osnovi djelatnici zavoda to procjenjuju ako se za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu vještačenjem utvrđuje potreba pomoći kroz stupanj težine invaliditeta. Navedeno po ovoj odredbi će opet donijeti neujednačenost postupanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
660 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Čl. 96. st. 1. Nejasno je da li usluga pojedincu radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi sa starijom životnom dobi podrazumijeva i provođenje psihosocijalne rehabilitacije. Postoje potrebe i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida kasnije oslijepljelim osobama starije životne dobi. Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. U nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške. Čl. 96. st. 4. Ograničavanjem trajanja aktivnosti unutar usluge psihosocijalne podrške na dva sata dnevno ponovo se ne uvažavaju potrebe pojedinih korisničkih skupina (primjerice orijentacija i kretanje za slijepe traje 90 min, većina drugih aktivnosti do 60 min), dolaskom na jednu do dvije aktivnosti ne mogu se postići rezultati psihosocijalne rehabilitacije. Mišljenja smo da je nužno trajanje usluge do tri sata dnevno. Pored navedenoga postoje i troškovi dolazaka na rehabilitaciju kao i organizacije pratnje što nije isplativo iz perspektive korisnika za dva sata dnevno. Prihvaćen Prihvaća se
661 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Propisano je da se pružanje usluge psihosocijalne podrške odobrava do godinu dana, iznimno još šest mjeseci po isteku roka. Zbog specifičnih potreba pojedinih vrsta korisnika ne treba ograničavati trajanje usluge. Primjerice ako su u obrazovanju u okviru ustanove socijalne skrbi koriste uslugu tri do četiri godine, kroz navedenu uslugu prate se slijepi korisnici tijekom studija dok su redovni studenti, kasnije oslijepljele osobe prosječno imaju jedan do dva produžetka pružanja usluge. Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
662 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. Čl. 94. st. 3. Dodati da se usluga psihosocijalne podrške pruža i na drugim mjestima od značenja za zadovoljavanje potreba korisnika Prihvaćen Prihvaća se
663 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Dosadašnja praksa pokazuje kako su sudovi na početku izricali zaštitnu mjeru psihosocijalni tretman počinitelja nasilja, no zbog štednje se odustalo od šire primjene ove mjere u sudskoj praksi. Sada se stječe dojam da se na ovaj način ta nadležnost s pravosuđa prebacuje u sustav socijalne skrbi koji nema kapaciteta, ali niti stvarne moći da obveže osobu kod koje je procijenjeno postojanje visokog rizika od nasilničkog ponašanja da se uključi u tretman radi usvajanja nenasilnih obrazaca ponašanja . Hoće li to biti dodatni teret za sustav socijalne skrbi koji već sada nosi stigmu nesposobne/ neuspješne javne djelatnosti. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju
664 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Predlažemo dodati stavak 4. Usluga obiteljske medijacije pruža se u Obiteljskom centru i kod drugih pružatelja usluge iz članka 163.točke 2. I 3. Ovog Zakona koji imaju obiteljske medijatore upisane u registar obiteljskih medijatora prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Nejasno je s kojim danom se priznaje pravo na uslugu obiteljske medijacije? S kojim danom se priznaju uopće socijalne usluge (npr. boravak, org. stanovanje)? S danom izvršnosti ili po službenoj dužnosti ili od dana podnošenja zahtjeva ako nije poznat dan početka korištenja prava? Nije jasno radi li pruža li je obiteljski medijator zaposlen u Obiteljskom centru, predlažemo da se odredba dopuni. Prihvaćen Prihvaća se
665 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 88. Iskreno se nadamo da se socijalnim mentorstvom neće dodatno opteretiti socijalne radnike koji su nadležni socijalni radnici radno sposobnim osobama korisnicima prava na ZMN. U kojem roku od stupanja na snagu zakona će se dodatno obrazovati stručni radnici iz područja socijalnog mentorstva? Mislimo da se stručni radnici trebaju obrazovati prije donošenja i stupanja na snagu zakona, a ne nakon zakona. Primljeno na znanje Paralelno sa donošenjem zakona planirane su edukacije i novo zapošljavanje socijalnih radnika koji će pružati uslugu socijalnog mentorstva
666 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Čl. 87. st. 1. Koristi se pojam „dugotrajno nezaposlena osoba", koji nije objašnjen. Vjerojatno se radi o pojmu iz sustava zapošljavanja, čime se opet našem sustavu nameće bavljenje propisima drugih sustava (kao npr. kod NUKE s energetskim sektorom). Potrebno je pobliže definirati pojam. Sama definicija u st. 1. zapravo ne govori ništa o sadržaju navedene usluge. Čl. 87. st. 3. propisuje da se usluga socijalnog mentorstva pruža u razdoblju od 6-8 mjeseci kroz 10 strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika. Smatram da nije definirano ni što usluga obuhvaća, kako je onda provoditi kroz ovako dugo razdoblje i kroz toliko susreta? Zašto je strogo propisano trajanje, a potreba nije kod svakog ista? Primljeno na znanje Pojam „dugotrajno nezaposlene osobe“ propisan je propisima iz područja tržišta rada.
667 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Pozitivno je što se uvodi timska procjena koju pružatelji usluga već godinama prakticiraju, kao usluga pod nazivom prethodna stručna procjena. Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga čl. 142. bolje je određeno značenje te usluge pa je prijedlog da se i nadalje propiše da se utvrđuju potrebe, interesi i preostale sposobnosti korisnika. Primjedba je što se procjena provodi radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge prema ZOSS-u kada znamo da nam se obraćaju i drugi sustavi za procjenu (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, zdravstvo za elektronička povećala traži funkcionalnu procjenu vida, Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i vještačenje unutar samog postupka vještačenja prije donošenja nalaza). Prethodna stručna procjena je usluga šireg značenja od onog određenog odredbama Zakona. Timska procjena koristi se u svrhu ostvarivanja različitih prava i ne mora nužno osoba ući u program kod pružatelja usluge koji je radio procjenu. Nije prihvaćen Prethodna stručna procjena usluga je koja se odnosi na materiju propisanu ovim Nacrtom Zakona.
668 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda. Valja naglasiti da su pružatelji usluga često u poziciji prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo niti je u sustavu. Naime, kasnije oslijepljele osobe često svoj prvi kontakt ostvaruju s pružateljem usluga (pronađu informaciju na internetu o ustanovi za slijepe) tako da se tu informiraju o pravima i postupku za ulazak u program psihosocijalne rehabilitacije. Nakon što su upućeni prema centrima za socijalnu skrb nerijetko se daju upute i stručnim radnicima centara o uslugama za kasnije oslijepljele osobe. Potrebno je naznačiti da i pružatelji usluga (domovi socijalne skrbi) mogu korisnicima pružati prvu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Prva socijalna usluga se ne odnosi na prvu informaciju koju dobije korisnik, već obuhvaća inicijalni razgovor, informiranje o pravima i uslugama, i iniciranje intervencija ovisno o inicijalnoj procjeni, a pruža je socijalni radnik Zavoda u prijemnom uredu.
669 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Čl.79.st.2. Potrebna je dopuna odredbe na način da obračun troškova pružanja usluge provodi pružatelj usluge i dostavlja na naplatu ministarstvu, a CZSS na znanje. Djelomično prihvaćen Planirani troškovi usluge i obračun troškova usluge neće biti sastavni dio uputnice
670 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Određeno da se socijalnom uslugom pomoći u kući i boravku odlučuje uputnicom, a člankom 127. propisano je da se o istom donosi rješenje. U postupcima vezanim uz socijalne usluge rješenja bi trebalo donositi samo u slučaju kada se pravo ne priznaje. Čl. 77. st. 6. Prvo bi trebalo povećati broj pružatelja usluga da bi se ova odredba mogla provoditi. Osobito pri tome mislimo na ruralna područja, udaljenija od većih gradova. Djelomično prihvaćen U odredbama će se točno precizirati koje usluge se pružaju na temelju rješenja, a koje na temelju uputnice.
671 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Upotrebljavaju se različiti izrazi kroz odredbe (oblici, vrste socijalnih usluga, u članku 79. vrsta, oblik, opseg usluge). Potrebno se odlučiti da li se radi o oblicima ili vrstama usluga te upotrijebiti isti izraz kroz odredbe. Prihvaćen Prihvaća se primjedba uz čl.79.
672 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Čl.70. st.1.al.10. Koji dan se smatra danom nastupanja razloga - utvrđen dan korištenja prava? Tko obavještava o tome - stranka ili hzmo/hzzo? Jos jedan razlog zašto status ne treba biti u sustavu soc. skrbi - bolja je kontrola korištenja svih prava koji ovise jedan o drugome Nije prihvaćen Člankom 139. Nacrta prijedloga zakona propisana je obveza korisnika da obavijesti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Člankom 140. Nacrta prijedloga zakona propisano je postupanje u slučaju promijenjenih okolnosti.
673 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Ovo je vrlo sporno i neprovedivo. Kod priznavanja odmora i privremene nesposobnosti za rad kamo s djetetom odnosno osobom s invaliditetom? Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona propisano je da roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu. Ukoliko se njega i skrb o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati unutar njegove obitelji ili primjenom nekih drugih prava i mogućnosti postoji i mogućnost priznavanja prava na uslugu privremenog smještaja.
674 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Propisuje naknade za status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, pa tako st. 1. propisuje naknadu u iznosu od 800% osnovice, a st. 2. u iznosu 900% osnovice ako se dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz čl. 63. t. 1. ne može uključiti u programe i usluge u zajednici. Tko je ovlašten utvrditi može li se osoba uključiti u programe i usluge u zajednici, hoće li to utvrditi tijelo vještačenja i što kad u zajednici nema programa i usluga??? Smatramo da nema potrebe umanjivati iznos naknade u slučaju uključenosti u programe jer je njegovatelj i tada dodatno angažiran. Čl. 67. st. 2. Sporno je tko će utvrđivati mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici, ali i ako se utvrdi mogućnost a navedene usluge nisu dostupne – odredba radi razliku kod korisnika po geografskom položaju i povećava neujednačenost između korisnika na području RH Nije prihvaćen Povećanje naknade je usmjereno na roditelje njegovatelje/njegovatelje koji skrbe o djetetu ili odraslom članu obitelji kojeg zbog teškog zdravstvenog stanja nije moguće uključiti u usluge u zajednici (dječji vrtić, školu, bora-vak, psihosocijalnu podršku i sl.). Utvrđivanje mogućnosti uključivanja u usluge u zajednici biti će utvrđivana od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
675 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66. st 4. toč. 2. i toč. 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Članak 66. st 4. toč. 7. Propisuje da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje ako osoba iz čl. 63. nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod odredbi koje se odnose na zajamčenu minimalnu već smo komentirali i obrazložili zašto bi trebalo izbaciti dio „osim u slučaju pokretanja...", isto smatramo i ovdje. Međutim u čl. 70. t. 9. propisano je da pravo prestaje ako osoba iz čl. 63. sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (bez „osim u slučaju pokretanja...”, što smatramo nelogičnim, jer se radi o ostvarivanju istog prava. Nije prihvaćen Odredba iz stavka 4. točka 3. će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona. Stavak t. 4. točka. 7. uređuje situacije kada osoba iz članka 63. Nacrta prijedloga ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, ali je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora. Obzirom da navedeni postupci traju iznimno dugo, omogućeno je priznavanje statusa i prije okončanja takvih postupaka. U članku 70. točki 9. propisuju se okolnosti u kojima prestaje pravo na status, dakle sklapanjem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
676 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Čl. 65. st. 3. Trebalo bi primijeniti rješenje slično kao u članku 10. st. 4. ovog nacrta zakona, jer svi korisnici sukladno svom zdravstvenom stanju nisu u mogućnosti dati svoju suglasnost. Prihvaćen Načela sadržana u Nacrtu prijedloga zakona odnose se na sve naknade i usluge. Svaka osoba lišena poslovne sposobnosti ima pravo sudjelovati u postupci-ma u kojima se odlučuje o njezinim pravim i interesima u skladu sa svojim mogućnostima. Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju odnosno njegovatelju osobe s invaliditetom, uz suglasnost osobe s invaliditetom. U predmetnoj odredbi je dodano: “odnosno njegovog zakonskog zastupnika“.
677 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 62. Propisuju mirovanje prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu. Smatramo da je potrebno navesti i da se o početku mirovanja prava donosi rješenje. Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s prijedlogom.
678 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Što je s dosadašnjim iznimkama (slijepe, gluhe i gluho slijepe osobe)? (članak 60. sadašnjeg ZOSS-a). Ove bi kategorije po novom Zakonu bile u nepovoljnijem položaju nego do sada. Predlažem dodati ih, sukladno postojećem Zakonu. Odredbe su usklađene s Uredbom o metodologijama vještačenja i trebale bi rezultirati razlikovanju doplatka u punom i smanjenom iznosu, odnosno od osobne invalidnine. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je nejasnoće kada se radilo o utvrđivanju stupnja težine invaliditeta. Primjerice u nalazu tijela vještačenja utvrđeno je postojanje teškog invaliditeta (IV stupanj) te se u nastavku utvrdila privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). Mišljenja smo da takvo utvrđivanje oštećenja funkcionalnih sposobnosti treba izbjegavati. Potrebno je jasno utvrditi razinu, dati u tom smislu uputu jedinstvenom tijelu vještačenja kako se ne bi događale nedoumice. Prijedlog je da se koristi termin razina (druga, treća, četvrta razina težine invaliditeta) umjesto stupanj. Stupanj invaliditeta veže se uz tjelesno oštećenje dok se za prava prema Zakonu o socijalnoj skrbi utvrđuje oštećenje funkcionalnih sposobnosti. Na taj način više dolazi do razdvajanja navedenih pojmova kako bi i krajnji korisnici lakše uočili razliku. Čl. 60. st. 2. Ovaj prihodovni cenzus treba biti isti za sve korisnike bez obzira na stupanj funkcionalnog oštećenja ( doplatak za pomoć i njegu u smanjenom i punom iznosu i osobna invalidnina) ili ga treba ukinuti - što bi bilo pravičnije. Potpuno je nejasno zašto postoji kao uvjet kod smanjenog iznosa doplatka za pomoć i njegu, a kod punog iznosa i osobne invalidnine ne. Apsurdno je da osoba sa tako malim prihodom ne može ostvariti ovakav oblik pomoći a utvrđeno je da ima potrebu za istim, te stavlja osobe sa takvim oštećenjem u nepovoljniji položaj od drugih. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona nije propisano da slijepe, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njegu neovisno o uvjetima u pogledu imovine i prihoda radi izjednačavanja prava svih osoba s invaliditetom, pogotovo jer je za sve osobe s invaliditetom neovisno o vrsti oštećenja predviđena mogućnost utvrđivanja stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom ili punom iznosu te pravo na osobnu invalidninu se razlikuju po utvrđenom stupnju težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koje se odnosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
679 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Čl. 59. st. 1. Ponovno se javlja problem vlasništva i suvlasništva kao u primjedbama za čl. 24. Čl. 59. St. 2. Osobe koje imaju prihod čiji iznos prelazi iznose propisane odredbom (1250,00 kuna za samca) stavlja u nepovoljan i diskriminirajući položaj. Naime, osoba koja primjerice nema prihod i korisnik je prava na ZMN kao radno sposobna osoba u iznosu od 800,00 kuna uvećano za naknadu za troškove stanovanja od 320,00 kuna, a k tome ima i pravo na NUKE, ostvaruje pomoć u ukupnom iznosu od 1.320,00 kuna i ukoliko ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, ostvarit će pravo na doplatak u iznosu od 420,00 kuna. Osoba koja također ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, a ima mirovinu u iznosu od 1.320,00 kuna, neće moći ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu. To je apsurd. Također, osoba koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna, a ima utvrđen treći stupanj oštećenja i potrebu pomoći i njege u punom opsegu imat će pravo na doplatak u iznosu od 600,00 kuna, jednako kao i osoba koja je primjerice radno nesposobna, a korisnik je prava na ZMN. Odredba je potpuno u suprotnosti s načelom socijalne pravičnosti, te ponovno opterećuje socijalne radnike i ostale stručne radnike i onemogućuje ih da se bave socijalnim radom i pomoći osobama koje su zaista u riziku od siromaštva. Osobi koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna te ima djecu koja su joj dužna pomoći, nije potreban socijalni radnik, koji je zbog ovakvih odredbi Zakona jednako posvećen, tj. jednako neposvećen i ovoj osobi i osobi koja je sama i nemoćna. Ukoliko mora postojati imovinski cenzus, onda se on mora povećati. Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za pomoć i njegu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Uvjeti u pogledu prihoda na koje se odnosi primjedba su istovjetni odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
680 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 57. U skladu sa već navedenim komentarima ove odredbe prijedloga Zakona, smatramo da bi se prava na osnovu funkcionalnih oštećenja mogla zvati istim imenom i razlikovati s obzirom na stupanj oštećenja, te tako izbjeći birokratske i administrativne komplikacije. Prijedlog :Naknade za osobe s invaliditetom Pojam doplatka za pomoć i njegu potrebno je spojiti s čl. 60. o uvjetima, kako bi jednim člankom bilo objašnjeno što je navedeno pravo, kao što je to napravljeno kod pojma osobne invalidnine u čl. 52. (prvenstveno mislimo na objašnjenje stupnjeva težine invaliditeta..., koji se kod 0I navode odmah u objašnjenju pojma, a kod DPNJ tek u četvrtom čląnku koji se na to pravo odnosi). Načelno, ova prava su u osnovi prava vezana uz zdravstveni status i trebala bi biti u drugom sustavu. Nije prihvaćen Pravo na doplatak za pomoć i njegu te pravo na osobnu invalidninu ostaju uređena kao zasebna prava analogno odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirano objedinjavanje prava Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu. Nadalje, članak 60. Nacrta prijedloga Zakona odnosi se na uvjete za priznavanje prava, a ne na pojam prava zbog čega nije moguće objediniti odredbe na način kako je predloženo
681 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Propisuju mirovanje prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu. Smatramo da je potrebno navesti i da se o početku mirovanja prava donosi rješenje. Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s prijedlogom.
682 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Čl. 54. st. 3. t. 1. propisuje da se u prihod iz st. 2. istog čl. ne uračunavaju novčana sredstva ostvarena po osnovi plaće, naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad prema Propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, mirovine, autorskog honorara, ugovora o djelu, rodiljne i roditeljske novčane potpore do iznosa 800% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. Ovdje smatramo formulaciju nepreciznom, jer nije jasno odnosi li se dio „do 800% osnovice iz čl. 22 st. 3." na sva nabrojana sredstva ili samo na posljednje navedene rodiljne i roditeljske potpore. Odredbu je potrebno pojasniti. Ovdje također ponavljamo primjedbu o paralelnom postojanju definicije prihoda, pa taksativnom nabrajanju što prihod nije, i to kod svakog prava zasebno i drugačije, što smatramo potrebnim pojednostaviti. Čl. 54. st. 4. Uz tolike nabrojane prihode i naknade koji se ne smatraju prihodima, čemu uopće postavljati „prihodovni cenzus“ kao uvjet za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Djelomično prihvaćen U odredbi članka 54.stavka 3.točka 1. će se jasnije istaći da se navedeni cenzus odnosi na sve vrste nabroja-nih prihoda. Zbog jasnoće i ujednačenije primjene odredbi kao i uvažavajući različitu svrhu prava zasebno se definiraju novčana sredstva koja se ne ubrajaju u prihod prilikom priznavanja prava.
683 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Postoji isti problem kao i u čl. 24. Potrebno je definirati suvlasništvo koje je prema prijašnjim uputama izjednačeno s vlasništvom. Ne možemo reći da netko može otuđiti nekretninu, ako ima suvlasnike koji to ne žele. Čl. 53. t. 4. Propisano je da se osobna invalidnina ne priznaje osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja Osobna invalidnina kao pravo osoba s najtežim vrstama oštećenja trebala bi biti visinom ista bez obzira pružaju li se toj osobi socijalne usluge, ipak se radi o najranjivijoj skupini osoba s invaliditetom koje trebaju uživati posebnu zaštitu društva. Također treba razlikovati dugotrajan i kratkotrajan smještaj kao uvjet za prestanak prava na osobnu invalidninu (često nam korisnici odustaju od usluge smještaja zbog provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa koji traju šest mjeseci do godinu dana iz razloga jer su ukidanjem osobne invalidnine egzistencijalno ugroženi). Ne treba naglašavati da je za slijepu osobu intenzivan, svakodnevan, rehabilitacijski program kroz uslugu smještaja najbolji za stjecanje vještina koje vode samostalnom funkcioniranju. Zakon ne prepoznaje specifičnosti korisničkih skupina iako godinama upozoravamo na njih čime je kasnije oslijepljelim osobama jako teško ostvariti usluge prema njihovim potrebama. Prijedlog: Iznimno ako je osobi osiguran privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa priznaje se osobna invalidnina (pola od punog iznosa odnosno utvrđenog iznosa osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod). Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Priznavanje prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ne utječe na visinu predmetnog prava već na priznavanje prava na osobnu invalidninu. Nadalje, priznavanjem prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja korisnicima se osigurava zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba, a pravo na osobnu invalidninu nije naknada koja se priznaje osobi koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
684 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Potrebno je prethodno u čl. 15. objasniti pojam uključivanje u svakodnevni život zajednice. Opisuje pojam osobna invalidnina. U opisu pojma već neko vrijeme stoji da se to pravo priznaje „u svrhu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice". Ukoliko je to svrha osobne invalidnine, potrebno je usuglasiti rad tijela vještačenja, jer se u praksi u velikom broju slučajeva događa da se navedeno pravo priznaje npr. potpuno nepokretnoj osobi visoke životne dobi, koja se sasvim sigurno neće uključiti u život zajednice, a formulacija je također neprimjenjiva na ruralnom području, gdje se osoba nema gdje ni uključiti, sve i kada bi htjela ili mogla. U tom smislu bi možda ispravnije bilo navesti da je svrha osobne invalidnine zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, koje su povećane uslijed zdravstvenog stanja, u odnosu na potrebe osobe bez teškoća u razvoju i bez invaliditeta. Za priznavanje prava na Osobnu invalidninu, kao uvjet bi kao i kod Doplatka za pomoć i njegu, trebalo stajati da nema sklopljen Ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Iz naše prakse je vidljivo da ovakve Ugovore kao primatelji uzdržavanja, uglavnom sklapaju osobe starije životne dobi, koje najčešće budu smještene u različite ustanove na temelju privatnih Ugovora, pa se Osobna invalidnina često zlorabi i koristi za plaćanje troškova smještaja. Na taj način na dobitku su jedino davatelji uzdržavanja. Nije prihvaćen Radi se o svrsi prava koja je istovjetna svrsi definiranoj u odredbi važećeg propisa kojom se uređuje priznavanje prava na osobnu invalidninu, a pojam "uključivanje u svakodnevni život zajednice" nije obuhvaćen definicijama pojmova u važećem propisu. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje kao ni propisivati novi uvjeti za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
685 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 51. Također mijenjati izraz učenik Prihvaćen Prihvaća se.
686 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Predlaže se produljenje roka iz stavka 3 na 12 mjeseci radi poticanja školovanja korisnika. Prihvaćen Prihvaća se.
687 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. Propisuje uvjete, iznos i način isplate naknade za pogrebne troškove. Smatramo da je u st. 1. t. 2. pod. a) nepotrebno navedeno „ili član kućanstva koje je korisnik prava na ZMN”, jer tome prethodi izraz „korisnik prava na ZMN”, a budući su korisnik prava svi članovi kućanstva, nema potrebe to navoditi zasebno. Čl. 49. st. 4 Tko u Zavodu je dužan tražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove? Zavod? Područni ured? Odredba je nejasna. Također, propisuje da je Zavod dužan zatražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe. Napominjemo da je ova odredba teško provediva u praksi, jer ima slučajeva u kojima Centar ne zna tko su nasljednici (npr. kad premine korisnik samac bez djece, roditelja i bračnog druga, nasljednik može biti neki nećak za kojeg Centar nema nikakvih saznanja), niti Centar ima informaciju o pokretanju ostavinskog postupka da bi mogao pravovremeno reagirati. Primljeno na znanje Napominjemo da je stavkom 1. točkom. 2. jasno navodi na koga se primjenjuje odredba jer član kućanstva ne mora biti korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i u tom slučaju ova odredba se ne primjenjuje. Nadalje općim aktom Zavoda za socijalni rad biti će razrađeno obavljanje stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova.
688 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 48. Propisuje da Zavod razmjenjuje podatke o priznatim JN s JLS odnosno Gradom Zagrebom. Ovdje bi trebalo propisati način i rokove razmjene podataka. Prihvaćen Propisat će se pravilnikom način i rokovi razmjene podataka u skladu s važećim propisima.
689 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. "osobito opravdani slučajevi" – dopuniti koje su to posebno opravdane situacije u kojima Zavod može odobriti 10.000,00 kuna jednokratne Nije prihvaćen Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
690 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Propisuje uvjete za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, koji su i ovim Nacrtom prešturi i ostavljaju prevelik prostor za diskrecijsku ocjenu, što dovodi do neujednačenog postupanja čak i na razini jednog Centra, a kamoli na razini RH. O jednokratnoj naknadi bi trebalo donijeti cijeli pravilnik, a ne pravo sabiti u jedva dva članka. Trebalo bi detaljnije navesti koji su to izvanredni troškovi nastali uslijed trenutnih životnih okolnosti zbog kojih korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, odnosno što se sve može pod njima podrazumijevati. Ovaj opis od 4-5 okolnosti nije ni približno dovoljan za ujednačenost postupanja, kojoj se ovim Nacrtom navodno teži. Čl. 46. st.2. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se nadopuni mogućnost dobivanja JNP djeci ili mlađim punoljetnicima na smještaju za izvanredne troškove izleta ili za maturalna putovanja. Djelomično prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi. U članku 46. stavak 2. prihvaća se komentar u dijelu izmjene terminologije
691 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Propisano je da se naknada za osobne potrebe priznaje učeniku osnovne i srednje škole… Primjedba se odnosi na terminologiju, učenici nisu naznačeni kao korisnici prava i usluga. Nadalje, postoji mogućnost da korisnik smještaja privremeno nije uključen u obrazovanje. Primjerice dogodi se gubitak vida i dijete ne upiše tu školsku godinu srednju školu već pauzira i godinu dana koristi uslugu smještaja radi provođenja programa psihosocijalne rehabilitacije zbog oštećenja vida. Posljedično ne bi moglo ostvariti naknadu za osobne potrebe jer nije u obrazovanju. Prijedlog je termin dijete školske dobi ili dijete osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Prihvaćen Prihvaća se.
692 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Nije vidljivo da li je pravo i dalje vezano za ostvarivanje prava na ZMN i prava na osobnu invalidninu Čl. 44. st. 1. Propisuje da se pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata (NUKE) priznaje samcu ili kućanstvu koji ispunjava uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se ureduje energetski sektor. Smatramo da se uvjeti trebaju propisati propisima koji ureduju sustav socijalne skrbi, jer se radi o pravu iz sustava socijalne skrbi. Slijedom toga ovaj stavak je manjkav. Čl. 44. st. 2. Propisuje da se pravo priznaje na zahtjev samca ili člana kućanstva. Ovdje treba dodati da se pravo priznaje i po službenoj dužnosti ili sasvim ukloniti odredbu, jer u čl. 132. je propisan način pokretanja postupka, koji treba važiti za sva prava. Čl. 44. st. 4. Propisuje da je Zavod dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o smanjenju opsega ili prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca. Rok od osam dana od dana izvršnosti je prekratak, jer u praksi često ni ne znamo da je rješenje izvršno do tada, jer nam se nije vratila dostavnica. Nadalje, odredba govori o rješenju o smanjenju opsega prava, što je potpuno pogrešno, jer se takvo rješenje ne donosi. Svi korisnici imaju pravo na NUKE do iznosa od 200,00 kuna. S druge strane, dužnost obavještavanja o priznavanju prava nije propisana, a logično je da se i o tome treba obavijestiti, ako se obavještava o prestanku. Sama dužnost obavještavanja operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača je također upitna, jer ne znamo kojeg opskrbljivača pojedini korisnik ima. Općenito su uvjeti i postupak za NUKE ovim člankom nedovoljno utvrđeni. Možemo se samo nadati da će ih Uredba iz st. 5. dodatno urediti. Nije prihvaćen Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb su propisani uvjeti za priznavanje prava. Prilikom izmjene navedene Uredbe razmotrit će se komentar.
693 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 43. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
694 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Kao i primjedba na članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer – radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150% osnovice kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade., čime se povećava i iznos naknade za troškove stanovanja. Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva čime nema zapreke da ista bude u većem opsegu.
695 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
696 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. Čl. 40. st. 1. t.4. Propisuje da pravo na ZMN prestaje ako samac ili član kućanstva u postupku preispitivanja nije omogućio uvid u prihod i imovinu. Ovdje je također potrebno navesti i postupak priznavanja i prestanka prava ili navesti da se odnosi na svaki postupak koji se vodi vezano uz ostvarivanje prava. Čl. 40. st. 3. Propisuje da pravo na ZMN u slučaju iz stavka 1. podstavka 2., 3. i 4. prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti. Ovdje se postavlja pitanje kako utvrditi taj dan u svim navedenim slučajevima, jer po samom opisu situacije promjena okolnosti se ne događa u jednom konkretnom trenutku. Ako je korisnik dao netočne ili nepotpune podatke, a imamo mogućnost utvrditi točne i potpune te su razlozi za prestanak prava nastupili ranije, ne bi li pravo tada trebalo prestati ovisno o tome što smo u tim podacima utvrdili, a ne nekim kasnijim danom kad je korisnik dao netočne ili nepotpune podatke? Nije prihvaćen Napominjemo da se radi se o postupku radi prestanka prava.
697 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Ovakva odredba u posljednjih godina koliko u Zakonu postoji, nije ostvarila zamišljeni cilj – aktivaciju radno sposobnih korisnika – samo je stručnim radnicima – socijalnim radnicima dala još posla oko nepotrebnog administriranja, praćenja je li i kad korisnik prestao raditi unutar tri mjeseca – pa ako jest dolazimo do poteškoća oko pisanja rješenja, isplate prava, „prebijanja“ više isplaćenog iznosa itd. Potrebno je potpuno odustati od ovakve odredbe – ili omogućiti takvim korisnicima ostvarivanje prava u punom iznosu određeni broj mjeseci. Odredba nije svrsishodna i to je dokazano u praksi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
698 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 37. Čl. 37. st. 1. Propisuje da pravo na ZMN prestaje samcu ili se iznos ZMN umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako se ne odazove urednom pozivu JLS za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade s danom s kojim se bio dužan odazvati pozivu. Navedena odredba će biti teško provediva u praksi, s obzirom na to da i do sada JLS koje su rad za opće dobro bez naknade organizirale podatke nisu dostavljale pravovremeno i bit će teško utvrditi dan s kojim se osoba bila dužna odazvati pozivu. Predlažemo da se pravo ukida, odnosno umanjuje sa zadnjim danom mjeseca u kojem se nije korisnik nije odazvao pozivu. Nije prihvaćen Povod za izmjenu nastaje od dana novonastale okolnosti.
699 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Potrebno propisati način kontrole provođenja rada za opće dobro bez naknade obzirom da pojedine JLU i JRS ne provode navedeno što dovodi do nejednakosti postupanja prema korisnicima Čl. 36. st. 1. U ovoj odredbi umjesto ili treba na oba mjesta stajati i. Nadalje, kao ni ranije nisu propisane sankcije za JLS koje rad za opće dobro bez naknade ne organiziraju, a takve su na području nadležnosti našeg Centra u većini. To korisnike s prebivalištem na području JLS koja rad organizira stavlja u nepovoljniji položaj i kod njih stvara nezadovoljstvo i otpor radu. Čl. 36. st. 5. propisuje da osobe u radovima za opće dobro bez naknade mogu sudjelovati do 30 do 90 sati, za što smatramo da je prevelik raspon, koji će također dovesti do nejednakog postupanja JLS. Djelomično prihvaćen Komenatar vezan uz stavak 1. se prihvaća. Zahvaljujemo na ostalim komentarima. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
700 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 35. Čl. 35. t. 3. Propisuje obavezu Zavoda da službi za zapošljavanje u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava dostavi obavijest o priznatom pravu na ZMN za nezaposlenog radno sposobnog korisnika. U praksi se ponekad događa da izvršnost nije moguće utvrditi u navedenom roku od osam dana jer se dostavnica nije vratila. Umjesto toga predlažemo uvođenje mjesečne obaveze dostave obavijesti o priznavanju i prestanku prava. Nije prihvaćen Obveza se odnosi na rok od 8 dana od dana izvršnosti rješenja.
701 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. S obzirom da su radno sposobni korisnici ostali kategorija korisnika koji mogu ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, zakonom se može ograničiti vrijeme korištenja prava ili prebaciti priznavanje ovog prava u nadležnost nekih drugih institucija kao što je to ranije bilo zamišljeno – u županijske urede ili HZZ (kao što je bilo predviđeno nekim ranijim zakonima/izmjenama). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
702 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 30. Propisuje novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod te ovdje prvenstveno imamo primjedbu na postojanje takve odredbe u Nacrtu, budući je već u pojmovima u čl. 15. t. 16. Nacrta propisana definicija prihoda. Kad bi ona bila bolje napisana i ukoliko bi se primjenjivala u cijelom Nacrtu, ne bi bilo potrebe da se taksativno nabraja što nije prihod u tom smislu, jer prema definiciji iz čl. 15. t. 16. ništa od navedenog ionako nije prihod. S druge strane, u praksi imamo primjer novčane naknade za vrijeme korištenja rodiljinog ili roditeljskog dopusta, koja ni u sadašnjem Zakonu, niti u ovom Nacrtu nije navedena kao sredstva koje se ne uračunavaju u prihod (dakle, trebala bi se uračunavati se i utjecati na ostvarivanje prava), a s druge strane ne ulazi u definiciju prihoda iz čl. 15 t. 16. Nacrta. Smatramo da je definiciju potrebno pojasniti i eventualno proširiti te da tada nije potrebno nabrajanje onoga što se ne uračunava u prihod, ili ukloniti definiciju prihoda iz čl. 15. t. 16. i kod svakog prava pojedinačno taksativno navoditi što se kod njega ne uračunava u prihod. Nadalje smatramo da bi sredstva koja se ne uračunavaju u prihod trebala biti jednaka kod svakog prava iz sustava socijalne skrbi te ih ne bi trebalo pojedinačno navoditi u opisu svakog prava ponaosob Čl. 30. t.15. Propisuje da se obiteljske mirovine za maloljetno i punoljetno dijete do iznosa minimalne plaće ne uračunavaju u prihod, što smatramo pogrešnim jer je takva odredba u suprotnosti s načelom supsidijarnosti (ta osoba može osigurati svoje uzdržavanje svojim prihodima, osobito ako su oni nešto manji od iznosa minimalne plaće, a priznat će joj se pravo na ZMN!). Čl. 30. t.24. Uvrstiti u ovaj članak naknadu sa HZZZ-a za nezaposlene osobe po prestanku Ugovora o javnom radu budući naknada za nezaposlene nije uračunata u prihode u smislu članka 29. i 39. st.3. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona. Napominjemo da se člankom 30. detaljno razrađuje što se ne smatra prihodom u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
703 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 29. Čl. 29. st. 2. Propisuje da se iznos ZMN od mjeseca u kojem se donosi rješenje utvrđuje kao razlika između iznosa ZMN i prihoda ostvarenog u mjesecu prije donošenja rješenja. Ovakvom odredbom se korisniku već od trenutka priznavanja prava pravo priznaje u pogrešnom iznosu ako je prihod u mjesecu koji prethodi i u mjesecu u kojem se rješenje donosi različit. Ovo je osobito problem u slučaju kada zahtjev za priznavanje prava podnosi samac ili kućanstvo koje je prethodni mjesec imalo prihod po osnovi plaće, a radni odnos je prestao, tj. prethodni mjesec je primio zadnju plaću i znamo da u mjesecu donošenja rješenja više nema nikakav prihod te ćemo takav zahtjev primjenom ove odredbe morati odbiti ako je prihod prošli mjesec bio veći od iznosa ZMN. Prihvaćen Prihvaća se komentar.
704 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer: radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150 % osnovice. kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima, najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažem: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Čl. 27. st. 2. t. 4. Ovdje imamo istu primjedbu kao kod prethodne točke, jer je propušteno navesti da se ni nezaposlenom radno sposobnom i djelomično radno sposobnom članu kućanstva pravo na ZMN ne priznaje (naveden je samo samac). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade. Ostale komentare ne možemo prihvatiti obzirom da članak 27. stavak 2. nije uređen po točkama pa je nejasno na što se odnosi komentar.
705 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 26. čl. 26. st. l. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se utvrđuje mirovinsko osiguranje. Smatramo da je ovu odredbu potrebno dopuniti. Ukoliko je namjera zakonodavca olakšati uvjete za ostvarivanje prava starijim osobama, navedenu odredbu potrebno je proširiti na sve osobe iznad određene životne dobi, bez obzira na to hoće li u idućih pet godina steći pravo na starosnu mirovinu ili neće jer za nju nemaju dovoljno radnog staža, jer se ovakvom odredbom osoba koja ima npr. 64,5 godina života i 14,5 godina radnog staža, kao i osoba bez radnog staža mora prijavljivati u evidenciju nezaposlenih osoba do 65. godine, a osoba koja ima 60 godina života i 15 godina radnog staža ne mora, što je nelogično. Čl. 26. st. l. t. 4. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema posebnom propisu. Pojam privremene nezapošljivosti do sada nam se u praksi nije pojavljivao, pa ne vidimo potrebu za njegovim navođenjem, no s druge strane u ovom stavku propušteno je navesti da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu potpuno nesposobnu za rad, što smatramo bitnim navesti. Čl. 26. st. l. t. 6. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama. Smatramo da je kod navedene odredbe potrebno naznačiti da se navedeno može odnositi samo na jednog od roditelja (da ne mogu oba roditelja koristiti istovremeno ovu iznimku), kao i da se ne može koristiti u slučaju kada je drugi roditelj ionako u mogućnosti skrbiti za dijete (npr. da roditelj želi koristiti ovu iznimku i ne mora se prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba, dok se drugi roditelj od ranije ne prijavljuje u evidenciju nezaposlenih osoba pa niti nije korisnik ZMN, tada taj drugi roditelj može skrbiti za dijete, slično i kad jedan roditelj koristi rodiljin dopust i može skrbiti za dijete, nema potrebe da drugi roditelj koristi ovu iznimku od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
706 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Umanjivanje iznosa, Potrebu za postojanjem ovog članka smatramo spornom, jer se prethodnim člankom već navodi, iako manjkavo, kome se pravo na ZMN ne priznaje te nema potrebe da se kasnije navode okolnosti zbog kojih se iznos ZMN umanjuje. Prethodni članak trebalo bi izmijeniti kako smo gore naveli te bi tada sadržavao i okolnosti, odnosno osobe navedene u ovom članku. Nije prihvaćen Navedenim člankom propisano je u kojim slučajevima se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje za kućanstvo, dok su člankom 24 . propisane zapreke za priznavanje samcu ili kućanstvu.
707 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Čl. 24. Potrebno je definirati pojam suvlasništva. U prijašnjim uputama u pogledu primjene Zakona o socijalnoj skrbi suvlasništvo je bilo izjednačeno sa vlasništvom, ali u praksi imamo potpuno neriješene imovinske odnose, više suvlasnika, neuređeni status vlasništva i imovine, korisnici žive u nekretnini koju su neformalno naslijedili, upisani su vlasnici koji su preminuli, neprovedene ostavinske postupke i dr., nekretnina ne postoji u Zemljišno-knjižnom odjelu. Sve to otežava provođenje ovog postupka i istovremeno utječe na lošu percepciju javnosti o sustavu jer iz perspektive korisnika proizlazi da nemamo iste kriterije i iste načine postupanja prema korisnicima. Čl. 24. st. 1. t. 1. Trebalo bi utvrditi minimalan iznos kojim su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Nije definirano kako se određuje obveza zakonskih obveznika uzdržavanja. Do sada centri nisu mogli utvrditi obvezu budući su korisnici uskraćivali podatke da su im nepoznate adrese djece i sl. Također nije moguće točno odrediti iznos kojim bi obveznici uzdržavanja trebali davati na ime uzdržavanja odnosno nema kriterija za određivanje iznosa. U praksi je vrlo teško odrediti što znači mogućnost uzdržavanja od obveznika uzdržavanja. Trebalo bi točnije definirati taj pojam. Situacije u kojima su obveznici uzdržavanja su vrlo individualne i dolazi do različitih mišljenja obveznika uzdržavanja i stručnih radnika, kada npr. oni smatraju da nisu u mogućnosti uzdržavati roditelje, a stručni radnici smatraju da jesu. Čl. 24 st.2 Jasnije definirati odredbu kojom se Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje ako: 1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona 2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora, U dohvatu podataka u SocSkrb aplikaciji o imovini, procijenjena vrijednost automobila starijih od 20 godina je 0 kuna, što ne mora biti i stvarna vrijednost istih. Postavlja se pitanje na koji ćemo način utvrđivati stvarnu vrijednost vozila ili plovila. Čl. 24. st. 2. t. 2. Propisuje da se pravo na ZMN ne priznaje ako je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod navedene odredbe imamo dvije primjedbe. Prva se odnosi uopće na problematiku pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora, za što smatramo da je apsolutno nepotrebno unositi u odredbu, jer to u praksi stvara probleme u postupanju i utvrđivanju je li takav postupak pokrenut te je bolje ostaviti odredbu kakva je bila. Nadalje smatramo spornim što se navedeno u daljnjem tekstu nacrta ne primjenjuje na isti način kod drugih prava, ali o tome ćemo kasnije (kod DPNJ, SRNJ i PUK). Druga primjedba se odnosi na propuštanje navođenja da je sklapanje ugovora zapreka u ostvarivanju prava i člana kućanstva, a ne samo samca, kako stoji u odredbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Pitanje suvlasništva i utvrđivanja uzdržavanja rješavaju se posebnim propisima. Nastavno na pitanje procjene vozila, Ministarstvo će izdati naputak vezan uz procjenu do stupanja na snagu ovog Zakona.
708 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 23. Definira kome se priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, no vrlo manjkavo jer ne određuje koja su ili kolika sredstva dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba, a propisuje da pravo ima samac ili kućanstvo koje tih sredstava nema dovoljno?! Potrebno je barem navesti da se misli na iznose propisane čl. 27. Nacrta. Također je potrebno opis pojma zajamčena minimalna naknada povezati s čl. 20. Nacrta koji propisuje kada osoba može sama sebe uzdržavati, jer se to pitanje odnosi prvenstveno na to pravo, a navedeno je u dijelu Nacrta koji se odnosi na osnove djelatnosti socijalne skrbi (prije dijela koji se odnosi na naknade u sustavu socijalne skrbi). Nije prihvaćen Članak 23. je načelna odredba, a narednim člancima detaljno su definirani uvjeti za priznavanje i iznosi.
709 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
710 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika . Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
711 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Čl. 20. st. 2. Propisuje da se imovina djeteta izuzima od opterećenja ili otuđenja (za razliku od dosadašnjeg Zakona koji propisuje da se imovina djeteta može izuzeti od opterećenja o čemu odlučuje centar). Smatramo da se ovom odredbom ostavlja prostor za manipulaciju (npr. prijepis, darovanje ili slično imovine odraslog člana kućanstva djeci, samo iz razloga stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Ova odredba ima intenciju zaštite imovine djeteta pri čemu se utječe i na spriječavanje dječjeg siromaštva.
712 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Čl. 18. t. 7. navodi da je korisnik odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljavati osnovnim životnim potreba, a u čl. 57. je taj pojam razdvojen te se pravo priznaje osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama. Potrebno koristiti jednake pojmove. Prihvaćen Prihvaća se
713 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. t. 3. Definicija pojma kućanstvo kao ni u dosadašnjem Zakonu nije dovoljno detaljna s obzirom na probleme s kojima se susrećemo u praksi, npr. prikazivanje jedne prostorije u istom stambenom objektu kao zasebno kućanstvo, kako bi osoba ostvarila pravo; a očito je da u toj prostoriji nema uvjete da bi se smatrala zasebnim kućanstvom, npr. nema mogućnost spremanja obroka, održavanja osobne higijene i sl. te je jasno da te potrebe zadovoljava u drugom dijelu kuće/stana koji koriste osobe za koje se zahtjev ne podnosi ili ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava. Također je problematično dokazivanje odvojenog podmirenja troškova života prema izjavi podnositelja zahtjeva, budući su računi za režijske troškove u pravilu zajednički za jedan stambeni objekt. Čl. 15. t.7. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se proširi krug korisnika i da stoji kao u Zakonu o udomiteljstvu “Korisnik je dijete, mlađa punoljetna osoba do završetka redovitog školovanja ili najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja ako se ne može zaposliti, a najduže do 26.godine života“. Naime, u praksi se dešava da sa punoljetnosti se djeci prekida smještaj u udomiteljskim obiteljima, jer više nisu djeca kao korisnici. Čl. 15. t. 12. Definira tko je osoba potpuno nesposobna za rad i između ostalog navodi „osobu koju privremeno ili trajno nije u mogućnosti uključiti u radne procese, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja”. S obzirom na sam naziv pojma, predlažemo da se umjesto navedenog u definiciju vrati „osoba čija je nesposobnost za rad utvrđena prema posebnim propisima”, osobito s obzirom na to da obrazac nalaza i mišljenja tijela vještačenja ne sadrži točku kojom se utvrđuje da osobu privremeno ili trajno nije u mogućnosti uključiti u radne procese, iako se navedeni nalaz donosi prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Na temelju čega ćemo uopće utvrditi je li osobu moguće uključiti u radne procese? Čl. 15. t. 13. Usko je vezana uz t. 12. jer definira tko je djelomično radno sposobna osoba i to sasvim precizno, za razliku od definiranja osobe potpuno nesposobne za rad u t. 12. Zašto nije upotrijebljen isti izraz „gubitak radne sposobnosti prema propisu o vještačenju i metodologijama vještačenja” (potpuni ili djelomični)? Čl. 15. t. 15. Definira pojam osnovne životne potrebe koje nabraja te dodaje i druge stvari za osnovne potrebe. Nejasno koje su to druge stvari za osobne potrebe i nejasno kako će to utjecati na ujednačenost postupaka centara. Čl. 15. t. 16. Definira što je prihod i postojanje definicije nije sporno samo po sebi, no kasnije u tekstu Nacrta se kod pojedinih prava, kao što ćemo kod njih posebno naglasiti, taksativno navodi što u prihod ne ulazi, a ukoliko bismo se kroz cijeli Nacrt držali definicije pojma iz ovog uvodnog dijela, taksativno nabrajanje ne bi bilo ni potrebno. Međutim, u slučaju ovakve definicije prihod bi se definirao preširoko, pa smatramo da je definiciju potrebno proširiti i odmah u njoj navesti što se ne smatra prihodom, a što bi se odnosilo na sva prava iz Nacrta. Čl. 15. t 20. Definira pojam voditelja slučaja te smatramo da je radi otklanjanja poteškoća koje nastaju u praksi, potrebno naglasiti da voditelj slučaja koordinira i ostvarivanje različitih prava koja se ostvaruju i u različitim odjelima Centra. Predlažemo ovu definiciju uskladiti s definicijom Vođenja slučaja (IFSW 2013 ) „Metoda socijalnog rada, kojom se u suradnji sa korisnikom procjenjuju potrebe, dogovaraju i pružaju neophodne usluge, koordinira, vrši monitoring i evaluacija i zastupa najbolji interes korisnika s ciljem poboljšanja njegove socijalne dobrobiti (NASW, 2013). Primjenjuje se kada korisnici imaju složenije potrebe koje zahtijevaju više vrsta usluga i kada je potrebno integrirati rad različitih pružatelja s zajedničkim korisnikom (obiteljske intervencije, udomiteljstvo, skrbnička zaštita, usluge boravka, smještaja i sl.) Nedostaje definicija obitelji. – potrebna je dopuna Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno ćemo uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
714 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu, ali ni njih ne pronalazimo u ovom Nacrtu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik)
715 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge. Prihvaćen Prihvaća se.
716 hrvatska udruga socijalnih radnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim prob-lemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za us-lugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijal-ne ankete, uvjetni otpusti, pogodnos-ti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihoso-cijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izva-ninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovate-lja/njegovatelja u narednom razdob-lju intenzivirat će se suradnja s dru-gim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzi-manja. Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
717 Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID) NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. HURID se zalaže za međusektorski, interdisciplinarni i integrirani sustav rane intervencije u djetinjstvu, u okviru kojeg dijete i obitelj dobivaju individualizirane i koordinirane usluge u skladu sa svojim potrebama, a zovemo ih rana intervencija. HURID-ovo je iskustvo da itekako zbunjuje činjenica da se usluga rane intervencije regulirana prema Zakonu o socijalnoj skrbi (u Nacrtu čl. 99, u postojećem zakonu čl. 84.) zove jednako kao i cjelina usluga koje bi trebale unaprijediti djetetov razvoj, a zovemo ih također rana intervencija. Potrebe razvojno ugroženog djeteta i njegove obitelji su često vrlo složene i potrebne su usluge koje postoje u različitim sektorima (zdravstvo, obrazovanje, socijalna skrb, civilni i privatni sektor) i one zajedno čine ranu intervenciju u djetinjstvu. Stoga predlažemo da se u svim člancima zakona gdje se trenutno spominje rana intervencija taj termin zamijeni s rana razvojna podrška. Prihvaćen Prihvaća se
718 HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 142. Članak 142. dodati "a sukladno Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj NN 82/15". Djelomično prihvaćen Odredba će se doraditi.
719 HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Članak 56. st.1. brisati "ili boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca" Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
720 HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni cenzus Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogleduprihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
721 HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. članak 53. Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni i imovinski cenzus Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
722 Hrvatski savez slijepih NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 14. st. 1. u vezi s člankom 57. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
723 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. Predlažemo povratak svih kategorija osoba s kojima nije moguće sklopiti navedene ugovore (čl. 123.a st. 2. i 3. trenutno važećeg Zakona). Sve spomenute kategorije osoba obuhvaćene su kako bi se spriječile zloupotrebe, odnosno zaobilaženje zabrane sklapanja ugovora na način da se oni sklope s bliskim osobama zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
724 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 150. Također pogrešna referenca. Trebalo bi pisati: „O osnovanosti pritužbe iz članka 148. ovoga Zakona“. Nije prihvaćen Pozivanje na članak je ispravno
725 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 149. Pogrešna referenca. Trebalo bi pisati: „Pritužba iz članka 148. ovoga Zakona“. Prihvaćen Prihvaća se
726 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Uvođenje prijelaznog razdoblja nakon smrti djeteta/člana obitelji, u kojem bi bilo moguće primanje određenog postotka do tada primane naknade, kako bi uključivanje na tržište rada bilo lakše. Za uređenje ovog pitanja, mogao bi se primijeniti model korišten kod zapošljavanja korisnika zajamčene minimalne naknade i postupnom prestanku prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
727 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Iznimka koja se odnosi na priznavanje statusa njegovatelja uz poludnevni boravak, nepovoljnija je od iznimke predviđene u sadašnjem Zakonu. Novi kriterij je broj dana pružanja usluge unutar tjedna, a sadašnji kriterij je broj sati pružanja usluge dnevno. Prema novom kriteriju, njegovatelji korisnika koji svakodnevno koriste uslugu poludnevnog boravka (pod uvjetima iz čl. 65. st. 3. i 4. trenutno važećeg Zakona), dolaze u nepovoljniju poziciju. Zato bi bilo bolje ostati na sadašnjem kriteriju, odnosno bilo bi poželjno da se to ograničenje potpuno ukine. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
728 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 62. Kod mirovanja prava na doplatak za pomoć i njegu osobe koja boravi u inozemstvu, također bi bilo potrebno produljiti rok od 2 mjeseca, odnosno uskladiti taj rok sa Zakonom o prebivalištu (NN 144/12, 158/13). Ako u navedenom Zakonu postoje kategorije boravka u inozemstvu: • duže od 1 godine (tu se smatraju i povremeni dolasci u RH, ako u razdoblju od 1 godine osoba ne boravi u RH ukupno dulje od 3 mjeseca) • duže od 5 godina onda bi prikladnije bilo da rok boravka u inozemstvu bude dulji od 3 mjeseca unutar razdoblja od 1 godine. Izraz „u neprekidnom trajanju“ bi se izbacio iz definicije. Dodatno, bilo bi dobro izbaciti boravak u zdravstvenoj ustanovi kao jedan od razloga za mirovanje prava ili barem postaviti vremenski rok boravka u ustanovi (svakako duži od roka u trenutno važećem Zakonu, čl. 59. st. 2.). Nije prihvaćen Mirovanje prava na doplatak za po-moć i njegu ne ovisi niti je na bilo koji način vezan za propis kojim se uređuje pitanje prebivališta. Napominjemo da je rok u pogledu boravka u zdravstvenoj ustanovi produljen s 15 dana na dva mjeseca
729 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Pridružujemo se prijedlozima za ukidanje svih cenzusa. Naknada bi trebala biti vezana samo uz stupanj invaliditeta. S druge strane, cenzus nije propisan za doplatak u punom iznosu pa nema razloga niti da bude propisan za doplatak u smanjenom iznosu. Nije prihvaćen Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koje se od-nosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
730 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Kod mirovanja prava na osobnu invalidninu osobe koja boravi u inozemstvu, bilo bi potrebno produljiti rok od 2 mjeseca, odnosno uskladiti taj rok sa Zakonom o prebivalištu (NN 144/12, 158/13). Ako u navedenom Zakonu postoje kategorije boravka u inozemstvu: • duže od 1 godine (uključujući povremene dolaske u RH, ako u razdoblju od 1 godine osoba ne boravi u RH ukupno dulje od 3 mjeseca) • duže od 5 godina onda bi prikladnije bilo da rok boravka u inozemstvu bude dulji od 3 mjeseca unutar razdoblja od 1 godine. Izraz „u neprekidnom trajanju“ bi se izbacio iz definicije. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
731 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Kako i sama definicija kaže, cilj osobne invalidnine je „zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice“. Pridružujemo se prijedlozima za ukidanje imovinskog i dohodovnog cenzusa. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
732 Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Kako i sama definicija kaže, cilj osobne invalidnine je „zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice“. Pridružujemo se prijedlozima za ukidanje imovinskog i dohodovnog cenzusa. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.
733 HRVATSKO DRUŠTVO ZA SUPERVIZIJU I ORGANIZACIJSKI RAZVOJ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. (1) Supervizija nije nadzor niti kontrola te prema svojem suvremenom određenju označava profesiju savjetovanja koja je usredotočena na interakcije pojedinaca, profesionalnih zadataka i organizacija, a razlikuje četiri osnovna vida provođenja: supervizija rada s korisnicima, edukativna supervizija polaznika profesionalne izobrazbe, supervizija kao unapređenje profesionalnog funkcioniranja te organizacijska supervizija. Pod vidom toga treba voditi računa o specifičnim obilježjima i potrebama sudionika, korisnika i radnog konteksta temeljem planiranja supervizijskih ciklusa. (2) Superviziju u području psihosocijalnog rada mogu provoditi isključivo licencirani supervizori. (3) Supervizija se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju i povjerljivosti te općenito, na Standardima kvalitete (http://www.anse.eu) i Etičkom kodeksu HDSOR-a (www.hdsor.hr) o čemu treba voditi računa prilikom izrade Zakona i svih drugih relevantnih dokumenata. Primljeno na znanje Superviziju u sustavu socijalne skrbi moći će provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. Odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisiti će o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva.
734 IGOR RUŽIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 120. Poštovani, kao predsjednik Udruge za autizam - Zagreb (UAZ), još uvijek nažalost jedine organizacije civilnog društva koja pruža socijalnu uslugu organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma (PSA), prisiljen sam reagirati na ovaj zakonski Prijedlog. Razlog je neusklađenost glavarine u institucijskoj i izvaninstitucijskoj skrbi, točnije činjenica da se u Prijedlogu taj problem zaobilazi točkom 4 članka 120, što ostavlja mogućnost da spomenuta neravnopravnost ostaje na snazi koliko god to pojedini ministar ili ministrica želi. Riječ je o problemu zbog kojeg put deinstitucionalizacije kojim je UAZ krenuo prije dvadesetak godina, a realizirao prije jedanaest, nitko ne želi, tj. ne usudi se pratiti, jer u instituciji je smještaj osiguran, dok je na izvaninstitucijskoj vjetrometini i sudbina i svakondnevni život korisnika bitno nesigurniji. Razlog je, naravno, gotovo upola manja glavarina za korisnike izvaninstitucijske skrbi ovog tipa, a kojom se određuje "zadovoljenje svih potreba korisnika", bez ulaženja u detalje što to zaista znači, pogotovo za tako zahtjevne korisnike kakve su odrasle osobe s PSA. UAZ stoga smatra da bi i to pitanje trebalo biti uređeno zakonski, s jasno definiranim uslugama i njihovom cijenom, bez obzira je li riječ o institucijskom ili izvaninstitucijskom pružatelju. Također, smatramo da i glavarina u takvim slučajevima treba biti Zakonom deinirana, na način kako su to i druga primanja osoba s invaliditetom (preko osonovice, medijana prosječne plaće, vezano uz euro, kanadski dolar ili indijsku rupiju, svejedno), kako bi se osigurala mogućnost za proces deinstitucionalizacije koja ne ovisi samo o deinstitucionalizirajućoj želji (ili naredbi odozgo) samih institucija, nego ostavlja i udrugama i drugim organizacijama manevarski prostor da se socijalna skrb misli, strukturira i operacionalizira na način koji korisnike, a ne instituciju, sustav ili zaposlenike sustava, stavlja u prvi plan. Pozdrav, Igor Ružić predsjednik Udruge za autizam - Zagreb Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da pravilnik iz stvaka 4. ima za cilj osigurati jednaki pristup za sve pružatelje socijalnih usluga u mreži.
735 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 272. čl.272 st 2 Potrebno je navesti i stručna usavršavanja na području asistivne tehnologije sa svim pripadajućim poddomenama ove grane rehabilitacije za edukacijske rehabilitatore i logopede Nije prihvaćen Ovom odredbom Nacrta zakona obuhvaćena su sva stručna usavršavanja iz navedenih područja znanosti.
736 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Potrebno je uključiti usluge rehabilitacije putem asistivne tehnologije (izjednačavanje sa EU) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
737 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 120. Sukladno molbi da se usluga asistivne tehnologije uvrsti u ovaj Zakon, potrebno je definirati cijenu usluga. Nije prihvaćen Člankom 120. Nacrta prijedloga Zakona propisan je način utvrđivanja cijene za sve vrste usluga
738 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 101. Korisnici psihosocijalne podrške i rane intervencije mogu ujedno biti i korisnici usluga rehabilitacije putem asistivne tehnologije te je njihovim odgajateljima, učiteljima i nastavnicima iz predškolskih i školskih ustanova potrebna podrška specijalista za asistivnu tehnologiju u smislu edukacije o upravljanju i korištenju instrumentarija asistivne tehnologije koju dijete koristi za vrijeme boravka u datoj ustanovi. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjeri-la prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propi-sana pravilnikom.
739 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. Potrebno je uvesti u ovaj Zakon usluge rehabilitacije putem Asisitivne tehnologije za djecu sa teškoćama u razvoju koji su korisnici rane intervencije. Usluge provodi edukacijski rehabilitator i/ili logoped sa stečenom dodatnom stručnom formacijom iz područje Asistivne tehnologije. Uključivanje usluga asistivne tehnologije u sustav socijlane skrbi značilo bi izjednačavanje sa ostatkom Europske unije. Potrebno je definirati protokol rada, cijenu usluga, trajanje i učestalost tretmana te licenciranje stručnjka koji provode takav oblik specijalističke rehabilitacije. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjeri-la prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propi-sana pravilnikom.
740 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 93. Potrebno je uvesti u ovaj Zakon usluge rehabilitacije putem Asisitivne tehnologije za djecu i odrasle osobe sa invaliditetom koji su korisnici psihosocijalne podrške. Usluge provodi edukacijski rehabilitator i/ili logoped sa stečenom dodatnom stručnom formacijom iz područje Asistivne tehnologije. Uključivanje usluga asistivne tehnologije u sustav socijlane skrbi značilo bi izjednačavanje sa ostatkom Europske unije. Potrebno je definirati protokol rada, cijenu usluga, trajanje i učestalost tretmana te licenciranje stručnjka koji provode takav oblik specijalističke rehabilitacije. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjeri-la prostora, opreme, potrebnih stru-čnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propi-sana pravilnikom.
741 INES DELZOTTO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 93. čl.93- Osim komunikacijskih teškoća, potrebno je navesti i govorno-jezične teškoće Prihvaćen Prihvaća se
742 Irena Anušić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržava se komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
743 Irena Ivanković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ja, Irena Ivanković, vlasnica i predstavnica Obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe Lovran, u potpunosti se NE SLAŽEM sa člankom 342 te smatram da ga u potpunosti treba ukinuti. Velika većina domova neće moći zadovoljiti nove uvjete i tako će velika većina morati zatvoriti vrata svojih objekata. Smatram da nam se treba pomoći, a ne odmoći... Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
744 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 341. Ovom odredbom predviđeno je da odredbe trenutno važećeg Zakona o socijalnoj skrbi o financiranju iz decentraliziranih sredstava troškova ogrjeva korisnicima koji se griju za drva i materijalnih i financijskih rashoda centara za socijalnu skrb prestaju važiti tek 01. siječnja 2023. Međutim, za odredbe o samoj naknadi za troškove ogrjeva predviđeno je da prestanu važiti već samim stupanjem na snagu novog zakona, tj. 01. siječnja 2022. te se stoga naknada za troškove ogrjeva ne bi trebala isplaćivati u 2022. godini. Stoga nije jasno zašto se rok važenja odredbe čl. 120. stavka 1. podstavka 2. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi, o financiranju iz decentraliziranih sredstava troškova ogrjeva, produžuje do 01. siječnja 2023. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje uz napomenu da se centri za socijalnu skrb financiraju na dosadašnji način tijekom 2022. godine do početka rada Zavoda, odnosno do 1. siječnja 2023.
745 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Ističemo kako je odredba iz stavka 2. ovog članka suprotna samom obrazloženju prijedloga Zakona. Naime, u obrazloženju se navodi kako će se obiteljski domovi moći preorganizirati u „ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja“, a „obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pet godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom“. Ovo nije sukladno odredbama prijedloga Zakona, obzirom da isti kao pružatelje socijalnih ustanova predviđa i udruge, vjerske zajednice, trgovačka društva i druge domaće i strane pravne osobe koje socijalne usluge pružaju u zasebnoj organizacijskoj jedinici (čl. 163. i članci 231. do 233. prijedloga Zakona) i koji također mogu pružati usluge smještaja (čl. 113. prijedloga Zakona). Stoga smatramo da postoji mogućnost da se obiteljski domovi preorganiziraju i u takav oblik pružatelja socijalnih usluga te nije jasno je li navedeno bila intencija predlagatelja zakona. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
746 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 252. Smatramo da je umjesto izraza „po potrebi“ potrebno točno propisati dinamiku raspisivanja javnih poziva kako bi se osigurala transparentnost i mogućnost jednakog pristupa i sudjelovanja svim pružateljima na javnom pozivu. Predlažemo propisati kako se javni poziv raspisuje najmanje jednom godišnje, za mjesta u mreži socijalnih usluga za koje još nije sklopljen ugovor s ministarstvom. Nije prihvaćen Javni poziv raspisivat će se sukladno utvrđenoj procjeni potreba, te u skladu s osiguranim financijskim sredstvima.
747 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Za pružanje socijalnih usluga za starije osobe ovim člankom predviđen je samo dom za starije te predlažemo dodati i centar za pružanje usluga u zajednici ili sl.. Naime, i u prijedlogu Akcijskog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2024. godine jedna od mjera Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike jest „izgradnja centara za starije osobe“ kako bi im se omogućila dostupnost u korištenju raznovrsnih izvaninstitucijskih usluga radi poboljšanja kvalitete življenja u vlastitom domu, ali u postojećem prijedlogu zakona ne vidimo mogućnost osnivanja takvih centara kao posebnih pružatelja usluga. Smatramo da je u praksi puno bolja opcija na način kako je to regulirano postojećim Zakonom o socijalnoj skrbi da se centar za pružanje socijalnih usluga u zajednici osniva kao posebna ustanova za pružanje podrške za više različitih vrsta korisnika. Primljeno na znanje Prijedlog će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
748 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. Ovim člankom se uvodi obveza jedinica područne (regionalne) samouprave da obavljaju kontrolu ispunjavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga utvrđenim rješenjem. Smatramo da je obavljanje kontrole nedovoljno jasno propisano i definirano. Obzirom da su to za županije novi poslovi vezani za niz socijalnih usluga za koje do sada nisu utvrđivale uvjete, potrebno je propisati da će nadležni ministar donijeti poseban pravilnik, kojim će se jasno propisati predmet kontrole te procedura i način na koji se provodi kontrola. To je nužno kako bi se osigurala stručnost i kvaliteta obavljanja kontrole i osigurao ujednačeni pristup svih jedinica područne (regionalne) samouprave prilikom obavljanja kontrole. Također napominjemo kako je propisano kako jedinica područne (regionalne) samouprave, obavlja kontrolu samo za one pružatelje socijalnih usluga kojima je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta. Sukladno dosadašnjem Zakonu o socijalnoj skrbi, jedinice područne (regionalne) samouprave su donosile rješenje samo za određeni krug pružatelja odnosno usluga dok je za ostale rješenje donosilo nadležno ministarstvo. Također postoje i pružatelji kojima su rješenje donijeli i uredi državne uprave prema ranije važećim propisima. Je li intencija i njih uključiti u kontrolu ili se za njih kontrola neće provoditi? Ukoliko se i njih želi uključiti predlažemo da se navede kako jedinice područne (regionalne) samouprave provode kontrolu za „pružatelje socijalnih usluga na svom području“ ili druga odgovarajuća formulacija. Nije prihvaćen U cilju zaštite korisnika potrebno je osigurati kontinuiranu provjeru i praćenje rada pružatelja socijalnih usluga. Vjerujemo da jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb imaju potrebne kapacitete za kontrolu koja je propisana jednom godišnje. Obzirom da jedinica regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, izdaje rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta pružatelju socijalnih usluga, pružatelj je dužan omogućiti ulazak u svrhu kontrole. Jedinice regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, kroz kontrole će najbolje znati koje edukacije su potrebne pružateljima usluga na njihovom području. A edukacije se mogu organizirati u suradnji s drugim dionicima.
749 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 128. Prijedlogom zakona u ovom članku ni prijelaznim člancima nije propisano što je s postojećim pružateljima socijalnih usluga kojima se rješenje (licencija) o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga nije donosilo na određeno razdoblje, vrijedi li njima rješenje i dalje na neodređeno vrijeme ili je, obzirom na intenciju i svrhu zakona da se osigura poboljšanje kvalitete skrbi za korisnike i zakonito pružanje socijalnih usluga, potrebno i za njih propisati do kada će važiti postojeća rješenje i u kojem roku moraju podnijeti novi zahtjev. Prihvaćen U navedenom dijelu će se urediti odredbe.
750 Istarska županija - Regione Istriana NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Nacrtom prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi predviđaju se nove ovlasti i poslovi županija u odnosu na pružatelje socijalnih usluga i to: - licenciranje, tj. utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga za sve vrste usluga i pružatelja socijalnih usluga osim Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Obiteljskog centra (čl. 127. st. 5. prijedloga Zakona), - kontrola ispunjavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga od strane pružatelja najmanje jednom godišnje (čl. 170. st. 1. i 2.), - suorganizacija edukacija za stručne radnike pružatelja usluga (čl. 170. st. 3.) - upisivanje pružatelja usluga u registar (čl. 168.) Također je predviđeno da se rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga donose na razdoblje do tri godine nakon čega pružatelj ponovno podnosi zahtjev (čl. 128.), što znači puno veći broj upravnih postupaka nego dosad. Ističemo kako gore navedene izmjene donose značajno veću količinu ovlasti i poslova za županije, koje trenutno nemaju dovoljno resursa za obavljanje tih poslova. Stoga smatramo kako je preduvjet za navedeno da se propiše i način osiguravanja novih resursa za županije, kako kadrovskih tako i financijskih, kako bi mogle obavljati te poslove. Također smatramo da je obzirom da složenost tih poslova potrebno provesti i posebne edukacije za službenike županija, a kako bi se osigurala potrebna razina stručnosti i usklađenost postupanja prilikom obavljanja tih poslova. Slažemo se kako će predviđene edukacije i kontrole jednom godišnje doprinijeti poboljšanju kvalitete skrbi za korisnike i zakonitom pružanju socijalnih usluga, ali samo pod uvjetom da se osiguraju navedeni potrebni resursi i edukacije za županije. Zakonom se predlaže osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao javne ustanove koja će poslove iz svoje djelatnosti obavljati u središnjoj i područnim ustrojstvenim jedinicama umjesto sadašnjih centara za socijalnu skrb. Mišljenja smo da bi sustav socijalne skrbi trebao ići u smjeru daljnje decentralizacije te da bi socijalna skrb trebala biti što bliža građanima, a osnivanje jedne ustanove na razini RH umjesto dosadašnjih centara za socijalnu skrb predstavlja još jaču centralizaciju što može biti svojevrsna „kočnica“ razvoja u skladu sa lokalnim specifičnostima. Također, kroz ovaj propis trebalo bi jasno omogućiti lokalnoj i regionalnoj samoupravi kvalitetniji vid suradnje sa centrima za socijalnu skrb te zajedničko donošenje odluka na lokalnoj razini. Djelomično je to učinjeno kroz obvezu donošenja socijalnog plana na regionalnoj razini ali su još uvijek nedovoljno definirane zakonske nadležnosti, odgovornosti i mehanizmi za provedbu između županije, jedinica lokalne samouprave, centara za socijalnu skrb i drugih dionika koji sudjeluju u donošenju tog plana. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
751 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Poštovani/e, ovaj nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi može se podijeliti na tri glavna područja. Jedno područje su prava i usluge za korisnike socijalne skrbi, drugo područje se bavi organizacijskom shemom centara za socijalnu skrb kao kičme djelatnosti te treće područje koje sadrži odnos prema stručnim radnicima sustava. Prava i usluge su se ovim nacrtom prijedloga dodatno razvile i poboljšale te se može zaključiti da moderan sustav socijalne skrbi odgovora na rastuće potrebe prilagođavajući prava i usluge. Naravno, poštivajući financijske mogućnosti i procjenjujući kojoj društvenoj skupini treba najviše podrške. Žalosti me jedino što se osnovice za izračun prava ne ideksiraju tako da novčane naknade prate troškove života kako bi ipak omogućavale dostojanstveniji život korisnika. Cenzusi, koliko god odiozno prihvaćeni među različitim korisničkim skupinama, su potrebni jer proračunska moć nije neograničena. Univerzalna prava su daleki ideal o kojem ovo osiromašeno društvo može tek sanjati. Zaključno, pohvalan je napredak u ovom području. Drugo područje je organizacijska shema centara za socijalnu skrb koja potiče hipercentralizaciju, odmicanje od lokalnih sredina i od zadanog smjera decentralizacije koja se promiče europskim dokumentima te hrvatskim zakonodavstvom, pseudounifikaciju, gubitak godinama stvaranog sustava i povjerenja i stvaranje rješenja po uzoru na veće sustave socijalne politike s drugačijim ciljevima i odnosom prema korisnicima te, u krajnoj liniji, gubitak mogućnosti napredovanja mnogih stručnih radnika koji u djelatnosti socijalne skrbi nemaju zakonski jasno utvrđene modele napredovanja. Međutim svi ti argumenti mogu biti i pobijeni ili potvrđeni, ali ostaje činjenica da organizacijska shema nije predložena od strane struke te unisoni nastup Studijskog centra socijalnog prada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske komore socijalnih radnika te Udruge socijalnih radnika Hrvatske dovoljno govore da je predloženi model isključivo za, politički i ljudski mudro, odustajanje od provedbe. Svaka promjena donosi dolinu suza, ali ovo je dolina otpora, bijesa i glasne pobune. Treće područje normira odnos prema struci u kojem prednjače odredbe o Povjerenstvu koje su brzopleto, nelogično, nejasno, nedostatno i ponižavajuće za struku sklepane radi podilaženja skupini jače društvene moći i vidljivosti u javnosti. Nepovjerenje koje vrišti uz svake odredbe ne može dovesti do suradnog odnosa. S druge strane, uvjeti za ravnatelje/ice i inspektore/ice kao krune i zasluga nečijeg rada u djelatnosti, dodatno minoriziraju struku uvodeći nelogična zvanja poput informatičara, javnog upravljaša... Jasno je da je sustav socijalne skrbi na društvenoj margini koliko god to teško nama bilo prihvatiti i da opću javnost zanima samo kada se digne moralna panika ne pitajući u kakvim se uvjetima radi i da se nekad može sve učiniti i dati od sebe, ali da ishod, nažalost, može biti fatalan. Ovim zakonom ste dodatno marginalizirali sve vrijedne ljude koji rade u njemu, između ostalog, i osnivanjem ASS-i ( Akademije socijalne skrbi) kojom ste još poručili da su nedostatno obrazovani i nevrijedni. Iz svega navedenog, zaključujem da bi samo prvo područje zakona trebalo uputiti u saborsku proceduru, a ostala dva područja – sjesti zajedno i razgovarati. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
752 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 88. U stavku 5. umjesto riječi "pismeno" napisati "pisanim putem/pisano" ( pisana korespondencija je uobičajena, a hoće li biti pismena, to je već drugo pitanje :) Prihvaćen Prihvaća se.
753 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Prijedlog da se osnovica zajamčene minimalne naknade i osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada prilagođava indeksu troškova život/ indeksom potrošačkih cijena jednom godišnje. Naime, iako nominalno dolazi do povećanja osnovice za izračun zajamčene minimalne naknade sukaldno najavama (iako se ne najavljuje povećanje druge osnovice), došlo je do povećanja praga rizika od siromaštva u kunama te do pojave inflacije tako da će efekt povećanja naknade biti minoran. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
754 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Zakonom o socijalnoj skrbi koji je stupio na snagu 1.1. 2014. godine obiteljski centri pripojeni su centrima za socijalnu skrb u središtima županija, a do tada su bili samostalne ustanove. Ovim prijedlogom se opet mijenja pravni oblik .Koja je poanta stvaranja jedne ustanove socijalne skrbi s područnim ustrojstvenim jedinicama osim gomilanja administracije, troškova preregistracije, a ne vodeći računa da Obiteljski centri ni kao podružnice czsa-a ni kao samostalne ustanove nisu dostupne većini stanovništva Republike Hrvatske nego samo onim građanima koje žive u sjedištu županija? Dakle, njihovo administrativno uređenje je nebitno te je samo forma. I do sada su provodili aktivnosti i programe usmjerene na preventivne, tretmanske i razvojne aktivnosti za djecu, mlade i obitelji i nitko ih u tome nije sprječavao. Hoće li vec druga promjena službene table na vratima obiteljskih centara polučiti bolje rezultate od dosadašnjih? Što se suštinski mijenja? Zapravo je problem nedostupnosti usluga i osnaživanje obiteljskih centara te bi u tom smjeru trebala ići politika obiteljskih centara, a ne kontinuirani prijedlozi promjena pravnog uređenja. Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
755 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Budući da je kućanstvo ovim prijedlogom zakona, člankom 15., definirano kao "obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života, bez obzira na srodstvo", nelogično je umanjivati iznos zajamčene minimalne naknade za "člana kućanstva koji je korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja" jer je edvidentno da ta osoba ne živi u kućanstvu više. Isto tako, ta osoba na smještaju /org. stanovanju ima podmirene potrebe u okviru tih socijalnih usluga dok kućanstvo kojemu se umanjuje ZMN ima manje sredstava na raspolaganju. Prihvaćen Prihvaća se
756 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Zbog čega je propušteno definirati obitelj i izvanbračnu zajednicu što je normirano postojećim Zakonom o socijalnoj skrbi? Predlažem da se izvanbračna zajednica definira kao što je bila do sada te da se izjednači s neformalnim životnim partnerstvom. Što se tiče definicije obitelji, predlažem da se koristi definicija iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi uz dodatak životnog partnerstva. Nije prihvaćen Ovom odredbom se definiraju pojmovi koji se koriste u člancima Zakona.
757 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Socijalne inovacije podrazumijevaju nove proizvode, usluge ili modele..,Predlažem drugačiji redoslijed na način:" Socijalne inovacije podrazumijevaju usluge, modele ili proizvode..." Obrazloženje: iako je to općeprihvaćena definicija SI (koji sadržava i "ideje" koje nisu navedene), mišljenja sam da nije primjereno stavljati proizvode na prvo mjesto u djelatnosti socijalne skrbi koja nije proizvodno orijentirana niti je u službi profita (što sam pojam proizvoda uglavnom sugerira). Prihvaćen Prihvaća se
758 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Kod socijalne isključenosti promijeniti termin "normalne" aktivnosti društva u prihvatljiviji i neutralniji termin "uobičajene" aktivnosti društva. Prihvaćen Prihvaća se
759 Iva Prpić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Umjesto nejasnog termina "vlada" upotrijebiti sljedeće: " u kojem državna razina vlasti i lokalne vlasti..." Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
760 Iva Radić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
761 Ivana Bajnrauh NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom "Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma..." Obzirom da nije objavljen izvještaj provedenog nadzora u Obiteljskim domovima za protekle dvije godine, ova izjava je "rekla - kazala" i nema nikakvog temelja. Istina je suprotna. Nadzor iz 2017. i 2018. godine, objavljen od strane resornog ministarstva svjedoči da samo 20% pružatelja ne živi u domaćinstvu sa korisnicima, što je 1/5 korisnika, a ne većina. Nadalje, prije 2020. godine predstavnik doma, kao i članovi njegove obitelji nisu ni bili dužni stanovati u istom domaćinstvu, već je po Pravilniku bila dozvoljena udaljenost od prvo 100 metara, koje su kasnije novom izmjenom Pravilnika skratili za 50 metara. Molim da se to izbriše kao argument za nove izmjene. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
762 Ivana Bajnrauh NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Obiteljski dom je sve ove godine unazad bio primjer prave institucionalizacije. Tome u prilog govore sljedeće činjenice: 1. Državni i decentralizirani domovi imaju predugu listu čekanja, te se na mjesto čeka cca 7-10 godina. Mnoge starije osobe bojeći se izgubiti mjesto u domu, odlaze u isti puno ranije nego što je to potrebno. No, zahvaljujući Obiteljskom domu, gdje se smještaj može realizirati odmah, starije osobe su u manjoj bojaznosti ostati u svom domu sve do nemoćnosti budući da će se kad to bude potrebno, imati gdje se smjestiti na skrb i njegu. 2. Obiteljski domovi pružaju i privremeni smještaj za osobe kojima je potreban oporavak, te se mnogi nakon oporavka vraćaju u svoj dom 3. Obiteljski domovi rasprostranjeni su i mnogi korisnici i dalje su usko vezani za sredinu u kojoj su do odlaska u dom živjeli. Odnosno, zadržavaju svoje okruženje. Iz navedenog, takva odluka ne može biti u interesu starijih i nemoćnih osoba. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
763 Ivana Bajnrauh NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Poštovani, Pet godina za usklađivanje oblika usluge sa predloženim zakonom je apsurdno. Za takav zakon koji nalaže građevinske izmjene i to veliki građevinski zahvat, gdje obiteljska kuća se treba prenamijeniti u zgradu javne namjene je trebalo biti provjereno sa građevinskom strukom o izvedivosti istog. Reći da je za neku izmjenu dovoljno pet godina nije i ne može biti isto kao i tvrditi na činjenicama i procjenama struke. Ne mogu se sve obiteljske kuće, po pretpostavkom da su omogućena financijska sredstva, prenamijeniti u zgrade javne namjene neovisno o rokovima. O tome ovisi i veličina parcele i izgradivost na parceli, kao i mnogi drugi čimbenici. Na taj način, gdje se zakonom uvjetuje izmjena cijele građevine, pritom bez mišljenja struke o izvedivosti istog, je zatvaranje onih Obiteljskih domova koji su dosad svoj posao obavljali sukladno etici i dosadašnjim pravilnicima. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
764 IVANA BÖHM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Smatram da su obiteljski domovi neophodni te ne podržavam ukidanje. Svatko ima pravo za sebe i svoje najmilije odlučiti i odabrati gdje će biti smješteni. Ovo je ograničavanje ljudskih, građanskih i demokratskih sloboda.! Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
765 IVANA CANJAR NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
766 IVANA SRB-MIŠČEVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa adekvatne resurse kao odgovor za smještaj trenutnih i budućih korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na način koji je adekvatan i koji im omogućuje dostojanstvenu starost. S obzirom na trenutnu demografsku i gospodarsku sliku u RH obiteljski domovi su budućnost jer je za zaposlenu obitelj u kojoj njeni članovi na poslu borave 10-12 sati dnevno, a u isto vrijeme imamo starenje populacije, briga za svoje najmilije postaje luksuz koje si ne može priuštiti. Javni domovi za starije osobe su nedovoljno kapacitirani i odavno ne mogu zbrinuti najranjiviju populaciju te bi i to trebalo dodatno zakonski obraditi. S osobnog stajališta, Obiteljski dom je u našem slučaju bio spas jer nudi kvalitetnu zdravstvenu skrb, ljudsku dimenziju i obiteljsku atmosferu za voljenu osobu kojoj želiš pružiti sve što zaslužuje u svojoj bolesti i starosti, ali nismo bili u mogućnosti pružiti tu brigu i zaštitu zbog 24.satne nemogućnosti za raspoloživost, a isto toliko potrebe za brigom, zdravstvenom i higijensko-dijetetskom zbrinjavanju. Nije prihvaćen Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže
767 Ivanka Dugan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Primljeno na znanje Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora, a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla.
768 Ivanka Dugan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
769 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast, obavlja i poslove: - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Obrazloženje: Predlaže se da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13, 98/19), koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st. 2. aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije a što je Statutom istog Centra dodijeljeno u rad Podružnicama Obiteljskih centara. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, poput podrške obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu, ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra „Rastimo zajedno“, sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013. g. te poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te su po tipu ti poslovi srodni sa ostalim poslovima Obiteljskog centra. Važno je i to da pri Obiteljskom centru postoje infrastrukturni, kadrovski i ekonomski uvjeti za nastavak obavljanja navedenih poslova. Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pužati us-luge preventivnog i tretmanskog ka-raktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodav-nog i terapiskog rada, nije predviđe-no da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obav-ljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjeto-davnih tretmanskih osigurati i dos-tupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika
770 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 177. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Zavod ne može pružati uslugu pomoći u kući.
771 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Čl. 122. Predlažemo dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (u Istri ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Odredba da je korisnik dužan plaćati uslugu svim svojim prihodima djeluje nemotivirajuće na korisnike, te ovaj vid njihovog uključivanja u zajednicu do sada nije bio podržan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
772 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Čl. 105. Predlažemo dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu, što bi rezultiralo, ne samo gubitkom posla za radnicu, nego u konačnici gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
773 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Čl. 42. Prijedlogom Zakona smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja s dosadašnjih 50% iznosa ZMN-a na 30% iznosa iste. To bi se smanjenje pogotovo odrazilo na radno sposobne samce, kod kojih Prijedlogom nije predviđeno povećanje ZMN-a, ali i za radno nesposobne samce, kod kojih je predviđeno minimalno povećanje iznosa ZMN-a (samo 15% u odnosu na raniji Zakon). Istovremeno, troškovi stanovanja u realitetu rastu. Predlaže se da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
774 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
775 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
776 Iznajmljivači Sa Srcem NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Nastavno konzultacijama s predstavnicima ostalih udruga koje brinu o djeci s teškoćama u razvoju predlažemo slijedeće izmjene/dopune: Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Odredba članka 66. stavka 4. točke 3. biti će dodatno razmotrena do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Članak 67. je izmijenjen te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice Članak 68. - Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Članak 70. - Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
777 Jasna Ćurković Kelava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Poštovani predlagatelji Zakona, U Nacrtu prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi predlažem slijedeće dopune i izmjene: I U članku 18., stavak 1 alineja 5. trebala bi glasiti: "5. trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života, iznimno do 3. godine života, bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život" Obrazloženje: Za majke s malim djetetom, a s ciljem prevencije odvajanja djeteta od majke, treba omogućiti sustavnu skrb do navršene 3. godine života djeteta kroz organizirano stanovanje majke s djetetom. Do navršene 1. godine života djeteta kako stoji u nacrtu, a i u aktualnom Zakonu o soc.skrbi, često nije dovoljno vrijeme za osnaživanje i pripremu majke za samostalan život s djetetom. Ova dopuna alineje odnosi se na majke za koje stručnjaci procjenjuju da dobro brinu o djetetu i zainteresirane su za dalju brigu za život s djetetom, no nemaju materijalne, stambene i druge mogućnosti za isto, nemaju zanimanje, posao, obrazovanje. U tri godine sustav može puno napraviti za majku i dijete kako bi ostali zajedno i da budu funkcionalni, a u 12 mjeseci kako je predviđeno nacrtom vrlo malo ili gotovo ništa. Da dijete ne bismo odvajali od majke i ostavili u Domu i da majka ponovo ne bi postala "socijalni slučaj" treba napraviti ovu dopunu. Sukladno ovoj dopuni treba dopuniti sve članke u Nacrtu u kojima se spominje ova korisnička grupa (čl.109., čl. 115. i dr.). Procjena financijskog učinka: Po sadašnjem prijedlogu nakon navršene prve godine života djeteta, kad majka često nije u mogućnosti preuzeti brigu o djetetu, dijete ostaje u Domu na smještaju (košta oko 11.000,00 kn mjesečno), majka po izlasku iz Doma ponovno je korisnica sustava - ZMN - 800,00 kn, ukupno za oboje oko 12.000,00 kn. Po ovom prijedlogu dopune dijete odrasta uz majku koja o njemu brine uz podršku sustava kroz organizirano stanovanje koje za oboje košta 7.500,00 kn mjesečno!!! Majka se dodatno školuje, stječe zanimanje, zapošljava se... Ovom dopunom bismo sustav skrbi o majkama s malom djecom učinili puno humanijim, boljim i korisnijim. Majki s djetetom kojima treba produžiti podršku do navršene 3. godine života djetetu procjenjujemo da bi godišnje bilo od 10 do 15 u RH. II Predlažem dopunu članka 73. Nacrta novom 16. alinejom: "16. obiteljska (roditeljska) asistencija" Obrazloženje: Obiteljska (roditeljska) asistencija bi bila nova usluga u sustavu za roditelja/e koji brinu o djeci, ali nemaju dovoljne kapacitete za sveobuhvatnu brigu o njima. Usluga bi se realizirala zapošljavanjem obiteljskih (roditeljskih) asistenata (pomagača) koji bi pomagali roditeljima u organizaciji i provedbi svakodnevne brige o djeci. Ovom uslugom preveniralo bi se izdvajanje djece iz rizičnih obitelji te omogućilo njihovo odrastanje uz vlastite roditelje (uz konkretnu pomoć sustava) što je nemjerljiva korist za djecu. Financijski učinak usluge: Umjesto izdvajanja djece iz obitelji i smještaja u dom (11.000,00 kn po djetetu mjesečno) zaposlile bi se stručne osobe (uglavnom srednje stručne spreme). Razvoj usluge donio bi velike uštede sustavu, podržao bi trendove deinstitucionalizacije, odnosno prevenciju institucionalizacije djece. III Predlažem da se u članku 123. napravi dopuna ili izmjena da dijete ili mlađa punoljetna osoba bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja ima redovite mjesečne prihode (plaća ili sponzorski džeparac) ne sudjeluje u plaćanju usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. Obrazloženje: S ciljem sigurnog osamostaljivanja mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi, funkcioniranja i integriranja nakon izlaska iz ustanove, mlade osobe koje su zaposlene i ostvaruju prihode najveći dio tih prihoda štede za samostalan život u vrijeme korištenja usluge organiziranog stanovanja. Participiranje u troškovima usluge smještaja ili organiziranog stanovanja proces osamostaljivanja bi značajno usporio ili onemogućio. Sredstva kojima bi participirali u usluzi za proračun su gotovo beznačajna, a za mlade koji nemaju podršku obitelji uvijek prevelika. Prijedloge izradila Jasna Ćurković Kelava, dr.med., ravnateljica Dječjeg doma ZAGREB Djelomično prihvaćen Primjedba vezana uz čl.18. st.1 se prihvaća. Primjedba vezana uz čl.73. se ne prihvaća, jer će se usluga obiteljskog suradnika u narednom razdoblju financirati putem EU fondova. Primjedba vezana uz čl. 123. se ne prihvaća. Naime, u odnosu na važeći zakon u kojem dijete sudjeluje u plaćanju cijena usluga do najviše 50%, ovim je Nacrtom prijedloga Zakona sudjelovanje smanjeno na najviše 30% visine prihoda, pri čemu je uvedena i kategorija mlađe punoljetne osobe.
778 Jelena Došen NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Poštovana gospodo,da li ste svijesni da mi kao obiteljski dom već godinama se prilagođavamo Vašim preinakama zakona i krpanju istog. Tražite i želite nemoguće stvari,tvrdite da ne ispunjavamo svrhu,tko ste Vi da nam sudite,a niste hodali u našim cipelama. Pustili ste vijest o našem zatvaranju,uznemirili naše djedove i bake(iako mislite da to oni nama nisu),blate nas po medijima kao najgori ološ. Dopustili ste sve to zbog ljudi koji ne rade ovaj posao kako treba. Pokušajte zakon iskrojiti sa ljudima koji su radili ovo što mi radimo. Mi nemamo radno vrijeme,nemamo pošteni godišnji odmor,nemamo vremena za svoju obitelj,jer smo se odlučili za ovaj posao. Nitko ne kaže da nije zbog novaca,ali mi smo podplaćeni,podcijenjeni i sada još i oblaćeni zbog Vaših izjava. Za ovaj posao treba imati ljubavi,srce to jednostavno čovjek nosi u sebi. Naši korisnici to osjećaju i ne žele Vaše promjene,jer nisu realistične. Mi samo želimo raditi kao i do sada,kao jedna velika obitelj bogatija za nekoliko baka i djedova više pod našim krovom. Unaprijed hvala Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
779 Jelena Došen NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 246. Poštovani,zašto u povlaštenom plaćanju nije navedena i električna energija,koju trenutno plaćamo kao poduzetnici Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
780 Jelena Pereša NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Predlažemo da se članak 187. izmijeni na način da isti sada glasi: „Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama koje se osnivaju za područje jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, sukladno općem aktu ustanove.“ Obrazloženje: Čl. 187. Poštovani, molimo da razmotrite i uvažite novu formulaciju ovog članka. Naime, u 2 županije RH, sadašnje Podružnice Obiteljski centar imaju sjedište izvan sjedišta županije (Istarska u Puli ,dok je sjedište županije u Pazinu, te Ličko –senjska u Senju, dok je sjedište županije u Gospiću). I sada, kao i ranije, kada su se osnivali „stari“ Obiteljski centri, vodilo se računa o važnom načelu socijalnog rada , a to je načelo dostupnosti. Važno je da su usluge koje se pružaju na regionalnoj razini u prvom redu dostupne najvećem broju građana u najvećem gradu a to nije nužno i grad u sjedištu županije, dok se pojedini poslovi mogu organizirati u suradnji s drugim jedinicama lokalne samouprave da se približe korisnicima u svojim sredinama. Naime, prilikom nomotehničke izvedbe zakonske norme, valja voditi računa o posljedicama jednom donesene uprave takove zakonske norme, jer ista niame, ima direktne reperkusije na buduće ustrojavanje ustanova, u ovom slučaju Obiteljskog centra i njegovih područnih ustrojstvenih jedinica. Ukoliko se želi ostaviti sjedište područne ustrojstvene jedinice budućeg Obiteljskog centra u ovim gradovima koji se ne nalaze u sjedištu županije, valjalo bi ispraviti formulaciju ovog članka Zakona te svakako izbaciti riječi „u sjedištu“ jedinice područne (regionalne) samouprave, te iste zamijeniti za „ za područje jedne„ jedinice područne (regionalne ) samouprave odnosno Grada Zagreba. Štoviše,aktualno je u tijeku provedba EU projekta „Ruža“ za rješavanje infrastukturinih uvjeta sadašnje podružnic e Obiteljski centar u Puli koja djeluje u sastavu Centra za socijalnu skrb Pazin. Budući da se radi o velikoj infrastrukturnoj investiciji, za pretpostavit je, da će i buduća područna ustrojstvena jedinica Obiteljskog centra biti u ovog gradu. Predložena formulacija može se usporediti s već ranije upotrebljenom formulacijom koja je bila propisana člankom 8. starog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (NN 44/2006) kojim su bili uvedeni članci 80a. do 80.i. a odnose se na osnivanje, ustrojstvo, djelokrug rada i dr. vezano za samostalnu ustanovu socijalne skrbi - Obiteljski centar. Člankom 80.a. st. 2. tada je bilo predviđeno osnivanje Obiteljskog centra za područje jedne županije, odnosno Grada Zagreba. Buduće područne ustrojstvene jedinice Obiteljskog centra mogu se urediti Statutom Obiteljskog centra. Jelena Pereša, dipl. iur za stručni tim Centar za socijalnu skrb Pazin Podružnica Obiteljski centar Pula Prihvaćen Prihvaća se
781 Jelena Pereša NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti ,Obiteljski centar, kao javnu ovlast ,obavlja i poslove: -rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje -rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja -provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Obrazloženje: Čl. 186. Poštovani, molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa akutalnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13 , 98/19) koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također ,isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st.2. aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20) kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije a što je Statutom istog Centra dodijeljeno u rad Podružnicama Obiteljskih centara. Naime , radi se o djelatnosti koja predstavalja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, poput podrške obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama , roditeljima i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu ukoliko se nastavi pružati kontinuirana insitucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra Rastimo zajedno sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje . Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterečen sustav koji iskazuje težnju za rastrečenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013.g. iste poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te su po tipu ti poslovi srodni sa ostalim poslovima Obiteljskog centra . Važno je i to da pri Obiteljskom centru postoje infrastrukturni, kadrovski i ekonomski uvjeti za nastavak obavljanja navedenih poslova. Jelena Pereša, dipl. iur Za stručni tim Centar za socijalnu skrb Pazin Podružnica Obiteljski centar Pula Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Vezano za zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je CZSS, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga CZSS, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima.
782 Jelena Pereša NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 177. st. 1., al. 2, 4 i 6 – PREDLAŽEMO BRISATI U stavku 1. članka 177. novim su nacrtom prijedloga Zakona predviđeni, između ostalog, poslovi u okviru javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se navedeni poslovi iz toč. 2., 4. i 6. brišu na ovom mjestu kao poslovi Zavoda, te se isti poslovi dodaju poslovima budućeg Obiteljskog centra u novom stavku 3. članka 186. ovog nacrta prijedloga Zakona, i to na način kako je to predloženo u prijedlogu izmjena članka 186. uz uvažavanje obrazloženja prijedloga iz istog članka. Naročito držimo da bi dodavanje navedenih javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013.g. iste poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te ima potrebne infrastrukturne, kadrovske i ekonomske uvjete za nastavak obavljanja istih. Također, poslovi koji se odnose na poslove javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje i ostali stručni poslovi kojima se direktno pruža potpora registriranim dadiljama, a direktno i posredno i roditeljima te djeci, ni u kojem smislu nisu povezani sa poslovima iz djelatnosti Zavoda odnosno sadašnjim centrima za socijalnu skrb. Navedeni poslovi su, u sustavu socijalne skrbi, najsrodniji i vrlo povezani sa smislom i djelatnošću Obiteljskog centra. Jelena Pereša, dipl. iur za stručni tim Centar za socijalnu skrb Pazin Podružnica Obiteljski centar Pula Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pružati usluge preventivnog i tretmanskog karaktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodavnog i terapiskog rada, nije predviđeno da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjetodavnih tretmanskih osigurati i dostupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika,
783 Jelena Pereša NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
784 Jelena Tutavac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Pozdravljam novi prijedlog da se napokon žrtvama nasilja u obitelji priznaje pravo na ZMN, budući da smo mnogo puta u praksi bili svjedoci da neke žrtve nasilja u obitelji odustaju od smještaja u Skloništa baš zato što ih u CZSS odmah upozore da će im se ovo već stečeno pravo morati obustaviti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
785 Jelena Tutavac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Stavak 2. "je samac korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u prenoćištu." Budući da je člankom 28. propisano da pravo na zajamčenu minimalnu naknadu može ostvariti i - žrtva nasilja u obitelji i žrtva trgovanja ljudima, kojoj je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama, priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. - ne bi li se onda stavak 2. trebao nadopuniti s tim korisničkim skupinama? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
786 Jelena Tutavac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Važno je zakonom definirati koje skupine korisnika i u kojim životnim situacijama su oslobođene plaćanja usluga u cijelosti ili djelomično. Takvu uslugu treba osigurati žrtvama nasilja i drugim korisnicima kada se usluga pruža kao krizna intervencija privremenog trajanja. Potrebno je hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Skreće se pozornost na problem sudjelovanja korisnika u plaćanju cijene usluga. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da će pravilnikom biti detaljnije uređeno sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge.
787 Jelena Tutavac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam komentare Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
788 Josipa Galić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
789 Josipa Galić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI! Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Slažemo se također s komentarom Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika koji glasi: "Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor." Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti. Prednost pri imenovanju u Povjerenstvo imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obitelj-skopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
790 JOSIPA STANEŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Udruga slijepih Karlovačke županije Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
791 JOSIPA STANEŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi i sa samom svrhom osobne invalidnine koja za svrhu ima zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice i izjednačavanje osoba s invaliditetom. Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
792 Jugana Sinovčić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Potrebno je imovinski i dohodovni cenzus ukinuti pri ovoj izmjeni jer se pravo na osobnu invalidninu priznaje s ciljem zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, što zbog najvećeg stupnja oštećenja predstavlja jednaku prepreku za sve osobe četvrtog supnja invaliditeta, pa tako i za osobe koje ostvaruju prihod iz stavka 3., članka 54. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
793 Jugana Sinovčić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Potrebno je imovinski i dohodovni cenzus ukinuti pri ovoj izmjeni jer se pravo na osobnu invalidninu priznaje s ciljem zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, što zbog najvećeg stupnja oštećenja predstavlja jednaku prepreku za sve osobe četvrtog supnja invaliditeta, pa tako i za osobe iz članka 53. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.
794 Karolina Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
795 Katarina Anđić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam komentar i prijedloge HKSR i HUSR: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme" djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
796 Katarina Anđić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Podržavam komentar HKSR i HUSR:ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika. Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Također podržavam i određivanje roka u kojem će navedena prava biti prenesena u druge sustave, a što je ranije moguće. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
797 Katarina Knežević NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 305. Poštovani, čl.305.st.1. "..u određenom roku izvrše povrat isplaćenih iznosa." Smatram da bi se ova formulacija trebala izbjeći. Zakonski bi se trebao propisati rok na koji je najduže moguće sklopiti nagodbu sa obveznicima povrata, jer cifre koje isti moraju vratiti nisu neznatne, stoga ne bi bilo loše kada bi se barem imao okvir unutar kojeg se može postupati. Nije prihvaćen Predloženom odredbom je dana mogućnost Zavodu da s obzirom na imovno stanje i socijalni položaj obveznika odredi razuman rok za povrat a koji neće dovesti u pitanje njegovu egzistenciju.
798 Katarina Knežević NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 30. Poštovani, mišljenja sam da bi se u čl.30. trebala dodati: naknada za troškove prijevoza koju isplaćuje HZZO koja se isplaćuje na osnovi tiskanice putnog naloga i naknada koja se dobiva za provedbu izbora Djelomično prihvaćen Naknada koja se dobiva za provedbu izbora smatra se prihodom kod priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Prihvaća se primjedba vezana uz naknadu za troškove prijevoza koju isplaćuje HZZO.
799 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 230. Čl. 222.-230 predlažem brisanje Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri organizaciji programa stručnog usavršavanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukacijama koje će organizirati Akademija
800 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. Čl. 248. st. 1. Propisuje da se radi o nezakonitom pružanju usluga u djelatnosti socijalne skrbi ako članovi kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju... Zašto je propisano do tri ugovora? Smatram da uopće ne bi smjeli sklapati takve ugovore i da je ovo pogodovanje od strane zakonodavca, što je potpuno neprihvatljivo Nije prihvaćen Ne može se u potpunosti ukinuti sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju jer je ono propisano Zakonom o obveznim odnosima.
801 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 258. Čl. 258.st. 1. propisuje što sadrže zbirke podataka o novčanim naknadama i socijalnim uslugama, među kojima su navedeni i podaci o statusu, što je potpuno nejasno. Na koji se status ovdje misli? Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
802 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 304. Čl. 304. st. 3. Propisuje da RH ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi prava na ZMN, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja od osobe koja je po zakonu dužna uzdržavati korisnika, ako je tijekom ispitnog postupka koji je prethodio donošenju rješenja o priznavanju tog prava nedvojbeno dokazano da ga te osobe neosnovano ne uzdržavaju ili su neopravdano odbile njegovo uzdržavanje. Ova odredba je sporna iz razloga što Centar nema mehanizme kojima bi to nedvojbeno dokazao, te je kao što smo ranije kod ZMN naveli, potrebno detaljno propisati uvjete prema kojima se utvrđuje je li obveznik uzdržavanja u mogućnosti uzdržavati korisnika prava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje, a odnosna odredba je sadržajno usklađena.
803 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 323. Čl. 323. st. 2. Propisuje da pravo na OI i DPNJ ostvareni prema sadašnjem Zakonu, a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovog Zakona (sada Nacrta) ostaju na snazi do nastanka promijenjene okolnosti koja utječe na priznavanje prava sukladno odredbama ovog Zakona (sada Nacrta). Smatramo da i ova prava trebaju biti tretirana kao i prava iz st. 1. istog članka, odnosno da se i za njih provodi postupak utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na temelju novog propisa, jer kako ćemo inače utvrditi da je nastala promijenjena okolnost bez provođenja postupka? Ova odredba bi imala smisla samo u slučaju da se stečeno pravo ne gubi ako se ovim zakonom uvodi novo pravo Naknada za osobe s invaliditetom. Nije prihvaćen Intencija stručnog nositelja izrade ovog Zakona je da se navedena prava preispituju tek nastupom promijenjenih okolnosti.
804 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Smatram da navedeni članak treba u potpunosti brisati Ne postoji ni jedan opravdan razlog za ukidanje obiteljskih domova. Nepravilnosti koje su utvrdili inspekcijski nadzori u obiteljskim domovima u jednakoj su mjeri zastupljeni i kod drugih pružatelja usluge smještaja. Određeni nedostaci u funkcioniranju obiteljskih domova ispravljeni su u dvije posljednje izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (obavezom predstavnika da stanuje u obiteljskom domu, uvođenjem obaveze zapošljavanja dodatnih stručnih kadrova te obavezom uvođenja sustava za dojavu požara) na taj način su obiteljski domovi u segmentima najvažnijim za kvalitetu života smještenih korisnika usklađeni sa ostalim pružateljima usluge smještaja. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
805 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi, te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Nije jasno na temelju kojih podataka se tvrdi da Obiteljski domovi nisu ispunili svoju svrhu, pa je i zadiranje i ideja ukidanja obiteljskih domova potpuni promašaj. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
806 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230 PREDLAŽEM BRISANJE Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
807 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
808 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast ,obavlja i poslove: -rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje -rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja -provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja” Obrazloženje uz čl. 186. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13 , 98/19) koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st.2. aktualnog Zakona 0 socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20) kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije, a što je Statutom istih dodijeljeno u rad postojećim obiteljskim centrima kao podružnicama. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, kao što je podrška obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima .i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra Rastimo zajedno sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika, a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti. Čl. 186.st.2. Nije jasna točka 11 – provođenje posebnih obveza, na koji način će provoditi , koje posebne obveze ( izrečene od strane ODO ili suda ) Sporno je osiguranje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje. Nije jasno da li će Zavod donositi rješenje i imenovati voditelja, a Obiteljski centri osigurati prostor, ili će voditelji biti djelatnici Obiteljskog centra po službenoj dužnosti ? Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pužati us-luge preventivnog i tretmanskog ka-raktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodav-nog i terapiskog rada, nije predviđe-no da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obav-ljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjeto-davnih tretmanskih osigurati i dos-tupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika
809 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Iz članka 177., stavka (1) predloženog Zakona navodi se kako će u okviru svoje djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast obavljati, između ostalog, i poslove provođenja stručnog nadzora i supervizije stručnih radnika Zavoda. Željeli bismo istaknuti kako je važno razlikovati svrhu, ulogu i način provođenja te provoditelje stručnog nadzora od svrhe, uloge, načina provođenja i provoditelja supervizije, za što se zalažemo od osnutka Hrvatskog društva za superviziju i organizacijski razvoj, 1998. (www.hdsor.hr). Hrvatsko Društvo za superviziju i organizacijski razvoj član je ANSE (Association of National organisations of supervision in Europe), čije standarde kvalitete u provođenju supervizije u praksi slijedi i promovira, dakle, ističemo kako je riječ o europskim i međunarodnim profesionalnim i etičkim standardima kada je riječ o superviziji psihosocijalnog rada. U skladu s time - Supervizija prije svega služi razvoju pojedinaca, timova i organizacija. - Poboljšava profesionalni život pojedinaca i timova s obzirom na njihove uloge u institucionalnom kontekstu. - Također se usredotočuje na osiguravanje i razvijanje kvalitetne komunikacije među zaposlenicima i na metode suradnje u različitim radnim kontekstima. - Osim toga, supervizija pruža podršku u različitim procesima promišljanja i odlučivanja te u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i konfliktima. - Podržava razjašnjavanje i analizu zadataka, funkcija i uloga. - Pomaže u postupanju s procesima promjena, u traženju inovativnih rješenja za nove izazove i mjera za borbu protiv zlostavljanja i izgaranja na radnom mjestu. (http://www.anse.eu). Supervizija se razvila u području socijalne skrbi, psihoterapije i zdravstva, a proširila se i na područje obrazovanja ali i poslovnog svijeta pa je ovdje važno razlikovati njeno značenje u psihosocijalnom kontekstu, gdje ima ulogu pružanja profesionalne podrške, od značenja koje isti termin obuhvaća u ekonomskom, poslovnom kontekstu gdje ona prvenstveno ima ulogu kontrole i nadzora te osiguranja kvalitete kroz mehanizam provjeravanja. Dakle superviziju psihosocijalnog rada nikako ne smijemo poistovjećivati s nadzorom već je promatramo kao razvojni i podržavajući koncept. Pod vidom toga naglašavamo i da je supervizijski način rada temeljen na dobrovoljnosti i povjerljivosti, što je važno imati na umu prilikom donošenja Zakona. Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Nadalje, želimo problematizirati navođenje određenih vrsta supervizije koje se spominju u pripremi donošenja Zakona, u okviru Akcijskog plana gdje se neutemeljeno navode samo neki oblici supervizije (npr.metodska, timska), dok neki drugi (npr. razvojno integrativni, edukativni i dr.) također neutemeljeno izostaju. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Ovime želimo naglasiti kako je neprimjereno unaprijed ograničiti supervizijske raznolikosti i mogućnosti na nekoliko njezinih specifičnosti i time uskratiti sudionicima realizaciju njihovih supervizijskih potreba. Suština pojma supervizije je zajednička svim vrstama supervizije te obuhvaća pružanje pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. U tom smislu svaki oblik supervizije ima svoje specifičnosti u načinu kako doprinosi dobrobiti korisnika i profesionalnoj podršci stručnjaka, o čemu je važno promišljati u konkretnim situacijama, bilo da je riječ o individualnoj, grupnoj ili timskoj superviziji. U ovom slučaju, kako je navedeno, nejasno je kako to da su unaprijed odabrani upravo ovi oblici supervizije, bez da se vodilo računa o promišljanju svih činitelja koje je važno uzeti u obzir kada se planira supervizija u konkretnom profesionalnoj okruženju i konkretnim profesionalnim zadacima i specifičnom potrebama korisnika i stručnjaka u tom kontekstu. Zaključno, možemo reći da: (1) Supervizija nije nadzor niti kontrola te prema svojem suvremenom određenju označava profesiju savjetovanja koja je usredotočena na interakcije pojedinaca, profesionalnih zadataka i organizacija, a razlikuje četiri osnovna vida provođenja: supervizija rada s korisnicima, edukativna supervizija polaznika profesionalne izobrazbe, supervizija kao unapređenje profesionalnog funkcioniranja te organizacijska supervizija. Pod vidom toga treba voditi računa o specifičnim obilježjima i potrebama sudionika, korisnika i radnog konteksta temeljem planiranja supervizijskih ciklusa. (2) Superviziju u području psihosocijalnog rada mogu provoditi isključivo licencirani supervizori. (3) Supervizija se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju i povjerljivosti te općenito, na Standardima kvalitete (http://www.anse.eu) i Etičkom kodeksu HDSOR-a (www.hdsor.hr) o čemu treba voditi računa prilikom izrade Zakona i svih drugih relevantnih dokumenata. Djelomično prihvaćen Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora i brisati će se iz djelatnosti Zavoda, a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla.
810 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.
811 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Čl.135. st.1. IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade je potpuno nepotreban i to je dodatno opterećenje Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IPP.
812 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Koja razina Zavoda točno? Primljeno na znanje Zakonom je propisana javna ovlast i drugi poslovi Zavoda, dok će se statutom Zavoda urediti djelokrug i naziv ustrojstvenih jedinica Zavoda.
813 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Predlažem dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ – Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (npr. u praksi ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Nažalost, zbog odredbe da korisnik plaća uslugu svim svojim prihodima, ovaj vid njihovog uključivanja nije svrsishodan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zako-na
814 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Potrebno je u članku 15. objasniti pojam psihosocijalne rehabilitacije koja se navodi kao sadržaj usluge smještaja. Čl. 111. st. 1. Smatramo da umjesto „zadovoljavanje životnih potreba” treba stajati „zadovoljavanje osnovnih životnih potreba", jer je to pojam koji je definiran u čl. 15. t. 15 Nacrta. Čl. 111. st. 2. Propisuje što obuhvaća usluga smještaja, Smatramo da je tu potrebno navesti odjeću i obuću te higijenu. Djelomično prihvaćen Osnovne životne potrebe iz članka 15. t. 15. su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe, te se isto kao pojam prihvaća. Odjeća, obuća i higijena mogu se uklopiti u „druge stvari za osobnu potrebu“ Detaljnija razrada uvjeta bit će propisana provedbenim propisom.
815 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažem dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada mogla pružati temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili sličnog članka naš Centar neće moći više pružati navedenu uslugu, što je nepovoljno za radnicu, a još više za korisnike - stare i nemoćne stanovnike najsiromašnije i najraštrkanije općine Lanišće u Hrvatskoj sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Uslugu pomoći u kući pruža i Centar za socijalnu skrb Daruvar putem zaposlenih osoba koje obavljaju poslove gerontodomaćice. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
816 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st.1. i 2. Potrebno je definirati tko su članovi obitelji uz čiju pomoć osoba može ili ne može brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Misli li se na članove obitelji koji žive u istom kućanstvu ili na članove po rodbinskoj povezanosti i do kojeg koljena. Također je potrebno definirati odnosi li se pojam „ brinuti o svakodnevnim životnim potreba“ na direktu i osobnu pomoć o tome ili na materijalnu pomoć plaćanjem druge osobe da se o tome brine. Sve s ciljem ujednačavanja u postupanju. Čl. 103. st. 1. t. 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostat će bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Čl. 103. st. 3. Propisuje da se usluga PUK može iznimno odobriti i korisniku DPNJ. Ponovo se koristi riječ iznimno, kao i u dosadašnjem Zakonu, a ne određuje se koje su to iznimke kad se pravo može priznati i korisniku DPNJ. Ako nigdje ne piše da je zapreka ako je korisnik DPNJ, čemu onda navoditi da mu iznimno može biti odobreno? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
817 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Propisano je da se pružanje usluge psihosocijalne podrške odobrava do godinu dana, iznimno još šest mjeseci po isteku roka. Zbog specifičnih potreba pojedinih vrsta korisnika ne treba ograničavati trajanje usluge. Primjerice ako su u obrazovanju u okviru ustanove socijalne skrbi koriste uslugu tri do četiri godine, kroz navedenu uslugu prate se slijepi korisnici tijekom studija dok su redovni studenti, kasnije oslijepljele osobe prosječno imaju jedan do dva produžetka pružanja usluge. Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
818 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Određeno da se socijalnom uslugom pomoći u kući i boravku odlučuje uputnicom, a člankom 127. propisano je da se o istom donosi rješenje. U postupcima vezanim uz socijalne usluge rješenja bi trebalo donositi samo u slučaju kada se pravo ne priznaje. Čl. 77. st. 6. Prvo bi trebalo povećati broj pružatelja usluga da bi se ova odredba mogla provoditi. Osobito pri tome mislimo na ruralna područja, udaljenija od većih gradova. Djelomično prihvaćen U odredbama će se točno precizirati koje usluge se pružaju na temelju rješenja, a koje na temelju uputnice
819 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Upotrebljavaju se različiti izrazi kroz odredbe (oblici, vrste socijalnih usluga, u članku 79. vrsta, oblik, opseg usluge). Potrebno se odlučiti da li se radi o oblicima ili vrstama usluga te upotrijebiti isti izraz kroz odredbe. Prihvaćen Prihvaća se primjedba uz čl.79.
820 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66. st 4. toč. 2. i toč. 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Članak 66. st 4. toč. 7. Propisuje da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje ako osoba iz čl. 63. nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod odredbi koje se odnose na zajamčenu minimalnu već smo komentirali i obrazložili zašto bi trebalo izbaciti dio „osim u slučaju pokretanja...", isto smatramo i ovdje. Međutim u čl. 70. t. 9. propisano je da pravo prestaje ako osoba iz čl. 63. sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (bez „osim u slučaju pokretanja...”, što smatramo nelogičnim, jer se radi o ostvarivanju istog prava. Nije prihvaćen st. 4. t. 3. primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona. st. 4. t. 7. uređuje situacije kada osoba iz članka 63. Nacrta prijedloga ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, ali je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora. Obzirom da navedeni postupci traju iznimno dugo, omogućeno je priznavanje statusa i prije okončanja takvih postupaka. U članku 70. točki 9. propisuju se okolnosti u kojima prestaje pravo na status, dakle sklapanjem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
821 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Čl. 59. st. 1. Ponovno se javlja problem vlasništva i suvlasništva kao u primjedbama za čl. 24. Čl. 59. St. 2. Osobe koje imaju prihod čiji iznos prelazi iznose propisane odredbom (1250,00 kuna za samca) stavlja u nepovoljan i diskriminirajući položaj. Naime, osoba koja primjerice nema prihod i korisnik je prava na ZMN kao radno sposobna osoba u iznosu od 800,00 kuna uvećano za naknadu za troškove stanovanja od 320,00 kuna, a k tome ima i pravo na NUKE, ostvaruje pomoć u ukupnom iznosu od 1.320,00 kuna i ukoliko ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, ostvarit će pravo na doplatak u iznosu od 420,00 kuna. Osoba koja također ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, a ima mirovinu u iznosu od 1.320,00 kuna, neće moći ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu. To je apsurd. Također, osoba koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna, a ima utvrđen treći stupanj oštećenja i potrebu pomoći i njege u punom opsegu imat će pravo na doplatak u iznosu od 600,00 kuna, jednako kao i osoba koja je primjerice radno nesposobna, a korisnik je prava na ZMN. Odredba je potpuno u suprotnosti s načelom socijalne pravičnosti, te ponovno opterećuje socijalne radnike i ostale stručne radnike i onemogućuje ih da se bave socijalnim radom i pomoći osobama koje su zaista u riziku od siromaštva. Osobi koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna te ima djecu koja su joj dužna pomoći, nije potreban socijalni radnik, koji je zbog ovakvih odredbi Zakona jednako posvećen, tj. jednako neposvećen i ovoj osobi i osobi koja je sama i nemoćna. Ukoliko mora postojati imovinski cenzus, onda se on mora povećati. Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za pomoć i njegu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Uvjeti u pogledu prihoda na koje se odnosi primjedba su istovjetni odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
822 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Postoji isti problem kao i u čl. 24. Potrebno je definirati suvlasništvo koje je prema prijašnjim uputama izjednačeno s vlasništvom. Ne možemo reći da netko može otuđiti nekretninu, ako ima suvlasnike koji to ne žele. Čl. 53. t. 4. Propisano je da se osobna invalidnina ne priznaje osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja Osobna invalidnina kao pravo osoba s najtežim vrstama oštećenja trebala bi biti visinom ista bez obzira pružaju li se toj osobi socijalne usluge, ipak se radi o najranjivijoj skupini osoba s invaliditetom koje trebaju uživati posebnu zaštitu društva. Također treba razlikovati dugotrajan i kratkotrajan smještaj kao uvjet za prestanak prava na osobnu invalidninu (često nam korisnici odustaju od usluge smještaja zbog provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa koji traju šest mjeseci do godinu dana iz razloga jer su ukidanjem osobne invalidnine egzistencijalno ugroženi). Ne treba naglašavati da je za slijepu osobu intenzivan, svakodnevan, rehabilitacijski program kroz uslugu smještaja najbolji za stjecanje vještina koje vode samostalnom funkcioniranju. Zakon ne prepoznaje specifičnosti korisničkih skupina iako godinama upozoravamo na njih čime je kasnije oslijepljelim osobama jako teško ostvariti usluge prema njihovim potrebama. Prijedlog: Iznimno ako je osobi osiguran privremeni smještaj radi provođenja kratkotrajnih rehabilitacijskih programa priznaje se osobna invalidnina (pola od punog iznosa odnosno utvrđenog iznosa osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod). Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Priznavanje prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja ne utječe na visinu predmetnog prava već na priznavanje prava na osobnu invalidninu. Nadalje, priznavanjem prava na socijalnu uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja korisnicima se osigurava zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba, a pravo na osobnu invalidninu nije naknada koja se priznaje osobi koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
823 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Propisuje uvjete za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, koji su i ovim Nacrtom prešturi i ostavljaju prevelik prostor za diskrecijsku ocjenu, što dovodi do neujednačenog postupanja čak i na razini jednog Centra, a kamoli na razini RH. O jednokratnoj naknadi bi trebalo donijeti cijeli pravilnik, a ne pravo sabiti u jedva dva članka. Trebalo bi detaljnije navesti koji su to izvanredni troškovi nastali uslijed trenutnih životnih okolnosti zbog kojih korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, odnosno što se sve može pod njima podrazumijevati. Ovaj opis od 4-5 okolnosti nije ni približno dovoljan za ujednačenost postupanja, kojoj se ovim Nacrtom navodno teži. Čl. 46. st.2. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se nadopuni mogućnost dobivanja JNP djeci ili mlađim punoljetnicima na smještaju za izvanredne troškove izleta ili za maturalna putovanja. Djelomično prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi. U članku 46. stavak 2. prihvaća se komentar u dijelu izmjene terminologije.
824 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Propisano je da se naknada za osobne potrebe priznaje učeniku osnovne i srednje škole… Primjedba se odnosi na terminologiju, učenici nisu naznačeni kao korisnici prava i usluga. Nadalje, postoji mogućnost da korisnik smještaja privremeno nije uključen u obrazovanje. Primjerice dogodi se gubitak vida i dijete ne upiše tu školsku godinu srednju školu već pauzira i godinu dana koristi uslugu smještaja radi provođenja programa psihosocijalne rehabilitacije zbog oštećenja vida. Posljedično ne bi moglo ostvariti naknadu za osobne potrebe jer nije u obrazovanju. Prijedlog je termin dijete školske dobi ili dijete osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Prihvaćen Prihvaća se.
825 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Kao i primjedba na članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer – radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150% osnovice kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Vezano uz visinu naknade napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati.. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
826 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Ovakva odredba u posljednjih godina koliko u Zakonu postoji, nije ostvarila zamišljeni cilj – aktivaciju radno sposobnih korisnika – samo je stručnim radnicima – socijalnim radnicima dala još posla oko nepotrebnog administriranja, praćenja je li i kad korisnik prestao raditi unutar tri mjeseca – pa ako jest dolazimo do poteškoća oko pisanja rješenja, isplate prava, „prebijanja“ više isplaćenog iznosa itd. Potrebno je potpuno odustati od ovakve odredbe – ili omogućiti takvim korisnicima ostvarivanje prava u punom iznosu određeni broj mjeseci. Odredba nije svrsishodna i to je dokazano u praksi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
827 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Potrebno propisati način kontrole provođenja rada za opće dobro bez naknade obzirom da pojedine JLU i JRS ne provode navedeno što dovodi do nejednakosti postupanja prema korisnicima Čl. 36. st. 1. U ovoj odredbi umjesto ili treba na oba mjesta stajati i. Nadalje, kao ni ranije nisu propisane sankcije za JLS koje rad za opće dobro bez naknade ne organiziraju, a takve su na području nadležnosti našeg Centra u većini. To korisnike s prebivalištem na području JLS koja rad organizira stavlja u nepovoljniji položaj i kod njih stvara nezadovoljstvo i otpor radu. Čl. 36. st. 5. propisuje da osobe u radovima za opće dobro bez naknade mogu sudjelovati do 30 do 90 sati, za što smatramo da je prevelik raspon, koji će također dovesti do nejednakog postupanja JLS. Djelomično prihvaćen Komenatar vezan uz stavak 1. se prihvaća. Zahvaljujemo na ostalim komentarima. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
828 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer: radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150 % osnovice. kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima, najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažem: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Čl. 27. st. 2. t. 4. Ovdje imamo istu primjedbu kao kod prethodne točke, jer je propušteno navesti da se ni nezaposlenom radno sposobnom i djelomično radno sposobnom članu kućanstva pravo na ZMN ne priznaje (naveden je samo samac). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade. Ostale komentare ne možemo prihvatiti obzirom da članak 27. stavak 2. nije uređen po točkama pa je nejasno na što se odnosi komentar.
829 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Umanjivanje iznosa, Potrebu za postojanjem ovog članka smatramo spornom, jer se prethodnim člankom već navodi, iako manjkavo, kome se pravo na ZMN ne priznaje te nema potrebe da se kasnije navode okolnosti zbog kojih se iznos ZMN umanjuje. Prethodni članak trebalo bi izmijeniti kako smo gore naveli te bi tada sadržavao i okolnosti, odnosno osobe navedene u ovom članku. Nije prihvaćen Navedenim člankom propisano je u kojim slučajevima se iznos umanjuje za kućanstvo, dok je prethodnim člankom navedno za samca.
830 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Čl. 24. Potrebno je definirati pojam suvlasništva. U prijašnjim uputama u pogledu primjene Zakona o socijalnoj skrbi suvlasništvo je bilo izjednačeno sa vlasništvom, ali u praksi imamo potpuno neriješene imovinske odnose, više suvlasnika, neuređeni status vlasništva i imovine, korisnici žive u nekretnini koju su neformalno naslijedili, upisani su vlasnici koji su preminuli, neprovedene ostavinske postupke i dr., nekretnina ne postoji u Zemljišno-knjižnom odjelu. Sve to otežava provođenje ovog postupka i istovremeno utječe na lošu percepciju javnosti o sustavu jer iz perspektive korisnika proizlazi da nemamo iste kriterije i iste načine postupanja prema korisnicima. Čl. 24. st. 1. t. 1. Trebalo bi utvrditi minimalan iznos kojim su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Nije definirano kako se određuje obveza zakonskih obveznika uzdržavanja. Do sada centri nisu mogli utvrditi obvezu budući su korisnici uskraćivali podatke da su im nepoznate adrese djece i sl. Također nije moguće točno odrediti iznos kojim bi obveznici uzdržavanja trebali davati na ime uzdržavanja odnosno nema kriterija za određivanje iznosa. U praksi je vrlo teško odrediti što znači mogućnost uzdržavanja od obveznika uzdržavanja. Trebalo bi točnije definirati taj pojam. Situacije u kojima su obveznici uzdržavanja su vrlo individualne i dolazi do različitih mišljenja obveznika uzdržavanja i stručnih radnika, kada npr. oni smatraju da nisu u mogućnosti uzdržavati roditelje, a stručni radnici smatraju da jesu. Čl. 24 st.2 Jasnije definirati odredbu kojom se Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje ako: 1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona 2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora, U dohvatu podataka u SocSkrb aplikaciji o imovini, procijenjena vrijednost automobila starijih od 20 godina je 0 kuna, što ne mora biti i stvarna vrijednost istih. Postavlja se pitanje na koji ćemo način utvrđivati stvarnu vrijednost vozila ili plovila. Čl. 24. st. 2. t. 2. Propisuje da se pravo na ZMN ne priznaje ako je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod navedene odredbe imamo dvije primjedbe. Prva se odnosi uopće na problematiku pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora, za što smatramo da je apsolutno nepotrebno unositi u odredbu, jer to u praksi stvara probleme u postupanju i utvrđivanju je li takav postupak pokrenut te je bolje ostaviti odredbu kakva je bila. Nadalje smatramo spornim što se navedeno u daljnjem tekstu nacrta ne primjenjuje na isti način kod drugih prava, ali o tome ćemo kasnije (kod DPNJ, SRNJ i PUK). Druga primjedba se odnosi na propuštanje navođenja da je sklapanje ugovora zapreka u ostvarivanju prava i člana kućanstva, a ne samo samca, kako stoji u odredbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Pitanje suvlasništva i utvrđivanja uzdržavanja rješavaju se posebnim propisima. Nastavno na pitanje procjene vozila, Ministarstvo će izdati naputak.
831 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 23. Definira kome se priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, no vrlo manjkavo jer ne određuje koja su ili kolika sredstva dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba, a propisuje da pravo ima samac ili kućanstvo koje tih sredstava nema dovoljno?! Potrebno je barem navesti da se misli na iznose propisane čl. 27. Nacrta. Također je potrebno opis pojma zajamčena minimalna naknada povezati s čl. 20. Nacrta koji propisuje kada osoba može sama sebe uzdržavati, jer se to pitanje odnosi prvenstveno na to pravo, a navedeno je u dijelu Nacrta koji se odnosi na osnove djelatnosti socijalne skrbi (prije dijela koji se odnosi na naknade u sustavu socijalne skrbi). Nije prihvaćen Članak 23. je načelna odredba, a narednim člancima detaljno su definirani uvjeti za priznavanje i iznosi.
832 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
833 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika . Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
834 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Čl. 20. st. 2. Propisuje da se imovina djeteta izuzima od opterećenja ili otuđenja (za razliku od dosadašnjeg Zakona koji propisuje da se imovina djeteta može izuzeti od opterećenja o čemu odlučuje centar). Smatramo da se ovom odredbom ostavlja prostor za manipulaciju (npr. prijepis, darovanje ili slično imovine odraslog člana kućanstva djeci, samo iz razloga stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava). Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ova odredba ima intenciju zaštite imovine djeteta pri čemu se utječe i na spriječavanje dječjeg siromaštva.
835 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. t. 3. Definicija pojma kućanstvo kao ni u dosadašnjem Zakonu nije dovoljno detaljna s obzirom na probleme s kojima se susrećemo u praksi, npr. prikazivanje jedne prostorije u istom stambenom objektu kao zasebno kućanstvo, kako bi osoba ostvarila pravo; a očito je da u toj prostoriji nema uvjete da bi se smatrala zasebnim kućanstvom, npr. nema mogućnost spremanja obroka, održavanja osobne higijene i sl. te je jasno da te potrebe zadovoljava u drugom dijelu kuće/stana koji koriste osobe za koje se zahtjev ne podnosi ili ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava. Također je problematično dokazivanje odvojenog podmirenja troškova života prema izjavi podnositelja zahtjeva, budući su računi za režijske troškove u pravilu zajednički za jedan stambeni objekt. Čl. 15. t.7. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se proširi krug korisnika i da stoji kao u Zakonu o udomiteljstvu “Korisnik je dijete, mlađa punoljetna osoba do završetka redovitog školovanja ili najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja ako se ne može zaposliti, a najduže do 26.godine života“. Naime, u praksi se dešava da sa punoljetnosti se djeci prekida smještaj u udomiteljskim obiteljima, jer više nisu djeca kao korisnici. Čl. 15. t. 12. Definira tko je osoba potpuno nesposobna za rad i između ostalog navodi „osobu koju privremeno ili trajno nije u mogućnosti uključiti u radne procese, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja”. S obzirom na sam naziv pojma, predlažemo da se umjesto navedenog u definiciju vrati „osoba čija je nesposobnost za rad utvrđena prema posebnim propisima”, osobito s obzirom na to da obrazac nalaza i mišljenja tijela vještačenja ne sadrži točku kojom se utvrđuje da osobu privremeno ili trajno nije u mogućnosti uključiti u radne procese, iako se navedeni nalaz donosi prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Na temelju čega ćemo uopće utvrditi je li osobu moguće uključiti u radne procese? Čl. 15. t. 13. Usko je vezana uz t. 12. jer definira tko je djelomično radno sposobna osoba i to sasvim precizno, za razliku od definiranja osobe potpuno nesposobne za rad u t. 12. Zašto nije upotrijebljen isti izraz „gubitak radne sposobnosti prema propisu o vještačenju i metodologijama vještačenja” (potpuni ili djelomični)? Čl. 15. t. 15. Definira pojam osnovne životne potrebe koje nabraja te dodaje i druge stvari za osnovne potrebe. Nejasno koje su to druge stvari za osobne potrebe i nejasno kako će to utjecati na ujednačenost postupaka centara. Čl. 15. t. 16. Definira što je prihod i postojanje definicije nije sporno samo po sebi, no kasnije u tekstu Nacrta se kod pojedinih prava, kao što ćemo kod njih posebno naglasiti, taksativno navodi što u prihod ne ulazi, a ukoliko bismo se kroz cijeli Nacrt držali definicije pojma iz ovog uvodnog dijela, taksativno nabrajanje ne bi bilo ni potrebno. Međutim, u slučaju ovakve definicije prihod bi se definirao preširoko, pa smatramo da je definiciju potrebno proširiti i odmah u njoj navesti što se ne smatra prihodom, a što bi se odnosilo na sva prava iz Nacrta. Čl. 15. t 20. Definira pojam voditelja slučaja te smatramo da je radi otklanjanja poteškoća koje nastaju u praksi, potrebno naglasiti da voditelj slučaja koordinira i ostvarivanje različitih prava koja se ostvaruju i u različitim odjelima Centra. Predlažemo ovu definiciju uskladiti s definicijom Vođenja slučaja (IFSW 2013 ) „Metoda socijalnog rada, kojom se u suradnji sa korisnikom procjenjuju potrebe, dogovaraju i pružaju neophodne usluge, koordinira, vrši monitoring i evaluacija i zastupa najbolji interes korisnika s ciljem poboljšanja njegove socijalne dobrobiti (NASW, 2013). Primjenjuje se kada korisnici imaju složenije potrebe koje zahtijevaju više vrsta usluga i kada je potrebno integrirati rad različitih pružatelja s zajedničkim korisnikom (obiteljske intervencije, udomiteljstvo, skrbnička zaštita, usluge boravka, smještaja i sl.) Nedostaje definicija obitelji. – potrebna je dopuna Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno ćemo uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
836 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Čl. 18. t. 7. navodi da je korisnik odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljavati osnovnim životnim potreba, a u čl. 57. je taj pojam razdvojen te se pravo priznaje osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama. Potrebno koristiti jednake pojmove. Prihvaćen Prihvaća se
837 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, III.  OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA Podržavam komentar: Preveliki dio ovog iznosa usmjeren je organizacijskim promjenama, osnivanju nepotrebne "akademije" umjesto da se ulaže u gradnju resursa: smještajnih kapaciteta za korisnike za koje se usluge ne mogu pružati van institucije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
838 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
839 Katolička udruga "Kap dobrote" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Katolička udruga "Kap dobrote", IV Stara Pešćenica 3, OIB: 97517626928, e-mail: kap-dobrote@zg.htnet.hr Poštovani, naša Udruga osnovana je od strane patera Antuna Cveka i suradnika službeno prije 30 godina od kada neprestano djelujemo. Djelovanje Udruge zasniva se na operativnom i konkretnom pomaganju i zaštiti konkretnih siromašnih, gladnih i nemoćnih korisnika koji se ne mogu brinuti o sebi, a nemaju nikoga tko bi o njima primjereno brinuo. Stoga ćemo i u ovoj raspravi, vezano za najavljenu veliku reformu socijalne politike, također biti konkretni i operativni. Poznavajući rad na terenu i konkretne potrebe ove skupine korisnika, pozivamo Vas na omogućavanje sljedećih potrebi onima kojima to realno ne mogu priskrbiti: 1. jedna dnevna podjela potrebne dnevne ishrane sa neophodnim dnevnim nutrijentima 2. osiguranje električne energije i vode 3. osiguranje grijanja na najlakši dostupan način 4. osiguranje smještaja za 1 500 beskućnika u mnogim napuštenim vojarnama i drugim objektima u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave Medicinski priručnik Hrvatskog liječničkog zbora: "Loša prehrana (malnutricija) razvija se u stadijima: u prvom stadiju dolazi do promjena u razini hranjivih tvari u krvi i tkivima, zatim slijede promjene u razini enzima, pa dolazi do loše funkcije tjelesnih organa i tkiva, a zatim se pojavljuju simptomi bolesti i smrt." Sve gore navedene potrebe koje ova skupina korisnika realno ne može priskrbiti potrebno je osigurati bez ukidanja njihovih novčanih socijalnih pomoći. Ako se ovo omogući za naše nemoćne, gladne i prozeble ljude, ući ćete za sva vremena u povijest i svijeta i Hrvatske jer ćemo biti prva zemlja u kojoj nema čovjeka bez dnevnog obroka, bez vode, bez grijanja i u kojoj pojam nezbrinutoga i beskućnika ne postoji. Sa sredstvima i snagama države, jednica lokalne samouprave, volontera, dobrih ljudi, podupiratelja i dobrotvora u iz zemlje i inozemstva koje imamo na raspolaganju, vjerujemo i ne sumnjamo da ćemo zajedno uspjeti. Uspjeti ćemo zajedno zato jer će uz nas biti Bog i najveće oružje koje nam je dao- ljubav prema siromasima i gladnima i svi dobri ljudi svih svjetonazora koji će nam se pridružiti. S poštovanjem, Vinko Franković, predsjednik Primljeno na znanje Intencija predlagatelja je smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti osoba koje svojim radom, imovinom ili od obveznika uzdržavanja ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Borbi protiv siromaštva pridonosi i decentralizacija sustava socijalne skrbi na način da su određena socijalna prava dužne osigurati i/ili financirati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (troškovi stanovanja, financiranje troškova pučke kuhinje, rad prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike). Jedinice područne (regionalne) samouprave imaju obvezu donošenja socijalnih planova kojima se postavljaju ciljevi i prioriteti u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Osim toga, djelatnost socijalne skrbi obavljaju i udruge, vjerske zajednice te druge pravne i fizičke osobe što pridonosi jačanju socijalne zaštite u Republici Hrvatskoj
840 Klara Đebnar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ne podržavam ukidanje Obiteljskih domova. Svrha Obiteljskih domova je osigurati kvalitetnu skrb i njegu svojim štićenicima ali i pružiti obiteljski ugođaj. Obiteljski domovi imaju do 20 korisnika te im se može kvalitetno pružiti sve što im treba, njega, pažnja, razgovor, bliskost. Osobno smatram da u većim sustavima takav odnos ne bi imali. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
841 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 273. Na koji način je to predviđeno? Supervizija nije osigurana svim djelatnicima, poslodavac ne predviđa sredstva za isto te se često supervizije organiziraju "dobrom voljom", snalaženjem zaposlenika te projektima ocd-a, dok bi isto, ukoliko je predviđeno zakonski, trebalo biti dostupno pod jednakim uvjetima svim zaposlenicima, a ne kao odredba zakona na koju svi sliježu ramenima. Primljeno na znanje Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. Obzirom na značajan broj stručnjaka koji su stručno osposobljeni i licencirani za provođenje supervizije u skladu s EU standardima, od kojih je dio i zaposlen u sustavu socijalne skrbi i prepoznavanje važnosti sustavnog uvođenja supervizije u idućem razdoblju osigurati će se svi potrebni resursi za uvođenje sustavne supervizije u djelatnost.
842 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Ponovno administrativne promjene koje ne doprinose poboljšanju pružanja same usluge. Centri za pružanje usluga u zajednici postaju Domovi socijalne skrbi? Dom kao ustanova socijalne skrbi ima konotaciju smještaja, predlaže se zadržavanje osobnosti Centara za pružanje usluga u zajednici prema aktualnom ZSS. Također, na koji način je predviđeno prebacivanje nadležnosti osiguranja provođenja mjere intenzivne pomoći i podrške roditeljima? To je izrazito složen opsežan, složen i osjetljiv postupak koji podrazumijeva ovlasti CZSS koje druge ustanove soc skrbi nemaju. Nejasna je intencija zakonodavca. CZSS kao ustanova soc skrbi je ona koja je najrasprostranjenija i najbliža samim korisnicima, s obzirom na manjak svih drugih pružatelja usluga u RH. Na koji način je zamišljeno provođenje ove odredbe? Misli li se posao provođenja mjera nametnuti kao radna obaveza djelatnicima kao radna obaveza? Postoji manjak voditelja mjera zbog izrazite kompleksnosti, osjetljivosti, ali i potencijalnih izlaganja riziku, kao i podplaćenosti samih patronažera i otežane suradnje (situacije s dežurstvima, suradnjom sa MUP-om, zdravstvom i dr.). Ustanove nemaju kapacitet provoditi posao mjera u sklopu redovitih aktivnosti odnosno djelatnosti za koju su osnovane. Također, provođenje mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom - na što se točno misli? Osiguranje prostora, djelatnika koji provodi ili što? Izrazito nejasno, paušalno i s manjkom uvida u funkcioniranje i stanje u praksi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentru.
843 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Ponovne i već viđene administrativne promjene i promjene pravne osobnosti Obiteljskih centara ne doprinosi poboljšanju usluge korisnicima niti kvaliteti samog sustava. Na ovaj način ponovno će doći do administrativnih opterećenja umjesto da se fokus zakonodavca usmjeri ka kadrovskom i stručnom osnaživanju Obiteljskih centara (osiguranjem edukacija koje su uvjetovane kao osnova za pružanje usluga, supervizija, povećanja broja korisnika) te prije svega dostupnosti usluga krajnjem korisniku. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
844 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 184. Podržavam komentar HKSR za ukidanjem čl.175.-184. koji glasi: "Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga?" Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
845 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. čl. 151.-162- BRISATI. Nejasna je namjera zakonodavca za ovim Povjerenstvom osim uvođenja još veće zbrke i hajke na sustav. Ovako formulirano stječe se dojam u nestručnost i pristranost samog Ministarstva u odlučivanju o žalbama te se postavlja pitanje o samim nadzornim mehanizmima Ministarstva i povjerenja građana u sustav. Korisnici se imaju pravo žaliti, isto je uobičajeno, te postoji niz instanci na kojima je isto moguće od čelnika ustanove, Ministarstva, Pravobranitelja, stručnih komora i sl. Ovime se proceduralno stvara zbrka i potencijalno još veći protok vremena ionako dugotrajnih postupaka. Također, na koji način se biraju predstavnici Povjerenstva, koje su kompetencije istih osim uživanja ugleda društva što je izrazito nejasan opis. Koji su kriteriji procjene Povjerenstva, stručna znanja, iskustva, edukacija? Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
846 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Ovu odredbu treba jasnije utvrditi jer postoji rizik da usluge, onim korisnicima kojima su najpotrebnije, na ovaj način postanu još manje dostupne. Potrebno je promišljati o uvođenju imovinskog cenzusa primjerice za osobe s iznadprosječnim primanjima, a koji primjerice koriste usluge tretmana u mreži pružatelja usluga (a ne primjerice privatno). Također, ovako utvrđenim odredbama radi se razlika između korisnika kojima sustav utvrdi potrebu-uputi ih pružatelju usluga i onih koji se pružatelju usluga mogu javiti samoinicijativno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge propisat će se pravilnikom.
847 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 120. Ideja o određivanju cijena usluga nije nova, molim da se provjere prethodna rješenja i razlozi iz kojih nisu zaživjela u praksi te se sustav počeo snalaziti "uputnicama, preporukama i sl.". Također, potrebno je utvrditi metodologiju i cijenu za pružatelje u mreži (sustav, ustanove kao i organizacije civilnog društva) - Iz državnog proračuna i fondova EU financiraju se projekti OCD-a koji obuhvaćaju često i manji broj korisnika (nego li ustanove) te se financiraju usluge koje u praksi ne donose korist korisnicima. Potrebno je ujednačiti uvjete/cijenik/kapacitete za sve pružatelje usluga. Nije prihvaćen Nije prihvaćeno jer pružatelji usluga koji nisu u mreži mogu samostalno na tržištu formirati cijenu usluge.
848 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Ovdje nije riječ o prevenciji već o tretmanu, a program koji je zamišljen na ovaj način ne podrazumijeva u praksi dobrovoljnost korisnika. Zaustavljanje nasilničkog ponašanja podrazumijeva da je bilo nasilja, stoga su čl 91. i 92. izrazito manjkavi. Također, stječe se dojam prebacivanja odgovornosti pravosudnog sustava na socijalnu skrb. Nadalje, propisana struktura programa upućuje na moguće kopiranje postojećih programa za tretman počinitelja nasilja u obitelji i/ili potencijalno uvjetovanje polaženja točno određenih edukacija pojedinih stručnjaka. Zakonodavac bi trebao promišljati o preventivnim programima i programima namjenjenim obiteljima/pojedincima nižeg stupnja rizika. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju
849 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 85. čl. 86.st.3. - tko su stručni radnici Obiteljskog centra (i ostalih pružatelja usluga) s dodatnom izobrazbom iz savjetovališnog i/ili terapijskog rada? I sada u CZSS i Obiteljskim centrima postoje kadrovi koji nisu sistematizirani (npr sociolog, teolog i sl.). O kakvim se edukacijama točno radi? Ako se već ide na ovo treba se ujednačiti sa Zakonom o djelatnosti psihoterapije. Nije prihvaćen Ovo je usluga u socijalnoj djelatnosti, a ne u djelatnosti psihoterapije. Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propisana pravilnikom.
850 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 83. Brisati broj susreta, neprovedivo u praksi na ovaj način. Nije prihvaćen Usluga savjetovanja je kratkotrajna intervencija, stavkom 2, ovoga član-ka propisana je i iznimka u pogledu broja susreta.
851 Kristina Divić Čolić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Brisati članak. Nepotrebno, nejasno i dodatna administracija. Na koji način će Zavod pružatelju usluga određivati sve navedeno? Pružatelji usluga su autonomne organizacije/ustanove, a ne podružnice i/ili područni objekti Zavoda. Uputnica i sada u sustavu služi kao zaobilaženje rješenja i plaćanja usluga. Postoji veliki nesrazmjer u opsegu (broj korisnika u tretmanu) u radu ocd-a i ustanova, a pružatelji usluga nisu jednako zastupljeni u RH. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
852 Kristina Duvančić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam ono što je navela Hrvatska komora socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
853 Kristina Mravak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Pomoć u kući je potrebna i roditelju koji koristi dopust za njegu djeteta s teškim smetnjama u razvoju do 8. godine života. Naime, u slučaju da se roditelj razboli i nije u mogućnosti privremeno brinuti za dijete; drugi roditelj nema pravo koristiti bolovanje za dijete s teškoćama ( jer je npr. majka na dopustu za njegu do 8. godine života djeteta ) jer prvi roditelj koristi dopust za njegu djeteta. Jedan roditelj radi, drugi koristi dopust za njegu djeteta do 8. godine i bude zbog bolesti privremeno nesposoban voditi brigu o djetetu - KOME OSTAVITI DIJETE? Ili će se to i dalje rješavavati tako da se LOM smiluje i izmisli bolest zdravom roditelju, kako bi mogao dobiti bolovanje i brinuti se za dijete s teškoćama dok roditelj koji koristi dopust za njegu djeteta do 8. godine života ne ozdravi? Roditelj koji je na dopustu za njegu djetea s težim smetnjama u razvoju do 8. godine života NE MOŽE koristiti bolovanje jer NEMA KOME ostaviti dijete s teškoćama. Moraju li roditelji biti prepušteni milosti liječnika obiteljske medicine? Hoće li se to već jednom urediti zakonom? Nije prihvaćen Odredbama važećeg propisa i Nacrtom prijedloga zakona propisano je da se pomoć u kući kao socijalna usluga odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Vezano za ostvarivanje prava na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine života, napominjemo da propis koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore nije u nadležnosti ovoga Ministarstva.
854 Kristina Mravak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. Članak 99, stavak 4 treba se mijenjati. Prema sadašnjem članku, dijete s teškoćama može dobiti uslugu rane intervencije samo do 3. godine života....nakon toga svaki pružatelj usluga bira za za sebe do koje godine će se ta usluga pružati. Pa npr. rana intervencija kod jednog pružatelja usluga traje do 3. godine, kod drugog do 5. godine ( i ne može se produžiti iako kod djeteta postoji potreba dokazana lječničkom dokumentacijom). IAKO U ZAKONU PIŠE DA SE MOŽE KORISTITI NAJDULJE DO 7. GODINE). To si svatko tumači na svoj način. Smatram da bi se kod svih pružatelja usluga trebala pružati do 7 godine života...to bi trebalo odrediti Zakonom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
855 Kristina Mravak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66,stavak4, alineja 3 se treba mijenjati....ako OSOBA S INVALIDITETOM nije korisnik usluge poludnevnog boravka VIŠE OD 6 h SVAKI RADNI DAN. ili se treba brisati. Naime, djeca s teškoćama u razvoju kao i osobe s invaliditetom u skolpu poludnevnog boravka ( koji traje svaki radni dan u tjednu po 6 h dnevno) dobivaju edukacijsko-rehabilitacijske postupke, terapiju ( radnu, asistivnu komunikaciju...), senzoričku integraciju, a SVAKAKO BI TREBALI IMATI I NEURORAZVOJNU TERAPIJU koja je nužna kako ne bi došlo do regresije stanja u kojem se nalaze. Stoga bi se ti habilitacijski postupci trebali provoditi redovito...SVAKI DAN - bez obzira ima li roditelj status roditelja njegovatelja ili ne. Za to vrijeme roditelj njegovatelj može obaviti liječničke preglede i ostale poslove koje uz prisutnost djeteta s teškoćama/osoobe s invaliditetom ne može - jer svi znamo da dijete s teškoćama/osoba s invaliditetom zatjeva skrb i brigu 24 h na dan. Kako će se roditelj njegovatelj adekvatno brinuti za dijete s teškoćama/osobu s invaliditetom,ako sam ne brine o svom zdravlju? Opće je poznato, ako se roditelj njegovatelj razboli- i bude privremeno nesposoban voditi brigu o djetetu s teškoćama/osobi s invaliditetom- da sustav socijalne skrbi NEMA RJEŠENJE....osim izdvojiti dijete iz obitelji u ustanovu...u kojoj najčešće nema mjesta; a dijete treba zbrinuti ODMAH. Ako dijetetu s teškoćama/ osobi s invaliditetom OSIGURAMO SUDJELOVANJE U POLUDNEVNOM BORAVKU SVAKI DAN, samim time rastrećujemo roditelja njegovatelja u nadi da će se moći duži niz godina adekvatno brinuti za svoje i djetetovo zdravlje. Sustav ne prepoznaje BOLOVANJE za roditelje njegovatelje i za roditelje koji su na dopustu za njegu djeteta s teškim smetnjama u razvoju. Postoji samo na papiru - u PRAKSI NE! Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
856 Kristina Urbanc NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
857 Kroata Erceg Grgurić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. St. 1. podst. 4. bi trebao glasiti "ako se u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje korištenje prava samac ili član kućanstva ne odazove pozivu Zavoda." Nije prihvaćen Sudjelovanje korisnika u postupku propisano je Zakonom o općem upravnom postupku.
858 Kroata Erceg Grgurić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. U vezi sa st. 1. podst. 4. podsjećam da imamo uvid u imovinu. Uzmemo li u obzir, a moramo, čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku, odredba je neprovediva. Uz navedeno, i st. 3. koji određuje da će pravo u navedenom slučaju prestati s danom nastanka promijenjenih okolnosti! Nije prihvaćen Napominjemo da nije omogućen uvid u sve podatke o imovini primjerice o iznosima na računima kod poslovnih banaka niti uvid u gruntovnicu.
859 Kroata Erceg Grgurić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Zaposlenoj osobi ne treba priznavati socijalnu pomoć, kako god se ona zvala. U načelima, st. 5., je određeno da osoba koji koristi naknade iz sustava socijalne skrbi ne može njihovima korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja radi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
860 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 85. U članku 85. stavku 3. nedodati: osim u slučajevima partnerskog i obiteljskog nasilja (Usluga psihosocijalnog savjetovanja obuhvaća individualni rad s korisnikom i/ili članovima njegove obitelji (osim u slučajevima partnerskog i obiteljskog nasilja). Obrazloženje: Zajedničko savjetovanje žrtve i počinitelja nasilja osim što je protivno svim smjernicama rada sa žrtvama nasilja i međunarodnim dokumentima koje je RH potpisnica, može uzrokovati sekundarnu viktimizaciju koju je RH s obzirom na svoje obveze prema Koncenciji VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (članak 18., stavak 3.; Članak 48.) dužna spriječiti. Nužno je uskladiti ovaj Zakon sa međunarodnim dokumentima kojih je RH potpisnica. Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisni-kom(žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Korisnici koriste usluge po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja. Nigdje nije propisano da obavezno zajedničko savjetovanje sa članovima obitelji već je to jedna od mogućnosti koja se procjenjuje indvidualno u suradnji sa korisnikom/com.
861 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 272. Dodati područje rodno uvjetovanog nasilja. Na žalost parksa nam pokazuje kako je jedan od najvećih problema u sustavu zaštite žena i djece od nasilja nerazumijevanje i nedovoljno znanje djelatnika sustava o rodno uvjetovanom nasilju, razumijevanju dinamike i mehanizama nasilja i razumijevanju traume uzrokovane nasiljem. Primljeno na znanje Stručnjaci u sustavu socijalne skrbi su visokoobrazovani stručnjaci, a svoja stručna mišljenja i prijedloge donose timski. Obavezni članovi tima su socijalni radnik, psiholog i pravnik, a po potrebi uključuju i druge članove unutar sustava i izvan sustava socijalne skrbi. Svi stručnjaci u sustavu socijalne skrbi kontinuirano se stručno usavršavanju, a regulirane profesije socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator imaju i dodatnu obvezu stručnog usavršavanja. U području nasilja u obitelji, rodno uvjetovanog nasilja, razumijevanja i dinamike nasilje kontinurano se provode i nadalje će se provoditi edukacije stručnjaka.
862 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 277. Inspekcijski nalazi moraju biti dostupni javnosti što ima dvostruki cilj: povećanje transparentnosti i odgovornosti pružatelja usluga nad kojim je obavljen nadzor i veća mogućnost izbora pružatelja usluga od strane korisnika na temelju informacija koje osigurava inspekcijski nalaz. Inspekcijski nadzor potrebno je provoditi i na razini grupe pružatelja usluga ( npr svi dječji domovi, svi centri za socijalnu skrb) ili sektora (npr. nadzor nad cjelokupnom zaštitom djece u Hrvatskoj) ne samo na razini individualnog dječjeg doma/pružatelja usluga ili pojedinog centra za socijalnu skrb. Takvi koordinirani nadzori omogućili bi brže utvrđivanje propusta, eventualnih prioriteta za ispravke propisa i prioriteta obuka i izrade smjernica za unaprjeđenje prakse. Jači nadzor inspekcije i transparentnost izvještavanja i utjecaja na donošenje propisa je od vitalnog značaja, postojeće zakonodavstvo je zastarjelo i ne odražava potrebe da se utvrde obrasci ponavljajuće štetne prakse u pojedinim sektorima socijalne skrbi kako bi se ukazalo na aktualne ili kronične probleme sustava koje je potrebno otkloniti. Nije prihvaćen Člankom 284. stavkom 3. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da je inspektor dužan kao službenu tajnu čuvati dokumentaciju i podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom, kao i identitet podnositelja podneska povodom kojeg je proveden inspekcijski nadzor, ako on to zatraži. Ujedno je člankom 281. stavkom 3. Nacrta prijedloga Zakona propisano kako je, ako se inspekcijski nadzor provodi na zahtjev tijela i drugih zainteresiranih pravnih ili fizičkih osoba, inspektor dužan izvijestiti podnositelja prigovora ili zahtjeva o utvrđenom činjeničnom stanju te o poduzetim mjerama, osim u slučaju anonimne predstavke. Dakle, Nacrtom prijedloga Zakona, kao posebnim propisom, propisano je kako se radi o dokumentaciji odnosno podatcima koji predstavljaju službenu tajnu te se, u tom smislu, upućuje na primjenu Zakona o zaštiti tajnosti podataka odnosno Zakona o tajnosti podataka, u dijelu postupanja sa podatcima koji su posebnim zakonom označeni službenom tajnom, odnosno poslovnom ili profesionalnom tajnom. U dijelu izvještavanja podnositelja podneska povodom kojega je proveden inspekcijski nadzor, ovlast inspektora se iscrpljuje u obvezi dostave obavijesti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama, gdje se izvještava o postupanju.
863 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 274. Opći komentar na tijela nadzora – potrebna modernizacija cijelog sustava u svrhu zaštite prava korisnika i javnosti 1. Propuštena prilika za nužnu i žurnu reformu regulatornog okvira za djelotvoran nadzor pružatelja svih socijalnih usluga i centara za socijalnu skrb Ovlasti različitih regulatornih i nadzornih tijela nisu jasne i dobro definirane te povećavaju rizik od propusta zašite građana/javnosti i ljudskih prava pojedinih korisnika. Evidentna je oklijevajuća ili nejasna uloga kod utvrđivanja prioriteta nadzora zaštite djece i odraslih u sljedećim slučajevima: a) preklapanja usluga korisnicima s drugim dijelovima sustava (zdravstvo, obrazovanje), b) u slučajevima nadležnosti nad uslugama različitih razina vlasti (usluge čiji su osnivač regionalne i lokalne samouprave) kao i c) u slučajevima nadzora nad uslugama koje djeluju izvan Mreže usluga tj. koje nisu definirane u tzv. Mreži usluga. Te propuste je nužno otkloniti već ovim zakonom jasno propisavši obavezu nadzora nad svim pružateljima neovisno o tome jesu li ili nisu u Mreži usluga, čiji je osnivač pružatelj usluga te u slučajevima preklapanja s drugim sustavima. Sadašnji sustav također ukazuje na nejasnoće i nedosljednost u provedbi nadzora nad stručnim radom centara za socijalnu skrb između Upravnog nadzora i nadzora profesionalnih komora koji su regulirani posebnim zakonima, tako da imamo više slučajeva s različitim nalazima upravnog nadzora i komora čime se slabi uloga regulatora, ugrožava povjerenje javnosti i zaštita građana i prava korisnika. Nužno je već u okviru ovog Zakona upravni nadzor ojačati i hijerarhijski ga postaviti iznad nalaza komora, s obzirom da je primarna svrha upravnog nadzora kontrola i nadzor nad zakonitim postupanjem i provedbom zakona u Republici Hrvatskoj kojima se štite ljudska prava korisnika. Potrebno je pojasniti primarnu svrhu nadzora - sigurnost korisnika i zaštita cjelokupne javnosti, a ne pojedinih profesija koje obavljaju poslove u djelatnosti socijalne skrbi. 2. Pripremiti cjelovitu reformu regulatornog okvira za nadzor kroz poseban strateški okvir i zakon koji će uključiti koordinirano djelovanje s drugim tijelima državne uprave i tijelima za reguliranje profesija/djelatnosti u najkraćem mogućem roku. Kako bi inspekcija i upravni nadzor različitih ministarstava i nadzor koji provode različite komore bio učinkovit i djelotvoran, potrebna je reforma cjelokupnog regulatornog okvira za nadzor kako bi se povećao utjecaj na poboljšanje prakse u svim sustavima i maksimalno zaštitila prava korisnika. Potrebna je veća transparentnost i odgovornost svih u sustavu kako bi se povećalo povjerenje javnosti. 3. Planirati uspostavu hijerarhijski najvišeg tijela nadzora nad radom komora (regulatornih tijela profesija) u svrhu učinkovitog i brzog postupanja s pritužbama korisnika Npr. Komora socijalnih radnika i Psihološka komora, Liječnička komora, Komora medicinskih sestara, i dr. moraju primiti odvojeno pritužbe od strane svakog pojedinca (ili tijela s pravnom osobnosti) koji želi prijaviti ozbiljne incidente koji uključuju različite profesije u jednoj ustanovi. Nadzor najvišeg tijela svih komora osiguralo bi veću odgovornost i transparentnost rada kao i ujednačavanje standarda, akreditacije i postupaka kojima se regulira i unaprjeđuje rad tih tijela. Primljeno na znanje Inspekcijski nadzor propisan je za sve pružatelje socijalnih usluga. Upravni nadzor provodi se nad radom komora. Povećanjem broja osoba koje provode nadzor ojačan je inspekcijski nadzor. Podzakonskim propisima dodatno će se urediti provođenje inspekcijskog i upravnog nadzora.
864 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 225. S obzirom da je jedna od najvećih boljki sustava nedostatna educiranost djelatnika sustava o problemu rodno uvjetovanog nasilja, s obzirom na činjenicu da se Konvencija VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ne implementira, djelom i zbog needuciranosti djelatnika u sustavu, nužno je među članove upravnog vijeća koji se imenuju na vrijeme od četiri godine imenovati predstavnicu organizacija civilnog društva koje pružaju specijalizirani servis za žrtve rodno uvjetovanog nasilja ili predstavnicu organizacija civilnog društva stručnu u području rodno uvjetovanog nasilja. Nakon svih brutalnih slučajeva rodno uvjetovanog nasilja koji su mogli biti spriječeni pravodnobnom reakcijom i mehanizmima koje sustav ima na raspolaganju, nakog stalnog i sve većeg evidentiranog institucionalnog nasilja koje žrtve nasilja prolaze zbog nedovoljne educiranosti djelatnika sustava o problemu rodno uvjetovanog nasilja, nužno je u obrazovanje i programe stručnog usavršavanja uvrstiti i ona iz područja rodno uvjetovanog nasilja. Nije prihvaćen Programsko vijeće predlaže upravnom vijeću programe stručnog usavršavanja, a čini ga 15 članova koje imenuje upravno vijeće na vrijeme od četiri godine.
865 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 188. Na koji način je osigurana primjena članaka Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (posebice članka 48.) kod suradnje Obiteljskih centara i vjerskih zajednica, a u slučajevima obiteljskog nasilja? Kako se definiraju obiteljske vrijednosti? Prostor za interpretaciju je velik, a Zakon mora onemoućiti sekundarnu viktimizaciju žrtava nasilja koja je moguća kroz sustav koji cjelovitost obitelji bez obzira na slučajeve nasilja stavlja iznad sigurnosti žrtava nasilja. Bilo da se radi o savjetovanju i medijaciji koji uključuju žrtvu i nasilnika (što je suprotno Konvenciji VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji), bilo da se radi o pitanju skrbništva i roditeljstva, Zakon mora osigurati sigurnost za žrtve nasilja i ni u kojem trenutku dozvoliti da nedefiniran pojam obiteljskih vrijednosti bude poluga onemogućavanja žrtvama nasilja izlazak iz nasilja. Prihvaćen Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je ratificirana i mora se poštivati.
866 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Opće socijalne usluge namijenjene svima nisu dovoljne, unutar Obiteljskih centara treba osigurati specijalizirane usluge za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja i djecu žrtve nasilja. Savjetovanje u vezi braka, roditeljstva, obiteljskih i partnerskih odnosa ne smije biti uzrok sekundarne viktimizacije žrtava nasilja niti smije kršiti čl. 48, stavak 1. Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasillja nad ženama i nasilja u obitelji: Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi zabranile obvezne alternativne postupke rješavanja sporova, uključujući medijaciju i mirenje, u vezi sa svim oblicima nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije. Prihvaćen Sve socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi su dobrovoljne. Stručni radnici u suradnji s korisnikom procjenjuju potrebe , dogovaraju i pružaju neophodne usluge i evaluiraju ishode zastupajući pritom najbolji interes korisnika s ciljem poboljšanja njihove dobrobiti.
867 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 162. Opći komentar na tijela nadzora – potrebna modernizacija cijelog sustava u svrhu zaštite prava korisnika i javnosti 1. Propuštena prilika za nužnu i žurnu reformu regulatornog okvira za djelotvoran nadzor pružatelja svih socijalnih usluga i centara za socijalnu skrb. Ovlasti različitih regulatornih i nadzornih tijela nisu jasne i dobro definirane te povećavaju rizik od propusta zašite građana/javnosti i ljudskih prava pojedinih korisnika. Evidentna je oklijevajuća ili nejasna uloga kod utvrđivanja prioriteta nadzora zaštite djece i odraslih u sljedećim slučajevima: a) preklapanja usluga korisnicima s drugim dijelovima sustava (zdravstvo, obrazovanje), b) u slučajevima nadležnosti nad uslugama različitih razina vlasti (usluge čiji su osnivač regionalne i lokalne samouprave) kao i c) u slučajevima nadzora nad uslugama koje djeluju izvan Mreže usluga tj. koje nisu definirane u tzv. Mreži usluga. Te propuste je nužno otkloniti već ovim zakonom jasno propisavši obavezu nadzora nad svim pružateljima neovisno o tome jesu li ili nisu u Mreži usluga, čiji je osnivač pružatelj usluga te u slučajevima preklapanja s drugim sustavima. Sadašnji sustav također ukazuje na nejasnoće i nedosljednost u provedbi nadzora nad stručnim radom centara za socijalnu skrb između Upravnog nadzora i nadzora profesionalnih komora koji su regulirani posebnim zakonima, tako da imamo više slučajeva s različitim nalazima upravnog nadzora i komora čime se slabi uloga regulatora, ugrožava povjerenje javnosti i zaštita građana i prava korisnika. Nužno je već u okviru ovog Zakona upravni nadzor ojačati i hijerarhijski ga postaviti iznad nalaza komora, s obzirom da je primarna svrha upravnog nadzora kontrola i nadzor nad zakonitim postupanjem i provedbom zakona u Republici Hrvatskoj kojima se štite ljudska prava korisnika. Potrebno je pojasniti primarnu svrhu nadzora - sigurnost korisnika i zaštita cjelokupne javnosti, a ne pojedinih profesija koje obavljaju poslove u djelatnosti socijalne skrbi. 2. Pripremiti cjelovitu reformu regulatornog okvira za nadzor kroz poseban strateški okvir i zakon koji će uključiti koordinirano djelovanje s drugim tijelima državne uprave i tijelima za reguliranje profesija/djelatnosti u najkraćem mogućem roku. Kako bi inspekcija i upravni nadzor različitih ministarstava i nadzor koji provode različite komore bio učinkovit i djelotvoran, potrebna je reforma cjelokupnog regulatornog okvira za nadzor kako bi se povećao utjecaj na poboljšanje prakse u svim sustavima i maksimalno zaštitila prava korisnika. Potrebna je veća transparentnost i odgovornost svih u sustavu kako bi se povećalo povjerenje javnosti. 3. Planirati uspostavu hijerarhijski najvišeg tijela nadzora nad radom komora (regulatornih tijela profesija) u svrhu učinkovitog i brzog postupanja s pritužbama korisnika Npr. Komora socijalnih radnika i Psihološka komora, Liječnička komora, Komora medicinskih sestara, i dr. moraju primiti odvojeno pritužbe od strane svakog pojedinca (ili tijela s pravnom osobnosti) koji želi prijaviti ozbiljne incidente koji uključuju različite profesije u jednoj ustanovi. Nadzor najvišeg tijela svih komora osiguralo bi veću odgovornost i transparentnost rada kao i ujednačavanje standarda, akreditacije i postupaka kojima se regulira i unaprjeđuje rad tih tijela. 4. Ojačati inspekcijski nadzor Inspekcijski nalazi moraju biti dostupni javnosti što ima dvostruki cilj: povećanje transparentnosti i odgovornosti pružatelja usluga nad kojim je obavljen nadzor i veća mogućnost izbora pružatelja usluga od strane korisnika na temelju informacija koje osigurava inspekcijski nalaz. Inspekcijski nadzor potrebno je provoditi i na razini grupe pružatelja usluga ( npr svi dječji domovi, svi centri za socijalnu skrb) ili sektora (npr. nadzor nad cjelokupnom zaštitom djece u Hrvatskoj) ne samo na razini individualnog dječjeg doma/pružatelja usluga ili pojedinog centra za socijalnu skrb. Takvi koordinirani nadzori omogućili bi brže utvrđivanje propusta, eventualnih prioriteta za ispravke propisa i prioriteta obuka i izrade smjernica za unaprjeđenje prakse. Jači nadzor inspekcije i transparentnost izvještavanja i utjecaja na donošenje propisa je od vitalnog značaja, postojeće zakonodavstvo je zastarjelo i ne odražava potrebe da se utvrde obrasci ponavljajuće štetne prakse u pojedinim sektorima socijalne skrbi kako bi se ukazalo na aktualne ili kronične probleme sustava koje je potrebno otkloniti. Primljeno na znanje Inspekcijski nadzor propisan je za sve pružatelje socijalnih usluga. Upravni nadzor provodi se nad radom komora. Povećanjem broja osoba koje provode nadzor ojačan je inspekcijski nadzor. Podzakonskim propisima dodatno će se urediti provođenje inspekcijskog i upravnog nadzora.
868 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Stavak 4 čl. 151 treba pojasniti na koje se upravne postupke odnosi ili koje upravne postupke izuzima. Odlučivanje o pritužbama ne uključuje odlučivanje u upravnim postupcima. Ukoliko je namjera da se omogući rad Povjerenstva onda preporuke Povjerenstva moraju imati neki utjecaj na donošenje odluka o upravnim postupcima. Inače Povjerenstvo nema smisla. Primljeno na znanje Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Upravni postupci nisu predmet rada Povjerenstva.
869 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Stavak 2. članak 158. treba navesti da Odluka sadrži upute/komentare očitovanja. U stavku 3. dodati da je u svom odgovor Ministarstvo dužno dati mišljenje o najbitnijim elementima odluke/zaključaka ili mišljenja. Nije prihvaćen Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe te je o utvrđenom kao i poduzetim mjerama dužno izvijestiti podnositelja pritužbe u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke Povjerenstva, ustanovu socijalne skrbi i Povjerenstvo. Način rada i postupanja po pritužbama, vođenje evidencije i rokove čuvanja podataka u evidenciji pravilnikom propisuje ministar.
870 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Povjerenstvo bi trebalo podnositi godišnje izvješće Saboru, koji ga je i imenovao, a ne Nacionalnom Vijeću. Vijeću Ministarstvo i neovisno može neovisno dostaviti sve podatke koje su od interesa Vijeća. Godišnje izvješće Povjerenstva se mora predstaviti na plenarnoj sjednici Sabora i biti javno dostupno uz poštivanje svih pravila zaštite podataka (kao i slučajevima izvješća pravobranitelja) Prihvaćen Prihvaća se
871 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. U članak 81. stavak 1. nužno je uvrstiti: procjenu rizika i upravljanje rizicima rodno uvjetovanog nasilja i fatalnih ishoda sukladno članku 51. Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i člankom 22. direktive o pravima žrtava fatalnih ishoda Dakle, Prva socijalna usluga sadrži: 1. inicijalni razgovor 2. informiranje korisnika o pravima i pružateljima usluga 3. procjenu rizika i upravljanje rizicima rodno uvjetovanog nasilja i fatalnih ishoda 4. primjenu instrumenata za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta 5. iniciranje žurnih intervencija u slučaju ugrožene sigurnosti i/ili osnovnih životnih potreba korisnika Nije prihvaćen Predloženo je već obuhvaćeno u odredbi
872 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Dodati i: 16. Specijalizirane službe pružanja potpore žrtvama nasilja (prema čl. 16., stavku 3.) Nije prihvaćen Specijalizirane službe bi u tom slučaju bile pružatelji usluga, a ne naziv usluge.
873 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Smatram kako je nužno definirati i žrtvu obiteljskog nasilja i to u skladu Direktivom 2012/29/EU a koja u čl. 8. st. 5. propisuje da "Države članice osiguravaju da pristup službama za potporu žrtvama nije uvjetovan time je li žrtva nadležnom tijelu podnijela formalnu prijavu za kazneno djelo." Prijedlog definicije: Žrtva obiteljskog nasilja - osoba za koju pružatelj usluga na bilo koji način dođe do saznanja da postoji mogućnost da je proživjela ili proživljava nasilje. Objašnjenje: Nužno je definirait žrtve obiteljskog nasilja u skladu s Direktivom 2012/29/EU, a kako bi se izbjeglo da se žrtve nasilja čiji počinitelji nemaju pravomoćne presude ne tretiraju kao žrtve nasilja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se komentar iz razloga što se definicija žrtve obiteljskog nasilja uređuje drugim propisom.
874 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 97. Članak 97., dodati stavak 4): Na usluga psihosociajne podrške obiteljima ne upućuju se obitelji sa slučajevima nasilja u obitelji. Objašnjenje: Zbog zaštite i sigurnosti žrtava obiteljskog nasilja, ali i izbjegavanja sekundarne viktimizacije te usklađivanja nacionalnog Zakonodavstva sa Konvencijom VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na uslugu psihosocijalne podrške obiteljima ne mogu se upućivati one obitelji u kojima je prisutno partnersko i obiteljsko nasilje. Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisnikom žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Korisnici koriste usluge po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja.
875 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. Članak 94. stavak 4. dodati: osim u slučaju obiteljskog/partnerskog nasilja. Objašnjanje: Žrtve nasilja ne smiju se stavljati u položaj da moraju surađivati ili imati doticaj s počiniteljem nasilja. Vrlo je važno da se to poštuje ne samo za slučajeve gdje je dokazano nasilje, već i za slučajeve gdje se sumnja na nasilje radi izbjegavanja sekundarne viktimizacije žrtve nasilja nipošto se ne smiju provoditi bilo kakava zajednička savjetovanja, medijacije i sl. što se, na žalost, trenutno u sustavu provodi. Zato to mora biti kristalno jasno iz samog Zakona Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisni-kom(žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Sve socijalne usluge propisane ovim zakonom provode se isključivo po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja
876 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 92. Postoji opravdana sumnja da će na psihosocijalnom tretmanu radi prevencije nasilničkog ponašanja završavati i žrtve nasilja, a s obzirom da je prepoznat problem kako djelatnici u sustavu nisu adekvatno educirani prepoznati primarnog agresora i s obzirom da se slučajevi nasilja u obitelji tretiraju kao visokokonfliktni odnosi u kojima se moć žrtve i počinitelja izjednačava te se žrtva tretira kao ravnopravni partner. Stoga postoji opravdana bojazan da bi žrtve nasilje mogle završiti u psihosocijalnom tretmanu što bi opet bilo suprotno Konvenciji VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čl. 48.) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
877 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. U članak 89. treba dodati Stavak 4) Usluga obiteljske medijacije ne provode se među članovima obitelji u slučajevima obiteljskog/partnerskog nasilja. Objašnjenje: Zakon mora biti usklađen sa Obiteljskim Zakonom (čl. 332.) i Konvencijom VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (čl. 48) Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisni-kom(žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Obiteljska medijacija kao socijalna usluga provodi se isključivo po načelu dobrovoljnosti, a ne oba-veznog sudjelovanja. Obiteljski zakon predviđa obavezno sudjelovanje u postupku obiteljske medijacije ka-da roditelji ne mogu postići dogovor o planu roditeljske skrbi, stoga je propisan izuzetak.
878 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 74. Članak 74., Stavak 2., dodati: Žrtvu obiteljskog/partnerskog ne smije se obvezati na sudjelovanje u savjetovanju, psihosocijalnom savjetovanju, obiteljskoj medijaciji, psihosocijalnom tretmanu radi prevencije nasilničkog ponašanja niti bilo kojoj drugoj socijalnoj usluzi ako bi njeno uključivanje u uslugu bilo povezano uz proživljeno nasilje. Objašnjenje: Napisamo treba uključiti, a kako bi se izbjegla sekundarna viktimizacija i kako bi se Zakon uskladio s Konvencijom VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čl. 48.) Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisnikom(žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Korisnici koriste usluge po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja. Korisnik/ca samostalno donosi odluku o korištenju usluga.
879 Lana Bobić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 83. U članku 83. stavku 2. nedodati: osim u slučajevima partnerskog i obiteljskog nasilja (Usluga savjetovanja obuhvaća individualni rad s korisnikom i/ili članovima njegove obitelji (osim u slučajevima partnerskog i obiteljskog nasilja) radi prevladavanja... Obrazloženje: Zajedničko savjetovanje žrtve i počinitelja nasilja osim što je protivno svim smjernicama rada sa žrtvama nasilja i međunarodnim dokumentima koje je RH potpisnica, može uzrokovati sekundarnu viktimizaciju koju je RH s obzirom na svoje obveze prema Koncenciji VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (članak 18., stavak 3.; Članak 48.) dužna spriječiti. Nužno je uskladiti ovaj Zakon sa međunarodnim dokumentima kojih je RH potpisnica. Nije prihvaćen Planom intervencija ili individualnim planom promjene koji voditelj slučaja izrađuje u suradnji sa korisni-kom(žrtvom nasilja) utvrđuju se mjere i aktivnosti, te pristup pravima i uslugama. Korisnici koriste usluge po načelu dobrovoljnosti, a ne obaveznog sudjelovanja. Nigdje nije propisano da obavezno zajedničko savjetovanje sa članovima obitelji već je to jedna od mogućnosti koja se procjenjuje indvidualno u suradnji sa korisnikom/com.
880 Lidija Perši NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće se postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi niti će se postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina. Predloženim Zakonom nije postignuto očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi, naprotiv, sustav se dodatno opterećuje administriranjem. Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva smatram degradacijom struke i cijelog sustava. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen, a prava koja zagušuju stručni rad i dalje ostaju u našem sustavu. Ukidanjem Obiteljskih domova neće se unaprijediti zaštita korisnika, a stvorit će se dodatan problem budući da već sada nema dovoljnog kapaciteta za smještaj korisnika. Predloženim Zakonom diskriminiraju se stručni radnici Zavoda (naspram Obiteljskog centra) jer ne postoji Stručno vijeće Zavoda. Navodi se samo da Zavod može imati nadzorna, stručna i savjetodavna tijela, a da će se regulirati statutom u kojeg nemamo uvid. Procedura izbora člana predstavnika radnika u Upravnom vijeću Zavoda će u praksi biti teško provediva. Predlažem da se nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja kao što predlažu strukovne organizacije. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
881 Lidija Perši NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 181. Predloženim člankom diskriminiraju se stručni radnici Zavoda (naspram Obiteljskog centra) jer ne postoji Stručno vijeće Zavoda. Navodi se da Zavod može imati nadzorna, stručna i savjetodavna tijela, a da će se regulirati statutom u kojeg nemamo uvid. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
882 LIDIJA RAJKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
883 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Ovo je vrlo sporno i neprovedivo. Kod priznavanja odmora i privremene nesposobnosti za rad kamo s djetetom odnosno osobom s invaliditetom? Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu. U slučaju da se djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati adekvatna skrb u okviru obitelji ili na drugi način, može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja.
884 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Podržavam brisanje čl. 175 - 184 zbog već navedenih razloga u tekstovima HKSR i HUSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
885 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Čl. 103. st.1. i 2. Potrebno je definirati tko su članovi obitelji uz čiju pomoć osoba može ili ne može brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Misli li se na članove obitelji koji žive u istom kućanstvu ili na članove po rodbinskoj povezanosti i do kojeg koljena. Također je potrebno definirati odnosi li se pojam „ brinuti o svakodnevnim životnim potreba“ na direktu i osobnu pomoć o tome ili na materijalnu pomoć plaćanjem druge osobe da se o tome brine. Sve s ciljem ujednačavanja u postupanju. Čl. 103. st. 1. t. 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostat će bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Čl. 103. st. 3. Propisuje da se usluga PUK može iznimno odobriti i korisniku DPNJ. Ponovo se koristi riječ iznimno, kao i u dosadašnjem Zakonu, a ne određuje se koje su to iznimke kad se pravo može priznati i korisniku DPNJ. Ako nigdje ne piše da je zapreka ako je korisnik DPNJ, čemu onda navoditi da mu iznimno može biti odobreno?“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
886 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 278. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „Primjedba je da inspekcijske poslove ne mogu obavljati osobe sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Budući da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata sociolozi, kineziolozi, ekonomisti i informatičari teško da imaju potrebne kompetencije, a javna uprava je trogodišnji studij i osobe nemaju istu razinu obrazovanja kao većina stručnih radnika u sustavu. Potrebno je propisati da inspektor mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi.“ Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju odgovarajuće uvjete za inspektora.
887 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu“ Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
888 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika“ Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
889 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Nejasno je zašto ne postoji klauzula o zabrani otuđenja nekretnine ili zabrane opterećenja nekretnina korisnika niti zabrana sklapanja ugovora o doživotnom niti dosmrtnom uzdržavanju i za stručnjake u drugim djelatnostima nego samo u sustavu socijalne skrbi ( npr. izabrane liječnike, psihijatre, odvjetnike, sudce ? ) Čl. 171. st. 2. Propisuje da je ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika ili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju koji sklopi pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi s korisnikom ništetan. Ovdje se pitamo što je uopće ugovor o otuđenju, ugovor o opterećenju??? Treba paziti na terminologiju.“ Nije prihvaćen Zakon o socijalnoj skrbi ne može propisivati odredbe koje se odnose na stručnjake u drugim djelatnostima.
890 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 152. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor.“ Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
891 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Čl.135. st.1. IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade je potpuno nepotreban i to je dodatno opterećenje Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IPP.
892 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Trebalo bi utvrditi visinu kojom su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja osobama koje isto ne žele, a financijski mogu. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama.“ Primljeno na znanje Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja urediti će se pravilnikom. Napominje se kako je povreda dužnosti uzdržavanja već propisana kao kazneno djelo, za koje je predviđena kazna zatvora novčana kazna.
893 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Hitno donošenje Pravilnika o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji koji bi trebao precizno propisati sve potrebno. Primljeno na znanje Napominjemo da će pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
894 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. Čl. 94. st. 3. Dodati da se usluga psihosocijalne podrške pruža i na drugim mjestima od značenja za zadovoljavanje potreba korisnika Prihvaćen Prihvaća se.
895 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Čl. 65. st. 3. Trebalo bi primijeniti rješenje slično kao u članku 10. st. 4. ovog nacrta zakona, jer svi korisnici sukladno svom zdravstvenom stanju nisu u mogućnosti dati svoju suglasnost. Prihvaćen Načela sadržana u Nacrtu prijedloga zakona odnose se na sve naknade i usluge. Svaka osoba lišena poslovne sposobnosti ima pravo sudjelovati u postupci-ma u kojima se odlučuje o njezinim pravim i interesima u skladu sa svojim mogućnostima. Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju odnosno njegovatelju osobe s invaliditetom, uz suglasnost osobe s invaliditetom. U predmetnoj odredbi je dodano: “odnosno njegovog zakonskog zastupnika“.
896 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Što je s dosadašnjim iznimkama (slijepe, gluhe i gluho slijepe osobe)? (članak 60. sadašnjeg ZOSS-a). Ove bi kategorije po novom Zakonu bile u nepovoljnijem položaju nego do sada. Predlažem dodati ih, sukladno postojećem Zakonu. Odredbe su usklađene s Uredbom o metodologijama vještačenja i trebale bi rezultirati razlikovanju doplatka u punom i smanjenom iznosu, odnosno od osobne invalidnine. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je nejasnoće kada se radilo o utvrđivanju stupnja težine invaliditeta. Primjerice u nalazu tijela vještačenja utvrđeno je postojanje teškog invaliditeta (IV stupanj) te se u nastavku utvrdila privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). Mišljenja smo da takvo utvrđivanje oštećenja funkcionalnih sposobnosti treba izbjegavati. Potrebno je jasno utvrditi razinu, dati u tom smislu uputu jedinstvenom tijelu vještačenja kako se ne bi događale nedoumice. Prijedlog je da se koristi termin razina (druga, treća, četvrta razina težine invaliditeta) umjesto stupanj. Stupanj invaliditeta veže se uz tjelesno oštećenje dok se za prava prema Zakonu o socijalnoj skrbi utvrđuje oštećenje funkcionalnih sposobnosti. Na taj način više dolazi do razdvajanja navedenih pojmova kako bi i krajnji korisnici lakše uočili razliku.“ Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona nije propisano da slijepe, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njegu neovisno o uvjetima u pogledu imovine i prihoda radi izjednačavanja prava svih osoba s invaliditetom, pogotovo jer je za sve osobe s invaliditetom neovisno o vrsti oštećenja predviđena mogućnost utvrđivanja stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom ili punom iznosu te pravo na osobnu invalidninu se razlikuju po utvrđenom stupnju težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja.
897 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Čl. 59. st. 1. Ponovno se javlja problem vlasništva i suvlasništva kao u primjedbama za čl. 24. Čl. 59. St. 2. Osobe koje imaju prihod čiji iznos prelazi iznose propisane odredbom (1250,00 kuna za samca) stavlja u nepovoljan i diskriminirajući položaj. Naime, osoba koja primjerice nema prihod i korisnik je prava na ZMN kao radno sposobna osoba u iznosu od 800,00 kuna uvećano za naknadu za troškove stanovanja od 320,00 kuna, a k tome ima i pravo na NUKE, ostvaruje pomoć u ukupnom iznosu od 1.320,00 kuna i ukoliko ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, ostvarit će pravo na doplatak u iznosu od 420,00 kuna. Osoba koja također ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, a ima mirovinu u iznosu od 1.320,00 kuna, neće moći ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu. To je apsurd. Također, osoba koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna, a ima utvrđen treći stupanj oštećenja i potrebu pomoći i njege u punom opsegu imat će pravo na doplatak u iznosu od 600,00 kuna, jednako kao i osoba koja je primjerice radno nesposobna, a korisnik je prava na ZMN. Odredba je potpuno u suprotnosti s načelom socijalne pravičnosti, te ponovno opterećuje socijalne radnike i ostale stručne radnike i onemogućuje ih da se bave socijalnim radom i pomoći osobama koje su zaista u riziku od siromaštva. Osobi koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna te ima djecu koja su joj dužna pomoći, nije potreban socijalni radnik, koji je zbog ovakvih odredbi Zakona jednako posvećen, tj. jednako neposvećen i ovoj osobi i osobi koja je sama i nemoćna. Ukoliko mora postojati imovinski cenzus, onda se on mora povećati.“ Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za pomoć i njegu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Uvjeti u pogledu prihoda na koje se odnosi primjedba su istovjetni odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
898 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 57. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „U skladu sa već navedenim komentarima ove odredbe prijedloga Zakona, smatramo da bi se prava na osnovu funkcionalnih oštećenja mogla zvati istim imenom i razlikovati s obzirom na stupanj oštećenja, te tako izbjeći birokratske i administrativne komplikacije. Prijedlog :Naknade za osobe s invaliditetom Pojam doplatka za pomoć i njegu potrebno je spojiti s čl. 60. o uvjetima, kako bi jednim člankom bilo objašnjeno što je navedeno pravo, kao što je to napravljeno kod pojma osobne invalidnine u čl. 52. (prvenstveno mislimo na objašnjenje stupnjeva težine invaliditeta..., koji se kod 0I navode odmah u objašnjenju pojma, a kod DPNJ tek u četvrtom čląnku koji se na to pravo odnosi). Načelno, ova prava su u osnovi prava vezana uz zdravstveni status i trebala bi biti u drugom sustavu.“ Nije prihvaćen Pravo na doplatak za pomoć i njegu te pravo na osobnu invalidninu ostaju uređena kao zasebna prava analogno odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirano objedinjavanje prava Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu. Nadalje, članak 60. Nacrta prijedloga Zakona odnosi se na uvjete za priznavanje prava, a ne na pojam prava zbog čega nije moguće objediniti odredbe na način kako je predloženo
899 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. osobito opravdani slučajevi" – dopuniti koje su to posebno opravdane situacije u kojima Zavod može odobriti 10.000,00 kuna jednokratne Nije prihvaćen Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
900 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Podržavam slijedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih i radnika i Hrvatske komre socijalnih radnika " Propisuje uvjete za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, koji su i ovim Nacrtom prešturi i ostavljaju prevelik prostor za diskrecijsku ocjenu, što dovodi do neujednačenog postupanja čak i na razini jednog Centra, a kamoli na razini RH. O jednokratnoj naknadi bi trebalo donijeti cijeli pravilnik, a ne pravo sabiti u jedva dva članka. Trebalo bi detaljnije navesti koji su to izvanredni troškovi nastali uslijed trenutnih životnih okolnosti zbog kojih korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, odnosno što se sve može pod njima podrazumijevati. Ovaj opis od 4-5 okolnosti nije ni približno dovoljan za ujednačenost postupanja, kojoj se ovim Nacrtom navodno teži. Čl. 46. st.2. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se nadopuni mogućnost dobivanja JNP djeci ili mlađim punoljetnicima na smještaju za izvanredne troškove izleta ili za maturalna putovanja." Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi. U članku 46. stavak 2. prihvaća se komentar u dijelu izmjene terminologije.
901 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Nije vidljivo da li je pravo i dalje vezano za ostvarivanje prava na ZMN i prava na osobnu invalidninu Nije prihvaćen Navedeno je propisano Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb pa nije potrebno navoditi i u odredbi ovog članka.
902 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Ovakva odredba u posljednjih godina koliko u Zakonu postoji, nije ostvarila zamišljeni cilj – aktivaciju radno sposobnih korisnika – samo je stručnim radnicima – socijalnim radnicima dala još posla oko nepotrebnog administriranja, praćenja je li i kad korisnik prestao raditi unutar tri mjeseca – pa ako jest dolazimo do poteškoća oko pisanja rješenja, isplate prava, „prebijanja“ više isplaćenog iznosa itd. Potrebno je potpuno odustati od ovakve odredbe – ili omogućiti takvim korisnicima ostvarivanje prava u punom iznosu određeni broj mjeseci. Odredba nije svrsishodna i to je dokazano u praksi.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
903 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Potrebno propisati način kontrole provođenja rada za opće dobro bez naknade obzirom da pojedine JLU i JRS ne provode navedeno što dovodi do nejednakosti postupanja prema korisnicima Čl. 36. st. 1. U ovoj odredbi umjesto ili treba na oba mjesta stajati i. Nadalje, kao ni ranije nisu propisane sankcije za JLS koje rad za opće dobro bez naknade ne organiziraju, a takve su na području nadležnosti našeg Centra u većini. To korisnike s prebivalištem na području JLS koja rad organizira stavlja u nepovoljniji položaj i kod njih stvara nezadovoljstvo i otpor radu. Čl. 36. st. 5. propisuje da osobe u radovima za opće dobro bez naknade mogu sudjelovati do 30 do 90 sati, za što smatramo da je prevelik raspon, koji će također dovesti do nejednakog postupanja JLS.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
904 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. S obzirom da su radno sposobni korisnici ostali kategorija korisnika koji mogu ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, zakonom se može ograničiti vrijeme korištenja prava ili prebaciti priznavanje ovog prava u nadležnost nekih drugih institucija kao što je to ranije bilo zamišljeno – u županijske urede ili HZZ (kao što je bilo predviđeno nekim ranijim zakonima/izmjenama). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
905 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer: radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150 % osnovice. kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima, najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažem: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Čl. 27. st. 2. t. 4. Ovdje imamo istu primjedbu kao kod prethodne točke, jer je propušteno navesti da se ni nezaposlenom radno sposobnom i djelomično radno sposobnom članu kućanstva pravo na ZMN ne priznaje (naveden je samo samac). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
906 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
907 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Slažem se sa komentarom Komore i Udruge - Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, ne znam kada bi to trebali raditi uz sve ovlasti koje imamo, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu. Molim da se članak 14 jednostavnije i konkretnije formulira, pošto djeluje nedorečeno, osim ako se planira Pravilnikom dodatno definirati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik).
908 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika . Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. )“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
909 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge. Prihvaćen Prihvaća se.
910 Livio Dolgoš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
911 Luka Šimac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim prob-lemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za us-lugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijal-ne ankete, uvjetni otpusti, pogodnos-ti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihoso-cijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izva-ninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovate-lja/njegovatelja u narednom razdob-lju intenzivirat će se suradnja s dru-gim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzi-manja. Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
912 Luka Živković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Žalosno je što ste prvo donijeli zakon o ukidanju Obiteljskih domova, bez da ste sagledali realnu mogućnost transformacija tih domova u objekte javne ustanove. Odgovorna vlada bi prvo napravila analizu, a zatim sjela za stol sa predstavnicima domova kako bi donjeli najbolju odluku za sve građane Republike Hrvatske. Koliko je bila prosjećna cijena doma u Slavoniji? Manja od 4000kn. Koliko je Vaša tajnica rekla da će biti cijena doma nakon transformacije- 7000kn. Mladi su otišli iz Slavononije, a sada će očito i stariji. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
913 Luka Živković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Poštovani, Obiteljski dom je smješten u obiteljskoj kući i takav objekat ne može zadovoljiti kriterij zgrade javne namjene. Zgrada javne namjene mora imati širinu hodnika od najmanje 180cm, te mora imati širinu vrata od 90cm. 95% obiteljskih kuća ne može zadovoljiti kriterije zgrade javne namjene ( ne zadovoljava ih ni država sa bolnicama, domovima zdravlja, školama, policijskim postajama itd). Javno stalno spominjete transformaciju od 5 god. Angažirajte stručnjake pa ih pitajte dali je moguće proširiti hodnik sa 130 cm na 180 cm i koliko bi to doprinjelo kvaliteti boravka štićenika u domu. Takve zahvate je moguće izvesti samo u slučaju da se ruši kompletan objekat i gradi novi. Moram napomenuti da je hodnih od 180 cm predviđen da se dvoja invalidskih kolica mogu mimoići ili bolnički kreveti. U obiteljskom domu se ljudi ne prebacuju na krevetima u operacijske sale ili na druge odjele kao u bolnicama. U slučaju takvog stanja osoba se transportira u bolnicu. Dakle Vašim zakonom nije predviđena transformacija već zatvaranje domova. U zakonu treba predvidjeti da domovi do 50 ljudi ne moraju biti zgrada javne namjene, te time omogućiti svima onima koji će imati volje i mogućnosti da se prebace u drugi oblik poslovanja ( doo, obrt...) i nastave sa poslovanjem. Učestalim mijenjanjem pravilnika radite prvanu nesigurnost i neizvijesnost. Svaki posao treba planirati na više godine. U mome slučaju 2019 god je ugrađeno dizalo kako bi štićenicima osigurao veću kvalitetu usluge. Za dizalo je podignut kredit, a sada taj objekat neće zadovoljavati uvjete zgrade javne namjene, te će vjerojatno stajati napušten. Radnici koji su bili dugotrajno nezaposleni na birou, kojima smo omogućili prekvalifikaciju i zaposlenje vjerojatno ćeka ponovno ista sudbina. Prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
914 Ljiljana Ban NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
915 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 237. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
916 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Potrebno je dopuniti jasnim kriterijima vezanim uz uvjete pod kojima obiteljski dom može raditi,te način i nadležnosti provođenja nadzora nad radom obiteljskog doma. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
917 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 230. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri organizaciji programa stručnog usavršavanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukacijama koje će organizirati Akademija
918 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 229. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
919 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 228. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu NEPRIHVATLJIVA ODREDBA Definira Programsko vijeće Akademije, međutim definicija je nejasna, tko su ti članovi, jesu li radnici Akademije, odakle se biraju??? Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
920 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 227. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
921 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 226. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija koja će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Pri orga-nizaciji programa stručnog usavrša-vanja i supervizijje voditi će računa o godišnjim odmorima i vikendima, kao i obvezi poslodavca da osigura sudjelovanje djelatnika na edukaci-jama koje će organizirati Akademija
922 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 225. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Smatram da bi sastav članova upravnog vijeća trebao ići u korist STRUKE, tj. da se 4 člana biraju po političkoj liniji, a 4 po stručnoj liniji. U tom slučaju, jedan od članova upravnog vijeća može biti predsjednik Komore socijalnih radnika/psihologa ili Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
923 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 224. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
924 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Ukoliko se prijedlog o brisanju odredbi ne prihvati predlažemo dodati u stavku 1. Točka 12. razvojno-integrativna superviziju Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju
925 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230. PREDLAŽEMO BRISATI Iako u potpunosti podržavamo cjeloživotno obrazovanje i djelatnici u sustavu socijalne skrbi se permanentno usavršavaju, ne vidimo razlog za uvođenje novog instituta – Akademije, tim više što bi ona trebala samo organizirati, a ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Osiguravanje potrebnih edukacija u sustavu socijalne skrbi trebali bi nadalje biti u organizaciji Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Studijskog centra socijalnog rada i resornog Ministarstva. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
926 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 219. Čl. 219. st. 2. Propisuje da ravnatelj centra za pomoć u kući mora imati najmanje srednju stručnu spremu, što smatramo nedovoljnom kvalifikacijom. Predlažemo propisati kao kriterij minimalno preddiplomski studij adekvatnog usmjerenja ( socijalni rad, zdravstvene djelatnosti ) Nije prihvaćen I do sada je bila propisana srednja stručna sprema. Nije se pokazalo potrebnim promijeniti uvjete u stup-nju kvalifikacije za mjesto ravnatelja.
927 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 216. Ponovo je omogućeno provođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u domovima socijalne skrbi iako godinama ukazujemo na potrebu razdvajanja ta dva sustava. U Republici Hrvatskoj takvih je ustanova svega desetak, nema političke volje niti sluha za zahtjeve da resor obrazovanja preuzme školovanje učenika s teškoćama u razvoju i da se razdvoji od pružanja socijalnih usluga. Primljeno na znanje Za sada će se zadržati navedena primjena.
928 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U potpunosti podržavamo komentar HKSR i HUSR, koji glasi: "Propisano je da ravnatelj doma socijalne skrbi može biti osoba sa završenim studijem sociologije, kineziologije, ekonomije, javne uprave ili informatike. Navedena zanimanja nemaju veze sa socijalnom djelatnosti niti su tog usmjerenja, po kojem kriteriju su ušla u prijedlog odredbi. Javna uprava je trogodišnji studij. Potrebno je propisati da Ravnatelj doma mora imati najmanje 5 godina radnog staža u djelatnosti socijalne skrbi, od toga minimalno 2 na poslovima rukovođenja, sa završenim sveučilišnim studijem i brisati struke koje su dodane; sociologija, kineziologija, ekonomija, javna uprava ili informatika." Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
929 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Centar za odgoj i obrazovanje je prema odredbi Zakona vrsta doma za djecu. Ne slažemo se s takvom podjelom jer u okviru centara postoje odjeli za odrasle osobe u kojima se pružaju socijalne usluge radi provođenja psihosocijalne rehabilitacije i radno okupacijskih aktivnosti za odrasle osobe s invaliditetom Primjerice Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ jedina je ustanova koja provodi sveobuhvatnu psihosocijalnu rehabilitaciju za kasnije oslijepljele osobe, misleći na sve rehabilitacijske aktivnosti za slijepe. Iz naziva ustanove nije prepoznatljiva djelatnost pa je potrebno dodati u nazivu i rehabilitaciju. Programi obrazovanja trebaju se izdvojiti iz ustanova socijalne skrbi jer na ovaj način guše razvoj usluga socijalne djelatnosti. Izbjegava se naziv Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju kako bi se srednjoškolske svjedodžbe izdavale samo pod centrom za odgoj i obrazovanje te na taj način izbjegla stigma učenika s teškoćama u razvoju. Zakonom nikako ne smije centar za odgoj i obrazovanje biti dom za djecu jer pruža usluge i za odrasle osobe, nazivom se ne ukazuje na primarnu zadaću ustanova, a to je pružanje socijalnih usluga. Kasnije oslijepljele odrasle osobe te stručni radnici drugih ustanova teško nas prepoznaju u sustavu kao pružatelje usluga psihosocijalne rehabilitacije za odrasle osobe s oštećenjem vida. Djelomično prihvaćen Odredbom će se precizirati vrste doma socijalne skrbi, neovisno o dobnim skupinama korisnika kojima se pružaju usluge.
930 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 190. POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Budući da je Nacrtom prijedloga zakona planirano osnivanje zavoda, obiteljskog centra i akademije kao jedinih takvih ustanova nije oportuno tekst zakona dodatno opterećivati odredbama o pravima, obvezama, ovlaštenjima i drugim pitanjima vezanim uz ravnatelja zavoda, obiteljskog centra ili akademije već će isto biti propisano statutom kao najvišim općim aktom svake pojedine ustanove.
931 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Čl. 187. Predlažemo da se članak 187. izmijeni na način da isti sada glasi: „Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti ZA područje jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, sukladno općem aktu ustanove.“ Obrazloženje: Čl. 187. Poštovani, molimo da razmotrite i uvažite novu formulaciju ovog članka. Naime, u 2 županije RH, sadašnje Podružnice Obiteljski centar imaju sjedište izvan sjedišta županije (Istarska u Puli ,dok je sjedište županije u Pazinu, te Ličko –senjska u Senju, dok je sjedište županije u Gospiću). I sada, kao i ranije, kada su se osnivali „stari“ Obiteljski centri, vodilo se računa o važnom načelu socijalnog rada , a to je načelo dostupnosti. Važno je da su usluge koje se pružaju na regionalnoj razini u prvom redu dostupne najvećem broju građana u najvećem gradu a to nije nužno i grad u sjedištu županije, dok se pojedini poslovi mogu organizirati u suradnji s drugim jedinicama lokalne samouprave da se približe korisnicima u svojim sredinama. Naime, prilikom nomotehničke izvedbe zakonske norme, valja voditi računa o posljedicama jednom donesene uprave takove zakonske norme, jer ista niame, ima direktne reperkusije na buduće ustrojavanje ustanova, u ovom slučaju Obiteljskog centra i njegovih područnih ustrojstvenih jedinica. Ukoliko se želi ostaviti sjedište novoosnovanih Obiteljskih centara (odnosno područnih ustrojstvenih jedinica budućeg Obiteljskog centra) u ovim gradovima koji se ne nalaze u sjedištu županije, valjalo bi ispraviti formulaciju ovog članka Zakona te svakako izbaciti riječi „u sjedištu“ jedinice područne (regionalne) samouprave, te iste zamijeniti za „za područje jedne„ jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Štoviše, aktualno je u tijeku provedba EU projekta „Ruža“ za rješavanje infrastukturinih uvjeta sadašnje podružnice Obiteljski centar u Puli koja djeluje u sastavu Centra za socijalnu skrb Pazin. Budući da se radi o velikoj infrastrukturnoj investiciji, za pretpostaviti je, da će i budući Obiteljski centar (odnosno područna ustrojstvena jedinica Obiteljskog centra) biti u ovog gradu. Predložena formulacija može se usporediti s već ranije upotrebljenom formulacijom koja je bila propisana člankom 8. starog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (NN 44/2006) kojim su bili uvedeni članci 80a. do 80.i. a odnose se na osnivanje, ustrojstvo, djelokrug rada i dr. vezano za samostalnu ustanovu socijalne skrbi - Obiteljski centar. Člankom 80.a. st. 2. tada je bilo predviđeno osnivanje Obiteljskog centra za područje jedne županije, odnosno Grada Zagreba. Prihvaćen Prihvaća se
932 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast, obavlja i poslove: - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Obrazloženje: Predlaže se da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13, 98/19), koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st. 2. aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije a što je Statutom istog Centra dodijeljeno u rad Podružnicama Obiteljskih centara. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, poput podrške obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu, ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra „Rastimo zajedno“, sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013. g. te poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te su po tipu ti poslovi srodni sa ostalim poslovima Obiteljskog centra. Važno je i to da pri Obiteljskom centru postoje infrastrukturni, kadrovski i ekonomski uvjeti za nastavak obavljanja navedenih poslova. Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pužati us-luge preventivnog i tretmanskog ka-raktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodav-nog i terapiskog rada, nije predviđe-no da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obav-ljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjeto-davnih tretmanskih osigurati i dos-tupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika
933 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra (čl. 185. do 197.) također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazovnost sadašnjeg trenutka i na potrebe za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Velike su razlike u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice [npr. u Istarskoj županiji podružnica radi sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima (ukupno 6 zaposlenih, od čega 5 stručnih radnika), prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
934 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 184. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
935 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 183. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
936 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 182. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
937 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 181. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
938 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 180. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
939 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
940 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 178. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
941 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Čl. 177. st. 1., al. 2, 4 i 6 – PREDLAŽEMO BRISATI U stavku 1. članka 177. novim su nacrtom prijedloga Zakona predviđeni, između ostalog, poslovi u okviru javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se navedeni poslovi iz toč. 2., 4. i 6. brišu na ovom mjestu kao poslovi Zavoda, te se isti poslovi dodaju poslovima budućeg Obiteljskog centra u novom stavku 3. članka 186. ovog nacrta prijedloga Zakona, i to na način kako je to predloženo u prijedlogu izmjena članka 186. uz uvažavanje obrazloženja prijedloga iz istog članka. Naročito držimo da bi dodavanje navedenih javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013.g. iste poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te ima potrebne infrastrukturne, kadrovske i ekonomske uvjete za nastavak obavljanja istih. Također, poslovi koji se odnose na poslove javne ovlasti iz područja djelatnosti dadilje i ostali stručni poslovi kojima se direktno pruža potpora registriranim dadiljama, a direktno i posredno i roditeljima te djeci, ni u kojem smislu nisu povezani sa poslovima iz djelatnosti Zavoda odnosno sadašnjim centrima za socijalnu skrb. Navedeni poslovi su, u sustavu socijalne skrbi, najsrodniji i vrlo povezani sa smislom i djelatnošću Obiteljskog centra. Čl. 177. st. 1., al. 2, 4, 5 i 6 – vratiti dadilje u nadležnost Obiteljskih centara. Ukoliko se prebace u „Zavod“ (CZSS), dodatno se opterećuju djelatnici centara, a intencija zakonodavca trebala je biti suprotna tome. Čl. 177. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Obiteljski centri neće provoditi upravne postupke. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pružati usluge preventivnog i tretmanskog karaktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodavnog i terapiskog rada, nije predviđeno da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjetodavnih tretmanskih osigurati i dostupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika,
942 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 176. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
943 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
944 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće za svaki završeni predmet (oko 713,00 kn) i pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu. Pet članova Povjerenstva time će po jednoj završenoj pritužbi ostvariti oko 3.500,00 kn prihoda. Postoje podaci o broju predstavki na godišnjoj razini te se mogu izračunati pozamašna sredstva koja je potrebno planirati u tu svrhu. Primjedba je da se nepotrebno troše proračunska sredstva koja su se mogla usmjeriti na novčane naknade i za usluge korisnicima. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
945 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći Povjerenstvo bi trebalo osnovati kao tijelo neovisnih stručnjaka koje bira Hrvatski sabor, a koje procjenjuju postupanja SVIH SUSTAVA a ne samo sustava socijalne skrb u slučajevima pritužba građana na postupanja kada se radi o zaštiti djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba u suradnji sa uredima Pravobranitelja. Na primjer u svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
946 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 159. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
947 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, administrativnu i tehničku pomoć Povjerenstvu pruža Ministarstvo. To podrazumijeva pripremu dokumentacije, pozive za sjednice Povjerenstva, sastavljanje odgovora i sl. i to u prostorijama Ministarstva. Navedeno će odrađivati osoba zaposlena u Ministarstvu koja za taj rad neće primiti novčanu naknadu jer će posao odrađivati u svoje radno vrijeme, pa će istom Ministarstvu dostavljati odluku povjerenstva o osnovanosti pritužbe koju je ranije rješavalo Ministarstvo. Ovo je kulminacija nakaradnosti sustava. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
948 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, Poslovnik o radu Povjerenstva donosi se uz prethodno mišljenje Vijeća. Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Vijeću. Nejasno je o kakvom se tijelu radi, kako je imenovano, kome to Vijeće odgovara. Ako je to Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika koje ima savjetodavnu i razvojnu ulogu, sada dobiva ovlasti ocjenjivati rad Povjerenstva. Budući da članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor, zakonske odredbe nisu dosljedne te bi Povjerenstvo trebalo izvješće o radu dostavljati tijelu koje ga imenovalo. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći Povjerenstvo bi trebalo osnovati kao tijelo neovisnih stručnjaka koje bira Hrvatski sabor, a koje procjenjuju postupanja SVIH SUSTAVA a ne samo sustava socijalne skrb u slučajevima pritužba građana na postupanja kada se radi o zaštiti djece, osoba s invaliditetom i starijih osoba u suradnji sa uredima Pravobranitelja. Na primjer u svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
949 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 156. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
950 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 155. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
951 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 154. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
952 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, trebalo bi jasno navesti koje struke mogu biti u njemu i koje kriterije moraju zadovoljavati. Kako će članovi Povjerenstva odlučivati o pritužbama kada nemaju znanja niti iskustva u sektoru socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
953 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 152. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
954 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI! Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Slažemo se također s komentarom Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika koji glasi: "Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor." Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti. Prednost pri imenovanju u Povjerenstvo imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obitelj-skopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
955 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Čl. 122. Predlažem dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (u Istri ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Odredba da je korisnik dužan plaćati uslugu svim svojim prihodima djeluje nemotivirajuće na korisnike, te ovaj vid njihovog uključivanja u zajednicu do sada nije bio podržan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
956 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Čl. 105. Predlažem dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu, što bi rezultiralo, ne samo gubitkom posla za radnicu, nego u konačnici gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
957 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st. 1. točka 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici, stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostala bi bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažem izbaciti! Primljeno na znanje Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
958 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Čl. 77. st. 1. al. 2 Predlažem da se usluge ne priznaju uputnicom, već da se i nadalje priznaju u upravnom postupku rješenjem, koje preciznije i sveobuhvatnije regulira prava i obveze korisnika, te u kojem stranka ima mogućnost žalbe (a ne samo prigovora). Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka i jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
959 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Prijedlogom Zakona smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja s dosadašnjih 50% iznosa ZMN-a na 30% iznosa iste. To bi se smanjenje pogotovo odrazilo na radno sposobne samce, kod kojih Prijedlogom nije predviđeno povećanje ZMN-a, ali i za radno nesposobne samce, kod kojih je predviđeno minimalno povećanje iznosa ZMN-a (samo 15% u odnosu na raniji Zakon). Istovremeno, troškovi stanovanja u realitetu rastu. Predlaže se da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
960 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
961 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
962 Maja Pavković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
963 Maja Toplek Kamenar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 77.   (1) Socijalne usluge iz članka 73. ovoga Zakona mogu se pružati na temelju: 1. rješenja Zavoda, osim socijalnih usluga koje pruža Zavod 2. uputnice ili zaključka Zavoda ili 3. ugovora o pružanju socijalne usluge.   (2) Socijalne usluge iz članka 73. točke 14. i 15. ovoga Zakona, pružaju se na temelju rješenja.   (3) Socijalne usluge iz članka 73. točke 4. do 13. ovoga Zakona, pružaju se na temelju uputnice.   (4) Socijalne usluge iz članka 73. točke 5. do 15. ovoga Zakona mogu se pružati i na temelju ugovora korisnika i pružatelja usluge.   (5) Iznimno, socijalnu uslugu iz članka 73. točke 13. do 15. ovoga Zakona dijete može koristiti samo na temelju uputnice ili rješenja Zavoda.   (6) Korisnik može sam izabrati socijalnu uslugu i pružatelja s kojim sklapa ugovor o pružanju socijalne usluge u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom.   (7) Korisnik koji socijalnu uslugu koristi temeljem ugovora iz stavka 4. ovoga članka u cijelosti snosi troškove usluge.     PRIMJEDBA: čl.77 – nije konkretizirano u članku korištenje „zaključka“ – „ ili-ili „ , stoga molimo da se zakonski konkretizira korištenje „zaključka“ u pojedinim uslugama, obzirom da u daljnjim točkama upućivanje zaključkom uopće nije određeno. Čl.77. st.6. – potrebno je utvrditi uopće pružatelja usluga po pojedinim regijama; ukoliko korisnik sam bira socijalnu uslugu, da li se radi o ekonomskoj usluzi u kojoj sam korisnik procjenjuje svoje potrebe (kad već ima mogućnost da sam bira) ; ili se radi o procjeni stručnog tima i upućivanja na određenu uslugu prema procjeni i individualnom planu. U redu je da smatra pružatelja, ali upitno je kako će se promjene desit ukoliko se bira vrsta usluge i da li će one biti birane obzirom na stvarne potrebe. Što će se desiti ukoliko stranka odbije suradnju? Može se desiti da će stranka inzistirati na usluzi za koju tim smatra da se neće postići određena svrha koja je potrebna, pa će se na zahtjev stranke odobravati usluge na trošak ministarstva koje ne rezultiraju potrebnim rezultatima. Također, ukoliko usluga ne postoji u široj lokalnoj zajednici, potrebno je posebnim propisima ili dodatkom članka zakonu osigurati dodatna financijska sredstva kako bi stranka imala pravo na korištenja određenih usluga prema vlastitoj potrebi, obzirom da su i sustav i usluge izrazito centralizirani. Uputnica   Sadržaj uputnice   0 Članak 79.   (1) Uputnica je isprava kojom se korisnik upućuje na korištenje određene socijalne usluge propisane ovim Zakonom, određuje se pružatelj i opseg usluge te ujedno predstavlja osnovu za obračun troškova pružene usluge.   (2) Uputnica za pružanje socijalne usluge sadrži: ime i prezime korisnika, osobni identifikacijski broj (u daljnjem tekstu: OIB), vrstu, oblik i opseg usluge, pružatelja usluge, početak i trajanje pružanja usluge, potpis osobe ovlaštene za izdavanje uputnice, planirane troškove usluge, obračun troškova usluge i potpis ovlaštene osobe koja je izvršila obračun te upozorenje o pravnim posljedicama nepridržavanja odredbi ovoga Zakona.   (3) Uz uputnicu se prilaže individualni plan intervencija.   (4) Zavod je dužan voditi evidenciju o izdanim uputnicama.   (5) Način vođenja evidencije o izdanim uputnicama i obrazac uputnice pravilnikom propisuje ministar. PRIMJEDBA: čl.79.st.2.- sadržaj uputnice, jasno je napisan, no određeni dijelovi njenog sadržaja ne poklapaju se sa radom struke. Koja je ta ovlaštena osoba za izradu obračuna – s time da djelatnici u stručnim timovima , vođeni svojim obrazovanjem, nikako nisu osobe koje bi za navedenu uputnicu vršile bilo kakve obračune u uputnicama za određene usluge, kao i da se time kod takvog obračuna potpisuju kao odgovorne osobe koja je navedeni obračun izradila. Također se navodi kako uputnica mora sadržavati početak pružanja usluge, gdje se kasnije navodi u čl.80 – „(1) Nakon zaprimanja uputnice, ovlašteni pružatelj usluge dužan je u roku od tri dana obavijestiti Zavod o danu početka pružanja usluge. „, znači da već zaprimljena uputnica ne može sadržavati datum početka usluge, već samo vremenski period trajanja usluge; treba regulirati na koji način će se dodavati početak usluge na uputnice, ili iz uputnice izbaciti obvezu da sadrži datum početka usluge. Ne postoji ni regulacija prema kojoj bi mi znali da se navedena usluga izvršila i u kojem obimu, jer zakonom se pružatelji usluga ne obvezuju da o tome obavijeste izdavatelja uputnice.   Obavještavanje o pružanju usluge   0 Članak 80.   (1) Nakon zaprimanja uputnice, ovlašteni pružatelj usluge dužan je u roku od tri dana obavijestiti Zavod o danu početka pružanja usluge.   (2) Ako nije u mogućnosti pružiti uslugu iz uputnice, pružatelj usluge dužan je u roku od tri dana o tome obavijestiti Zavod i navesti razloge te vratiti uputnicu.   (3) Ako Zavod ocijeni da su razlozi za odbijanje pružanja usluge iz stavka 2. ovoga članka neopravdani, o tome će odmah obavijestiti Ministarstvo.   (4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, Zavod će izdati novu uputnicu.   ODJELJAK 1.   PRVA SOCIJALNA USLUGA   Sadržaj, pružatelj   0 Članak 81.   (1) Prva socijalna usluga sadrži: 1. inicijalni razgovor 2. informiranje korisnika o pravima i pružateljima usluga 3. primjenu instrumenata za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta 4. iniciranje žurnih intervencija u slučaju ugrožene sigurnosti i/ili osnovnih životnih potreba korisnika.   (2) Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda prilikom prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo u sustavu socijalne skrbi odnosno nije poduzeta mjera ili radnja iz nadležnosti Zavoda ili ako je od njenog poduzimanja prošlo više od šest mjeseci, a korisnik se obraća radi istih ili novih potreba.   ODJELJAK 2.   USLUGA SVEOBUHVATNE PROCJENE I PLANIRANJA   Sadržaj, pružatelj   0 Članak 82.   (1) Usluga sveobuhvatne procjene i planiranja obuhvaća procjenu stanja, potreba, rizika i snaga korisnika i drugih članova obitelji u suradnji s korisnikom, te određivanje mjera, zadataka, aktivnosti te koordinacije usluga, praćenje i procjenjivanje s ciljem zaštite najboljeg interesa korisnika.   (2) Procjena iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća procjenu stanja, potreba, rizika i snaga korisnika i drugih članova obitelji ili osoba značajnih za korisnika.   (3) Planiranje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća individualno planiranje usluga radi njihovog korištenja i/ili određivanja mjera zaštite donošenjem individualnog plana promjene.   (4) Uslugu sveobuhvatne procjene i planiranja provodi socijalni radnik - voditelj slučaja u koordinaciji s drugim stručnim radnicima. PRIMJEDBA: navedena usluga iz čl.82. smatram kako nije moguće da se vodi kao zasebna usluga, prije svega navedene procjene dio su gotovo svih postupaka kod izricanja mjera ili rada sa strankama u postupcima vezanim Obiteljskim zakonom, a uvjet ovakve procjene je dobro poznavanje stranaka i obiteljske situacije. Razlučivanjem postupaka na posebne usluge , zasebne usluge, multiplicirate postupke i definitivno zatrpavate stručne djelatnike papirologijom koja je i onako obuhvatna u postupcima. Procjena i planiranje moju imati svoju svrhu i kreću od postupaka koji su „ulazni“ za obitelj i time se dobije svrha navedenog. Kojim se zakonom u navedenom potrebno voditi u odjelima obiteljsko pravne zaštite, ili će se navedeno "duplati", ili je moguće birati Zakon po kojem će se raditi.     SOCIJALNO MENTORSTVO   Sadržaj, korisnik, trajanje   0 Članak 87.   (1) Socijalno mentorstvo je usluga kojom se dugotrajno nezaposlenoj osobi koja je korisnik zajamčene minimalne naknade, korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, korisniku koji je žrtva trgovanja ljudima te korisniku nakon izvršenja kazne zatvora, pruža stručna pomoć usmjerena jačanju njegovih snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi.   (2) Usluga socijalnog mentorstva odobrava se prema procjeni stručnog radnika, u dogovoru s korisnikom, a temelji se na odnosu povjerenja i partnerstva između socijalnog mentora i korisnika.   (3) Usluga socijalnog mentorstva pruža se u razdoblju od šest do osam mjeseci kroz deset strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika.   Pružatelj   0 Članak 88.   (1) Korisniku zajamčene minimalne naknade uslugu socijalnog mentorstva pruža stručni radnik Zavoda.   (2) Korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja uslugu socijalnog mentorstva pruža stručni radnik Zavoda, doma socijalne skrbi ili drugih pružatelja usluga iz članka 163.  očke 2. i 3. ovoga Zakona.   (3) Uslugu socijalnog mentorstva iz stavka 1. i 2. ovoga članka pruža stručni radnik koji ima dodatnu izobrazbu iz područja socijalnog mentorstva.   (4) Ako se socijalno mentorstvo provodi kod drugog pružatelja usluga, socijalni radnik Zavoda kao voditelj slučaja povezuje korisnika i socijalnog mentora te koordinira i upravlja procesom socijalnog mentorstva.   (5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka socijalni mentor i korisnik dužni su pismeno izvijestiti voditelja slučaja o tijeku i učincima socijalnog mentorstva. PRIMJEDBA: obzirom na broj educiranih ljudi za socijalno mentoriranje, nedostatkom socijalnih mentora navedena usluga neće biti dostupna. Predviđa se da navedenu uslugu pratimo uputnicom, što je logično samo ukoliko se radi o vanjskom pružatelju usluga, a ne ako navedeno radi Zavod; ili je zamišljeno da mentoriranje ne radi nadležni stručni tim već uputnicom obvezujemo osobu koja je djelatnik zavoda sa edukacijom za socijalno mentorstvo i time se istome povećava opseg posla , obzirom na redoviti teren ili opseg posla kojem ima prema podjeli. Vrlo bitna usluga, koja se do sada odvijala kroz savjetovanja u manjem obimu, ali trenutno bez ikakve perspektive obzirom na opseg posla, broj djelatnika i broj educiranih mentora.     ODJELJAK 8.   PSIHOSOCIJALNI TRETMAN RADI PREVENCIJE NASILNIČKOG PONAŠANJA   Sadržaj, korisnik   0 Članak 91.   (1) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja je savjetodavno-terapijska i psiho-edukativna usluga usmjerena na zaustavljanje i sprječavanje nasilničkog ponašanja u obitelji, uključivanjem korisnika u strukturirani tretman koji ima za cilj zaustaviti nasilje među partnerima i/ili u obitelji.   (2) Usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja odobrava se prema procjeni stručnog tima,  pojedincu kojem nije izrečena sudska mjera upućivanja u obavezni psihosocijalni tretman, a kod kojeg je procijenjeno postojanje visokog rizika od nasilničkog ponašanja i kojeg je radi sigurnosti članova obitelji i/ili rizika za dobrobit i razvoj djeteta potrebno uključiti u tretman.   (3) Usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji odobrava se prema procjeni stručnog tima  partnerima i/ ili roditeljima kada niti jednom nije izrečena sudska mjera upućivanja u obavezni psihosocijalni tretman, postoji visok rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja i rizika za dobrobit i razvoj djeteta,  bez uspostavljenog odnosa žrtva-zlostavljač, a partneri odluče živjeti zajedno.   Trajanje, pružatelj   0 Članak 92.   (1) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona traje šest mjeseci, a obuhvaća dva individualna i 12 do 16 grupnih susreta, ovisno o specifičnim potrebama grupe, a iznimno se tretman može provoditi individualno.   (2) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 91. stavka 3. ovoga Zakona provodi se kroz deset do 16 susreta s partnerima među kojima nije bilo nasilja, dijelom zajedno, a dijelom odvojeno.   (3) Uslugu psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja pruža stručni radnik Obiteljskog centra i drugih pružatelja usluga iz članka 163. točke 2. i 3. ovoga Zakona, koji ima dodatnu izobrazbu za pružanje usluge. PRIMJEDBE: čl.92, st.3. – zbog nedostatka educiranih djelatnika u navedeni tretman koji je potreban i dobro zamišljen, isto kao i kod socijalnog mentorstva neće se moći pružati usluga; ili će za navedenu uslugu poslom biti zagušen manji broj djelatnika sa edukacijama. Za grupne susrete koji su predviđeni potrebno je osigurati mjesto održavanja, ili navedene prostorne uvjete za navedeno mora pobrinuti djelatnik Zavoda ili podružnica, prema vlastitim sposobnostima? Obzirom na broj korisnika i susreta, određene usluge koje provode Zavodi ili obiteljski centri, nije predviđen rad u popodnevnim satima (što bi bilo bitno i potrebno za zaposlene korisnike, i što redovitije dolaske) već će stranke morati snalaziti u vrijeme radnog vremena , što u početku dovodi u pitanje i opstojnost dolaska pojedine grupe.     ODJELJAK 14.   ORGANIZIRANO STANOVANJE   Sadržaj   0 0 Članak 109.   Pravo na uslugu organiziranog stanovanja priznaje se: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili mlađoj punoljetnoj osobi 2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju 3. djetetu stranom državljaninu bez pratnje ili bez državljanstva 4. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom 5. osobi koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje uz pomoć i potporu iz članka 108. stavka 1. ovoga Zakona dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života 6. funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi koja samostalno zadovoljava svoje potrebe 7. osobi ovisnoj o alkoholu, drogama, kockanju ili drugim oblicima ovisnosti 8. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, koji nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može s djetetom ostati u obitelji 9. žrtvi obiteljskog nasilja 10. žrtvi trgovanja ljudima ili 11. beskućniku.     PRIMJEDBA: ČL.109.,ST.6-11. prije svega za navedenu uslugu nisu postavljeni uvjeti kojima se navedeno pravo ostvaruje (npr. Žrtva nasilja – prilikom napuštanja sigurne kuće?, pravomoćnom presudom? Ili samo prijavom?, samo žrtva ili moguć smještaj i djece zajedno sa žrtvom ukoliko oni nisu utvrđeni kao žrtve nasilja u obitelji…da li ukoliko je pravomoćnim rješenjem i do kada..) . Smještaj bi trajao npr. do starosti ukoliko se osoba ne bi nikad zaposlila?…radilo bi se o pasivizaciji korisnika. Potrebno je odrediti da indikator za prestanak takvog oblika usluge moguć i ukoliko dođe do ne ispunjenja IPP-a, a prouzročeno ne aktivnosti korisnika, u protivnom osobe dovodimo do pasivizacije. Odrediti točne uvjete za koji je država spremna osigurati navedeni oblik zbrinjavanja, kao i trajanje same usluge ili barem ograničiti navedenom ispunjenje/ne ispunjenjem IPP-a. Sve navedeno od primjedbe, da se i uvaži, postoji problem što nema pružatelja usluge za pojedinu grupu korisnika, te samu uslugu neće biti moguće primijeniti. Potrebno je zakonom dogovarati i obvezati lokalnu zajednicu radi osiguranja određenog oblika zbrinjavanja. Članak 121.   (1) Odrasla osoba, koja socijalnu uslugu koristi na temelju rješenja ili uputnice, dužna je u cijelosti ili djelomično platiti cijenu usluge sukladno pravilniku iz članka 126. stavka 2. ovoga Zakona.   (2) Cijenu socijalne usluge priznate ili odobrene djetetu, na temelju ovoga Zakona, dužni su u cijelosti ili djelomično platiti roditelji ili drugi obveznici uzdržavanja, sukladno pravilniku iz članka 126. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu. PRIMJEDBA: čl.121. st.2. točka 2. svakako je u kategoriju osoba koje treba osloboditi plaćanja u cijelosti ili djelomično , - žrtva nasilja, prilikom smještaja u kriznim situacijama; jer je cilj takvog smještaja osnaživanje žrtve i daljnje dugoročno osamostaljivanje kako psihološki, tako i u financijskom djelu   Sudjelovanje korisnika u plaćanju   0 0 Članak 123.   (1) Dijete ili mlađa punoljetna osoba koja ima redoviti mjesečni prihod dužna je sudjelovati u plaćanju usluge priznate ili odobrene na temelju ovoga Zakona,  najviše do 30% visine svojih prihoda.   (2) Dijete ne sudjeluje u plaćanju usluge svojom imovinom.     PRIMJEDBA : čl.123.st.1. mišljenja sam kako dijete u ni u kakvom slučaju nije odgovorno za uslugu koja mu se nudi/nameće ili koju koristi, niti ono o navedenom može donijeti odluku o tome da li će se određena usluga realizirat; stoga smatram da dijete ne može imati nikakvu obavezu doprinositi bilo kakvim svojim prihodima u bilo kojem postotku kod usluga bilo kojeg oblika stambenog zbrinjavanja ili smještaja. PRIMJEDBA OPĆENITO: - obzirom na nedostatnost pružatelja usluga i potrebu smještaja djece i van županija, nužno je da se roditeljima (barem korisnicima ZMN-a) omogući financijska pomoć (neovisno o postojećim novčanim pravima) koje bi roditelji koristili radi održavanja odnosa sa djetetom (navedeno može biti u vidu vauchera za najjeftiniju uslugu prijevoza- u obliku karte koje bi se kasnije naplaćivala od Ministarstva) - Kriterije ostvarivanja prava potrebno je jasno definirati kod određene skupine korisnika; te Zakon i nadalje ne uviđa poteškoću pasivizacije korisnika i potrebne obaveze ; te je potrebno da IPP-i imaju i vrlo jaku ulogu, mogućnosti prekida određene usluge ukoliko do promjene ne dođe, ili motiviranje korisnika produljenjem roka određene usluge ukoliko dolazi do pomaka u promjenama i izvršenja IPP- Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
964 MAJA VUKAŠINOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. 1. Uzmimo u obzir koliko će korisnika Obiteljskih domova i djelatnika domova jednostavno ostati na teret državi, mnogi Obiteljski domovi će se zatvoriti jer neće moći zadovoljiti sve kriterije koji trebaju imati da bi postale Zgrade javne namjene, jer samim svojim tlocrtima ne poklapaju se sa navedenim kriterijima, te iziskuje preveliki financijski trošak koja si većina Obiteljskih domova ne može priuštiti a navedenu „transformaciju“ Država ne želi sufinancirati. 2. Financijski gledano Državnom proračunu nikako ne ide u prilog zatvoriti nešto od čega ima višestruku financijsku korist Cijena sufinanciranja Državnog doma je veća nego sam smještaj u Obiteljskom domu. Smatram da se navedeni članak treba BRISATI! Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
965 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Ovo pravo potrebno je promatrati iz aspekta podrške djeci s teškoćama u razvoju/osobama s invaliditetom kako bi uživali svoja temeljna prava, živjeli u vlastitom obiteljskom domu, odnosno kako bi suzbili institucionalizaciju. Također, ne bi smo smjeli zanemariti činjenicu da je upravo takav oblik podrške najjeftiniji oblik za državu. PRIJEDLOG - Pravo je djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja ima utvrđeni IV stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, da dobije potrebnu njegu i skrb od druge osobe Nije prihvaćen Pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja priznaje se pružatelju njege te on ostvaruje, osim naknade, i prava iz mirovinskog i zdravstvenog sustava te pravo na odmor.
966 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Kao roditelju, koji silom prilika koristi status roditelja njegovatelja, bilo je mučno i žalosno čitati Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi. Novi zakon ne nosi ništa novoga za nas kao ni za osobe sa invaliditetom. Naglasak kod svake socijalne usluge koju pružate je OGRANIČENJE I ISKLJUČENJE. U novom prijedlogu Zakona, uopće ne postoje temelji koje je potrebno postaviti i definirati za roditelje njegovatelje i njegovatelje kao i za osobe sa invaliditetom. Tek kada se postave temelji, možemo dalje pričati o postepenom proširenju usluga i podršci. Roditeljima njegovateljima, njegovateljima i osobama sa invaliditetom nije mjesto u socijali. Potrebno im je pružiti puno veću podršku kako bi i oni imali dostojanstven život kao i svi drugi. Sa novim prijedlogom Zakona krše se sva načela koja su u uvodu navedena te će se u konačnici postići kontra efekt od onoga što je navedeno u uvodu, a što se želi postići novim Zakonom, da ne napominjem kako je u suštoj suprotnosti sa svim mogućim akcijskim planovima koji su donešeni kao i konvencijama i pravima osoba. Totalni fijasko od zakona, bio i ostao. Ukoliko želite napraviti temelje i konkretne stvari za roditelje njegovatelje, njegovatelje potrebno je: - promijeniti socijalnu naknadu u plaću -omogućiti primanja naknade bar 6 mjeseci nakon smrti djeteta -omogućiti pomoć u kući -povećati osnovice - kod usluga koje ste omogućili, maknuti ograničenja i napokon biti ono što bi i trebali, biti podrška a ne dodatno blokirati Kada se postave ovi temelji, onda možete dalje razmišljat u smjeru pojednostavljenja administracije i života jednima i drugima na obostrano zadovoljstvo, što čak i ne košta ništa, osim malo dobre volje. Primljeno na znanje Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) proširen je krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, te se Nacrtom prijedloga zakona dodatno proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, čime se potiče ostanak djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u vlastitom domu i sprječava njihova institucionalizacija. Također, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na veći iznos naknade ako dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom zbog zdravstvenog stanja nije moguće uključiti u programe i usluge u zajednici, a roditelju koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom naknada se dodatno uvećava. Uredbom o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi (NN 66/20), koju je donijela Vlada republike Hrvatske, povećan je iznos naknade za status roditelja njegovatelja/njegovatelja s 500 % osnovice na 800 % osnovice, odnosno s 2.500 kn na 4.000 kuna. Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
967 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
968 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 58. Svjedoci smo kako troškovi života tako i troškovi radi uključenja u zajednici svakodnevno rastu te je iz toga razloga potrebno je znatno uvećati iznos. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti postojeće pitanje.
969 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Osobna invalidnina u postotku od osnovice koja iznosi 300% osnovice nije dostatna za podmirenje najosnovnijih troškova za život, a kamo li za uključivanje u život zajednice, te je nužno povisiti iznos postotka osnovice barem do 600% Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o soci-jalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada se ne mijenjaju predmetne odredbe već će se spomenutim propisom cjelovitije urediti predmetno pitanj
970 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Osobna invalidnina ne smije biti uvjetovana imovinskim i dohodovnim cenzusom. To pravo mora biti priznato i osobama s invaliditetom koje koriste usluge smještaja jer i dalje imaju potrebu zadovoljiti osnovne osobne potrebe i biti uključeni u zajednicu. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
971 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Dio rečenice " radi kojeg ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene dobi" je vrlo problematičan obzirom da omogućuje pogrešno tumačenje propisa. Prihvaćen Odredba Nacrta prijedloga zakona usklađena je s zaprimljenom primjedbom
972 MARICA MIKULIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Članak 70. st.(1) držim spornim činjenicu da se ne uzima u obzir volja same osobe s invaliditetom (ili njezinog zakonskog zastupnika) u pogledu izbora osobe njegovatelja odnosno prestanka prava. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima. Status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju njegovatelju/njegovatelju. Slijedom navedenog, pravo na status može prestati po službenoj dužnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke ili po zahtjevu osobe koja to pravo ostvaruje.
973 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Predloženi zakon, osim što predstavlja "udar" na stručne radnike centara za socijalnu skrb putem sveopće i potpune centralizacije, ne donosi željenu reformu sustava socijalne skrbi i podizanja kvalitete socijalnih usluga i time povećanja kvalitete života pojedinca. Stoga podržavam komentare strukovnih komora i udruga, a posebno prijedlog da se povuče nacrt zakona i vrati na ponovnu izradu. U ovom nacrtu nema konkretnih odredbi kojima bi se omogućio neovisan život osoba s invaliditetom u zajednici. Izostali su mjere i mehanizmi koji bi trebali osigurati izjednačavanje mogućnosti u skladu sa svim važećim i prihvaćenim deklaracijama i strategijama. Pa tako nema odredbi o osobnoj asistenciji niti o inkluzivnom dodatku, a osobna invalidnina ograničena je prihodovnim cenzusom. Stoga, teško da se može govoriti o zakonu koji će potrajati i kvalitetno odgovoriti na potrebe građana. Nije prihvaćen Usluga osobne asistencije i inkluzivni dodatak biti će uređeni zasebnim propisom. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku u pogledu objedinjavanja prava iz sustava socijalne skrbi prava djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom biti će cjelovitije uređena istim.
974 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 108. Socijalna usluga "stanovanja uz podršku" nažalost nije ostvarila svoj puni potencijal iako je svojedobno najavljivana kao alternativa institucionalnom smještaju, odnosno potpora deinstitucionalizaciji prije svega osoba s invaliditetom. Brojni su razlozi tome, a posljednjih godina prisutno je i svojevrsno zanemarivanje tog procesa od strane predlagatelja zakona kada su u pitanju osobe s većim teškoćama i davanje prednosti drugim korisničkim skupinama te proširivanjem prava na ovu uslugu i drugim korisničkim skupinama. Predlagatelj zakona najavljuje novu metodologiju za utvrđivanje cijena socijalnih usluga koja bi trebala utvrditi stvarne troškove i stvarne potrebe. Budući je pravilnik usvojen ostaje nam sačekati provedbu istog i vidjeti hoće li ta metodologija dovesti do povećanja kvalitete socijalne usluge "stanovanja uz podršku". Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
975 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 108. Promijeniti naziv socijalne usluge. Umjesto "organizirano stanovanje" upotrijebiti naziv "stanovanje uz podršku". Obrazloženje: Naziv "stanovanje uz podršku" bliži je definiciji ove socijalne usluge i kao takav široko prepoznatljiv, jasan, te podržava načelo uključenosti korisnika u život zajednice. Napomena: U cijelom tekstu nacrta zakona provesti korekciju naziva. Centar za socijalnu inkluziju Šibenik Nije prihvaćen Člankom 108. st.1. definirana je us-luga organiziranog stanovanja iz koje nesporno proizlazi da je riječ o sta-novanju uz podršku.
976 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Pod točkom 14. promijeniti naziv socijalne usluge. Umjesto "organizirano stanovanje" upotrijebiti naziv "stanovanje uz podršku". Obrazloženje: Naziv "stanovanje uz podršku" bliži je definiciji ove socijalne usluge i kao takav široko prepoznatljiv, jasan, te podržava načelo uključenosti korisnika u život zajednice. Napomena: U cijelom tekstu nacrta zakona provesti korekciju naziva. Centar za socijalnu inkluziju Šibenik Nije prihvaćen Člankom 108. st.1. definirana je usluga organiziranog stanovanja iz koje nesporno proizlazi da je riječ o stanovanju uz podršku.
977 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Pod točkom 22. umjesto riječi "normalnim" upotrijebiti riječ "uobičajenim". Prihvaćen Prihvaća se.
978 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Dodati sljedeća načela: Načelo samoodređenja / prava na izbor / promjenu socijalnih usluga Načelo uključenosti korisnika u zajednicu Načelo poštivanja ljudskih prava Načelo zabrane diskriminacije Obrazloženje: Predložena načela su potrebna kako bi se osigurala usmjerenost na potrebe i prava svih korisnika, a posebno osoba s invaliditetom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
979 MARIJA BREKALO TOKIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Predloženu izmjenu zakona koja ide u smjeru ukidanja obiteljskih domova je potrebno u potpunosti brisati zbog svih komentara koji su navedeni u općem dijelu, gdje je vidljivo iz odgovora struke da navedeni prijedlog ne samo da smanjuje dostupnost usluge starijoj osobi, nego samu uslugu ruši na niži nivo od onoga koji je sada dostupan. Postaje upitna sama kvaliteta usluge za korisnika koji bi trebao biti na prvom mjestu u donošenju Zakona , gdje bi isti zakon trebao stariju osobu štititi i unaprijediti kvalitetu života, što iz ovoga članaka nije vidljivo pošto se nudi transformacija u lošiji oblik (udomiteljska obitelj) i smanjivanje kapaciteta do kojeg će zasigurno doći zbog nemogućnosti transformiranja. Nije jasno kako će smanjivanje mogućnosti smještaja i lošija kvaliteta skrbi omogućiti starijoj osobi dostojanstvenu starost. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
980 MARIJA BREKALO TOKIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Tekst glasi : "Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju i to zbog premalog broja pružatelja usluga posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Smatramo da će razdoblje od pet godina biti dovoljno da se obiteljski domovi pre organiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pet godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno Zakonu o udomiteljstvu." 1. Aktivnosti nadzora nad obiteljskim domovima su se počele provoditi tek nakon što je otkriven ilegalni smještaj te nakon nesretnog slučaja, do tada su sve aktivnosti nadzora bile provedene na nekoliko obiteljskih domova (što potvrđuje sam izvještaj inspekcijskog nadzora) prije samih nesretnih slučajeva te je komentar potrebno u potpunosti obrisati jer sadrži netočne i neprovjerene, te izrazito šture informacije o samim provedenim inspekcijskim nadzorima koji ne pružaju potpunu sliku onoga što je navedeno kao loše kod obiteljskih domova. 2. Obiteljski dom i udomiteljska obitelj se razlikuju po broju zaposlenika i strukturi kadara, te nije jasno iz ovoga kako će točno kvaliteti doprinijeti prelazak u udomiteljsku obitelj koja mora imati samo krevet i noćni ormarić bez medicinskog osoblja i osoblja općenito. Nadalje sam nadzor nad udomiteljskim obiteljima obavlja centar za socijalnu skrb te nije jasno zadovoljava li udomiteljska obitelj za starije kvalitetu skrbi za starije osobe koja omogućava dostojanstven i kvalitetan život starije osobe bez medicinskog osoblja ako računamo da starija osoba ima velike potrebe za zdravstvenom i palijativnom njegom, te bi trebalo prije predlaganja TRANSFORMACIJE u udomiteljsku obitelj obiteljskog doma, provjeriti kvalitetu života u udomiteljskoj obitelji, i razlike u kvaliteti skrbi te dio "transformacije u udomiteljsku obitelj" trebalo brisati dok se ne utvrde kvalitete i razinu skrbi udomiteljske obitelji, koju jedna gospođa/gospodin u svojoj obiteljskoj kući bez pomoći medicinskog osoblja može pružiti 24 sata na dan kroz cijelu godine bez obveze zapošljavanja radne snage. 3. Jednako tako postavlja se pitanje zlostavljanja starije osobe? Jer ako sama kvaliteta transformacije nije opravdana te se utvrdi da je njega u obiteljskim domovima višestruko bolja nego u udomiteljskim obiteljima , ruši li se tako kvaliteta života starije osobe i narušava njezin integritet i autonomnost te joj se smanjuje moć odabira smještaja, nudi lošiji smještaj i kvaliteta, može li se to klasificirati kao zlostavljanje starije osobe? Molim da se cijeli tekst u kojem se spominju obiteljski domovi , izbriše te u skladu sa strukom i u dogovoru sa strukom napiše tekst koji ima valjane argumente iza kojih stoji dokaz o kvaliteti skrbi, dokaz o brizi za starije osobe, te dokaz o najboljem mogućem rješenju, koje će biti dostupno za javnost. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
981 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. Izrada IPP u priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu je neophodno potrebno budući da su siromašni korisnici najčešći korisnici sustava socijalne skrbi, a siromaštvo je socijalni problem koji nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Iznesenim mišljenjem da je "IPP za korisnike ZMN potpuno nepotreban i dodatno opterećenje" izlaže se riziku propuštanja sveobuhvatne stručne procjene i izostanka planiranja intervencija u području ublažavanja posljedica siromaštva i/ili rizka koji mogu proizlaziti iz siromaštva (npr. ekonomskog stresa koji može imati učinak na odnose u obitelji, zanemarivanja, bolesti, nasilja, poremećaja u ponašanju i dr. Izuzimanje pristupa individualnog planiranja u području siromaštva nije u skladu s temeljnim načelima individualiziranog pristupa u socijalnom radu, osvještenosti problema siromaštva i socijalne isključenosti te ključnim dokumentima i preporukama EU o borbi protiv siromaštva. Primljeno na znanje hvala na komentaru
982 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Razdvojiti nadzor i superviziju - nemaju istu funkciju. Nedostaje praćenje i evaluacija mjera i aktivnosti. Podržavam prijedlog Družić LJubotina o nužnosti planiranja i organiziranja sljedećih aktivnosti: - praćenje i evaluacija mjera i aktivnosti koje s ciljem ujednačavanja prakse provodi CZSS/organizacija/ "Zavod" te - praćenje učinaka svih intervencija u sustavu socijalne skrbi, bilo da je riječ o postojećim intervencijama (uslugama/naknadama) ili onima koje se tek planiraju uvesti (poput npr. usluge socijalnog mentorstva). Suštinska promjena uključivala bi i precizno definiranje nadležnosti za: - praćenje i izvještavanje o učincima reformskih mjera uključujući i učinke organizacijske promjene; - izradu sveobuhvatnih, na podacima utemeljenih analitičkih podloga za javne politike u nadležnosti Ministarstva; - praćenje i izvještavanje o učincima javnih politika u nadležnosti Ministarstva. Djelomično prihvaćen Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora i brisati će se iz djelatnosti Zavoda , a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. U dijelu definiranja poslova/djelatnosti Zavoda prihvaćen je prijedlog
983 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Podržavam komentar HKSR i HUSR Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće za svaki završeni predmet (oko 713,00 kn) i pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu. Pet članova Povjerenstva time će po jednoj završenoj pritužbi ostvariti oko 3.500,00 kn prihoda. Postoje podaci o broju predstavki na godišnjoj razini te se mogu izračunati pozamašna sredstva koja je potrebno planirati u tu svrhu. Primjedba je da se nepotrebno troše proračunska sredstva koja su se mogla usmjeriti na novčane naknade i za usluge korisnicima. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Članovi Povjerenstva su osobe, predstavnici građana, koji uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obitelj-skopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera i s navedene osnove opravdano je pravo na naknadu
984 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Čl. 157. i Čl. 160. Cijela ideja o Povjerenstvu nema smisla. Podržavam komentar Ane Opačić Primljeno na znanje Odluka Povjerenstva dostavlja se i sudu ako se odluka odnosi na predmet o kojem se vodi sudski postupak. Sudac može i ne mora uzeti u obzir odluku Povjerenstva uzimajući u obzir da suci sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno.
985 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Zbog čega imamo Ministarstvo, tijela u Ministarstvu, stručnjake koji rade ili bi trebali raditi na predstavkama korisnika/građana? Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti. Prednost pri imenovanju u Povjerenstvo imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obitelj-skopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe.
986 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Podržavam komentar Olje Družić Ljubotina Nije prihvaćen Dodaju se djeca iz obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade kao posebno osjetiljiva skupina radi smanjenja različitih indikatora deprivacije kojima su izloženi i lakše integracije u društvo. Propisati će se da se usluga pruža kroz minimalno 10 strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika
987 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 43. Čl. 41. — 43. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
988 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Čl. 36. Potrebno propisati način kontrole provođenja rada za opće dobro bez naknade obzirom da pojedine JLU i JRS ne provode navedeno što dovodi do nejednakosti postupanja prema korisnicima Čl. 36. st. 1. U ovoj odredbi umjesto ili treba na oba mjesta stajati i. Nadalje, kao ni ranije nisu propisane sankcije za JLS koje rad za opće dobro bez naknade ne organiziraju, a takve su na području nadležnosti našeg Centra u većini. To korisnike s prebivalištem na području JLS koja rad organizira stavlja u nepovoljniji položaj i kod njih stvara nezadovoljstvo i otpor radu. Čl. 36. st. 5. propisuje da osobe u radovima za opće dobro bez naknade mogu sudjelovati do 30 do 90 sati, za što smatramo da je prevelik raspon, koji će također dovesti do nejednakog postupanja JLS. Djelomično prihvaćen Komentar vezan uz stavak 1. se prihvaća. Zahvaljujemo na ostalim komentarima. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
989 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Čl. 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer: radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150 % osnovice. kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
990 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 26. Čl. 26. st. l. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se utvrđuje mirovinsko osiguranje. Smatramo da je ovu odredbu potrebno dopuniti. Ukoliko je namjera zakonodavca olakšati uvjete za ostvarivanje prava starijim osobama, navedenu odredbu potrebno je proširiti na sve osobe iznad određene životne dobi, bez obzira na to hoće li u idućih pet godina steći pravo na starosnu mirovinu ili neće jer za nju nemaju dovoljno radnog staža, jer se ovakvom odredbom osoba koja ima npr. 64,5 godina života i 14,5 godina radnog staža, kao i osoba bez radnog staža mora prijavljivati u evidenciju nezaposlenih osoba do 65. godine, a osoba koja ima 60 godina života i 15 godina radnog staža ne mora, što je nelogično. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona.
991 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Podržavam prijedlog HUSR-a i HKSR - Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima, najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažem: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
992 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Sukladno naporima EU u smanjivanju i prevenciji siromaštva djece te preporukama EU "Jamstvom za djecu" te obvezi zemalja EU/HR u izradi nacionalnog provedbenog dokumenta/plana Programa EU Jamstvo za djecu predlaže se uskladiti temeljni Zakon o socijalnoj skrbi na način da se djeci koja žive u uvjetima siromaštva/kućanstvima koja ostvaruju pravo na ZMN osigura to pravo barem kao 100% osnovice. Strateški dokumenti o siromaštvu, te pravima djece, načelno ističu prioritetne mjere u smanjenju i ublažavanju siromaštva djece, no zakonodavni/provedbeni okvir ne prate istaknute preporuke ni strateški definirane politike. Ovim prijedlogom Zakona, pokušala se ispraviti nepravda i neusuglašenost dokumenata (dizanje osnovce za djecu s 40% na 70-90%) no i nadalje takav zakonodavni okvir nije u skladu s temeljnom preporukom ulaganja u prekidanje kruga siromaštva i socijalne isključenosti djece te fokusa EU i ulaganje u poboljšanje kvalitete života djece koja žive u uvjetima siromaštva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
993 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Čl. 20. st. 2. Propisuje da se imovina djeteta izuzima od opterećenja ili otuđenja (za razliku od dosadašnjeg Zakona koji propisuje da se imovina djeteta može izuzeti od opterećenja o čemu odlučuje centar). Smatramo da se ovom odredbom ostavlja prostor za manipulaciju (npr. prijepis, darovanje ili slično imovine odraslog člana kućanstva djeci, samo iz razloga stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Ova odredba ima intenciju zaštite imovine djeteta pri čemu se utječe i na spriječavanje dječjeg siromaštva.
994 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. točka 20 - Definira pojam voditelja slučaja te smatramo da je radi otklanjanja poteškoća koje nastaju u praksi, potrebno naglasiti da voditelj slučaja koordinira i ostvarivanje različitih prava koja se ostvaruju i u različitim odjelima Centra. Predlažemo ovu definiciju uskladiti s definicijom Vođenja slučaja (IFSW 2013 ) „Metoda socijalnog rada, kojom se u suradnji sa korisnikom procjenjuju potrebe, dogovaraju i pružaju neophodne usluge, koordinira, vrši monitoring i evaluacija i zastupa najbolji interes korisnika s ciljem poboljšanja njegove socijalne dobrobiti (NASW, 2013). Primjenjuje se kada korisnici imaju složenije potrebe koje zahtijevaju više vrsta usluga i kada je potrebno integrirati rad različitih pružatelja s zajedničkim korisnikom (obiteljske intervencije, udomiteljstvo, skrbnička zaštita, usluge boravka, smještaja i sl.) Prihvaćen Prihvaća se
995 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. točka 22 potrebno je stajati "soc isključenost je nemogućnost pojedinca da sudjeluje u uobičajenim aktivnostima društva... Prihvaćen Prihvaća se
996 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge Prihvaćen Prihvaća se.
997 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Jedna od ključnih promjena ili reformi u Nacrtu prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi jest promjena ustroja sustava na način da se ukida pravna osobnost centara za socijalnu skrb, a centri se zamjenjuju središnjim Zavodom za socijalnu skrb, 21 podružnicom zavoda i ispostavama. Pridružujem se stavu i mišljenju Studijskog centra socijalnog rada, Katedre za radno i socijalno pravo, Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu te Hrvatske udruge socijalnih radnika, Hrvatske komore socijalnih radnika, Sindikatu zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi koji kaže da ovakav prijedlog neće pridonijeti učinkovitijem i djelotvornijem ustroju i radu sustava iz sljedećih razloga: 1) Tim se prijedlogom sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj hipercentralizira, iako već postojeći sustav spada među visoko centralizirane sustave. Time se lokalnim/regionalnim vlastima oduzima mogućnost utjecaja na sustav socijalne skrbi, iako po Zakonu o socijalnoj skrbi lokalne/regionalne vlasti imaju obveze financiranja određenih prava (pomoć za stanovanje, pučka kuhinja, smještaj beskućnika, dio troškova centara za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi...). Daljnja centralizacija sustava nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, među ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi. Novim prijedlogom Zavod za socijalnu skrb nema nikakvih obveza prema jedinicama lokalne samouprave u smislu da podnosi izvješća, a niti su lokalne/regionalne vlasti zastupljene u upravnom vijeću novog zavoda. Evidentno se ovdje radi o promjeni ustroja po uzoru na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) koji također ima područne službe, urede i ispostave. No, sustavi socijalne skrbi i mirovinskog osiguranja djeluju na različitim načelima. Logično je da postoji jedinstvena i centralizirana administracija koja upravlja javnim programom mirovinskog osiguranja jer su načela, uvjeti i naknade mirovinskog osiguranja isti na cijelom teritoriju RH. I sustav socijalne skrbi mora imati određenu razinu standardiziranosti na cijelom području zemlje, međutim, centri za socijalnu skrb trebaju odgovoriti standardnim, ali i specifičnim potrebama građana lokalnih zajednica u kojima djeluju. Ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb dovedeno je u pitanje demokratsko načelo supsidijarnosti i pozicija centara kao ključnih institucija ne samo socijalne skrbi, već i socijalne države. Osim toga, osnivanje zavoda za socijalni rad nije u skladu s potrebama socijalnog rada u zajednici koji se treba razvijati na lokalnoj razini i što više decentralizirati te odgovoriti (posebice socijalnim uslugama) na specifične potrebe građana. 2) Razlog za promjenu ustroja i ukidanje pravne osobnosti centara obrazlaže se neučinkovitim upravljanjem i neujednačenim postupanjima. Nigdje nije jasno navedeno o kakvim se konkretnim neujednačenim postupanjima radi i što je eventualni uzrok takvog postupanja (nejasni zakonski propisi, izostanak podzakonskih akata, ustroj centara, nedostatna kontrola ministarstva ili nešto drugo). I u dosadašnjem ustroju ministarstvo je imalo dovoljno ovlasti da ujednači postupanja jer su centri bili odgovorni prema nadležnom ministarstvu, a ne prema lokalnoj samoupravi. To ne znači da je sadašnja mreža centara i podružnica idealna i da ne treba ulagati u unapređenje sustava i rada u organizaciji. Trebalo bi napraviti promjene u toj mreži ovisno o uočenim nedostacima (npr. transformirati manje centre u podružnice i sl.) te bi trebalo ojačati mrežu centara za socijalnu skrb novim zapošljavanjem stručnih i drugih djelatnika, stručnim osposobljavanjem, a posebice ulaganjem u njihovu infrastrukturu, između ostalog i korištenjem EU sredstava. 3) Naziv „centar za socijalnu skrb“ prepoznatljiv je i razumljiv većini hrvatskih građana te predstavlja dio tradicije duže od 60 godina tijekom koje su se uvijek ključne institucije socijalne skrbi nazivale „centri za socijalnu skrb“ ili „centri za socijalni rad“. Ukidanjem pravne osobnosti centara socijalne skrbi samo će se dodatno pogoršati javna percepcija socijalne skrbi, rast će nepovjerenje građana i usporit će se procesi unaprjeđenja djelatnosti. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
998 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentare Hrvatske komore socijalnih radnika koji glase: Predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće se postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
999 MARIJANA NIKOLAC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Kada sam saznala da je predloženo ukidanje obiteljskih domova prvo što sam osjetila je šok, a potom nevjerica. Svi znamo kolike su liste čekanja na državne domove i kolika je količina osoba u istima. Obiteljski dom s manje štićenika osobi pruža najbliži osjećaj onome što je zapravo dom i zajednica. Također, obično su bliže obiteljima koji svoje roditelje, bake i djedove mogu posjetiti kada god žele, a ne mogu im pružiti 24 satnu skrb kao što to obiteljski dom može. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1000 Marijana Zrna NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Umjesto željenog i traženog rasterećenja, novim prijedlogom zakona, nova , skroz nepotrebna i dodatna administrativna opterećenja za nas djelatnike, a za naše korisnike, komplicirani i jednako konfuzni protokoli u ostvarivanju prava i usluga. Predložene usluge , odnosno njihov sadržaj, način ostvarivanja kao i kriteriji njihova priznavanja su nedovoljno razrađeni, konfuzni u pojedinim segmentnima, a samim time teško provedivi odnosno neprovedivi, primarno zbog nedostataka licenciranih stručnjaka/pojedinaca odnosno drugih pružatelja usluga. Primjerice usluga organiziranog stanovanja...ta usluga novim prijedlogom zakona obuhvaća čitavu lepezu korisnika, bez jasno utvrđenih kriterija priznavanja takve usluge, njezina vremenskog trajanja te krajnje svrhe za pojedinu kategoriju korisnika, i najvažnije od svega , GDJE bi korisnici tu uslugu mogli ostvariti.. Da ne spominjem uslugu sveubuhvatne procjene i planiranja, što je sada novim prijedlogom zakona predviđeno kao zasebna usluga , skroz nepotrebno, budući da su procjene stanja/rizika/prednosti korisnika/obitelji odnosno plan pomoći pojedincima ili obiteljima u riziku sastavni dio svih stručnih postupaka u centrima te se upravo na izvršenim procjenama temelje sve odluke stručnog radnika ili tima. Zašto procjene i planiranje izdvajati u zasebnu uslugu, ne mogu razumjeti, već jedino mogu zaključiti da će se time dodatno te sasvim nepotrebno multiplicirati postupci. Prva socijalna usluga zamišljena je kao usluga koja detektira pojedince u riziku odnosno u životno nepovoljnoj ( izazovnoj) situaciji, ona je informativna za budućeg korisnika, a kako bi ispunila svoju informativnu i "trijažersku" svrhu, mora se temeljiti već na izvršenoj procjeni statusa/stanja pojedinca odnosno njegovih potreba/ograničenja u samostalnom podmirenju tih potreba, pa onda ne shvaćam svrhu još jedne takve vrste zasebne usluge bez da konkretno dođe po pokretanja nekog postupka bilo po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
1001 Marijana Zrna NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam mišljenje strukovne komore: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1002 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 271. (2) Stručni radnik Zavoda i njegov bračni ili izvanbračni drug, životni ili neformalni životni partner ne mogu biti udomitelji osim u slučaju srodničkog udomiteljstva. Predlažem da se ovaj stavak članka briše iz razloga što udomitelja ima ionako premalo i nema potrebe da stručni radnik Zavoda ne može biti udomitelj. Nije prihvaćen U pravilu stručni radnik Zavoda ne može biti udomitelj, jer Zavod izdaje dozvole za obavljanje udomiteljstva. U ovom je slučaju propisana iznimka samo u slučajevima kad se radi o srodnicima.
1003 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. 2. najmanje pet godina radnog iskustva s propisanom kvalifikacijom i/ili radom u toj ustanovi. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1004 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 189. (1) Obiteljskim centrom upravlja upravno vijeće koje čine tri predstavnika osnivača i dva predstavnika radnika zaposlenih u Obiteljskom centru. Predlažem da se doda i dva člana od korisnika. Nije prihvaćen Budući da se Obiteljski centar osniva za područje cijele Republike Hrvatske i zbog dinamike fluktuacije korisnika ovaj prijedlog nije prihvaćen.
1005 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. (1) Član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za svaki završeni predmet. Predlažem da ovo povjerestvo radi volontersko. Da ima pravo na plačeni prijevoz, ali ne i naknadne troškove. Nije prihvaćen Nije realno očekivati da će netko u današnje vrijeme investirati znanje, vrijeme pa i novac u „počasno“ obavljanje dužnosti člana Povjerenstva.
1006 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. (2) Prednost pri imenovanju u Povjerenstvo imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji. Zašto stavljati prednost samo nad jedmo kategorijom jer to povjerestvo ne odlučuje samo o jednoj kategoriji u društvu i radu. Ako se odlučuje npr. o zanemarenoj djeci, zašto onda nema prednost osoba koja ima iskustva u radi s tom djecom. Predlažem da se ovaj dio članka briše u potpunosti i da se u povjerestvu ne bira na temelju ove prednosti. Djelomično prihvaćen Uvjet za člana Povjerenstva će biti iskustvo u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji te će se proširit na područje socijalne skrbi.
1007 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 128. (1) Rješenje iz članka 127. stavka 5. ovoga Zakona donosi se na razdoblje do tri godine. Predlažem da se stavi za udomiteljstvo na rok do pet godina. Primljeno na znanje Navedena odredba dodatno će se razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1008 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 123. (1) Dijete ili mlađa punoljetna osoba koja ima redoviti mjesečni prihod dužna je sudjelovati u plaćanju usluge priznate ili odobrene na temelju ovoga Zakona, najviše do 30% visine svojih prihoda. Predlažem da se stavi najviše do 20% visine svojih prihoda. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona.
1009 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 108. (3) U jednoj stambenoj jedinici može se pružati socijalna usluga za najviše osam korisnika. Predlažem da u jednoj stambenoj jedinici može pružiti socijalna usluga za najviše 5 korisnika jer to je onda više funkcionalnija zajednica i sa korisnicima se može puno više napraviti. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, jer i 5 korisnika označava skupinu, a znatno poskupljuje uslugu.
1010 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 106. (2) Usluga boravka odobrava se djetetu s teškoćama u razvoju, djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djetetu s problemima u ponašanju, osobi kod koje je utvrđena privremena nezapošljivost od strane Centra za profesionalnu rehabilitaciju, osobi s invaliditetom, osobi starije životne dobi, teško bolesnoj odrasloj osobi i beskućniku koji nije smješten u prihvatilištu. Tu bi još dodala i osobama koje su smještene u udomiteljskoj obitelji kao suport i udomiteljskoj obitelji, ali i direktna pomoć za korisnike. I njima bi se odobrio poludnevni borovak u trajanju od četiri do šest sati. Nije prihvaćen Korisnicima smještenim u udomiteljskim obiteljima dostupne su druge usluge.
1011 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. 8. smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja Treba dodati šest mjeseci nakon smrti djeteta s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom jer tim roditeljima ili supružnicima treba dati vrijeme prilagodbe da se vrate na posao ili da nađu drugi posao jer treba imati obzir da se treba nositi s velikim gubitkom. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1012 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Pravo na osobnu invalidninu ne priznaje se osobi: 1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu 3. koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti 4. kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima 5. koja osobnu invalidninu ostvaruje prema drugim propisima 6. koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema ovom Zakonu ili drugim propisima. Tražim brisanje u ovom članku stavke pod brojem 4. jer smatram da osobnu invalidninu trebaju primiti djeca i osobe koji imaju priznatu uslugu smještaja ili organiziranog stanova jer riječ je o osobama s najtežim invaliditetom ili oštećenjima, i njihov invaliditet ne prestaje s ulaskom u organizirano stanovanje ili udomiteljstvo. Dapače njihove potrebe ostaju iste, i ne može sve korisnike izjednačiti niti imaju svi istu potrebu. A u organiziranom stanovanju svi korisnici od strane države jednako financijski iznose. Iz tog razloga tražim da se i ovoj kategoriji omogući i dalje primanje osobne invalidnine. Nije prihvaćen Odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1013 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. (1) Korisniku prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja priznaje se pravo na naknadu za redovito studiranje na sveučilišnom ili stručnom studiju u postotku od osnovice koji iznosi 400% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. Tu treba dodati i da se ovo odnosi i na izvanredne studente prve godine studija, to bi bilo poticajno i godinu dana bi im se omogucilo dok se ne prilagode tržištu rada. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1014 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. (1) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se fizičkoj ili pravnoj osobi koja je podmirila troškove pogreba ili izvršila uslugu pogreba osobe: 1. koja nije imala zakonskog ili ugovornog obveznika uzdržavanja i 2. koja je u trenutku smrti bila korisnik: a) prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili b) prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju rješenja Zavoda. Dodatni dio gdje se ovo pravo priznanje i osoba koje imaju invalidsku mirovinu koja često iznosi 900 kuna, a to je doslovno iznos zajamčene naknade. Te smatram da ova kategorija treba i njih obuhvatiti. Nije prihvaćen Odredbom je jasno navedeno tko ima pravo i na koga se odnosi pravo na naknadu za pogrebne troškove. Napominjemo da ukoliko je smrću osobe korisnika invalidske mirovine nastao izvanredni trošak zbog kojeg nisu zadovoljene osnovne životne potrebe tada je moguće ostvarit pravo na jednokratnu naknadu.
1015 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. (1) Pravo na jednokratnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih uslijed trenutnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe. Dodati poseban stavak članka za udomiteljske obitelji. I staviti da udomiteljska obitelj/ korisnik ima pravo jednom godišnje na jednokratnu pomoć i definirati uvjete koje ne mogu biti kao kod ostalih korisnika. Tu ćesto dolazi do spora između udomiteljskih obitelja i Centara za socijalnu skrb. Nekoliko puta je od strane Ministarstva rečeno da će se spustiti upute za jednokratne naknade za udomiteljske obitelji, što nije nikada učinjeno. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
1016 Marina Novaković Matanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. (1) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se učeniku osnovne i srednje škole, mlađoj punoljetnoj osobi, odrasloj osobi i osobi starije životne dobi kojoj se priznaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju. Treba osigurati svima bez obzira na njihovu dob. (2) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona i iznosi: 1. 50% osnovice za učenika osnovne škole, odraslu i osobu starije životne dobi 2. 70% osnovice za učenika srednje škole i mlađu punoljetnu osobu. Dodatni još predškolsku djecu u iznosu od 30%. Ne treba ukidati postojeća prava. Nije prihvaćen Ne prihvaća se iz razloga što su djeci predškolskog uzrasta zadovoljene sve potrebe u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
1017 Mario NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Potrebno je definirati što je sa statusom roditelja njegovatelja kad se osoba s invaliditetom zaposli čijem je roditelju priznat status roditelja njegovatelja, a vrijede članci 63. i 64. te zaposlena osoba ne izbiva zbog posla dulje od 4 sata izvan kuće. Događa se da roditelji njegovatelji gube status iako u članku 70. ne piše da se on gubi ako se osoba s invaliditetom zaposli. Osoba s invaliditetom samim zaposlenjem nije ozdravila te i dalje treba njegu druge osobe. Nije prihvaćen Nije potrebno propisivati navedenu situaciju budući su propisani uvjeti za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja.
1018 Mario NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. osobna invalidnina u postotku od osnovice koji iznosi 300% osnovice iz članka 22 stavka 3. ovoga Zakona nije dovoljna za život trebalo bi biti "Pravo na osobnu invalidninu priznaje se u postotku od osnovice koji iznosi 800% osnovice iz članka 22 stavka 3. ovoga Zakona." Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o soci-jalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada se ne mijenjaju predmetne odredbe već će se spomenutim propisom cjelovitije urediti predmetno pitanj
1019 Mario Merhaut NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Osobni prijedlog je, bez obzira na koji stupanj invalidnosti (III. ili IV. stupanj), da osobna invalidnina nema prihodovnog cenzusa što bi značilo da osoba kao invalid može biti zaposlena, umirovljenik ili ostvarivati bilo kakav prihod kao ugovor o djelu, autorski ugovor i slično a da istovremeno osobna invalidnina ostane istog iznosa. Prijedlog za visinu osobne invalidnine bi trebao biti minimalno kao minimalna plaća u RH. U potpunosti podržavam komentar i prijedloge: Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1020 MARIO MIHEK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. UDRUGA RAVNATELJA U DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI predlaže da: „Osobi koje je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač RH ili jedinica lokalne ili područne samouprave, istekom mandata, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem, dom socijalne skrbi dužan je ponuditi sklapanje ugovora za poslove za koje ispunjava uvjete.“ Prihvaćen Prihvaća se.
1021 MARIO MIHEK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. UDRUGA RAVNATELJA U DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI Mišljenja smo da je za uvjete ravnatelja doma socijalne skrbi potrebno dodati „humanističkih ili drugih društvenih znanosti" Udruga je  uvjerenja da su djelatnici iz područja humanističkih ili društvenih znanosti, na mjestima ravnatelja,  razvili dodatne kompetencije s izraženom empatijom prema ranjivim skupinama korisnika. Ugrađene odredbe glede zakonskih uvjeta za ravnatelje po našem mišljenju nije potrebno mijenjati jer jamče bolji i transparentniji sustav koji će korisnicima pružati kvalitetnije usluge u njihovim lokalnim sredinama što i jest smisao i cilj reforme sustava socijalne skrbi. Dapače, predložene izmjene važećih odredbi glede uvjeta ravnatelja ustanova stožernog Zakona o socijalnoj skrbi, dodatno bi suzio krug ionako uskog kruga u izboru za ovu odgovornu i važnu dužnost. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1022 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 106. 1) Potpora promijeniti u podrška Prihvaćen Prihvaća se
1023 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 104. Što se smatra pod druge svakodnevne potrebe? Nije prihvaćen Detaljnija razrada aktivnosti bit će propisana provedbenim propisom
1024 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. Brinuti o svakodnevnim potrebama možda promijeniti u: izvršiti određene aktivnosti svakodnevnog života. Djelomično prihvaćen Riječ „brinuti“ zamijenit će se odgovarajućom terminologijom
1025 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. 1) Uz pomoći dodati i podrške- biti u skladu sa suvremenim spoznajama u socijalnoj skrbi u razvijenim državama svijeta. Naglasak kod usluga je na podršci, a ne isključivo na pomoći. Nejasno ostaje što se misli pod poticajnom pomoći? Što poticajno pretpostavlja? 3) Što se podrazumijeva pod širom socijalnom mrežom? Ostaju li određena djeca s teškoćama u razvoju zakinuta ovim pravom ukoliko se teškoće (invaliditet) utvrde nakon predviđenih godina života? Prihvaćen Prihvaća se
1026 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 93. Dodati kod druge oblike pomoći i podrške (dodati podrške) Prihvaćen Prihvaća se
1027 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Što je s pravom na mentalno zdravlje roditelja njegovatelja/ njegovatelja? Koliko je navedeni iznos naknade odgovarajući s obzirom na skrb koja se očekuje od roditelja njegovatelja/ njegovatelja? Što je s kontroliranjem na koji način roditelji njegovatelji/ njegovatelji pružaju njegu? Pitanje obiteljskog nasilja u obiteljima s invaliditetom je u razvijenim državam svijeta je sve više u fokusu javnosti, neovisno jesu li roditelji/ njegovatelji ili osobe s invaliditetom/ djeca s teškoćama u razvoju žrtve ili počinitelji nasilja. Nije prihvaćen Nasilje u obitelji te postupanje u slučaju nasilja u obitelji ne propisuje se odredbama Zakona o socijalnoj skrbi. Uredbom o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi (NN 66/20), koju je donijela Vlada republike Hrvatske, povećan je iznos naknade za status roditelja njegovatelja i njegovatelja s 500 % osnovice na 800 % osnovice, odnosno s 2.500 kn na 4.000 kuna.
1028 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Ukidanjem imovinskih cenzusa kod određenih prava namijenjenih osobama s invaliditetom ostvarila bi se ključna svrha navedenih prava- izjednačavanje mogućnosti, pružanje podrške i bolja uključenost u zajednicu. Definiranje cenzusa dovodi do određenih mogućnosti kršenja temeljnih prava osoba s invaliditetom koja su propisana Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Čemu dodatno uvjetovati mogućnost realizacije određenog prava osobi koja ima težak invaliditet? Koja je smisao toga? Je li svrha pomoći financijski najugroženijim osobama s invaliditetom, ili pak osobama s invaliditetom općenito? Time se diskiminiraju velike skupine osoba s tzv. lakšim invaliditetima. Nije prihvaćen Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koje se od-nosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
1029 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 58. Ukoliko osobi s invaliditetom treba podrška u nekim od navedenih aktivnosti, koliko puta mjesečno ona tu podršku može financirati s navedenim iznosom? Neke osobe s invaliditetom nemaju neformalne izvore podrške u svojoj okolini, i za pretpostaviti je da npr. plaćaju uslugu pospremanja po tržišnoj cijeni. Znamo kolike su satnice za pomoć u obavljanju kućanskih poslova. Jesmo li navedenim iznosima ograničili osobe s invaliditetom u dobivanju podrške, to jest nametnuli im da sami određuju što im je prioritetno? Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. Napominjemo da su Nacrtom prijedloga Zakona propisana i druga prava i usluge koje služe podmirivanju različitih potreba korisnika. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti postojeće pitanje.
1030 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Na koji način se može osoba s teškim invaliditetom, s navedenim iznosom, uključiti u društvo? Nije li cilj svih naknada, to jest prava za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, da im se izjednače mogućnosti i potakne njihovo uključivanje u svakodnevni život? Pristojniji, i troškovima života bliži iznos bio bi manje ponižavajući i realniji. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o soci-jalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada se ne mijenjaju predmetne odredbe već će se spomenutim propisom cjelovitije urediti predmetno pitanje.
1031 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Nije li cilj osobne invalidnine podrška osobi da se uključi u društvo? Shodno tome, to bi trebalo biti pravo neovisno o materijalnom statusu korisnika. Ovako definirani uvjeti ne pridonosi svrsi osobne invalidinine, a to je uključivanje. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.
1032 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. 8) Odrasla osoba s invaliditetom- za svaku punoljetnu osobu se kaže osoba s invaliditetom, pa prema tome nema potrebe za pridjevom odrasla. Navedeno je stručni i prihvaćeni naziv u cijelom svijetu. Osoba mlađa od 18. godina života koja ima utvrđene teškoće ili invaliditet se naziva dijete s teškoćama u razvoju. Prihvaćen Prihvaća se.
1033 Marko Buljevac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. 22) Kod socijalne isključenosti možda promijeniti normalne aktivnosti društva u uobičajene aktivnosti društva. Prihvaćen Prihvaća se
1034 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 273. Nije neosporno da stručni radnici IMAJU PRAVO na superviziju, sporno je tko osigurava stručnim djelatnicima superviziju. Supervizija nije nešto što je dostupno svim stručnim radnicima , niti nešto što je lako osigurati. Potrebno je superviziju učiniti dostupnijom te smatram kako je u nadležnosti ministarstva da osigura svojim stručnim radnicima superviziju. Stanje sa supervizijom je kao i sa socijalnim uslugama piše na papiru - nedostupno u praksi. Primljeno na znanje Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. Obzirom na značajan broj stručnjaka koji su stručno osposobljeni i licencirani za provođenje supervizije u skladu s EU standardima, od kojih je dio i zaposlen u sustavu socijalne skrbi i prepoznavanje važnosti sustavnog uvođenja supervizije u idućem razdoblju osigurati će se svi potrebni resursi za uvođenje sustavne supervizije u djelatnost.
1035 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Kao i HUSR! Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1036 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. S pozicije struke, profesije u potpunosti neprihvatljivo. Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Brisati članke koji se odnose na povjerenstvo. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost soci-jalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
1037 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Uputnice su bile korištene u nekom od prethodnih sustava i nisu se pokazale kao dobro rješenje. Radi se o rješenju prekopiranom iz zdravstvenog sustava. Molimo da se napravi analiza prijašnjeg načina kako je bilo zamišljeno da se koriste, koji su bili nedostaci i radi čega se smatra da bi ovakav način bio dobar i za što/koga? Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
1038 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Potrebno je u navedenom članku definirati sve ono što je sada definirano uredbom. Nije prihvaćen U stavku 5. navedena su pitanja koje Urednom propsuje Vlada Republike Hrvatske pa nema potrebe propsivati u navedenom članku.
1039 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Jasnije definirati zakonsku obvezu uključivanja radno sposobnih i djelomično radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade u radove za opće dobro bez naknade obzirom da se mjera pokazala neprovedivom budući da ti isti korisnici redovno donose potvrde svojih liječnika opće prakse koji ih "proglašavaju" privremeno nezapošljivima. Navedeno ozbiljno ukazuje na lošu i neprihvatljivu praksu liječnika, bez mogućnosti preispitivanja, odnosno kontrole istinitosti navedenih potvrda, a u praksi dovodi do toga da nitko ne zadovoljava uvijete za provođenje navedene mjere. Loša iskustva JLS koje su krenula u provođenje ove mjere, dodatno destimuliraju najveći postotak ostalih JLS koje navedenu zakonsku obavezu ne provode, nit će je provoditi u budućnosti (budući da zakon nije ni predvidio sankcije za JLS koje navedeno ne provode). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1040 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 35. Navedeni članak propisuje obavezu Zavoda da službi za zapošljavanje u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava dostavi obavijest o priznatom pravu na ZMN za nezaposlenog radno sposobnog korisnika. U praksi se vrlo često događa da izvršnost nije moguće utvrditi u navedenom roku od osam dana jer se dostavnica često ne vrati u tom roku. Svjedoci smo da HP, koja je pružatelj usluge temeljem okvirnog sporazuma, ozbiljno kasni sa dostavama naših pismena, što onda ozbiljno utječe i na niz drugih rokova koje nije moguće ispoštovati. Umjesto toga predlažemo uvođenje mjesečne obaveze dostave obavijesti o priznavanju i prestanku prava. Nije prihvaćen Obveza se odnosi na rok od 8 dana od dana izvršnosti rješenja.
1041 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. Budući su radno sposobni korisnici kao kategorija ostali u prijedlogu zakona, nužno je barem vremenskog ograničenje korištenja prava na ZMN , budući smo svjedoci da ne postoje alati koji bi odgovarajuće motivirali i na neki način obvezali radno sposobnu osobu, da u dogledno vrijeme pronađe svoje mjesto u svijetu rada i privređivanja, već ju se, postojećim uređenjem, zapravo stimulira da što duže ostane u sustavu. Navedena zakonska rješenja, osobito ovo predloženo, da narednih 6 mjeseci, nakon zasnivanja radnog odnosa, radno sposobni korisnici primaju ZMN, omogućuju im manipulaciju sustavom, unedogled Primljeno na znanje Napominjemo da će samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1042 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
1043 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Slažem se sa komentarom Komore i Udruge - Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, ne znam kada bi to trebali raditi uz sve ovlasti koje imamo, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu. Molim da se članak 14 jednostavnije i konkretnije formulira, pošto djeluje nedorečeno, osim ako se planira Pravilnikom dodatno definirati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u Zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik).
1044 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Potrebno je uložiti novčana sredstva u razvoj socijalnih usluga. Socijalne usluge za djecu s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, te mlade u riziku, kao i nacionalne manjine su nedostupne u većini lokalnih zajednica. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1045 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 173. Radna izolacija – evo što kaže Pučki pravobranitelj: https://www.ombudsman.hr/hr/dobrodosle-ali-nedovoljno-precizne-izmjene-zakona-o-socijalnoj-skrbi/ Nije jasno definirano prema kome može biti određena. Što je sa roditeljima maloljetne djece, osobama koje brinu o starim i nemoćnim roditeljima, rastavljenim roditeljima kojima su djeca povjerena na skrb, roditeljima više djece,... Prihvaćen Raspored i organizacija radnog vremena može se propisati posebnim zakonom drugačije od općeg radno-pravnog propisa jer upravo to omogućuje čl.1. Zakona o radu. Ovom odredbom uređena je preraspodjela radnog vremena zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi i kod pružatelja socijalnih usluga.
1046 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 88. Uslugu socijalnog mentorstva pruža osoba koja ima dodatnu izobrazbu iz područja socijalnog mentorstva. Zakon bi trebao stupiti na snagu sa 01/ 2021. Godine, a stručni radnici još uvijek nisu educirani. Osim toga tko će to biti u CZSS? Svi? Samo jedan? Primljeno na znanje Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propisana pravilnikom. Paralelno sa donošenjem zakona planirane su edukacije i novo zapošljavanje socijalnih radnika koji će pružati uslugu socijalnog mentorstva
1047 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. Načelo pravodobnosti također je narušeno nedostatkom usluga za korisnike u sustavu. Često puta u praksi se događa da ne možete postupati i pružiti uslugu pravodobno jer pružatelja usluga kronično nedostaje pa se stvaraju enormno duge liste čekanja. Osim navedenog pravilnikom o minimalnim uvjetima, prostora, opreme i broja potrebnih stručnih radnika centra za socijalnu skrb i podružnica gdje je definirano o koliko korisnika treba skrbiti jedan stručni radnika, a broj je daleko veći od propisanog u stvarnosti, događa se da gasite požar,a ne kako „sprječavate nastanak i razvoj stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1048 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 6. Istraživanje „Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj“, prve nacionalne studije o dostupnosti socijalnih usluga koji je proveo Rehabilitacijski centar za stres i traumu u suradnji sa zagrebačkim Pravnim fakultetom, a čije su autorice Dragana Knezić i Ana Opačić jasno pokazuje da socijalnih usluga nedostaje, ako ih i ima nisu dostupne svima, a njihova dostupnost ovisi uvelike o mjestu stanovanja čime se krši načelo dostupnosti iz članka 10. Važećeg zakona o socijalnoj skrbi. Potrebno je razvijati usluge svih vrsta, a ne centralizirati sustav. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1049 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 7. Načelo je narušeno samim nedostatkom socijalnih usluga u lokalnim zajednicama jer ne možete korisniku kao individui pružiti ono što mu treba (zadovoljiti njegove potrebe) nego ono što mu je jedino dostupno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1050 MARTA AJDUK BAČUN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Kao što je navela i HKSR: „Predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….““ Istraživanje „Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj“, prve nacionalne studije o dostupnosti socijalnih usluga koji je proveo Rehabilitacijski centar za stres i traumu u suradnji sa zagrebačkim Pravnim fakultetom, a čije su autorice Dragana Knezić i Ana Opačić jasno pokazuje da socijalnih usluga nedostaje, ako ih i ima nisu dostupne svima, a njihova dostupnost ovisi uvelike o mjestu stanovanja čime se krši načelo dostupnosti iz članka 10. Važećeg zakona o socijalnoj skrbi. Silni novac koji se planira utrošiti u kozmetičke promjene i reustroj, te centralizaciju sustava trebalo bi usmjeriti na razvijanje socijalnih usluga pa samim time omogućiti stručnjacima da rade svoj posao, a korisnicima da ostvaruju svoja prava. Ukidanjem obiteljskih domova postavlja se pitanje gdje će korisnici ostvariti pravo na uslugu smještaja ako je udomiteljstvo na izdisaju? Nadležno ministarstvo na navedeno nije dalo konkretan odgovor. U dijelu akademije i povjerenstva podržavam stav HKSR. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1051 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 101. U stavku (1) brisati riječ (integracija) Prihvaćen Prihvaća se
1052 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. U savak (1) dodati "potrebe" , a ispustiti "preostale"tako da glasi " Prethodna stručna procjena je usluga kojom se utvrđuju sposobnosti i potrebe korisnika radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge". U stavku (2) dodati..........."odobrava se djetetu s razvojnim rizikom, odstupanjem, teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom radi....". "rane intervencije" zamijeniti s "rane razvojne podrške". Prihvaćen Prihvaća se
1053 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 100. termin "rana intervencija" svuda zamijeniti s "rana razvojna podrška". Obrazloženje se nalazi uz čl. 73. i 99. Prihvaćen Prihvaća se
1054 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. 1. Predložem promjenu naziva „rana intervencija“ u „rana razvojna podrška" kako bi se razlikovalo ime jedne usluge (pravo na koju regulira Zakon o socijalnoj skrbi i koja se u našoj praksi pruža na suvremen, transdisciplinarni način) od rane intervencije kao cjeline svih potrebnih usluga (tj. više usluga iz različitih sektora) za pojedino dijete i obitelj koje im se pružaju kako bi se unaprijedio razvoj i obiteljsko funkcioniranje. Predlažem samo promjenu naziva, a nikako ne sadržaja i načina pružanja ove izuzetno važne usluge. Cilj je izbjegavanje višeznačnosti termina rana intervencija koji, dok se ne promijeni, istim riječima imenuje cjelinu, kao i dio te cjeline. 2. Stavak (2) članka 99 bi trebalo doraditi i dopuniti jer sad imamo i prethodnu stručnu procjenu koja je osnova Zavodu za odobravanje usluge rane razvojne podrške (bivše rane intervencije), te smatram da odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne teškoće u ranoj i predškolskoj dobi Zavod utvrđuje na temelju mišljenja liječnika ili prethodne stručne procene. To bi značilo da roditelji uslugu rane razvojne podrške (čl.99) mogu ostvariti na dva ulaza: tako da ih uputi liječnik i tako da samoinicijativno ili na sugestiju osoblja vrtića i sl. odu u CZSS te tako započne procedura. Djetetov izabrani liječnik bi svakako trebao biti uključen i obaviješten o postupku. Djeca koja ne slijede kalendar urednog razvoja trebaju i pojačani zdravstveni nadzor, ali pravo na ranu razvojnu podršku treba biti što jednostavnije regulirano. Prihvaćen Prihvaća se
1055 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Članak 95 treba dopuniti novim stavkom ili dopunom nekog od postojećeih gdje bi se od trajanja podrške do godinu dana (iznimno još 6 mjeseci) izuzela djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Kod njih se ne može zakonom odrediti najduže vremensko trajanje, jer su zbog prirode teškoća/invalidnosti potrebe za psihosocijalnom podrškom često dugoročne, a ponekad i trajne. Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
1056 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Stavak (2)izmijeniti u: Usluga prethodne stručne procjene odobrava se djetetu s razvojnim rizikom, razvojnim odstupanjem, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom radi priznavanja prava na uslugu psihosocijalne podrške, rane razvojne podrške, boravka, organiziranog stanovanja ili smještaja, a može trajati od četiri do šest sati. Napomena: Zamjena termina "rana intervencija" s "rana razvojna podrška" obrazložena je u čl.73 i čl.99. Prihvaćen Prihvaća se
1057 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 82. U stavku (4) brisati "socijalni radnik" i ostaviti da sveobuhvatnu procejnu i planiranje porovodi voditelj slučaja u koordinacijis drugim stručnim radnicima. Ta je promjena bitna ako će ova usluga postati i jeedna od usluga u funkciji rane intervencije u djetinjstvu. Nije prihvaćen Voditelj slučaja u Zavodu je socijalni radnik.
1058 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Predlažem da se razmisli o tome da se stavak (3) proširi i na točku 2 iz članka 73 (usluga sveobuhvatne procjene i planiranja). Tada bi timovi za ranu intervenciju koji već postoje u brojnim pružateljima rane intervencije i koji dobro poznaju potrebe djeteta i obitelji mogli i preuzeti formiranje tima oko djeteta i učiniti pomak prema integriranom načinu pružanja usluga. Naime, sveobuhvatna procjena i planiranje u ranoj intervenciji jako manjka i generira puno roditeljskog lutanja i trošenja resursa (obiteljskih i javnih) jer roditelji nisu stručno vođeni i često naivno misle "što više usluga, ishod će biti bolji". Bitan dio planiranja je i utvrđivanje prioriteta za pojedino dijete i obitelj ( u ranoj intervenciji to sada radi svaki pružatelj usluge zasebno), a to je moguće samo na temelju sveobuhvatne procjene kako je definirana u ovom Zakonu. Nije prihvaćen Uslugu sveobuhvatne procjene i planiranja provodi isključivo Zavod za socijalnu skrb u postupku izrade inndividualnog plana promjene u suradnji s korisnikom, a čija izrada obuhvaća aktivnosti procjene, organiziranja, pristupa pravima I uslugama, koordiniranja s drugim pružateljima usluga, praćenje I evaluaciju.
1059 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. U točki 11. predlažem brisanje riječi "(integracija)". Integracija je zastarjeli koncept i ne treba ga više koristiti, a "Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja" je potpuno informativni naziv usluge. Prihvaćen Prihvaća se
1060 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Predlažem točku 10. "rana intervencija" preimenovati u "rana razvojna podrška". Rana intervencija je intersektorska i obuhvaća sve usluge koje dobiva dijete rane i predškolske dobi s razvojnim rizikom, razvojnim odstupanjem ili teškoćama u razvoju. Zbunjujuće je kad se dio podrške (ono što dijete ostvaruje po ovom zakonu) zove isto kao i cjelina (sveukupna podrška koja uključuje i druge usluge, često od pružatelja iz drugih sektora). Prihvaćen Prihvaća se
1061 Marta Ljubešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Točku 2. dopuniti s "dijete rane i predškolske dobi s razvojnim odstupanjem ili razvojnim rizikom" jer su oni korisnici rane intervencije/rane razvojne podrške (čl.99) Prihvaćen Prihvaća se.
1062 MARTA RADOŠ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam ono što je navela Hrvatska komora socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1063 Martina Kelek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Poštovani, ne mogu se složiti sa Člankom 342. koji kaže da 01.01.2027. neće više postojati oblik skrbi Obiteljski dom. Predlažem da se Članak 342. briše. Navesti ću zašto imam takvo mišljenje: 1. Predlažete transformaciju u JAVNU USTANOVU za koju je potrebno imati dozvolu u sklopu prostornog plana pojedine općine ili grada, što ne postoji svuda. Koliko sam upućena mnogi vlasnici domova već sada imaju kredite koji traju puno duže od tih 5 godina. Koja banka će im dati nove pogotovo jer su inače neskloni davati kredite Obiteljskim domovima? Zašto ćete dovesti veliki broj obitelji u situaciju da ne mogu vraćati te iste kredite koje su do sada uložili u kompletnu prilagodbu života starijih osoba kao i namještaj i svu prateću opremu koja ide uz ovaj posao? Zašto želite da vaš građanin dođe u situaciju da bude blokiran? Zar nemamo previše takvih osoba u Hrvatskoj? Kako pretvoriti Obiteljsku kuću u Javnu zgradu bez rušenja skoro cijele kuće, milijunskih ulaganja i radi čega? 2. Javne zgrade u obliku Ustanova za skrb starijih osoba već postoje u Hrvatskoj. U njima čak ima i mjesta. I u njih idu svi oni koji si to mogu priuštiti. Na drugu stranu postoje Obiteljski domovi koji su po cijeni puno povoljniji i pristupačni su i osobama koje nisu platežno jake. Obiteljski domovi također pružaju sve usluge kao i Ustanove, u manjem obimu, ali pružaju isto smještaj, prehranu, medicinsku skrb, društvo, toplo,čisto, suho, dostojanstveno 0-24 sata. Čak i više u smislu da su to manje zajednice do 20 osoba gdje su svi svakodnevno jedni sa drugima i uz druge. U manjem prostoru koji je njima pristupačan i doista im postaje druga obitelj, jer to oni i jesu. 3. U 20 godina rada nisam susrela ni jednu osobu koja je iz puke želje došla u Obiteljski dom. Uvijek je to bilo iz potrebe. Najvećim dijelom zdravstvenih potreba. Dolaze po preporuci. U državnim, gradskim i županijskim domovima nema mjesta, Ustanove su im duplo skuplje i često koštaju koliko je skoro cijeli prihod obitelji, te si ih ne mogu priuštiti i da žele. Obiteljski domovi su potreba. 3. Navode se usmeno razlozi zatvaranja oblika smještaja Obiteljski dom. Nažalost svaki puta kada pitamo koji su, pokažite nam ih. Odgovor je uvijek govor od nekoliko minuta u kojem se ne daju nikakvi konkretni razlozi već nova i nova osuđivanja radi propusta ilegalnih domova. Obiteljski dom se skrbi za starije osobe. Mi nismo ni ovlašteni da se bavimo inspekcijskim nadzorima. Za to je zadužena naša država, Republika Hrvatska. I za taj dio plaćamo poreze i doprinose kako bi se takve stvari sankcionirale. Zato ne mogu razumjeti da želite kazniti sve dobro, za nešto loše što nije naša greška. I zato sam također mišljenja da Članak 342 ne treba uopće postojati. Kada u razredu 20 učenika, dvoje njih ne prođe taj razred, zar se onda ruši i ostalih 18 učenika bez obzira što imaju ocjene za 3, 4 ili 5 prolaz? 4. Kada ugasite Obiteljske domove minimalna cijena smještaja biti će 7000 Kn. Možete li barem zamisliti što to znači za osobu koja ima 1300 Kn mirovinu i njihovo dvoje djece koji imaju svoje obitelji i rade za plaću 4-5000 Kn? I zato ovaj Članak nikako ne pomaže već naprotiv odmaže starijim osobama koje trebaju smještaj i skrb. Trenutne cijene su cca. 4000 Kn. Znam puno domova koji imaju i manje i nešto malo više cijene. Ali kada imate kredit od milijun i više kuna, te zaposlene ravnatelje i ostalo osoblje propisano za Ustanove, cijena smještaja vrtoglavo raste jer su oni na platnoj listi i kredit dolazi svaki mjesec. Kako domovi sada imaju manje cijene? Tako što cijela Obitelj radi i odradi puno toga unutar Obiteljskog doma. I korisnici su zadovoljni. 5. U Obiteljskim domovima rade velikom većinom žene koje na današnjem tržištu rada nemaju šanse. Vjerujem da ste i sami svjesni toga. Pogotovo u manjim sredinama. Članak 342. ponovno će ih vratiti na burzu kao nezaposlene osobe. A svaki mjesec svojim radom državi, Republici Hrvatskoj uplate doprinos za mirovinsko, zdravstveno, prireze. Redovito plaćaju režije, komunalije, na sve što kupe ili plate daju opet još 25% državi kroz PDV. Nisu na teret. Zašto im to treba oduzeti? Obiteljski domovi su se već sada počeli prodavati i gasiti. Ali tko će ih kupiti kada su svi svjesni da ta investicija odlazi u vjetar Člankom 342. 6. Članak 342. koji kaže da će se ugasiti oblik smještaja starijih osoba kao Obiteljski dom, ne radi dobro za 6000 korisnika koji se trenutno nalaze u njima. Malo sam listala unazad 20 godina i vidim da su u našem Obiteljskom domu ljudi živjeli u prosjeku 2 do 10 godina. Ovisno o zdravstvenom stanju. Kako je to moguće ako vi tvrdite da su Obiteljski domovi loši i da su svi nezadovoljni? I na kraju kuda ćete sa svim tim osobama? Transformacijom u Ustanove (možda nekolicina) ostaju bez smještaja i skrbi zbog nemogućnosti plaćanja skoro duplo veće cijene, a gašenjem Obiteljskih domova (većina koliko sam imala prilike čuti u Udruzi Obiteljskih domova, Udruzi Starka i sl) ostaju bez mjesta.Bjelovarsko-bilogorska županija ima cca 30 Obiteljskih domova. To je barem 500 korisnika. Imaju jedan državni dom sa 250 mjesta. Pun. Dakle fali im još barem 2 državna doma da zbrinu ljude iz Obiteljskih domova. Trenutno uplatom svih korisnika državnog doma, samo za plaće im nedostaje cca 100 000,00 Kn. Sve ostalo plaćaju porezni obveznici. Razliku u plaćama, režije, hranu, popravke, sanacije i sl. Mogu li oni plaćati za još 2 takva doma? Da ih se smjesti u udomiteljske obitelji trebate ih minimum 125 novih. Ovi koji su trenutno udomiteljske obitelji nemaju mjesta, redovito im se daje i 5, pa čak i 6 korisnik. Bez medicinskog osoblja. Kako to objašnjavate da bi opravdali ovaj Članak 342.? 7. Priča se o ulasku stranih vlasnika koji će graditi Ustanove uz pomoć EU i Republike Hrvatske, te nakon toga subvencionirati i krevet kod njih. Tu mi srce puca, jer naša vlastita država, zemlja u kojoj sam se rodila, koju volim i za koju radim nikada nije dala 1 kunu za Obiteljske domove. Nikada nisu pitali možemo li vam ikako pomoći nekim edukacijama, razgovorom bilo čime. Uporno naša Hrvatska radi protiv svojih, a za strance. I sada isto. Zbog inspekcijskih propusta koji su u nadležnosti te iste Hrvatske i za koje mi svi vlasnici, zaposleni, korisnici i njihove obitelji plaćamo poreze žele Člankom 342 napraviti nove probleme. Zašto se uporno ide protiv svojega? Ovim putem ponovno Vas pozivam da razgovarate sa našim predstavnicima što Vas molimo već 2 godine. Probajte shvatiti da osobe koje ne rade neki posao ne mogu bolje znati što su nedostaci, a što prednosti toga posla. Nemojte stvarati nove probleme. Riješimo postojeće. Razgovarajte sa našim predstavnicima. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1064 Martina Kovačić Lesar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. Radno sposobne osobe bi Zakon trebao motivirati da nađu posao, ove odredbe to ne čine. Smatram kako bi bilo pravedno ograničiti korištenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu za radno sposobne korisnike, a ne ih poticati da ostanu u sustavu socijalne skrbi ili rade na "crno". Ne smatram pravednim da korisnik šest mjeseci ostvaruje zajamčenu minimalnu naknadu nakon zasnivanja radnog odnosa, a da uz to ostvaruje i plaću. Primljeno na znanje Napominjemo da će samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1065 Martina Kovačić Lesar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1066 Martina Pongrac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1067 Martina Pongrac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu.
1068 Martina Pongrac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. Nije prihvaćen Iznos naknade uvećan je za roditelja njegovatelja koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. Nacrta prijedloga zakona.
1069 Martina Pongrac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1070 Martina Pongrac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti obrisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1071 Martina Pongrac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam prijedloge udruge GENOM - udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima, Zagreb Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti obrisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Članak 66. stavak 4. točka 3. - prijedlog će se dodatno razmotriti do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Članak 67. - Čl. 67. st.3. izmijenjen je te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice Članak 68. - Odredbama važećeg propisa i Nacrtom prijedloga zakona propisano je da se pomoć u kući kao socijalna usluga odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu. Članak 70. stavak 8. - Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1072 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1073 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Nije prihvaćen Odredbama važećeg propisa i Nacrtom prijedloga zakona propisano je da se pomoć u kući kao socijalna usluga odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu.
1074 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. Nije prihvaćen Iznos naknade uvećan je za roditelja njegovatelja koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. Nacrta prijedloga zakona.
1075 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1076 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. Nije prihvaćen Odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1077 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se reguliraju navedena pitanja.
1078 Martina Raič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Odredba članka 66. stavka 4. točke 3. biti će dodatno razmotrena do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Članak 67. je izmijenjen te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice Članak 68. - Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Članak 70. - Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1079 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230 PREDLAŽEM BRISANJE Uvođenje Akademije socijalne skrbi uz postojeće Komore stručnih radnika, Ministarstvo, Studij socijalnog rada je nepotreban trošak, budući potrebne edukacije su dostupne stručnim radnicima, u skladu sa razvojem struke i potrebama na terenu. Sve edukacije neće pomoći stručnom radniku koji je prekapacitiran i koji ima 100 – 150 korisnika u Odjelu za djecu, mlade i obitelj, a težimo europskom standardu od 30 korisnika na 1 obitelj u postupku. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1080 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Imamo povijest obiteljskih centara kao samostalne ustanove, pa ustanove pripojene centrima za socijalnu skrb, te sada ponovnog razdvajanja obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb, nakon 7- godišnjeg rada unutar CZSS. U sadašnjim podružnicama obiteljski centar je zaposleno vrlo malo ljudi, sastoji se od predstojnika podružnice i dva ili tri stručna radnika – socijalnog radnika, psihologa ili pravnika, čija je djelatnost usmjerena na preventivni rad u lokalnoj zajednici. Razdvajanje ili spajanje obiteljskih centara kroz zadnjih 10-ak godina nije dovelo do prepoznatosti rada niti je usmjerilo razvoj obiteljskih centara. Potrebno je povećati ovlasti obiteljskim centrima u okviru dosadašnjeg načina organizacije i međuresorno ga jače povezati sa zdravstvenim i obrazovnim resorom, putem novih zakonskih prijedloga iz navedenih resora. Samo tako će se postići njegova osnovna djelatnost – a to je savjetodavno preventivni rad za širu populaciju u lokalnoj zajednici. Osnivanjem jedinstvenog Obiteljskog centra sa svojim podružnicama dolazi do nepotrebnih troškova – tko će obavljati administrativne i računovodstvene poslove u područnim službama – umjesto jačanje stručnog rada i zapošljavanja stručnih radnika, dolazi do povećanja zapošljavanja administrativnog osoblja. Do sada pomoćno tehnički poslovi su se obavljali putem resursa centara za socijalnu skrb. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
1081 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanje Povjerenstva za pritužbe je bespredmetno i štetno za struku i same korisnike. Ukoliko je intencija u javnosti približiti postupanja stručnih radnika i propitati smjer razvoja metoda rada, ministarstvo može jačati suradnju sa „terenom“, povećati javne rasprave u društvu sa uključenom zainteresiranom javnošću, gdje će se procjenjivati postupanja ali i javnosti jasno komunicirati očekivanja i mogućnosti usluga korisnicima u sadašnjem sustavu socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
1082 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Unutar obiteljskih centara se uvodi obavljanje psihosocijalnog tretmana – radi prevencije nasilničkog ponašanja – koji ima za cilj zaustaviti nasilje među partnerima ili u obitelji. Dakle, ne može se govoriti o prevenciji o nasilničkog ponašanja, ako mu je za cilj zaustaviti nasilničko ponašanje. O postupanjima u slučajevima nasilničkog ponašanja jasno propisuje Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, a ovaj prijedlog je u suprotnosti sa Protokolom. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji visoki rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasilja
1083 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Uvođenje socijalnog mentorstva kojeg trebaju provoditi stručni radnici je neprimjenjivo s obzirom na broj korisnika zajamčene minimalne naknade na jednog stručnog radnika (do 300 korisnika). Primljeno na znanje Paraleleno sa donošenjem zakon planira se i edukacija i zapošljavanje socijalnih radnika koji će pružati uslugu socijalnog metorstva.
1084 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Od smanjenja javnih ovlasti jedino se navodi pravo na naknadu do zaposlenja koje prestaje postojati, a koje je pravo marginalno u opterećenju stručnih radnika (broj korisnika 1838), naspram brojnosti korisnika osobnih invalidnina (38 551) i doplataka za pomoć i njegu (84822), ukupno 123 373. Pravo na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu treba izdvojiti iz centara za socijalnu skrb, te nadležnost za ostvarenje tih prava prebaciti u područje mirovinskog i/ili zdravstvenog sustava. Opravdani razlog za izdvajanje je opterećenost socijalnog radnika (do 350 korisnika na 1 stručnog radnika), kao i činjenicu da prilikom priznavanja ovih prava radnik ne mora imati poznavanje socijalnog rada, te pravo mogu administrirati stručnjaci iz područja prava u drugim resorima (HZMO ili HZZO), a priznavanje prava je isključivo vezano za vještačenje zdravstvenog stanja korisnika. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1085 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 343. Predlaže se ne određivanje dana stupanja na snagu, budući je neprimjenjivo. Vrlo će teško biti donesen u redovnoj saborskoj proceduri, kroz dva čitanja do navedenog datuma, a nezamislivo bi bilo da se Zakon donese po hitnom postupku, u jednom čitanju. Predlaže se da stoji da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama". Nije prihvaćen Zakon će biti donesen kroz dva čitanja, te se očekuje stupanje na snagu Zakona predviđenog datuma.
1086 Martina Vlašić Iljkić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Sustav socijalne skrbi je marginaliziran i u javnosti shvaćen kao „socijala“ iako poslove koje obavljaju centri za socijalnu skrb dijelom nisu vezani u materijalno financijsku situaciju u obitelji i tiče se zaštite obitelji i djece primjenama postupaka iz obiteljsko – pravne zaštite, kao i zaštite ranjivih skupina – starijih osoba, osoba s invaliditetom, djece sa poteškoćama i svima onima koji se kao pojedinac ili obitelj zateknu u teškim životnim okolnostima. Dodatna marginalizacija sustava socijalne skrbi je napravljena pripajanjem sustava socijalne skrbi sa sustavom rada i mirovinskog osiguranja. Sada je pred nama model organizacije rada po uzoru na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ili Hrvatski zavod za zapošljavanje. Uvažavajući posebnosti svakog od Zavoda, djelatnosti koje obavljaju se ne mogu niti približno uspoređivati sa djelatnostima koje obavljaju centri za socijalnu skrb. U Republici Hrvatskoj je osnovano 82 centra za socijalnu skrb sa 56 podružnica, koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Nacrtom Zakona o socijalnoj skrbi uvodi se Hrvatski zavod za socijalni rad, područne službe, uvode se uputnice, koje su bile i dijelom zamišljene reforme sustava socijalne skrbi 2011 godine, te kao takve kao i zavodi, ukinuti su nakon primjene od nekoliko mjeseci. Prema Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, stoji kako će se „Ojačati uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti …koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika.“ Reforma je očito u suprotnosti sa Nacionalnom strategijom ili je u najmanjem slučaju ne prati. Važno je da centri za socijalnu skrb i dalje ostanu javne ustanove, te svaka centralizacija sustava u području sustava socijalne skrbi nije u interesu korisnika niti lokalne zajednice. Svaku sredinu prate drukčije naravi problema s kojima se korisnici susreću i ravnatelj je odgovoran za organizaciju rada unutar centra, s obzirom na svoje specifičnosti. Kao takav, centar za socijalnu skrb surađuje sa lokalnom samoupravom, udrugama, vjerskim zajednicama i dr., s obzirom na posebnosti i razvijenosti određenog grada ili općine. Sve su to specifičnosti koje centar treba jačati sukladno Nacionalnom strategijom, a ne obrnuto, kako je navedeno u Nacrtu prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi. Od smanjenja javnih ovlasti jedino se navodi pravo na naknadu do zaposlenja koje prestaje postojati, a koje je pravo marginalno u opterećenju stručnih radnika (broj korisnika 1838), naspram brojnosti korisnika osobnih invalidnina (38 551) i doplataka za pomoć i njegu (84822) (ukupno 123 373). Uvođenje socijalnog mentorstva kojeg trebaju provoditi stručni radnici je neprimjenjivo s obzirom na broj korisnika zajamčene minimalne naknade na jednog stručnog radnika (do 300 korisnika). Pravo na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu treba izdvojiti iz centara za socijalnu skrb, te nadležnost za ostvarenje tih prava prebaciti u područje mirovinskog i/ili zdravstvenog sustava. Opravdani razlog za izdvajanje je opterećenost socijalnog radnika (do 350 korisnika na 1 stručnog radnika), kao i činjenicu da prilikom priznavanja ovih prava radnik ne mora imati poznavanje socijalnog rada, te pravo mogu administrirati stručnjaci iz područja prava u drugim resorima (HZMO ili HZZO), budući je priznavanje prava uvjetovano prvenstveno Nalazom i mišljenjem tijela vještačenja, odnosno zdravstvenim stanjem korisnika. Predložen prijedlog zakona niti na jedan način neće doprinijeti boljoj usluzi korisnicima, niti će poboljšati stručni rad radnika – uvođenje Akademije socijalne skrbi uz postojeće Komore stručnih radnika, Ministarstvo, Studij socijalnog rada je nepotreban trošak, budući potrebne edukacije su dostupne stručnim radnicima, u skladu sa razvojem struke i potrebama na terenu. Sve edukacije neće pomoći stručnom radniku koji je prekapacitiran i koji ima 100 – 150 korisnika u Odjelu za djecu, mlade i obitelj, a težimo europskom standardu od 30 korisnika na 1 obitelj u postupku. Osnivanje Povjerenstva za pritužbe je bespredmetno i štetno za struku i same korisnike. Ukoliko je intencija u javnosti približiti postupanja stručnih radnika i smjer razvoja metoda rada, ministarstvo može jačati suradnju sa „terenom“, povećati javne rasprave u društvu sa uključenom zainteresiranom javnošću, gdje će se procjenjivati postupanja ali i javnosti jasno komunicirati očekivanja i mogućnosti usluga korisnicima u sadašnjem sustavu socijalne skrbi. Također imamo povijest obiteljskih centara kao samostalne ustanove, pa ustanove pripojene centrima za socijalnu skrb, te sada ponovnog razdvajanja obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb, nakon 7- godišnjeg rada unutar CZSS. U sadašnjim podružnicama obiteljski centar je zaposleno vrlo malo ljudi, sastoji se od predstojnika podružnice i dva ili tri stručna radnika – socijalnog radnika, psihologa ili pravnika, čija je djelatnost usmjerena na preventivni rad u lokalnoj zajednici. Osnivanjem jedinstvenog Obiteljskog centra sa svojim podružnicama dolazi do nepotrebnih troškova – tko će obavljati administrativne i računovodstvene poslove u područnim službama – umjesto jačanje stručnog rada i zapošljavanja stručnih radnika, dolazi do povećanja zapošljavanja administrativnog osoblja. Do sada pomoćno tehnički poslovi su se obavljali putem resursa centara za socijalnu skrb. Razdvajanje ili spajanje obiteljskih centara kroz zadnjih 10-ak godina nije dovelo do prepoznatljivosti rada niti je usmjerilo razvoj obiteljskih centara. Potrebno je povećati ovlasti obiteljskim centrima u okviru dosadašnjeg načina organizacije i međuresorno ga jače povezati sa zdravstvenim i obrazovnim resorom, putem novih zakonskih prijedloga iz navedenih resora. Samo tako će se postići njegova osnovna djelatnost – a to je savjetodavno preventivni rad za širu populaciju u lokalnoj zajednici. Unutar obiteljskih centara se uvodi obavljanje psihosocijalnog tretmana – radi prevencije nasilničkog ponašanja – koji ima za cilj zaustaviti nasilje među partnerima ili u obitelji. Dakle, ne može se govoriti o prevenciji o nasilničkog ponašanja, ako mu je za cilj zaustaviti nasilničko ponašanje. O postupanjima u slučajevima nasilničkog ponašanja jasno propisuje Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, a ovaj prijedlog je u suprotnosti sa Protokolom. Predlaže se i ukidanje obiteljskih domova, te se propisuje rok od 5 godina da se reorganiziraju u ustanovu, budući prema mišljenju ministarstva nisu ispunili svrhu smještaja, poglavito starijih osoba – slučajevi u kojima su starije osobe na smještaju u nekim od domova stradale i sa smrtnim ishodom, te provedeni nadzori su povod ovakve odluke. Kontinuirana marginalizacija sustava socijalne skrbi, a poglavito skrbi o starijim osobama su dovele do manjkavih rješenja – nedostatak nadzora nad ustanovama što jedino može dovesti do ukidanja, naspram povećanja kvalitete smještaja, adekvatnih sankcija i pružanja podrške. Ovaj zamišljen „eksperiment“, a ne reforma, u sustavu socijalne skrbi je štetan za korisnike, struku i budućnost pomažućih zanimanja. Predložen prijedlog Zakona treba povući iz javne rasprave, uvažiti prijedloge stručnih Komora i provesti reformu u skladu sa konsenzusom struke, koja je jedinstvena u stajalištima. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1087 Mašenka Sekulić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržava se komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1088 Matea Kovačević NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Poštovani, razočaranost Vašim donošenjem ovog zakona je prisutna kod svih sudionika kojima ste Vi nadležni. Razočarani smo mi predstavnici obiteljskih domova, naši djelatnici, korisnici, njihove obitelji, naši obiteljski liječnici, socijalni radnici... Zašto smatrate da ne treba sa strukom komunicirati? Mi imamo odličnu suradnju sa svim strukama koje su povezana našim obiteljskim domom. Novi zakon svakako nam svima treba. Štošta imate za urediti. svi se moramo educirati, a ne da se događaju situacije da svatko tumači jedan zakon kako želi, da sve županije ne provode isti zakon, isti pravilnik. Ako Vas ime obiteljskog doma smeta, promijenite naziv, ali nam ne dirajte naše stare. Zašto njih nitko nije pitao kako je njima sa nama, žele li oni takve promjene!? Koliko bi se ljudi našlo na cesti? Što ako oni ne žele otići od nas? Zašto ih ne sufinancirate? Znate li kolika je mirovina jedne učiteljice, kolika je mirovina ljudi koji su pošteno radili svoj posao dok nisu umirovljeni? Vi smatrate da djeca trebaju plaćati dom! Plaćaju! Daju sve od sebe, oni nemaju pravo na svoj život bili roditelji kod nas ili kod njih jer nemaju primanja da si mogu priuštiti nešto više od hrane i uredno plaćenih režija! zašto nas uporno tjerate iz naše domovine? zašto nam ne dopuštate da ovdje živimo, radimo, djecu školujemo, da ovdje pridonosimo svojim znanjem, sposobnostima i radom. zašto nam ne želite dopustiti da ovdje ostarimo? Novim pravilnikom nas bacate u veliki financijski problem da bi nas kroz 5 godina ugasili. ne vidim smisao ovoga zakona. osim da nas sve, i nas, naše obitelji i korisnike želite uništiti. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1089 MATEJA JAREŠ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1090 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Obiteljski domovi imaju svoje mjesto u sustavu socijalne skrbi te većina obiteljskih domova radi kvalitetno te pruža primjerenu razinu kvalitete usluge za svoje korisnike. Umjesto "zatvaranja" obiteljskih domova, predlaže se provoditi češće nadzore, redovite edukacije stručnih radnika, predvidjeti prekršajne i kaznene odredbe, itd. Mnogi obiteljski domovi neće se moći preoblikovati u domove za starije i nemoćne jer neće moći zadovoljiti minimalne tehničke uvjete, a u sustavu socijalne skrbi, obzirom da smo stara nacija, doći će do velikog nedostatka smještajnih kapaciteta. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1091 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 138. Propisuje isplatu za nepuni mjesec i između ostalog navodi pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata. To se pravo uopće ne isplaćuje, a pogotovo ne razmjerno broju dana. Prihvaćen hvala na komentaru
1092 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 134. Čl. 134. st. 1. Propisuje da za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno. Ovdje je potrebno dodati i postupak preispitivanja prava i postupak prestanka prava, odnosno sve postupke u kojima se odlučuje o pravu. Nije prihvaćen Vezano uz stavak 1. nije potrebno dodati postupak preispitivanja prava ni prestanak prava. Naime, korisnik prava dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.
1093 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 133. Čl.133.st.2. U praksi se neće moći ispoštovati rokovi od 15 dana za donošenje i dostavu rješenja korisniku Čl.133. st. 4. Trebalo bi ga brisati, naime samo podatke iz banke kako bi se provjerilo stanje po otvorenim računima korisnika koji je podnio zahtjev treba čekati nekoliko tjedana. Nije prihvaćen Budući da su postupci za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi žurni, rješenje se donosi u roku od 15 dana, međutim u slučaju provođenja ispitnog postupka rješenje se donosi u roku od 30 dana. Navedeni rokovi preuzeti su iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Rokovi za donošenje rješenja uključuju i dostavu stranci sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Imajući u vidu svrhu jednokratne naknade, rok za donošenje rješenja o priznavanju prava ne bi trebao biti duži od propisanog roka.
1094 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 132. Postupak za priznavanje prava pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Ovim Nacrtom više nije predviđeno da se postupak pokreće i na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke, kao što je bilo propisano sadašnjim Zakonom. Ovdje smatramo spornim što Nacrt ne definira pojam stranke, pa bismo se trebali služiti pojmom iz Zakona o općem upravnom postupku, koji propisuje da je „stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak(...)", što je očito neprimjenjivo i preširok pojam prema namjeri Nacrta (ako je namjera da je stranka ona osoba koja ostvaruje pravo). Nadalje je problem npr. kod pokretanja postupka za ostvarivanje prava djeteta, jer njegov roditelj sada ne bi bio ovlašten podnijeti zahtjev. Može nas samo obavijestiti, a Centar po službenoj dužnosti pokreće postupak. Dakle, treba ili definirati pojam stranke za potrebe ovog Nacrta ili dodati još neke osobe koje su ovlaštene podnijeti zahtjev. Isto važi i za izjavljivanje žalbe (treba definirati tko je može izjaviti). Nije prihvaćen Pokretanje postupka za priznavanje prava usklađeno je sa Zakonom o općem upravnom postupku kao općim postupovnim propisom. S obzirom da je pitanje stranke, zastupanja stranke kao i izjavljivanja žalbe uređeno Zakonom o općem upravnom postupku nije opravdano isto ponavljati u Nacrtu prijedloga zakona.
1095 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 118. Članak 118. stavak 2. se mijenja i glasi: "(2) Privremni smještaj radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana traje dok traje potreba." Nije prihvaćen Svrha bi trebala biti ispunjena u roku od najdulje 3 godine.
1096 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Stavak 1. točka 1. Odredba treba glasiti: „Nije otuđila nekretnine ili pokretnine veće vrijednosti u posljednjih godinu dana od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na socijalnu uslugu ili dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti“ Naime, većina osoba starije životne dobi koji su u potrebi pomoći i njege druge osobe ima imovinu (oranice, šume, livade i to često u suvlasničkim dijelovima, a koje ne može prodati), te su samim tim odmah isključeni iz te vrste socijalne usluge. Primljeno na znanje Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
1097 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Treba definirati pojam „dugotrajno nezaposlena osoba“ Nije prihvaćen Pojam „dugotrajno nezaposlene osobe“ propisan je propisima iz područja tržišta rada.
1098 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Uputnice su bile korištene u nekom od prethodnih sustava i nisu se pokazale kao dobro rješenje. Radi se o rješenju prekopiranom iz zdravstvenog sustava. Molim da se napravi analiza prijašnjeg načina kako je bilo zamišljeno da se koriste, koji su bili nedostaci i radi čega se smatra da bi ovakav način bio dobar i za što/koga? Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
1099 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 69. majka koja ima priznati status roditelja njegovatelja, ukoliko rodi drugo dijete, ima pravo samo na naknadu za rodiljni i roditeljski dopust, koji mjesečno iznosi 2.328,20 kn, dok joj se naknada za status u iznosu od 4.000,00 kn obustavlja. Dakle, osim što i nadalje ima dijete s oštećenjem zdravlja ima i još drugo dijete za uzdržavati, ali joj se prihod smanjuje, skoro za duplo. Razumijem da pravo na rodiljni ili roditeljski dopust ima prednost u ostvarivanju prava, no svakako predlažem da se naknada isplaćuje i nadalje u razlici do 4.000,00 kn. Nije prihvaćen Pravo na rodiljni i roditeljski dopust te visina naknade uređeni su posebnim propisom
1100 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66.stavak(4) točka 5. se mijenja i sada glasi: "5. roditelju ili drugoj osobi kojoj nije izrečena mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi". Isto predlažem zbog iskustva u praksi da se u obiteljima s djetetom ili djecom s teškoćama u razvoju, ponekad događaju situacije kada roditelji bivaju upozoreni zbog jednokratnog propusta u brizi o djetetu odnosno potrebna im je stručna pomoć i potpora u brizi o djetetu . Radi se o vrlo specifičnim i kompleksnim situacijama, gdje roditelji imaju problema u odgoju svoju djece s teškoćama u razvoju, koji uz stručnu pomoć ipak uspiju pozitivno riješiti. Nije prihvaćen Mjere obiteljsko pravne zaštite izriču se nakon postupka sveobuhvatne obiteljske procjene, prema kojoj je utvrđeno da postoje čimbenici rizika za djetetov pravilan razvoj te je svrha navedene mjere zaštita interesa i prava djeteta. U tim slučajevima nije stručno opravdano priznavanje statusa roditelja njegovatelja/njegovatelja.
1101 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 61. Stavak 1. Odredbu bi trebalo dopuniti tekstom: "novčana sredstva ostvarena po osnovi doplatka za djecu, stipendije za školovanje učenika ili studenata dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života ili novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja.". Prihvaćen odredba je usklađene s prijedlogom.
1102 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. Stavak 1. točka 3. - Odredba treba glasiti: „je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja ili preispitivanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava ili nije omogućio uvid u prihod i imovinu.“. Naime, sada je nejasno je li je zakonodavac mislio samo na prvo priznavanje prava ili to uključuje i postupke preispitivanja prava. Stavak 1. točka 4. - Odredbu treba dopuniti tekstom: “dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava“. Stavak 3. - Odredba treba glasiti: „ Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, u slučaju iz stavka 1. točka 2., 3. i 4. ovoga članka, prestaje sa posljednjim danom mjeseca u kojem je nastala promjena okolnosti“. Treba dodati novi stavak koji treba glasiti: „Korisnik iz stavka 1. točka 3. i 4. ovoga članka, nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu dok ne istekne rok od šest mjeseci počev od sljedećeg mjeseca nakon št je doneseno rješenje o prestanku prava.”. Naime, zbog sada predložene odredbe u nacrtu nastaje šteta već i prije pokretanja postupka prestanka prava, te proizlazi da je svaki prestanka jedna naknada štete koja se teško može naplatiti, a u velikoj mjeri opterećuje stručne radnike i cijeli sustav socijalne skrbi. Isto tako ako se radi o mjesečnoj naknadi, tada na promjenu okolnosti treba gledati kao okolnost koja se dogodila u tom mjesecu nikako na dan. Zabranom podnošenja novog zahtjeva za sljedećih šest mjeseci kažnjavaju se osobe koje pokušavaju prevariti sustav, a predloženom odredbom u nacrtu osoba može podnijeti ponovno novi zahtjev odmah po pravomoćnosti rješenja o prestanku prava, bez ikakvih posljedica svog neodgovornog ponašanja. Nije prihvaćen Napominjemo da se radi se o postupku radi prestanka prava.
1103 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Odredba stavka 1. treba glasiti: „Ako se radno sposobni samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od šest mjeseci zaposli, u prva tri mjeseca počev od drugog mjeseca rada, iznos zajamčene minimalne naknade samca ili kućanstva umanjuje se za 50% priznatog iznosa.". Odredba stavka 2. treba glasiti: "Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu u petom mjesecu rada osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako prosječni prihod u prethodna tri mjeseca prelazi priznati iznos zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo. Name, sadašnja odredba u nacrtu “ ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci zaposli“ automatski isključuje radno sposobne osobe u kućanstvu koje do zaposlenja nisu bile prijavljene na zavod za zapošljavanje, dakle nisu bile raspoložive za rad niti su sudjelovale na radu za opće dobro bez naknade, čime se destimulira njihovo javljanje na zavod. Isto tako, ovime se radno sposobni pojedinci stavljaju u daleko bolji položaj od osoba koje su radno nesposobne. Naime, odredbom - Načela socijalne pravičnosti (članak 5.) je određeno da osoba koja koristi naknade iz sustava socijalne skrbi ne može njihovima korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja radi. Djelomično prihvaćen Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1104 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 37. Stavak 1. Treba zamijeniti tekst “s danom kojim se bio dužan odazvati pozivu”, u tekst “s danom izvršnosti rješenja kojim samcu prestaje pravo ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva.”. Naime, nemoguće je u roku od 8 dana utvrditi tu okolnost, te samim tim nastaje šteta već od dana neodazivanja na poziv općine. Isto tako općine i centri za socijalnu skrb razmjenjuju podatke o takvim osobama jednom mjesečno. Stavak 2. Treba zamijeniti tekst “u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava”, u tekst „u sljedećih šest mjeseci počevši računati od sljedećeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je pravo ukinuto, odnosno u kojemu je pravo umanjeno rješenjem.". Naime, prema predloženoj odredbi u nacrtu to bi značilo da rok od šest mjeseci počinje teći i prije donošenja novog rješenja, pa bi u stvarnosti taj rok bio puno kraći. Nije prihvaćen Povod za izmjenu nastaje od dana novonastale okolnosti.
1105 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 30. U čl.30. treba dodati: naknada za troškove prijevoza koju isplaćuje HZZO koja se isplaćuje na osnovi tiskanice putnog naloga i naknada koja se dobiva za provedbu izbora Djelomično prihvaćen Naknada za provedbu izbora smatra se prihodom kod priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Prihvaća se primjedba vezan uz naknadu za troškove prijevoza koju isplaćuje HZZO.
1106 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 29. Odredba stavka 2.treba glasiti: "Mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za mjesec u kojem se donosi rješenje te za razdoblje nakon donošenja rješenja predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavak 2. i 3. ovoga članka i prihoda samca ili kućanstva u mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Inače nema logike, jer bi već sljedeći mjesec trebalo usklađivati novi iznos u preispitivanju – nepotrebno administriranje Prihvaćen Prihvaća se komentar.
1107 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Stavak 2. Ovim stavkom treba obuhvatiti i žrtve nasilja u obitelji sa prihodima na način da im se isto ostavi mogućnost da mogu raspolagati prihodom do iznosa u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, a ostalim djelom sudjelovati u troškovima smještaja. Isto tako treba obuhvatiti i žrtve nasilja u obitelji koje nisu smještene u sigurne kuće/skloništa kroz priznavanje usluge privremenog smještaja u kriznim situacijama, već ugovorom o smještaju. Naime, ovim člankom žrtva nasilja koja ostvaruje prihod dovedena u nepovoljniji položaj od žrtve nasilja koja ima uvjete za ZMN, jer je sukladno čl. 121. žrtva nasilja u obitelji sa prihodom koja koristi socijalnu uslugu smještaja izjednačena sa ostalim korisnicima socijalne usluge smještaja na način da je dužna sudjelovati u troškovima smještaja svojim prihodom, dok se žrtvi nasilja u obitelji bez prihoda sada treba priznati ZMN. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da korisnici ne sudjeluju vlastitim prihodima u troškovima privremenog smještaja u kriznim situacijama.
1108 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Treba brisati točku.7 u stavku 3. Naime, nepotrebno je ZMN uvećavati dva puta i to za samohranog roditelja i još jednom i tom djetetu u tom istom kućanstvu kao djetetu samohranog roditelja. Dijete samohranog roditelja trebalo zaštititi dječjim doplatkom dakle Zakonom o dječjem doplatku i tamo mu osigurati prava temeljem samohranosti roditelja. Stavak 3. točka 8. Kako će se točno utvrditi dan nastanka promjene okolnosti – uvećanja, kad neke trudnice ne kontroliraju trudnoću, a isto tako tko će odrediti datum kad počinje 12. tjedan trudnoće – nismo educirani da baratamo medicinskom terminologijom? Ako se želi zaštiti trudnica tada udio u ZMN-u treba uvećati od dana kad trudnica stekne uvjete za obavezni rodiljni dopust i do godinu dana od rođenja djeteta. Stavak 4. Budući da pripadnici romske nacionalne manjine imaju pravo na plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu od strane Ministarstva znanosti I obrazovanja, odredbu treba dopuniti tekstom „osim ako se troškovi smještaja člana kućanstva u učenički dom ne mogu plaćati na drugi način“. Naime, pravo na ZMN često prestaje iz različitih razloga tijekom trajanja školske godine, pa u tom slučaju djeca pripadnici romske nacionalne manjine ostaju i bez takvog prava kao i bez ZMN-a. Djelomično prihvaćen Komentar vezan uz stavak 3. točku 8. se prihvaća. Također komentar vezana uz stavak 4. se prihvaća. Komentar vezana uz stavak 3. točku 7. ne prihvaćamo jer je točka ciljano razrađena kako bi pomogla djeci kao skupini koja je u najvećem riziku od siromaštva.
1109 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Odredba stavka 2., toč.1. treba glasiti: "je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog jednog osobnog vozila, osim osobnog vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika centra za socijalnu skrb registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti što znači da mu je prva stanica javnog prijevoza udaljena više od 2 km, s time da vrijednost takvog vozila ne prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.". Treba dodati novu točku koja treba glasiti: "samac ili član kućanstva koristi registrirano osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe” Naime, osobni automobil ne spada u osnovne životne potrebe. Porezna uprava procjenjuje vrijednost automobila po godini proizvodnje što često nije realna cijena. Od kud će korisnici osiguravati sredstva za registraciju i plaćanje osiguranja. Što sa korisnicima koji će voziti teretno vozilo, e-automobile? Što sa korisnicima koji se neće upisati kao vlasnici automobila (čest slučaj)? Često se događa da korisnici zajamčene minimalne naknade koriste registrirano osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe, što skrivaju od djelatnika centra za socijalnu skrb, a vrlo je teško dokazati takvu činjenicu i potkrijepiti je pravim dokazima, jer korisnici obično iznose lažne informacije o tome da voze tuđa vozila, iskrivljuju pravo stanje stvari i na sve moguće načine pokušavaju opravdati korištenje vozila, dok anonimni prijavitelji takvih slučajeva iz njihovih zajednica ne žele potpisati svoje izjave o tome. Isto tako u praksi se događa da korisnici kojima je opravdano vlasništvu osobnog vozila zbog toga jer je član kućanstva korisnik po osnovi invaliditeta…, stječu u vlasništvo vozila veće vrijednosti, pod izlikom da mogu imati auto i da su ga kupili na rate, a nema zakonske osnove da im se pravo ukine samo zbog vrijednosti vozila. Osobe koje nemaju automobil mogu koristiti javni prijevoz! Država može korisnicima ZMN-a osigurati besplatan javni prijevoz, posebno gdje je taj prijevoz pod JLS (ZET i sl.). Svaka zakonska odredba mora biti opća i mora biti primjenjiva. Opća konkretno znači da se ne može mijenjati zakon zato što su pojedinci bili nezadovoljni, a primjenjiva znači da će smije stvarati probleme u provedbi što će se ovakvom odredbom sigurno dogoditi, prvenstveno zbog gore navedenog razloga, a onda i jer se dodatno „zatrpava“ zaposlenike centara koji zbog papira, administracije i sl. sve manje se mogu posvetiti ljudima. Djelomično prihvaćen Prihvaća se dio da se uvrsrti vozilo koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika Zavoda za socijalni rad registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti međutim ne prihvaća se da se u takvim slučajevima limitira vrijednost vozila. Prometna izoliranost definirat će s naputkom. Prihvaća se prijedlog da se u članku 24. stavku 2. točki 1. briše riječ „osobno “ i "registrirano". Napominjemo da će do stupanja ovog Zakona biti izrađena uputa vezana za procjenu vozila. Napominjemo da je odredbom članka 24. stavak 2. točka 1. ispunjena preporuka Pučke pravobraniteljice.
1110 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Podržavam komentar HKSR i HUSR:ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika. Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1111 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Odredba stavka 1., toč.1. treba glasiti: “Samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.“. Predloženom odredbom implicira se da je svatko dužan najprije se uzdržavati svojim radom, a tek onda ostalim načinima uzdržavanja. Prihvaćen Prihvaća se.
1112 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. t. 16. Definira što je prihod i postojanje definicije nije sporno samo po sebi, no kasnije u tekstu Nacrta se kod pojedinih prava, kao što ćemo kod njih posebno naglasiti, taksativno navodi što u prihod ne ulazi, a ukoliko bismo se kroz cijeli Nacrt držali definicije pojma iz ovog uvodnog dijela, taksativno nabrajanje ne bi bilo ni potrebno. Međutim, u slučaju ovakve definicije prihod bi se definirao preširoko, pa smatramo da je definiciju potrebno proširiti i odmah u njoj navesti što se ne smatra prihodom, a što bi se odnosilo na sva prava iz Nacrta. Nije prihvaćen Kod nekih prava na naknade potrebno je precizirati i detaljnije razraditi prihode kako bi isto bilo bolje usmjereno na svrhu koja se želi postići.
1113 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge. Prihvaćen Prihvaća se.
1114 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 5. Načelo je narušeno člankom 39. - osoba može raditi i primati zajamčenu minimalnu naknadu šest mjeseci te su korisnici ZMN u povoljnijem položaju od zaposlenih osoba Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
1115 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Odredba članka treba glasiti: “Osoba koja ne može osigurati uzdržavanje svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili osiguranja, primitkom od imovine, iz drugih izvora, od osoba koje su je dužne uzdržavati na temelju propisa kojima se uređuju obiteljski odnosi ili na neki drugi način, može ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.“. Ovakvom odredbom osoba preuzima odgovornost za svoje uzdržavanje te se naglašava da je ista dužna uzdržavati se najprije od rada, pravima iz rada i osiguranja, na drugi način, a tek onda joj se mogu osiguravati prava iz sustava soc.skrbi. Prihvaćen Prihvaća se komentar.
1116 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Predlaže se produljenje roka iz st.3. na 12 mjeseci radi poticanja školovanja korisnika. Prihvaćen Prihvaća se.
1117 Mateja Krčar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. U st.3. - priznavanje prava uz prethodnu suglasnost Ministarstva radi osiguravanja ujednačenosti postupanja Zavoda. Uz davanje suglasnosti bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona predviđeno je da Zavod za socijalni rad rješava u prvom stupnju o pravima iz socijalne skrbi. Naime, stručni radnici imaju uvid u cjelokupnu životnu situaciju korisnika, a Ministarstvo samo ima uvid u dostavljenu dokumentaciju.
1118 Matijević Brigita NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ministarstvo ide u ukidanje obiteljskih domova a u isto vrijeme nedovoljno nadzire ilegalni smještaj. Potrebno je suzbiti ilegalni smještaj. Potrebno je nadogradjivati postojeći sustav obiteljskih domova a ne ga jednostavno razrušiti. Protivim se ukidanju obiteljskih domova Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1119 Matijević Brigita NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Smatram da navedeni članak treba u potpunosti brisati!!! Papir podnosi sve ali obiteljske kuće-NE .. ne mogu transformirati po potrebi u nešto što nisu niti su trebale biti. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1120 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 225. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Smatram da bi sastav članova upravnog vijeća trebao ići u korist STRUKE, tj. da se 4 člana biraju po političkoj liniji, a 4 po stručnoj liniji. U tom slučaju, jedan od članova upravnog vijeća može biti predsjednik Komore socijalnih radnika/psihologa ili Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1121 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 224. Čl. 222.-230 PREDLAŽEMO BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1122 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Predlažemo da se članak 187. izmijeni na način da isti sada glasi: „Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama koje se osnivaju za područje jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, sukladno općem aktu ustanove.” Obrazloženje uz čl. 187. Molimo da razmotrite i uvažite novu formulaciju ovog članka. Naime, u 2 županije RH, sadašnje Podružnice Obiteljski centar imaju sjedište izvan sjedišta županije (Istarska u Puli, dok je sjedište županije u Pazinu, te Ličko —senjska u Senju, dok je sjedište županije u Gospiću). Sada, kao i ranije, kada su se osnivali „prvi” Obiteljski centri, vodilo se računa o važnom načelu socijalnog rada, a to je načelo dostupnosti. Važno je da su usluge koje se pružaju na regionalnoj razini u prvom redu dostupne najvećem broju građana u najvećem gradu, a to nije nužno i grad koji je sjedište županije, dok se pojedini poslovi mogu organizirati u suradnji s drugim jedinicama lokalne samouprave da se približe korisnicima u svojim sredinama. Naime, prilikom nomotehničke izvedbe zakonske norme, valja voditi računa o posljedicama jednom donesene uprave takove zakonske norme, jer ista ima direktne reperkusije na buduće ustrojavanje ustanova, u ovom slučaju Obiteljskog centra i njegovih područnih ustrojstvenih jedinica. Ukoliko se želi ostaviti sjedište područne ustrojstvene jedinice budućeg Obiteljskog centra u ovim gradovima koji se ne nalaze u sjedištu županije, valjalo bi ispraviti formulaciju ovog članka Zakona te svakako izbaciti riječi „u sjedištu” jedinice područne (regionalne) samouprave, te iste zamijeniti za „za područje jedne” jedinice područne (regionalne ) samouprave, odnosno Grada Zagreba. Prihvaćen Prihvaća se
1123 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Ukoliko javna ovlast za reguliranje statusa dadilje ostaje u sustavu socijalne skrbi potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast ,obavlja i poslove: -rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje -rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja -provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja” Obrazloženje uz čl. 186. Molimo da razmotrite i uvažite prijedlog da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13 , 98/19) koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st.2. aktualnog Zakona 0 socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20) kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije, a što je Statutom istih dodijeljeno u rad postojećim obiteljskim centrima kao podružnicama. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, kao što je podrška obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima .i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra Rastimo zajedno sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika, a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti. Čl. 186.st.2. Nije jasna točka 11 – provođenje posebnih obveza, na koji način će provoditi , koje posebne obveze ( izrečene od strane ODO ili suda ) Sporno je osiguranje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje. Nije jasno da li će Zavod donositi rješenje i imenovati voditelja, a Obiteljski centri osigurati prostor, ili će voditelji biti djelatnici Obiteljskog centra po službenoj dužnosti ? Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pužati us-luge preventivnog i tretmanskog ka-raktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodav-nog i terapiskog rada, nije predviđe-no da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obav-ljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjeto-davnih tretmanskih osigurati i dos-tupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika
1124 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
1125 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 184. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1126 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 183. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Hrvatska komora socijalnih radnika 30.10.2021 15:261 0 Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1127 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 182. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1128 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 181. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Zavod MORA imati stručna i savjetodavna tijela! Odredba koja daje mogućnost, a ne i obavezu Zavodu da ima stručna i savjetodavna tijela će biti pogubna za stručne radnike. Stručno vijeće mora ostati jedno od tijela zavoda/područnih ureda. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1129 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 180. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? POTPUNO NEPRIHVATLJIVE ODREDBE Propisuje se da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra i Akademije socijalne skrbi. Budući da su za ostale ustanove (domove socijalne skrbi i sl.) utvrđeni uvjeti za imenovanje ravnatelja u pogledu struke, radnog iskustva, potrebno je radi transparentnosti i ujednačenosti isto utvrditi za gore navedene ustanove. Također uvjeti za imenovanje ravnatelja moraju biti jasno određeni ZAKONOM i uključivati ISKLJUČIVO sveučilišni studij struka koje djeluju u području socijalne skrbi(socijalni rad, socijalna politika, pravo, psihologija, socijalna pedagogija, edukacijska rehabilitacija), minimalno 8 godina iskustva u djelatnosti, od toga 2 na poslovima rukovođenja Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1130 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Hrvatska komora socijalnih radnika 30.10.2021 15:232 0 Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1131 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 178. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Hrvatska komora socijalnih radnika 30.10.2021 15:231 0 Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1132 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Iz članka 177., stavka (1) predloženog Zakona navodi se kako će u okviru svoje djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast obavljati, između ostalog, i poslove provođenja stručnog nadzora i supervizije stručnih radnika Zavoda. Željeli bismo istaknuti kako je važno razlikovati svrhu, ulogu i način provođenja te provoditelje stručnog nadzora od svrhe, uloge, načina provođenja i provoditelja supervizije, za što se zalažemo od osnutka Hrvatskog društva za superviziju i organizacijski razvoj, 1998. (www.hdsor.hr). Hrvatsko Društvo za superviziju i organizacijski razvoj član je ANSE (Association of National organisations of supervision in Europe), čije standarde kvalitete u provođenju supervizije u praksi slijedi i promovira, dakle, ističemo kako je riječ o europskim i međunarodnim profesionalnim i etičkim standardima kada je riječ o superviziji psihosocijalnog rada. U skladu s time - Supervizija prije svega služi razvoju pojedinaca, timova i organizacija. - Poboljšava profesionalni život pojedinaca i timova s obzirom na njihove uloge u institucionalnom kontekstu. - Također se usredotočuje na osiguravanje i razvijanje kvalitetne komunikacije među zaposlenicima i na metode suradnje u različitim radnim kontekstima. - Osim toga, supervizija pruža podršku u različitim procesima promišljanja i odlučivanja te u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i konfliktima. - Podržava razjašnjavanje i analizu zadataka, funkcija i uloga. - Pomaže u postupanju s procesima promjena, u traženju inovativnih rješenja za nove izazove i mjera za borbu protiv zlostavljanja i izgaranja na radnom mjestu. (http://www.anse.eu). Supervizija se razvila u području socijalne skrbi, psihoterapije i zdravstva, a proširila se i na područje obrazovanja ali i poslovnog svijeta pa je ovdje važno razlikovati njeno značenje u psihosocijalnom kontekstu, gdje ima ulogu pružanja profesionalne podrške, od značenja koje isti termin obuhvaća u ekonomskom, poslovnom kontekstu gdje ona prvenstveno ima ulogu kontrole i nadzora te osiguranja kvalitete kroz mehanizam provjeravanja. Dakle superviziju psihosocijalnog rada nikako ne smijemo poistovjećivati s nadzorom već je promatramo kao razvojni i podržavajući koncept. Pod vidom toga naglašavamo i da je supervizijski način rada temeljen na dobrovoljnosti i povjerljivosti, što je važno imati na umu prilikom donošenja Zakona. Superviziju provode licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije također u skladu s europskim standardima i koji su dužni redovito obnavljati svoje licence i biti uključeni u proces cjeloživotnog obrazovanja. Nadalje, želimo problematizirati navođenje određenih vrsta supervizije koje se spominju u pripremi donošenja Zakona, u okviru Akcijskog plana gdje se neutemeljeno navode samo neki oblici supervizije (npr.metodska, timska), dok neki drugi (npr. razvojno integrativni, edukativni i dr.) također neutemeljeno izostaju. Prilikom planiranja i provođenja supervizije važno je imati na umu mnoge činitelje, na primjer, je li supervizija namijenjena početnicima, stručnjacima s iskustvom, rukovodećim osobama, timovima ili organizacijama, hoće li se odvijati individualno ili grupno, što će biti u fokusu rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s korisnicima ili nešto drugo. Ovime želimo naglasiti kako je neprimjereno unaprijed ograničiti supervizijske raznolikosti i mogućnosti na nekoliko njezinih specifičnosti i time uskratiti sudionicima realizaciju njihovih supervizijskih potreba. Suština pojma supervizije je zajednička svim vrstama supervizije te obuhvaća pružanje pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. Pod vidom toga, odabir nekog specifičnog modela i vrste supervizije ovisi prije svega o potrebama stručnjaka i radnog okruženja, specifičnostima zadataka koje obavljaju, njihovih profesionalnih kompetencija i iskustva. U tom smislu svaki oblik supervizije ima svoje specifičnosti u načinu kako doprinosi dobrobiti korisnika i profesionalnoj podršci stručnjaka, o čemu je važno promišljati u konkretnim situacijama, bilo da je riječ o individualnoj, grupnoj ili timskoj superviziji. U ovom slučaju, kako je navedeno, nejasno je kako to da su unaprijed odabrani upravo ovi oblici supervizije, bez da se vodilo računa o promišljanju svih činitelja koje je važno uzeti u obzir kada se planira supervizija u konkretnom profesionalnoj okruženju i konkretnim profesionalnim zadacima i specifičnom potrebama korisnika i stručnjaka u tom kontekstu. Zaključno, možemo reći da: (1) Supervizija nije nadzor niti kontrola te prema svojem suvremenom određenju označava profesiju savjetovanja koja je usredotočena na interakcije pojedinaca, profesionalnih zadataka i organizacija, a razlikuje četiri osnovna vida provođenja: supervizija rada s korisnicima, edukativna supervizija polaznika profesionalne izobrazbe, supervizija kao unapređenje profesionalnog funkcioniranja te organizacijska supervizija. Pod vidom toga treba voditi računa o specifičnim obilježjima i potrebama sudionika, korisnika i radnog konteksta temeljem planiranja supervizijskih ciklusa. (2) Superviziju u području psihosocijalnog rada mogu provoditi isključivo licencirani supervizori. (3) Supervizija se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju i povjerljivosti te općenito, na Standardima kvalitete (http://www.anse.eu) i Etičkom kodeksu HDSOR-a (www.hdsor.hr) o čemu treba voditi računa prilikom izrade Zakona i svih drugih relevantnih dokumenata. Djelomično prihvaćen Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora, a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla.
1133 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 176. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1134 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1135 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 162. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1136 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Pritužbe na rad stručnjaka i drugih u sustavu socijalne skrbi moraju rješavati oni koji su za to plaćeni, a ne osnivati i plaćati dodatno povjerenstvo. Ukoliko stručnjacima u ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb doista nedostaje korisnička perspektiva, slobodni su doći u neposredan kontakt s njima i obaviti intervju i doći do svih inforamcija koje im nedostaju, umjesto da čitaju ono što im je dostupnu u sustavu socijalne skrbi. Član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće za svaki završeni predmet (oko 713,00 kn) i pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu. Pet članova Povjerenstva time će po jednoj završenoj pritužbi ostvariti oko 3.500,00 kn prihoda. Postoje podaci o broju predstavki na godišnjoj razini te se mogu izračunati pozamašna sredstva koja je potrebno planirati u tu svrhu. Primjedba je da se nepotrebno troše proračunska sredstva koja su se mogla usmjeriti na novčane naknade i za usluge korisnicima. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Članovi Povjerenstva su osobe, predstavnici građana, koji uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera i s navedene osnove opravdano je pravo na naknadu.
1137 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI! Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Slažemo se također s komentarom Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika koji glasi: "Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor." Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti. Prednost pri imenovanju u Povjerenstvo imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obitelj-skopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
1138 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 149. Propisuje sadržaj pritužbe. Članak ima samo jedan stavak u kojem se navodi „pritužba iz stavka 1. ovog članka...” . Misli se na pritužbu iz čl. 148. st. 1. Prihvaćen Prihvaća se
1139 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 148. Nije definirano pitanje traženje izuzeća stručnog radnika , predstojnika i ravnatelja koje je definirano u čl.104. aktualnog ZOSS. Predlaže se isto uvrstiti Nije prihvaćen Pitanje izuzeća u upravnim postupcima uređeno je Zakonom o općem upravnom postupku i nije opravdano isto ponavljati u ovom Nacrtu.
1140 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  139. Čl. 139. st. 2. Ukoliko se u postupku utvrdi da okolnosti nisu promijenile, znači li to da se neće donositi ni rješenje o obustavi postupka, jer se također radi o novom rješenju – nejasno. Primljeno na znanje Stavkom 2. jasno je uređeno da će Zavod donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava i visina priznatog iznosa.
1141 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 138. Propisuje isplatu za nepuni mjesec i između ostalog navodi pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata. To se pravo uopće ne isplaćuje, a pogotovo ne razmjerno broju dana. Prihvaćen hvala na komentaru
1142 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 137. Članku 137. dodaje se stavak 5. koji glasi: (5) Ako se promijene osnovice iz članka 22. stavci 1. i 3. ovoga Zakona, Zavod izvješćuje korisnika o promjeni iznosa putem isplatnice. Ukoliko želite smanjiti administriranje radi administriranja, onda ćete uvažiti ovaj prijedlog. Ranije je ova odredba bila sastavni dio Zakona, te smatram da bi je trebalo vratiti u Zakon. Nije prihvaćen Prava na novčane naknade priznati će se u postotku od osnovice, bez navođenja iznosa. Slijedom navedenoga, nema potrebe donositi novo rješenje prilikom promjene osnovice.
1143 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 136. Potrebno je dodati i utvrđivanje statusa osoba s invaliditetom obzirom da se u čl. 52. navodi da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom, a isto se navodi i u čl. 57. osoba s invaliditetom ili osoba koja ne može sama udovoljavati osnovnim životnim potrebama, navedeno nije u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja gdje je navedeno što se vještači u postupcima za ostvarivanje prava prema propisima o socijalnoj skrbi, a pojam osobe s invaliditetom tamo nije naveden. 1 Primljeno na znanje Prijedlog će se dodatno razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
1144 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade je potpuno nepotreban i to je dodatno opterećenje Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IPP.
1145 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. članak 135. Izrada procjene i individualnog plana promjene, te socijalno mentorstvo bi trebale biti jedine aktivnosti koje se provode u socijalnoj skrbi radi promicanja promjene u život korisnika. Samo priznavanje prava na naknade moraju raditi sustavi koji se bave novčanim pravima, a ne socijalnom skrbi. Nije prihvaćen Individualno planiranje je metoda socijalnog rada u procesu planiranja i izrade individualnog plana promjene životne situacije ili ponašanja korisnika, a socijalno mentorstvo je socijalna usluga.
1146 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 134. Nije obvezan za banke ni poreznu upravu (ne dostavljaju podatke ni sada bez pisane suglasnosti korisnika, a porezna nema svoje posebne zakone prema kojima bi bila dužna dostavljati sustavu soc. skrbi podatke - npr. Ne dostavlja za potrebe smještaja, naknade štete) Čl. 134. st. 1. Propisuje da za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno. Ovdje je potrebno dodati i postupak preispitivanja prava i postupak prestanka prava, odnosno sve postupke u kojima se odlučuje o pravu. Čl. 134. st. 2. Propisuje dužnost sudova, financijskih institucija i drugih tijela na zahtjev Zavoda, bez odgađanja, dostaviti podatke o prihodima i imovini podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva. Ovdje bi trebalo dodati i korisnika prava, jer se ovakvom odredbom podrazumijeva da se to odnosi samo na postupak priznavanja prava (jer piše podnositelja zahtjeva). Nadalje, u praksi postoji velik problem s financijskim institucijama, koje ne samo da podatke ne dostavljaju bez odgađanja, nego traže potpisane izjave svakog pojedinog vlasnika računa da bi izdale potvrdu (nije dovoljna izjava predstavnika kućanstva kojom daje suglasnost za uvid u svoje i podatke članova kućanstva, nego svaki pojedini član kućanstva treba potpisati svoju izjavu kojom daje suglasnost za to, što je problem i zbog potrebe dolaska svih članova kućanstva koji imaju otvorene račune u Centar ili njihovog naknadnog donošenja izjava, što odugovlači postupak i stvara strankama dodatni trošak prijevoza). Smatramo da bi trebalo pojačati ovu odredbu i navesti da je izjava/suglasnost predstavnika kućanstva dovoljna za davanje podataka o računima svih članova kućanstva. Nije prihvaćen Vezano uz stavak 1. nije potrebno dodati postupak preispitivanja prava ni prestanak prava. Naime, korisnik prava dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Vezano uz stavak 2.postupak utvrđivanja činjeničnog stanja propisano je odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
1147 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 134. Čl. 134. st. 1. Propisuje da za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno. Ovdje je potrebno dodati i postupak preispitivanja prava i postupak prestanka prava, odnosno sve postupke u kojima se odlučuje o pravu. Nije prihvaćen Vezano uz stavak 1. nije potrebno dodati postupak preispitivanja prava ni prestanak prava. Naime, korisnik prava dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.
1148 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 128. (1) Rješenje iz članka 127. stavka 5. ovoga Zakona donosi se na razdoblje do tri godine. Predlažem da se stavi za udomiteljstvo na rok do pet godina. Nije prihvaćen Rok je usklađen s rokom u području udomiteljstva koji je također tri godine.
1149 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. č. 127. st. 1- Za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu nadležan je Zavod za zapošljavanje naknadu za ugroženog kupca ured JLS; jednokratnu naknadu centar za socijalnu skrb; pogrebne troškove JLS; naknada za studiranje nadležni centar za socijalnu skrb, od, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja, pomoć u kući HZMIO ili HZZZO; usluga smještaja nadležan centar za socijalnu skrb. zavod kao takav nije potreban. Primljeno na znanje hvala na komentaru
1150 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 126. Naime, čak i danas je u primjeni Pravilnik o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji (NN 112/1998, NN 5/2002 ) te bi trebalo pristupiti što bržem donošenju novijeg pravilnika u zakonskim okvirima. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
1151 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Trebalo bi utvrditi visinu kojom su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja osobama koje isto ne žele, a financijski mogu. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja urediti će se pravilnikom. Napominje se kako je povreda dužnosti uzdržavanja već propisana kao kazneno djelo, za koje je predviđena kazna zatvora novčana kazna.
1152 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 124. Koristi se pravilnik o sudjelovanju u troškovima usluga iz 1998/2002.g. koji je bio vezan uz tada važeći Zakon i uopće ne odgovara sadašnjim odredbama. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
1153 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 117. Dodati da se priznaje i tjelesno funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi kao kod organiziranog stanovanja. Postavlja se pitanje što s psihosocijalnom rehabilitacijom starijih osoba (zakon ih definira iznad 65 godina života), u nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške i smještaja. Potrebe postoje i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida (kasnije oslijepljele osobe). Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. Nije prihvaćen Navedeno je potrebno riješiti izmjenama/usklađivanjem propisa koji reguliraju područje vještačenja.
1154 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 116. trajanje ali i sam termin "smještaj u kriznim situacijama " je vrlo nejasan. Koje bi to dijete moglo biti smješteno na 6 mjeseci u nekoj obitelji i kuda bi trebalo biti premješteno? Smještajem izvan vlastite obitelji djeci i mladima se ne osigurava samo "stan i hrana", već uvjeti za normalan rast i razvoj i razvoj privrženosti. Premještanjem nakon 6 mjeseci ili godine dana korisnicima se šalje poruka o nestalnosti, kidaju se novoformirane veze i stvaraju pretpostavke za kasnije poteškoće u formiranju socijalnih odnosa i povjerenja prema sustavu, odraslima i sl. I kako bi se to u 6 mjeeseci mogli stvoriti uvjeti uz obitelji za koju je došlo do toga da dijete mora biti izdvojeno? Kojim točno uslugama , mjerama i tretmanima? ILi - što bi žrtva obiteljskog nasilja mogla sve odraditi da može sebe i mldb. djecu voditi u sigurnost van doma za žrtve nasilja? Kupiti stan/kuću i opremiti ih? Pronaći zaposlenje? Oporaviti se od dugogodišnjeg zlostavljanja? Kojim točno postupkom? Ovo nedostaje u ovom inače neobičnom zakonskom rješenju..... Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Dijete se žurno izdvaja (bez odgode) dok mu se ne pronađe trajnije rješenje. Takav privremeni smještaj trebao bi trajati vrlo kratko, samo dok se ne pronađe odgovarajuće rješenje. Ograničenje se odnosi na gornju granicu.
1155 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 111. Potrebno je u članku 15. objasniti pojam psihosocijalne rehabilitacije koja se navodi kao sadržaj usluge smještaja. Čl. 111. st. 1. Smatramo da umjesto „zadovoljavanje životnih potreba” treba stajati „zadovoljavanje osnovnih životnih potreba", jer je to pojam koji je definiran u čl. 15. t. 15 Nacrta. Čl. 111. st. 2. Propisuje što obuhvaća usluga smještaja, Smatramo da je tu potrebno navesti odjeću i obuću te higijenu. Djelomično prihvaćen Osnovne životne potrebe iz članka 15. t. 15. su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe, te se isto kao pojam prihvaća. Odjeća, obuća i higijena mogu se uklopiti u „druge stvari za osobnu potrebu“ Detaljnija razrada uvjeta bit će propisana provedbenim propisom.
1156 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 109. Čl. 109. St. 6-11. Nisu definirani uvjeti za ostvarivanje ove usluge,. Potrebno je propisati svrhu, nositelje , opseg i trajanje usluge za pojedine korisničke skupine. Nije prihvaćen Svrha je propisana u članku 108. st.1., nositelji u članku 110., a detaljnija razrada bit će propisana provedbenim propisom.
1157 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. Stavak 2, članka 107. treba brisati. Ukoliko nam je zaista stalo do deinstitucionalizacije, onda moramo omogućiti udomiteljskim obiteljima, roditeljima, pružateljima usluga organiziranog stanovanja da u opravdanim slučajevima koriste i uslugu boravka, odnosno da istovremeno imaju odobrenu uslugu boravka i psihosocijalne podrške. Nije prihvaćen Korisnicima smještenim u udomiteljskim obiteljima dostupne su druge usluge, a korisnici usluge organiziranog stanovanja trebaju koristiti usluge u zajednici.
1158 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažem dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada mogla pružati temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili sličnog članka naš Centar neće moći više pružati navedenu uslugu, što je nepovoljno za radnicu, a još više za korisnike - stare i nemoćne stanovnike najsiromašnije i najraštrkanije općine Lanišće u Hrvatskoj sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući
1159 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Čl. 103. st.1. i 2. Potrebno je definirati tko su članovi obitelji uz čiju pomoć osoba može ili ne može brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Misli li se na članove obitelji koji žive u istom kućanstvu ili na članove po rodbinskoj povezanosti i do kojeg koljena. Također je potrebno definirati odnosi li se pojam „ brinuti o svakodnevnim životnim potreba“ na direktu i osobnu pomoć o tome ili na materijalnu pomoć plaćanjem druge osobe da se o tome brine. Sve s ciljem ujednačavanja u postupanju. Čl. 103. st. 1. t. 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostat će bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Čl. 103. st. 3. Propisuje da se usluga PUK može iznimno odobriti i korisniku DPNJ. Ponovo se koristi riječ iznimno, kao i u dosadašnjem Zakonu, a ne određuje se koje su to iznimke kad se pravo može priznati i korisniku DPNJ. Ako nigdje ne piše da je zapreka ako je korisnik DPNJ, čemu onda navoditi da mu iznimno može biti odobreno?“ Djelomično prihvaćen Člankom 102. Nacrta prijedloga Zakona precizirat će se članovi obitelji na koje se odnosi obveza pružanja pomoći.
1160 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. Čl. 102. st. 2. Pomoć u kući se odobrava osobi starije životne dobi po procjeni Zavoda ako joj je potrebna pomoć druge osobe, nejasno po kojoj osnovi djelatnici zavoda to procjenjuju ako se za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu vještačenjem utvrđuje potreba pomoći kroz stupanj težine invaliditeta. Navedeno po ovoj odredbi će opet donijeti neujednačenost postupanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1161 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 100. čl.100.st.1.-potrebno je osigurati međuresornu razmjenu podataka jer pojedini korisnici u okviru usluge psihosocijalne podrške ili rane intervencije koriste potpuno iste aktivnosti (logoterapiju, senzornu integraciju, psihološku podršku, edukacijsku rehabilitaciju, fizikalnu terapiju) u ustanovama socijalne skrbi i zdravstvenim ustanovama što nije korektno u odnosu na korisnike koji su na listama čekanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1162 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Čl. 96. st. 1. Nejasno je da li usluga pojedincu radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi sa starijom životnom dobi podrazumijeva i provođenje psihosocijalne rehabilitacije. Postoje potrebe i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida kasnije oslijepljelim osobama starije životne dobi. Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. U nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške. Čl. 96. st. 4. Ograničavanjem trajanja aktivnosti unutar usluge psihosocijalne podrške na dva sata dnevno ponovo se ne uvažavaju potrebe pojedinih korisničkih skupina (primjerice orijentacija i kretanje za slijepe traje 90 min, većina drugih aktivnosti do 60 min), dolaskom na jednu do dvije aktivnosti ne mogu se postići rezultati psihosocijalne rehabilitacije. Mišljenja smo da je nužno trajanje usluge do tri sata dnevno. Pored navedenoga postoje i troškovi dolazaka na rehabilitaciju kao i organizacije pratnje što nije isplativo iz perspektive korisnika za dva sata dnevno. Hrvatska komora socijalnih radnika 30.10.2021 13:102 0 Čl. 96. st. 1. Nejasno je da li usluga pojedincu radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi sa starijom životnom dobi podrazumijeva i provođenje psihosocijalne rehabilitacije. Postoje potrebe i zahtjevi za provođenje programa psihosocijalne rehabilitacije radi oštećenja vida kasnije oslijepljelim osobama starije životne dobi. Radi se o vitalnim osobama koje ne žele biti stare i nemoćne samo zato jer su navršile 65 godina života te se žele osamostaliti i u što većoj mjeri zadovoljavati svoje potrebe. U nalazu tijela vještačenja utvrđuje se da za takve osobe ne postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije što je onemogućavalo priznavanje usluge psihosocijalne podrške. Čl. 96. st. 4. Ograničavanjem trajanja aktivnosti unutar usluge psihosocijalne podrške na dva sata dnevno ponovo se ne uvažavaju potrebe pojedinih korisničkih skupina (primjerice orijentacija i kretanje za slijepe traje 90 min, većina drugih aktivnosti do 60 min), dolaskom na jednu do dvije aktivnosti ne mogu se postići rezultati psihosocijalne rehabilitacije. Mišljenja smo da je nužno trajanje usluge do tri sata dnevno. Pored navedenoga postoje i troškovi dolazaka na rehabilitaciju kao i organizacije pratnje što nije isplativo iz perspektive korisnika za dva sata dnevno. Prihvaćen Prihvaća se.
1163 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Propisano je da se pružanje usluge psihosocijalne podrške odobrava do godinu dana, iznimno još šest mjeseci po isteku roka. Zbog specifičnih potreba pojedinih vrsta korisnika ne treba ograničavati trajanje usluge. Primjerice ako su u obrazovanju u okviru ustanove socijalne skrbi koriste uslugu tri do četiri godine, kroz navedenu uslugu prate se slijepi korisnici tijekom studija dok su redovni studenti, kasnije oslijepljele osobe prosječno imaju jedan do dva produžetka pružanja usluge. Djelomično prihvaćen Odredbom će se specificirati iznimka nastavka pružanja usluge za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom na temelju stručne procjene.
1164 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 94. Čl. 94. st. 3. Dodati da se usluga psihosocijalne podrške pruža i na drugim mjestima od značenja za zadovoljavanje potreba korisnika Prihvaćen Prihvaća se.
1165 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 92. Očito se kopira program psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji koji je predviđen za osuđene počinitelje i ovako prekopiran nema mjesta u socijalnoj skrbi. U socijalnoj skrbi bi valjalo više raditi na preventivnim programima, a ovaj da ostaje tamo gdje mu je i po prirodi stvari mjesto - u pravosuđu. Dok godinama napominjemo čemu sve NIJE mjesto u socijalnoj skrbi, radi čega ne možemo raditi ono što moramo sa korisnicima, naiđe iznenađenje u ovakvoj formi, gdje se preuzima program zaštine mjere /mjere opreza iz pravosuđa u gura u socijalnu skrb. Što će učiniti suci, državni odvjetnici kad čuju da se u socijalnoj skrbi provodi isti program? Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji visoki rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasilja
1166 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Dosadašnja praksa pokazuje kako su sudovi na početku izricali zaštitnu mjeru psihosocijalni tretman počinitelja nasilja, no zbog štednje se odustalo od šire primjene ove mjere u sudskoj praksi. Sada se stječe dojam da se na ovaj način ta nadležnost s pravosuđa prebacuje u sustav socijalne skrbi koji nema kapaciteta, ali niti stvarne moći da obveže osobu kod koje je procijenjeno postojanje visokog rizika od nasilničkog ponašanja da se uključi u tretman radi usvajanja nenasilnih obrazaca ponašanja . Hoće li to biti dodatni teret za sustav socijalne skrbi koji već sada nosi stigmu nesposobne/ neuspješne javne djelatnosti. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji visoki rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasilja
1167 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Predlažemo dodati stavak 4. Usluga obiteljske medijacije pruža se u Obiteljskom centru i kod drugih pružatelja usluge iz članka 163.točke 2. I 3. Ovog Zakona koji imaju obiteljske medijatore upisane u registar obiteljskih medijatora prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Nejasno je s kojim danom se priznaje pravo na uslugu obiteljske medijacije? S kojim danom se priznaju uopće socijalne usluge (npr. boravak, org. stanovanje)? S danom izvršnosti ili po službenoj dužnosti ili od dana podnošenja zahtjeva ako nije poznat dan početka korištenja prava? Nije jasno radi li pruža li je obiteljski medijator zaposlen u Obiteljskom centru, predlažemo da se odredba dopuni. Prihvaćen Prihvaća se.
1168 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 88. Iskreno se nadamo da se socijalnim mentorstvom neće dodatno opteretiti socijalne radnike koji su nadležni socijalni radnici radno sposobnim osobama korisnicima prava na ZMN. U kojem roku od stupanja na snagu zakona će se dodatno obrazovati stručni radnici iz područja socijalnog mentorstva? Mislimo da se stručni radnici trebaju obrazovati prije donošenja i stupanja na snagu zakona, a ne nakon zakona. Primljeno na znanje Paralelno sa donošenjem zakona planirane su edukacije i novo zapošljavanje socijalnih radnika koji će pružati uslugu socijalnog mentorstva.
1169 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Pozitivno je što se uvodi timska procjena koju pružatelji usluga već godinama prakticiraju, kao usluga pod nazivom prethodna stručna procjena. Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga čl. 142. bolje je određeno značenje te usluge pa je prijedlog da se i nadalje propiše da se utvrđuju potrebe, interesi i preostale sposobnosti korisnika. Primjedba je što se procjena provodi radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge prema ZOSS-u kada znamo da nam se obraćaju i drugi sustavi za procjenu (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, zdravstvo za elektronička povećala traži funkcionalnu procjenu vida, Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i vještačenje unutar samog postupka vještačenja prije donošenja nalaza). Prethodna stručna procjena je usluga šireg značenja od onog određenog odredbama Zakona. Timska procjena koristi se u svrhu ostvarivanja različitih prava i ne mora nužno osoba ući u program kod pružatelja usluge koji je radio procjenu. Nije prihvaćen Prethodna stručna procjena usluga je koja se odnosi na materiju propisanu ovim Nacrtom Zakona.
1170 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 83. U članku 83. stavku 2. brisati broj susreta . Obrazloženje: Nije moguće limitirati broj susreta u pojedinim složenijim životnim okolnostima. Nije prihvaćen Usluga savjetovanja je kratkotrajna intervencija, stavkom 2, ovoga član-ka propisana je i iznimka u pogledu broja susreta.
1171 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 82. U stavku (4) brisati "socijalni radnik" i ostaviti da sveobuhvatnu procjenu i planiranje provodi voditelj slučaja u koordinaciji s drugim stručnim radnicima. Ta je promjena bitna ako će ova usluga postati i jedna od usluga u funkciji rane intervencije u djetinjstvu. Nije prihvaćen Voditelj slučaja u Zavodu je socijalni radnik.
1172 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda. Valja naglasiti da su pružatelji usluga često u poziciji prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo niti je u sustavu. Naime, kasnije oslijepljele osobe često svoj prvi kontakt ostvaruju s pružateljem usluga (pronađu informaciju na internetu o ustanovi za slijepe) tako da se tu informiraju o pravima i postupku za ulazak u program psihosocijalne rehabilitacije. Nakon što su upućeni prema centrima za socijalnu skrb nerijetko se daju upute i stručnim radnicima centara o uslugama za kasnije oslijepljele osobe. Potrebno je naznačiti da i pružatelji usluga (domovi socijalne skrbi) mogu korisnicima pružati prvu socijalnu uslugu. Nije prihvaćen Prva socijalna usluga se ne odnosi na prvu informaciju koju dobije korisnik, već obuhvaća inicijalni razgovor, informiranje o pravima i uslugama, i iniciranje intervencija ovisno o inicijalnoj procjeni, a pruža je socijalni radnik Zavoda u prijemnom uredu.
1173 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 80. Članak 80. se briše. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
1174 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Članak 79. se briše. Uputnice su bile korištene u nekom od prethodnih sustava i nisu se pokazale kao dobro rješenje. Radi se o rješenju prekopiranom iz zdravstvenog sustava. Molim da se napravi analiza prijašnjeg načina kako je bilo zamišljeno da se koriste, koji su bili nedostaci i radi čega se smatra da bi ovakav način bio dobar i za što/koga? Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
1175 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 78. Članak 78. se briše. Novo nepotrebno administriranje. Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka.
1176 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Određeno da se socijalnom uslugom pomoći u kući i boravku odlučuje uputnicom, a člankom 127. propisano je da se o istom donosi rješenje. U postupcima vezanim uz socijalne usluge rješenja bi trebalo donositi samo u slučaju kada se pravo ne priznaje. Čl. 77. st. 6. Prvo bi trebalo povećati broj pružatelja usluga da bi se ova odredba mogla provoditi. Osobito pri tome mislimo na ruralna područja, udaljenija od većih gradova. Djelomično prihvaćen U odredbama će se točno precizirati koje usluge se pružaju na temelju rješenja, a koje na temelju uputnice.
1177 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Deinstitucionalizacija kao izvaninstitucijska skrb u sklopu udomiteljstva je dobar put, ali ne za osobe koje su nepokretne i kojima je potrebna cjelodnevna zdravstvena skrb i time se ne uklapaju u koncept udomiteljstva. Za takve osobe kojima je neophodna cjelodnevna adekvatna skrb potrebno je se hitno okrenuti povećanju kapaciteta u okviru institucijske skrbi u domovima socijalne skrbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1178 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 75. čl. 75. potrebno je normirati procjene i izgraditi resurse lokalnih zajednica ili raditi na njihovom integriranju Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1179 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Upotrebljavaju se različiti izrazi kroz odredbe (oblici, vrste socijalnih usluga, u članku 79. vrsta, oblik, opseg usluge). Potrebno se odlučiti da li se radi o oblicima ili vrstama usluga te upotrijebiti isti izraz kroz odredbe. Prihvaćen Prihvaća se primjedba uz čl.79.
1180 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Čl.70. st.1.al.10. Koji dan se smatra danom nastupanja razloga - utvrđen dan korištenja prava? Tko obavještava o tome - stranka ili hzmo/hzzo? Jos jedan razlog zašto status ne treba biti u sustavu soc. skrbi - bolja je kontrola korištenja svih prava koji ovise jedan o drugome Nije prihvaćen Člankom 139. Nacrta prijedloga zakona propisana je obveza korisnika da obavijesti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Člankom 140. Nacrta prijedloga zakona propisano je postupanje u slučaju promijenjenih okolnosti.
1181 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 69. majka koja ima priznati status roditelja njegovatelja, ukoliko rodi drugo dijete, ima pravo samo na naknadu za rodiljni i roditeljski dopust, koji mjesečno iznosi 2.328,20 kn, dok joj se naknada za status u iznosu od 4.000,00 kn obustavlja. Dakle, osim što i nadalje ima dijete s oštećenjem zdravlja ima i još drugo dijete za uzdržavati, ali joj se prihod smanjuje, skoro za duplo. Razumijem da pravo na rodiljni ili roditeljski dopust ima prednost u ostvarivanju prava, no svakako predlažem da se naknada isplaćuje i nadalje u razlici do 4.000,00 kn. Nije prihvaćen Pravo na rodiljni i roditeljski dopust te visina naknade uređeni su posebnim propisom.
1182 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Ovo je vrlo sporno i neprovedivo. Kod priznavanja odmora i privremene nesposobnosti za rad kamo s djetetom odnosno osobom s invaliditetom? Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu. U slučaju da se djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati adekvatna skrb u okviru obitelji ili na drugi način, može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja.
1183 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Propisuje naknade za status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, pa tako st. 1. propisuje naknadu u iznosu od 800% osnovice, a st. 2. u iznosu 900% osnovice ako se dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz čl. 63. t. 1. ne može uključiti u programe i usluge u zajednici. Tko je ovlašten utvrditi može li se osoba uključiti u programe i usluge u zajednici, hoće li to utvrditi tijelo vještačenja i što kad u zajednici nema programa i usluga??? Smatramo da nema potrebe umanjivati iznos naknade u slučaju uključenosti u programe jer je njegovatelj i tada dodatno angažiran. Čl. 67. st. 2. Sporno je tko će utvrđivati mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici, ali i ako se utvrdi mogućnost a navedene usluge nisu dostupne – odredba radi razliku kod korisnika po geografskom položaju i povećava neujednačenost između korisnika na području RH Nije prihvaćen Utvrđivanje mogućnosti uključivanja u usluge u zajednici biti će utvrđivana od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Povećanje naknade u slučaju iz predmetnog članka odnosi se na dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom koje nije moguće uključiti u programe u zajednici. To ne isključuje potrebu razvoja socijalnih usluga u lokalnim zajednicama, sukladno njihovim specifičnim potrebama, što smatramo važnim dijelom unapređenja kvalitete života osoba s invaliditetom.
1184 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66. st 4. toč. 2. i toč. 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Članak 66. st 4. toč. 7. Propisuje da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje ako osoba iz čl. 63. nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora. Kod odredbi koje se odnose na zajamčenu minimalnu već smo komentirali i obrazložili zašto bi trebalo izbaciti dio „osim u slučaju pokretanja...", isto smatramo i ovdje. Međutim u čl. 70. t. 9. propisano je da pravo prestaje ako osoba iz čl. 63. sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (bez „osim u slučaju pokretanja...”, što smatramo nelogičnim, jer se radi o ostvarivanju istog prava. Nije prihvaćen Odredba iz stavka 4. točka 3. će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona. Stavak 4. točka 7. uređuje situacije kada osoba iz članka 63. Nacrta prijedloga ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, ali je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora. Obzirom da navedeni postupci traju iznimno dugo, omogućeno je priznavanje statusa i prije okončanja takvih postupaka. U članku 70. točki 9. propisuju se okolnosti u kojima prestaje pravo na status, dakle sklapanjem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
1185 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Čl. 65. st. 3. Trebalo bi primijeniti rješenje slično kao u članku 10. st. 4. ovog nacrta zakona, jer svi korisnici sukladno svom zdravstvenom stanju nisu u mogućnosti dati svoju suglasnost. Prihvaćen Načela sadržana u Nacrtu prijedloga zakona odnose se na sve naknade i usluge. Svaka osoba lišena poslovne sposobnosti ima pravo sudjelovati u postupcima u kojima se odlučuje o njezinim pravim i interesima u skladu sa svojim mogućnostima. Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju odnosno njegovatelju osobe s invaliditetom, uz suglasnost osobe s invaliditetom. U predmetnoj odredbi je dodano: “odnosno njegovog zakonskog zastupnika“.
1186 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Priznavanje prava na status roditelja njegovatelja po prirodi stvari ne spada u socijalnu skrb, već u sustav HZMIO. U sustavu socijalne skrbi je dio organiziranja pomoći obiteljima s djetetom ili osobama s teškoćama; uključivanje osobe u zajednicu; gradnja resursa JLS za pomoć obiteljima i dr. Sam postupak priznavanja statusa potpuno nepotrebno opterećuje sustav socijalne skrbi koji nit je sačinjen za takve oblike pomoći, niti onda odrađuje ono za što je stručan, a to je osnaživanje pomoć korisnicima. Primljeno na znanje hvala na komentaru
1187 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 62. Propisuju mirovanje prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu. Smatramo da je potrebno navesti i da se o početku mirovanja prava donosi rješenje. Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s prijedlogom.
1188 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „ Što je s dosadašnjim iznimkama (slijepe, gluhe i gluho slijepe osobe)? (članak 60. sadašnjeg ZOSS-a). Ove bi kategorije po novom Zakonu bile u nepovoljnijem položaju nego do sada. Predlažem dodati ih, sukladno postojećem Zakonu. Odredbe su usklađene s Uredbom o metodologijama vještačenja i trebale bi rezultirati razlikovanju doplatka u punom i smanjenom iznosu, odnosno od osobne invalidnine. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je nejasnoće kada se radilo o utvrđivanju stupnja težine invaliditeta. Primjerice u nalazu tijela vještačenja utvrđeno je postojanje teškog invaliditeta (IV stupanj) te se u nastavku utvrdila privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). Mišljenja smo da takvo utvrđivanje oštećenja funkcionalnih sposobnosti treba izbjegavati. Potrebno je jasno utvrditi razinu, dati u tom smislu uputu jedinstvenom tijelu vještačenja kako se ne bi događale nedoumice. Prijedlog je da se koristi termin razina (druga, treća, četvrta razina težine invaliditeta) umjesto stupanj. Stupanj invaliditeta veže se uz tjelesno oštećenje dok se za prava prema Zakonu o socijalnoj skrbi utvrđuje oštećenje funkcionalnih sposobnosti. Na taj način više dolazi do razdvajanja navedenih pojmova kako bi i krajnji korisnici lakše uočili razliku.“ Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona nije propisano da slijepe, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njegu neovisno o uvjetima u pogledu imovine i prihoda radi izjednačavanja prava svih osoba s invaliditetom, pogotovo jer je za sve osobe s invaliditetom neovisno o vrsti oštećenja predviđena mogućnost utvrđivanja stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom ili punom iznosu te pravo na osobnu invalidninu se razlikuju po utvrđenom stupnju težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja.
1189 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Čl. 59. st. 1. Ponovno se javlja problem vlasništva i suvlasništva kao u primjedbama za čl. 24. Čl. 59. St. 2. Osobe koje imaju prihod čiji iznos prelazi iznose propisane odredbom (1250,00 kuna za samca) stavlja u nepovoljan i diskriminirajući položaj. Naime, osoba koja primjerice nema prihod i korisnik je prava na ZMN kao radno sposobna osoba u iznosu od 800,00 kuna uvećano za naknadu za troškove stanovanja od 320,00 kuna, a k tome ima i pravo na NUKE, ostvaruje pomoć u ukupnom iznosu od 1.320,00 kuna i ukoliko ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, ostvarit će pravo na doplatak u iznosu od 420,00 kuna. Osoba koja također ima utvrđenu potrebu za pomoći i njegom u smanjenom opsegu, a ima mirovinu u iznosu od 1.320,00 kuna, neće moći ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu. To je apsurd. Također, osoba koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna, a ima utvrđen treći stupanj oštećenja i potrebu pomoći i njege u punom opsegu imat će pravo na doplatak u iznosu od 600,00 kuna, jednako kao i osoba koja je primjerice radno nesposobna, a korisnik je prava na ZMN. Odredba je potpuno u suprotnosti s načelom socijalne pravičnosti, te ponovno opterećuje socijalne radnike i ostale stručne radnike i onemogućuje ih da se bave socijalnim radom i pomoći osobama koje su zaista u riziku od siromaštva. Osobi koja ima mirovinu u iznosu od primjerice 5.000,00 kuna te ima djecu koja su joj dužna pomoći, nije potreban socijalni radnik, koji je zbog ovakvih odredbi Zakona jednako posvećen, tj. jednako neposvećen i ovoj osobi i osobi koja je sama i nemoćna. Ukoliko mora postojati imovinski cenzus, onda se on mora povećati. Nije prihvaćen Voditelj postupka tijekom provođenja postupka utvrđuje sve relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, a ukoliko se utvrdi da osoba ne može otuđiti ili iznajmiti drugi stan ili kuću i time osigurati sredstva za pomoć i njegu isto nije zapreka za priznavanje predmetnog prava. Uvjeti u pogledu prihoda na koje se odnosi primjedba su istovjetni odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
1190 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 57. Pravo na naknadu - doplatak za pomoć i njegu - po prirodi stvari spada u nadležnost HZZZ ili HZMIO. Centri za socijalnu skrb imaju puno važniji posao, a to je vođenje slučaja kako bi se korisnik uključio u svakodnevni život. To konkretno znači pružiti pomoć obitelji u organizaciji svakodenvnog života, iznalaženje i poticanje otvaranja vaninstitucionalnih usluga za korisnike , pomoć obitelji radi prevencije njegovateljskog stresa; međuresorna suradnja. Iznos doplatka za pomoć i njegu je namijenjen tome da se osobi koja pomaže osobi s invaliditetom osigura nadoknada? U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „U skladu sa već navedenim komentarima ove odredbe prijedloga Zakona, smatramo da bi se prava na osnovu funkcionalnih oštećenja mogla zvati istim imenom i razlikovati s obzirom na stupanj oštećenja, te tako izbjeći birokratske i administrativne komplikacije. Prijedlog :Naknade za osobe s invaliditetom Pojam doplatka za pomoć i njegu potrebno je spojiti s čl. 60. o uvjetima, kako bi jednim člankom bilo objašnjeno što je navedeno pravo, kao što je to napravljeno kod pojma osobne invalidnine u čl. 52. (prvenstveno mislimo na objašnjenje stupnjeva težine invaliditeta..., koji se kod 0I navode odmah u objašnjenju pojma, a kod DPNJ tek u četvrtom čląnku koji se na to pravo odnosi). Načelno, ova prava su u osnovi prava vezana uz zdravstveni status i trebala bi biti u drugom sustavu.“ Nije prihvaćen Pravo na doplatak za pomoć i njegu te pravo na osobnu invalidninu ostaju uređena kao zasebna prava analogno odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirano objedinjavanje prava Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu. Nadalje, članak 60. Nacrta prijedloga Zakona odnosi se na uvjete za priznavanje prava, a ne na pojam prava zbog čega nije moguće objediniti odredbe na način kako je predloženo
1191 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Mijenja se članak 56. i glasi: 1) Zavod će donijeti rješenje o mirovanju prava na osobnu invalidninu korisniku koji se nalazi u na izdržavanju kazne zatvora od 2 mjeseca ali ne dužem od 6 mjeseci. (2) Mirovanje prava podrazumijeva obustavu isplate i njenu ponovnu aktivaciju s danom prestanka okolnosti koje su dovele do mirovanja, u skraćenom postupku, bez provjere činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za odobravanje prava. (3) Aktivacija isplate podrazumijeva i isplatu dospjelih a neisplaćenih iznosa. (4) Korisniku koji je u zatvoru duže od 6 mjeseci kao i osobi koja izvan Republike Hrvatske boravi duže od 30 dana neprekidno ili s prekidima više od 2 mjeseca unutar jedne kalendarske godine pravo prestaje. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1192 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Centar UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: U članku 53. stavku 1. predlaže se brisati točku 1. 3. i 6. te u članku 54. stavak 2., odnosno predlaže se brisati sve odredbe kojima se pravo na osobnu invalidninu ne priznaje zbog imovnog stanja osobe s invaliditetom ili zbog ostvarivanja prava s neke druge osnova koja nije invaliditet (npr. naknada zbog slabog imovnog stanja). Republika Hrvatska se obvezala, prema nizu drugih međunarodnih instrumenata koji promiču pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima, čiji je sadržaj uključen u nacionalne politike, strategije i programe s ciljem izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Stoga, predlažemo da se brišu sve odredbe prema kojima pravo na osobnu invalidninu ovisi o drugim prihodima i/ili imovini osobe s invaliditetom koje ona ostvaruje na temelju radnih, nasljednih ili nekih drugih prava (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), nego da ostvarivanje prava ovisi isključivo o činjenici invaliditeta. U suprotnom se onda ne bi radilo o izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Naime, ako osoba s invaliditetom ne bi mogla ostvariti pravo na osobnu invalidninu jer ima prava iz nekih drugih područja (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), a ima invaliditet koji ograničava njezino sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice (primjerice, mora koristiti skuplji taxi jer joj je vožnja jeftinijem tramvajem ograničavajuća zbog invaliditeta), onda ona nikako nije izjednačena s osobom koja ima, recimo, ta ista imovinska prava, a nema invaliditet (pa može bez problema koristiti jeftiniji tramvaj). Iz navedenog jasno proizlazi da bi osoba s invaliditetom, koja ne bi ostvarila osobnu invalidninu zbog svog imovnog stanja, bila u znatno lošijem položaju od osobe bez invaliditeta istog imovnog stanja, te da bi osobna invalidnina, koji ne ovisi o njezinom imovinskom statusu, pridonijela njezinom izjednačavanju u mogućnosti za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Temeljem članka 14. Ustava RH svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj, između ostalog, imovini ili drugim osobinama. Temeljem članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi, između ostalog, imovnog stanja smatra se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona. Slijedom navedenog, smatramo da sukladno Ustavu i propisima RH, te međunarodnim dokumentima, nije opravdano razlikovanje u pravima osoba na osnovi imovinskog stanja. Pravo na dodatak koji predstavlja pomoć osobama slabijeg imovnog stanja treba se onda odnositi isključivo na osobe slabijeg imovnog stanja, bez obzira na to da li su osoba s invaliditetom ili ne, te se isto treba regulirati kao poseban dodatak. U tom slučaju bi osoba s invaliditetom, koje je ujedno slabijeg imovnog stanja, ostvarila dva dodatka, po dvije različite osnove, a osoba s invaliditetom koje nije slabijeg imovnog stanja bi ostvarivala samo pravo na osobnu invalidninu. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno . Napominjemo da su korisnici doplatka za pomoć i njege također osobe kojima je utvrđen drugi i treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a sukladno svrsi predmetnog prava koja nije zadovoljavanje osnovnih životnih potreba
1193 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Centar UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: U članku 53. stavku 1. predlaže se brisati točku 1. 3. i 6. te u članku 54. stavak 2., odnosno predlaže se brisati sve odredbe kojima se pravo na osobnu invalidninu ne priznaje zbog imovnog stanja osobe s invaliditetom ili zbog ostvarivanja prava s neke druge osnova koja nije invaliditet (npr. naknada zbog slabog imovnog stanja). Republika Hrvatska se obvezala, prema nizu drugih međunarodnih instrumenata koji promiču pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima, čiji je sadržaj uključen u nacionalne politike, strategije i programe s ciljem izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Stoga, predlažemo da se brišu sve odredbe prema kojima pravo na osobnu invalidninu ovisi o drugim prihodima i/ili imovini osobe s invaliditetom koje ona ostvaruje na temelju radnih, nasljednih ili nekih drugih prava (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), nego da ostvarivanje prava ovisi isključivo o činjenici invaliditeta. U suprotnom se onda ne bi radilo o izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Naime, ako osoba s invaliditetom ne bi mogla ostvariti pravo na osobnu invalidninu jer ima prava iz nekih drugih područja (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), a ima invaliditet koji ograničava njezino sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice (primjerice, mora koristiti skuplji taxi jer joj je vožnja jeftinijem tramvajem ograničavajuća zbog invaliditeta), onda ona nikako nije izjednačena s osobom koja ima, recimo, ta ista imovinska prava, a nema invaliditet (pa može bez problema koristiti jeftiniji tramvaj). Iz navedenog jasno proizlazi da bi osoba s invaliditetom, koja ne bi ostvarila osobnu invalidninu zbog svog imovnog stanja, bila u znatno lošijem položaju od osobe bez invaliditeta istog imovnog stanja, te da bi osobna invalidnina, koji ne ovisi o njezinom imovinskom statusu, pridonijela njezinom izjednačavanju u mogućnosti za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Temeljem članka 14. Ustava RH svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj, između ostalog, imovini ili drugim osobinama. Temeljem članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi, između ostalog, imovnog stanja smatra se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona. Slijedom navedenog, smatramo da sukladno Ustavu i propisima RH, te međunarodnim dokumentima, nije opravdano razlikovanje u pravima osoba na osnovi imovinskog stanja. Pravo na dodatak koji predstavlja pomoć osobama slabijeg imovnog stanja treba se onda odnositi isključivo na osobe slabijeg imovnog stanja, bez obzira na to da li su osoba s invaliditetom ili ne, te se isto treba regulirati kao poseban dodatak. U tom slučaju bi osoba s invaliditetom, koje je ujedno slabijeg imovnog stanja, ostvarila dva dodatka, po dvije različite osnove, a osoba s invaliditetom koje nije slabijeg imovnog stanja bi ostvarivala samo pravo na osobnu invalidninu. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno . Napominjemo da su korisnici doplatka za pomoć i njege također osobe kojima je utvrđen drugi i treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a sukladno svrsi predmetnog prava koja nije zadovoljavanje osnovnih životnih potreba
1194 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Pravo na naknadu - osobnu invalidninu - po prirodi stvari spada u nadležnost HZZZ ili HZMIO. Centri za socijalnu skrb imaju puno važniji posao, a to je vođenje slučaja kako bi se korisnik uključio u svakodnevni život. To konkretno znači pružiti pomoć obitelji u organizaciji svakodenvnog života, iznalaženje i poticanje otvaranja vaninstitucionalnih usluga za korisnike , pomoć obitelji radi prevencije njegovateljskog stresa; međuresorna suradnja. Za priznavanje prava na Osobnu invalidninu, kao uvjet bi kao i kod Doplatka za pomoć i njegu, trebalo stajati da nema sklopljen Ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Iz naše prakse je vidljivo da ovakve Ugovore kao primatelji uzdržavanja, uglavnom sklapaju osobe starije životne dobi, koje najčešće budu smještene u različite ustanove na temelju privatnih Ugovora, pa se Osobna invalidnina često zlorabi i koristi za plaćanje troškova smještaja. Na taj način na dobitku su jedino davatelji uzdržavanja. Nije prihvaćen U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje kao ni propisivati novi uvjeti za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
1195 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 51. Također mijenjati izraz učenik Prihvaćen Prihvaća se.
1196 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Predlaže se produljenje roka iz stavka 3 na 12 mjeseci radi poticanja školovanja korisnika. Prihvaćen Prihvaća se.
1197 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. Propisuje uvjete, iznos i način isplate naknade za pogrebne troškove. Smatramo da je u st. 1. t. 2. pod. a) nepotrebno navedeno „ili član kućanstva koje je korisnik prava na ZMN”, jer tome prethodi izraz „korisnik prava na ZMN”, a budući su korisnik prava svi članovi kućanstva, nema potrebe to navoditi zasebno. Čl. 49. st. 4 Tko u Zavodu je dužan tražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove? Zavod? Područni ured? Odredba je nejasna. Također, propisuje da je Zavod dužan zatražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe. Napominjemo da je ova odredba teško provediva u praksi, jer ima slučajeva u kojima Centar ne zna tko su nasljednici (npr. kad premine korisnik samac bez djece, roditelja i bračnog druga, nasljednik može biti neki nećak za kojeg Centar nema nikakvih saznanja), niti Centar ima informaciju o pokretanju ostavinskog postupka da bi mogao pravovremeno reagirati. Nije prihvaćen Napominjemo da se stavkom 1. točkom. 2. jasno navodi na koga se primjenjuje odredba jer član kućanstva ne mora biti korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i u tom slučaju ova odredba se ne primjenjuje. Nadalje općim aktom Zavoda za socijalni rad biti će razrađeno obavljanje stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova.
1198 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 48. Propisuje da Zavod razmjenjuje podatke o priznatim JN s JLS odnosno Gradom Zagrebom. Ovdje bi trebalo propisati način i rokove razmjene podataka. Prihvaćen Propisat će se pravilnikom način i rokovi razmjene podataka u skladu s važećim propisima.
1199 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. "osobito opravdani slučajevi" – dopuniti koje su to posebno opravdane situacije u kojima Zavod može odobriti 10.000,00 kuna jednokratne Nije prihvaćen Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
1200 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Propisuje uvjete za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, koji su i ovim Nacrtom prešturi i ostavljaju prevelik prostor za diskrecijsku ocjenu, što dovodi do neujednačenog postupanja čak i na razini jednog Centra, a kamoli na razini RH. O jednokratnoj naknadi bi trebalo donijeti cijeli pravilnik, a ne pravo sabiti u jedva dva članka. Trebalo bi detaljnije navesti koji su to izvanredni troškovi nastali uslijed trenutnih životnih okolnosti zbog kojih korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, odnosno što se sve može pod njima podrazumijevati. Ovaj opis od 4-5 okolnosti nije ni približno dovoljan za ujednačenost postupanja, kojoj se ovim Nacrtom navodno teži. Čl. 46. st.2. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se nadopuni mogućnost dobivanja JNP djeci ili mlađim punoljetnicima na smještaju za izvanredne troškove izleta ili za maturalna putovanja. Djelomično prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi. U članku 46. stavak 2. prihvaća se komentar u dijelu izmjene terminologije
1201 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Mijenja se članak 45 i glasi: (1) Naknadu za osobne potrebe priznat će se korisniku prava na uslugu stalnog smještaja ili organiziranog stanovanja, ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju. (2) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za učenike osnovne škole i odraslu osobu 50% osim, osobe u dobi od 18-21. godine života kojoj se kao i učeniku srednje škole priznaje 70% osnovice. (3) Rješenjem o priznavanju prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja priznaje se i pravo na osobne potrebe s istovjetnim početkom. (4) Pravo na naknadu za osobne potrebe prestaje s danom prestanka usluge smještaja ili organiziranog stanovanja odnosno s danom promijenjenih okolnosti ako korisnik ostvari prihod kojim može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba u priznatom iznosu. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Naime, ovim predlogom Zakona povećan je iznos u odnosu na trenutno važeći propis.
1202 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Nije vidljivo da li je pravo i dalje vezano za ostvarivanje prava na ZMN i prava na osobnu invalidninu Čl. 44. st. 1. Propisuje da se pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata (NUKE) priznaje samcu ili kućanstvu koji ispunjava uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se ureduje energetski sektor. Smatramo da se uvjeti trebaju propisati propisima koji ureduju sustav socijalne skrbi, jer se radi o pravu iz sustava socijalne skrbi. Slijedom toga ovaj stavak je manjkav. Čl. 44. st. 2. Propisuje da se pravo priznaje na zahtjev samca ili člana kućanstva. Ovdje treba dodati da se pravo priznaje i po službenoj dužnosti ili sasvim ukloniti odredbu, jer u čl. 132. je propisan način pokretanja postupka, koji treba važiti za sva prava. Čl. 44. st. 4. Propisuje da je Zavod dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o smanjenju opsega ili prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca. Rok od osam dana od dana izvršnosti je prekratak, jer u praksi često ni ne znamo da je rješenje izvršno do tada, jer nam se nije vratila dostavnica. Nadalje, odredba govori o rješenju o smanjenju opsega prava, što je potpuno pogrešno, jer se takvo rješenje ne donosi. Svi korisnici imaju pravo na NUKE do iznosa od 200,00 kuna. S druge strane, dužnost obavještavanja o priznavanju prava nije propisana, a logično je da se i o tome treba obavijestiti, ako se obavještava o prestanku. Sama dužnost obavještavanja operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača je također upitna, jer ne znamo kojeg opskrbljivača pojedini korisnik ima. Općenito su uvjeti i postupak za NUKE ovim člankom nedovoljno utvrđeni. Možemo se samo nadati da će ih Uredba iz st. 5. dodatno urediti. Primljeno na znanje Prilikom donošenja Uredbe o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb razmotrit će se navedeno.
1203 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 43. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1204 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Kao i primjedba na članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer – radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150% osnovice kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1205 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. Propisuju naknadu za troškove stanovanja. Ovdje je potrebno propisati da su JLS dužne osigurati sredstva za troškove stanovanja. lako u prekršajnim odredbama stoji da će se novčano kazniti one koje to ne čine, smatramo da je obavezu potrebno dodatno naglasiti, jer na području naše mjesne nadležnosti veći dio JLS ne priznaje pravo na troškove stanovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1206 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Mjera rada za opće dobro je zastarjela i pokazala se kao neefikasnom, osim kao način da se smanji broj korisnika naknade. Ovakve mjere bi bile dobro usmjerene kada bi rad za opće dobro rezultirao većim iznosom naknade.Ljudi koji rade bi trebali biti ponosni na sebe, biti osnaženi i više motivirani da se uključe u tržište rada, a ovako su u rangu osuđenika i dodatno su poniženi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1207 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 35. Čl. 35. t. 3. Propisuje obavezu Zavoda da službi za zapošljavanje u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava dostavi obavijest o priznatom pravu na ZMN za nezaposlenog radno sposobnog korisnika. U praksi se ponekad događa da izvršnost nije moguće utvrditi u navedenom roku od osam dana jer se dostavnica nije vratila. Umjesto toga predlažemo uvođenje mjesečne obaveze dostave obavijesti o priznavanju i prestanku prava. Nije prihvaćen Obveza se odnosi na rok od 8 dana od dana izvršnosti rješenja.
1208 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. Budući su radno sposobni korisnici kao kategorija ostali u prijedlogu zakona, nužno je barem vremenskog ograničenje korištenja prava na ZMN , budući smo svjedoci da ne postoje alati koji bi odgovarajuće motivirali i na neki način obvezali radno sposobnu osobu, da u dogledno vrijeme pronađe svoje mjesto u svijetu rada i privređivanja, već ju se, postojećim uređenjem, zapravo stimulira da što duže ostane u sustavu. Navedena zakonska rješenja, osobito ovo predloženo, da narednih 6 mjeseci, nakon zasnivanja radnog odnosa, radno sposobni korisnici primaju ZMN, omogućuju im manipulaciju sustavom, unedogled Primljeno na znanje Napominjemo da će samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1209 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 33. čl. 33 st. 1:Definirati što znači " u naravi". Ako je ideja da se iznos naknade isplaćuje trgovinama mješovitom robom, pa onda one daju prehrambene i higijenske artikle, upozoravamo na primjere loše prakse: korisnik koji će usprkos svemu i dalje imati namjeru neracionalno trošiti sredstva će ono što uzme u trgovini preprodati; dio trgovina ima više cijene pa tako korisnici skuplje plaćaju neke proizvode; dio trgovina inzistira da se čitav iznos pomoći potroši u jednoj kupnji. Sama ideja je zastarjela i ne daje odgovor na izlazak obitelji ili samca iz situacije u kojoj se nalazi. Do kada će korisnik primati naknadu u naravi? Kako će podmirivati potrebe za koje mu je potreban novac? čl. 33. st. 2. Ova mjera je prepisana iz postojećeg Zakona i sada nije bila provediva jer obrazovne ustanove imaju svaki mjesec drugi iznos, a centralizirani sustav isplate pomoći ne trpi promjene svakog mjeseca i to još ubuduće. Vezano za podmirivanje toplog obroka upućujem na generalno rješavanje pitanja prehrane u školama putem suradnje ministarstva prosvjete i ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Ovako promašene mjere predstavljaju temelj za daljnju diskriminaciju djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Isplata ovisi o procjeni stručnog radnika uzimajući u obzir cjelokupnu životnu situaciju korisnika.
1210 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 30. Propisuje novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod te ovdje prvenstveno imamo primjedbu na postojanje takve odredbe u Nacrtu, budući je već u pojmovima u čl. 15. t. 16. Nacrta propisana definicija prihoda. Kad bi ona bila bolje napisana i ukoliko bi se primjenjivala u cijelom Nacrtu, ne bi bilo potrebe da se taksativno nabraja što nije prihod u tom smislu, jer prema definiciji iz čl. 15. t. 16. ništa od navedenog ionako nije prihod. S druge strane, u praksi imamo primjer novčane naknade za vrijeme korištenja rodiljinog ili roditeljskog dopusta, koja ni u sadašnjem Zakonu, niti u ovom Nacrtu nije navedena kao sredstva koje se ne uračunavaju u prihod (dakle, trebala bi se uračunavati se i utjecati na ostvarivanje prava), a s druge strane ne ulazi u definiciju prihoda iz čl. 15 t. 16. Nacrta. Smatramo da je definiciju potrebno pojasniti i eventualno proširiti te da tada nije potrebno nabrajanje onoga što se ne uračunava u prihod, ili ukloniti definiciju prihoda iz čl. 15. t. 16. i kod svakog prava pojedinačno taksativno navoditi što se kod njega ne uračunava u prihod. Nadalje smatramo da bi sredstva koja se ne uračunavaju u prihod trebala biti jednaka kod svakog prava iz sustava socijalne skrbi te ih ne bi trebalo pojedinačno navoditi u opisu svakog prava ponaosob Čl. 30. t.15. Propisuje da se obiteljske mirovine za maloljetno i punoljetno dijete do iznosa minimalne plaće ne uračunavaju u prihod, što smatramo pogrešnim jer je takva odredba u suprotnosti s načelom supsidijarnosti (ta osoba može osigurati svoje uzdržavanje svojim prihodima, osobito ako su oni nešto manji od iznosa minimalne plaće, a priznat će joj se pravo na ZMN!). Čl. 30. t.24. Uvrstiti u ovaj članak naknadu sa HZZZ-a za nezaposlene osobe po prestanku Ugovora o javnom radu budući naknada za nezaposlene nije uračunata u prihode u smislu članka 29. i 39. st.3. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.Napominjemo da se člankom 30. detaljno razrađuje što se ne smatra prihodom u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
1211 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 29. Čl. 29. st. 2. Propisuje da se iznos ZMN od mjeseca u kojem se donosi rješenje utvrđuje kao razlika između iznosa ZMN i prihoda ostvarenog u mjesecu prije donošenja rješenja. Ovakvom odredbom se korisniku već od trenutka priznavanja prava pravo priznaje u pogrešnom iznosu ako je prihod u mjesecu koji prethodi i u mjesecu u kojem se rješenje donosi različit. Ovo je osobito problem u slučaju kada zahtjev za priznavanje prava podnosi samac ili kućanstvo koje je prethodni mjesec imalo prihod po osnovi plaće, a radni odnos je prestao, tj. prethodni mjesec je primio zadnju plaću i znamo da u mjesecu donošenja rješenja više nema nikakav prihod te ćemo takav zahtjev primjenom ove odredbe morati odbiti ako je prihod prošli mjesec bio veći od iznosa ZMN. Prihvaćen Prihvaća se komentar.
1212 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Krajnja nepravda i strukturalno nasilje prema žrtvama obiteljskog nasilja jer nema sustavnog rješavanja stambenog pitanja i pitanja zaposlenja. Neriješeno je pitanje kolikim će prihodom sudjelovati npr. majka troje djece i kako će osigurati stan/kuću za sebe i djecu po izlasku iz doma za žrtve nasilja? Podsjetimo: ne treba samo osigurati stan , nego i : namještaj; pribor za jelo; pribora za kuhanje; stolice ; stolove; žarulje; ručnike; krpe za suđe; itd itd itd... samo ilustracije radi... što to sustav nudi žrtvama nasilja nakon izlaska iz domova? Primljeno na znanje Napominjemo da žrtva obiteljskog nasilja imaju prednost pri stambenom zbrinjavanju sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“ br.106/18, 98/19)
1213 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Po ovoj odredbi se da zaključiti kako su „izmjene visine ZMN“ samo kozmetičke i populističke naravi, i onda ne možemo govoriti o socijalnim naknadama kao smanjenju rizika od siromaštva. Povećat će se iznos ZMN, a smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja! Kad se sve zbroji, dolazimo do manje-više istih iznosa. Primjer: radno nesposobni samac ima pravo na ZMN u mjesečnom iznosu od 920,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 50% iznosa ZMN – 460,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.380,00 kuna. Po novom zakonu takav korisnik imat će pravo na ZMN u iznosu od 1.040,00 kuna te naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 320,00 kuna – što zajedno čini iznos od 1.360,00 kuna. Pohvalno je što su se povećali iznosi za članove kućanstva – međutim samačko kućanstvo je u većem riziku od siromaštva nego kućanstvo s više članova. Potrebno je povećati iznos ZMN za radno nesposobnog samca na minimalno 150 % osnovice. kao i da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1214 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 26. čl. 26. st. l. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se utvrđuje mirovinsko osiguranje. Smatramo da je ovu odredbu potrebno dopuniti. Ukoliko je namjera zakonodavca olakšati uvjete za ostvarivanje prava starijim osobama, navedenu odredbu potrebno je proširiti na sve osobe iznad određene životne dobi, bez obzira na to hoće li u idućih pet godina steći pravo na starosnu mirovinu ili neće jer za nju nemaju dovoljno radnog staža, jer se ovakvom odredbom osoba koja ima npr. 64,5 godina života i 14,5 godina radnog staža, kao i osoba bez radnog staža mora prijavljivati u evidenciju nezaposlenih osoba do 65. godine, a osoba koja ima 60 godina života i 15 godina radnog staža ne mora, što je nelogično. Čl. 26. st. l. t. 4. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema posebnom propisu. Pojam privremene nezapošljivosti do sada nam se u praksi nije pojavljivao, pa ne vidimo potrebu za njegovim navođenjem, no s druge strane u ovom stavku propušteno je navesti da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu potpuno nesposobnu za rad, što smatramo bitnim navesti. Čl. 26. st. l. t. 6. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama. Smatramo da je kod navedene odredbe potrebno naznačiti da se navedeno može odnositi samo na jednog od roditelja (da ne mogu oba roditelja koristiti istovremeno ovu iznimku), kao i da se ne može koristiti u slučaju kada je drugi roditelj ionako u mogućnosti skrbiti za dijete (npr. da roditelj želi koristiti ovu iznimku i ne mora se prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba, dok se drugi roditelj od ranije ne prijavljuje u evidenciju nezaposlenih osoba pa niti nije korisnik ZMN, tada taj drugi roditelj može skrbiti za dijete, slično i kad jedan roditelj koristi rodiljin dopust i može skrbiti za dijete, nema potrebe da drugi roditelj koristi ovu iznimku od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba). Hrvatska komora socijalnih radnika 30.10.2021 12:433 0 Čl. 26. st. l. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se utvrđuje mirovinsko osiguranje. Smatramo da je ovu odredbu potrebno dopuniti. Ukoliko je namjera zakonodavca olakšati uvjete za ostvarivanje prava starijim osobama, navedenu odredbu potrebno je proširiti na sve osobe iznad određene životne dobi, bez obzira na to hoće li u idućih pet godina steći pravo na starosnu mirovinu ili neće jer za nju nemaju dovoljno radnog staža, jer se ovakvom odredbom osoba koja ima npr. 64,5 godina života i 14,5 godina radnog staža, kao i osoba bez radnog staža mora prijavljivati u evidenciju nezaposlenih osoba do 65. godine, a osoba koja ima 60 godina života i 15 godina radnog staža ne mora, što je nelogično. Čl. 26. st. l. t. 4. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema posebnom propisu. Pojam privremene nezapošljivosti do sada nam se u praksi nije pojavljivao, pa ne vidimo potrebu za njegovim navođenjem, no s druge strane u ovom stavku propušteno je navesti da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na osobu potpuno nesposobnu za rad, što smatramo bitnim navesti. Čl. 26. st. l. t. 6. Propisuje da se odredbe čl. 24. st. 2. t. 4. i čl. 25. t. 1. Nacrta ne primjenjuju na nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama. Smatramo da je kod navedene odredbe potrebno naznačiti da se navedeno može odnositi samo na jednog od roditelja (da ne mogu oba roditelja koristiti istovremeno ovu iznimku), kao i da se ne može koristiti u slučaju kada je drugi roditelj ionako u mogućnosti skrbiti za dijete (npr. da roditelj želi koristiti ovu iznimku i ne mora se prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba, dok se drugi roditelj od ranije ne prijavljuje u evidenciju nezaposlenih osoba pa niti nije korisnik ZMN, tada taj drugi roditelj može skrbiti za dijete, slično i kad jedan roditelj koristi rodiljin dopust i može skrbiti za dijete, nema potrebe da drugi roditelj koristi ovu iznimku od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona
1215 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Umanjivanje iznosa, Potrebu za postojanjem ovog članka smatramo spornom, jer se prethodnim člankom već navodi, iako manjkavo, kome se pravo na ZMN ne priznaje te nema potrebe da se kasnije navode okolnosti zbog kojih se iznos ZMN umanjuje. Prethodni članak trebalo bi izmijeniti kako smo gore naveli te bi tada sadržavao i okolnosti, odnosno osobe navedene u ovom članku. Nije prihvaćen Navedenim člankom propisano je u kojim slučajevima se iznos umanjuje za kućanstvo, dok je prethodnim člankom navedno za samca.
1216 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 23. Za prava na naknadu za nezaposlene osobe bi trebao biti nadležan HZZ, a u centrima vođenje slučaja obitelji koja je siromašna te socijalno mentoriranje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1217 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 22. Primjedba se odnosi na propisane odvojene osnovice na temelju kojih se izračunava iznos novčanih naknada (posebno za zajamčenu minimalnu naknadu, posebno za druge naknade iz Zakona). Nadalje, trenutno je veći iznos osnovice te je opet u najavi povećanje osnovice za korisnike ZMN dok osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava ostaje ista i iznosi 500,00 kuna. Budući da se po toj nižoj osnovici utvrđuje visina naknada za osobe s invaliditetom (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, jednokratna naknada), diskriminiraju se njihove potrebe i činjenica da se radi o ranjivoj skupini što se tiče siromaštva i socijalne isključenosti. Prijedlog je da se propiše jedinstvena osnovica za izračunavanje iznosa novčanih naknada prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Predloženo je propisivanje dviju osnovica iz razloga jer se na taj način ciljano može utjecati i brže intervenirati na životni standard najugroženijeg stanovništva.
1218 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Podržavam komentar HKSR i HUSR:ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika. Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1219 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Brisati članak 20. Obrazloženje : Obzirom da se u člancima zakona navodi u kojim situacijama se odobrava pravo na ZMN (odnosno kada se smatra da su sredstva za uzdržavanje nedostatna) i detaljno je razrađeno što se smatra prihodom, što se izuzima od prihoda odnosno ne smatra prihodom ovaj članak nije potreban Nije prihvaćen Navedenom odredbom je definirano kada osoba može sama sebe uzdržavati, a ne kada ima pravao na zajmčenu minimlanu naknadu.
1220 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Čl. 18. t. 7. navodi da je korisnik odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljavati osnovnim životnim potreba, a u čl. 57. je taj pojam razdvojen te se pravo priznaje osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama. Potrebno koristiti jednake pojmove. Prihvaćen Prihvaća se.
1221 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Slažem se sa komentarom Komore i Udruge - Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, ne znam kada bi to trebali raditi uz sve ovlasti koje imamo, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu. Molim da se članak 14 jednostavnije i konkretnije formulira, pošto djeluje nedorečeno, osim ako se planira Pravilnikom dodatno definirati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik)
1222 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge. Prihvaćen Prihvaća se.
1223 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 12. Načelo će biti narušeno ako dođe do osnivanja "Povjerenstva" koje bi se bavilo pritužbama korisnika, jer se dio korisnika javlja iz područja obiteljsko pravne zaštite, gdje su česti roditeljski sukobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1224 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 9. Bez socijalnog rada u lokalnoj zajednici informacije ne mogu doći do potencijalnh korisnika. Isto tako, ne postoje protokoli postupanja sa osobama kojima hrvatski nije materinji jezik, osobama oštećenog vida, sluha i td. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1225 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. Često puta u praksi se događa da ne možete postupati i pružiti uslugu pravodobno jer pružatelja usluga kronično nedostaje pa se stvaraju enormno duge liste čekanja. Osim navedenog pravilnikom o minimalnim uvjetima, prostora, opreme i broja potrebnih stručnih radnika centra za socijalnu skrb i podružnica gdje je definirano o koliko korisnika treba skrbiti jedan stručni radnika, a broj je daleko veći od propisanog u stvarnosti, događa se da gasite požar, a ne kako „sprječavate nastanak i razvoj stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1226 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 7. Samim preustrojem sustava, odnosno njegovom grubom centralizacijom, ozbiljno se narušava ovo načelo. Navedeno načelo već je u postojećim uvjetima gotovo nemoguće za ostvariti, budući da nepostojanje dostupnih, raznolikih socijalnih usluga, odnosno pružatelja, ozbiljno narušava navedeno načelo. Centralizacija sustava, doprinijet će dodatno, administriranju, produženju rokova rješavanja postupanja, a posredno i "micanje" korisnika i njegovih potreba u stranu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1227 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 6. Ovako široko postaljeno načelo se lako krši na način da socijalne usluge NISU dostupne u manjim sredinama, da korisnici u mjestima u kojima više nema javnog prijevoza ne mogu ni doći do centra za socijalnu skrb, da nema smještajnih kapaciteta ni udomiteljskih obitelji koje bi bile dostupne korisnicima.. da nema socijalnog rada u lokalnoj zajednici koji bi osiguravao proaktivni pristup korisnicima i td. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1228 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Definiranje socijalne skrbi kao "pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama" je stigmatizirajuće i upućuje da postoje ti ljudi, oni koji su socijalno ugroženi .... termin koji se više ne koristi u suvremenim socijalnim politikama. Ovako zastarjela definicija ne obuhvaća pravu misiju socijalne skrbi, a to je prevencija socijalne isključenosti, osnaživanje ranjivih skupina , ujednačavanje mogućnosti svih stanovnika RH. Ne - ova definicija je zadovoljna time da promiće promjene, ali ih stvarno nije u stanju planirati, provesti niti ih je itko željan. Po njoj će socijalno ugroženi to postati i ostati za slijedeće generacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
1229 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, III.  OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA Podržavam komentar - "Preveliki dio ovog iznosa usmjeren je organizacijskim promjenama, osnivanju nepotrebne "akadmije" umjesto da se ulaže u gradnju resursa: smještajnih kapaciteta za korisnike za koje se usluge ne mogu pružati van institucije." Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1230 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Podržavam komentar - „Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju i to zbog premalog broja pružatelja usluga posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Smatramo da će razdoblje od pet godina biti dovoljno da se obiteljski domovi preorganiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pest godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno Zakonu o udomiteljstvu.“ Udruga za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije „starKA“ traži odgodu donošenja ovog Zakona jer prijedlog nije donesen u skladu s preporukom Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine koji jasno definira preduvjete za razvoj socijalnih usluga a to je „Pažljivo planiranje mjera javnih politika osnovni je preduvjet za razvoj socijalnih usluga“. Pažljivo planiranje je izostalo te nisu ispunjeni preduvjeti za razvoj socijalnih usluga na način da se ostvare kratkoročni i srednjoročni ciljevi Nacionalnog plana „Socijalne usluge u Hrvatskoj raznovrsne su, dostupne i kvalitetne, te jamče bolje uvjete života svim socijalno osjetljivim skupinama stanovništva.“ te, kao takav, prijedlog nije u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine, strateški cilj 5.5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život”. Predlagatelj, naime, nije nigdje nit argumentirao prijedlog - valjane razloge ovog prijedloga nismo nit čuli nit vidjeli. Ako je predlagatelju uistinu cilj povećati standard i kvalitetu, podsjetili bismo da se to može učiniti izmjenom Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje usluga. Predlagatelj prije iznošenja prijedloga nije proveo nužna istraživanja, analize, savjetovanja i projekcije kojima bi se jasno vidjele dobrobiti ili štetnosti ovakvog prijedloga, osigurale vrlo izvjesne potrebite mjere sanacije te provjerilo je li provediv u predloženom prijelaznom razdoblju. Dokaz da analiza nema, iskazi su samog ministra Josipa Aladrovića, potpisnika prijedloga, u medijskim nastupima, ali u nastupima drugih visokorangiranih i odgovornih zaposlenika u ministarstvu mu. Bude li potrebe, dostavit ćemo njihove izjave. Pažljive analize nužne su za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, a glavni problem je što ni sam predlagatelj zakona nije upoznat s projekcijama kako bi se provedba ovog prijedloga odrazila na broj smještajnih kapaciteta za starije osobe, kvalitetu usluge, ravnomjernu rasprostranjenost i dostupnost usluga te utjecaj na životni standard samih korisnika ali i javnih izdataka i proračun Republike Hrvatske. Podsjećamo, smještajni kapaciteti su već sada deficitarni što se navodi i Nacionalnom planu razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine:: „ U Republici Hrvatskoj postoje smještajni kapaciteti za 29.414 odnosno za 3,68% osoba u dobi od 65 i više godina što je daleko niže od prosjeka EU koji iznosi 5%. Po broju kreveta u ustanovama za dugotrajnu skrb Hrvatska je na dnu ljestvice država članica EU (manji broj su imale samo Bugarska i Rumunjska) . „ Napomenuli bismo da su i ti podaci manjkavi jer nisu uzeti u obzir djelatnosti socijalnih usluga za starije osobe u zoni sive ekonomije koja je, na žalost, sve brojnija i rasprostranjenija. Udruga „starKA“ napravila je istraživanje mogućnosti transformacije obiteljskih domova predloženih transformacija odnosno reorganizacije obiteljskih domova u udomiteljstva i/ili privatne domove te studiju isplativosti reorganizacije u privatni dom. Analiza reorganizacije u udomiteljstvo pokazuje da bi se pet od deset postojećih obiteljskih domova transformiralo u udomiteljstvo u prijelaznom razdoblju i to ne uz garanciju nastavka bavljenja djelatnošću; dvoje od petero bi se djelatnošću nastavilo baviti samo dok ne otplate postojeće kredite. Ostatku obiteljskih domova takav prijelaz nije prihvatljiv zbog financijske neodrživosti objekta i obitelji. S aspekta korisnika socijalne usluge, prijelaz na udomiteljstvo nije prihvatljiv jer je niže razine usluge radi isključivanja zdravstvene skrbi koja je za 2/3 sadašnjih korisnika obiteljskih domova prijeko potrebna. Analiza reorganizacije u privatni dom pokazuje da bi se samo jedan od deset obiteljskih domova mogao reorganizirati u privatni dom. Budući da se djelatnost obiteljskog doma obavlja u objektu stambene namjene a privatnog doma u javnom objektu, prva prepreka takve reorganizacije je mogućnost prenamjene objekta iz stambenog u javni koja većina postojećih obiteljskih domova ne može ishoditi a riječ je i o dugotrajnom i skupom procesu. Drugi razlog nereorganizacije obiteljskog doma u privatni dom je financijska neodrživost poslovanja. Radi boljeg razumijevanja problema, Udruga „starKA“ napravila je studiju isplativosti privatnog doma uz poštovanje postojećeg Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga u domu. Za break-even odnosno da bi poslovao s nulom, takav dom mora imati najmanje 45 korisnika i povećati cijenu smještaja za najmanje 30% uz preduvjet da radi sa 100% kapaciteta. Osim ogromnih zahtjeva za investicijska sredstva potrebnih za dogradnju doma i povećanje smještajnih kapaciteta (2 mil. kuna), transformacija predstavlja izuzetno visok rizik radi povećanja cijena što će utjecati na popunjenost kapaciteta (samo 1/5 korisnika sama plaća smještaj u jeftinijim obiteljskim domovima, a privatni domovi po skupljim cijenama mjesta imaju!) ali i rizik radi dostupnosti radne snage. Obiteljski domovi su raspršeni i rasprostranjeni te dio njih radi u ruralnim sredinama s već sada manjkom potrebne i kvalificirane radne snage. Treći problem je razdoblje prijelaznog roka - u pet godina koliko predlagatelj sugerira, reorganizirati se u privatni dom je praktički nemoguće. Planirani prijelazni rok od pet godina nije moguć ni iz razloga što postojeći obiteljski domovi podliježu Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/2021, čl. 1, st. (6) „Zaštita od požara provodi se sukladno posebnim propisima, a zgrada u kojoj se pružaju usluge smještaja starijim osobama, mora imati izveden sustav za dojavu požara.« kojem se većina obiteljskih domova još nije prilagodila radi neizvjesnosti opstanka odnosno neodgovornog ponašanja zaposlenih u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji su u zadnjih godinu i više svakih nekoliko mjeseci u javnost izlazili s drugačijim rješenjima. Implementacija sustava zaštite od požara nije običan trošak u financijskom poslovanju obiteljskog doma , riječ je o investiciji za koju treba osigurati sredstva (nestabilna pravna regulativa i spomenuti istupi djelatnika ministarstva u javnosti otežali su pristup kreditnim linijama kod financijskih institucija) pa će dio obiteljskih domova djelatnost gasiti prije isteka prijelaznog roka odnosno već u prvim mjesecima iduće godine. Nigdje u planovima nije predviđena sanacija odnosno način zbrinjavanja tih korisnika. Možemo očekivati da će najveći dio otići na smještaj ilegalnim pružateljima, a dio na bolničko liječenje. Iz navedenoga je vidljivo da ovaj prijedlog vodi definitivnom smanjenju smještajnog kapaciteta dugotrajne skrbi za starije sobe i to čak do 60% manje odnosno za najmanje 4 000 bolesnih i teško bolesnih ljudi. Kako će se smanjivanje odraziti na pad kvalitete, porast sive ekonomije te troškove zdravstva (obiteljski domovi pružaju zdravstvenu skrb koja za sada ne opterećuje HZZO) i proračun lokalne samouprave i sam proračun Republike Hrvatske, treba još dodatno istražiti i analizirati. Podsjetili bismo na analizu Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine „Udio stanovništva starijeg od 65 godina u Republici Hrvatskoj je 2019. iznosio 20,6% s tendencijom rasta do 2050. godine na 30,2%. Prosjek EU za 2019. godine iznosio je 20,3% s tendencijom rasta do 2050. godine na 29,5%. Iako demografske projekcije predviđaju pad stanovništva s 4,08 milijuna u 2019. godini na 3,39 milijuna u 2050 godini, u apsolutnim brojevima će doći do rasta populacije iznad 65 godina na više od milijun. Stopa siromaštva starijih osoba u Hrvatskoj pokazuje tendenciju rasta od 2014. godine i u 2019. godini je ona iznosila 30,1%, što je značajno više od prosjeka EU (16,1%). Vidljivo je da Republika Hrvatska nema već danas dovoljno smještajnog kapaciteta dugotrajne skrbi i ne može si ni u jednom trenutku dopustiti smanjenje, kamo pak brisanje cijelog jednog korisnicima i starijim osobama prihvatljivog segmenta te uništavanje uspostavljene i uhodane infrastrukture socijalne djelatnosti koja pruža usluge za 25% odnosno četvrtinu postojećih korisnika skrbi sa smještajem cijele RH. Naše stanovništvo stari, aktivno stari (udio starijih od 85+ je sve veći među starijom populacijom, a istraživanja pokazuju da čak 68% starijih od 75+ godina ne može funkcionirati samostalno), radno sposobno stanovništvo iseljava, imamo velike rizike razvoja kroničnih bolesti među starijima). Na isto upozorava Europska komisija u svom izvješću dugotrajne skrbi Hrvatske za 2018 .godinu (ESPN Thematic Report on Challenges in long-term care, Croatia 2018): "An LTC crisis in Croatia is not far away, if not already upon us. LTC has to become the number one strategic priority across the health and social care sectors − with more resources devoted to it; the development of a continuum of care, improved assessment, case planning and case management; and timely and effective monitoring of quality standards. Empty rhetoric about ‘subsidiarity’ and ‘family responsibility’ can no longer be excuses for policy inaction." Upozoravamo da su posljedice nepažljivog planiranja i izostanka realnih prethodnih analiza i projekcija ishoda ovog prijedloga vidljive već danas. Prijedlog još nije usvojen ni odbijen, samo je dan na savjetovanje javnosti, a svjedočimo velikom broju prodaje obiteljskih domova, započetih procesa zatvaranja djelatnosti. Uzmemo li u obzir samo posljedice ovakvog neosnovanog i neplaniranog prijedloga, činjenicu da Republika Hrvatska nema dovoljno smještajnih kapaciteta po korisnicima i članovima im obitelji prihvatljivim cijenama, te da broj ilegalnih pružatelja raste iz dana u dan, u cilju zaštite samih korisnika ali i cijelog društva od vrlo moguće socijalne katastrofe, inzistiramo na odgodi donošenja Zakona o socijalnoj skrbi dok se ne zadovolje preduvjeti pažljivog planiranja koji će biti u skladu s kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim ciljevima. Problemi socijalne djelatnosti i skrbi za starije nisu od jučer, nisu novi, sustavno su stvarani i nadograđivani godinama, a dio odgovornosti leži upravo nedostatku komunikacije i umreženosti svih dionika djelatnosti te na manjku „pažljivog planiranja“ radi kojeg tražimo odgodu a na kojeg upućuje i izvješća Europske komisije : 2.2 Reforms The assessment of LTC challenges indicates not only that LTC is seriously underdeveloped in Croatia, but also that there are no relevant data and no clear measures for developing LTC in the future, in particular in relation to the balance between cash and in-kind services, quality standards, and employment. Thus it is almost impossible to give any kind of prediction as to how LTC needs will be met in future. This is also reflected in key policy documents quoted so far, such as the ‘Social Welfare Strategy for Older People in the Republic of Croatia for the Period 2017-2020’ or ‘The National Strategy for Equal Opportunities for People with Disabilities from 2017 to 2020’. Such documents lack evidence and clear targets and measures, and remain consequently rather descriptive with very vague commitments. Even when some of the problems (and definitively not all of them) are rightly addressed, there are no clear indicators as to how to overcome them. In addition, it should be noted that such documents often refer to the ‘subsidiarity’ principle by which care should be performed primarily by people themselves and their families. However, subsidiarity involves measures and mechanisms which will enable families and local communities to take care of their frail members, so the mentioning of subsidiarity in such a context can be seen almost as an excuse for the limited intervention of the state. 2.3 Policy recommendations In terms of policy recommendations, there is a clear need for more evidence in terms of statistics, indicators and research in order to plan for the future in an evidence-based way. Crucially, Croatia needs an LTC strategy, and above all a strategy that is clear in its objectives, priorities, goals, targets, responsible institutions, financing and is based on timely and appropriate monitoring and evaluation: the proliferation of strategies which simply gather dust26 does not augur well here. More research is also needed into changing household and family forms and dynamics. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
1231 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1232 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. Čl. 222.-230 PREDLAŽEM BRISATI Osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove je nepotrebno tijelo jer se time derogira uloga strukovnih komora koje provode stručna usavršavanja svojih članova te se temeljem toga ostvaruje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. U sadašnjim okolnostima teško je odvojiti vrijeme za stručna usavršavanja niti je osigurano da svaki radnik ima jednaku mogućnost pristupa usavršavanjima (5 dana tijekom godine je nedovoljno, upitna je suglasnost poslodavca da se izostane s rada i sl.), očekuje se korištenje dana godišnjeg odmora i vikenda kada je zakonsko pravo na tjedni odmor radnika. Potrebno je osigurati pristup stručnom usavršavanju i supervizijama, ali na način da se ne zadire u pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu Ukoliko se prijedlog o brisanju odredbi ne prihvati predlažemo dodati u stavku 1. Točka 12. razvojno-integrativna superviziju Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustano-va provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju
1233 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. t. 16. Definira što je prihod i postojanje definicije nije sporno samo po sebi, no kasnije u tekstu Nacrta se kod pojedinih prava, kao što ćemo kod njih posebno naglasiti, taksativno navodi što u prihod ne ulazi, a ukoliko bismo se kroz cijeli Nacrt držali definicije pojma iz ovog uvodnog dijela, taksativno nabrajanje ne bi bilo ni potrebno. Međutim, u slučaju ovakve definicije prihod bi se definirao preširoko, pa smatramo da je definiciju potrebno proširiti i odmah u njoj navesti što se ne smatra prihodom, a što bi se odnosilo na sva prava iz Nacrta. Nije prihvaćen Kod nekih prava na naknade potrebno je precizirati i detaljnije razraditi prihode kako bi isto bilo bolje usmjereno na svrhu koja se želi postići.
1234 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. Stavak 3. Priznavanje prava na uvećanu jednokratnu naknadu trebalo bi obavezno biti uz prethodnu suglasnost Ministarstva ako se želi osigurati ujednačenost u postupanju Zavoda, a izdavanje takve suglasnosti trebalo bi ograničiti na rok od 15 dana. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona predviđeno je da Zavod za socijalni rad rješava u prvom stupnju o pravima iz socijalne skrbi. Naime, stručni radnici imaju uvid u cjelokupnu životnu situaciju korisnika, a Ministarstvo samo ima uvid u dostavljenu dokumentaciju.
1235 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Greška u navođenju članka „120.“ treba pisati „121.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1236 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Stavak 1. točka 1. Odredba treba glasiti: „Nije otuđila nekretnine ili pokretnine veće vrijednosti u posljednjih godinu dana od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na socijalnu uslugu ili dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti“ Naime, većina osoba starije životne dobi koji su u potrebi pomoći i njege druge osobe ima imovinu (oranice, šume, livade i to često u suvlasničkim dijelovima, a koje ne može prodati), te su samim tim odmah isključeni iz te vrste socijalne usluge. Nije prihvaćen Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba
1237 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. Stavak 1 Treba izmijeniti tekst „članova obitelji“ u tekst "roditelj, bračni drug i djeca“ te riječ „brinuti“ u riječ „osigurati“, jer se sadašnjom odredbom u nacrtu isključuju obveznici uzdržavanja na osiguranje takve usluge privatnim putem, a pojam „brinuti“ implicira na fizičku brigu/njegu, a ne osiguranje pomoći i njege putem obveznike uzdržavanja (plaćanjem privatne usluge pomoći i njege). Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se izmjena riječi „članova obitelji“ u tekst „roditelj, bračni drug i djeca“, navedeno će se izmijeniti u skladu s ostalim odredbama Nacrta zakona.
1238 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Stavak 1. Treba definirati pojam „dugotrajno nezaposlena osoba“ Nije prihvaćen Pojam „dugotrajno nezaposlene osobe“ propisan je propisima iz područja tržišta rada.
1239 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 61. Stavak 1. Odredbu bi trebalo dopuniti tekstom: "novčana sredstva ostvarena po osnovi doplatka za djecu, stipendije za školovanje učenika ili studenata dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života ili novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja.". Prihvaćen odredba je usklađene s prijedlogom.
1240 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. Stavak 1. točka 3. - Odredba treba glasiti: „je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja ili preispitivanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava ili nije omogućio uvid u prihod i imovinu.“. Naime, sada je nejasno da li je zakonodavac mislio samo na prvo priznavanje prava ili to uključuje i postupke preispitivanja prava. Stavak 1. točka 4. - Odredbu treba dopuniti tekstom: “dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava“. Stavak 3. - Odredba treba glasiti: „ Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, u slučaju iz stavka 1. točka 2., 3. i 4. ovoga članka, prestaje sa posljednjim danom mjeseca u kojem je nastala promjena okolnosti“. Treba dodati novi stavak koji treba glasiti: „Korisnik iz stavka 1. točka 3. i 4. ovoga članka, nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu dok ne istekne rok od šest mjeseci počev od sljedećeg mjeseca nakon št je doneseno rješenje o prestanku prava.”. Naime, zbog sada predložene odredbe u nacrtu nastaje šteta već i prije pokretanja postupka prestanka prava, te proizlazi da je svaki prestanka jedna naknada štete koja se teško može naplatiti, a u velikoj mjeri opterećuje stručne radnike i cijeli sustav socijalne skrbi. Isto tako ako se radi o mjesečnoj naknadi, tada na promjenu okolnosti treba gledati kao okolnost koja se dogodila u tom mjesecu nikako na dan. Zabranom podnošenja novog zahtjeva za sljedećih šest mjeseci kažnjavaju se osobe koje pokušavaju prevariti sustav, a predloženom odredbom u nacrtu osoba može podnijeti ponovno novi zahtjev odmah po pravomoćnosti rješenja o prestanku prava, bez ikakvih posljedica svog neodgovornog ponašanja. Nije prihvaćen Komentar koji se odnosi na stavak 1. točka 4. ne prihvaća se budući da je predloženi tekst sadržan u stavku 1. točki 3. nevdenog članka. Napominjemo da je člankom 40. propisan postupak radi prestanka prava, a ne priznavanja.
1241 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Odredba stavka 1. treba glasiti: „Ako se radno sposobni samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od šest mjeseci zaposli, u prva tri mjeseca počev od drugog mjeseca rada, iznos zajamčene minimalne naknade samca ili kućanstva umanjuje se za 50% priznatog iznosa.". Odredba stavka 2. treba glasiti: "Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu u petom mjesecu rada osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako prosječni prihod u prethodna tri mjeseca prelazi priznati iznos zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo. Name, sadašnja odredba u nacrtu “ ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci zaposli“ automatski isključuje radno sposobne osobe u kućanstvu koje do zaposlenja nisu bile prijavljene na zavod za zapošljavanje, dakle nisu bile raspoložive za rad niti su sudjelovale na radu za opće dobro bez naknade, čime se destimulira njihovo javljanje na zavod. Isto tako, ovime se radno sposobni pojedinci stavljaju u daleko bolji položaj od osoba koje su radno nesposobne. Naime, odredbom - Načela socijalne pravičnosti (članak 5.) je određeno da osoba koja koristi naknade iz sustava socijalne skrbi ne može njihovima korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja radi. Djelomično prihvaćen Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1242 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 37. Stavak 2. Treba zamijeniti tekst “u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava”, u tekst „u sljedećih šest mjeseci počevši računati od sljedećeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je pravo ukinuto, odnosno u kojemu je pravo umanjeno rješenjem.". Naime, prema predloženoj odredbi u nacrtu to bi značilo da rok od šest mjeseci počinje teći i prije donošenja novog rješenja, pa bi u stvarnosti taj rok bio puno kraći. Nije prihvaćen Povod za izmjenu nastaje od dana novonastale okolnost
1243 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 37. Stavak 1. Treba zamijeniti tekst “s danom kojim se bio dužan odazvati pozivu”, u tekst “s danom izvršnosti rješenja kojim samcu prestaje pravo ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva.”. Naime, nemoguće je u roku od 8 dana utvrditi tu okolnost, te samim tim nastaje šteta već od dana neodazivanja na poziv općine. Isto tako općine i centri za socijalnu skrb razmjenjuju podatke o takvim osobama jednom mjesečno. Nije prihvaćen Povod za izmjenu nastaje od dana novonastale okolnost
1244 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Stavak 2. Ovim stavkom treba obuhvatiti i žrtve nasilja u obitelji sa prihodima na način da im se isto ostavi mogućnost da mogu raspolagati prihodom do iznosa u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, a ostalim djelom sudjelovati u troškovima smještaja. Isto tako treba obuhvatiti i žrtve nasilja u obitelji koje nisu smještene u sigurne kuće/skloništa kroz priznavanje usluge privremenog smještaja u kriznim situacijama, već ugovorom o smještaju. Naime, ovim člankom žrtva nasilja koja ostvaruje prihod dovedena u nepovoljniji položaj od žrtve nasilja koja ima uvjete za ZMN, jer je sukladno čl. 121. žrtva nasilja u obitelji sa prihodom koja koristi socijalnu uslugu smještaja izjednačena sa ostalim korisnicima socijalne usluge smještaja na način da je dužna sudjelovati u troškovima smještaja svojim prihodom, dok se žrtvi nasilja u obitelji bez prihoda sada treba priznati ZMN. Nije prihvaćen Navedena odredba je propisana radi poticanja osamostaljivanja i zaštite prava žrtava nasilja.
1245 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 29. Odredba stavka 2.treba glasiti: "Mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za mjesec u kojem se donosi rješenje te za razdoblje nakon donošenja rješenja predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavak 2. i 3. ovoga članka i prihoda samca ili kućanstva u mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Inače nema logike, jer bi već sljedeći mjesec trebalo usklađivati novi iznos u preispitivanju – nepotrebno administriranje Prihvaćen Prihvaća se
1246 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Odredba stavka 2., točka 4. Ovom odredbom treba obuhvatiti i osobu u kućanstvu koja je radno sposobna, a ne nalazi se u evidenciji zavoda, a dužna je uzdržavati djecu ili odraslu osobu u tom kućanstvu, jer postoje kućanstva gdje se ZMN prima samo za djecu ili suprugu i sl., te se na taj način izbjegava zapošljavanje, a time i obveza uzdržavanja prema osobama koje je ta osoba dužna uzdržavati *Treba uvjetovati i da osoba bude u evidenciji nadležne službe za zapošljavanje najmanje mjesec dana prije podnošenja zahtjeva za ZMN i da prethodno nije namjerno otkazala ugovor o radu ili dobila otkaz zbog skrivljenog ponašanja u prethodnih 6 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ZMN (jer, nakon što se prijavi na zavod za zapošljavanje, osoba naknadno prolazi obvezno savjetovanje kroz plan zapošljavanja, te se neki nakon savjetovanja odjave iz evidencije, jer ne žele sudjelovati u aktivnostima koje im zavod uvjetuje, npr. besplatno školovanje da se završi OŠ ili neka kvalifikacija), a isto tako neke osobe namjerno daju otkaz kako bi koristile pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Treba dodati i novu točku koja treba glasiti: „ se odrasli samac ili član u kućanstvu ne želi uključiti u izradu individualnog plana skrbi iz neopravdanih razloga.“ . Time će se korisnici obvezati da se poštuje Načelo individualizacije i da aktivno sudjeluju u sprečavanju svog siromaštva. Djelomično prihvaćen Obveze koje proizlaze iz uzdržavanja predmet su drugog propisa. Primjedba „da prethodno nije namjerno otkazala ugovor o radu u prethodnih 6 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ZMN „ se prihvaća a ostale se ne prihvaćaju jer individualni plan promjene se radi zajedno s korisnikom što podrazumijeva da isti sudjeluje u izradi.
1247 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Treba brisati točku.7 u stavku 3. Naime, nepotrebno je ZMN uvećavati dva puta i to za samohranog roditelja i još jednom i tom djetetu u tom istom kućanstvu kao djetetu samohranog roditelja. Dijete samohranog roditelja trebalo zaštititi dječjim doplatkom dakle Zakonom o dječjem doplatku i tamo mu osigurati prava temeljem samohranosti roditelja. Stavak 3. točka 8. Kako će se točno utvrditi dan nastanka promjene okolnosti – uvećanja, kad neke trudnice ne kontroliraju trudnoću, a isto tako tko će odrediti datum kad počinje 12. tjedan trudnoće – nismo educirani da baratamo medicinskom terminologijom? Ako se želi zaštiti trudnica tada udio u ZMN-u treba uvećati od dana kad trudnica stekne uvjete za obavezni rodiljni dopust i do godinu dana od rođenja djeteta. Stavak 4. Budući da pripadnici romske nacionalne manjine imaju pravo na plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu od strane Ministarstva znanosti I obrazovanja, odredbu treba dopuniti tekstom „osim ako se troškovi smještaja člana kućanstva u učenički dom ne mogu plaćati na drugi način“. Naime, pravo na ZMN često prestaje iz različitih razloga tijekom trajanja školske godine, pa u tom slučaju djeca pripadnici romske nacionalne manjine ostaju i bez takvog prava kao i bez ZMN-a. Djelomično prihvaćen Prihvaćamo komentare vezane uz stavak 3. točku 8. i stavak 4. Komentar vezan uz stavak 3. točku 7. ne prihvaćamo jer je nevedno ciljano razrađeno kako bi pomogli djeci kao skupini koja je u najvećem riziku od siromaštva.
1248 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Odredba stavka 2., toč.1. treba glasiti: "je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog jednog osobnog vozila, osim osobnog vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika centra za socijalnu skrb registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti što znači da mu je prva stanica javnog prijevoza udaljena više od 2 km, s time da vrijednost takvog vozila ne prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.". Treba dodati novu točku koja treba glasiti: "samac ili član kućanstva koristi registrirano osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe” Naime, osobni automobil ne spada u osnovne životne potrebe. Porezna uprava procjenjuje vrijednost automobila po godini proizvodnje što često nije realna cijena. Od kud će korisnici osiguravati sredstva za registraciju i plaćanje osiguranja. Što sa korisnicima koji će voziti teretno vozilo, e-automobile? Što sa korisnicima koji se neće upisati kao vlasnici automobila (čest slučaj)? Često se događa da korisnici zajamčene minimalne naknade koriste registrirano osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe, što skrivaju od djelatnika centra za socijalnu skrb, a vrlo je teško dokazati takvu činjenicu i potkrijepiti je pravim dokazima, jer korisnici obično iznose lažne informacije o tome da voze tuđa vozila, iskrivljuju pravo stanje stvari i na sve moguće načine pokušavaju opravdati korištenje vozila, dok anonimni prijavitelji takvih slučajeva iz njihovih zajednica ne žele potpisati svoje izjave o tome. Isto tako u praksi se događa da korisnici kojima je opravdano vlasništvu osobnog vozila zbog toga jer je član kućanstva korisnik po osnovi invaliditeta…, stječu u vlasništvo vozila veće vrijednosti, pod izlikom da mogu imati auto i da su ga kupili na rate, a nema zakonske osnove da im se pravo ukine samo zbog vrijednosti vozila. Osobe koje nemaju automobil mogu koristiti javni prijevoz! Država može korisnicima ZMN-a osigurati besplatan javni prijevoz, posebno gdje je taj prijevoz pod JLS (ZET i sl.). Svaka zakonska odredba mora biti opća i mora biti primjenjiva. Opća konkretno znači da se ne može mijenjati zakon zato što su pojedinci bili nezadovoljni, a primjenjiva znači da će smije stvarati probleme u provedbi što će se ovakvom odredbom sigurno dogoditi, prvenstveno zbog gore navedenog razloga, a onda i jer se dodatno „zatrpava“ zaposlenike centara koji zbog papira, administracije i sl. sve manje se mogu posvetiti ljudima. Djelomično prihvaćen Prihvaća se dio da se uvrsrti vozilo koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika Zavoda za socijalni rad registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti međutim ne prihvaća se da se u takvim slučajevima limitira vrijednost vozila. Prometna izoliranost definirat će s naputkom. Prihvaća se prijedlog da se u članku 24. stavku 2. točki 1. briše riječ „osobno “ i "registrirano". Napominjemo da će do stupanja ovog Zakona biti izrađena uputa vezana za procjenu vozila. Napominjemo da je odredbom članka 24. stavak 2. točka 1. ispunjena preporuka Pučke pravobraniteljice.
1249 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Odredba stavka 1., toč.1. treba glasiti: “Samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.“. Naime, ovako predloženom odredbom implicira se da je svatko dužan najprije se uzdržavati svojim radom, a tek onda ostalim načinima uzdržavanja Prihvaćen Prihvaća se komentar.
1250 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Što se tiče odredbe "voditelj slučaja" treba dodatnim stavkom definirati pojam "slučaj". Djelomično prihvaćen U praksi dolazi do nerazumijevanja odnosno razlikovanja „vođenja slučaja“ od vođenja postupka, razrađene su definicije
1251 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Odredba stavka 4. treba glasiti: „Samohrani roditelj je roditelj koji sam skrbi za svoje dijete i uzdržava ga.”. Sada predloženom odredbom „sam živi s djetetom“ samohrani roditelj (koji ne ostvaruje uzdržavanje za dijete) izjednačava se sa jednoroditeljskom obitelji (u kojoj roditelj može ili ne mora ostvarivati uzdržavanje za dijete). Dakle, ukoliko samohrani roditelji žive u kućanstvu uz dijete i sa drugim osobama, tom odredbom mu se ograničava da ima status samohranog roditelj, iako sam uzdržava dijete. Nije prihvaćen Predlagatelj je stajališta da definicija samohranog roditelja koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava.
1252 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 5. Načelo je narušeno člankom 39. u kojem stoji da osoba može raditi i primati zajamčenu minimalnu naknadu 6 mjeseci. Znači osoba si može osigurati uzdržavanje svojim radom, ali i nadalje zadovoljava uvjete za priznavanjem prava na nakade iz sustava. Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
1253 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Odredba članka treba glasiti: “Osoba koja ne može osigurati uzdržavanje svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili osiguranja, primitkom od imovine, iz drugih izvora, od osoba koje su je dužne uzdržavati na temelju propisa kojima se uređuju obiteljski odnosi ili na neki drugi način, može ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.“. Ovakvom odredbom osoba preuzima odgovornost za svoje uzdržavanje, te se naglašava da je ista dužna uzdržavati se najprije od rada , pravima iz rada i osiguranja, na drugi način, a tek onda joj se mogu osiguravati prava iz sustava soc.skrbi. Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
1254 MELITA MRAZ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Smatram da navedeni članak treba u potpunosti brisati Ne postoji ni jedan opravdan razlog za ukidanje obiteljskih domova. Nepravilnosti koje su utvrdili inspekcijski nadzori u obiteljskim domovima u jednakoj su mjeri zastupljeni i kod drugih pružatelja usluge smještaja. Određeni nedostaci u funkcioniranju obiteljskih domova ispravljeni su u dvije posljednje izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (obavezom predstavnika da stanuje u obiteljskom domu, uvođenjem obaveze zapošljavanja dodatnih stručnih kadrova te obavezom uvođenja sustava za dojavu požara) na taj način su obiteljski domovi u segmentima najvažnijim za kvalitetu života smještenih korisnika usklađeni sa ostalim pružateljima usluge smještaja. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1255 Mia Šimić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 272. U stavak 2 ovog članka potrebno je navesti i stručna usavršavanja na području asistivne tehnologije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
1256 Mia Šimić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Trebalo bi uključiti usluge rehabilitacije putem asistivne tehnologije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1257 Mia Šimić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Slažem se s komentarom kolegica iz Dnevnog centra za rehabilitaciju Veruda-Pula. Primljeno na znanje Usluga prethodne stručne procjene („timske procjene“) izdvojena je kao posebna usluga kako bi pružatelji usluge mogu pružiti tu uslugu, a da nakon toga korisnik ne mora nužno nastaviti primati uslugu kod istog pružatelja usluge. Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pru-žanja usluga bit će propisana pravil-nikom.
1258 Mia Šimić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Trebalo bi uključiti i uslugu asistivne tehnologije i senzorne integracije te definirati - cijenu usluga, trajanje i učestalost tretmana, način priznavanja prava na navedene usluge te stručne kompetencije stručnjaka koji provode te vrste usluga. Nije prihvaćen Sredstva za rad i pomagala koje se koriste u pružanju socijalnih usluga nisu predmet Nacrta Zakona, a mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga, kao i način utvrđivanja cijena bit će propisana provedbenim propisima.
1259 Milena Poturiček NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1260 Mira Leko-Ćurčić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Podržavam prijedlog Osječko - baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, da se kao uvjet uvrste i osobe koje su završile humanističke ili druge društvene znanosti. U sustavu socijalne skrbi dugi niz godina radi veliki broj osoba sa završenim studijem iz toga područja (učitelji, profesori i sl.). Oni svakako imaju svoje mjesto u sustavu socijalne skrbi i kao ravnatelji, što u jednom značajnom broju već i jesu. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1261 Mirjana Rukavina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara dodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1262 MIRNA PAŠALIĆ KATIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1263 MLADEN FAJDETIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Podržavam prijedlog Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, da se kao uvjet uvrste i osobe koje su završile humanističke ili druge društvene znanosti. Značajan broj odgajatelja, učitelja i profesora dugi niz godina marljivo i vrijedno radi u sustavu socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1264 Mladenka Ravenski NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. U cijelosti podržavam stavove Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1265 Mladenka Ravenski NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U članku 18., stavak 1 alineja 5. trebala bi glasiti: "5. trudnica ili roditelj s djetetom do prve godine života, iznimno do 3. godine života, ako je roditelj najčešće majka bez obiteljske podrške. Predlažem da se u članku 123. napravi dopuna ili izmjena da dijete ili mlađa punoljetna osoba bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja ima redovite mjesečne prihode (plaća ili sponzorski džeparac) ne sudjeluje u plaćanju usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. Obrazloženje: Ti prihodi su najčešće ionako nedostatni za samostalan život. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona.
1266 Monika Franjić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržava se komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1267 Murid NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. Podržavamo preimenovanje socijalne usluge "rane intervencije" u "ranu razvojnu podršku". Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga definirano je da je socijalna usluga rane intervencije usluga koja se 90 ili 120 minuta pruža u obitelji ili kod pružatelja usluge. Navedeno se poistovjećuje sa sustavom svih drugih usluga koje te obitelji istovremeno dobivaju npr. kroz uputnicu i terapije u zdravstvu ili unutar predškolskih ustanova te stvara konfuziju kako kod korisnika tako i kod financijera. Nužno je razlikovanje međusektorskog sustava podrške od same specifične socijalne usluge. Prihvaćen Prihvaća se.
1268 Murid NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Prilikom definiranja socijalnih usluga unutar zakona jedne države važno je slijediti načelo općenitosti. Ni jedna metoda, tehnika, intervencija ili postupak ne smiju se izdvajati kao specifične socijalne usluge jer se iste mijenjaju kroz vrijeme ovisno o evaluaciji učinkovitosti te su prije svega jedna od varijanti pristupa u radu stručnih djelatnika. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1269 Murid NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. MURID podržava HURIDov komentar i prijedloge. Trenutna praksa rane intervencije je da se ista pruža kroz različite oblike podrške kroz različite sektore te govori u prilog činjenici da je rana intervencije "SUSTAV" različitih usluga. Konkretnu i specifičnu uslugu podrške djetetu te podržavanja i podučavanja roditelja koja je u ovom zakonu definirana kao pojedinačna usluga koja ima određeno mjesto i vrijeme trajanja nužno je preimenovati. Prijedlog "rana razvojna podrška" je adekvatan jer obuhvaća pristup podrške i djetetu i obitelji koji je definiran i u samoj definiciji ove usluge, a kroz višegodišnje svjetske evaluacije i analize pokazuje najveći učinak u stvaranju kompetencija funkcionalnih i socijalno uključenih obitelji. Prihvaćen Prihvaća se
1270 Nada Bartolić Paulišić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Predlažem da djelatnosti dadilja ostanu u okviru djelatnosti Obiteljskih centara, budući da isti trenutno jako kvalitetno obavljaju predmetnu djelatnost, a dodavanje iste centrima samo je nadodavanje ovlasti centrima koji su ionako preopterećeni, a samim time se i gubi na kvaliteti obavljanja predmetne djelatnosti. Tako da predlažem izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast, obavlja i poslove: - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Vezano za zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je CZSS, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga CZSS, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima.
1271 Nada Bartolić Paulišić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Predlažem dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Zavod ne može pružati uslugu pomoći u kući.
1272 Nada Bartolić Paulišić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Predlažem dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
1273 Nada Bartolić Paulišić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažem dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući
1274 Nada Bartolić Paulišić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1275 NATALIJA BARKIĐIJA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Slažem se s komentarom Komore i Udruge - Načelo dobro zvuči, ali nema nikakve veze s onim što propisuje Nacrt. Nigdje se stručnom radniku ne ostavlja prostor za inovacije, ne znam kada bi to trebali raditi uz sve ovlasti koje imamo, a i prema navodnoj namjeri Nacrta, trebalo bi se težiti ujednačavanju postupanja, pa ne bi bilo smisleno da uvodimo svoje inovacije. Možda se misli na inovacije od strane Ministarstva, a ne radnika na terenu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik).
1276 NATALIJA BARKIĐIJA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 13. Dodati strukovne komore i strukovne udruge. Prihvaćen Prihvaće se.
1277 NATALIJA BARKIĐIJA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komore socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1278 Nela Pamuković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U POTPUNOSTI SE SLAŽEM SA CJELOKUPUNIM KOMENTAROM HRVATSKE KOMORE SOCIJALNIH RADNIKA!!! OVO NIJE REFORMA NEGO BLEFORMA!!! Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1279 NENAD KRAUS NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Plus bilo kakva represija od strane države će dovesti do zatvaranja onih koji rade dobro I legalno jer nitko nije savršen a sa kaznama koje se navode sami smisao rada da nekome pomažeš a nad glavom ti visi mač nije ni malo ugodno a oni koji ne rade dobro i nisu legalni se to ne tiče i onako i ovako .... Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1280 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 211. Predlažemo u odredbi stavka ovog članka propisati kako će ravnatelja doma socijalne skrbi u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju poslova moći mijenjati, pored stručnog radnika, i drugi radnik doma socijalne skrbi kojeg ravnatelj odredi, jer se u praksi pokazalo da su radnici koji obavljaju stručne pravne ili ekonomske poslove dobro upućeni u pitanja poslovanja doma, čime privremeno mogu kvalitetno zamijeniti ravnatelja. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst Nacrta.
1281 Nikola Ristić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Kako se pravo na osobnu invalidninu stječe stupnjem oštećenja smatram da bi imovinski i dohodovni cenzus trebalo maknuti. Točnije iz članka 53 maknuti stavke (1),(3) i (4) i iz članka 54 izbaciti stavke (2) i (3). Kako je netko već naveo ako ste suvlasnik ili vlasnik jedne ili više nekretnina to odmah ne znači da ste u mogućnosti tu nekretninu prodati ili iznajmiti te samim time nadoknaditi gubitak prava na osobnu invalidninu. Jasno je da isto vrijedi i za poslovni prostor. Prošetajte se samo centrom Osijeka i uvjerit ćete se koliko je poslovnih prostora koji zjape prazni već duže vremena. Ako ćemo to i dalje zvati osobna invalidnina onda to pravo se izričito stječe svojim osobnim invaliditetom. Pretpostavljam da je članak 53 i 54 greška u copy/paste s obzirom kako je napisan članak 60 stavak (1) "Članak 60. (1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje se osobi kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 59. točke 1. i 2. ovoga Zakona.". Drugim riječima doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu osoba s nižim stupnjem oštećenja ostvaruje bez obzira na imovinski i dohodovni cenzus. Ukoliko to nije greška onda je ovo, usudit ću se napisati tipičan primjer kako se vrši iživljavanje na najslabijima tj najranjivijima u našem društvu. Također preporučam da se u članku 54 stavku (1) zamijeni 300% sa minimalno 600%. U sadašnjem obliku osobna invalidnina iznosi 1500 HRK. Obzirom na trenutnu inflaciju i ludovanje cijena pozivam nadležne da pokušaju sa 1500 HRK zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se regulirati navedena pitanja.
1282 Nikola Ristić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Kako se pravo na osobnu invalidninu stječe stupnjem oštećenja smatram da bi imovinski i dohodovni cenzus trebalo maknuti. Točnije iz članka 53 maknuti stavke (1),(3) i (4) i iz članka 54 izbaciti stavke (2) i (3). Kako je netko već naveo ako ste suvlasnik ili vlasnik jedne ili više nekretnina to odmah ne znači da ste u mogućnosti tu nekretninu prodati ili iznajmiti te samim time nadoknaditi gubitak prava na osobnu invalidninu. Jasno je da isto vrijedi i za poslovni prostor. Prošetajte se samo centrom Osijeka i uvjerit ćete se koliko je poslovnih prostora koji zjape prazni već duže vremena. Ako ćemo to i dalje zvati osobna invalidnina onda to pravo se izričito stječe svojim osobnim invaliditetom. Pretpostavljam da je članak 53 i 54 greška u copy/paste s obzirom kako je napisan članak 60 stavak (1) "Članak 60. (1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje se osobi kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 59. točke 1. i 2. ovoga Zakona.". Drugim riječima doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu osoba s nižim stupnjem oštećenja ostvaruje bez obzira na imovinski i dohodovni cenzus. Ukoliko to nije greška onda je ovo, usudit ću se napisati tipičan primjer kako se vrši iživljavanje na najslabijima tj najranjivijima u našem društvu. Također preporučam da se u članku 54 stavku (1) zamijeni 300% sa minimalno 600%. U sadašnjem obliku osobna invalidnina iznosi 1500 HRK. Obzirom na trenutnu inflaciju i ludovanje cijena pozivam nadležne da pokušaju sa 1500 HRK zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se regulirati navedena pitanja.
1283 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 304. I dalje je zadržano staro zakonsko rješenje u kojem korisnik prava na ZMN ima jaču platežnu moć nakon smrti preko svoje ostavine i nasljednika, nego za života kada se npr. zaposli i prestane mu pravo na ZMN, jer tada nije dužan vraćati nego može zatražiti brisanje zabilježbe i ona mu se briše bez obveze povrata utrošenih sredstava. Nije prihvaćen Ustavom Republike Hrvatske je određeno da je Republika Hrvatska socijalna država te stoga slabim, nemoćnima i drugim osobama zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama jamči pravo na podmirenje osnovnih životnih potreba. Stoga je opravdano tražiti povrat isplaćenog iznosa zajamčene minimalne naknade samo u slučajevima propisanim člankom 304. Nacrta prijedloga zakona.
1284 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 134. čl.134. st. 2 - naime Porezna uprava pozivajući se na Odluku NN 55/2019 (31.5.2019.) kojom se utvrđuju uvjeti i način preuzimanja podataka o dohocima i primicima iz Evidencije o dohocima i primicima koju je donijelo Ministarstvo financija, odbija dostavljati potrebne podatke za neupravne postupke. Banke sukladno općim uvjetima poslovanja i ugovorima sklopljenim s korisnicima ne žele dostavljati podatke bez izričite pisane suglasnosti podnositelja zahtjeva ili već postojećeg korisnika u postupcima preispitivanja prava Primljeno na znanje Postupak utvrđivanja činjeničnog stanja propisano je odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
1285 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 133. 133. st. 4. - trebalo bi ga brisati, naime samo podatke iz banke kako bi se provjerilo stanje po otvorenim računima korisnika koji je podnio zahtjev treba čekati nekoliko tjedana. Nije prihvaćen Budući da su postupci za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi žurni, rješenje se donosi u roku od 15 dana, međutim u slučaju provođenja ispitnog postupka rješenje se donosi u roku od 30 dana. Navedeni rokovi preuzeti su iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Rokovi za donošenje rješenja uključuju i dostavu stranci sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Imajući u vidu svrhu jednokratne naknade, rok za donošenje rješenja o priznavanju prava ne bi trebao biti duži od propisanog roka.
1286 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 126. Naime, čak i danas je u primjeni Pravilnik o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji (NN 112/1998, NN 5/2002 ) te bi trebalo pristupiti što bržem donošenju novijeg pravilnika u zakonskim okvirima. Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
1287 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. trebalo bi utvrditi jasne kriterije na temelju kojih će se procjenjivati i odlučivati o visini sudjelovanja obveznika uzdržavanja prilikom donošenja Rješenja. Primljeno na znanje Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja uredit će se pravilnikom.
1288 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 124. Trebalo bi utvrditi visinu kojom su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja osobama koje isto ne žele, a financijski mogu. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Primljeno na znanje Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja urediti će se pravilnikom. Napominje se kako je povreda dužnosti uzdržavanja već propisana kao kazneno djelo, za koje je predviđena kazna zatvora novčana kazna.
1289 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. prilikom sastavljanja pravilnika o sudjelovanju korisnika o plaćanju uslugu bilo bi potrebno obratiti pažnju na inozemne mirovine/prihode koje se ne mogu prebaciti na račun CZSS kao mirovine koje se ostvaruju u RH samom dostavom rješenja HZMO-u- Naime ukoliko je korisnik socijalne usluge nepokretan ili teško narušenog zdravstvenog stanja isti neće biti u mogućnosti otvoriti trajni nalog za plaćanjem usluge koji bi teretio njegovu inozemnu mirovinu/prihod. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1290 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Deinstitucionalizacija kao izvaninstitucijska skrb u sklopu udomiteljstva je dobar put, ali ne za osobe koje su nepokretne i kojima je potrebna cjelodnevna zdravstvena skrb i time se ne uklapaju u koncept udomiteljstva. Za takve osobe kojima je neophodna cjelodnevna adekvatna skrb potrebno je se hitno okrenuti povećanju kapaciteta u okviru institucijske skrbi u domovima socijalne skrbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1291 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. čl. 65. st. 3. trebalo bi primjeniti rješenje slično kao u članku 10. st. 4. ovog nacrta zakona, jer svi korisnici sukladno svom zdravstvenom stanju nisu u mogućnosti dati svoju suglasnost. Prihvaćen Načela sadržana u Nacrtu prijedloga zakona odnose se na sve naknade i uslu-ge. Svaka osoba lišena poslovne sposo-bnosti ima pravo sudjelovati u postupci-ma u kojima se odlučuje o njezinim pra-vim i interesima u skladu sa svojim mo-gućnostima. Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju odnosno njegovatelju osobe s invaliditetom, uz suglasnost osobe s invaliditetom. U predmetnoj odredbi je dodano: “odnosno njegovog zakonskog zastupnika“.
1292 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 čl. 59. t. 3. trebalo bi primijeniti članak kao kod osobne invalidne koji omogućuje korisnicima na privatnom smještaju (temeljem ugovora korisnika i pružatelja usluge) da imaju dodatni prihod kojim bi mogli isti plaćati, a sve zbog preopterećenosti smještajnih kapaciteta unutar socijalne skrbi kako institucijskih tako i izvaninstitucijskih. Predlažem da razmišlja da se doplatak za pomoć i njegu i osobna invalidnina spoje u jedno pravo općenitog naziva te da se isto priznaje na temelju stupnjeva oštećenja zdravlja (2, 3 i 4). Nije prihvaćen Svrha prava na doplatak za pomoć i njegu je osiguranje prijeko potrebne pomoći i njege u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Osiguranjem smještaja osobi su zadovoljene potrebe koje se osiguravaju pravom na doplatak za pomoć i njegu. Pravo na doplatak za pomoć i njegu te pravo na osobnu invalidninu osta-ju uređena kao zasebna prava analogno odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirano objedinjavanje prava Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
1293 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. čl. 40. st. 1. t. 3. uz postupak priznavanja trebalo bi dodati i postupak preispitivanja. Nije prihvaćen Napominjemo da se radi o postupku radi prestanka prava.
1294 NIKOLA VUČKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. čl. 24. st. t. 1. - trebalo bi utvrditi visinu kojom su zakonski obveznici uzdržavanja dužni sudjelovati u svojoj obvezi u razmjeru sa svojim prihodima i jasno utvrditi kriterije kojima se isto određuje, kao i sankcije za odbijanje doprinosu uzdržavanja. Naime CZSS nije ovlaštena stranka za podnošenje tužbe (postupak u sporovima radi uzdržavanja propisan Obz-om) nadležnom sudu kako bi se utvrdila visina uzdržavanja zakonskog obveznika, koji ne ispunjava svoju obvezu. Nije prihvaćen Uzdržavanje je predmet drugog propisa.
1295 Olja Družić Ljubotina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U skladu s priopćenjem djelatnika Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, članova Katedre za radno i socijalno pravo te Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu (https://www.pravo.unizg.hr/scsr/plus/vijesti_naslovna?@=8mae#news_838189) smatram sljedeće: Ukidanje pravne osobnosti centara za socijalnu skrb neće doprinijeti učinkovitom i djelotvornom ustroju i radu sustava socijalne skrbi jer na taj način dolazi do hipercentralizacije sustava socijalne skrbi, koji je ionako već značajno centraliziran. Na taj se način lokalnim i regionalnim vlastima oduzima mogućnost utjecaja na sustav socijalne skrbi, iako prema Zakonu o socijalnoj skrbi lokalne i regionalne vlasti imaju obveze financiranja određenih prava, kao što su, primjerice, pomoć za stanovanje, pučka kuhinja, smještaj beskućnika, dio troškova centara za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi i dr. Daljnja centralizacija sustava nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, među ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi. Novim prijedlogom Zavod za socijalnu skrb nema nikakvih obveza prema jedinicama lokalne samouprave u smislu da podnosi izvješća, a niti su lokalne i regionalne vlasti zastupljene u upravnom vijeću novog zavoda. Evidentno se ovdje radi o promjeni ustroja po uzoru na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) koji također ima područne službe, urede i ispostave. No, sustavi socijalne skrbi i mirovinskog osiguranja djeluju na različitim načelima. Logično je da postoji jedinstvena i centralizirana administracija koja upravlja javnim programom mirovinskog osiguranja jer su načela, uvjeti i naknade mirovinskog osiguranja isti na cijelom teritoriju RH. I sustav socijalne skrbi mora imati određenu razinu standardiziranosti na cijelom području zemlje, međutim, centri za socijalnu skrb trebaju odgovoriti standardnim, ali i specifičnim potrebama građana lokalnih zajednica u kojima djeluju. Ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb dovedeno je u pitanje demokratsko načelo supsidijarnosti i pozicija centara kao ključnih institucija ne samo socijalne skrbi, već i socijalne države. Osim toga, osnivanje zavoda za socijalni rad nije u skladu s potrebama socijalnog rada u zajednici koji se treba razvijati na lokalnoj razini i što više decentralizirati. Razlog za promjenu ustroja i ukidanje pravne osobnosti centara obrazlaže se neučinkovitim upravljanjem i neujednačenim postupanjima. Nigdje nije jasno navedeno o kakvim se konkretnim neujednačenim postupanjima radi i što je eventualni uzrok takvog postupanja (nejasni zakonski propisi, izostanak podzakonskih akata, ustroj centara, nedostatna kontrola ministarstva ili nešto drugo). I u dosadašnjem ustroju ministarstvo je imalo dovoljno ovlasti da ujednači postupanja jer su centri bili odgovorni prema nadležnome ministarstvu, a ne prema lokalnoj samoupravi. Ukidanjem pravne osobnosti centara socijalne skrbi samo će se dodatno pogoršati javna percepcija socijalne skrbi, rast će nepovjerenje građana i usporit će se procesi unaprjeđenja djelatnosti. Potrebno je uzeti u obzir komparativna iskustva drugih zemalja u reformi sustava socijalne skrbi, posebice, na primjer, Slovenije koja je uspješno reformirala svoj sustav i s kojom dijelimo zajedničku povijest razvoja socijalne politike. Reforma sustava socijalne skrbi potrebna, ali ona ne smije biti ishitrena i nametnuta te protivna mišljenjima djelatnika, stručnjaka i istraživača. Reforma treba biti pažljivo pripremljena, temeljiti se na prethodno utvrđenim znanstveno-istraživačkim i analitičkim uvidima i realnim potrebama korisnika, te treba uključiti sve relevantne dionike koji djeluju u području socijalne skrbi i socijalne politike: od djelatnika i stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, članova akademske zajednice do predstavnika lokalne i regionalne samouprave, organizacija civilnog društva i drugih zainteresiranih dionika. Samo tako cjelovito pripremljena reforma moći će odgovoriti razvojnim izazovima i doprinijeti razvoju zemlje. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1296 Olja Družić Ljubotina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Iako su opravdane kritike koje govore u prilog štetnosti centraliziranja sustava socijalne skrbi, no ako pokušamo osnivanje Zavoda za socijalni rad sagledati isključivo kao istinski pokušaj ujednačavanja stručnog postupanja u onim područjima u kojima je ta postupanja zaista i opravdano i moguće ujednačiti uz istovremeni pokušaj značajnog unapređenja kvalitete rada stručnjaka u sustavu, tada valja imati na umu da je navedeno nemoguće učiniti bez zasebne, ozbiljno kapacitirane analitičke ustrojstvene jedinice koja će se ovim postupcima baviti s potrebnom razinom pažnje. Uvidom u Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao i nadležnosti Zavoda za socijalni rad te Akademije socijalnog rada nije niti približno jasno koje bi se to tijelo i koja ustrojstvena jedinica kao i na koji način bavilo sustavnim praćenjem i evaluacijom kako planirane reforme sustava socijalne skrbi u cijelosti tako i suštinskim praćenjem i evaluacijom pojedinih javnih politika ili pak učinkom novih/inovativnih intervencija koje se kreiraju kao dio reformskih mjera. Naime, u Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva, rada, mirovinskog sustava stoji kako je Služba za strateško planiranje i sustav unutarnjih kontrola, između ostalog „zadužena za praćenje i izvještavanje o aktima strateškog planiranja u nadležnosti Ministarstva, nadzor i praćenje provedbe akata strateškog planiranja iz nadležnosti Ministarstva te izvještavanje koordinacijskog tijela o njihovoj provedbi…“ Budući da se kao jedan od ključnih izazova u izradi javnih politika u nadležnosti Ministarstva navodi nedostatak adekvatne analitičke podloge - tako jedino što ostaje za pretpostaviti je da se pod navedenim nadležnostima Službe za strateško planiranje i sustav unutarnjih kontrola, u najboljem slučaju, podrazumijeva praćenje i izvještavanje na razini pokazatelja Biblioteke pokazatelja Nacionalne razvojne strategije. Pokazatelji Biblioteke pokazatelja Nacionalne razvojne strategije, premda korisni i važni za stjecanje širokog multi-sektorskog pregleda na nacionalnoj razini, ne daju odgovore na pitanja poput: 1) koji su ključni problemi/prioriteti u odnosu na pojedino područje nadležnosti (npr. u odnosu na siromaštvo) ili u odnosu na pojedinu ciljanu skupinu (npr. djecu) 2) koliko su mjere javne politike utjecale i/ili doprinosile promjeni u području u odnosu na utrošena financijska sredstva 3) koje mjere/intervencije su se pokazale adekvatnim odgovorom na probleme u području (iz perspektive korisnika/stručnjaka, ciljeva javne politike, drugih ključnih nacionalnih politika i sl.) ili pak 4) što je potrebno mijenjati na razini: a) ciljeva tj. prioriteta javne politike; b) mjera; c) aktivnosti. Činjenica da je čitavom nizu ustrojstvenih jedinica Ministarstva (uglavnom u Upravi za obitelj i socijalnu politiku) u okviru nadležnosti propisana i mogućnost sudjelovanja u znanstveno-istraživačkim projektima, no bez konkretne obveze kreiranja analitičkih podloga za izradu javnih politika i/ili provedbe istraživanja s ciljem praćenja učinaka javnih politika u njihovoj nadležnosti – daje naslutiti da će se i budući reformski ciklusi, kao i javne politike kreirati bez adekvatne „evidence based podloge“ čiji nedostatak nažalost ne uspijevaju nadomjestiti niti projektna evaluacijska izvješća u nadležnosti Uprave za upravljanje Operativnim programima EU. Kako bi osnivanje Zavoda za socijalni rad, ali i drugih reformskih mjera bilo moguće doživjeti kao istinski pokušaj unapređenja, a ne samo privid promjene, tada je Zavodu potrebno pridružiti ustrojstvenu jedinicu koja će se, minimalno baviti: - praćenjem i evaluacijom mjera i aktivnosti koje s ciljem ujednačavanja prakse provodi Zavod za socijalni rad te - praćenjem učinaka svih intervencija u sustavu socijalne skrbi, bilo da je riječ o postojećim intervencijama (uslugama/naknadama) ili onima koje se tek planiraju uvesti (poput npr. usluge socijalnog mentorstva). Suštinska promjena uključivala bi i precizno definiranje nadležnosti za: - praćenje i izvještavanje o učincima reformskih mjera uključujući i učinke organizacijske promjene; - izradu sveobuhvatnih, na podacima utemeljenih analitičkih podloga za javne politike u nadležnosti Ministarstva; - praćenje i izvještavanje o učincima javnih politika u nadležnosti Ministarstva. Djelomično prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Prihvaća se prijedlog vezano uz opis poslova Zavoda u koji će se dodati • praćenje i evaluacija mjera i aktivnosti koje s ciljem ujednačavanja prakse provodi Zavod • praćenje učinaka svih intervencija u sustavu socijalne skrbi koje provodi Zavod • praćenje i izvještavanje o učincima reformskih mjera uključujući i učinke organizacijske promjene • izrada sveobuhvatnih, na podacima utemeljenih analitičkih podloga za javne politike u nadležnosti Ministarstva • praćenje i izvještavanje o učincima javnih politika u nadležnosti Ministarstva
1297 Olja Družić Ljubotina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Dopuniti čl. 87. st. 1.: Socijalno mentorstvo je usluga kojom se dugotrajno nezaposlenoj osobi koja je korisnik zajamčene minimalne naknade, korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, djeci iz obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade, korisniku koji je žrtva trgovanja ljudima te korisniku nakon izvršenja kazne zatvora, pruža stručna pomoć usmjerena jačanju njegovih snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi. Obrazloženje: U Hrvatskoj je 20,2% djece u riziku od siromaštva te su djeca iz obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade ona koja žive u iznimno nepovoljnim socijalnim uvjetima. Činjenica je da ne postoji niti jedna socijalna usluga koja je namijenjena upravo djeci iz obitelji korisnika novčanih naknada u sustavu socijalne skrbi, a različita istraživanja i praksa pokazuju da se jedino fokusiranim i sustavnim radom i stručnom podrškom djeci koja žive u siromaštvu omogućuje lakši pristup različitim uslugama (obrazovnim, zdravstvenim i dr.) te se na taj način značajno povećava mogućnost njihovog izlaska iz kruga siromaštva u odrasloj dobi. Najveći broj djece u sustavu socijalne skrbi su upravo djeca koja žive u siromaštvu, a za njih nije predviđena niti jedna socijalna usluga. Stoga je neophodno da se barem putem socijalnog mentorstva (koje će biti prilagođeno upravo njima i njihovim obiteljima) omogući ovoj ranjivoj skupini djece lakša integracija u društvo i smanjenje različitih indikatora deprivacije kojoj su izloženi. Čl. 87. st. 3. propisuje da se usluga socijalnog mentorstva pruža u razdoblju od 6-8 mjeseci kroz 10 strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika. Nije potrebno propisati trajanje na 10 susreta jer se potrebe različitih korisnika koji će biti uključeni razlikuju. Predlažem izmjenu u kojoj bi bilo navedeno da bi trajanje bilo minimalno 10 susreta. Potrebno je jasno navesti tko bi bio socijalni mentor, da li su plaćeni za tu uslugu i ostale specifičnosti socijalnog mentorstva s obzirom da prema načelima socijalnog mentorstva oni ne bi trebali biti socijalni radnici iz centara za socijalnu skrb već različiti dionici iz zajednice koji su educirani i plaćeni za provođenje te usluge. Djelomično prihvaćen Dodaju se djeca iz obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade kao posebno osjetiljiva skupina radi smanjenja različitih indikatora deprivacije kojima su izloženi i lakše integracije u društvo. Propisati će se da se usluga pruža kroz minimalno 10 strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika
1298 Općina Gornja Vrba NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Nastavno na predloženu izmjenu Zakona, (prije svega čl. 342) kao korisnik usluga, izražavam nezadovoljstvo i zabrinutost zbog posljedica koje će izazvati predložene izmjene zakona. Član moje obitelji koristi usluge obiteljskog doma u Slavonskom Brodu, i prema svim pokazateljima isti je na zadovoljavajući način pružao usluge. Obiteljski domovi su po kapacitetu manji što je i njihova prednost obzirom da korisnici, kao i djelatnici, imaju međusobno pristupačniji odnos, što je za starije osobe, izdvojene iz vlastitog doma možda i najbitnija značajka. Za nas, koji plaćamo navedene usluge, svakako je bitna stavka i cijena pruženih usluga. Slažem se da se treba voditi briga o kvaliteti usluga ali svako pooštravanje u smislu organizaciji istih, nužno znači i dodatne troškove za vlesnike, a samim tim i poskupljenje za krajnje korisnike. Suvišno je napominjati kakva nam je platežna moć, općenito, a pogotovo umirovljenika, koji su u krajnjem slučaju prepušteni na brigu članovima obitelji, i na žalost većina im je na taj način opterećenje. Pitamo se što tek očekivati ako se isti ukinu, odnosno poveća cijena za korisnike?? Da li je ovo još jedno zakonsko rješenje koje se donosi "preko koljena", da li se provela analiza šta se događa sa korisnicima ukoliko se obiteljski domovi počnu zatvarati, i na kraju možda i najvažnije da li se pitala struka, mislim na vlasnike i djelatnike obiteljskih domova!? Smatram, kao i većina korisnika, da obiteljski domovi trebaju opstati, i to većina njih, one koji nesavjesno rade strože kontrolirati, a ne nsa ovaj način ukinuti sve bez obzira na dosadašnji rad i kvalitetu usluge. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1299 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. Potrebno je dodati odredbu, kao u aktualnom zakonskom tekstu, da je osobi koja je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi čiji je osnivač JLP(R)S, istekom mandata ako ne bude ponovno imenovana, ustanova dužna ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete. Smatramo da osoba koja je radila najodgovornije poslove u ustanovi može biti samo od koristi novoizabranom ravnatelju i svakako doprinijeti njegovoj prilagodbi na novu odgovornost koju preuzima. Tako će se osigurati i kontinuitet rada ustanove, zatečenih projekata i nastavak praćenja zatečene problematike. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst Nacrta.
1300 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U stavak 1. podstavak 1. potrebno dodati „humanističkih ili drugih društvenih znanosti“ Smatra se potrebnim proširiti navedena akademska zvanja, s obzirom da se navedenim prijedlogom onemogućuje prijava na natječaj trenutno imenovanim ravnateljima iz navedenih znanosti u novi mandat. Kao opcija predlaže se i da se cijeli podstavak 1.stavka 1. članka 209. koncipira na slijedeći način da se završeni studij odnosi na društvene, humanističke i medicinske znanosti. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1301 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Netočno je reći da pružatelj koji prestane pružati uslugu u obiteljskom domu mora uskladiti u roku 5 godina oblik pružanja usluga s ovim Zakonom jer je on cijelo vrijeme toga roka usklađen s odredbama ovog Zakona, upravo zato jer su, u istom trajanju, na snazi odredbe o obiteljskom domu kao obliku pružanja usluga. Primljeno na znanje Razmotrit će se
1302 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 300. Iz članka 300. jasno je kako se troškovi ogrjeva u sklopu troškova stanovanja više ne smatraju decentraliziranom funkcijom djelatnosti socijalne skrbi niti se upućuje da će Vlada donijeti odluku kojom je, kao do sada raspoređivala ta sredstva. No kako se sukladno članku 299. stavak 3. sredstva za troškove ogrjeva osiguravaju u državnom proračunu potrebno je definirati metodologiju isplate tih sredstava prema jedinicama lokalne samouprave koje će isto pravo priznavati korisnicima na svom području. Primljeno na znanje Prijedlog je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
1303 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Otvara se pitanje svrhe ostavljanja odredbi o obiteljskom domu kao obliku obavljanja socijalne usluge kao profesionalne djelatnosti s obzirom da je prijelaznim i završnim odredbama predviđeno njihovo ukidanje s 1. siječnja 2027. godine i do tada rok u kojemu se postojeći pružatelji trebaju uskladiti promjenom oblika obavljanja usluge. U istom tom roku provodit će se postupci usklađivanja zatečenih obiteljskih domova i biti će moguće otvarati nove. Isto tako, smatramo kako je rok od 5 godina predug, te ga je potrebno smanjiti na npr. 3. godine. Uz to, smatramo da u članku 236. stavak 3. treba ukloniti, jer je u stavku 2. jasno vidljivo da predstavnik obiteljskog doma mora zadovoljiti minimalni broj radnika koji propisuje pravilnik. Da li će predstavnik obiteljskog doma zaposliti iznad minimalnih uvjeta zavisi isključivo iz načina njegovog poslovanja. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
1304 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Članak je potrebno uskladiti s člankom 84. stavak 3. koji govori da uslugu prethodne stručne procjene provodi tim stručnjaka doma socijalne skrbi te člankom 88. stavak 2. koji govori kako socijalnu uslugu socijalnog mentorstva, u određenoj situaciji, pruža stručni radnik doma socijalne skrbi. Te socijalne usluge nisu navedene u članku 198. stavak 1. Prihvaćen zahvaljujemo na komentaru
1305 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 164. Potrebno korigirati stavak 1. u dijelu koji upućuje na pravilnik. Nije prihvaćen Ispravno se pozvalo na stavak.
1306 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Iz navedenih odredbi nije dovoljno jasno da li su jedinice područne (regionalne) samouprave nadležne za utvrđivanje minimalnih uvjeta za pružanje socijalne usluge obiteljske medijacije. Naime, članak 127. stavak 5. jasno definira kojim vrstama pružatelja usluga županije utvrđuju minimalne uvjete. Isto je razvidno i kroz članak 77. stavak 4. promatrano kroz usluge, obuhvaćajući pod 7. obiteljsku medijaciju, no kod članka 89. stavak 3. ne navodi se pružatelj prema kojem je nadležna županija. Ukoliko će županije utvrđivati minimalne uvjete za socijalnu uslugu obiteljske medijacije potrebno je u članku 89. stavak 3. precizirati pružatelja, a ukoliko to nije namjera predlagatelja onda u članku 77. stavak 4. treba izostaviti socijalnu uslugu pod 7. članka 73. Prihvaćen U članku 89. precizirat ćemo pružatelja usluge.
1307 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 149. Nema stavka 1. u ovom članku. Primljeno na znanje Dodatno će se uskladiti s tekstom Nacrta prijedloga zakona.
1308 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Iz navedenih odredbi nije dovoljno jasno da li su jedinice područne (regionalne) samouprave nadležne za utvrđivanje minimalnih uvjeta za pružanje socijalne usluge obiteljske medijacije. Naime, članak 127. stavak 5. jasno definira kojim vrstama pružatelja usluga županije utvrđuju minimalne uvjete. Isto je razvidno i kroz članak 77. stavak 4. promatrano kroz usluge, obuhvaćajući pod 7. obiteljsku medijaciju, no kod članka 89. stavak 3. ne navodi se pružatelj prema kojem je nadležna županija. Ukoliko će županije utvrđivati minimalne uvjete za socijalnu uslugu obiteljske medijacije potrebno je u članku 89. stavak 3. precizirati pružatelja, a ukoliko to nije namjera predlagatelja onda u članku 77. stavak 4. treba izostaviti socijalnu uslugu pod 7. članka 73. Prihvaćen U članku 89. precizirat ćemo pružatelja usluge.
1309 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Iz navedenih odredbi nije dovoljno jasno da li su jedinice područne (regionalne) samouprave nadležne za utvrđivanje minimalnih uvjeta za pružanje socijalne usluge obiteljske medijacije. Naime, članak 127. stavak 5. jasno definira kojim vrstama pružatelja usluga županije utvrđuju minimalne uvjete. Isto je razvidno i kroz članak 77. stavak 4. promatrano kroz usluge, obuhvaćajući pod 7. obiteljsku medijaciju, no kod članka 89. stavak 3. ne navodi se pružatelj prema kojem je nadležna županija. Ukoliko će županije utvrđivati minimalne uvjete za socijalnu uslugu obiteljske medijacije potrebno je u članku 89. stavak 3. precizirati pružatelja, a ukoliko to nije namjera predlagatelja onda u članku 77. stavak 4. treba izostaviti socijalnu uslugu pod 7. članka 73. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Razmotrit ćemo prijedlog da se edukacija i usavršavanja službenika jedinica lokalne (područne) samouprave o postupcima utvrđivanja minimalnih uvjeta provodi od strane Akademije soci-jalne skrbi.
1310 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Proširenje nadležnosti jedinicama područne (regionalne) samouprave na način da će obuhvaćati utvrđivanje minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga svim pružateljima (osim Zavoda i Obiteljskog centra) i prema svim korisničkim skupinama zahtjeva kod istih kadrovske i organizacijske promjene kako se radi o puno širem opsegu poslova nego je bilo do sada. Uzevši uz to i obvezu provođenja kontrole nad pružateljima socijalnih usluga. Smatramo potrebnim razmotriti organiziranje i provođenje edukacija i usavršavanja službenika jedinica lokalne (područne) samouprave od strane Akademije socijalne skrbi (u smislu članka 223.) o postupcima utvrđivanja minimalnih uvjeta posebno prema osjetljivim korisničkim skupinama kao što su djeca. Primljeno na znanje hvala na komentaru
1311 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. Pozdravljamo objedinjavanje prava na naknadu za troškove ogrjeva pod jedno pravo i stavljanje u nadležnosti jedinicama lokalne samouprave jer će se na takav način dovesti do veće učinkovitosti cijelog postupka i što bolje dostupnosti usluge, vodeći se načelom ekonomičnosti. Županije do sada, kao nadležne za utvrđivanje prava na naknadu za troškove ogrjeva, nisu imale metode provjere stvarnih korisnika zajamčene minimalne naknade koji se griju na drva, nego su se vodile samom činjenicom važećeg rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb. Mišljenja smo kako su jedinice lokalne samouprave ipak u vezi tih pitanja u bližem kontaktu s korisnicima na svom području. Kako smo već u nekoliko navrata predlagali postupku bi uvelike koristio navod u rješenju o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu o tome kako se kućanstvo grije, što socijalnim radnicima ne predstavlja dodatan posao, a sprječava manipuliranje priznavateljima prava koji nemaju mehanizme provjere o istome. Primljeno na znanje Za priznavanje ovog prava nije presudno utvrditi činjenicu o načinu na koji se osoba grije, već se navedeno pravo priznaje svim korisnicima za-jamčene minimalne naknade u visi od 30% iznosa ZMN-a
1312 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. U stavku 1. potrebno korigirati umjesto „120.“ u „121.“ Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru
1313 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Očito je da je predlagatelju deinstitucionalizacija i razvoj izvaninstitucijskih socijalnih usluga prioritet, stoga je nejasno kako se isto planira postići ukidanjem obiteljskih domova kroz razdoblje od 5 godina kao oblika izvaninstitucijskog pružanja usluge smještaja, a pri tome ne propisujući drugi „zamjenski“ oblik. Upućivanjem zatečenih obiteljskih domova da promjene oblik u ustanove ili druge slične oblike potiče upravo institucionalizaciju, dok nastavak pružanja usluge kroz udomiteljstvo (za što će se većina opredijeliti) smanjuje opseg i kvalitetu usluge što će se odraziti na korisnike do čega zakonski tekst nikako ne bi trebao voditi. Jasno je kako se proces deinstitucionalizacije najviše oslanja na socijalnu uslugu pomoć u kući, no da li je ovo dobro rješenje za uslugu smještaja. Zaključno je potrebno razmotriti da se obiteljski domovi zadrže kao oblik pružanja usluga (uklanjanjem članka 330.) jer se upravo tako osigurava izvaninstitucijska skrb, no uz obavezno propisivanje boljeg i šireg sustava inspekcijskog nadzora i redovnog sankcioniranja pružatelja koji krše odredbe Zakona i Pravilnika. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1314 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Potrebno je razmotriti da li je ova odredba suprotna načelu socijalne pravičnosti iz članka 5. koja ne dopušta da korisnik naknada iz sustava socijalne skrbi njihovim korištenjem postigne povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom. Primljeno na znanje Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1315 Osječko-baranjska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 38. Nije jasno kako treba postupati kada Zavod jednom mjesečno jedinicama lokalne samouprave dostavi podatke o radno sposobnim i djelomično radno sposobnim samcima/članovima kućanstva, a onda iste te podatke dostavi jedinici područne (regionalne) samouprave. Ukoliko se korisnik ZMN odazove na rad jednoj jedinici, druga će o njemu izvijestiti da se nije odazvao niti sudjelovao u radovima za opće dobro. Predlažemo da se obveza u članku 36. propiše jedinicama lokalne samouprave uz mogućnost suradnje s jedinicama područne (regionalne) samouprave u ugovaranju rada za opće dobro bez naknade. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1316 Petar Glavaš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Obzirom da osobna invalidnina predstavlja naknadu za povećane troškove života uzrokovane invaliditetom, nužno je ukinuti bilo koji oblik cenzusa za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu te isto vezati isključivo uz invaliditet. Na to se Republika Hrvatska i obvezala ratificirajući Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Propisivanjem cenzusa, izravno se diskriminiraju pojedinci unutar iste skupine osoba s invaliditetom. Posljedica ovako propisanih uvjeta bit će povećani broj ustavnih tužbi. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1317 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. U predmetni članak treba uključiti i boravište korisnika s obzirom na posljedice razornog potresa koncem prosinca 2020.g.; gdje je većina pučanstva sa područja Banije razmještena, te se ne nalazi u svojim domovima. Naime, i sam Stožer Civilne zaštite na svojim službenim stranicama uputio je poziv tim građanima da u roku 15 dana od dana dolaska u mjesto koje je izvan područja pogođenog potresom prijave boravište u tom mjestu sukladno čl. 2 st. 2 Zakona o prebivalištu / pročišćeni tekst Zakona/. Ovo se prije svega odnosi na područne ustrojstvene jedinice Zavoda kojim se podnose zahtjevi, a uzročno-posljedično i na dostavu Rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga i prema boravištu korisnika. Nije prihvaćen Navedene situacije uređene su člankom 131. Nacrta prijedloga zakona.
1318 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 116. U čl. 116 st. 2 treba dodati točku 8 koja glasi: „djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva“ Upravo jer je riječ o ranjivoj kategoriji djece koja su zaštićena Konvencijom o pravima djeteta UN-a. Stručni radnik/ici CZSS-a u suradnji s posebnim skrbnikom procjenjuje najprimjereniji oblik smještaja temeljem provedene početne procjene potreba u skladu s načelom dobrobiti djeteta i njegovim potrebama sukladno Protokolu o postupanju prema djeci bez pratnje. Predmetni Protokol nastoji uspostaviti čvrst i učinkovit nacionalni sustav u postupcima prema djeci koja su bez pratnje. Postupanje prema djetetu temelji se na ključnim načelima Konvencije o pravima djeteta: • zaštita dobrobiti djeteta, • zaštita od svih oblika diskriminacije, • pravo na život, sigurnost i razvoj. Nije prihvaćen Djeca bez pratnje obuhvaćena su člankom 119.
1319 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 109. Čl. 109 st.1 toč.3 treba glasiti: „djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva“ Dodati novu točku 12: „osobi bez državljanstva“. Naime, Konvencija o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954.g. propisuje kako će države ugovornice osobama bez državljanstva koje zakonito borave na njihovom državnom području, osigurati najbolje moguće postupanje, u svakom slučaju ne nepovoljnije od onog koje se općenito pruža strancima u istim okolnostima. Nije prihvaćen Odrasla osoba bez državljanstva ne mora biti korisnik usluga socijalne skrbi.
1320 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. U čl. 27 potrebito je dodati novi st. (6) koji glasi: „član kućanstva koji nema pravo na naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi, ne uzima se u obzir prilikom određivanja visine zajamčene minimalne naknade te ne ulazi u zbroj udjela članova kućanstva “. Naime, kroz zagovaračke aktivnosti PGP Sisak ukazivao je na sljedeće: Dosadašnja praksa PGP Sisak prokazala je da članovi kućanstva koji nisu imali reguliran status u Republici Hrvatskoj ili su osobe bez državljanstva ubrajali su se u članove kućanstva u odnosu na određivanje visine zajamčene minimalne naknade i umanjivali iznos iste što ukazuje na grubo kršenje Zakona. Kao posljedica javlja se diskriminacija pojedinih društvenih skupina ljudi kojim se oduzima pravo na pravnu zaštitu u RH. U praksi PGP Sisak imamo predmet obitelji u kojoj je majka hrvatska državljanka i ima pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 480,00 kn jer joj se suprug stranac bez reguliranog boravka u RH, a mlt. kći je osoba bez državljanstva, te isti nemaju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, ali se uzimaju u obzir kod određivanja visine iste naknade, a što je nepovoljno za majku, a u konačnici i za cijelu obitelj. Ako takve osobe nemaju prava iz sustava socijalne skrbi, onda se ne mogu podvoditi/priznavati kao članovi kućanstva i po osnovu toga utjecati na visinu zajamčene minimalne naknade. Upravo iz tih razloga treba proširiti čl. 27 dodavanjem novog stavka (6). Nije prihvaćen Zakonom je jasno definirano kućanstvo kao obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života bez obzira na srodstvo.
1321 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 19. Čl.19 st.1 toč. 2 treba glasiti: „strancu i osobi bez državljanstva sa privremenim boravkom, dugotrajnim boravištem ili stalnim boravkom“ Centrima za socijalnu skrb potrebito je dati i diskrecijsku ovlast da sukladno uvjetima prebivanja, socijalnoj anamnezi potencijalnih korisnika socijalnih prava, omoguće ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu strancima i osobama bez državljanstva na stalnom, privremenom ili dugotrajnom boravištu. Naime, čl. 23 Konvencije iz 1954.g. o pravnom položaju osoba bez državljanstva daje definiciju socijalne pomoći : „Države ugovornice osobama bez državljanstva koje zakonito borave na njihovom državnom području kod dodjele socijalne pomoći osiguravaju isto postupanje kao i svojim državljanima“. Zakoniti boravak predviđa dulju prisutnost osobe bez državljanstva na teritoriju države što ne mora biti samo stalni boravak. Zakoniti boravak npr. uključuje kraća razdoblja boravka odobrena od strane države ali koja se ne definiraju kao prolazne posjete. Znači u tu kategoriju spadaju osobe bez državljanstva koje posjeduju boravišnu iskaznicu. Nije prihvaćen Osoba koja zakonito boravi u Republici Hrvatskoj obuhvaćena je člankom 19.
1322 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Čl. 18 st. 1 toč. 2 treba glasiti: „ dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje sukladno Konvenciji o pravima djeteta UN-a koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu U čl. 18 st.1 potrebito je dodati novu toč. 13 koja glasi: „osoba bez državljanstva „. Nije prihvaćen Osobe bez državljanstva obuhvaćeni su pod točkom 12. stavka1. Napominjemo da je odredbom članka 19. propisano u kojem slučaju strancu se mogu priznati ili odobriti naknade i usluge.
1323 PGP Sisak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15 st.1. dodati toč. 26 koja glasi : „ osoba bez državljanstva je osoba koju ni jedna država sukladno svom nacionalnom zakonodavstvu ne smatra svojim državljaninom“. Nije prihvaćen Ne prihvaća se iz razloga jer je značenje osobe bez državljanstva definirano drugim propisom.
1324 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 304. Odredbu bi valjalo dopuniti na način da se predvidi zaštita interesa nasljednika - djeteta čiji umrli roditelj, a koji je bio obveznik plaćanja djetetovog uzdržavanja, nije za života izvršavao svoje obveze. Nije prihvaćen Obveza uzdržavanja ne uređuje se ovim zakonom, a u praksi su nadležna državna odvjetništva i ovo Ministarstvo zauzeli stajalište, imajući u vidu načela obiteljskog prava, duh Obiteljskog zakona, intenciju zakonodavca kad je u pitanju zaštita djece te ustavne odredbe o zaštiti djece i mladeži, da nije svrsishodno niti oportuno pokretati postupak naplate protiv djeteta/nasljednika radi naplate duga njegovog pokojnog roditelja na ime privremenog uzdržavanja.
1325 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 270. Radi zaštite sigurnosti djece u sustavu socijalne skrbi predlažemo da se detaljnije propišu zapreke za obavljanje poslova socijalne skrbi. Zapreke za obavljanje djelatnosti trebaju uključivati vođenje postupka ili pravomoćnu osudu za kazneno djelo iz čl. 13. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12, 105/15, 32/17), uključujući i kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179a, te prekršajno djelo za nasilničko ponašanje, obiteljsko nasilje ili seksualno uznemiravanje prema odredbama posebnog zakona kojim se uređuje područje ravnopravnosti spolova i zaštite od diskriminacije. Zapreka za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi također treba biti izrečena sigurnosna ili zaštitna mjera, prethodni prestanak radnog odnosa zbog nezakonitog i/ili neprofesionalnog postupanja na štetu prava i interesa djece ili izrečena mjera obiteljskopravne zaštite oduzimanja prava na stanovanje s djetetom ili lišenja roditeljske skrbi. Kako bi se osiguralo da osobe koje u sustavu socijalne skrbi dolaze u kontakt s djecom i drugim ranjivim skupinama potrebno je detaljnije propisati uvjete koje moraju ispunjavati te način i dinamiku provjeravanja ispunjavanja ovih uvjeta. Sustav socijalne skrbi trebao bi imati nultu stopu tolerancije na nasilje i neprimjereno ponašanje te uspostavljen sustav licenciranja koji bi samoregulacijom osigurao da se iz njega eliminiraju osobe koje ugrožavaju djecu. Uvođenjem sustava licenciranja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi osiguralo bi se periodično provjeravanje prikladnosti osobe za rad i kontakt s djecom. Izdavanje licencije treba uvjetovati prethodnom neosuđivanošću za određena kaznena i prekršajna djela, pa i u slučaju nastupa rehabilitacije, kako bi se osiguralo da osobe koje su počinitelji kaznenih i prekršajnih djela počinjenje kojih dovodi u pitanje njihov integritet za rad s djecom ne dolaze u kontakt s djecom. Naime, nastupom rehabilitacije, kad više nije moguća provjera kriminalne prošlosti, otvara se mogućnost da se počinitelj spolnog delikta na štetu djeteta zaposli u ustanovi socijalne skrbi te dođe u kontakt s djecom. Izdavanje licencije za rad, uz provjeru stručnih kompetencija i zdravstvenih (psihofizičkih) sposobnosti za rad s djecom, trebalo bi uvjetovati i provjerom prethodne osuđivanosti osoba na godišnjoj razini te uz redoviti postupak obnove licencije trebalo bi propisati i izvanredne postupke oduzimanje licencije osobama koje svojim ponašanjem ugrožavaju prava djece, neovisno o vođenju kaznenog ili prekršajnog postupka. Nažalost svjedočimo praksi da se neka kaznena i prekršajna djela ne procesuiraju, primjerice kazneno djelo seksualnog uznemiravanja, iako nije otklonjena sumnja na njihovo počinjenje pa samo vezivanje zapreka na provjeru u kaznenoj ili prekršajnoj evidenciji nije dostatno za zaštitu djece. Iz prethodno navedenih razloga predlažemo da se zakonom propiše i obveza svake ustanove socijalne skrbi koja pruža usluge koje se odnose na djecu donošenja propisa o zaštiti djece tzv. child protection policy kojima bi se osigurala zaštite djece. Na ovaj način riješio bi se i problem provjere stranih državljana koji dolaze u kontakt s djecom kao volonteri ili vanjski suradnici ustanova socijalne skrbi budući da se oni ne evidentiraju u Kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave, osim ako su kazneno djelo počinili na teritoriju RH. Provjera ispunjavanja zakonskih uvjeta za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi u takvim slučajevima trebala bi obuhvaćati pribavljanje potvrde iz kaznene evidencije države čiji su državljani, o čemu nemamo informacije da se u praksi primjenjuje. Neke države, poput Velike Britanije, zahtijevaju tzv. International Child Protection Certificate bez kojeg nije moguće volontiranje ili dobrovoljni rad s djecom, dok je u RH provjera za strane državljane upitna pa predlažemo da se i ovi slučajevi zakonski reguliraju. Primljeno na znanje Razmotrit će se prilikom izrade Konačnog prijedloga zakona.
1326 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. Potrebno je postojeći termin „rana intervencija“ zamijeniti novim terminom „rana (razvojna) podrška“. Vidi komentar uz članak 73. Prihvaćen Prihvaća se.
1327 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Smatramo da trajanje usluge psihosocijalne podrške ne treba vremenski ograničavati jer se radi o usluzi koja potiče razvoj i unapređenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika te se potreba trajanja navedene usluge mora procjenjivati individualno ovisno od potreba pojedinca, obitelji ili udomitelja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se apsolutno brisanje ograničenja trajanja usluge.
1328 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Potrebno je objasniti što se podrazumijeva pod „preostalim sposobnostima korisnika“. Također je potrebno objasniti je li usluga prethodne stručne procjene izjednačena s uslugom timske procjene potreba definiranom člankom 142. Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga. Primljeno na znanje Usluga prethodne stručne procjene („timske procjene“) izdvojena je kao posebna usluga kako bi pružatelji usluge mogli pružiti tu uslugu, a da nakon toga korisnik ne mora nužno nastaviti primati uslugu kod istog pružatelja usluge.
1329 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Potrebno je postojeći termin „rana intervencija“ zamijeniti novim terminom „rana (razvojna) podrška“. Rana intervencija predstavlja međusektorski, interdisciplinarni i integrirani sustav u okviru kojeg dijete i obitelj dobivaju individualizirane i koordinirane usluge u skladu sa svojim potrebama. Zbunjujuće je kad se dio podrške (usluga rane intervencije regulirana prema Zakonu o socijalnoj skrbi) zove jednako kao i cjelina usluga koje bi trebale unaprijediti djetetov razvoj, a zovemo ih također rana intervencija u djetinjstvu (sveukupna podrška koja uključuje i druge usluge, često od pružatelja iz drugih sektora). Ovu je promjenu analogno potrebno ugraditi u sve članke ovoga prijedloga Zakona (npr. čl. 88., čl.99.) gdje se spominje rana intervencija. Smatramo da je u sustavu socijalne skrbi potrebno uložiti veće napore u borbu protiv dječjeg siromaštva i međugeneracijskog prijenosa rizika siromaštva jer orijentiranje isključivo na novčane naknade ne daje potrebne rezultate. Kao alat u borbi protiv dječjeg siromaštva predlažemo propisivanje nove socijalne usluge mentorstva za djecu - usmjerene na dijete te na sprečavanje, prepoznavanje i rješavanje problema i poteškoća djeteta uzrokovanih siromaštvom, s naglaskom na osnaživanje djeteta, jačanje djetetovih osobnih kompetencija i vještina u cilju prevencije socijalne isključenosti, podršku u obrazovanju, pomoć u učenju, prevenciju napuštanja školovanja, uključivanje u aktivnosti slobodnog vremena i usluge važne za djetetovu dobrobit i razvoj socijalnih, kognitivnih i emocionalnih vještina i slično. Mentorstvom za djecu bi se individualiziranim i planiranim pristupom nastojalo postići izjednačavanje prilika siromašnog djeteta za stjecanje sposobnosti i kvalifikacija potrebnih za uzdržavanje od vlastitog rada u odrasloj dobi i prekidanje kruga obiteljskog siromaštva. Takva bi socijalna usluga također služila i prevenciji razvoja problema u ponašanju djece, kao i izdvajanja iz obitelji radi siromaštva. Predlažemo također propisati korisnike usluge mentorstva za djecu. Naime, takva socijalna usluga treba biti namijenjena kao pomoć djetetu koje živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a to nisu samo djeca iz obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade, pripadnici skupine djece s teškoćama u razvoju, problemima u ponašanju, nacionalnih manjina, u alternativnoj skrbi i sl. Takva je pomoć, za izlazak iz obiteljskog siromaštva, potrebna i djeci u riziku od siromaštva u obiteljima bez zaposlenih odraslih članova, zaposlenih ali s niskim primanjima, jednoroditeljskih obitelji, u obiteljima u kojima je roditelj u zatvoru te onih s većim brojem djece i dr. Kriterije za određivanje djeteta korisnika ove usluge moguće je propisati kao što će biti propisani i oni u članku 51. Nacrta Prijedloga Zakona. U 2019. godini je 23,3% osoba bilo u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a rizik od siromaštva posebno je visok za djecu, osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom. Siromaštvo utječe na zdravlje djece, njihov kognitivni razvoj, prilike za obrazovanjem, obiteljske odnose, socijalizaciju, općenito na dobrobit djece kao i na ostvarenje dječjih prava jamčenih Konvencijom o pravima djeteta. Djeca koja žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti nemaju iste prilike za obrazovanjem i stjecanjem kvalifikacija potrebnih za bolje plaćene poslove u budućnosti i uzdržavanje od rada, a ne od socijalnih naknada. Iako se kao razlog zakonskih promjena u Nacrtu ovog Prijedloga navodi potreba smanjenja siromaštva, socijalne ugroženosti, isključenosti i zaštite najosjetljivijih skupina društva, kao ni važeći Zakon o socijalnoj skrbi, ni Nacrt Prijedloga novog Zakona ne predviđa nenovčanu pomoć, odnosno socijalnu uslugu usmjerenu konkretno na pružanje pomoći djetetu u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Smatramo potrebnim socijalnu uslugu mentorstva za djecu propisati Zakonom kako bi se izjednačila djeca na razini države, te kako bi se omogućilo da ju pružaju subjekti koje Zakon propisuje kao pružatelje djelatnosti socijalne skrbi, pri čemu bi bilo omogućeno i financiranje sredstvima europskih fondova. Dok god takva usluga nije predviđena jednako za svu djecu u državi, nastaju nejednakosti među djecom, ovisno o zajednici u kojoj žive, njenim financijskim i ljudskim resursima. Mentorstvo za djecu bi bilo u skladu s načelom pravodobnosti, načelom individualizacije i načelom socijalnih inovacija. Djelomično prihvaćen Prihvaća se izmjena naziva usluge rane intervencije, a aktivnosti sprečavanja, prepoznavanja i rješavanja problema i poteškoća djeteta uzrokovanih siromaštvom, s naglaskom na osnaživanje djeteta, jačanje djetetovih osobnih kompetencija i vještina u cilju prevencije socijalne isključenosti i dr. djeci se može osigurati priznavanjem prava na druge propisane usluge.
1330 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Brisati stavak 8. Potrebno je roditelju omogućiti korištenje prava i nakon smrti djeteta na način da se omogući pravo na isplatu naknade za roditelja njegovatelja šest mjeseci od dana smrti djeteta kako bi roditelj imao dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1331 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Potrebno je roditelju njegovatelju omogućiti pravo na pomoć u kući, odnosno vrijeme za odmor. Roditelju njegovatelju potrebno je osigurati određeni opseg sati za brigu o vlastitom zdravlju, potrebama i uključivanje u zajednicu. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja. Nije prihvaćen Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu.
1332 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Pravo ograničiti samo za onu djecu s teškoćama u razvoju koja koriste usluge smještaja, organiziranog stanovanja ili cjelodnevnog boravka (brisati iz prijedloga Zakona poludnevni boravak iz stavka 3.). Naime, obzirom da su rehabilitacijski postupci u većini osigurani upravo u poludnevnom boravku, pravo na status njegovatelja ne smije ograničavati pravo djece s teškoćama u razvoju na habilitaciju. Nije prihvaćen Djeci s teškoćama omogućeno je korištenje usluge poludnevnog boravka.
1333 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Potrebno je promijeniti kategorizaciju teškoća za djecu čiji roditelji mogu ostvariti ovo pravo. Nužno se usmjeriti na funkcioniranje djeteta, a ne samo na teškoću/invaliditet. Važno je voditi računa o heterogenosti populacije djece s teškoćama u razvoju te ne popisivati oštećenja/invaliditet već pravo definirati na način da u prvi plan dolazi funkcioniranje djeteta. Stoga, pravo treba omogućiti za: (1) djecu s teškoćama u razvoju kojima je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata i (2) djeci koja su zbog oštećenja zdravlja/invaliditeta ovisna o pomoći i njezi brzi druge osobe. Nije prihvaćen Roditelji mogu ostvariti status na njegu djeteta/ce s teškoćama u razvoju u skladu s odredbama čl. 63. Navedeni uvjeti koji se odnose na vrstu i težinu oštećenja propisani su obzirom na svrhu prava, a to je zaštita djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom s najtežim oštećenjima zdravlja.
1334 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 61. Predlaže se dopuniti odredbu članka 61. st 1. na način da se u prihod u smislu članka 60. stavka 2. Nacrta, osim predviđenih novčanih sredstava, ne uračunavaju i novčana sredstva ostvarena po osnovi doplatka za djecu te po osnovi uzdržavanja za dijete ostvarena prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s primjedbom
1335 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni i imovinski cenzus (stavci 1. i 3.). Osobna invalidnina ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim ni dohodovnim cenzusom kao ni godinama života korisnika. Brisati stavak 4. jer pravo na osobnu invalidninu ne smije biti uvjetovano korištenjem usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. Temelj ovoga prava odnosi se na zdravstveno stanje djeteta i utjecaj teškoća/invaliditeta na svakodnevno funkcioniranje djeteta. Također treba uvijek imati na umu heterogenost populacije djece s teškoćama u razvoju i zadovoljavanje individualnih potreba djeteta. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1336 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Jasnije objasniti svrhu osobne invalidnine („u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice“) kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje u praksi. Nije prihvaćen Radi se o svrsi prava koja je istovjetna svrsi definiranoj u odredbi važećeg propisa kojom se uređuje priznavanje prava na osobnu invalidninu, a pojam "uključivanje u svakodnevni život zajednice" nije obuhvaćen definicijama pojmova u važećem propisu.
1337 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Pravo na naknadu za osobne potrebe treba biti priznato svoj djeci bez obzira na dob ukoliko se radi o djeci kojoj se priznaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja. Predložen način kojim se naknada za osobne potrebe ne priznaje djeci predškolske dobi mogao bi upućivati na diskriminaciju po dobi. U stavku 1. terminološki promijeniti opis korisnika iz „učenika osnovne i srednje škole“ u „dijete osnovnoškolske i srednjoškolske dobi“ kako se pravo ne bi ograničilo samo na djecu koja se nalaze u sustavu obrazovanja. Primjerice, postoji mogućnost da dijete ne bude upisano npr. u prvi razred srednje škole već pauzira školovanje na jednu godinu kako bi se naviknulo na novonastale teškoće (npr. gubitak vida) te u toj godini dana koristi uslugu smještaja radi provođenja programa psihosocijalne rehabilitacije zbog oštećenja vida. Djelomično prihvaćen Komentar vezan uz stavak 1. se prihvaća. Ostalo se ne prihvaća iz razloga što su djeci predškolskog uzrasta zadovoljene sve potrebe u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
1338 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Zbog poticanja mladih na nastavak školovanja potrebno je rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava na naknadu za redovito studiranje na sveučilišnom ili stručnom studiju produljiti na 12 mjeseci od dana prestanka prava na uslugu smještaja, odnosno organiziranog stanovanja Prihvaćen Prihvaća se.
1339 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Stavak 1, točku 1. dopuniti s "dijete rane i predškolske dobi s razvojnim odstupanjem ili razvojnim rizikom" jer su oni korisnici rane intervencije/rane razvojne podrške (čl.99.). Prihvaćen Prihvaća se predložena dopuna.
1340 Pravobranitelj za djecu RH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 17. Predlažemo povezati i uskladiti odredbe članaka 17. i 163. budući da oba opisuju tko obavlja djelatnost socijalne skrbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
1341 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Članak 15.t.3. treba glasiti „Kućanstvo je obiteljska ili druga zajednica osoba između kojih postoji obveza uzdržavanja, a koje zajedno žive i podmiruju troškove života Obrazloženje: Potrebno je izmijeniti kriterije za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, vezano uz definiciju kućanstva. Naime, ako zajedno žive srodnici između kojih ne postoji obaveza uzdržavanja, onda njihovo zajedničko stanovanje ne podrazumijeva i zajedničko trošenje sredstava nekoga od njih. Ukoliko primjerice radno sposobni unuk živi s bakom, korisnicom mirovine koja ga nije dužna uzdržavati, unuku je posljedično onemogućen pristup socijalnoj naknadi samo zbog činjenice da stanuje s nekom osobom ili kod neke osobe kojoj se obveza uzdržavanja ne može nametati. Iste situacije pojavljuju se i između braće i sestara ili između roditelja i punoljetne radno sposobne djece koji žive u istoj nekretnini. Predložena odredba presumira da bi prihod neke osobe samom činjenicom zajedničkog života postao zajednički iako između njih ne postoji zakonska obaveza uzdržavanja. Osobe s invaliditetom zbog svojeg statusa često žive kod srodnika koji im omogućavaju zajedničko stanovanje pa i druge oblike podrške, ali ukoliko se srodnicima nameće i obaveza uzdržavanja, osobe s invaliditetom postaju potencijalni kandidati za smještaj u instituciji na teret sredstava socijalne skrbi (u cijelosti) koji su neusporedivo veći od iznosa zajamčene minimalne naknade koju bi ova osoba trebala ostvariti, unatoč činjenici da živi na istoj adresi sa svojim srodnikom. U Republici Hrvatskoj mnogi građani žive u uvjetima siromaštva i stoga nemaju dovoljno sredstava za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba pa tako i onih stambenih te su prisiljeni, zbog nemogućnosti izbora živjeti u zajedničkim kućanstvima. Vlasnicima nekretnina koji su drugim srodnicima omogućili stanovanje posredno se nameće i obaveza njihovog uzdržavanja, odnosno izravno se onemogućuje pristup socijalnoj naknadi osobama u potrebi, što uključuje i osobe s invaliditetom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno ćemo uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1342 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Iz Nacrta prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi vidljivo je, nažalost, kako ponovno neće doći do očekivanih reformskih promjena u sustavu socijalne skrbi, koje bi dovele do administrativnog rasterećenja centara za socijalnu skrb i smanjenja njihovih ovlasti, a sve s ciljem unaprjeđenja kvalitete pružanja usluga iz sustava socijalne skrbi i poboljšanja položaja korisnika u sustavu. Smatramo potpuno neracionalnim da se služba koju čine visokoobrazovani stručnjaci različitih profila educirani za rad sa visokorizičnim kategorijama građana iscrpljuje u priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu radno sposobnim osobama. Sa pojednostavljenom administrativnom procedurom naknadu za osnovne životne potrebe radno sposobne osobe trebaju ostvarivati u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, u kojemu im se istovremeno može pružati i usluga socijalnog mentorstva, kako bi se radno sposobne osobe stručnim metodama potaknulo na zapošljavanje i rad. Stručnjaci centara za socijalnu skrb na taj bi se način mogli intenzivnije posvetiti stručnom radu i pomaganju osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, prevenciji, promicanju promjena, pomoći u unapređenju kvalitete života i osnaživanju svojih korisnika. Za osobe s invaliditetom u potpunosti su izostale dugo očekivane promjene u smislu uvođenje inkluzivnog dodatka te zakonskog uređenja usluge asistencije, kao jedne od najznačajnijih usluga za ostvarivanje prava na neovisno življenje. Iznenađuje ovim Nacrtom prijedloga Zakona predviđena usluga organiziranog stanovanja za cijeli niz kategorija korisnika sustava socijalne skrbi, kada znamo da je proces transformacije domova socijalne skrbi za smještaj osoba s invaliditetom i njihovo usmjeravanja na usluge organiziranog stanovanja započet još 2010. godine gotovo obustavljen, odnosno do danas je polučio gotovo neznatne rezultate. Na smještaju u domovima i drugim srodnim oblicima smještaja i dalje se nalaze tisuće osoba koji su zbog nedostatka izvaninstitucionalnih usluga prisiljeni živjeti u ustanovi. Propali proces deinstitucionalizacije ove jedne kategorije korisnika socijalne skrbi stoga ostavlja sumnju u provođenje u život ovako ambicioznog zakonskog teksta. U Nacrtu prijedloga Zakona ponovno je propušteno iskoristiti iskustvo u provođenju usluge osobne asistencije koja se provodi projektno već 20 godina, a koje je moglo biti podloga za kvalitetno zakonsko uređenje ove usluge čime bi se izbjegla diskriminacija osoba s invaliditetom i osiguralo njihovo pravo na neovisno življenje i život u zajednici, te smanjio pritisak na domove socijalne skrbi. Život u instituciji za čovjeka nije prirodan, predstavlja segregaciju i negaciju njegovog dostojanstva, osobne autonomije i neovisnosti. Umjesto uvođenja stvarnih reformskih procesa, odlučeno je ustrojiti dvije nove ustanove i jedno povjerenstvo. Ustrojavanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad s područnim službama i ispostavama podsjeća na ustroj HZZ-a, HZZO-a i HZMO-a, te nosi prizvuk birokratske distance i postupanja prema administrativnim pravilima, zbog čega nije primjeren za sustav socijalne skrbi - zbog prirode i svrhe ove djelatnosti u kojoj se očekuje visoko osobni odnos klijenta/korisnika i stručnjaka, kao i korištenje, usmjeravanje i povezivanje lokalnih resursa. S obzirom na to da su predložene ovlasti i zadaće Zavoda identične onima centara za socijalnu skrb, smatramo da se ovim preustrojem stvaraju bespotrebni troškovi, a ne donosi suštinska promjena, koja je trebala biti cilj donošenja novog zakona. Niti jedna odredba koja se odnosi na Zavod ne jamči kvalitetnije odgovore na potrebe korisnika, dapače, izražavamo bojazan da će predstavljati prepreku u smislu operativnosti i prepoznavanja specifičnih obilježja svake lokalne sredine i planiranja odgovarajućih socijalnih akcija. Pretpostavljamo kako će predstojeća promjena zbog preregistracije ustanova i svega što je prati u znatnoj mjeri usporiti djelatnost socijalne skrbi na određeno razdoblje čime će se postojeći skromni resursi sadašnjih centara za socijalnu skrb nepotrebno opterećivati. Umjesto ovako predviđenih ustrojstvenih promjena, potrebno je postojeće centre za socijalnu skrb osnažiti za unaprjeđenje stručnog socijalnog rada, promišljanje i predlaganje socijalnih politika, intenzivniji rad sa specifičnim kategorijama korisnika i sl.. U zakonskom tekstu opisane ovlasti Zavoda ne ukazuju da se mislilo na takvu promjenu. U pogledu osnivanja još jedne nove ustanove - Akademije socijalne skrbi, skrećemo pozornost na postojanje svih postojećih resursa i mogućnosti dodatne i kontinuirane izobrazbe u sustavu (npr. stručne Komore, sveučilište i td.) te upućujemo na njihovo korištenje, racionalno korištenje državnih sredstava i njihovo usmjeravanje prvenstveno u kapacitiranje sustava potrebnim brojem stručnih djelatnika umjesto osnivanja nove ustanove. Zakonom se predlaže osnivanje Povjerenstva za pritužbe građana na odluke Ministarstva. Kako takvo tijelo ne postoji u niti jednom drugom području javne uprave (zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, mirovinski sustav i dr.), smatramo da ovakvo zakonsko rješenje potiče daljnju podozrivost i nepovjerenje građana u stručnjake u sustavu socijalne skrbi i krovnom Ministarstvu. Isto tako, ne traže se kompetencije članova Povjerenstva za odlučivanje o prigovorima iz drugih područja rada u socijalnoj skrbi – znači li to da druga područja nisu u fokusu donositelja Zakona? Odredba prema kojoj bi Povjerenstvo tražilo ponovno preispitivanje već donesenog odgovora na prigovor implicira da Ministarstvo svoju odluku nije dovoljno promislilo kad je prvi puta odlučivalo o prigovoru, te se možda može i predomisliti. Izražavamo bojazan da će osnivanje ovakvog Povjerenstva i uvođenje svojevrsnog „građanskog nadzora“ u stručne odluke zaposlenika u Ministarstvu s nedorađenim ovlastima dodatno narušiti povjerenje u institucije, te stvoriti pravnu nesigurnost s obzirom na dvojbene ovlasti tog tijela. Umjesto osnivanja ovakvog tijela, resurse treba usmjeriti na dodatno zapošljavanje i stručno usavršavanje svih zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, te osiguravanje uvjeta u kojima je moguć kvalitetan stručni rad. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1343 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. S obzirom na stav izražen u općim komentarima predlažemo da se čl. 151. do 162. brišu kao nepotrebni. Postoji velika bojazan da će uvođenje ovakvog instituta dovesti do pravne nesigurnosti. Ministarstvo kao nadzorno tijelo nad postupanjem centara za socijalnu skrb odlučuje o prigovorima na temelju zakona, a poslove obavljaju stručnjaci zaposleni u Ministarstvu, sa profesionalnim i osobnim ugledom i traženim stručnim kvalifikacijama. Alternativa: Ukoliko postoji potreba da odluke Ministarstva dodatno preispita laičko građanstvo predlažemo da se takvo preispitivanje provede prije konačnog odgovora na pritužbu. Uvođenje Povjerenstva sa upitnim ovlastima stvorit će pravnu nesigurnost građana i dodatno narušiti njihovo povjerenje u institucije. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije za-dovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
1344 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Smatramo da se Zakonom treba predvidjeti podmirivanje troškova smještaja u cijelosti iz prihoda i imovine odrasle osobe, odnosno sudjelovanje obveznika uzdržavanja korisnika u cijeni smještaja. Kada govorimo o drugim uslugama, a obzirom da omogućavaju poboljšanje kvalitete života, funkcionalne životne i radne sposobnosti osobe, prevenciju institucionalizacije i sl., visoki udio participacije u cijeni usluge potencijalno može dovesti do izbjegavanja/odbijanja korištenja usluga. Stoga participaciju iz prihoda i imovine treba definirati samo za uslugu smještaja, a posebnim pravilnikom za druge usluge, vodeći računa da u fokusu zakonodavca bude prvenstveno načelo dostupnosti, individualnog pristupa i najboljeg interesa korisnika, a ne naplata cijene usluge. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da će pravilnikom biti detaljnije uređeno sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge.
1345 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 108. Članak 108. i 109. Iznenađuje ovim Nacrtom prijedloga Zakona predviđena usluga organiziranog stanovanja za cijeli niz kategorija korisnika sustava socijalne skrbi, kada znamo da je proces transformacije domova socijalne skrbi za smještaj osoba s invaliditetom i njihovo usmjeravanja na usluge organiziranog stanovanja započet još 2010. godine gotovo obustavljen, odnosno do danas je polučio gotovo neznatne rezultate. Na smještaju u domovima i drugim srodnim oblicima smještaja i dalje se nalaze tisuće osoba koji su zbog nedostatka izvaninstitucionalnih usluga prisiljeni živjeti u ustanovi. Propali proces deinstitucionalizacije ove jedne kategorije korisnika socijalne skrbi stoga ostavlja sumnju u provođenje u život ovako ambicioznog zakonskog teksta. Potrebno je predvidjeti da se usluga organizirano stanovanje (stanovanja uz podršku) pruža i u domu korisnika. Naime, izvjestan broj osoba s invaliditetom posjeduje vlastite nekretnine u kojima žele ostati, ali im je potrebna podrška. Širenju pružatelja usluge organiziranog stanovanja često puta je zapreka upravo nedostatak raspoloživih stambenih jedinica, te bi se na predloženi način, korištenjem vlastitih nekretnina, mogla djelomično otkloniti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1346 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Izmjena članka 96. st. 4.; 97. st. 4. i 98. st. 2. - smatramo nepotrebnim limitirati psihosocijalnu podršku kako je to predloženo u člancima 96. st. 4., 97. st. 4. i 98 st. 2. Obrazloženje: Mišljenja smo da trajanje, dinamika i intenzitet ove usluge treba ovisiti isključivo o individualnim potrebama korisnika, osobnim, obiteljskim i drugim okolnostima u svakom pojedinom slučaju. S obzirom na nedostatak usluga u zajednici, ova usluga u značajnijoj mjeri doprinosi i sprečavanju institucionalizacije djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te bi trebalo u normiranju iste izbjeći strogo ograničavanje. Nije prihvaćen Ne prihvaća se produljenje trajanja usluge psihosocijalne podrške tjedno, jer je to usluga koja bi se trebala provoditi u pravilu individualno, iznimno u manjim grupama.
1347 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. Članak 76. st.3. Istraživanje „Poštivanje prava osoba s invaliditetom smještenih u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima“ potvrdilo je visoko institucionalnu kulturu udomiteljstva, te smatramo da je za osobe s invaliditetom, posebno osobe mlađe životne dobi, ovaj oblik skrbi neprimjeren, te ga u sadašnjim uvjetima ne možemo smatrati izvaninstitucijskom uslugom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1348 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Odredbe koje uređuju pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja treba uskladiti sa odredbama Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, na čije provođenje se ratificiranjem Republika Hrvatska obvezala. To se odnosi prvenstveno na pravo na puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo, na jednakost mogućnosti, pristupačnost i nediskriminaciju, pravo na neovisno življenje, pravo na izbor gdje i s kim će živjeti, pravo na poštivanje svojeg integriteta, pravo na inkluzivno obrazovanje, pravo da ne živi nametnutim načinom života, pravo pristupa širokom rasponu usluga i različitim službama potpore u njihovom domu…. Uređenje prava na status roditelja njegovatelja i status njegovatelja mora i na zakonodavnoj razini odražavati opredjeljenje za poštivanje ovih prava i načela, kao i budućim procesima kojima se ovo nastoji dosegnuti - nastavak započetih procesa deinstitucionalizacije, jačanje svih oblika podrške radi dostupnosti inkluzivnog obrazovanja, budućim uređenjem usluge osobne asistencije koja se temelji na principu neovisnog življenja i pravu na izbor. Društvo je dužno jačati sve politike koje će svakoj osobi pa i onoj s najtežim invaliditetom jamčiti pravo na izbor, na život u obitelji, na aktivno uključivanje sukladno sposobnostima i mogućnostima. Treba se kloniti potencijalne opasnosti da ostvarivanje prava njegovatelja osobu s invaliditetom udalji od ovih procesa i pozitivnih promjena koje je društvo i država dužna provoditi. Invaliditet nije sam po sebi razlog za smještaj u instituciju ali nepostojanje prava i usluga koje podržavaju ostanak u obitelji dovode do smještaja, a to je kao što znamo, najlošiji izbor. Pravo na status njegovatelja držimo kvalitetnom alternativom smještaju u instituciju. Međutim, potreban je oprez kako se zakonskim rješenjima ne bi onemogućilo pravo na izbor usluga koje osoba želi, a pogotovo onih koje su u njegovom najboljem interesu (posebno kad se radi o djetetu). Oprez je potreban kako se osobi s invaliditetom ne bi uvjetovalo prihvaćanje usluge koju je za sebe zatražila druga osoba, stoga zakonska rješenja ne smiju podržavati ograničenja koja bi bila na štetu najboljeg interesa djeteta s teškoćama i osoba s invaliditetom na uživanje osnovnih ljudskih prava (kao što je ograničenje korištenja usluga poludnevnog boravka). S jasnije i konzistentno definiranim kriterijima na strani djeteta/osobe s invaliditetom kao i osobe njegovatelja, može se razmotriti i snažnija uloga centra za socijalnu skrb u procjeni najboljeg interesa korisnika ovog prava kao i praćenju obavljanja poslova njegovatelja. Također, potrebno je ugraditi novu uslugu - pomoć i podrška roditeljima s invaliditetom. Ova obveza proizlazi iz članka 23. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom kojim je određena dužnost države potpisnice pružiti odgovarajuću pomoć osobama s invaliditetom u provedbi njihovih dužnosti u podizanju djece. Bez postojanja sustave podrške roditeljstvu osoba s invaliditetom postoji opasnost od odvajanja djece od roditelja, samo na temelju postojanja invaliditeta roditelja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1349 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. U t.1. dodati ili osobe s invaliditetom Obrazloženje: Zakonskim prijedlogom nije propisano da sama osoba s invaliditetom može tražiti prestanak ovog prava, čime se stavlja u poziciju objekta prava. Ovaj je Ured do sada zaprimio više upita osoba s invaliditetom o mogućnostima da osobno utječu na prestanak statusa, najčešće zbog njihove namjere sklapanja bračne zajednice, ali i drugih razloga (odlazak na studij, preferirano korištenje usluge osobnog asistenta i sl.). Nemogućnost da sama osoba s invaliditetom na bilo koji način odlučuje o prestanka prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja ili izbor njegovatelja, u izravnoj je suprotnosti s člankom 12, čl.17. i čl.19., 21. i 22. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. I dalje naglašavamo da status bude pravo djeteta/osobe s invaliditetom, a ne osobe njegovatelja na naknadu. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju njegovatelju/njegovatelju. Slijedom navedenog, pravo na status može prestati po službenoj dužnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke ili po zahtjevu osobe koja to pravo ostvaruje.
1350 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. T. 8. - Urediti prestanak prava roditelja njegovatelja zbog smrti djeteta – odrediti razdoblje u kojemu i nakon smrti djeteta roditelju ne prestaje pravo na status roditelja njegovatelja. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1351 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Članak 68. propisuje pravo roditelja/njegovatelja za vrijeme odmora i privremene nesposobnosti, pri čemu će naknadu ostvariti samo pod uvjetom da je za to vrijeme djetetu/osobi osiguran privremeni smještaj. Poznato je da roditelji djece s teškoćama u razvoju (neovisno o tome da li koriste pravo na status) ionako ne mogu zbrinuti svoju djecu u slučaju da im je potrebno hitno ili planirano liječenje, isključivo zbog nedostatnih kapaciteta kod postojećih pružatelja usluge smještaja. Sustav socijalne skrbi za to se nije pobrinuo, nisu osigurani kapaciteti za hitni smještaj u svim domovima socijalne skrbi, nije definirana mreža pružatelja niti definirani standardi za pružanje takve usluge. Domovi socijalne skrbi ne osiguravaju slobodne kapacitete za hitnu potrebu smještaja u slučaju da roditelj npr. treba bolničko liječenje. Zaključno ističemo da se radi o tri negativna aspekta ovog problema: - nepostojanje slobodnih kapaciteta u domovima socijalne skrbi za prihvat djece u hitnim slučajevima i nedovoljna osposobljenost djelatnika doma za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata - nemogućnost plaćanja usluge drugoj osobi iz okruženja koja bi za vrijeme privremene nesposobnosti roditelja za pružanje njege ili odmora u propisanom trajanju o djetetu skrbila u domu djeteta i poznatom okruženju - nemogućnost roditelja da ostvari naknadu za godišnji odmor osim ukoliko dijete nije privremeno smješteno u dom socijalne skrbi Iz tog razloga treba definirati naknadu za vrijeme odmora ili bolovanja roditelja i u slučaju da dijete/osoba s invaliditetom bude zbrinuta u široj obitelji ili socijalnom okruženju. Mnogi roditelji obzirom na obiteljske okolnosti unaprijed planiraju ovakve situacije, te često puta imaju osobe koje poznaju dijete, upoznate su sa specifičnostima njege i skrbi o njihovom djetetu, te su u mogućnosti brinuti o djetetu za vrijeme odsutnosti roditelja u njihovom domu i poznatom okruženju, međutim se suočavaju sa nemogućnošću plaćanja ovakve usluge. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu neovisno o tome na koji način je osigurana skrb djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom.
1352 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Članak 67. st. 2. Treba izbjeći opasnost da interes njegovatelja za povećanom naknadom bude pretpostavljen interesu osobe s invaliditetom /djeteta s teškoćama u razvoju uključi u programe i usluge u zajednici, stoga je zakonskim prijedlogom potrebno izbjeći razlikovanje u visini naknade ovisno o tome da li je osoba s invaliditetom uključena u programe i usluge u zajednici. Izražavamo veliku zabrinutost glede utvrđivanja ključne činjenice da se osoba „zbog zdravstvenog stanja ne može uključiti“. Tko će i na osnovu kojih kriterija utvrditi ove činjenice? Uključivanje u programe i usluge u zajednici i osmišljavanje različitih usluga i mogućnosti trebalo bi biti prioritetni cilj socijalne politike. Prvenstveno je nužno usmjeriti sve društvene snage na osiguravanje svih vrsta programa i usluga u zajednici za sve osobe u potrebi, a istovremeno omogućiti obitelji nesmetano funkcioniranje. Primljeno na znanje Utvrđivanje mogućnosti uključivanja u usluge u zajednici biti će utvrđivana od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Povećanje naknade u slučaju iz predmetnog članka odnosi se na dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom koje nije moguće uključiti u programe u zajednici. To ne isključuje potrebu razvoja socijalnih usluga u lokalnim zajednicama, sukladno njihovim specifičnim potrebama, što smatramo važnim dijelom unapređenja kvalitete života osoba s invaliditetom.
1353 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Članak 66. st. 3. Iznimka implicira da se status u pravilu neće produžiti nakon 65.godina, ali iznimno može, ukoliko u obitelji nema drugog člana kućanstva. Zakonodavac nije predvidio mogućnost da roditelj/njegovatelj nastavi koristiti status i za to ispunjava sve ostale propisane uvjete, ako u obitelji postoje drugi članovi kućanstva. Zbog navedenog smatramo da zakonodavac treba na konzistentan način uredit gornju granicu i radno pravne uvjete na strani njegovatelja, te definirati jednoznačni i jedinstveni kriterij prestanka prava bez iznimke (ili dob ili sposobnost za pružanje njege nakon 65.te godine života). Primljeno na znanje Odredba iz stavka 3. mijenja se na način da se briše uvjet "ako se pružanje njege ne može osigurati priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja drugom roditelju ili članu kućanstva."
1354 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Čl. 66. st. 4. t. 3. brisati kao nepotrebno. Obrazloženje: Prijedlog predstavlja negaciju najboljeg interesa djeteta/osobe s invaliditetom da živi u obitelji i istovremeno na svega nekoliko sati dnevno (poludnevni boravak) ostvaruje pravo na učenje, socijalizaciju i aktivan život, kao što i sposobnost osobe da sudjeluje ne umanjuje nužnost niti opseg njege, brige i pomoći koja mu je potrebna, te se svrha i cilj odredbe može opravdati. Naime, status roditelja njegovatelja/njegovatelja, a obzirom na uvjete iz čl. 63. dobiva određeni broj osoba čija djeca/članovi obitelji, usprkos najtežim oblicima tjelesnog invaliditeta, ograničeno samostalno funkcioniraju, školuju se, druže, neki studiraju, sposobni su raditi i dr. Ako se roditeljima/članovima obitelji tih osoba priznanje prava na naknadu/status koje je opravdanje zakonodavca djeci koja su sposobna i žele, uskratiti pravo na socijalnu uslugu poludnevnog boravka kroz koju dobiju vrlo vrijednu i korisnu rehabilitaciju, druženje, prostor u kojem provode vrijeme kroz radne aktivnosti i priliku da negdje provedu vrijeme izvan kuće . Postavlja se legitimno pitanje koja je intencija zakonodavca – prvenstveno ostvarivanje prava na novčanu naknadu osobi koja traži status ili pak omogućiti da dijete ostvari svoj interes za rehabilitacijske/obrazovne i druge usluge, iako je nedvojbena nužnost da im njihovi roditelji/njegovatelji pružaju potpunu skrb i njegu obzirom na težinu njihovog invaliditeta? Ako se priznavanjem prava na status ograniči sudjelovanje u takvim aktivnostima radi se o odredbi na štetu djeteta s teškoćama u razvoju/osobe s invaliditetom. Naglašavamo da su i dijelovi odredbe članka 66. u izravnoj suprotnosti sa člankom 7., 19., 24., 26. i čl.28. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1355 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 64. Članak 64. i 65. Potrebno je predvidjeti mogućnosti ostvarivanja prava i za osobe koje trebaju podršku u obitelji a nemaju članove obitelji ili kućanstva koji to žele i mogu pružati. Stoga smatramo da je opravdano proširenje kruga njegovatelja, pa čak i na osobe izvan obiteljskog kruga. Ukoliko u obitelji nema osoba koje žele koristiti status njegovatelja, ili osoba nema članove obitelji, ili osoba s invaliditetom ne želi podršku člana obitelji nego neke druge osobe, stavljena je u nepovoljniji položaj činjenicom ograničenja statusa na članove kućanstva, a to je u izravnoj suprotnosti sa samom svrhom ovog prava, kao i odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom – čl.5., 19. i čl. 28. Pravo na život u obitelji bez izdvajanja u ustanovu jasno je definirano odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, a pravo na obiteljski život i posebnu zaštitu osoba s invaliditetom garantiraju i odredbe Ustava RH. Nije prihvaćen Svrha priznavanja prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pružanje njege korisnicima kojima je ista potrebna tijekom 24 sata, a kvalitetu iste nije moguće osigurati ukoliko njegovatelj ne živi s djetetom s teškoćama ili osobom s invaliditetom.
1356 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. U.t.2. na jedinstveni način obuhvatiti sve kategorije osoba s invaliditetom, sve vrste invaliditeta, ako intenzitet i težina zahtijeva intenzivnu pomoć, njegu, brigu i skrb druge osobe, neovisno o postojanju jedne ili više vrsta takvih teškoća. Obrazloženje: Treba omogućiti da osoba s bilo kojom vrstom teškog oštećenja zdravlja (neovisno o njihovom broju i vrsti), a koja za posljedicu ima potpunu ovisnost o pomoći i njezi i brizi druge osobe, neće neizravno staviti u nepovoljniji položaj. Osoba može imati teško intelektualno oštećenje zbog kojega joj je potrebna intenzivna pomoć, njega i briga, iako nije nepokretna ili nema drugo teško oštećenje zdravlja. Stoga smatramo potrebnim izmijeniti sadašnje uređenje prema kojemu se status može ostvariti za dijete ili osobu koja je potpuno nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala (pri čemu se ovisnost o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba, te pri hranjenju, oblačenju i svlačenju očigledno podrazumijeva), dok se kod ostalih vrsta invaliditeta (mentalnog, osjetilnog ili intelektualnog), koje na jednak način mogu utjecati na funkcionalnu (ne)sposobnost osobe, postavlja dodatni uvjet postojanja dvije ili više vrsta teškog oštećenja. Nije prihvaćen Svrha navedenog prava je zaštita osoba s najtežim oštećenjima zdravlja kojima je neophodna cjelodnevna pomoć, podrška i skrb druge osobe u svim aktivnostima samozbrinjavanja.
1357 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Članak 59. t.5. - dodaje se novi stavak 5.a. koji glasi: Korisnik doplatka za pomoć i njegu koji to pravo ostvaruje po drugim propisima ima pravo na razliku iznosa doplatka po ovom Zakonu, ako takva razlika postoji.(Obrazloženje kao kod čl. 53. t. 5.) Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu i cjelovitije uređenja prava Nacrtom prijedloga zakona nije predviđena mogućnosti priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu osobama koje to pravo ostvaruju po drugim propisima u razlici iznosa.
1358 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Članak 56. st.1. predlažemo brisati: “ili boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca“. Odlaskom u inozemstvo osobe s invaliditetom same osiguravaju podmirivanje svih svojih potreba, uključujući i potrebe koje proizlaze iz invaliditeta, te stoga nema opravdanja za ovakav prijedlog. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1359 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Brisati st.2. i 3.: Obrazloženje: Sukladno značenju i svrsi ovog prava potrebno je u potpunosti ukinuti prihodovni cenzus za ostvarivanje ovog prava. Jedino pod takvih okolnostima osobe s invaliditetom ostvarile bi mogućnost ostvarivanja prava na uključivanje u život zajednice na ravnopravnoj osnovi i time izjednačavanja položaja s drugima. Ovaj prijedlog pravobraniteljica za osobe s invaliditetom isticala je prigodom svake izmjene Zakona o socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1360 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Čl. 53. - Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni i imovinski cenzus (t.1.i.3.). Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1361 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Čl. 53. toč. 4. Smatramo potrebno urediti pitanje ostvarivanja osobne invalidnine kod korisnika koji svojim prihodima i svojih obveznika uzdržavanja podmiruju u cijelosti troškove smještaja kojega ostvaruju na temelju rješenja ili uputnice. Postojeća formulacija odredbe čl. 53. st. 1. toč. 4. nacrta prijedloga Zakona svim kategorijama korisnika usluga smještaja i organiziranog stanovanja i onima koji u cijelosti snose trošak tih usluga iz vlastitih prihoda i imovine kao i onima koji te usluge koriste na teret Ministarstva, uskraćuje pravo na osobnu invalidninu. Stoga se predlaže iz ograničenja čl. 53. st. 1. toč. 4. nacrta prijedloga Zakona izuzeti osobe koje usluge smještaja u cijelosti podmiruju iz vlastitih prihoda i imovine, a podredno, eventualno, odgovarajućom izmjenom odredbe čl. 45. nacrta prijedloga Zakona predvidjeti za ovu kategoriju korisnika izuzeće od mogućnosti istovremenog ostvarenja prava na naknadu za osobne potrebe i osobne invalidnine. Nije prihvaćen Odredba kojom se propisuje kao zapreka priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja je istovjetna odredbama važećeg propisa, a sukladno planiranim aktivnostima objedinjavanja prava u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu kada će cjelovitije biti uređena prava.
1362 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Čl.53. t. 5. Dodaje se novi stavak 5.a. koji glasi: Korisnik osobne invalidnine koji to pravo ostvaruje po drugim propisima ima pravo na razliku iznosa osobne invalidnine po ovom Zakonu, ako takva razlika postoji. Obrazloženje: Analogno odredbi čl. 64. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i odredba čl. 65. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, koje omogućuju korisnicima da zadrže prava koja im pripadaju prema tim zakonima i istovremeno ostvaruju isto pravo prema drugim propisima, te time ostvare razliku u iznosu najpovoljnijeg prava. Prijedlog koji dajemo na čl. 53. bi ide u smjeru ujednačavanja sustava i izjednačavanja položaja osoba s invaliditetom neovisno o uzroku invaliditeta. Zaključno smatramo da je intencija kod propisivanja ograničenja iz čl. 53. st. 1. toč. 5. i 6. i čl. 59. st. 1. toč. 5. i 6. nacrta prijedloga Zakona (odnosno čl. 54. st. 2. toč. 1. i st. 3. i čl. 57. st. 2. toč. 5. i 6. važećeg ZSS-a), bila da korisnik ne ostvaruje više prava nego što mu po zakonu pripada i da na taj način ne zlorabi sustav koristeći se pribavom financijskih sredstava iz više izvora, odnosno da se spriječiti kumuliranje prava iz iste osnove. Identični cilj moguće je ostvariti uvođenjem predložene odredbe, jer osim što bi omogućilo stranci da se ne mora odricati manje povoljnog prava, ujedno bi se omogućila zakonita primjena odredbe čl. 137. nacrta prijedloga Zakona i priznanje prava od podnošenja zahtjeva, i to u visini koji odgovara eventualnoj razlici iznosa osobne invalidnine (ili doplatka za pomoć i njegu) koju prima prema posebnom propisu. Na taj način stranka ne bi primila veći iznos od onog koji joj po zakonu pripada, a ujedno bi se omogućila zakonita primjena odredbe čl. 137. nacrta prijedloga Zakona. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu i cjelovitije uređenja prava Nacrtom prijedloga zakona nije predviđena mogućnosti priznavanja prava na osobnu invalidninu u osobama koje to pravo ostvaruju po drugim propisima u razlici iznosa.
1363 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Brisati t. 11. Obrazloženje: Pravo na status roditelja njegovatelja/status njegovatelja ustanovljeno je s ciljem omogućavanja djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s najtežim invaliditetom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba vezanih uz pomoć, brigu i njegu, u vlastitoj obitelji čime se sprečava institucionalizacija tih korisnika. Iz toga proizlazi da se radi o USLUZI koju dobiva dijete s teškoćama u razvoju/osoba s invaliditetom, a ne pukoj novčanoj naknadi njegovatelja. Ovo je pravo uvedeno u sustav socijalne skrbi prvenstveno zbog interesa djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom kako bi ostvarili skrb u obitelji, odnosno kako ne bi bili prisiljena na primanje skrbi u institucionalnim uvjetima. Taj prvenstveni interes djeteta/osobe s invaliditetom treba osigurati i odgovarajućim zakonskim uređenjem ovog prava, na način da nositelj usluge bude upravo dijete/osoba s invaliditetom, umjesto da je to osoba koja pruža njegu i čije se pravo na naknadu izvodi iz prava stvarnog korisnika. Sadašnjim prijedlogom osoba koja pruža uslugu i za koju dobiva novčanu naknadu postaje korisnik u sustavu, iako ne pripada niti jednoj od jednoj od kategorija korisnika iz čl. 18. Dijete/osoba s invaliditetom trebaju biti nositelji prava, uostalom kako je to i kod priznavanja drugih prava i usluga u socijalnoj skrbi o kojima odlučuje nadležni centar za socijalnu skrb. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja je naknada u sustavu socijalne skrbi.
1364 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 4. Iza prethodnog čl. 3. dodati naslov Načela u socijalnoj skrbi s obzirom da su u narednim člancima izostavljena bitna načela predlažemo u nastavku dodati: načelo uključenosti korisnika u zajednicu, načelo poštivanja ljudskih prava i integriteta korisnika, načelo zabrane diskriminacije, te načelo podnošenja pritužbe. Obrazloženje: Usmjerenost na poštivanje ovih načela od strane službenih osoba ključno je za sve korisnike sustava, a posebno za osobe s invaliditetom, te proizlaze iz obaveza države prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
1365 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Iza čl. 3. dodati naslov Načela u socijalnoj skrbi. Nije prihvaćen Prijedlog nije u skladu s Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor.
1366 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Iz Nacrta prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi vidljivo je, nažalost, kako ponovno neće doći do očekivanih reformskih promjena u sustavu socijalne skrbi, koje bi dovele do administrativnog rasterećenja centara za socijalnu skrb i smanjenja njihovih ovlasti, a sve s ciljem unaprjeđenja kvalitete pružanja usluga iz sustava socijalne skrbi i poboljšanja položaja korisnika u sustavu. Smatramo potpuno neracionalnim da se služba koju čine visokoobrazovani stručnjaci različitih profila educirani za rad s visokorizičnim kategorijama građana iscrpljuje u priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu radno sposobnim osobama. S pojednostavljenom administrativnom procedurom naknadu za osnovne životne potrebe radno sposobne osobe trebaju ostvarivati u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, u kojemu im se istovremeno može pružati i usluga socijalnog mentorstva, kako bi se radno sposobne osobe stručnim metodama potaknulo na zapošljavanje i rad. Stručnjaci centara za socijalnu skrb na taj bi se način mogli intenzivnije posvetiti stručnom radu i pomaganju osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, prevenciji, promicanju promjena, pomoći u unapređenju kvalitete života i osnaživanju svojih korisnika. Za osobe s invaliditetom u potpunosti su izostale dugo očekivane promjene u smislu uvođenje inkluzivnog dodatka te zakonskog uređenja usluge asistencije, kao jedne od najznačajnijih usluga za ostvarivanje prava na neovisno življenje. Iznenađuje ovim Nacrtom prijedloga Zakona predviđena usluga organiziranog stanovanja za cijeli niz kategorija korisnika sustava socijalne skrbi, kada znamo da je proces transformacije domova socijalne skrbi za smještaj osoba s invaliditetom i njihovo usmjeravanja na usluge organiziranog stanovanja započet još 2010. godine gotovo obustavljen, odnosno do danas je polučio gotovo neznatne rezultate. Na smještaju u domovima i drugim srodnim oblicima smještaja i dalje se nalaze tisuće osoba koji su zbog nedostatka izvaninstitucionalnih usluga prisiljeni živjeti u ustanovi. Propali proces deinstitucionalizacije ove jedne kategorije korisnika socijalne skrbi stoga ostavlja sumnju u provođenje u život ovako ambicioznog zakonskog teksta. U Nacrtu prijedloga Zakona ponovno je propušteno iskoristiti iskustvo u provođenju usluge osobne asistencije koja se provodi projektno već 20 godina, a koje je moglo biti podloga za kvalitetno zakonsko uređenje ove usluge čime bi se izbjegla diskriminacija osoba s invaliditetom i osiguralo njihovo pravo na neovisno življenje i život u zajednici, te smanjio pritisak na domove socijalne skrbi. Život u instituciji za čovjeka nije prirodan, predstavlja segregaciju i negaciju njegovog dostojanstva, osobne autonomije i neovisnosti. Umjesto uvođenja stvarnih reformskih procesa, odlučeno je ustrojiti dvije nove ustanove i jedno povjerenstvo. Ustrojavanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad s područnim službama i ispostavama podsjeća na ustroj HZZ-a, HZZO-a i HZMO-a, te nosi prizvuk birokratske distance i postupanja prema administrativnim pravilima, zbog čega nije primjeren za sustav socijalne skrbi - zbog prirode i svrhe ove djelatnosti u kojoj se očekuje visoko osobni odnos klijenta/korisnika i stručnjaka, kao i korištenje, usmjeravanje i povezivanje lokalnih resursa. S obzirom na to da su predložene ovlasti i zadaće Zavoda identične onima centara za socijalnu skrb, smatramo da se ovim preustrojem stvaraju bespotrebni troškovi, a ne donosi suštinska promjena, koja je trebala biti cilj donošenja novog zakona. Niti jedna odredba koja se odnosi na Zavod ne jamči kvalitetnije odgovore na potrebe korisnika, dapače, izražavamo bojazan da će predstavljati prepreku u smislu operativnosti i prepoznavanja specifičnih obilježja svake lokalne sredine i planiranja odgovarajućih socijalnih akcija. Pretpostavljamo kako će predstojeća promjena zbog preregistracije ustanova i svega što je prati u znatnoj mjeri usporiti djelatnost socijalne skrbi na određeno razdoblje čime će se postojeći skromni resursi sadašnjih centara za socijalnu skrb nepotrebno opterećivati. Umjesto ovako predviđenih ustrojstvenih promjena, potrebno je postojeće centre za socijalnu skrb osnažiti za unaprjeđenje stručnog socijalnog rada, promišljanje i predlaganje socijalnih politika, intenzivniji rad sa specifičnim kategorijama korisnika i sl.. U zakonskom tekstu opisane ovlasti Zavoda ne ukazuju da se mislilo na takvu promjenu. U pogledu osnivanja još jedne nove ustanove - Akademije socijalne skrbi, skrećemo pozornost na postojanje svih postojećih resursa i mogućnosti dodatne i kontinuirane izobrazbe u sustavu (npr. stručne Komore, sveučilište i td.) te upućujemo na njihovo korištenje, racionalno korištenje državnih sredstava i njihovo usmjeravanje prvenstveno u kapacitiranje sustava potrebnim brojem stručnih djelatnika umjesto osnivanja nove ustanove. Zakonom se predlaže osnivanje Povjerenstva za pritužbe građana na odluke Ministarstva. Kako takvo tijelo ne postoji u niti jednom drugom području javne uprave (zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, mirovinski sustav i dr.), smatramo da ovakvo zakonsko rješenje potiče daljnju podozrivost i nepovjerenje građana u stručnjake u sustavu socijalne skrbi i krovnom Ministarstvu. Isto tako, ne traže se kompetencije članova Povjerenstva za odlučivanje o prigovorima iz drugih područja rada u socijalnoj skrbi – znači li to da druga područja nisu u fokusu donositelja Zakona? Odredba prema kojoj bi Povjerenstvo tražilo ponovno preispitivanje već donesenog odgovora na prigovor implicira da Ministarstvo svoju odluku nije dovoljno promislilo kad je prvi puta odlučivalo o prigovoru, te se možda može i predomisliti. Izražavamo bojazan da će osnivanje ovakvog Povjerenstva i uvođenje svojevrsnog „građanskog nadzora“ u stručne odluke zaposlenika u Ministarstvu s nedorađenim ovlastima dodatno narušiti povjerenje u institucije, te stvoriti pravnu nesigurnost s obzirom na dvojbene ovlasti tog tijela. Umjesto osnivanja ovakvog tijela, resurse treba usmjeriti na dodatno zapošljavanje i stručno usavršavanje svih zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, te osiguravanje uvjeta u kojima je moguć kvalitetan stručni rad. Nije prihvaćen Uređenje usluge osobne asistencije i inkluzivni dodatak rješavat će se zasebnim propisima.
1367 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Vezano uz odredbe članka 151.-162. Nacrta prijedloga, a kojim odredbama se predviđa osnivanje i rad Povjerenstva, Pravobraniteljica smatra da bi se navedene odredbe u cijelosti trebale brisati. Naime, predmetne odredbe prije svega dovode do pravne nesigurnost. Također, dovode se u pitanje i kompetencije samih stručnih djelatnika/ica iz sustava socijalne skrbi koji/e profesionalno obavljaju svoj posao. Pored navedenog, dovodi se u pitanje i smisao inspekcije koja već postoji unutar sustava socijalne skrbi, što posljedično dovodi u pitanje i povjerenje građana u nadzorni mehanizam resornog ministarstva. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Odlučivanje o pritužbama ne uključuje odlučivanje u upravnim postupcima.
1368 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Glede usluge psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji i psihosocijalne podrške obitelji iz članaka 91., 92. i 97. Nacrta prijedloga, Pravobraniteljica pozdravlja i podržava navedene prijedloge. Naime, Pravobraniteljica već godinama u svojim izvješćima ističe potrebu ustrojavanja upravo ovakvih mehanizama stručne podrške obiteljima, koja cilja ranoj prevenciji nasilničkih ponašanja u obitelji, prije nego je došlo do nasilja. Naime, Pravobraniteljica je kroz svoja godišnja izvješća upozoravala, ukazivala i preporučivala ustrojavanje ovakvih stručnih službi koji bi uz sustav progona i kažnjavanja prevenirali nasilje te omogućili strože kažnjavanje počinitelja. Da bi penalna politika nulte tolerancije na rodno utemeljeno nasilje funkcionirala u praksi, Pravobraniteljica je upozoravala kako je potrebno proširiti prevenciju, odnosno osigurati i omogućiti dugotrajni i stručni terapijski rad obiteljima u problemima, a koji bi da se ne adresiraju mogli rezultirati nasiljem. S tim u vezi, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predlaže i da se Zakonom o socijalnoj skrbi predvidi da će se, putem kampanji, edukativnih aktivnosti i sličnih modela komunikacije, usluga psihosocijalnog tretmana nastojati približiti javnosti te poticati partnere/roditelje kod kojih postoji visoki rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja na korištenje navedene usluge. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1369 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Jedna od naših primjedbi odnosi se na odredbu čl. 66. Nacrta prijedloga kojim se propisuju uvjeti za ostvarivanje prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja i to na st.4.toč.6. kojom je propisano da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje, između ostaloga, „roditelju ili drugoj osobi koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a (glava XVIII) Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) i koja nema pravomoćno izrečenu sankciju za prekršaj propisan zakonom kojim se uređuje zaštita od nasilja u obitelji“. Naime Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova skreće pažnju da je nasilje u obitelji iz čl.179a Kaznenog zakona (KZ) tzv. supsidijarno kazneno djelo, za koje se kažnjava onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Slijedom supsidijarne naravi kaznenog djela nasilja u obitelj, ako je počinjeno teže kazneno djelo, onda u primjenu neće doći čl.179a, već druga inkriminacija za koju je propisana teža sankcija. Stoga, ovako sročena odredba ne bi bila prepreka da se počiniteljima težih kaznenih djela prema članovima obitelji ili drugim bliskim osobama prizna status roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ukazuje da je prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u 2020. godini, uz 1578 kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl.179a KZ-a, prema bliskim osobama počinjeno, primjerice, 1055 kaznenih djela tjelesne ozljede (čl.117. KZ), 135 kaznenih djela teške tjelesne ozljede (čl.118 KZ), 2749 kaznenih djela prijetnje (čl.139. KZ), 79 kaznenih djela silovanja, 6 kaznenih djela ubojstava (čl.110. KZ), 10 kaznenih djela teških ubojstava (čl.111. KZ), 61 kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina (čl.158. KZ) itd. Stoga, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predlaže da se kao jedna od pretpostavki za priznavanje prava na status roditelja predvidi znatno širi krug kaznenih djela koja predstavljaju prepreku za priznavanje predmetnog statusa. Primljeno na znanje Prijedlog će se razmotriti do izrade Končanog prijedloga zakona.
1370 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 64. Pravobraniteljica iznosi svoje primjedbe i vezano uz status njegovatelja. Naime odredbama čl.64. i čl. 65. Nacrta prijedloga navodi se kome se priznaje status njegovatelja i roditelja njegovatelja. Međutim Pravobraniteljica smatra kako su sve ostale kategorije osoba koje skrbe o članovima/icama svoje obitelji, kao što su djeca koja skrbe o svojim roditeljima koji su nemoćne osobe starije životne dobi – na određeni način zakinuti/e odnosno stavljeni/e u nepovoljniji položaj u odnosu na kategorije osoba obuhvaćene u čl.64. i čl.65. Nacrta prijedloga (koje također skrbe o članovima/icama svoje obitelji, ali im se priznaje status njegovatelja) i to temeljem obiteljskog statusa, a što se očituje upravo u njihovoj nemogućnosti ostvarivanja statusa njegovatelja. U kontekstu navedenog, svakako treba spomenuti i prepreke sa kojima se suočavaju srodnici koji skrbe o članovima/icama svoje obitelji (uključujući i djecu koja se skrbe o svojim starijim i nemoćnim roditeljima) i to u vidu usklađivanja obiteljskog i poslovnog života te obveza pri čemu Pravobraniteljica naglašava i rodni segment ove problematike. Naime u kontekstu navedenog Pravobraniteljica smatra značajnijim spomenuti kako je tijekom 2017. godine objavila publikaciju o istraživanju „Utjecaj rodne podjele obiteljskih obaveza i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena“ koje je u 2016. godini provela doc.dr.sc. Ksenija Klasnić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u okviru EU-projekta „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“, čija nositeljica je bila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Prema rezultatima navedenog istraživanja, od 600 ispitanih žena, njih 20% (121 žena) odgovorilo je da u njihovoj obitelji postoji barem jedna starija i/ili nemoćna, teško bolesna osoba o kojoj treba skrbiti. Tim su ženama postavljena dodatna pitanja o skrbi za te osobe, a rezultati istraživanja ukazuju kako je briga i skrb za starije i nemoćne ili teško bolesne članove obitelji (pored brige za djecu) također većinom ženski posao. Naime, 27% žena odgovorilo je da takve poslove uvijek ili gotovo uvijek rade one, a 16% da češće rade one nego njihov partner. Nešto manje od trećine žena (31%) navelo je da ona i partner podjednako dijele takve poslove, dok je samo 4% žena koje su rekle da se tim poslovima češće ili uvijek posvećuje njihov partner. Dodatno, 20% žena navelo je da takve poslove ne rade ni one ni njihovi partneri, pri čemu je vjerojatno riječ o dobivanju institucionalne pomoći za osobe kojima je potrebna skrb. Navedenim istraživanjem utvrđeno je da žene obično provode između 4 i 14 sati tjedno obavljajući poslove skrbi i brige za starije ili nemoćne članove obitelji (medijan vrijednost je 6 sati), dok njihovi partneri nešto manje, između 2 i 10 sati tjedno (medijan vrijednost iznosi 5 sati). Iako ova razlika u broju sati tjedno između žena i njihovih partnera nije velika, ona je ipak statistički značajna, što znači da i u populaciji zaposlene žene provode više sati tjedno brinući za starije i nemoćne članove obitelji od svojih partnera. Rezultati istraživanja ukazuju i kako pitanje vezano za mentalni rad, odnosno vođenje brige o tome da takvi poslovi budu obavljeni, pokazuje da i to većinom pada na žene (21% žena je odgovorilo da isključivo one brinu o tome, a 21,5% da većinom brinu one, a manjim dijelom njihov partner), dok u nešto više od jedne trećine veza (35,5%) partneri zajednički brinu o tome da poslovi vezani za brigu i skrb o starijim i/ili nemoćnim, teško bolesnim članovima obitelji budu obavljeni. U 17% veza ni žena ni partner ne vode računa o takvim poslovima, već o tome većinom brine netko treći. Broj veza u kojima partner obavlja većinu ili sav mentalni rad o tome da bi takvi poslovi bili obavljeni je vrlo malo, oko 5%. Stoga Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova smatra kako bi se u Nacrtu prijedloga svakako trebao omogućiti status njegovatelja i svim ostalim kategorijama osoba koje skrbe o članovima/icama svoje obitelji, kao što su djeca koja skrbe o svojim roditeljima koji su nemoćne osobe starije životne dobi. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) proširen je krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, te se Nacrtom prijedloga zakona dodatno proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja.
1371 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. 1. U odnosu na čl.27.st.3.toč.8. (koja odredba se odnosi na postotak osnovice za izračun prava samcu ili članu kućanstva), a u kojoj odredbi se navodi kako se zajamčena minimalna naknada za kućanstvo utvrđuje kao zbroj udjela članova kućanstva, a udjel za pojedinog člana kućanstva iznosi „120% osnovice za trudnicu nakon 12 tjedana trudnoće i rodilju do dva mjeseca nakon poroda“, Pravobraniteljica je stava kako bi se navedena osnovica trudnici trebala priznati bez obzira na trajanje trudnoće odnosno tijekom cijele trudnoće, a ne samo nakon 12 tjedana trudnoće. Naime, takvom odredbom su trudnice do 12 tjedana trudnoće neosnovano uskraćene, a pravobraniteljica ističe kako se prema čl.6.st.2. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, broj 82/08, 69/17) nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra diskriminacijom pri čemu je duljina trudnoće irelevantna. S tim u vezi, uočavamo kako Nacrt prijedloga i u svim ostalim odredbama u kojima se spominje trudnoća odnosno trudnice, ne uvjetuje priznavanje drugih prava duljinom trajanja trudnoće pa je nejasno iz kojih razloga se taj uvjet propisuje u ovom članku. Također, Pravobraniteljica smatra i da bi se navedena osnovica trebala priznati rodilji barem do šest mjeseci nakon poroda, a što vremenski koindicira sa trajanjem rodiljnog dopusta odnosno rodiljne poštede od rada i rodiljne brige o djetetu (sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama). Prihvaćen Prihvaća se
1372 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Generalna primjedba: Nacrt zakona ne predviđa nastavak procesa decentralizacije sustava socijalne skrbi. Od 2020. godine, kada su prenesena osnivačka prava nad domovima za starije osobe na županije, a što se pokazalo dobrim korakom imajući u vidu povećanje standarda opremljenosti i kvalitete rada domova (barem u županijama koje imaju „sluha“ za domove kojima su osnivači), taj proces nije nastavljen, nego naprotiv, zaustavljen je. Ne vidimo jasan razlog zbog kojeg regionalna samouprava ne bi preuzela odgovornost i za još neke vrste pružatelja socijalnih usluga, npr. ustanove koje pružaju usluge za osobe s invaliditetom. Posebno iz razloga što je za sve te ustanove predviđena daljnja transformacija u smislu pružanja usluga u zajednici, dakle što veći udio izvaninstitucijskih u odnosu na stacionarne usluge. Pri tome županije mogu biti i dobra spona između tih ustanova i lokalne zajednice u smislu organiziranja i okupljanja zainteresiranih JLS-a za sufinanciranje dijela usluga prijeko potrebnih u pojedinoj lokalnoj sredini. Svjedoci smo da kod ustanova kojima je osnivač država, često nedostaje „motivacije“ za takve aktivnosti, uz rijetke pozitivne izuzetke. Možemo se načelno složiti da je opravdano da centri za socijalnu skrb i dalje ostaju u nadležnosti centralne države jer između ostalog provode i javne ovlasti te ustanove koje skrbe za djecu kao posebno osjetljivu korisničku skupinu, međutim to se sa stručnog aspekta ne može reći i za ostale državne pružatelje socijalnih usluga kao što su ustanove koje skrbe za OSI. I sada neke županije (npr. Primorsko-goranska) upravljaju takvim ustanovama i ne vidimo razloga da se proces decentralizacije ne nastavi i u pogledu ostalih takvih, sada državnih ustanova. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlogu
1373 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 299. Člankom 299. stavkom 3. određuje se da se dio troškova stanovanja koji se odnosi na troškove ogrjeva korisnika koji se griju na drva osiguravaju iz sredstava državnog proračuna. Nije međutim propisano tko i za koje razdoblje utvrđuje visinu novčanog iznosa na godišnjoj razini te nije propisan nikakav postupak. Primljeno na znanje Prijedlog će se dodatno razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
1374 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 248. U članku 248. stavku 2. trebalo bi, upravo suprotno predloženom, zabraniti osobi koja je nezakonito pružala socijalne usluge (vidi stavak 1. tog članka) da takve usluge pruža kroz određeno vrijeme na temelju rješenja, a ne da se još i ozakonjuje njezin rad. Nije prihvaćen Za isto nema zapreke ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom i Pravilni-kom o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje usluga smještaja, te drugih propisa po kojim nadležno tijelo (jedinica područne (regionalne) samouprave) donosi rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pruža-nje socijalnih usluga (licenciju).
1375 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 246. U članku 246. stavku 11. uočavamo isti potencijalni problem koji je obrađen u prethodnoj točki. Nije prihvaćen Postoje razni razlozi zbog kojeg je pružatelju usluga zabranjen rad, te nije uvijek opravdano trajanje zabrane pružatelju usluge ograničiti na određeni rok.
1376 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 244. U članku 244. predlaže se dodati novi stavak koji glasi: „Pružatelj socijalne usluge kojem je rješenjem inspektora zabranjen rad ne može pružati socijalne usluge u trajanju od najmanje 5 godina, računajući od dana izvršnosti rješenja kojim mu se zabranjuje rad.“ Na ovaj naćin uvodi se zapreka za rad u određenom trajanju onim pružateljima kojima je rješenjem inspektora zabranjen rad, a rad se zabranjuje kada se doista radi o teškom ili opetovanom kršenju propisa i pravila struke. U slučaju da takva odredba izostane, može se dogoditi da naprosto pružatelj usluge dostavi zahtjev za izdavanje novog rješenja, da mu se ono izda jer formalno udovoljava uvjetima, te da nastavi s radom kao da se ništa nije dogodilo, što bi predstavljalo loš primjer za sve ostale u sustavu. Nije prihvaćen Postoje razni razlozi zbog kojeg je pružatelju usluga zabranjen rad, te nije uvijek opravdano trajanje zabrane pružatelju usluge ograničiti na određeni rok.
1377 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 215. U članku 215. nepotrebno zakonodavac na posredan način regulira odnos upravnog vijeća, ravnatelja i osnivača u pogledu donošenja općih akata. Smatramo da treba pustiti na slobodu osnivačima (i javnima i privatnima!) da uređuju te odnose kroz donošenje statuta, pa bi imalo logike propisati zakonom način donošenja statuta, a pitanje donošenja drugih općih akata da se prepusti ustanovama i njihovim osnivačima upravo kroz odgovarajuće odredbe statuta o tome. Također, prethodna suglasnost posve je nepotreban institut koji samo prolongira donošenje općih akata i zahtijeva dvostruko zasjedanje tijela za isti akt (najprije utvrđivanje prijedloga, pa potom formalno donošenje akta, dakle dvije sjednice!). Institut „obične“ suglasnosti mnogo je jednostavniji, a akt niti ne može stupiti na snagu ako sadrži odredbu „da stupa na snagu po dobivenoj suglasnoti određenog tijela), dakle nema govora o mogućoj pravnoj nesigurnosti u takvim slučajevima. Ukoliko zakonodavac inzistira na ovome, onda neka institut prethodne suglasnosti predvidi samo za ustanove kojima je osnivač! Stoga se predlaže da članak 215 glasi: „Opći akti doma su statut, pravilnik o radu, pravlinik o unutarnjoj sistematizaciji i ostali opći akti koji se donose na temelju statuta. Statut donosi upravno vijeće uz suglasnost osnivača, a ostali opći akti donose se na način predviđen statutom.“ Nije prihvaćen Predložena odredba članka 215. usklađena je s odredbom članka 54. Zakona o ustanovama kojom je uređen postupak donošenja općih akata.
1378 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U članku 209. stavku 1. točki 2. dodati riječi: „od toga najmanje 3 godine u sustavu socijalne skrbi“. I dosadašnji zakon je predviđao potrebno iskustvo iz područja socijalne skrbi, pa smatramo da je primjereno zadržati odredbu o određenom iskustvu kandidata iz tog područja. U stavku 3. istog članka bilo bi logično odredbu prema kojoj član UV koji je kandidat za ravnatelja ne može u tom postupku izbora ravnatelja sudjelovati i odlučivati proširiti na sve domove bez obzira o kojem je osnivaču riječ. Zbog toga se predlaže brisanje riječi: „kojima je osnivač ili suosnivač RH“. Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi. Domovi kojima osnivač ili suosnivač nije Republika Hrvatska mogu dodatno urediti postupanja.
1379 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 205. U članku 205. dodati stavak koji glasi: „Djelokrug rada i nadležnosti upravnog vijeća utvrđuju se statutom“ jer nigdje ta odredba nije predviđena, a u članku 208. (kod ravnatelja) stoji. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
1380 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 165. U članku 165. stavak 4. predlaže se brisati ili navesti jasne obrazovne profile „stručnih osoba“, obzirom da ne postoji zanimanje, certifikat ili sl. kojim se dokazuje stručnost osoba za obavljanje poslova utvrđivanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga. U stavku 5. istog članka predlaže se brisati riječ „nalaz“ jer nile logično da nakon utvrđenog činjeničnog stanja povjerenstvo donosi i nalaz i mišljenje, jedno od toga je dovoljno. Nije prihvaćen Tko su stručne osobe, odnosno stru-čni radnici, propisano je Zakonom. Nalaz i mišljenje je uobičajen izraz i kod drugih povjerenstava.
1381 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 137. U članku 137. stavku 2. propisuje se da se između ostalih prava i pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje s danom izvršnosti rješenja. Predlaže se iz stavka 2. brisati riječi „pravo na naknadu troškova stanovanja“. Naime, sredstva za priznavanje prava na naknadu troškova stanovanja osiguravaju se iz proračuna jedinica lokalne samouprave te smatramo da JLS mogu samostalno odrediti dan stupanja na snagu svog rješenja o priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja. Nije prihvaćen Pravni institut izvršnosti rješenja reguliran je Zakonom o upravnom postupku.
1382 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. U članku 127. stavku 1. utvrđuje se da o pravu na uslugu pomoći u kući rješenjem odlučuje Zavod, dok se u članku 77. stavku 3 utvrđuje da se socijalne usluge od 4. do 13. točke (a točka 12. je usluga pomoći u kući) priznaje na temelju uputnice. Time su navedene odredbe u koliziji. Prihvaćen Prihvaća se. Navedeno će se urediti u spomenutim odredbama Nacrta prijedloga Zakona.
1383 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. U članku 68. predviđa se pravo roditelja njegovatelja na godišnji odmor u trajanju 4 tjedna. To pravo je propisano i u sadašnjem Zakonu, međutim nitko od roditelja to pravo u praksi nije koristio jer nije detaljno regulirano, pa se upozorava na ovu okolnost i potrebu jasnije regulacije ovoga prava. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona propisano je da roditelj njegovatelj/njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja/njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu. Ukoliko se njega i skrb o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati unutar njegove obitelji ili u okviru drugih dostupnih usluga, postoji i mogućnost priznavanja prava na uslugu privremenog smještaja.
1384 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. U članku 60. stavku 2. predlaže se da pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu ne bude vezan uz prihod korisnika. U praksi se radi o manjem broju korisnika sa znatno ugroženim zdravljem gdje komisija za vještačenje utvrđuje da je zdravlje trajno narušeno, ali se korisnika odbija jer premašuje cenzus prihoda. Smatramo da, obzirom na prirode bolesti i na sam iznos doplatka, da taj doplatak ne bi trebalo vezati uz prihode. Nije prihvaćen Uvjet za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu na koje se od-nosi primjedba je istovjetan odredbi važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
1385 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. U članku 47. dodati stavak 2. koji glasi: „Ograničenja iznosa priznatih jednokratnih naknada iz stavka 1. ovoga članka ne primjenuju za slučajeve nabavke lijekova za korisnike usluge smještaja u domovima za starije osobe.“. Naime, domovi za starije osobe često nabavljaju lijekove koji nisu besplatni za krajnjeg korisnika temeljem izdanog recepta izabranog liječnika. Obzirom da zbroj tih troškova na godišnjoj razini može prijeći ukupni iznos jednokratne pomoći u jednoj godini, kako je predviđeno u stavku 1., predlaže se ovo izuzeće. Djelomično prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer je kod svakog pojedinog postupka potrebno utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
1386 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. U članku 41. stavku 1. predlaže se pravo na troškove stanovanja priznati i žrtvama nasilja u obitelji po napuštanju skloništa (tzv. sigurnih kuća) u trajanju do najduže 24 mjeseca. Time bi se žrtvama nasilja značajno pomoglo u procesu osamostaljivanja, nakon napuštanja skloništa i povratka u život zajednice. Nije prihvaćen Žrtva obiteljskog nasilja po prestanku smještaja u skloništu može ostvariti pravo na troškove stanovanja pod uvjetom da je korisnik zajamčene minimalne naknade. Također napominjemo da žrtve obiteljskog nasilja imaju prednost pri stambenom zbrinjavanju sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine br. 106/18, 98/19).
1387 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. U članku 36. riječi: „dužne su“ zamijeniti rjećima „mogu, ovisno o svojim potrebama“. Naime besmisleno je „na silu“ organiziranje rada za opće dobro, a županijama treba ostaviti mogućnost da ocijene da li im se, ili lokalnim zajednicama, isto isplati, imajući u vidu izuzetno slabu radnu motiviranost za rad tih osoba, kao i činjenicu da uz to idu i troškovi i odgovornosti (moguće ozlijede na radu i sl.). Općenito, ovo pitanje trebalo bi biti odgovarajuće popraćeno i u zakonu o zaštiti na radu, tj. da se taj zakon ne primjenjuje na ovakav rad. Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća jer se ovom odredbom želi obvezati jedinice lokalne i područne samouprave na sudjelovanje u radnoj aktivaciji građana.
1388 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. U članku 24. stavku 2. točki 1. predlaže se da se iznos vrijednosti osobnog vozila zamijeni nekom lako utvrdljivom činjenicom, npr. starost vozila i/ili snaga vozila u kw. To su podaci iz prometne dozvole, jasni i lako dostupni. U suprotnom će se postavljati pitanja kako procijeniti vrijednost nečijeg vozila, hoće li to morati raditi ovlašteni procjenitelj, koliko će to koštati, trajati i sl. U istom članku, stavku 2. točki 5. riječ: „prenoćištu“ zamijeniti rječju: „prihvatilištu“ zbog ispravne terminologije, imajući u vidu i definiciju beskućnika iz članka 15. stavka 14. Primljeno na znanje Napominjemo da će se do stupanja na snagu ovoga zakona izraditi naputak vezan uz procjenu vozila.
1389 Primorsko-goranska županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. U članku 15. predlaže se da stavak 9. glasi: „starija osoba je osoba koja je navršila 65 i više godina života“. Nema razloga za korištenje novog naziva „osoba starije životne dobi“, jer se koristi termin npr. domovi za starije osobe itd. Prihvaćen Prihvaća se
1390 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 163. Predlažemo pod točkom 1. izmjeniti d) centar za pružanje usluge u zajednici, te dodati e) centar za pomoć u kući Obzirom na do sada učinjene napore u deinstitucionalizaciji, iako su oni nedovoljni, potrebno je ne izjednačavati ustanovu Centar za pružanje usluga u zajednici s institucijom doma socijalne skrbi. Centar za pružanje usluga u zajednici predlažemo urediti kao posebnu vrstu multifunkcionalne ustanove za pružanje raznovrsnih socijalnih usluga jednoj ili više skupina korisnika. Time će se doprinijeti razvoju i pluralizmu socijalnih usluga te povećanju njihove dostupnosti, Nije prihvaćen Dom socijalne skrbi je ustanova, a ne institucija. Jednako kao što je centar za pomoć u kući ustanova. S obzirom na usluge koje se može pružiti u domu socijalne skrbi, opravdano je osnivanje doma socijalne skrbi kao dječjeg doma, doma za odgoj, centra za odgoj i obrazovanje, centra za rehabilitaciju ili centra za pružanje usluga u zajednici.
1391 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 84. Smatramo postupak prethodne stručne procjene, koju se ne može smatrati socijalnom uslugom, nepotrebnim odgađanjem pristupa korisnika socjalnoj usluzi, osobito kada je već predviđen stručni postupak sveobuhvatne procjene i planiranja, koji je integralni dio stručnog rada i ne mora se dodatno normirati. Svakako predlažemo iz formulacije u st. 1. ovog članka brisati riječ "preostale". Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom imaju svoje, jedinstvene sposobnosti i vještine. One nisu ni od čega preostale. Djelomično prihvaćen Sveobuhvatnu procjenu potreba provodi Zavod za socijalni rad, a prethodna stručna procjena odnosi se na procjenu potrebe za provedbom specifičnih usluga, odnosno aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, za što Zavod ne raspolaže stručnjacima s odgovarajućim kompetencijama.
1392 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 75. Smatramo pretjeranim i nepotrebnim administrativnim opretećenjem priznavanje/odobravanje socijalnih usluga, kako je predviđeno u ovom nacrtu prijedloga Zakona, osobito kada se pružaju u Zavodu/Obiteljskom centru. U pojmovniku su opisane aktivnosti Sveobuhvatne procjene, Individualnog planiranja promjene, Vođenja slučaja te Plana intervencija, koje sve predstavljaju organski povezane aktivnosti socijalnog rada, i isto su tako organski povezane s pružanjem odgovarajuće/ćih socijalnih usluga u Zavodu/Obiteljskom centru te kod drugih pružatelja socijalnih usluga, na koje se korisnici trebaju upućivati, u skladu s pravom na osobni izbor i načelom individualizacije. To ne isključuje odgovarajuću evidenciju, praćenje i komunikaciju između Zavoda, Obiteljskog centra i ostalih pružatelja socijalnih usluga, međutim pružanje socijalnih usluga je potrebno administrativno rasteretiti kako bi se povećavali kapaciteti za stručni rad te korisnicima olakšavalo pravovremeno korištenje socijalnih usluga. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1393 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 74. Smatramo nepotrebnim pobrajati korisničke skupine po kriteriju dobi, jer se rizici mogu pojaviti tijekom cijelog životnog vijeka. Predlažemo korisnike socijalnih usluga odrediti u odnosu na rizike i potrebe za socijalnim uslugama. Prijedlog: Socijalne usluge pružaju se pojedincima i obiteljima koji imaju teškoće u svakodnevnom funkcioniranju i zadovoljavanju životnih, razvojnih i socijalnih potreba, svojih vlastitih ili potreba ovisnih članova obitelji, a koje privremeno ili trajno nisu u mogućnosti prevladati samostalno ili uz neformalnu podršku u obitelji i zajednici. Djelomično prihvaćen Prihvaća se da nema potrebe za pobrojavanjem. Ne prihvaća se prijedlog, jer je kod pojedinih usluga opisana njihova svrha.
1394 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Predlažemo da se izbjegne popisivanje socijalnih usluga, budući da ovakav pristup nije utemeljen u znanstvenoj i stručnoj literaturi, te nije u skladu s načelima dostupnosti, socijalnih inovacija i pluralizma. Pri tom, predloženi popis socijalnih usluga nije konzinstetantan i ne slijedi nikakvu jasnu logiku (po sadržaju socijalne usluge ili po vrsti rizika na koji se odnosi ili po pružatelju ili po primatelju…). Posebno smatramo neopravdanim izostavljanje iz ovog popisa usluge asistencije osobama s invaliditetom, uključujući usluge videćih pratitelja i prevoditelja znakovnog jezika. Predlažemo da se socijalne usluge u ovom prijedlogu Zakona definiraju prema njihovom cilju odnosno svrsi, a u skladu s Communication on Social services of general interest in the European Union (COM (2006) 177), te da se Zakonom predvide kategorije ili područja socijalnih usluga, na primejr: 1. Socijalne usluge stanovanja izvan vlastitog doma 2. Socijalne usluge podrške obrazovnom, radnom i socijalnom uključivanju 3. Socijalne usluge za prevenciju rizika ili prevladavanja nastalih teškoća 4. Socijalne usluge asistencije u svakodnevnom funkcioniranju i posredovanja između korisnika i njegovog/zinog okruženja Nije prihvaćen Konceptualno nije prihvatljivo, to više što je za usluge asistencije u izradi posebni zakon.
1395 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 72. Prvi stavak dopuniti tako da glasi: Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, namijenjene prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života U ZAJEDNICI. Obrazloženje: život u zajednici je važan aspekt dobrobiti, u skladu je s nečelom deinstitucionalizacije te dostupnosti socjalnih usluga. Ovo je neopravdano izostavljeno iz važeće verzije ZOS-a te predlažemo da se dopuni. Prihvaćen Prihvaća se
1396 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. St. 2: Usluga privremenog smještaja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom nije primjerena za predah njegovatelja od skrbi. Potrebno je predvidjeti uslugu privremene/povremene njege u kući i pomoći u kući, kako bi se njegovateljima zaista osigurao predah od skrbi i na taj način pomoglo u zaštiti njihovog općeg i mentanog zdravlja, te u konačnici produljio život korisnika u obitelji i spriječila institucionalizacija. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama.
1397 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. St. 1. Točka 4. izmjeniti tako da glasi: osoba koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje i podršku u socijalnom uključivanju dok za to traje potreba Obrazloženje: samo osiguranje stanovanja ne jamči da će osoba koja izlazi iz institucionalnog smještaja ostvariti poželjne životne ishode, te je potrebno predvidjeti i pružanje podrške u vidu odgovarajućih socijalnih usluga. Dodatno, ograničenje osiguravanja smještaja (i podrške) najduže do 26. godine života eventulano ima smisla ako se radi o mladoj osobi koja izlazi iz alternativne srbi, ali je neprimejnjivo na druge korisnike usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na podršku u socijalnom uključivanju, a iz dobnog ograničenja i proizlazi da se radi o mladoj osobi.
1398 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Nacrt prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi, na žalost, ukazuje na to da neće doći do dugo očekivanih i neophodnih promjena u sustavu socijalne skrbi, osobito vezano za POVEĆANJE DOSTUPNOSTI, OBUHVATA I KVALITETE SOCIJALNIH USLUGA, kao jednog od tri stupa socijalne skrbi i jedinog koji ima ulogu podržati i olakšati osobni rast i razvoj svakog pojedinca u skladu sa svojim potencijalima. Smatramo neophodnim da se zakonski prijedlozi koji će utjecati na osnovne životne uvjete i zadovoljavanje potreba, kvalitetu života, dobrobit te socijalnu uključenost brojnih izrazito osjetljivih pojedinaca i skupina, razvijaju kroz otvoreni i široki dijalog s dionicima: socijalnim partnerima, akademskom zajednicom, strukovnim udruženjima, organizacijama civilnog društva te posebno s predstavnicima korisničkih skupina, što kod ovog prijedloga Zakona nije bio slučaj, iako se dugo najavljivao te je za to bilo dovoljno vremena. Smatramo također neophodnim da se prijedlog ovako važnog zakona temelji na dokazima. Iz ovog prijedloga nije vidljivo na kojim izvještajima, analizama i/ili istraživanjima se temelje identificirani problemi te predložena rješenja. Prijedlog Zakona o socijalnoj skrbi kao jednu od prepoznatih potreba, na koju ima namjeru odgovoriti, navodi da socijalne usluge, kako su definirane u “mreži socijalnih usluga”, ne odgovaraju sadašnjim potrebama. Ovo je razumljivo jer su potrebe i inače promjenjive, ne samo protokom vremena već i vezano za izazove u različitim lokalnim zajednicama. S tim u vezi u ocjeni stanja navodi se da je „potrebno (…) pristupiti redefiniranju socijalnih usluga, razvoju novih usluga i povećati RAVNOMJERNU DOSTUPNOST SOCIJALNIH USLUGA na području Republike Hrvatske. U svrhu radne aktivacije i socijalne integracije dugotrajno nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i prevencije sve prisutnijeg nasilničkog ponašanja POTREBNO JE UVOĐENJE NOVIH SOCIJALNIH USLUGA.“ Smatramo da prijedlog Zakona ne odgovara adekvatno na potrebu povećanja i ravnomjerne dostupnosti socijalnih usluga, kao i na potrebu veće raznovrsnosti socijalnih usluga, iz sljedećih razloga: 1. Predložene organizacijske promjene, odnosno osnivanje Zavoda za socijalni rad sa Središnjom službom, područnim službama, područnim uredima i ispostavama nisu u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom u kojoj se navodi da će se „ojačati (…) uloga centara za socijalnu skrb kao KLJUČNIH AKTERA U SOCIJALNOJ POLITICI i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju RADI RAZVOJA I DOSTUPNOSTI POTREBNIH SOCIJALNIH USLUGA U LOKALNOJ ZAJEDNICI.“ Pozdravljamo, i smatramo važnim stručnim i organizacijskim iskorakom, razdvajanje preventivnih, savjetodavnih i tretmanskih uloga sustava socijalne skrbi od mjera socijalne kontrole. Međutim, iz prijedloga Zakona da se zaključiti da će se jačati kontrolna uloga koja će biti široko rasprostranjena kroz sadašnju mrežu CZSS-a, samo što će biti hijerarhijski centralizirana kroz Zavod za socijalni rad, a preventivna, savjetodavna i tretmanska uloga će se provoditi kroz skromnu mrežu od 21 Obiteljskog centra (u županijskim središtima). To je u suprotnosti s ciljem povećanja dostupnosti i svih ostalih načela navedenih u člancima 4. do 14. prijedloga Zakona. Radi povećanja dostupnosti socijalnih usluga u cilju rane identifikacije i prevencije rizika te podrške u njihovom prevladavanju, potrebno je upravo jačati ovu ulogu postojeće mreže CZSS-a, što u ovom prijedlogu nije slučaj. Dodatno, prekomjernim „usitnjavanjem“ stručnih postupaka koji su u ovom prijedlogu Zakona nazvane socijalnim uslugama, te pretjeranim i nepotrebnim administriranjem i dopisivanjem putem rješenja, uputnica i zaključaka, opravdano je očekivati da se korisnicima u praksi oteža pristup socijalnim uslugama. 2. Nacionalna razvojna strategija navodi da će se „radi dovršetka procesa deinstitucionalizacije, …. dodatni napori usmjeriti prema RAZVOJU I JAČANJU SOCIJALNIH USLUGA U ZAJEDNICI I USLUGA PODRŠKE OBITELJIMA i preusmjerit će se odgovarajuće financiranje, sve uz pomoć organizacija civilnog društva kao važnog dionika tih procesa.“ I u Ocjeni stanja uz ovaj prijedlog Zakona navodi se potreba za redefiniranjem socijalnih usluga i razvojem novih socijalnih usluga. Sam prijedlog Zakona, međutim, nastavlja praksu popisivanja socijalnih usluga, za što nije dato utemeljenje u znanstvenoj i stručnoj literaturi, odnosno nije jasno iz kojih razloga se 15 usluga/aktivnosti pobrojanih u čl. 73 smatra socijalnim uslugama, a druge aktivnosti/usluge koje ispunjavaju svrhu „ prepoznavanja, sprječavanja i rješavanja problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života“ se ne smatraju socijalnim uslugama. Europska komisija u Communication on Social services of general interest in the European Union (COM (2006) 177) o socijalnim uslugama, koje su relevantne za ovaj prijedlog Zakona, govori kao o osobnim socijalnim uslugama, koje se izravno pružaju osobi i predstavljaju prilagođenu pomoć za olakšavanje socijalnog uključivanja i zaštite temeljnih prava. To su a) usluge podrške onima koji se suočavaju s osobnim izazovima i krizama (poput nezaposlenosti, ovisnosti, obiteljskih kriza), b) usluge koje osiguravaju potpuno socijalno uključivanje i uključivanje u tržište rada, c) aktivnosti integracije osoba s dugotrajnim zdravstvenim teškoćama ili invaliditetom i d) usluge socijalnog stanovanja za građane u nepovoljnom položaju. Europska socijalna mreža - ESN (u kojoj je MROSP članica) ove usluge odre]uje kao usluge personalizirane podrške s ciljem zaštite temeljnih prava korisnika i poticanja njihove socijalne uključenosti i namijenjene su pojedincima i obiteljima koji se suočavaju s osobnim izazovima i krizama koji su prijetnja zdravlju, dobrobiti te socijalnoj i radnoj uključenosti. Smatramo da se i u Zakonu o socijalnoj skrbi socijalne usluge trebaju odrediti temeljem svrhe koju trebaju ispuniti. Njihovo nabrajanje (koje isključuje ostale vrste i modalitete stručnih aktivnosti iste svrhe) neće ispuniti svrhu povećanja dostupnosti, već će otežati/spriječiti prilagođavanje socijalnih usluga specifičnim potrebama korisnika, karakteristikama i potrebama zajednica u kojima korisnici žive i neće pogodovati socijalnim inovacijama, koje su jedno od proklamiranih načela u ovom zakonskom prijedlogu. O tome da je potrebno socijalne usluge odrediti temeljem svrhe koju trebaju ispuniti može se zaključiti i iz opisa pojedinih usluga u ovom prijedlogu Zakona: a) usluga savjetovanja „potiče korisnika na razvoj novih mogućnosti sagledavanja životne situacije sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu“ b) usluga psihosocijalnog savjetovanja „pomaže korisniku otkloniti teškoće u funkcioniranju u različitim područjima života s naglaskom na ponašajne, emocionalne, interpersonalne, socijalne, obrazovne, razvojne i organizacijske aspekte života.“ c) usluga socijalnog mentorstva „pomoć usmjerena jačanju njegovih (korisnikovih/cinih op.a.) snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi.“ Sve ove usluge imaju svrhu osobama koje se suočavaju s teškoćama i preprekama u osobnom i interpersonalnom funkcioniranju olakšati prevladavanje aktualnih teškoća i jačati njihove osobne kapacitete za uspješnije (samostalno) suočavanje s budućim izazovima. Glavne razlike u prijedlogu Zakona vide se iz toga kojem korisniku/ci se usluga pruža, u kom opsegu/intenzitetu se pruža i koji pružatelj (profil stručnjaka) pruža tu uslugu. Popisivanje i prekomjerno normiranje socijalnih usluga neće doprinijeti njihovoj većoj dostupnosti, odnosno većem broju pružatelja u lokalnim zajednicama. Neće tome doprinijeti ni preimenovanje Centara za socijalnu skrb u područne službe, urede i ispostave. Ono što se s razlogom može pretpostaviti je da će stručni radnici Zavoda, odnosno njegovih ogranaka, korisniku/ci priznavati odnosno upućivati ga/ju na onu vrstu usluge koja je dostupna, ukoliko je uopće dostupna. Time će i dalje u nepovoljnom položaju biti korisnici iz ruralnih sredina, gradova i općina ispod prosjeka razvijenosti te iz potpomognutih područja, u odnosu na korisnike koji žive u sredinama s većim brojem pružatelja raznovrsnih socijalnih usluga. Upućujemo na rezultate nacionalne studije o dostupnosti socijalnih usluga (Knezić, D. & Opačić, A. (2021). Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Rehabilitacijski centar za stres i traumu / Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) u kojoj je utvrđeno da većina socijalnih usluga, uključujući i one koje su pobrojane u čl. 73, nisu adekvatno dostupne u lokalnim zajednicama u Hrvatskoj, a posebno su nedostupne upravo u onim zajednicama u kojima, prema razvojnim obilježjima i stopama siromaštva i socijalne isključenosti, su najpotrebnije. Podržavamo komentar Hrvatske komore socijalnih radnika da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče, jer nije usklađen s Nacionalnom razvojnom strategijom, te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu. Nakon toga potrebno je pristupiti izradi novog Zakona o socijalnoj skrbi u dijalogu i suradnji sa strukovnim udrugama, Komorama, akademskom zajednicom, socijalnim partnerima i organizacija civilnog društva, posebno onima koje su predstavnici korisničkih skupina. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1399 Renata NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Predlažem da se uvede novi pojam: njegovatelj supružnik u radnom odnusu te da se supružniku njegovatelju u radnom odnosu priznaju određena prava. Pravo bi se priznalo samo supružnicima 100%-tih civilnih invalida (prijedlog se odnosi samo na 100%tne civilne invalide kako se pravo ne bi širilo i na lakše invalide) Obrazloženje: Kao supruga civilnog invalida, već gotovo 2 desetljeća njegujem i pomažem u svakodnevnom životu suprugu 100% tnom invalidu. Istovremeno sam bila i majka maloljetne djece o kojima sam sama brinutula jer otac radi svoje invalidnosti to nije mogao. Također morala sam i raditi kako bi prehranila obitelji i obrazovala djecu. Iz vlastitog iskustva, smatram da su supružnici invalidnih osoba u neravnopravanom položaju kao zaposlenici, kao supružnici i kao roditelji u odnosu na zdrave supružnike. Niti po jednoj osnovi supružnici invalidnih osoba nemaju prava koja bi mi olakšala život i obveze prema djeci, supružniku i poslodavcu. Stoga predlažem da se za supružnike 100%-tnih civilnih invalida zakonom propišu određene beneficije npr.: priznavanje beneficiranog radnog staža, pravo na rad pola radnog vremena sa punom plaćom, uvećanje porezne olkašice i sl. Dugogodišnja briga o invalidnoj osobi ostavlja trag i na zdrastveno stanje zdravog supružnika koji nema slobodnog vremena. Stoga smatram da bilo koja od predloženih mjera pomogla bi supružnicima u svakodnevnim obvezama i sačuvala im zdravlje kako bi se što dulje samostalno mogli brinuti o supružniku. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) proširen je krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, te se Nacrtom prijedloga zakona dodatno proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja.
1400 Renata Peharec Ramov NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Potrebno je uključiti uslugu rehabilitacije putem asistivne tehnologije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1401 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 224. Predlažem da se briše Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavr-šavanje svih stručnih radnika i ravna-telja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni ka-dar na terenu među korisnicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akadem-skom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe traj-nog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim isku-stvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1402 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Brisati članke od 222. nadalje - osnivanje akademije donosi trošak koji si država u kojoj djeca i stari i bolesni čekaju na smještaj u udomiteljskim obiteljima ili ustanovama više od godinu dana ne smije dopustiti. Ministarstvo je povremeno pokazalo kompetencije u donošenju plana potrebnih edukacija, organizaciji edukacija sa Studijskim centrom socijalne skrbi, te je jeftinije i konkretnije rješenje zajedničko planiranje edukacija. Ideja akademije poput pravosudne se pokazala kao promašena, te je potrebno sve vezano uz to brisati iz nacrta zakona, te analitički pristupiti problemu koji se želi riješiti ili ublažiti ovim nepotrebnim trošenjem novaca, zapošljavanjem novih ljudi u sustavu . Predlažemo da se u zakon uvede obaveza donošenja godišnjeg plana edukacija u ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb nakon prethodne javne rasprave sa stručnim djelatnicima. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na te-renu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1403 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 182. predlažem da se briše - osnivanje nove službe donosi troškova, a ne nikakvu kvalitetnu promjenu. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1404 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 181. predlažem da se briše, jer ne predstavlja inovaciju ni pozitivnu promjenu, niti je potrebno "ujednačavati " stručni rad. potrebno je ujednačavati DOSTUPNOST socijalnih usluge u cijeloj državi. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1405 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. brisati članke - skrećemo pozornost kako je u nadležnosti "zavoda" i nadzor nad stručnim radom radnika kao i supervizija, što nije u skladu s pravilima struke. Zavod ministarstvo su administrativna tijela i moraju surađivati sa strukama koje su, kao što im ime kaže, stručne u svom području, a ministarstvo u svom. Djelomično prihvaćen Nije prihvaćen prijedlog vezan uz birsanje članaka vezanim uz Zavod. Naime, unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Priejdlog vezan uz stručni nadzor je prihvaćen te će isti biti u nadležnosti strukovnih komora.
1406 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Brisati članke od 175 . nadalje - nepotrebno trošenje novaca i resursa za reorganizaciju postojećeg koja ne donosi ništa novo, već otežava ostvarivanje prava korisnika na usluge, anulira socijalne inovacije i nove odnose koji mogu proizaći jedino iz suradnje s lokalnom zajednicom, te predstavlja centralizirano odlučivanje o pravima korisnika čime se uvodi "uravnilovka" i nepoštivanje kulturnih, regionalnih i svjetonazorskih razlika u regijama. Predlažem da se novac predviđen za osnivanje "Zavoda" utroši za osnivanje centara za pružanje usluga u zajednici, te dogradnju nedostatnih smještajnih kapaciteta za korisnike za koje struka pretpostavlja zadovoljenje potreba samo u strukturiranom okruženju. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1407 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Pritužbe na rad stručnjaka i drugih u sustavu socijalne skrbi moraju rješavati oni koji su za to plaćeni, a ne osnivati i plaćati dodatno povjerenstvo. Ukoliko stručnjacima u ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb doista nedostaje korisnička perspektiva, slobodni su doći u neposredan kontakt s njima i obaviti intervju i doći do svih inforamcija koje im nedostaju, umjesto da čitaju ono što im je dostupnu u sustavu socijalne skrbi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
1408 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Predlažem da se briše ili stručnije regulira intencija i funkcija ovog povjerenstva. Ministarstvo je radi uvažavanja korisničke pozicije već ustanovilo "kanal za pritužbe" koji očito nije ispunio svoju funkciju. Povjerenstvo sačinjeno od laika u ovako osjetljivom području krši pravo na privatnost korisnika, pravo na stručni pristup poteškoćama, kao što je nejasan i položaj ovog povjerenstva u odnosu na Ministarstvo. Ovako površno regulirano djeluje kao prebacivanje odgovornosti ministarstva nadležnog za socijalnu skrb na to da "netko sluša pritužbe" umjesto stručnih ljudi u ministarstvu koji onda moraju izvršiti uvid u postupanje ustanova socijalne skrbi i dati suvisli odgovor. Kako potrebu za pritužbama ima velik broj korisnika kojima se odbiju prava na materijalne pomoći u upravnom postupku, nejasno je što će s njima činiti Povjerenstvo ( osim što će ih saslušati i utješiti, ako i to), kao i sukobljenim stranama u roditeljskim sukobima - o kojima se u stvari radi u zametku ovog prijedloga. Hoće li skupina laika riješiti sukobe koji proizlaze iz razdvojenog roditeljstva, otuđujuće postupke roditelja, kverulante koji su već prijavljeni radi nametljivog ponašanja i prijetnji stručnim radnicima? Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije za-dovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe. Odlučivanje o pri-tužbama ne uključuje odlučivanje u upravnim postupcima. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
1409 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. čl. 135 samo po sebi nije jasan. vođenje slučaja može uključivati socijalne usluge, kao i signaliziranje i upućivanje u materijalna prava korisnika, a onda i socijalno mentorstvo, prevenciju nasilničkog ponašanja, ranu intervenciju, tako da ovaj članak pokazuje nerazumijevanje donosioca zakona što je vođenje slučaja, a što su socijalne usluge. Individualni plan osobe starije životne dobi mora sačinjavati jasne informacije o tome gdje su rođaci ili bliske osobe korisniku, aktiviranje svih njih radi održavanja kontakta dok je korisnik u ustanovi, informiranje jedinice lokalne samouprave tj. mjesnog odbora da im je susjed/susjeda u domu i da će smanjiti osjećaj odbačenosti ukoliko će ga posjetiti itd Nije prihvaćen Voditelj slučaja je jasno definiran u članku 15. točki 20.
1410 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. članak 135. Izrada procjene i individualnog plana promjene, te socijalno mentorstvo bi trebale biti jedine aktivnosti koje se provode u socijalnoj skrbi radi promicanja promjene u život korisnika. Samo priznavanje prava na naknade moraju raditi sustavi koji se bave novčanim pravima, a ne socijalnom skrbi. Nije prihvaćen Individualno planiranje je metoda socijalnog rada u procesu planiranja i izrade individualnog plana promjene životne situacije ili ponašanja korisnika, a socijalno mentorstvo je socijalna usluga.
1411 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. 127. st. 2. - nadležan centar za socijalnu skrb Nije prihvaćen Predlagatelj je Nacrtom prijedloga zakona uredio osnivanje Zavoda za socijalni rad, a sadašnji centri za socijalnu skrb postaju područne službe i područni odjeli Zavoda. Slijedom navedenog, centri za socijalnu skrb prestaju postojati.
1412 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak  127. č. 127. st. 1- Za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu nadležan je Zavod za zapošljavanje naknadu za ugroženog kupca ured JLS; jednokratnu naknadu centar za socijalnu skrb; pogrebne troškove JLS; naknada za studiranje nadležni centar za socijalnu skrb, od, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja, pomoć u kući HZMIO ili HZZZO; usluga smještaja nadležan centar za socijalnu skrb. zavod kao takav nije potreban. Primljeno na znanje hvala na komentaru
1413 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Sudjelovanje u plaćanju socijalnih usluge ne bi smjelo biti radi toga da si sustav "naplati" usluge, već valja odrediti iznos kojim će korisnik sudjelovati u provedbi individualnog plana promjene radi preuzimanja dijela odgovornosti za to. Ovako postavljeni članci nemaju uporište u struci, već su način rješavanja vrlo osjetljivog pitanja toga da država nije spremna previše ulagati u izgradnju dobrih i dovoljnih resursa - na ovaj način dio korisnika NEĆE se koristiti uslugama koje su im namijenjene i to predstavlja strukturalno nasilje prema njima. . Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1414 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 120. Ideja o određivanju cijena usluga nije nova, molim da se provjere prethodna rješenja i razlozi iz kojih nisu zaživjela u praksi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1415 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 116. trajanje ali i sam termin "smještaj u kriznim situacijama " je vrlo nejasan. Koje bi to dijete moglo biti smješteno na 6 mjeseci u nekoj obitelji i kuda bi trebalo biti premješteno? Smještajem izvan vlastite obitelji djeci i mladima se ne osigurava samo "stan i hrana", već uvjeti za normalan rast i razvoj i razvoj privrženosti. Premještanjem nakon 6 mjeseci ili godine dana korisnicima se šalje poruka o nestalnosti, kidaju se novoformirane veze i stvaraju pretpostavke za kasnije poteškoće u formiranju socijalnih odnosa i povjerenja prema sustavu, odraslima i sl. I kako bi se to u 6 mjeeseci mogli stvoriti uvjeti uz obitelji za koju je došlo do toga da dijete mora biti izdvojeno? Kojim točno uslugama , mjerama i tretmanima? ILi - što bi žrtva obiteljskog nasilja mogla sve odraditi da može sebe i mldb. djecu voditi u sigurnost van doma za žrtve nasilja? Kupiti stan/kuću i opremiti ih? Pronaći zaposlenje? Oporaviti se od dugogodišnjeg zlostavljanja? Kojim točno postupkom? Ovo nedostaje u ovom inače neobičnom zakonskom rješenju..... Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Dijete se žurno izdvaja (bez odgode) dok mu se ne pronađe trajnije rješenje. takav privremeni smještaj trebao bi trajati vrlo kratko, samo dok se ne pronađe odgovarajuće rješenje. Ograničenje se odnosi na gornju granicu.
1416 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 92. OČito se kopira program psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji koji je predviđen za osuđene počinitelje i ovako prekopiran nema mjesta u socijalnoj skrbi. U socijalnoj skrbi bi valjalo više raditi na preventivnim programima, a ovaj da ostaje tamo gdje mu je i po prirodi stvari mjesto - u pravosuđu. Dok godinama napominjemo čemu sve NIJE mjesto u socijalnoj skrbi, radi čega ne možemo raditi ono što moramo sa korisnicima, naiđe iznenađenje u ovakvoj formi, gdje se preuzima program zaštine mjere /mjere opreza iz pravosuđa u gura u socijalnu skrb. Što će učiniti suci, državni odvjetnici kad čuju da se u socijalnoj skrbi provodi isti program? Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji visoki rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasilja.
1417 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Nejasno je koga bi trebalo upućivati u ovaj oblik tretmana, jer je sam profil osoba koje čine nasilničko ponašanje u obitelji takav da oni neće biti dobrovoljno uključeni u ovakav rad. Osuđenici na psihosocijalni tretman kojima je zaprijećena kazna ukoliko neće polaziti koriste sve moguće manipulacija da izbjegnu tretman. U sustav socijalne skrbi valja uvesti širi dijapazon programa i educiranih stručnjaka koji će moći raditi na prevenciji nasilničkog ponašanja individualno i grupno. Ovako zamišljeno - ova mjera neće moći biti provediva. Program psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji kakav je sačinjen po Standardima uključuje prisilnu komponentnu i ne može se provoditi na dobrovoljnoj bazi. Sam program psihosocijalnog tretmana je dobar, no provoditelji su odustali zbog toga što su naknade izuzetno niske, nema osigurane infrastrukture, a na provoditeljima je ostalo da još i educiraju suce o tome što je psihosocijalni tretman - iako su Standnardi više nego jasni. Prebacivanje tretmana u sustav socijalne skrbi je IZUZETNO ŠTETNO jer se preuzima odgovornost sa sustava pravosuđa koji nikako da prihvati činjenicu da je nasilje u obitelji dio općeg kriminala, a ne stvar socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju.
1418 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 89. Ovdje bi bilo zgodna mogućnost korištenja neke varijante "uputnice" kako bi korisnici mogli koristiti usluge medijatora onako kako je u skladu s pravilima struke, tj. birati sa liste certificiranih medijatora. to bi značilo da se medijatoru plati usluga u skladu s brojem susreta, a korisnicima putni troškovi do medijatora po njihovom izboru. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1419 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 87. Za provođenje socijalnog mentorstva potrebna je edukacija, jer ovu socijalnu uslugu mogu provoditi licencirani provoditelji, kojih je nedovoljno da bi ona saživjela. Nejasna je uloga socijalnog mentorstva u odnosu na vođenje slučaja. Nije prihvaćen Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propisana pravilnikom. Paralelno sa donošenjem zakon planira se I edukacija I zapošljavanje socijlanih radnika koji će pružati uslugu socijalnog mentorstva.
1420 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. Uputnice su bile korištene u nekom od prethodnih sustava i nisu se pokazale kao dobro rješenje. Radi se o rješenju prekopiranom iz zdravstvenog sustava. Molim da se napravi analiza prijašnjeg načina kako je bilo zamišljeno da se koriste, koji su bili nedostaci i radi čega se smatra da bi ovakav način bio dobar i za što/koga? Nije prihvaćen Izdavanje uputnica zamjenjuje provođenje upravnog postupka. Uputnica se uvodi radi pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
1421 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 75. čl. 75. potrebno je normirati procjene i izgraditi resurse lokalnih zajednica ili raditi na njihovom integriranju Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1422 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Propisuje naknade za status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, pa tako st. 1. propisuje naknadu u iznosu od 800% osnovice, a st. 2. u iznosu 900% osnovice ako se dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz čl. 63. t. 1. ne može uključiti u programe i usluge u zajednici. Ovo je strukturalno nasilje usmjereno osobama i djeci s teškoćama. Ako su nekome potrebne usluge i stručni programi, kakva je to "zamjena"? zašto ne ulagati u izgradnju usluga i programa u zajednici ? I to programa koji će biti dostupni korisnicima. Primljeno na znanje Povećanje naknade u slučaju iz predmetnog članka odnosi se na dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom koje nije moguće uključiti u programe u zajednici. To ne isključuje potrebu razvoja socijalnih usluga u lokalnim zajednicama, sukladno njihovim specifičnim potrebama, što smatramo važnim dijelom unapređenja kvalitete života osoba s invaliditetom.
1423 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Priznavanje prava na status roditelja njegovatelja po prirodi stvari ne spada u socijalnu skrb, već u sustav HZMIO. U sustavu socijalne skrbi je dio organiziranja pomoći obiteljima s djetetom ili osobama s teškoćama; uključivanje osobe u zajednicu; gradnja resursa JLS za pomoć obiteljima i dr. Sam postupak priznavanja statusa potpuno nepotrebno opterećuje sustav socijalne skrbi koji nit je sačinjen za takve oblike pomoći, niti onda odrađuje ono za što je stručan, a to je osnaživanje pomoć korisnicima. Primljeno na znanje hvala na komentaru
1424 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne spada po prirodi stvari u socijalnu skrb, već u HZMIO. Nije prihvaćen U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja.
1425 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 57. Pravo na naknadu - doplatak za pomoć i njegu - po prirodi stvari spada u nadležnost HZZZ ili HZMIO. Centri za socijalnu skrb imaju puno važniji posao, a to je vođenje slučaja kako bi se korisnik uključio u svakodnevni život. To konkretno znači pružiti pomoć obitelji u organizaciji svakodenvnog života, iznalaženje i poticanje otvaranja vaninstitucionalnih usluga za korisnike , pomoć obitelji radi prevencije njegovateljskog stresa; međuresorna suradnja. Iznos doplatka za pomoć i njegu je namijenjen tome da se osobi koja pomaže osobi s invaliditetom osigura nadoknada? Nije prihvaćen U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja.
1426 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Pravo na naknadu - osobnu invalidninu - po prirodi stvari spada u nadležnost HZZZ ili HZMIO. Centri za socijalnu skrb imaju puno važniji posao, a to je vođenje slučaja kako bi se korisnik uključio u svakodnevni život. To konkretno znači pružiti pomoć obitelji u organizaciji svakodenvnog života, iznalaženje i poticanje otvaranja vaninstitucionalnih usluga za korisnike , pomoć obitelji radi prevencije njegovateljskog stresa; međuresorna suradnja. Nije prihvaćen U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja.
1427 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Predlaže se produljenje roka iz stavka 3 na 12 mjeseci radi poticanja školovanja korisnika - Isto tako treba ostaviti mogućnost da se ovo pravo koristi i nakon što korisnica ili korisnik započne raditi, ali utvrdi da ima kapaciteta i volju za daljnje školovanje. Prihvaćen Prihvaća se.
1428 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. Sve vezano uz pogrebne troškove bi trebala snositi lokalna zajednica. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1429 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Pravo na jedokratnu naknadu bi trrebalo biti priznavano za sve potrebe djece i odraslih smještenih u udomiteljske obitelji. Naime, praksa je sada da se udomitelji upućuju da za djecu mlade koriste rabljenu odjeću i obuću, a isto tako i za odrasle osobe. Moraju li se djeca iz udomiteljskih obitelji sramiti sebe i zbog odjeće i obuće i biti drugotna? Nerazumijevanje stvarne prirode diskriminacije, izlaska iz deprivacije se pokazuje upravo u dvostrukim porukama kad su pitanju jednokratne naknade. Radi čega je uopće potrebno ograničiti godišnji iznos? "korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja". Procjena postoji li ta trenutna potreba i (ne)može li se ona zadovoljiti ostavljena je samo i isključivo stručnom radniku bez jasno naznačenih uputa i kriterija što dovodi do konfuzije i neujednačenog rada. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
1430 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Za žrtve obiteljskog nasilja koje iizlaze iz doma za žrtve nasilja ili skloništa, za beskućnike koji se osamostaljuje uz podršku, za azilante i dr. potrebno je propisati iznos najamnine koji će im osigurati dostojanstveno stanovanje, s obzirom na nedostatak realiziranja obveza iz nacioalnih strategija Primljeno na znanje Žrtva obiteljskog nasilja po prestanku smještaja u skloništu može ostvariti pravo na troškove stanovanja pod uvjetom da je korisnik zajamčene minimalne naknade. Također napominjemo da žrtve obiteljskog nasilja imaju prednost pri stambenom zbrinjavanju sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine br. 106/18, 98/19).
1431 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 38. ponovo - ova mjera ovako pojednostavljena nema nikakvog smisla, osim što smanjuje broj korisnika. Mjeru treba provoditi suvislo; pomoći osobama da se uključe u tržište rada na način da rade u poduzećima gdje će se možda moći uključiti u rad te uz socijalno mentorstvo. Da bi ljudi bili motivirani, moraju se osjećati i korisnim članovima zajednice. Ovako postavljen "rad" je više kazna. Primljeno na znanje Napominjemo da se ovom odredbom želi aktivno uključiti sve dionike vlasti u proces radne aktivacije najugroženijeg djela stanovništva. Također kako bi radna aktivacija bila uspješnija propisana je i usluga socijalnog mentorstva.
1432 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. Mjera rada za opće dobro je zastarjela i pokazala se kao neefikasnom, osim kao način da se smanji broj korisnika naknade. Ovakve mjere bi bile dobro usmjerene kada bi rad za opće dobro rezultirao većim iznosom naknade.Ljudi koji rade bi trebali biti ponosni na sebe, biti osnaženi i više motivirani da se uključe u tržište rada, a ovako su u rangu osuđenika i dodatno su poniženi. Primljeno na znanje Zahvaljujem na komentaru.
1433 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 33. čl. 33 st. 1:Definirati što znači " u naravi". Ako je ideja da se iznos naknade isplaćuje trgovinama mješovitom robom, pa onda one daju prehrambene i higijenske artikle, upozoravamo na primjere loše prakse: korisnik koji će usprkos svemu i dalje imati namjeru neracionalno trošiti sredstva će ono što uzme u trgovini preprodati; dio trgovina ima više cijene pa tako korisnici skuplje plaćaju neke proizvode; dio trgovina inzistira da se čitav iznos pomoći potroši u jednoj kupnji. Sama ideja je zastarjela i ne daje odgovor na izlazak obitelji ili samca iz situacije u kojoj se nalazi. Do kada će korisnik primati naknadu u naravi? Kako će podmirivati potrebe za koje mu je potreban novac? čl. 33. st. 2. Ova mjera je prepisana iz postojećeg Zakona i sada nije bila provediva jer obrazovne ustanove imaju svaki mjesec drugi iznos, a centralizirani sustav isplate pomoći ne trpi promjene svakog mjeseca i to još ubuduće. Vezano za podmirivanje toplog obroka upućujem na generalno rješavanje pitanja prehrane u školama putem suradnje ministarstva prosvjete i ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Ovako promašene mjere predstavljaju temelj za daljnju diskriminaciju djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Isplata ovisi o procjeni stručnog radnika uzimajući u obzir cjelokupnu životnu situaciju korisnika.
1434 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Krajnja nepravda i strukturalno nasilje prema žrtvama obiteljskog nasilja jer nema sustavnog rješavanja stambenog pitanja i pitanja zaposlenja. Neriješeno je pitanje kolikim će prihodom sudjelovati npr. majka troje djece i kako će osigurati stan/kuću za sebe i djecu po izlasku iz doma za žrtve nasilja? Podsjetimo: ne treba samo osigurati stan , nego i : namještaj; pribor za jelo; pribora za kuhanje; stolice ; stolove; žarulje; ručnike; krpe za suđe; itd itd itd... samo ilustracije radi... što to sustav nudi žrtvama nasilja nakon izlaska iz domova? Primljeno na znanje apominjemo da žrtva obiteljskog nasilja imaju prednost pri stambenom zbrinjavanju sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“ br.106/18, 98/19).
1435 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 23. Za prava na naknadu za nezaposlene osobe bi trebao biti nadležan HZZZ, a u centrima vođenje slučaja obitelji koja je siromašna te socijalno mentoriranje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1436 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 21. Podržavam komentar HKSR i HUSR:ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se Pravo na osobnu invalidninu i Pravo na doplatak za pomoć i njegu prenesu u nadležnost druge službe ( Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom ) predlažemo da se ovim Zakonom oba prava objedine kao NAKNADA ZA OSOBE S INVALIDITETOM u jedno pravo kojim će se ujednačiti prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji i postupak priznavanja , visina naknada obzirom na težinu oštećenja i dr.. Na taj način će se privremeno (do OBEĆANOG rasterećenja sustava od ovih poslova) prevladati postojeće neusklađenosti i diskriminacija korisnika. Status roditelja njegovatelja i status njegovatelja potrebno je žurno prenijeti u nadležnost drugih sustava (HZMO-a , HZZO) u kojem će sada deklaratorne odredbe vezane uz ovo pravo možda biti provedive ( bolovanja, godišnji odmori njegovatelja itd. ) Također podržavam i određivanje roka u kojem će navedena prava biti prenesena u druge sustave, a što je ranije moguće. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1437 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Točku 2. dopuniti s "dijete rane i predškolske dobi s razvojnim odstupanjem ili razvojnim rizikom, te poremećajima u ponašanju" jer su oni korisnici rane intervencije/rane razvojne podrške (čl.99) Prihvaćen Prihvaća se.
1438 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Čl. 15. t.7. Obzirom da nije usklađen Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu, stoga je prijedlog da se proširi krug korisnika i da stoji kao u Zakonu o udomiteljstvu “Korisnik je dijete, mlađa punoljetna osoba do završetka redovitog školovanja ili najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja ako se ne može zaposliti, a najduže do 26.godine života“. Naime, u praksi se dešava da sa punoljetnosti se djeci prekida smještaj u udomiteljskim obiteljima, jer više nisu djeca kao korisnici. Prihvaćen Prihvaća se.
1439 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Ovako pregeneralno ostavljen prostor "socijalnim inovacijama" kao da govori "nemamo ništa protiv" no potpuno je nejasno na što se odnosi i koga obavezuje da bude u toku sa suvremenim socijalnim politikama, odnosno da prati razvoj novih metoda socijalnog rada i da ih uvodi u praksu. Novi odnosi, oblici suradnje i financiranje se u ovako postavljenom sustavu ne mogu postići. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru, načelo socijalnih inovacija omogućava uvođenje novih modela ili usluga za podmirivanje socijalnih potreba i procjenu njihovih učinaka prije definiranja u zakonu (npr. odmor od skrbi, obiteljski suradnik)
1440 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 12. Načelo će biti narušeno ako dođe do osnivanja "Povjerenstva" koje bi se bavilo pritužbama korisnika, jer se dio korisnika javlja iz područja obiteljsko pravne zaštite, gdje su česti roditeljski sukobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1441 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 9. bez socijalnog rada u lokalnoj zajednici informacije ne mogu doći do potencijalnh korisnika. Isto tako, ne postoje protokoli postupanja sa osobama kojima hrvatski nije materinji jezik, osobama oštećenog vida, sluha i td. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1442 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. U nacrtu je navedena centralizirana procedura koja bespotrebno odugovlači proces zadovoljenja potreba. Pravodobno uočavanje potreba bi uključivalo značajnije proaktivni pristup u korisnicima u lokalnoj zajednici, prije nego oni počnu tražiti pomoć, a to izostaje u ovakvom nacrtu . Što se tiče provedivosti - za smještaj djeteta / maloljetnika s teškoćama u ponašanju u dom za djecu postoje liste čekanja na kojima je više od 80- tero djece. Kako će novi Zakon u tom segmentu riješiti pitanje pravovremenosti? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1443 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 7. Načelo individualizacije je neprovedivo jer su naknade iste za sve, kao i postojanje odnosno nepostojanje vaninstituciionalnih odnosno institucionalnih usluga. Za primjer - u Sloveniji se može odobriti povećanje socijalne naknade za učenike ( nešto poput naše "zajamčene minimalne naknade") koji su vrlo dobri ili odlični učenici za 30 posto. Po meni je to individualizacija i poticanje za izlazak iz siromaštva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1444 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 6. Ovako široko postaljeno načelo se lako krši na način da socijalne usluge NISU dostupne u manjim sredinama, da korisnici u mjestima u kojima više nema javnog prijevoza ne mogu ni doći do centra za socijalnu skrb, da nema smještajnih kapaciteta ni udomiteljskih obitelji koje bi bile dostupne korisnicima.. da nema socijalnog rada u lokalnoj zajednici koji bi osiguravao proaktivni pristup korisnicima i td. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1445 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 5. Načelo pravičnosti bi bilo zadovoljeno na način da IZNOS KOJI OSTVARUJE OSOBA KOJA RADI NE SMIJE BITI U RANGU naknada iz sustava socijalne skrbi. Primljeno na znanje Korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće su dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se radna aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada s time da će se skratiti period u kojem korisnik kad se zaposli može primati zajamčenu minimalnu naknadu.
1446 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Definiranje socijalne skrbi kao "pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama" je stigmatizirajuće i upućuje da postoje ti ljudi, oni koji su socijalno ugroženi .... termin koji se više ne koristi u suvremenim socijalnim politikama. Ovako zastarjela definicija ne obuhvaća pravu misiju socijalne skrbi, a to je prevencija socijalne isključenosti, osnaživanje ranjivih skupina , ujednačavanje mogućnosti svih stanovnika RH. Ne - ova definicija je zadovoljna time da promiće promjene, ali ih stvarno nije u stanju planirati, provesti niti ih je itko željan. Po njoj će socijalno ugroženi to postati i ostati za slijedeće generacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
1447 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, III.  OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA Preveliki dio ovog iznosa usmjeren je organizacijskim promjenama, osnivanju nepotrebne "akadmije" umjesto da se ulaže u gradnju resursa: smještajnih kapaciteta za korisnike za koje se usluge ne mogu pružati van institucije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1448 renata sever NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1449 Sabina Angelina Latin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam komentar Udruge "starKA" i predlažem da se donošenje zakona odgodi do ispunjenja preduvjeta za razvoj socijalnih usluga te ostvarivanja kratkoročnih i srednjoročnih ciljeva sukladno Nacionalnom planu razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021-2027. godine i Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine. Udruga za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije „starKA“ traži odgodu donošenja ovog Zakona jer prijedlog nije donesen u skladu s preporukom Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine koji jasno definira preduvjete za razvoj socijalnih usluga a to je „Pažljivo planiranje mjera javnih politika osnovni je preduvjet za razvoj socijalnih usluga“. Pažljivo planiranje je izostalo te nisu ispunjeni preduvjeti za razvoj socijalnih usluga na način da se ostvare kratkoročni i srednjoročni ciljevi Nacionalnog plana „Socijalne usluge u Hrvatskoj raznovrsne su, dostupne i kvalitetne, te jamče bolje uvjete života svim socijalno osjetljivim skupinama stanovništva.“ te, kao takav, prijedlog nije u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine, strateški cilj 5.5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život”. Predlagatelj, naime, nije nigdje nit argumentirao prijedlog - valjane razloge ovog prijedloga nismo nit čuli nit vidjeli. Ako je predlagatelju uistinu cilj povećati standard i kvalitetu, podsjetili bismo da se to može učiniti izmjenom Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje usluga. Predlagatelj prije iznošenja prijedloga nije proveo nužna istraživanja, analize, savjetovanja i projekcije kojima bi se jasno vidjele dobrobiti ili štetnosti ovakvog prijedloga, osigurale vrlo izvjesne potrebite mjere sanacije te provjerilo je li provediv u predloženom prijelaznom razdoblju. Dokaz da analiza nema, iskazi su samog ministra Josipa Aladrovića, potpisnika prijedloga, u medijskim nastupima, ali u nastupima drugih visokorangiranih i odgovornih zaposlenika u ministarstvu mu. Bude li potrebe, dostavit ćemo njihove izjave. Pažljive analize nužne su za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, a glavni problem je što ni sam predlagatelj zakona nije upoznat s projekcijama kako bi se provedba ovog prijedloga odrazila na broj smještajnih kapaciteta za starije osobe, kvalitetu usluge, ravnomjernu rasprostranjenost i dostupnost usluga te utjecaj na životni standard samih korisnika ali i javnih izdataka i proračun Republike Hrvatske. Podsjećamo, smještajni kapaciteti su već sada deficitarni što se navodi i Nacionalnom planu razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine:: „ U Republici Hrvatskoj postoje smještajni kapaciteti za 29.414 odnosno za 3,68% osoba u dobi od 65 i više godina što je daleko niže od prosjeka EU koji iznosi 5%. Po broju kreveta u ustanovama za dugotrajnu skrb Hrvatska je na dnu ljestvice država članica EU (manji broj su imale samo Bugarska i Rumunjska) . „ Napomenuli bismo da su i ti podaci manjkavi jer nisu uzeti u obzir djelatnosti socijalnih usluga za starije osobe u zoni sive ekonomije koja je, na žalost, sve brojnija i rasprostranjenija. Udruga „starKA“ napravila je istraživanje mogućnosti transformacije obiteljskih domova predloženih transformacija odnosno reorganizacije obiteljskih domova u udomiteljstva i/ili privatne domove te studiju isplativosti reorganizacije u privatni dom. Analiza reorganizacije u udomiteljstvo pokazuje da bi se pet od deset postojećih obiteljskih domova transformiralo u udomiteljstvo u prijelaznom razdoblju i to ne uz garanciju nastavka bavljenja djelatnošću; dvoje od petero bi se djelatnošću nastavilo baviti samo dok ne otplate postojeće kredite. Ostatku obiteljskih domova takav prijelaz nije prihvatljiv zbog financijske neodrživosti objekta i obitelji. S aspekta korisnika socijalne usluge, prijelaz na udomiteljstvo nije prihvatljiv jer je niže razine usluge radi isključivanja zdravstvene skrbi koja je za 2/3 sadašnjih korisnika obiteljskih domova prijeko potrebna. Analiza reorganizacije u privatni dom pokazuje da bi se samo jedan od deset obiteljskih domova mogao reorganizirati u privatni dom. Budući da se djelatnost obiteljskog doma obavlja u objektu stambene namjene a privatnog doma u javnom objektu, prva prepreka takve reorganizacije je mogućnost prenamjene objekta iz stambenog u javni koja većina postojećih obiteljskih domova ne može ishoditi a riječ je i o dugotrajnom i skupom procesu. Drugi razlog nereorganizacije obiteljskog doma u privatni dom je financijska neodrživost poslovanja. Radi boljeg razumijevanja problema, Udruga „starKA“ napravila je studiju isplativosti privatnog doma uz poštovanje postojećeg Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga u domu. Za break-even odnosno da bi poslovao s nulom, takav dom mora imati najmanje 45 korisnika i povećati cijenu smještaja za najmanje 30% uz preduvjet da radi sa 100% kapaciteta. Osim ogromnih zahtjeva za investicijska sredstva potrebnih za dogradnju doma i povećanje smještajnih kapaciteta (2 mil. kuna), transformacija predstavlja izuzetno visok rizik radi povećanja cijena što će utjecati na popunjenost kapaciteta (samo 1/5 korisnika sama plaća smještaj u jeftinijim obiteljskim domovima, a privatni domovi po skupljim cijenama mjesta imaju!) ali i rizik radi dostupnosti radne snage. Obiteljski domovi su raspršeni i rasprostranjeni te dio njih radi u ruralnim sredinama s već sada manjkom potrebne i kvalificirane radne snage. Treći problem je razdoblje prijelaznog roka - u pet godina koliko predlagatelj sugerira, reorganizirati se u privatni dom je praktički nemoguće. Planirani prijelazni rok od pet godina nije moguć ni iz razloga što postojeći obiteljski domovi podliježu Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/2021, čl. 1, st. (6) „Zaštita od požara provodi se sukladno posebnim propisima, a zgrada u kojoj se pružaju usluge smještaja starijim osobama, mora imati izveden sustav za dojavu požara.« kojem se većina obiteljskih domova još nije prilagodila radi neizvjesnosti opstanka odnosno neodgovornog ponašanja zaposlenih u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji su u zadnjih godinu i više svakih nekoliko mjeseci u javnost izlazili s drugačijim rješenjima. Implementacija sustava zaštite od požara nije običan trošak u financijskom poslovanju obiteljskog doma , riječ je o investiciji za koju treba osigurati sredstva (nestabilna pravna regulativa i spomenuti istupi djelatnika ministarstva u javnosti otežali su pristup kreditnim linijama kod financijskih institucija) pa će dio obiteljskih domova djelatnost gasiti prije isteka prijelaznog roka odnosno već u prvim mjesecima iduće godine. Nigdje u planovima nije predviđena sanacija odnosno način zbrinjavanja tih korisnika. Možemo očekivati da će najveći dio otići na smještaj ilegalnim pružateljima, a dio na bolničko liječenje. Iz navedenoga je vidljivo da ovaj prijedlog vodi definitivnom smanjenju smještajnog kapaciteta dugotrajne skrbi za starije sobe i to čak do 60% manje odnosno za najmanje 4 000 bolesnih i teško bolesnih ljudi. Kako će se smanjivanje odraziti na pad kvalitete, porast sive ekonomije te troškove zdravstva (obiteljski domovi pružaju zdravstvenu skrb koja za sada ne opterećuje HZZO) i proračun lokalne samouprave i sam proračun Republike Hrvatske, treba još dodatno istražiti i analizirati. Podsjetili bismo na analizu Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine „Udio stanovništva starijeg od 65 godina u Republici Hrvatskoj je 2019. iznosio 20,6% s tendencijom rasta do 2050. godine na 30,2%. Prosjek EU za 2019. godine iznosio je 20,3% s tendencijom rasta do 2050. godine na 29,5%. Iako demografske projekcije predviđaju pad stanovništva s 4,08 milijuna u 2019. godini na 3,39 milijuna u 2050 godini, u apsolutnim brojevima će doći do rasta populacije iznad 65 godina na više od milijun. Stopa siromaštva starijih osoba u Hrvatskoj pokazuje tendenciju rasta od 2014. godine i u 2019. godini je ona iznosila 30,1%, što je značajno više od prosjeka EU (16,1%). Vidljivo je da Republika Hrvatska nema već danas dovoljno smještajnog kapaciteta dugotrajne skrbi i ne može si ni u jednom trenutku dopustiti smanjenje, kamo pak brisanje cijelog jednog korisnicima i starijim osobama prihvatljivog segmenta te uništavanje uspostavljene i uhodane infrastrukture socijalne djelatnosti koja pruža usluge za 25% odnosno četvrtinu postojećih korisnika skrbi sa smještajem cijele RH. Naše stanovništvo stari, aktivno stari (udio starijih od 85+ je sve veći među starijom populacijom, a istraživanja pokazuju da čak 68% starijih od 75+ godina ne može funkcionirati samostalno), radno sposobno stanovništvo iseljava, imamo velike rizike razvoja kroničnih bolesti među starijima). Na isto upozorava Europska komisija u svom izvješću dugotrajne skrbi Hrvatske za 2018 .godinu (ESPN Thematic Report on Challenges in long-term care, Croatia 2018): "An LTC crisis in Croatia is not far away, if not already upon us. LTC has to become the number one strategic priority across the health and social care sectors − with more resources devoted to it; the development of a continuum of care, improved assessment, case planning and case management; and timely and effective monitoring of quality standards. Empty rhetoric about ‘subsidiarity’ and ‘family responsibility’ can no longer be excuses for policy inaction." Upozoravamo da su posljedice nepažljivog planiranja i izostanka realnih prethodnih analiza i projekcija ishoda ovog prijedloga vidljive već danas. Prijedlog još nije usvojen ni odbijen, samo je dan na savjetovanje javnosti, a svjedočimo velikom broju prodaje obiteljskih domova, započetih procesa zatvaranja djelatnosti. Uzmemo li u obzir samo posljedice ovakvog neosnovanog i neplaniranog prijedloga, činjenicu da Republika Hrvatska nema dovoljno smještajnih kapaciteta po korisnicima i članovima im obitelji prihvatljivim cijenama, te da broj ilegalnih pružatelja raste iz dana u dan, u cilju zaštite samih korisnika ali i cijelog društva od vrlo moguće socijalne katastrofe, inzistiramo na odgodi donošenja Zakona o socijalnoj skrbi dok se ne zadovolje preduvjeti pažljivog planiranja koji će biti u skladu s kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim ciljevima. Nije prihvaćen Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
1450 Sandra Ventola NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržava se komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1451 Sanela Cvitak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Znaći, čitajući o svemu ovome danima.. Sam zgrožena! Šta se domovi svih ovi godina nisu prilagođavali po pravilniku ?-po kojem su morali sve ispoštovati da bi se taj dom nakon nadzora mogao otvoriti i počet sa svojim radom!? Naravno da jesu,jer kao takvi koji su zadovoljili sve kriterije jednog pravilnika u tom velikom broju u Hr nebi bili otvoreni! Vlasnici su dizali velike kredite da bi pružili svu moguću kvalitetnu skrb u skladu traženog zajedno sa svojom obitelji,jer svaki od njih nije ušao u taj posao na kratkoročno,nego na dugoročno.O njima ovisi njihova obitelj,o njima ovisi radnik i od radnika obitelj,o njima ovisi taj štičenik i njihova obitelj,,(Jer draga gospodo na vlasti ovog predloženog novog zakona koji bi vlasnici domova po novom trebali ispunit Što je van svake pameti što tražite ,a to nemaju ćak ni javne ustanove) Dal sa ovim mislite na starosnu dob? dal sa ovim mislite na koliko ćete obitelji ostaviti bez posla i vratiti na zavod za nezaposlene-bolje biti gladan i na teret državi;nego radit posao za koji su se mnogi upisali i platili si sami tečaj za njegovatelja ili je mnogima da ne budu na birou za nezapo.platila država...I kao takvi su se zaposlili i sa srcem obavljali za ono što su se opredjelili.. Sa ovim šta zahtjevate jako puno toga se gubi -bezbrižnost u starijim danima,,omogučena zdrastvena skrb u starosnoj dobi u jer su kao takvi smješteni u domovima 24h pod budnim okom..Palijativna skrb koja je također svakodnevnica u obiteljskim domovima ,jer za palijativne osobe nema smještajnog kapaciteta u nekoj ustanovi predviđenu za takvu osobu.. Dobro razmislite s ovim novim prijedlogom što se dobiva ,a što gubi? mislite na starije korisnike koji su smješteni u obiteljskim domovima ,mirni spokojni i 100% zbrinuti ,to sve će im zamjenit briga i strah gdje će završit! Natovaren je teret vlasnicima koji moraju potištit u sebi i držat se jakima ispred svojih štićenika,njihove obitelji,i pred svojim radnicima- da ne prenesu svoj strah da će ostat bez posla kojem su se u potpunosti predali.. Obiteljski domovi po dosadašnjem pravilniku su dobro opremljeni/samo i više,svoj posao odrađuju predano 100% nemojte da svi ispaštaju zbog onih šta svoj posao nisu odrađivali kako treba..Pojačajte nadzor,!!Nek nadzor obavlja svoj posao češće i kaznite novčanom kaznom one koje krše pravilnik! Ne ostavljajte na milost i ne milost starosnu dob sa ovim novim prijedlogom! Ne ostavljajte mnoge obitelji bez posla! Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
1452 Sanja Orelj NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam kritike i prijedloge Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika i akademske zajednice te ovim putem citiram Komoru: '' Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1453 Sanja Žarković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1454 SARA FRIŠČIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1455 Savez udruga za autizam Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. stavak 4. toč 2 i toč 3. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se ako dijete s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka. Međutim kod odrasle osobe s invaliditetom propisan je još jedan uvjet, da nije korisnik poludnevnog boravka više od tri dana u tjednu. Primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Ako se priznavanjem prava na status ograniči sudjelovanje u takvim aktivnostima radi se o odredbi na štetu djeteta s teškoćama u razvoju/osobe s invaliditetom. Naglašavamo da su i dijelovi odredbe članka 66. u izravnoj suprotnosti sa člankom 7., 19., 24., 26. i čl.28. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1456 SEBIJA CALCINA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Centar za socijalnu skrb Buje u potpunosti podržava komentare Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Pravnog fakulteta-Studija za socijalni rad te svih ostalih dionika koji to podržavaju. Nadamo se da će se uzeti u obzir mišljenje struke i odustati od ovakvog prijedloga nacrta zakona. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1457 SENIJA DELALIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Počet ću sa veliko HVALA obiteljskom domu u kojem je smještena moja majka već 7 godina. Ne mogu ni zamisliti u kojem bi stanju ona sada bila i da li bi uopće bila među nama da nije smještena tamo. Da dnevno provede i 4 sata sama za nju je bilo nemoguće i loše. U domu ima nadzor od 0-24, nikada nije sama, redovito prima lijekove, redovito se hrani i ima higijenu, u toplom i čistom živi, redovito obavlja sve pretrage. Mi kao njezina obitelj znamo da ima sve što joj treba i mirni smo. Tako da sa naše strane za ukidanje domova jedno veliko NE. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1458 Silvija Hinek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1459 Silvija Hinek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. Ispred Doma za starije i nemoćne osobe Đakovo predlažemo da osobi koja je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, istekom mandata, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem, dom socijalne skrbi dužan je ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete ukoliko dom ima sistematizirano radno mjesto odgovarajućeg zvanja. Prihvaćen Prihvaća se.
1460 Silvija Hinek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Ispred Doma za starije i nemoćne osobe Đakovo, podržavamo prijedlog Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko-baranjske županije u smislu dopuna članka 209. u kojem je potrebno dodati „humanističkih ili drugih društvenih znanosti“. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1461 Silvija Kancijan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U čl.214. predloženog teksta navodi se da dom socijalne skrbi ima stručno vijeće koje čine svi stručni radnici doma koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi u domu. Obzirom da u sustavu socijalne skrbi neke ustanove uz socijalnu obavljaju i obrazovnu djelatnost, smatram da stručno vijeće treba biti vijeće svih stručnih radnika ustanove, jer je to jedino zajedničko stručno tijelo svih stručnih radnika, gdje se svi stručni radnici centra/doma/ustanove neovisno o djelatnosti koju obavljaju mogu davati mišljenje, prijedloge za unapređenje rada ustanove (stručnog, organizacijskog i sl.). Stoga predlažem da stručno vijeće bude zajedničko vijeće svih stručnih radnika neke ustanove kao zajedničko stručno tijelo gdje se rješavanju sva pitanja od važnosti za stručne radnike, ali i ustanovu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentar. Navedeno će se razmotiti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
1462 Silvija Kancijan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U čl.84 st.2. kod usluge prethodne stručne procjene koja se odobrava djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom radi priznavanja prava na uslugu psihosocijalne podrške, rane intervencije, boravka, organiziranog stanovanja ili smještaja, a može trajati od četiri do šest sati, predlažem da se iza riječi RANE INTERVENCIJE, doda riječ i INTEGRACIJA/E. Integracija je soc.usluga za koju pružatelj usluge također utvrđuje učestalost i trajanje ( čl.101.st.1 i st.2. nacrta) Čl.99 st.4. Usluga rane intervencije pruža se djetetu do navršene treće godine, a najdulje do navršene sedme godine, u trajanju do pet sati tjedno. Predlažem da se pružanje usluge rane intervencije produži na 8 godina života, odnosno do uključivanja djeteta s teškoćama u odgojno obrazovni proces. Naime, mnoga djeca nakon što navrše 7.g.života zbog imaju odgodu školovanja, a nemaju automatski pravo na uslugu psihosocijane podrške. Kako bi bili pokriveni rehabilitacijom smatram da je nužno omogućiti im to pravo ili do 8 godine života, a najboljem interesu te djece je osigurati im pravo do uključivanja u odgojno obrazovni proces (u redovnim ili posebno odgojno obrazovnim ustanovama). U čl.95 predlažem da se usluga psihosocijalne podrške ne ograniči na rok od godine dana, s izuzetkom još od produženja na 6 mjeseci. Naime, obzirom da zbog prekapacitiranosti stručnjaka koji provode uslugu rane intervencije, djeca s TUR-om od najranije dobije koriste pravo na uslugu psihosocijalne podrške. Na takav način iste bi uskratili za njihovu rehabilitaciju i tretman, te se u roku od godine dana ne može očekivati takvo poboljšanje koje ne bi zahtjevalo uključivanje u daljnji tretman. U tom smislu predlažem da se za tu populaciju osigura iznimka ili da tekst zakona među ostalim glasi... odnosno dok postoji potreba sukladno odluci pružatelja usluge. U čl.80. navodi se rok od 3 dana u kojem je pružatelj usluge dužan obavijestiti Zavod o početku pružanja usluge, smatram da je taj rok prekratak i nije realan, te ako već mora biti određen da isti bude određen u trajanju najmanje 7 dana od zaprimanja uputnice. U roku od 7 dana od zaprimanja iste ustanova odnosno stručni radnik koji je zaprimio uputnicu i stručnjaci mogu sazvati stručni tim i zajednički utvrditi dan početka pružanja usluge te u otvorenom i primjernom roku obavijestiti Zavod, što u praktičnoj primjeni u roku od 3 dana isto nije realno za očekivati. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se produljenje roka do kojeg se pruža usluga rane intervencije, jer su korisnicima nakon 7. godine života dostupne druge socijalne usluge. Također se ne prihvaća produljenje roka za davanje obavijesti o početku pružanja usluge, jer je rok od 3 dana dostatan da se pošalje obavijest o datumu početka pružanja usluge. Navedeno iz razloga jer timska procjena (u smislu ovoga zakona: stručna procjena) prethodi izdavanju uputnice za ostale usluge, osim u slučaju upućivanja upravo na uslugu stručne procjene.
1463 Silvija Kancijan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam komentare Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1464 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 300. Predlažemo da se iz naziva domova za starije i nemoćne, makne riječ nemoćne i tako svugdje gdje se spominje ta riječ. Dakle samo neka ostane domovi za starije. Prihvaćen Prihvaća se.
1465 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 277. Predlažemo da se izmijeni st.2. i da sada ovako glasi: 2) Poslove inspekcijskog nadzora provode inspektori, viši inspektori i viši inspektori -specijalisti, službenici Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori). Inspektori blisko surađuju s civilnim volonterima koji obavljaju civilni nadzor, posebno zato educiranima i sa svrhom izvještavanja o stanju ustanova socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sukladno članku 281. Nacrta prijedloga Zakona, inspektori su u obavljaju poslova inspekcijskog nadzora samostalni te su, prilikom provedbe inspekcijskog nadzora, u okviru svojih ovlasti, propisanih člankom 282. Nacrta prijedloga Zakona, u mogućnosti obavljati sve radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora. Samostalnost u radu inspektora vidljiva je u ustrojstvenom smislu na način da je unutarnja ustrojstvena jedinica Ministarstva koja obavlja poslove inspekcijskog nadzora u socijalnoj skrbi samostalna ustrojstvena jedinica.
1466 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Predlažemo da se st. 4. izmijeni i da sada ovako glasi: 4) Usluge obiteljskog doma ne može pružati samac, osim uz uvjet da na neodređeno vrijeme zaposli odgovarajućeg radnika Nije prihvaćen Samac nije obitelj.
1467 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. Predlažemo da se stavak 2. mijenja i da sada ovako glasi: 2) Upravno vijeće čini deset članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske i to: 1. pet članova na prijedlog ministra 2. dva člana predstavnika radnika Zavoda 3. jednog člana na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća iz redova sindikata 4. jednog člana na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća iz redova poslodavaca 5. jednog člana na prijedlog Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Nije prihvaćen Broj članova upravnog vijeća mora biti neparan.
1468 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Predlažemo da se čl. 177. izmijeni i da sada ovako glasi: 1) U okviru djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast, obavlja sljedeće poslove: - rješava u prvom stupnju u upravnom području socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i drugim upravnim područjima prema posebnim propisima - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - vodi registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju - obavlja druge poslove propisane ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi, kaznenopravna zaštita djece, udomiteljstvo, nasilje u obitelji te poslove propisane posebnim propisima - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor i superviziju stručnih radnika Zavoda - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja - provodi izvršenja svojih rješenja - vodi propisane imenike, očevidnike, registre i evidencije - izdaje uvjerenja i druge potvrde - osigurava zakonitost ostvarivanja prava korisnika i pruža im stručnu pomoć pri ostvarivanju prava - utvrđuje i provodi politike razvoja i unapređenja sustava socijalne skrbi predlaganjem Ministarstvu potrebnih mjera i iniciranje donošenja odgovarajućih propisa - koordinira i nadzire primjenu Zakona, statuta i drugih općih akata Zavoda - predlaže mjere unapređenja socijalne politike - predlaže mjere unapređenja stručnog rada - razvija i osigurava cjelovitu informatičku podršku poslovnom sustavu Zavoda i razmjenu podataka s drugim sustavima - obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz sustava socijalne skrbi (2) Osim javnih ovlasti iz stavka 1. ovoga Zakona, u okviru djelatnosti Zavod obavlja i druge stručne poslove: - pruža prvu socijalnu uslugu, uslugu sveobuhvatne procjene i planiranja, uslugu socijalnog mentorstva za korisnike zajamčene minimalne naknade, uslugu savjetovanja, psihosocijalnog savjetovanja, obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja propisane ovim Zakonom - predlaže i potiče aktivnosti u području socijalne skrbi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini - sudjeluje u postupku ugovaranja i nadzora nad izvršenjem ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju - procjenjuje potrebe korisnika i sudjeluje u donošenju socijalnog plana za područje jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba - koordinira i provodi aktivnosti u području sprječavanja trgovanja ljudima, nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja putem županijskih koordinatora - sudjeluje u aktivnostima usmjerenim suzbijanju ovisnosti o alkoholu, drogi i drugim ovisnostima na županijskoj razini - provodi politiku razvoja i unapređenja sustava socijalne skrbi na lokalnoj razini - obavlja druge poslove utvrđene ovim Zakonom i drugim posebnim propisima. Nije prihvaćen Ugovaranje i nadzor nad izvršenjem ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju i vođenje registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nije u nadležnosti sustava socijalne skrbi niti je predmet ovog zakona.
1469 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. Predlažemo da se stavak 1. izmijeni i da sada ovako glasi: (1) Pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, zdravstvene zaštite te pravne djelatnosti ne može s korisnikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Nije prihvaćen Zakon o socijalnoj skrbi ne može propisivati odredbe koje se odnose na stručnjake u drugim djelatnostima.
1470 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. Predlažemo da se stavak 1. izmijeni i da sada glasi: (1) Jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb dužna je, za pružatelje socijalnih usluga kojima je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta, najmanje jednom godišnje ili po prijavi, obavljati kontrolu ispunjavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga utvrđenim rješenjem. Nije prihvaćen O prijavama jedinice područne i lokalne samouprave obavještava Ministarstvo.
1471 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 116. Predlažemo da se stavak 2. izmijeni i da sada glasi: (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama može trajati do godinu dana ako se radi o: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi 2. djetetu o kojem roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća 3. djetetu smještenom u udomiteljsku obitelj kojemu su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju 4. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana, koji nema stan, odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji 5. osobi starije životne dobi žrtvi nasilja 6. žrtvi obiteljskog nasilja 7. žrtvi trgovanja ljudima ili 8. beskućniku. Nije prihvaćen Žrtve obiteljskog nasilja su i starije osobe, pa ih nije potrebno posebno izdvojiti, a općenito žrtve nasilja, ne moraju biti korisnici socijalnih usluga
1472 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 115. Predlažemo da se stavak 2. izmijeni i da sada glasi: (2) Pravo na uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama priznaje se: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi 2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju 3. djetetu koje se zatekne u skitnji 4. djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva 5. djetetu o kojem se roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća 6. djetetu smještenom u udomiteljsku obitelj kojemu su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju 7. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana, koji nema stan, odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji 8. žrtvi obiteljskog nasilja 9. starijoj osobi žrtvi nasilja 10. žrtvi trgovanja ljudima 11. odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koja nema prebivalište ili boravište i nije u stanju brinuti o sebi 12. odrasloj osobi kojoj je ugrožen život uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti, socijalne isključenosti ili drugih okolnosti ili 13. beskućniku. Nije prihvaćen Žrtve obiteljskog nasilja su i starije osobe, pa ih nije potrebno posebno izdvojiti, a općenito žrtve nasilja, ne moraju biti korisnici socijalnih usluga
1473 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 112. Predlažemo da se stavak 1.izmijeni i da sada glasi: (1) Pravo na uslugu smještaja priznaje se: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i mlađoj punoljetnoj osobi 2. djetetu s teškoćama u razvoju 3. osobi s invaliditetom 4. funkcionalno ovisnoj osobi starije životne dobi 5. osoba starije životne dobi žrtva nasilja 6. teško bolesnoj odrasloj osobi kojoj je zbog promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe ili 7. osobi potpuno nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način. Nije prihvaćen Žrtve nasilja u nacrtu su navedeni kao korisnici privremenog smještaja u kriznim situacijama
1474 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 109. Predlažemo da se točka 9. izmijeni i da sada glasi: 9) osoba starije životne dobi žrtva nasilja, te žrtva obiteljskog nasilja Nije prihvaćen Člankom 109. t.9 obuhvaćene su sve žrtve obiteljskog nasilja, te nije pot-rebno isticati osobe starije životne dobi, a žrtva nasilja ne mora biti ko-risnik socijalnih usluga.
1475 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 106. Poštovani, smatramo da stavak 2. nije dobar za osobe starije životne dobi i bolesne starije osobe, jer su u stvarnosti premali kapaciteti za ostvariti tu mjeru, te se trebaju pokriti i ruralna područja. S poštovanjem, SUH-MUH Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1476 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 97. Poštovani, smatramo da treba posebno tretirati osim djece i ranjivu kategoriju starijih osoba žrtava nasilja u obitelji, jer je to zanemareno. S poštovanjem, SUH-MUH Primljeno na znanje Usluga nije ograničena na djecu.
1477 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Predlažemo da se stavak 1. mijenja na način da glasi: (1) Prva socijalna usluga sadrži: 1. inicijalni razgovor 2. informiranje i savjetovanje korisnika o pravima i pružateljima usluga 3. primjenu instrumenata za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta 4. iniciranje žurnih intervencija u slučaju ugrožene sigurnosti i/ili osnovnih životnih potreba korisnika. Nije prihvaćen Savjetovanje je posebna usluga.
1478 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Predlažemo da se čl. 70. mijenja i da sada glasi: Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja starije osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi, prestaje: 1. na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja 2. ako se promijene okolnosti iz članka 63. i članka 66. stavka 1. ovoga Zakona 3. ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zbog neopravdanih razloga ne obavlja poslove njegovatelja u skladu s ovim Zakonom 4. ako se roditelj njegovatelj ili njegovatelj nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora 5. ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zasnuje radni odnos, obavlja obrtničku, samostalnu ili neku drugu profesionalnu djelatnost 6. kada roditelj njegovatelj ili njegovatelj navrši 65 godina života, osim u slučaju iz članka 66. stavka 3. ovoga Zakona 7. istekom roka od dva mjeseca u slučaju privremene nesposobnosti za pružanje njege roditelja njegovatelja ili njegovatelja 8. smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja 9. ako osoba iz članka 63. ovoga Zakona sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili 10. ako je nastupio neki od razloga navedenih u članku 66. stavka 4. ovoga Zakona. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja/njegovatelja priznaje se osobama s invaliditetom ili djeci s teškoćama u razvoju, a Nacrtom prijedloga Zakona propisano je jasno za njegu kojeg djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom je moguće priznati navedeno pravo.
1479 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Predlažemo da se članak 68. mijenja tako da sada glasi: 1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj starije osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi, može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. (2) Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, a koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je utvrđena privremena nesposobnost za rad, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja. (3) Za vrijeme dok traju okolnosti iz stavka 2. ovoga članka roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu iz članka 67. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se osobama s invaliditetom ili djeci s teškoćama u razvoju.
1480 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Predlažemo da se čl. 67. mijenja tako da sada glasi: (1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom ili osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice koji iznosi 800 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. (2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom ili osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi iz članka 63. točke 1. ovoga Zakona koja se, zbog zdravstvenog stanja, ne može uključiti u programe i usluge u zajednici ima pravo na naknadu u iznosu od 900 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. (3) Iznimno, roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na uvećanje naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka u iznosu od 100% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. (4) Obračun i isplatu naknada iz stavka 1. i 2. ovoga članka, uspostavu prijavno-odjavnih podataka za obvezna osiguranjate uplatu doprinosa za obvezna osiguranja obavlja Ministarstvo putem Zavoda, a sredstva za te namjene osiguravaju se u državnom proračunu. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se osobama s invaliditetom ili djeci s teškoćama u razvoju. Nema potrebe dodavati "osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi iz članka 63. ovoga Zakona" jer one ulaze u krug osoba s invaliditetom ili djece s teškoćama.
1481 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Predlažemo da se mijenja stavak 1. tako da sada glasi: (1) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se roditelju ili članu kućanstva iz članka 65. stavka 1. i 2. ovoga Zakona koji: 1. je punoljetan 2. ima poslovnu sposobnost 3. nije lišen roditeljske skrbi 4. ima psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći i koji pruža njegu 5. živi u kućanstvu s djetetom s teškoćama u razvoju ili osobom s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona i ima obvezu reguliranja prebivališta na istoj adresi 6. koji je osposobljen za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. točke 1. ovoga Zakona i koji pruža njegu. Nije prihvaćen Pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja može se priznati osobi koja ima prebivalište na istoj adresi kao i dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom. Svrha prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pružanje njege korisnicima kojima je ista potrebna tijekom 24 sata, a kvalitetu iste nije moguće osigurati ukoliko njegovatelj ne živi s djetetom s teškoćama ili osobom s invaliditetom.
1482 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. Predlažemo da se stavak 1. mijenja tako da sada glasi: (1) Ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi ili osoba s invaliditetom nema roditelja, ako roditelji ne žive s njim ili zbog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu, pravo na status njegovatelja može se priznati bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom odnosno bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom, životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom odnosno životnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom, srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se osobama s invaliditetom ili djeci s teškoćama u razvoju.
1483 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 64. Predlažemo da se čl. 64. mijenja tako da sada glasi: 1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se roditelju djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom ili osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi iz članka 63. ovoga Zakona koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. 2) Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom ili osoba koja ne mogu sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi iz članka 63. ovoga Zakona, pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati jednom i drugom roditelju. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja/njegovatelja priznaje se osobama s invaliditetom ili djeci s teškoćama u razvoju, a Nacrtom prijedloga Zakona propisano je jasno za njegu kojeg djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom je moguće priznati navedeno pravo. Nema potrebe dodavati kategoriju "osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi" jer sve osobe koje ispunjavaju uvjete iz čl. 63. ulaze u krug osoba s invaliditetom ili djece s teškoćama u razvoju.
1484 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Predlažemo da se čl. 63. mijenja tako da sada glasi: Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom ili osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi i koja je: 1. potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen 2. u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala ili 3. koja ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja/njegovatelja priznaje se osobama s invaliditetom ili djeci s teškoćama u razvoju, a Nacrtom prijedloga Zakona propisano je jasno za njegu kojeg djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom je moguće priznati navedeno pravo. Nema potrebe dodavati kategoriju "osobe koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi" jer sve osobe koje ispunjavaju uvjete iz čl. 63. ulaze u krug osoba s invaliditetom ili djece s teškoćama u razvoju.
1485 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Predlažemo da točka 4. glasi: 4) koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora Prihvaćen Predmetna odredba je usklađena s prijedlogom
1486 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Pozdravljamo izmjenu pod točkom 2. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1487 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Pozdravljamo novinu koja je uvrštena u stavku 2., točki 2. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1488 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Predlažemo da se točka 9. izmijeni i da sada ovako glasi: 9) starija osoba koja je ovisna o pomoći i njezi druge osobe ili je u potpunosti nepokretna, a nije smještena u udomiteljskoj obitelji ili domu za starije i nemoćne osobe Nije prihvaćen Starije osobe su sve osobe koje su navršile 65 i više godina, neovisno o potrebi za pomoći i njegom, odnosno da li je smještena ili nije
1489 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 9. Poštovani, kako se misli ostvariti to pravo, po čemu se to jamči? Nadalje, kako će se informirati osobe? Smatramo da je načelo proaktivnosti nužno povezano s načelom informiranosti i zato bi ta dva načela trebala uvijek biti u koordinaciji. Primljeno na znanje Načela su pravila koja vrijede kod ostvarivanja svih naknada i usluga na temelju ovoga Zakona. Napominjemo da prva socijalna usluga obuhvaća informiranje korisnika o socijalnim uslugama i pružateljima usluga, pomoć korisniku pri utvrđivanju njegovih potreba, početnu procjenu mogućnosti korisnika te podršku i pomoć pri izboru prava u sustavu socijalne skrbi.
1490 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 5. Poštovani, koliko je to sinkronizirano sa sustavom najnižih mirovina i s visinom općenito mirovina, s obzirom da za 15 godina staža, mirovina u najboljem slučaju iznosi 1072kn. Dakle zajamčena minimalna naknada će bit veća od mirovine?! Primljeno na znanje Napominjemo da se ovim Zakonom propisuju prava koja imaju za cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima.
1491 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. Poštovani, gdje su nove mjere za prevenciju? Primljeno na znanje Primljeno na znanje, nejasno je na koju se prevenciju misli. Ukoliko se misli na prevenciju instucionalizacije, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na razini lokalne zajednice nastojati će se prevenirati insticionalizacija korisnika i omogućiti im da što dulje ostanu u svom domu.
1492 Sindikat umirovljenika Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Poštovani, navodi se da vlasništvo osobnog vozila više nije zapreka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu ako njegova vrijednost ne prelazi iznos od 40 osnovica za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske, te se ovdje postavlja pitanje tko će plaćati i tko će vrednovati trošak procjene automobila? U postupku kada će se obiteljski domovi reorganizirati u ustanovu u sustavu socijalne skrbi, zanima nas gdje će biti smješteno 7.000 ljudi u tom vremenskom periodu reorganizacije? Nadalje spominje se da će Obiteljski centri provoditi različite oblike preventivnih programa, individualnih i grupnih tretmana, savjetovanja, obiteljske medijacije, podrške roditeljstvu, jačanja obiteljskih i roditeljskih kompetencija, edukacije i grupne podrške posvojitelja, podrške i osnaživanja žrtava obiteljskog nasilja i članova obitelji osobito djece, prevencije zlostavljanja i zanemarivanja, problema u ponašanju i ovisnosti djece i mladih, psihosocijalnog tretmana prevencije nasilničkog ponašanja, poticanja i razvoja programa u zajednici, volonterskog rada i rada udruga koje su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladima i drugim socijalno osjetljivim skupinama, no nigdje se ne spominju starije osobe, gdje su one? Gdje su sigurne kuće za žrtve obiteljskog nasilja 60+, gdje će te osobe ako ne mogu u dom? S poštovanjem, SUH-MUH Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlozima o kojima će se raspravljati u kasnijim odredbama Zakona. Obiteljski domovi Za korištenje usluga obiteljskih centara nije propisana dobna granica korisnika. Za procjenu vozila izradit će se naputak o postupanju.
1493 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. Čl.107.st.2. propisuje da se korisniku kojem je priznata usluga boravka ne može priznati usluga psihosocijalne podrške. Kroz koju uslugu se onda djetetu može pružiti aktivnost npr. logoterapije ili edukacijske rehabilitacije, senzorne integracije…. Prihvaćen Prihvaća se.
1494 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 101. Čl. 101.st.1. potrebno je navesti da se usluga pruža stručnim suradnicima i asistentima u školama/predškolskim ustanovama, a isto tako i roditeljima Djelomično prihvaćen Nije prihvatljivo u dijelu koji se odnosi na roditelje.
1495 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 99. Čl.99.st.4. krajnji rok za pružanje usluge rane intervencije treba produžiti najkasnije uključivanja korisnika u odgojno-obrazovni proces. Često se kod djece, korisnika usluge rane intervencije, odgađa upis u školu. Dijete navrši 7 godina, a potrebno je i dalje nastaviti s pružanjem usluge i pripremati ga za školu. U tom se slučaju usluga rane intervencije prekidala, roditelji su podnosili zahtjev za pružanje usluge psihosocijalne podrške, Komisija za prijem ponovo donosila odluku a CZSS novo rješenje, što je značilo dodatnu papirologiju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1496 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 100. čl.100.st.1.-potrebno je osigurati međuresornu razmjenu podataka jer pojedini korisnici u okviru usluge psihosocijalne podrške ili rane intervencije koriste potpuno iste aktivnosti (logoterapiju, senzornu integraciju, psihološku podršku, edukacijsku rehabilitaciju, fizikalnu terapiju) u ustanovama socijalne skrbi i zdravstvenim ustanovama što nije korektno u odnosu na korisnike koji su na listama čekanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1497 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Čl.96.st.4. .-potrebno je osigurati međuresornu razmjenu podataka jer pojedini korisnici u okviru usluge psihosocijalne podrške ili rane intervencije koriste potpuno iste aktivnosti (logoterapiju, senzornu integraciju, psihološku podršku, edukacijsku rehabilitaciju, fizikalnu terapiju) u ustanovama socijalne skrbi i zdravstvenim ustanovama što nije korektno u odnosu na korisnike koji su na listama čekanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1498 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Dodati status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje i u slučaju kada je osobi s invaliditetom priznata usluga poludnevnog boravka 5 dana u tjednu Nije prihvaćen Navedeni čl. 63. ne propisuje činjenicu korištenja usluge boravka, već zdravstveni status djeteta s teškoćama ili osobe s invaliditetom za čiju njegu se može priznati status roditelja njegovatelja/njegovatelja.
1499 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Čl.63. vezano za čl.136.st.1. U komentarima se spominje JTV koje ustvari vještači na temelju prikupljenih nalaza, isto kao i neka druga tijela odnosno povjerenstva. Roditelji ponekada manipuliraju nalazima. Konkretan primjer-dijete prije polaska u školu odlazi na Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta kojim se određuje primjereni oblika školovanja. Iako bi po sposobnostima dijete trebalo pohađati nastavu po posebnom programu, roditelj traži da stručnjaci (psiholog, logoped, rehabilitator i dr.) u mišljenju navedu da je za redovnu školu po prilagođenom programu. Povjerenstvo na temelju tih nalaza kao primjereni oblik školovanja utvrđuje prilagođeni program. Zatim, roditelj podnosi zahtjev za status roditelja njegovatelja, odlazi kod drugih stručnjaka od kojih traži da napišu mišljenja o teškoćama djeteta koja su veća i na osnovu kojih će moći ostvariti status roditelja njegovatelja. Pošto je Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djece tijelo koje je u sustavu obrazovanja, a JTV s tim nema nikakve veze, potpuno je izostala međuresorna suradnja. Potrebno je uskladiti rad tijela iz različitih sustava i omogućiti razmjenu podataka. Roditelji ne mogu biti „stručnjaci“ koji će „utvrđivati“ stupanj oštećenja, invalidnost i sl. Jer, ako odvedu dijete liječniku i on kaže da djetetu treba operirati slijepo crijevo, roditelj sigurno neće reći da želi da mu operiraju krajnike. Ako stručnjaci pišu mišljenja na temelju nečijih želja, time degradiraju svoju struku. Mišljenja moraju biti stručna, objektivna i nepristrana. Primljeno na znanje hvala na komentaru
1500 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Čl.45. Treba razgraničiti visinu naknade ovisno o tome da li korisnik usluge smještaja ima roditelje koji mogu određenim iznosom sudjelovati u zadovoljavanju njegovih osobnih potreba ili se radi o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojima je ta naknada jedini „džeparac.“ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1501 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 199. Čl. 199. st. 2: dom za odrasle: b) dom za intenzivnu skrb - Što je to dom za intenzivnu skrb? Normalno bi bilo za očekivati da intenzivna skrb zahtijeva određeni broj zaposlenih liječnika Primljeno na znanje U djelatnosti socijalne skrbi ne zapošljavaju se liječnici.
1502 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 198. Čl. 198. st. (2): Dom socijalne skrbi obavlja i druge poslove… t. 2: osiguranje provođenja mjere intenzivne pomoći i podrške roditeljima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi : stavlja li se domu u dodatne poslove mjera intenzivnog nadzora koja je bila u nadležnosti CZSS-a . Radi se o opsežnom, izuzetno osjetljivom i odgovornom poslu koji dom socijalne skrbi ne može preuzeti na sebe uz sve redovne poslove (ako je to intencija) t. 3: osiguravanje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom : također spada u mjeru nadzora za koju je CZSS angažira vanjske suradnike, koje za to i plaća. Nedopustivo je takav (vrlo stresan, ozbiljan i odgovoran) dodatni posao u okviru redovnog radnog vremena i osnovnih poslova staviti u odgovornost i dodatne poslove doma socijalne skrbi. Ili predlagatelj misli uštedjeti na način da sve dosadašnje mjere nadzora prebaci kao obvezu domu socijalne skrbi. Ako je to namjera, treba jasno reći da dom nema kapacitete u broju stručnih radnika za obavljanje takvih poslova. Sve navedene predložene „druge poslove“ doma socijalne skrbi potrebno je ozbiljno propitati i pojasniti kako se ne bi dogodilo da se dosadašnje mjere nadzora stave u dodatne poslove doma. Čak i t. 1., koja postoji i u važećem Zakonu - podršku korisnicima i pružateljima izvaninstitucijskih oblika smještaja je sporna ako to predstavlja obvezu, a ne samo mogućnost . Dom socijalne skrbi pruža usluge „svojim korisnicima“ (prema Rješenjima CZSS-a) bili oni u organiziranom stanovanju , udomiteljstvu (podršku udomiteljima, također) ...znači, u okviru usluga koje pruža. Ako se misli na korisnike drugih pružatelja usluga i druge pružatelje usluga kao što su neke udruge i sl., kao da svima nije jasno da dom djeluje uglavnom s minimalnim brojem radnika i nema kapaciteta za pružanje podrške drugim pružateljima usluga i njihovim korisnicima. Ako se ovo ne može mijenjati, onda bi bar trebalo inzistirati na formulaciji: Dom socijalne skrbi može obavljati i druge poslove Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1503 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 14. Iza članka 14. Predlaže se uvrstiti : Načelo uključenosti korisnika u zajednicu Članak 15. Socijalne usluge se, ako je to moguće, korisniku pružaju u njegovom domu ili lokalnoj zajednici, kroz izvaninstitucijske oblike skrbi, radi poboljšanja kvalitete života i uključenosti u zajednicu. Načelo poštivanja ljudskih prava i integriteta korisnika Članak 16. „Prava u sustavu socijalne skrbi osiguravaju se korisniku uz poštivanje ljudskih prava, fizičkog i psihičkog integriteta, sigurnosti i uvažavanje etičkih, kulturnih i vjerskih uvjerenja.“ Načelo zabrane diskriminacije Članak 17. Zabranjena je izravna i neizravna diskriminacija korisnika socijalne skrbi sukladno posebnom zakonu. Načelo podnošenja pritužbe - iako su pravo i postupak vezan uz podnošenje pritužbe djelomično uređeni čl.148. važno je da se ovo načelo uvrsti u Zakon zbog koncepta cjelokupnog zakonodavstva i percepcije javnosti da se sustav socijalne skrbi temelji na ovom načelu Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
1504 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 292. U članku 292. dodaje se točka 4. : 4. „zakonitost rada Upravnog vijeća ustanove „ Obraloženje: Iako je su zakonskim i podzakonskim aktima ovlasti i odgovornost Upravnog vijeća veliki isti propisi ne uređuju nadzor nad radom UV . Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske u dosadašnjem radu susretao se sa izuzetno velikim brojem nezakonitih postupanja Upravnih vijeća koji su rezultirali podnošenjem sudskih tužbi a koje su u konačnici opteretile državni proračun i građane RH , Stoga smatramo da treba postojati kontrola zakonitosti rada i postupanja Upravnih vijeća Nije prihvaćen Kao i do sada, zakonitost rada upravnog vijeća utvrđivati će se u sudskim postupcima.
1505 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 277. U članku 277. u stavku 1. iza riječi „akata“ dodaju se riječi: „nad radom Upravnog vijeća“ Obrazloženje: Iako su zakonskim i podzakonskim aktima ovlasti i odgovornost Upravnog vijeća veliki isti propisi ne uređuju nadzor nad radom UV . Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske u dosadašnjem radu susretao se sa izuzetno velikim brojem nezakonitih postupanja Upravnih vijeća koji su rezultirali podnošenjem sudskih tužbi, a koje su u konačnici opteretile državni proračun i građane RH , Stoga smatramo da treba postojati kontrola zakonitosti rada i postupanja Upravnih vijeća. Nije prihvaćen Sukladno članku 35. Zakona o ustanovama, upravno vijeće, kao kolegijalno tijelo, upravlja ustanovom te se sastav, način imenovanja odnosno izbora članova i trajanje mandata upravnog vijeća i način donošenja odluka utvrđuje zakonom odnosno aktom o osnivanju i statuom ustanove. Ako zakonom nije drugačije određeno, predstavnike osnivača u upravno vijeće imenuje Vlada Republike Hrvatske za ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska. Upravna vijeća kao kolegijalna tijela se imenuju na mandat, donose poslovnike o radu kojima se uređuje način rada i donošenje odluka te članovi upravnog vijeća mogu biti razriješeni i prije isteka mandata a odluku o razrješenju člana upravnog vijeća, predstavnika osnivača, donosi osnivač, u konkretnom slučaju ministar nadležan za poslove socijalne skrbi Člankom 36. istoga Zakona, propisane su ovlasti upravnog vijeća, među kojima je donošenje programa rada i razvoja ustanove, nadziranje njihovoga izvršavanja, odlučivanje o financijsko planu i godišnjem obračunu, predlaganje osnivaču promjene djelatnosti, davanje osnivaču i ravnatelju ustanove prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima te donošenje odluka i obavljanje drugih poslova određenih zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove. Ujedno je člankom 54. istog Zakona, stavkom 1. propisano da statut ustanove donosi upravno vijeće, uz prethodnu suglasnost osnivača ustanove ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drugačije određeno te stavkom 2. propisano da druge opće akte ustanove donosi upravno vijeće ako zakonom ili statutom ustanove nije propisano da ih donosi ravnatelj ili stručno vijeće. Slijedom navedenoga, sukladno članku 277. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona, inspekcijski nadzor provodi se nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata, nad radom doma socijalne skrbi, centra za pružanje usluga u zajednici, centra za pomoć u kući te druge pravne osobe ili fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, iz čega proizlazi kako su predmet nadzora u odnosu na rad upravnog vijeća opći i pojedinačni akti koji nastaje u radu upravnoga vijeća kao kolegijalnog tijela dok su ustanove socijalne skrbi, kao tijela socijalne skrb, samostalno predmet nadzor u smislu njihova rada i postupanja.
1506 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 273. U članku 273. stavku 1. iza riječi „superviziju“ dodaju se riječi : najmanje jednom godišnje“ Obrazloženje: Svaki stručni radnik u kontinuitetu barem jednom godišnje treba imati pravo na superviziju . Supervizija može osigurati pozitivno radno okruženje koje pridonosi djelotvornosti pomagača i kvaliteti usluga te ublažiti štetne učinke profesionalnog stresa. Pomagački rad u sustavu socijalne skrbi bez kontinuirane supervizije smatramo neprofesionalnim. Prihvaćen Prihvaća se
1507 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 262. U članku 262. mijenja se stavak 1 i sada glasi: „( 1)Stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga obavljaju socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator, logoped, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, kineziterapeut , nastavnik, učitelj , stručni učitelj i odgajatelj . Obrazloženje : Uvjeti su uređeni Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje soc. usluga (stručni ispit ) i odobrenje nadležne komore za samostalan radi aktima Komora Nije prihvaćen Nastavnik, učitelj, stručni učitelj i odgajatelj obuhvaćeni su stavkom 2. članka 262. Zakona, te pojedini navedeni stručni radnici nisu regulirana djelatnost (primjerice, kinezioterapeut).
1508 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. U članku 223. stavku 1. dodaje se nova alineja i glasi : - Donošenje odluka o napredovanju u zvanje mentora i savjetnika sukladno Pravilniku o razini, odgovarajućem zvanju, uvjetima i načinu napredovanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi „ Prihvaćen Prihvaća se
1509 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 210. U članku 210. mijenja se stavak 2. i glasi: (2) Ako je za ravnatelja doma socijalne skrbi, čiji je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, imenovana osoba koja u toj ustanovi ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme po isteku mandata za ravnatelja ima se pravo vratiti na poslove u skladu sa stručnom spremom i zvanjem, u protivnom joj prestaje radni odnos“ Mijenja se stavak 3. i glasi: „Upravno vijeće s osobom iz stavka 1. ovog članka sklapa ugovor o radu u skladu s stavkom 2. ovog članka „ Obrazloženje: Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenim ugovoru o radu iz Zakona o radu mora navesti. Držimo da „čuvanje“ radnog mjesta ravnatelja nije objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Problem radnog mjesta ravnatelja nakon isteka njegovog mandata ne smije biti razlog da se s radnikom sklapaju višegodišnji ugovori na određeno vrijeme te se time isti dovode u diskriminirajući položaj u odnosu na druge radnike. Radni odnos ravnatelja kojem ističe mandat ne smije biti problem radnika već poslodavca odnosno osnivača. radnika. Uvažavajući nastojanja Vlade RH da se uočeni problem ugovora o radu na određeno vrijeme riješi na povoljniji način za radnika držimo da i odredbe novog Zakona o socijalnoj skrbi trebaju odražavati stav Vlade RH. Djelomično prihvaćen Prijedlog je prihvaćen, ali u drukčijem izričaju.
1510 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. U članku 209. stavku 1. točka 1. iza riječi „kineziologije“ briše se riječ : pedagogija“ i iza riječi „javne uprave“ brišu se riječi „ili informatike“ U stavku 1. točka 2. iza riječi :"s propisanom kvalifikacijom" dodaju se riječi : „u djelatnosti socijalne skrbi“ Nije prihvaćen Uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1511 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 206. U članku 206. iza riječi: „ dipolmski sveučilišni studij“ dodaju se riječi :“ i radni staž na poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, u drugoj društvenoj ili humanističkoj djelatnosti“ Nije prihvaćen Uzimajući u obzir djelokrug upravnog vijeća, nije nužno kao uvjet propisati radni staž u na poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, u drugoj društvenoj ili humanističkoj djelatnosti.
1512 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 204. U članku 204. mijenja se stavak 5 . tako da sada glasi : (5) Osoba koja je imenovana za voditelja podružnice, nakon prestanka mandata ima se pravo vratiti na poslove u skladu sa stručnom spremom i zvanjem. Obrazloženje: Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenim ugovoru o radu iz Zakona o radu mora navesti. Držimo da „čuvanje“ radnog mjesta ravnatelja nije objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Problem radnog mjesta ravnatelja nakon isteka njegovog mandata ne smije biti razlog da se s radnikom sklapaju višegodišnji ugovori na određeno vrijeme te se time isti dovode u diskriminirajući položaj u odnosu na druge radnike. Radni odnos ravnatelja kojem ističe mandat ne smije biti problem radnika već poslodavca odnosno osnivača. radnika. Uvažavajući nastojanja Vlade RH da se uočeni problem ugovora o radu na određeno vrijeme riješi na povoljniji način za radnika držimo da i odredbe novog Zakona o socijalnoj skrbi trebaju odražavati stav Vlade RH. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenim ugovoru o radu iz Zakona o radu mora navesti. Držimo da „čuvanje“ radnog mjesta ravnatelja nije objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Problem radnog mjesta ravnatelja nakon isteka njegovog mandata ne smije biti razlog da se s radnikom sklapaju višegodišnji ugovori na određeno vrijeme te se time isti dovode u diskriminirajući položaj u odnosu na druge radnike. Radni odnos ravnatelja kojem ističe mandat ne smije biti problem radnika već poslodavca odnosno osnivača. radnika. Uvažavajući nastojanja Vlade RH da se uočeni problem ugovora o radu na određeno vrijeme riješi na povoljniji način za radnika držimo da i odredbe novog Zakona o socijalnoj skrbi trebaju odražavati stav Vlade RH. Nije prihvaćen Prijedlog nije prihvaćen budući da iz obrazloženja prijedloga nije razvidno odnosi li se na izneseni prijedlog ili ne.
1513 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 191. U članku 191. mijenja se stavak 2. tako da sada glasi : (2) Ako je za ravnatelja Obiteljskog centra imenovana osoba koja ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Obiteljskom centru, po isteku mandata za ravnatelja ima se pravo vratiti na poslove u skladu sa stručnom spremom i zvanjem, u protivnom joj prestaje radni odnos“ U članku 191. mijenja se stavak 3. i glasi: „Upravno vijeće s osobom iz stavka 1. ovog članka sklapa ugovor o radu u skladu s stavkom 2. ovog članka „ Obrazloženje: Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenim ugovoru o radu iz Zakona o radu mora navesti. Držimo da „čuvanje“ radnog mjesta ravnatelja nije objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Problem radnog mjesta ravnatelja nakon isteka njegovog mandata ne smije biti razlog da se s radnikom sklapaju višegodišnji ugovori na određeno vrijeme te se time isti dovode u diskriminirajući položaj u odnosu na druge radnike. Radni odnos ravnatelja kojem ističe mandat ne smije biti problem radnika već poslodavca odnosno osnivača. radnika. Uvažavajući nastojanja Vlade RH da se uočeni problem ugovora o radu na određeno vrijeme riješi na povoljniji način za radnika držimo da i odredbe novog Zakona o socijalnoj skrbi trebaju odražavati stav Vlade RH. Djelomično prihvaćen Prijedlog je prihvaćen u odnosu na stavak 2. i unesen u tekst Nacrta na način da ne postoji ograničenje dva uzastopna mandata ravnatelja u kojima se "čuva" radno mjesto. U odnosu na prijedlog izmjene stavka 3. isti nije prihvaćen budući da je sklapanje ugovora o radu ravnatelja uređeno stavkom 1. i 2. ovoga članka.
1514 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 190. Mijenja se stavak 3 i sada glasi : Za ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava slijedeće uvjete: -završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, pedagogije, medicine, sociologije, kineziologije, pedagogije, ekonomije, javne uprave -najmanje pet godina radnog iskustva s propisanom kvalifikacijom u djelatnosti socijalne skrbi - u odnosu na koju ne postoji zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona. Obrazloženje: Neprihvatiljivo je da se statutom utvrđuju uvjeti za imenovanje, izbor djelokug ovlaštenja i odgovornosti ravnatelja . Za ostale ustanove uređeni su uvjeti te se radi ujednačenosti mora isto utvrditi i ovdje Nije prihvaćen Budući da je Nacrtom prijedloga zakona planirano osnivanje zavoda, obiteljskog centra i akademije kao jedinih takvih ustanova nije oportuno tekst zakona dodatno opterećivati odredbama o pravima, obvezama, ovlaštenjima i drugim pitanjima veznim uz ravnatelja zavoda, obiteljskog centra ili akademije već će isto biti propisano statutom kao najvišim općim aktom svake pojedine ustanove.
1515 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 189. U članku 189. dodaje se stavak 3 i glasi: (3) Članovi upravnog vijeća, predstavnici osnivača u upravnom vijeću moraju imati najmanje završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij i radni staž na poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, u drugoj društvenoj ili humanističkoj djelatnosti Djelomično prihvaćen Prijedlog je djelomično prihvaćen na način da je dopunjena odredba članka 189. kojom je propisano da se uvjeti za imenovanje članova upravnog vijeća predstavnika osnivača propisuju statutom.
1516 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 179. U članku 179. stavku 2. točka 3. iza riječi : „iz redova“ dodati riječi : „reprezentativnog sindikata iz djelatnosti socijalne skrbi „ Prihvaćen Komentar se prihvaća.
1517 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 173. Brisati članak 173. Obrazloženje: Članak je u suprotnosti sa člankom 67. st. 2. Zakona o radu koji glasi: "Preraspodjela radnog vremena Članak 67. Ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada.“ Napominjemo da je institut preraspodjele vremena uređen Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi člankom 17. stavak 3. koji navodi da u djelatnosti socijalne srkbi nema preraspodjele radnog vremena. Isti članak ugovoren je iz razloga dugogodišnjeg problema neplaćanja prekovremenog rada u sustavu socijalne skrbi. Nije prihvaćen Članak se odnosi na interventne mjere u iznimnim slučajevima.
1518 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 162. Brisati članak 162. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1519 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 161. Brisati članak 161. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1520 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Brisati članak 160. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1521 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 159. Brisati članak 159. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za postupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
1522 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Brisati članak 158. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1523 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Brisati članak 157. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1524 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 156. Brisati članak 156. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1525 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 155. Brisati članak 155. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1526 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 154. Brisati članak 154. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi
1527 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Brisati članak 153. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
1528 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 152. Brisati članak 152. Stručni radnici CZSS za zakonitost svoga rada odgovaraju resornom Ministarstvu koje provodi upravni nadzor, također za stručni rad odgovaraju strukovnim komorama ,a i poslodavcu koji provodi unutarnji nadzor. Uvođenje predloženog Povjerenstva kao još jednog nadzornog tijela neće dovesti do unapređenja kvalitete pružanja usluge koja nije uvjetovana stručnim znanjima stručnog radnika nego faktorima na koje stručni radnik ne može utjecati kao što su : neadekvatni uvjeti rada u kojima ne može štititi dostojanstvo i privatnost korisnika , prekapacitiranost ustanova za smještaj korisnika i nemogućnost osiguravanja usluge. Smatramo profesionalno degradirajućim uvođenje još jednog nadzornog tijela koje samo može dodatno otežati i paralizirati stručnjake u njihovom radu u ionako teškim uvjetima Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
1529 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Članke 151- 162. brisati Obrazloženje: Stručni radnici CZSS za zakonitost svoga rada odgovaraju resornom Ministarstvu koje provodi upravni nadzor, također za stručni rad odgovaraju strukovnim komorama ,a i poslodavcu koji provodi unutarnji nadzor. Uvođenje predloženog Povjerenstva kao još jednog nadzornog tijela neće dovesti do unapređenja kvalitete pružanja usluge koja nije uvjetovana stručnim znanjima stručnog radnika nego faktorima na koje stručni radnik ne može utjecati kao što su : neadekvatni uvjeti rada u kojima ne može štititi dostojanstvo i privatnost korisnika , prekapacitiranost ustanova za smještaj korisnika i nemogućnost osiguravanja usluge. Smatramo profesionalno degradirajućim uvođenje još jednog nadzornog tijela koje samo može dodatno otežati i paralizirati stručnjake u njihovom radu u ionako teškim uvjetima Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća gra-đana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika susta-va. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za pos-tupanje osobe koja obavlja djelat-nost socijalne skrbi.
1530 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 148. Nije definirano pitanje traženje izuzeća stručnog radnika , predstojnika i ravnatelja koje je definirano u čl.104. aktualnog ZOSS. Predlaže se isto uvrstiti Nije prihvaćen Pitanje izuzeća u upravnim postupcima uređeno je Zakonom o općem upravnom postupku i nije opravdano isto ponavljati u ovom Nacrtu.
1531 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 131. U članku 131. dodaje se novi stavak 3. koji glasi : (3) Ako se mjesna nadležnost ne može utvrditi prema prebivalištu ili boravištu stranke u Republici Hrvatskoj mjesno je nadležna podružnica Zavoda prema mjestu posljednjeg prebivališta ,odnosno boravišta na području Republike Hrvatske , a u slučajevima kada se ne može utvrditi posljednje prebivalište ili boravište , mjesna nadležnost određuje se prema mjestu na kojem je nastao povod za vođenje postupka. Obrazloženje : Izostavljeno je definiranje tko, na koji način i u kojim slučajevima odlučuje o sukobu mjesne i stvarne nadležnosti Nije prihvaćen Člankom 131. stavkom 1. i 2. propisana je mjesna nadležnost u posebnim slučajevima koja se određuje prema mjestu gdje se određena osoba zatekla, a ne prema prebivalištu ili boravištu osobe. Sukob nadležnosti uređen je Zakonom o općem upravnom postupku i nije opravdano isto ponavljati u Nacrtu prijedloga Zakona.
1532 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 125. Izostavljena je Nagodba koja se sklapa sa zakonskim obveznikom uzdržavanja, a kojom se utvrđuje plaćanje usluge odnosno sudjelovanje u troškovima usluge, a koja ima snagu ovršne isprave ( definirano u čl. 98 st. 2. sadašnjeg ZOSS-a) Primljeno na znanje Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
1533 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 117. U članku 117. stavku 2. umjesto „najdulje do 15 dana „ treba stajati „do 30 dana“ Obrazloženje: Iako nije moguće predvidjeti trajanje ipak bi vremenski okvir trebao biti duži od onog koji je predložen u Nacrtu Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1534 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 97. U čl.97.stavak.4. umjesto :"do šest sati tjedno" izmijeniti rečenicom: „iznimno kod pružatelja usluge do dvanaest sati tjedno“. Obrazloženje: : Nije potrebno smanjivati razinu do sada stečenih prava postojećim ZOSS ( čl.83.st.5.) Nije prihvaćen Ne prihvaća se produljenje trajanja usluge psihosocijalne podrške jer je to usluga koja bi se trebala provoditi u pravilu individualno, iznimno u manjim grupama.
1535 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 83. U članku 83. stavku 2. brisati broj susreta . Obrazloženje: Nije moguće limitirati broj susreta u pojedinim složenijim životnim okolnostima. Nije prihvaćen Usluga savjetovanja je kratkotrajna intervencija, stavkom 2, ovoga član-ka propisana je i iznimka u pogledu broja susreta.
1536 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 80. KOMENTAR stavka 3. : Zbog nedostatnih kapaciteta pružatelja usluga u zajednici i njihovih ograničenih resursa u praksi će se dogoditi multipliciranje uputnica koje neće moći biti provedive. Postavlja se pitanje koje mehanizme ima resorno Ministarstvo da se Uputnice koje se upućuju pružateljima usluga i realiziraju Čl.80.st.1.-rok od tri dana je nerealan jer nakon što pružatelj usluge zaprimi uputnicu potrebno je izvršiti timsku procjenu kako bi se utvrdile aktivnosti u okviru pojedine usluge ( treba li npr. korisniku psihosocijalne podrške aktivnost logoterapije, edukacijske rehabilitacije, senzorne integracije, psihološka podrška, socijalni rad…) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1537 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 79. KOMENTAR: Nejasan termin- Individualnog plana intervencija. Ukoliko se radi o IPP-u, predlažemo da se isti maksimalno skrati te da se njime samo definiraju najnužnije potrebe i plan za kraće razdoblje Nije prihvaćen U čl. 15 definiran je individualni plan promjena i plan intervencija i jasno su navedene razlike
1538 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. U članku 65. u stavku 3. dodati zarez iza riječi invaliditetom i dodati: „ ili uz suglasnost njegovog skrbnika „. Obrazloženje : Najčešće se radi o kategoriji korisnika koje uslijed svoga stanju ne razumiju postupak koji se u odnosu na njih provodi niti pravne posljedice koje iz njega proizlaze. Dakle, nisu sposobni dati svoju suglasnost Djelomično prihvaćen U ime osoba koje nemaju poslovnu sposobnost, odnosno nisu u mogućnosti iskazati svoju suglasnost, istu daje zakonski zastupnik što je dodano u predmetnoj odredbi.
1539 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 61. U članku 61. dodati st. 3. : (3) u prihod se ne uračunavaju novčana sredstva po osnovi mirovina u iznosu do punog iznosa ZMN propisane Zakonom .“ Obrazloženje: Naime predloženim Nacrtom Zakona treba zaštiti korisnike najniže mirovine i rukovoditi se Načelom pravičnosti. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti, a odredbe koje se odnose na predmetno pitanje kod priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu u pravilu su usklađene sa odredbama važećeg zakona i primjenom propisa budući na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada i cjelovitije uređenje u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
1540 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 60. Što je sa kategorijama osoba iz dosadašnjeg ZOSS-a u čl. 60. Između ostalog i osobama lišenim poslove sposobnosti koje ostvaruju pravo na DPNJ u smanjenom iznosu bez vještačenja pri Zavodu za vještačenje ,ali temeljen Nalaza i mišljenja ovlaštenog sudsko medicinskog vještaka kao osobe u potpunosti lišene poslovne sposobnosti. Trenutno su u postupku preispitivanja poslovne sposobnosti pri Općinskom građanskom sudu Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona nije propisano da slijepe, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njegu neovisno o uvjetima u pogledu imovine i prihoda radi izjednačavanja prava svih osoba s invaliditetom, pogotovo jer je za sve osobe s invaliditetom neovisno o vrsti oštećenja predviđena mogućnost utvrđivanja stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Nadalje, Obiteljski zakon ne predviđa mogućnost lišenja poslovne sposobnosti u potpunosti već samo djelomično.
1541 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Mijenja se članak 59. i glasi: Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne priznaje se osobi: 1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje i/ili je vlasnik poslovnog prostora, a koje može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu, 2. kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima, 3. koja ostvaruje doplatak za pomoć i njegu prema drugim propisima, 4. koja prema ovom Zakonu ili drugim propisima ostvaruje osobne invalidninu, 6. koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, i 7. čiji prihod za samca ne prelazi 500% osnovice, a za kućanstvo 350% po članu. Nije prihvaćen Uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu u pogledu imovine, korištenja usluge smještaja ili organiziranog stanovanja, te dijela prihoda su istovjetni odredbama važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
1542 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Mijenja se članak 56. i glasi: 1) Zavod će donijeti rješenje o mirovanju prava na osobnu invalidninu korisniku koji se nalazi u na izdržavanju kazne zatvora od 2 mjeseca ali ne dužem od 6 mjeseci. (2) Mirovanje prava podrazumijeva obustavu isplate i njenu ponovnu aktivaciju s danom prestanka okolnosti koje su dovele do mirovanja, u skraćenom postupku, bez provjere činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za odobravanje prava. (3) Aktivacija isplate podrazumijeva i isplatu dospjelih a neisplaćenih iznosa. (4) Korisniku koji je u zatvoru duže od 6 mjeseci kao i osobi koja izvan Republike Hrvatske boravi duže od 30 dana neprekidno ili s prekidima više od 2 mjeseca unutar jedne kalendarske godine pravo prestaje. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1543 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. U članku 54. u stavku 3 dodati alineju 11 koja će sadržavati odredbu da se iznimno u prihod za maloljetnu djecu ne uračunava osobna štednja i prihodi od iste (kamate i dividende). Obrazloženje: Naime odredbe predloženog Zakona ,a i postojećeg stavljaju djecu u nepovoljan položaj te im se umanjuje mogućnost primjerene skrbi i liječenja, uskraćivanjem zbog prihoda koje služe za uključivanje u svakodnevni život zajednice Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona propisano je da imovinu čine sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli, stambena štednja, životno osiguranje i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu.
1544 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Mijenja se članak 53. i glasi : Pravo na osobnu invalidninu ne priznaje se osobi: 1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje i/ili poslovni prostor, a koje može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu 2. kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima 3. koja osobnu invalidninu ostvaruje prema drugim propisima 4. koja je korisnik doplataka za pomoć i njegu prema bilo kojem propisu. Nije prihvaćen Odredbe Nacrta prijedloga zakona kojim se uređuju uvjeti u pogledu imovine istovjetne su odredbama važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1545 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Mijenja se članak 52.i glasi: Osobna invalidnina je pravo koje se odobrava kao novčana naknada djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s utvrđenim IV. stupnjem oštećenja funkcionalnih sposobnosti organizma. Nije prihvaćen Predložena definicija se ne može prihvatiti jer nije cjelovita, odnosno, ne obuhvaća svrhu navedenoga prava.
1546 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. U članku 50. dodati st. 7. : „Pravo na naknadu za redovno studiranje priznaje se studentu za vrijeme redovitog studiranja najdulje do 26. godine života.“ Obrazloženje: kasnije se spominje u čl. 54 al. 9. u dijelu što sve ne ulazi u prihod. Prihvaćen Prihvaća se.
1547 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. Mijenjaju se stavci 1. i 2 (1) Fizičkoj ili pravnoj osobi koja podnese zahtjev i predoči račun da je platila ili izvršila uslugu pogreba korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili za osobu koja je bila rješenjem smještena odnosno na organiziranom stanovanju u skraćenom postupku izvršit će se povrat novca do iznosa osnovnih troškova pogreba u mjestu posljednjeg prebivališta pokopanog što uključuje i trošak prijevoza. (2) Ukoliko je izvršen pogreb izvan granica Republike Hrvatske izvršit će se povrat sredstava na način opisan u st. 1. s time da se trošak prijevoza plaća do državne granice, a ukoliko je osnovni trošak manji od opisanog u članku 1. izvršit će se isplata stvarnog iznosa osnovnog troška prema dostavljenom računu. Obrazloženje: Člankom se određuje tko ima pravo na povrat novčanih sredstava, u kojem iznosu i za koga. Međutim, ovdje nije riječ o „klasičnom pravu iz socijalne skrbi“ jer je riječ o vraćanju sredstava odnosno plaćanju roba i usluga. Stoga je potrebno razmisliti o čemu pišemo i što želimo reći budući nije moguće pisati rješenje kao do sada na ime mrtve osobe koje je bila korisnik ili je? Dobro bi bilo propisati što su to osnovi troškovi pogreba odnosno što se smatra osnovnim troškom ili nužnim da bi netko bio dostojanstveno pokopan. Nejasno je zbog čega to ostaje nedorečeno. Osim toga poprilično je nejasno zbog čega se nadoknađuje trošak pogreba „u visini osnovnih troškova u posljednjem mjestu prebivališta“ a u pogledu troškova prijevoza ne nadoknađuje se prijevoz do mjesta posljednjeg prebivališta već do državne granice, što u pojedinim varijantama može biti i izrazito skupo, a spada u zadovoljenje nečije želje, a ne osnovnu potrebu za dostojanstvenim pokopom. U ovoj situaciji bi rodbina čak mogla kalkulirati o tome da će joj „preostati“ nekoliko stotina kuna ako izvrši pogreb npr. u nekoj drugoj državi o gdje su možda „osnovni troškovi“ jeftiniji. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Prijedlog ćemo razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
1548 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 48. Nije jasno na koji način će se definirati razmjena podataka te se predlaže to razraditi. Prihvaćen Propisat će se pravilnikom način i rokovi razmjene podataka u skladu s važećim propisima.
1549 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. U članku 47. mijenjaju se stavci 1. i 2 .i sada glase (1) Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada gledano za razdoblje 12 mjeseci može iznositi najviše 500% osnovice za samca, odnosno 700% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za kućanstvo. (2) Iznimno, u osobito opravdanim slučajevima, Zavod može jednom godišnje priznati uvećanu jednokratnu naknadu u iznosu do 10.000,00 kuna. Nije prihvaćen Smatramo pravdanim propisati mogućnost da se jednokratna naknada može se isplatiti i u naravi, ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik naknadu neće koristiti namjenski.
1550 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Mijenja se članak 46. i sada glasi: (1) Pravo na jednokratnu naknadu može se priznati radi podmirenja izvanrednih troškova pojedinca ili kućanstva nastalih uslijed trenutnih životnih okolnosti (primjerice rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode, nabave osnovnih predmeta kućanstva, odjeće ili obuće i drugoga), a koji nemaju načina ni mogućnosti podmiriti te izvanredne osnovno životne potrebe. (2) Iznimno, pravo na jednokratnu naknadu može se priznati i: 1. učeniku srednje škole koji je korisnik prava na uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi 2. korisniku privremenog smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno drugu ustanovu ili 3. korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. (4) O odobrenju kao i iznosu jednokratne naknade odlučuje nadležni socijalni radnik koji će uzeti u obzir mogućnost zadovoljenja neke potrebe na drugi način i izrađuje stručno mišljenje koje prikazuje potrebu u uzročno-posljedičnoj vezi i temeljem kojega će biti donijeto rješenje. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Ne prihvaćamo komentar jer bi se izgubila svrha, a to je nemogućnost podmirenja osnovnih životnih potreba.
1551 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Mijenja se članak 45 i glasi: (1) Naknadu za osobne potrebe priznat će se korisniku prava na uslugu stalnog smještaja ili organiziranog stanovanja, ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju. (2) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za učenike osnovne škole i odraslu osobu 50% osim, osobe u dobi od 18-21. godine života kojoj se kao i učeniku srednje škole priznaje 70% osnovice. (3) Rješenjem o priznavanju prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja priznaje se i pravo na osobne potrebe s istovjetnim početkom. (4) Pravo na naknadu za osobne potrebe prestaje s danom prestanka usluge smještaja ili organiziranog stanovanja odnosno s danom promijenjenih okolnosti ako korisnik ostvari prihod kojim može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba u priznatom iznosu. Nije prihvaćen Odredba jasno propisuje uvjete za priznavanje prava.
1552 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. u članku 44. mijenja se stavak 4 : (4) : 'ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik kojemu je priznato pravo na NUKE više ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava, Centar će rješenjem ukinuti rješenje kojim se priznaje predmetno pravo“. Obrazloženje : Predviđena je obveza obavještavanja operatera distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca dodatno povećanje opsega poslova, a osobito jer nema mogućnosti utvrditi koji distribucijski sustav je korisnik koristio. Nije prihvaćen Prilikom donošenja Uredbe o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb razmotrit će se navedeno.
1553 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Mijenja se članak 42. i glasi: (1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u visini najviše do 50% pripadajućeg iznosa zajamčene minimalne naknade, a ako su manji priznaju se u visini stvarnih troškova. (2) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb priznat će naknadu za troškove stanovanja i do punog iznosa zajamčene minimalne naknade priznate kućanstvu, ako se po mišljenju Zavoda samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja. /3/ (3) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb na temelju zahtjeva/privole korisnika naknadu za troškove stanovanja može djelomično ili u potpunosti podmiriti izravno. Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati.
1554 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 40. Mijenja se članak 40. i glasi: (1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjuje se ili prestaje zbog: 1. promijenjenih okolnosti koje su odlučujuće za korištenje prava, 2. davanja netočnih ili nepotpunih podataka u postupku priznavanja o prihodu, imovini i drugim okolnostima na temelju kojih je pravo priznato (odobreno), 3. boravka u inozemstvu dužem od 30 dana tijekom kalendarske godine. 4. u slučaju razloga prestanka iz toč.2. ovog stavka kao i zbog nepravodobne prijave promjene ukoliko je korisnik kućanstvo, pravo prestaje samo predstavniku obitelji koji je lažno prikazao stanje, (2) U slučaju potrebe bolničkog liječenja ili boravka u zatvoru nakon 2 mjeseca, najduže do 6 mjeseci utvrđeni iznos se umanjuje se za smještenog 50%, a nakon toga pravo mu prestaje. (3) Pravo zbog razloga opisanih u ovom članu umanjuje se ili prestaje s danom nastupanja promijenjenih okolnosti. Nije prihvaćen Ne prihvaća se komentar za izmjenu članka 40. iz razloga jer je predloženi rok boravka u inozemstvu prekratak. Također ne prihvaćamo da u "slučaju potrebe bolničkog liječenja ili boravka u zatvoru nakon 2 mjeseca, najduže do 6 mjeseci utvrđeni iznos se za zajamčenu minimlanu naknadu se umanjuje za smještenog 50%, a nakon toga pravo mu prestaje" iz razloga što su u navedenim situacijama osobama podmirene osnovne životne potrebe.
1555 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. U članku 39.stavku 1. umjesto „prvih šest mjeseci rada“ , treba stajati : “ u prvih tri mjeseca rada iznos ZMN umanjuje se za 50% priznatog iznosa“. Obrazloženje : Treba voditi računa o Načelu pravičnosti i umanjiti prostor za manipulaciju sustavom. Prihvaćen Prihvaća se komentar.
1556 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Mijenja se članak 27. i glasi Osnovice za izračun zajamčene minimalne naknade-postotak (1) Zajamčena minimalna naknada izračunava se temeljem osnovice za odobravanje prava po ovom Zakonu i to u postocima za: 1. samaca 100%, 2. potpuno radno nesposobnog samca 130%, 3. osobu koja živi u kućanstvu 70%, 4. potpuno radno nesposobnu osobu koja živi u kućanstvu 95%, 5. samohranog roditelja 120%, 6. potpuno radno nesposobnog samohranog roditelja 135% 7. dijete 70%, 8. dijete u jednoroditeljskoj obitelji 80% 7. dijete samohranog roditelja 90%, i 9. trudnicu nakon 12-og tjedana i rodilju do dva mjeseca nakon poroda 120 % osnovice. (2) Iznos zajamčene minimalne naknade uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u učenički dom zaključno s krajem školske godine 2023. (3) Mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Obrazloženje : Nepotrebno se razdvajaju i naglašavaju samci i članovi kućanstva, stoga nisu potrebni st.1-3 jer je to sve moguće reći i jednostavnije u jednom stavku. Ono što je za primijetiti jest činjenica da srednjoškolac koji je navršio 18 godina a dijete je samohranog roditelja ili živi u jednoroditeljskoj obitelj gubi „povlašteni postotak osnovice“ (80 ili 90%) što svakako nije dobro. Nejasno je kako i zbog čega se u st. 4. uvećanje iznosa minimalne naknade za troškove smještaja odnose samo na školske godine 2021/2022 i 2022/2023. Naime osim što je to besmisleno samo po sebi, još besmislenijim je pozivanje na školsku godinu koja je započela 2021. jer se neće priznavati trošak smještaja u učenički dom retroaktivno već samo dio u 2022. Stoga je, ako se već mora iz nekog razloga ograničavati pravo do kraja školske godine 2023. potrebno to tako i nazvati. Djelomično prihvaćen Prihvaćamo primjedbu vezanu uz stavk 4. Ostale komentare ne prihvaćamo budući da je odredba na nacrtu prijedloga Zakona je dobro i ciljano razrađena.
1557 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 26. Mijenja se članak 26. i sada glasi: Ne postoji obveza prijave u evidenciju nezaposlenih osoba: 1. ako nedostaje manje od pet godina do stjecanja prava na mirovinu prema propisu kojim se uređuje mirovinsko osiguranje 2. djeteta dok se redovito školuje i odraslih osoba do kraja redovitog školovanja, a najduže do navršene 26. godine 3. trudnica, rodilja do šest mjeseci, roditelja koji čuvaju i odgajaju dijete/djecu do godinu dana ili blizance do tri godine starosti, kao i roditelja koji imaju troje i više djece do navršenih 10 godina života, te roditelja koji koriste posvojiteljski dopust 4. osobu kod koje je utvrđena potpuna radna nesposobnost 5. člana kućanstva koji skrbi za dijete ili odraslog člana obitelji koji nije sposoban skrbiti o sebi, ako takav način skrbi nadomješta institucionalnu skrb ili 6. člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi. Nije prihvaćen Odredbom članka 26 dobro su razrađene iznimke od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba.
1558 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 25. Brisati članak 25.kao nepotreban Obrazloženje: Nepotrebno je navođenje kada se umanjuje iznos jer ako nije prijavljen a ne postoji opravdan razlog ne može ni ostvariti pravo na naknadu. Nije jasno kako se pri odobravanju prava na ZMN gledaju prihodi svih članova i oni se kumuliraju, a u toč. 2. ovog članka najednom se razdvajaju osobe na način da član kućanstva može primati i davati uzdržavanje i to bez posljedica za ostale članove kućanstva što je zapravo odstupanje u odnosu na prihode kućanstva. Iznimke od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba. Stavkom 3. ovog članka navedeno je da je član kućanstva i onaj koji je ostvario pravo na smještaj ili organizirano stanovanje. Možda može biti član obitelji ali ne može biti član kućanstva jer osnovni preduvjet jeste život s ostalim članovima kućanstva odnosno stanovanje bi bio pobliži termin koji ovaj zakon ne koristi unatoč činjenici da razvijenije zemlje EU kao polazišnu točku koriste baš taj termin. Djelomično prihvaćen Primjedba st. 3 se prihvaća, a u ostalim stavcima je propisano u kojim situacijama se iznos umanjuje za kućanstvo dok su člankom 24 . propisane zapreke za priznavanje samcu ili kućanstvu.
1559 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Predlaže se brisati toč. 1. st. 2. u članku 24. i ostaviti odredbu čl.29.st.1. al.3. važećeg ZOSS koji je imao bolje rješenje. Čime bi se ujedno vodilo računa o Načelu socijalne pravičnosti. Djelomično prihvaćen U odredbu će uvrstiti u kojim situacijama će se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu neovisno o vrijednosti vozila. Napominjemo da odredbom članka 24. stavak 2. točka 1. ispunjena preporuka Pučke pravobraniteljice.
1560 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Brisati članak 20. Obrazloženje : Obzirom da se u člancima zakona navodi u kojim situacijama se odobrava pravo na ZMN (odnosno kada se smatra da su sredstva za uzdržavanje nedostatna) i detaljno je razrađeno što se smatra prihodom, što se izuzima od prihoda odnosno ne smatra prihodom ovaj članak nije potreban Nije prihvaćen Navedenom odredbom je definirano kada osoba može sama sebe uzdržavati, a ne kada ima pravao na zajmčenu minimlanu naknadu.
1561 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. U članku 15. stavak 17. : Razmotriti mogućnost dodavanja određenja da će se pravo odobravati privremeno do okončanja postupka pribavljanja dokaza iz inozemstva, a na temelju izjave odnosno saslušanja na zapisnik o tome da nema imovine ni prihoda u inozemstvu. Obrazloženje : Prvi puta se spominje imovina u inozemstvu što je svakako logično no, javlja se poteškoća utvrđivanja stvarnog stanja odnosno dokazivanja, a time i opasnosti od produženja postupaka odnosno priznavanja pojedinih prava koja su za pojedinca od životne važnosti Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća jer odredba članka 15. propisuje definicije pojmova te istom nije moguće propisati postupanje.
1562 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. U čl. 15. mijenja se stavak 16 i glasi: (16) u smislu ovog Zakona prihodom se smatraju sva primljena novčana sredstva po bilo kojoj osnovi u promatranom vremenskom razdoblju u tuzemstvu ili inozemstvu" Obrazloženje : Nepotrebno nabrajanje. Tako dolazimo do situacija koje su potpuno zbunjujuće u stvarnom životu i nigdje nisu izrekom navedene pa se javljaju poteškoće. Ukoliko je intencija članka prihodom nazvati svaki novac koji osoba primi pa makar u obliku dara a čini se da jeste, onda to treba što jednostavnije izreći. Naglašavati umanjenje za uplaćeni iznos poreza i prireza je nepotrebno jer je to regulirano drugim zakonima. Posebice u praksi izraz „ili na neki drugi način“ dovodi do različitog postupanja. Dakle, sav novac a onda izuzeci po pojedinom pravu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno ćemo uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1563 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Mijenja se stavak 4. čl. 15. i glasi: (4) : samohranim roditeljem se smatra roditelj djeteta koje nema drugog roditelja, nije u braku ili izvanbračnoj zajednici ili roditelj koji je poduzeo sve predviđeno zakonom kako bi ostvario uzdržavanje od drugog roditelja a ne dobiva to uzdržavanje ili je ono manje od pomoći predviđene ovim Zakonom Nije prihvaćen Predlagatelj je stajališta da je definicija samohranog roditelja koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava
1564 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Kod članka 15. stavka 3. nije potrebno navoditi da je se radi o „obiteljskoj ili drugoj zajednici osoba“ kao ni spominjati srodstvo kada se podrazumijeva „svaka zajednica osoba koje zajedno žive i zajednički podmiruju troškove života. Dakle, kumulativno moraju biti ispunjena dva preduvjeta: zajednički život i zajedničko podmirivanje troškova života. Ovo poprilično otežava u stvarnome životu određenje što je kućanstvo pa se nekima priznaje da iako žive u istom prostoru, ne predstavljaju isto kućanstvo jer ne podmiruju zajednički troškove života. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno ćemo uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1565 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Stavak 3: kućanstvo čine osobe koje zajedno žive i zajednički podmiruju troškove života, osim kada socijalni radnik obrazloži mišljenjem zbog čega dvije ili više osoba koje žive odnosno dijele isti stambeni prostor ne predstavljaju isto kućanstvo Primljeno na znanje Zahvaljujemo na kometaru.
1566 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 11. Ovo izuzetno načelo ne provodi se zbog neadekvatnih uvjeta rada koji nisu skladu s podzakonskim aktima (prostor, oprema, kadrovi.) Naime u CZSS nerijetko i po četiri stručna radnika obavljaju stručni rad u istoj kancelariji Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1567 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 10. Načelno određenje u slučaju nemogućnosti odlučivanja o sebi nije dostatno da bi se postigao najbolji cilj tog određenja. Stoga je nužno odrediti, opet načelno, ponašanje službene osobe u takvom postupku. To s jedne strane štiti osobu lišenu poslovne sposobnosti a s druge strane i službenu osobu koja mora odlučiti u njeno ime. Nije prihvaćen Ne prihvaća se iz razloga što se navedeno odnosi na profesionalnu tajnu i postupanja stručnih radnika što je u kasnijim odredbama Zakona razrađeno.
1568 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 10. Dodaje se stavak 5.koji glasi: „Iskazano mišljenje službenoj osobi koja vodi postupak ili drugoj službenoj osobi koja sudjeluje u postupku nastojat će se poštivati u što većoj mjeri sve dok ne postoji ocjena da je to u suprotnosti s njenom dobrobiti. Službena osoba dužna je sastaviti pisano obrazloženje biti i razloga donošenja odluke odnosno postupanja. „ Nije prihvaćen Ne prihvaća se iz razloga što se navedeno odnosi na profesionalnu tajnu koja je u kasnijim odredbama zakona razrađena.
1569 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. Rečenim prijedlogom se govori o „pravodobnom uočavanju“ što nije isto „pravodobnom djelovanju“ na otklanjanju ili umanjenju nepovoljnosti odnosno rizika. Ogromna razlika je nešto uočiti i/ili djelovati na nešto. Samim uočavanjem ne znači i da će pojedincu ili grupi (obitelji) stići pomoć koja će imati smisao i svrhu (pravodobno), npr. uoči se potreba za smještajem ali zbog komplicirane procedure, neimanja uvid u redoslijed prijema i prioritete u domove socijalne skrbi (transparentnost) odnosno nemogućnost pravodobnog izvršenja smještaja čovjek živi nedostojno ljudskoga života i vremena, zdravstveno stanje mu se pogoršava ili čak, umire. Znači, pravodobno uočeno ali nije omogućeno pravodobno djelovanje odnosno konzumiranje prava (iz perspektive centara za socijalnu skrb usluge su prava, a iz perspektive pružatelja usluga to je samo usluga). Primljeno na znanje Riječ je o pravodobnom uočavanju radi sprječavanja nastanka ili razvoja stanja koja ugrožavaju sigurnost što znači da je odredbom propisano i djelovanje.
1570 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 8. Načelo pravodobnosti znači da će od dana saznanja socijalna skrb djelovati mjerama i aktivnostima koje će biti pravodobne u sprječavanju i/ili nastanku i/ili razvoju stanja koja ugrožavaju sigurnost pojedinca ili grupe ljudi, omogućuju dostojanstveno zadovoljenje životnih potreba i/ili otklanjaju razloge spriječenosti uključenosti u zajednicu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1571 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb nikako se neće postići bolja učinkovitost sustava. Upravo suprotno .Predloženim ustrojem sadašnjih CZSS doći će do dodatne centralizacije ionako visoko centraliziranog sustava ,a jedinice lokalne i regionalne samouprave potpuno su marginalizirane iako su dužne sufinancirati sustav kroz decentralizirana sredstva, dok istovremeno , prijedlogom nacrta ZOSS nije predviđeno niti da sudjeluju u Upravnom vijeću Zavoda. Ovakav Zakonski prijedlog nije niti u skladu s potrebama socijalnog rada u zajednici koji treba biti maksimalno decentraliziran rukovodeći se specifičnim potrebama stanovništva različitih dijelova RH ,uz standardizirana prava i usluge na koje će imati pravo svi građani. Ujedno valja uzeti u obzir da je pravna osobnost centara za socijalnu skrb terminološki prepoznatljiva svagdje u svijetu i naprosto je nevjerojatna i neprihvatljiva ideja o njihovom ukidanju jednom odredbom članka Zakona, a da nitko od dionika u sustavu socijalne skrbi , od svih strukovnih udruga, stručnjaka u neposrednom radu i Sindikata koji djeluju u sustavu socijalno skrbi nije suglasan sa prijedlogom takvog ustroja niti ga je predložio. Novi ustroj osim što je nepotreban nije stručno ni poslovno opravdan budući će dovesti do enormnih troškova oko preregistracija i novih natpisnih ploča ustanova ,podružnica i „ispostava“ koji postupak po jednoj podružnici ili ispostavi za državni proračun iznosi cca.4.500,00 kn. do 5.000,00 kn., a znamo da se ova novčana sredstva mogu i trebaju utrošiti za osiguranje uvjeta rada u centrima za socijalnu skrb čime bi se upravo poboljšala UČINKOVITOST koja bi trebala biti cilj novog Zakona. Stručni radnici centara za socijalnu skrb argumentirano su ukazali resornom ministru pisanim putem što je potrebno osigurati od strane osnivača za bolju učinkovitost i kvalitetniji javni servis. Nažalost u ovom nacrtu Zakona nisu prepoznati stvarni nedostaci i potrebe za unapređenje pružanja usluga našim korisnicima. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova čime će se smanjiti administriranje i jačati stručni rad. Pod ujednačenim postupanjima pod-razumijeva se ujednačavanje paradi-gme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardizira-nog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski od-nos korisnika i stručnjaka i individu-alizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se od-nosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i dava-nje mišlje-nja za prava koja se ostva-ruju na lokalnoj razini, naknade koje su ve-zane uz školovanje i prijevoz te nak-nadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi.
1572 Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske proveo je savjetovanje sa članovima, zaposlenicima u sustavu socijalne skrbi o prijedlogu nacrta Zakona o socijalnoj skrbi. Nažalost, opetovano se susrećemo sa situacijom da resorno ministarstvo krši odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skbi, članka 5. koji se odnosi na obavezu konzultiranja Sindikata. Upućivanje primjedbi i prijedloga SZDSSH kroz javno savjetovanje bez ozbiljne rasprave i savjetovanja, pokazalo se u dosadašnjoj praksi kao gubitak vremena obzirom na činjenicu da primjedbe nisu argumentirano raspravljane a kamoli usvojene. Temeljem brojnih konzultacija sa stručnim radnicima, izražavamo iskrenu zabrinutost uvođenjem centraliziranog modela od kojeg smo u prijašnjem zakonodavnom okviru odustali iz razloga jer se pokazao kao neučinkovit i neefikasan.Dapače, držimo da ovaj sustav treba dodatno decentralizirati jer jedan od rijetkih sustava koji je pretjerano centraliziran. Problem sustava neće se riješiti novim Zakonom o socijalnoj skrbi niti novim preustrojom, nego isključivo riješavanjem problema preopterećenosti zaposlenika smanjenjem pretjeranih javnih ovlasti,zapošljavanjem nedostatnog kadra,osiguravanjem uvjeta rada dostojnih načela privatnosti kao jednog od prava korisnika te smanjenjem bespotrebnog administriranja na račun stručnog rada sa korisnicima. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice raz-vijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s pro-fesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim prob-lemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za us-lugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijal-ne ankete, uvjetni otpusti, pogodnos-ti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihoso-cijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izva-ninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovate-lja/njegovatelja u narednom razdob-lju intenzivirat će se suradnja s dru-gim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzi-manja. Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1573 Siniša Bosanac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom "Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pest godina". Koliko je to pest godina? Primljeno na znanje Neusklađenost tehničke naravi je ispravljena. Zahvaljujemo na komentaru.
1574 SINIŠA MUMLEK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Obiteljski domovi su nastali kao potreba koju je uvelo ministarstvo nesposobno da sa svojim kapacitetima (prvenstveno ljudskima nakon toga i smještajnim) riješi problem starijih i nemoćnih osoba koje imaju potrebu sa kvalitetnom skrbi. Kreirali su uvjete za izvan institucijsku skrb, što su obiteljski domovi objeručke prihvatili te su izvršili potrebna ulaganja kako bi pomogli prije svega potrebitima, kako bi iskoristili svoje resurse i vrijeme za stvaranje dodatne vrijednosti ali i pomogli Ministarstvu da riješi prvenstveno svoj problem. Sada ispada da isto Ministarstvo nije u stanju kontrolirati da li se doneseni uvjeti poštuju, pa je lakše sve ugasiti i donijeti neke nove pravilnike, uvjete i nazive. Ne vidim svrhu jer dok se ne uvede ispravan sustav kontrole, dali u domovima smještali 10, 20 ili 50 osoba, i kakav god im bio naziv promjena neće biti. Obiteljske domove ne treba ukidati, nego treba raditi na povećanju kvalitete za korisnike i kvalitetnu kontrolu uvjeta.To se može samo ako Ministarstvo pruži ruku predstavnicima domova, kao što si i oni pružili ministarstvu na početku cijele priče sa obiteljskim domovima. Nije prihvaćen Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši. Sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike, a svjedočili smo i tragičnim događajima u Andraševcu i Dugom Ratu. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
1575 Slavica Dikšić Trupina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1576 Sonja Juričić Cvitan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 148. Centar UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: Predlaže se sve odredbe koje se odnose na pritužbu urediti tako da se usklade s odredbama o podnošenju prigovora na postupanje javnopravnog tijela iz Zakona o općem upravnom postupku, jer je ustanova socijalne skrbi nedvojbeno "javnopravno tijelo". Temeljem Zakon o općem upravnom postupku (ZUP) u slučaju podnošenja prigovora na postupanje ravnatelj ustanove socijalne skrbi je dužan donijeti rješenje u upravnom postupku, na koje stranka ima pravo podnijeti žalbu drugostupanjskom tijelu (nadležnom ministarstvu) i u konačnici ima pravo na tužbu upravnom sudu. U suprotnom bi došlo do kolizije zakona, koji istu stvar propisuju na drukčiji način. S obzirom na to da prijedlog ovog Zakona ne predviđa zaštitu sličnu onoj iz ZUP-a, očito je da se prijedlogom ovog Zakona predlaže, u postupcima pred ustanovama socijalne skrbi, propisati slabija pravna zaštita, nego pred ostalim javnopravnim tijelima po ZUP-u, u faktički istoj situaciji, što je nedopustivo. Ukoliko se ovaj zahtjev ne prihvati, predlaže se jasno propisati, da "pravo na pritužbu ne isključuje pravo stranke na prigovor ili druge pravne lijekove protiv postupanja javnopravnog tijela temeljem Zakona o općem upravnom postupku i drugih zakona", iz razloga što vjerujemo da su moguća tumačenja ustanova socijalne skrbi da se na njih ne primjenjuju odredbe o prigovoru iz ZUP-a, nego odredbe o pritužbi iz ovog Zakona. Nije prihvaćen Mogućnost podnošenja pritužbe već je omogućena važećim Zakonom o socijalnoj skrbi, a Nacrtom prijedloga zakona dodatno je razrađena s ciljem transparentnog postupanja u sustavu socijalne skrbi. Razlozi za podnošenje prigovora predviđeni su Zakonom o općem upravnom postupku i javnopravna tijela su dužna po njima postupati. Nacrtom prijedloga zakona propisano je da odlučivanje o pritužbama ne uključuje odlučivanje o upravnim stvarima.
1577 Sonja Juričić Cvitan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 104. Centar UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: Prema ovom prijedlogu Zakona socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, namijenjene prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života. Slijedom navedenog, predlažemo da se propiše i uredi, kao socijalna usluga, i usluga videćeg pratitelja za osobe oštećenog vida te usluga posredovanja u komunikaciji za osobe oštećenog sluha, odnosno oštećenog sluha i vida (gluhoslijepe), s obzirom na to da to sada nije moguće. Iznimno, uslugu videćeg pratitelja za osobe oštećenog vida moguće je, sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, podvesti pod kategoriju zadovoljavanja drugih svakodnevnih potreba - pratnja pri nužnim izlascima iz kuće, ali smatramo da nije dovoljno jasno uređeno jer je ista navedena zajedno s uređenjem okućnice i tehničkim poslovima, te su moguće različita tumačenja da li ona može postojati kao zasebna usluga. Uslugu posredovanja u komunikaciji za osobe oštećena sluha, odnosno sluha i vida, pak nije moguće podvesti niti pod jednu kategoriju. Mišljenja smo da ne treba dodatno obrazlagati koliko je usluga videćeg pratitelja za slijepe osobe i usluga posredovanja za gluhe i gluhoslijepe osobe opisuje definiciju socijalne usluge, odnosno koliko sprječava i rješava problem i poteškoće pojedinaca i obitelji te poboljšava kvalitetu njihovog života. Nije prihvaćen U pripremi je donošenje posebnog zakona za usluge asistencije.
1578 Sonja Juričić Cvitan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Centar UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: U članku 53. stavku 1. predlaže se brisati točku 1. 3. i 6. te u članku 54. stavak 2., odnosno predlaže se brisati sve odredbe kojima se pravo na osobnu invalidninu ne priznaje zbog imovnog stanja osobe s invaliditetom ili zbog ostvarivanja prava s neke druge osnova koja nije invaliditet (npr. naknada zbog slabog imovnog stanja). Republika Hrvatska se obvezala, prema nizu drugih međunarodnih instrumenata koji promiču pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima, čiji je sadržaj uključen u nacionalne politike, strategije i programe s ciljem izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Stoga, predlažemo da se brišu sve odredbe prema kojima pravo na osobnu invalidninu ovisi o drugim prihodima i/ili imovini osobe s invaliditetom koje ona ostvaruje na temelju radnih, nasljednih ili nekih drugih prava (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), nego da ostvarivanje prava ovisi isključivo o činjenici invaliditeta. U suprotnom se onda ne bi radilo o izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Naime, ako osoba s invaliditetom ne bi mogla ostvariti pravo na osobnu invalidninu jer ima prava iz nekih drugih područja (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), a ima invaliditet koji ograničava njezino sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice (primjerice, mora koristiti skuplji taxi jer joj je vožnja jeftinijem tramvajem ograničavajuća zbog invaliditeta), onda ona nikako nije izjednačena s osobom koja ima, recimo, ta ista imovinska prava, a nema invaliditet (pa može bez problema koristiti jeftiniji tramvaj). Iz navedenog jasno proizlazi da bi osoba s invaliditetom, koja ne bi ostvarila osobnu invalidninu zbog svog imovnog stanja, bila u znatno lošijem položaju od osobe bez invaliditeta istog imovnog stanja, te da bi osobna invalidnina, koji ne ovisi o njezinom imovinskom statusu, pridonijela njezinom izjednačavanju u mogućnosti za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Temeljem članka 14. Ustava RH svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj, između ostalog, imovini ili drugim osobinama. Temeljem članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi, između ostalog, imovnog stanja smatra se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona. Slijedom navedenog, smatramo da sukladno Ustavu i propisima RH, te međunarodnim dokumentima, nije opravdano razlikovanje u pravima osoba na osnovi imovinskog stanja. Pravo na dodatak koji predstavlja pomoć osobama slabijeg imovnog stanja treba se onda odnositi isključivo na osobe slabijeg imovnog stanja, bez obzira na to da li su osoba s invaliditetom ili ne, te se isto treba regulirati kao poseban dodatak. U tom slučaju bi osoba s invaliditetom, koje je ujedno slabijeg imovnog stanja, ostvarila dva dodatka, po dvije različite osnove, a osoba s invaliditetom koje nije slabijeg imovnog stanja bi ostvarivala samo pravo na osobnu invalidninu. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno . Napominjemo da su korisnici doplatka za pomoć i njege također osobe kojima je utvrđen drugi i treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a sukladno svrsi predmetnog prava koja nije zadovoljavanje osnovnih životnih potreba
1579 Sonja Juričić Cvitan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Centar UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: U članku 53. stavku 1. predlaže se brisati točku 1. 3. i 6. te u članku 54. stavak 2., odnosno predlaže se brisati sve odredbe kojima se pravo na osobnu invalidninu ne priznaje zbog imovnog stanja osobe s invaliditetom ili zbog ostvarivanja prava s neke druge osnova koja nije invaliditet (npr. naknada zbog slabog imovnog stanja). Republika Hrvatska se obvezala, prema nizu drugih međunarodnih instrumenata koji promiču pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima, čiji je sadržaj uključen u nacionalne politike, strategije i programe s ciljem izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Stoga, predlažemo da se brišu sve odredbe prema kojima pravo na osobnu invalidninu ovisi o drugim prihodima i/ili imovini osobe s invaliditetom koje ona ostvaruje na temelju radnih, nasljednih ili nekih drugih prava (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), nego da ostvarivanje prava ovisi isključivo o činjenici invaliditeta. U suprotnom se onda ne bi radilo o izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Naime, ako osoba s invaliditetom ne bi mogla ostvariti pravo na osobnu invalidninu jer ima prava iz nekih drugih područja (plaća, mirovina, nekretnine i sl.), a ima invaliditet koji ograničava njezino sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice (primjerice, mora koristiti skuplji taxi jer joj je vožnja jeftinijem tramvajem ograničavajuća zbog invaliditeta), onda ona nikako nije izjednačena s osobom koja ima, recimo, ta ista imovinska prava, a nema invaliditet (pa može bez problema koristiti jeftiniji tramvaj). Iz navedenog jasno proizlazi da bi osoba s invaliditetom, koja ne bi ostvarila osobnu invalidninu zbog svog imovnog stanja, bila u znatno lošijem položaju od osobe bez invaliditeta istog imovnog stanja, te da bi osobna invalidnina, koji ne ovisi o njezinom imovinskom statusu, pridonijela njezinom izjednačavanju u mogućnosti za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Temeljem članka 14. Ustava RH svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj, između ostalog, imovini ili drugim osobinama. Temeljem članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi, između ostalog, imovnog stanja smatra se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona. Slijedom navedenog, smatramo da sukladno Ustavu i propisima RH, te međunarodnim dokumentima, nije opravdano razlikovanje u pravima osoba na osnovi imovinskog stanja. Pravo na dodatak koji predstavlja pomoć osobama slabijeg imovnog stanja treba se onda odnositi isključivo na osobe slabijeg imovnog stanja, bez obzira na to da li su osoba s invaliditetom ili ne, te se isto treba regulirati kao poseban dodatak. U tom slučaju bi osoba s invaliditetom, koje je ujedno slabijeg imovnog stanja, ostvarila dva dodatka, po dvije različite osnove, a osoba s invaliditetom koje nije slabijeg imovnog stanja bi ostvarivala samo pravo na osobnu invalidninu. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno . Napominjemo da su korisnici doplatka za pomoć i njege također osobe kojima je utvrđen drugi i treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a sukladno svrsi predmetnog prava koja nije zadovoljavanje osnovnih životnih potreba
1580 Sonja Juričić Cvitan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 3. CENTAR UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: U važećem Zakonu uređuju se, između ostalog, načela slobodnog izbora, načela poštivanja ljudskih prava i integriteta korisnika, načela zabrane diskriminacije, načela uključenosti korisnika u zajednicu, a u ovom prijedlogu Zakona se navedena načela brišu. Stoga se predlaže navedena načela vratiti u prijedlog teksta zakona, odnosno ukoliko prijedlog ne bi bio prihvaćen, obrazložiti iz kojeg razloga su navedena načela brisana. Primljeno na znanje Zakonom o socijalnoj skrbi propisuju se temeljna načela. Primjena načela slobodnog izbora, poštivanja ljudskih prava, integriteta korisnika, zabrane diskriminacije i uključenosti korisnika u zajednicu temeljna su načela postupanja stručnjaka koje su dužni primjenjivati u svom svakodnevnom radu.
1581 Sonja Juričić Cvitan NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 2. CENTAR UP2DATE dostavlja sljedeći prijedlog: Predlaže se u pravni sustav Republike Hrvatske preuzeti Direktivu (EU) 2019/882 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga. Ukoliko to ne bi bio predmet ovog Zakona molimo Vas odgovor kojim će se točno propisom i kada navedena Direktiva preuzeti i implementirati u pravni sustav RH, s obzirom na to da je, prema mišljenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, za donošenje glavnog akta – provedbenog zakona kojim će se odredbe Direktive 2019/887 implementirati u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske nadležno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a koji će akt biti lex specialis za pristupačnost. Naime, navedena Direktiva stupila je na snagu 27. lipnja 2019. te države članice imaju tri godine za njegov prijenos u nacionalno pravo, što podrazumijeva donošenje novih i/ili nadopunjavanje postojećih nacionalnih zakona u skladu sa Zakonom. Dakle, do 27. lipnja 2022. Primljeno na znanje Naveden prijedlog će se utvrditi s nadležnim tijelom državne uprave.
1582 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. U početnom dijelu Prijedloga (II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom) stoji:" Povjerenstvo se sastoji od predstavnika Ministarstva i predstavnika građana koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv. " U samom prijedlogu ovog čl. stoji da se Povjerenstvo sastoji od predstavnika građana (dok se predstavnici Ministarstva ne spominju). Potrebno razjasniti/uskladiti. Prihvaćen Uskladit će se navedeno
1583 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 228. Smatramo da u svrhu adekvatne zastupljenosti predstavnika svih relevantnih dionika treba zakonom razraditi na koji način se bira (ne imenuje, nego bira transparentno i na temelju javnog natječaja) članove programskog vijeća, uz što je nužno (kako je učinjeno i za Upravno vijeće) propisati da iz svakog relevantnog sektora treba biti izabran neki minimalni broj predstavnika. Svakako smatramo nužnim uključiti predstavnike/ce organizacija civilnog društva. Nije prihvaćen Ustrojstvo Akademije detaljnije će se urediti statutom.
1584 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 225. U cilju osiguravanja međuresorne suradnje i osiguravanja da će se u radu Akademije i obrazovnim programima koje će provoditi dosljedno i primjerno provoditi i edukacije o rodno uvjetovanom nasilju, smatramo da u Upravnom vijeću treba biti prisutan i predstavnik/ca organizacija civilnog društva koje pružaju socijalne usluge i koje su specijalizirane za rodno uvjetovano nasilje. Nije prihvaćen Programsko vijeće predlaže upravnom vijeću programe stručnog usavršavanja, a čini ga 15 članova koje imenuje upravno vijeće na vrijeme od četiri godine.
1585 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 223. Kako suradnja iz st. 2. ne bi ostala mrtvo slovo na papiru, predlažemo je propisati kao obvezu, a ne kao mogućnost. Smatramo da u edukacije i stručna usavršavanja koja se tiču rada sa obiteljima u kontekstu rodno uvjetovanog nasilja nužno moraju biti uključeni predstavnici/ce relevantnih organizacija civilnog društva. Prihvaćen Prihvaća se
1586 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. S aspekata prava žrtve, valja imati na umu Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, posebice sljedećim odredbama: - čl. 8. st. 5. - države članice osiguravaju da pristup službama za potporu žrtvama nije uvjetovan time je li žrtva nadležnom tijelu podnijela formalnu prijavu za kazneno djelo, što smatramo da znači da se od žrtve nikako ne bi smjelo zahtijevati da u svrhu dobivanja (psihosocijalne i bilo kakve druge podrške) bude uvjetovano obraćanjem državnoj instituciji i ishođenjem uputnice. Žrtve nasilja moraju imati mogućnost slobodnog odabira službe od koje će zatražiti pomoć i podršku, i to bez obzira jesu li u tom trenutku spremne prijaviti nasilje ili ne. -čl. 8. st. 1. koji propisuje da pristup službama za potporu treba biti besplatan, što znači da obvezivanje na plaćanje usluge ako je ona ugovorena izravno s pružateljem ne bi bilo u skladu s Direktivom. Ukoliko intencija predlagatelja zakona u ovom članku ne obuhvaća žrtve nasilje i usluge na koje one imaju pravo sukladno predmetnoj Direktivi i Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, onda to treba eksplicitno napisati. Djelomično prihvaćen Navedeno će se dodatno precizirati u odredbi.
1587 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 92. Iz st. 2. ovog članka čini se da se psihosocijalni tretman partnerima/roditeljima odobrava ako među partnerima još nije bilo nasilja, dok se iz dikcije čl. 91. ne dolazi do istog zaključka. Stoga, smatramo da valja razjasniti koji su preduvjeti za određivanje ove usluge. Ponavljamo, smatramo da bilo kakav preventivni rad s partnerima/roditeljima dolazi u obzir samo ako je dobrovoljan. Sama okolnost da se jedna od strana osjeća ugrožena, odnosno da su odnosi moći poremećeni i da ravnopravno sudjelovanje nije moguće morala bi biti zapreka za određivanje ovakve usluge. Bilo bi potrebno detaljno utvrditi tko će i kako procijeniti je li bilo nasilja, s tim što bi iznošenje tvrdnji o nasilju i/ili nedostatak volje jednog od partnera da sudjeluje morali biti zapreka za provođenje ovakve usluge. U stavku 3. potrebno je, radi osiguravanja stručnosti osoba koje bi provodile ovako osjetljive usluge, jasno propisati o kakvoj se izobrazbi radi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1588 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 91. Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja kao uslugu usmjerenu na „zaustavljanje i sprječavanje“ nasilničkog ponašanja u obitelji, uključivanjem korisnika u strukturirani tretman koji ima za cilj zaustaviti nasilje među partnerima i/ili u obitelji smatramo nedorečenom, loše sročenom i, sa aspekta zaštite žrtava nasilje – potencijalno vrlo opasnom mjerom. U slučaju nasilja u obitelji, dužnost je svake od institucija koja dolazi u dodir s članovima obitelji identificirati primarnog agresora te, kako i propisuje Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, postupati sa sviješću da je „za nasilno ponašanje odgovoran je isključivo počinitelj nasilja“. Ovako koncipirana usluga otvara rizik da se odgovornost za nasilje prebaci s nasilnika na žrtvu i/ili među njima podijeli, što je nedopustivo. Ako imamo na umu da je RH suočena s problemom još uvijek (pre)česte nepravilne identifikacije primarnog agresora te pratećim problemom dvostrukih uhićenja, lako možemo doći do zaključka da bi ova usluga (posebice u obliku iz st. 3.) mogla dovesti do toga da se nedopustivo žrtvu i zlostavljača stavlja u ravnopravan položaj, ali i da se krši Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (posebice čl. 48). Sprječavanje nasilja (koje još nije nastupilo) i zaustavljanje (već postojećeg) nasilja nisu isto i ne mogu biti tretirani jednako i obuhvaćeni u istom stavku i članku. Počinjeno nasilje iziskuje pokretanje kaznenih i prekršajnih postupaka u kojima će biti izrečene i sankcije i eventualno druge mjere. Dodatna prevencija nasilja apsolutno jest potrebna, ali ne na ovakav (nedovoljno razrađen i nejasan) način. Također, smatramo da je nužno propisati da je svako eventualno sudjelovanje (potencijalne) žrtve u bilo kakvoj preventivnoj ili drugoj usluzi apsolutno dobrovoljno i da se uvijek treba voditi računa o poštivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Smatramo da bi u slučajevima sumnje na nasilje u obitelji trebalo propisati i obvezu osobe/ustanove koja upućuje pojedinca/partnere u tretman da provoditelja tretmana informira o sumnji na već počinjeno nasilje, ako ima saznanja o takvoj sumnji. Primljeno na znanje Sustav socijalne skrbi neće provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji , a osobito ne počinitelja kojima je izrečena mjera odlukom prekršajnog ili kaznenog suda već će u Obiteljskim centrima posebno educirani stručnjaci provoditi novu socijalnu uslugu kada je prema procjeni stručnog tima Zavoda partnere/roditelje ili jednog od njih kod kojih postoji rizik od nasilničkog ponašanja potrebno uključiti u strukturirani tretman radi prevencije nasiljai promjene stereotipnih uvjerenja koja mogu pridonijeti nasilju
1589 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 85. Čl. 86. st. 3. - U svrhu stručnosti, nužno je jasno odrediti o kakvoj dodatnoj izobrazi iz područja savjetovališno i/ili terapijskog rada se radi. Nije prihvaćen Mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga bit će propisana pravilnikom.
1590 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Potrebno je novim Zakonom pokušati ispraviti u dosadašnjoj praksi uočene nedostatke u pristupu žrtvama obiteljskog/partnerskog nasilja. U tom smislu, podsjećamo na dopis/naputak Ministarstva klasa 555-03/21-01/4, ur.broj- 524-8-03-01/1-21-2 od dana 1. travnja 2021. u kojemu je popisan niz nepravilnosti uočenih u postupanju centara za socijalnu skrb kada su u pitanju žrtve obiteljskog nasilja i njihova djeca, a koje je potrebno (među ostalim) adresirati i ovim Zakonom. Tako smatramo nužnim osigurati usklađenost Zakona s čl. 48. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno izričito propisati da se žrtvu nasilja ne smije obvezati na sudjelovanje u savjetovanju, psihosocijalnom savjetovanju, obiteljskoj medijaciji, psihosocijalnom tretmanu radi prevencije nasilničkog ponašanja niti bilo kojoj drugoj socijalnoj usluzi ako bi njeno uključivanje u uslugu bilo povezano uz proživljeno nasilje. Uvijek je nužno utvrđivati je li osoba koja je proživjela nasilje voljna i (s obzirom na proživljenu traumu i posljedice nasilja) uopće u mogućnosti sudjelovati u svakoj pojedinoj od socijalnoj usluzi, s tim što bi one koje predstavljaju ili bi mogle predstavljati alternativni način rješavanja sporova trebale biti potpuno zabranjene u slučajevima nasilja u obitelji, kako to gore spomenuta Konvencija i propisuje. Nikako ne bi bilo dopustivo da se u slučajevima gdje postoji ikakva sumnja na nasilje žrtvu obvezuje da se socijalne usluge provode u paru (uz istodobno prisustvo žrtve i počinitelja). Uz to, treba osigurati da se žrtvama zaštita i njihova prava osiguraju pravovremeno, što znači da se njihovo ostvarivanje nikako ne bi smjelo vezati uz (pravomoćne) sudske odluke, već uz svaku sumnju na počinjenje nasilja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1591 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 47. U potpunosti podržavamo prijedlog udruge B.a.B.e. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1592 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 19. U potpunosti podržavamo prijedlog udruge B.a.B.e. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1593 Tamara Petrc NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1594 Tamara Strmac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem sa dolje navedenim primjedbama i komentarima HKSR u citatu: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1595 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast, obavlja i poslove: - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Obrazloženje: Predlaže se da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13, 98/19), koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st. 2. aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije a što je Statutom istog Centra dodijeljeno u rad Podružnicama Obiteljskih centara. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, poput podrške obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu, ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra „Rastimo zajedno“, sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013. g. te poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te su po tipu ti poslovi srodni sa ostalim poslovima Obiteljskog centra. Važno je i to da pri Obiteljskom centru postoje infrastrukturni, kadrovski i ekonomski uvjeti za nastavak obavljanja navedenih poslova. Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Vezano za zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je CZSS, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga CZSS, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima.
1596 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Zavod ne može pružati uslugu pomoći u kući.
1597 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Predlažemo dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (u Istri ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Odredba da je korisnik dužan plaćati uslugu svim svojim prihodima djeluje nemotivirajuće na korisnike, te ovaj vid njihovog uključivanja u zajednicu do sada nije bio podržan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
1598 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažemo dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu, što bi rezultiralo, ne samo gubitkom posla za radnicu, nego u konačnici gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući
1599 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Čl. 103. st. 1. točka 1 Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici, stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostala bi bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Primljeno na znanje Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
1600 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Čl. 77. st. 1. al. 2 Predlažemo da se usluge ne priznaju uputnicom, već da se i nadalje priznaju u upravnom postupku rješenjem, koje preciznije i sveobuhvatnije regulira prava i obveze korisnika, te u kojem stranka ima mogućnost žalbe (a ne samo prigovora). Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka.
1601 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Čl. 42. Prijedlogom Zakona smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja s dosadašnjih 50% iznosa ZMN-a na 30% iznosa iste. To bi se smanjenje pogotovo odrazilo na radno sposobne samce, kod kojih Prijedlogom nije predviđeno povećanje ZMN-a, ali i za radno nesposobne samce, kod kojih je predviđeno minimalno povećanje iznosa ZMN-a (samo 15% u odnosu na raniji Zakon). Istovremeno, troškovi stanovanja u realitetu rastu. Predlaže se da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Primljeno na znanje Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1602 Tanja Banko NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Čl. 27. st. 2. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1603 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Čl. 222.-230. PREDLAŽEMO BRISATI Iako u potpunosti podržavamo cjeloživotno obrazovanje i djelatnici u sustavu socijalne skrbi se permanentno usavršavaju, ne vidimo razlog za uvođenje novog instituta – Akademije, tim više što bi ona trebala samo organizirati, a ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Osiguravanje potrebnih edukacija u sustavu socijalne skrbi trebali bi nadalje biti u organizaciji Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Studijskog centra socijalnog rada i resornog Ministarstva. Nije prihvaćen Akademija će kao javna ustanova provoditi cjeloživotno stručno usavršavanje svih stručnih radnika i ravnatelja u sustavu socijalne skrbi, što je prijeko potrebno kako bi se osigurao kvalitetan i kompetentan stručni kadar na terenu među koris-nicima. Akademija će u suradnji sa ministar-stvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju.
1604 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Obrazloženje: Predlaže se da se u okviru djelatnosti budućeg Obiteljskog centra nastave obavljati poslovi javne ovlasti vezani uz djelatnost dadilje. Navedeni prijedlog u skladu je sa aktualnim Zakonom o dadiljama (NN 37/13, 98/19), koji predviđa ove poslove kao poslove Obiteljskog centra. Također, isto je uređeno i aktualnim odredbama članka 127. st. 2. aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), kojim je predviđeno da se navedeni poslovi, kao javna ovlast, obavljaju u okviru centara za socijalnu skrb u sjedištu županije a što je Statutom istog Centra dodijeljeno u rad Podružnicama Obiteljskih centara. Naime, radi se o djelatnosti koja predstavlja izvaninstitucionalnu skrb o djeci, a koja je na više načina povezana sa djelatnošću Obiteljskog centra, poput podrške obitelji u širem smislu, podrška registriranim dadiljama, roditeljima i djeci. Ova djelatnost ima vrlo veliku razvojnu perspektivu, ukoliko se nastavi pružati kontinuirana institucionalna podrška od strane Obiteljskog centra. Mogu se nastaviti razvijati i grupni programi stručnog usavršavanja kako od strane stručnog tima Obiteljskog centra tako i uz podršku Centra „Rastimo zajedno“, sa kojim nadležno Ministarstvo već ima uspostavljenu suradnju za razvoj i implementaciju programa za roditelje. Nadalje, osim obavljanja navedenih poslova kao javne ovlasti, stručni rad Obiteljskog centra ogleda se i kroz kontinuiranu direktnu stručnu podršku registriranim dadiljama kroz pružanje individualnog stručnog savjeta iz pravnog područja Zakona o dadiljama i drugih pravnih propisa koji se odnose na zakonito poslovanje registriranog obrta za dadilje, ali i individualnog stručnog psihološkog savjeta vezano za stručni rad dadilja s djecom. Smatramo da navedena stručna podrška stručnih djelatnika Obiteljskog centra ima direktnu povezanost sa smanjenjem svekolikih rizika za nezakonito poslovanje i time direktni zaštitni čimbenik za krajnjeg i najvažnijeg korisnika a to je dijete koje se nalazi na čuvanju kod registrirane dadilje. Držimo da bi dodavanje navedenih poslova javnih ovlasti iz područja obavljanja djelatnosti dadilje, budućim područnim uredima Zavoda, s jedne strane dodatno opteretilo ionako preopterećen sustav koji iskazuje težnju za rasterećenjem dosadašnjih ovlasti, a s druge pak strane, oduzelo iste poslove Obiteljskom centru koji od 2013. g. te poslove obavlja kontinuirano i kvalitetno te su po tipu ti poslovi srodni sa ostalim poslovima Obiteljskog centra. Važno je i to da pri Obiteljskom centru postoje infrastrukturni, kadrovski i ekonomski uvjeti za nastavak obavljanja navedenih poslova. Nije prihvaćen U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Vezano za zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane.
1605 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 186. Potrebno je izmijeniti članak 186. na način da se istom dodaje stavak 3. te isti glasi: „(3) U okviru djelatnosti, Obiteljski centar, kao javnu ovlast, obavlja i poslove: - rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje - rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja - vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje te imenike dadilja i pomoćnih dadilja - provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja“ Nije prihvaćen Zavod će rješavati navedene poslove imajući u vidu da Zavod vodi upravne postupke.
1606 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 185. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra (čl. 185. do 197.) također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazovnost sadašnjeg trenutka i na potrebe za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Velike su razlike u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice [npr. u Istarskoj županiji podružnica radi sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima (ukupno 6 zaposlenih, od čega 5 stručnih radnika), prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Nije prihvaćen Radi dvostruke uloge CZSS, kon-trolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna us-tanova. Jačanje kapaciteta obitelj-skog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individual-nog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s raz-ličitim problemima, obiteljsku medi-jaciju, savjetodavni rad s udomite-ljima i posvojiteljima, različite pro-grame podrške roditeljstvu, psihoso-cijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis po-slova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostav-lja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obi-teljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena pot-reba, vođenje slučaja i praćenje isho-da u nadležnosti je czss, dok je pro-vođenje svih savjetodavnih i tret-manskih usluga u nadležnosti obitelj-skog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pra-vovremenih i kvalitetnih usluga kori-snicima.
1607 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. Dodati ovdje (ili kod reguliranja prava na pomoć u kući) stavak 3.: „Centar za socijalnu skrb (ili organizaciona jedinica Zavoda) na temelju javnih ovlasti može, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom organizirati i pružati pomoć u kući.“ (Paralela s člankom 127. st. 3. postojećeg Zakona) Nije prihvaćen Zavod ne može pružati uslugu pomoći u kući.
1608 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. vratiti dadilje u nadležnost Obiteljskih centara. Ukoliko se prebace u „Zavod“ (CZSS), dodatno se opterećuju djelatnici centara, a intencija zakonodavca trebala je biti suprotna tome. Nije prihvaćen Obiteljski centri neće provoditi upravne postupke. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planira rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. Kako će Obiteljski centar pružati usluge preventivnog i tretmanskog karaktera koji će provoditi dodatno educirani stručnjaci sa dodatnim edukacijama u području savjetodavnog i terapiskog rada, nije predviđeno da imaju zaposlene pravnike koji će temeljem javnih ovlasti provoditi postupak utvrđivanja uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilja. U tom smislu obiteljski centri će uz širenje usluga od preventivnih do savjetodavnih tretmanskih osigurati i dostupnost usluga fleksibilnim radnim vremenom i mogućnošću pružanja usluga i u dislociranim jedinicama, ovisno o potrebama korisnika,
1609 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Čl. 175. – 184 PREDLAŽEMO BRISATI . PROTIVIMO SE OVAKOM NAČINU GAŠENJA POSTOJEĆIH CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine Osnivanjem Zavoda dolazi do JOŠ JAČE centralizacije sustava. Restrukturiranje ustanova osim što će biti trošak, stvorit će pomutnju kod korisnika i radnika u sustavu, osjećaj nesigurnosti umanjit će učinkovitost i upitno je hoće li zaživjeti u praksi. Sličan pokušaj funkcioniranja bio je neprihvaćen i brzo mijenjan. Centri za socijalnu skrb su prepoznatljivi kao nositelji djelatnosti socijalne zaštite, trebali bi biti što neovisniji i približiti se lokalnim strukturama; zavod, područne službe i ispostave potpuno će dehumanizirati struku (sličnost s drugim zavodima asocira na birokratizaciju, ne prepoznaje se neposredan rad s korisnicima). Protivimo se ukidanju pravne osobnosti centra za socijalnu skrb jer smatramo da će upravo njihovo ukidanje dovesti do smanjenja učinkovitosti i djelotvornosti sustava, a ne obrnuto. Zakonom se ne definira ustrojstvo područnih službi i područnih ureda nego će se to regulirati Statutom Zavoda što je potpuno neprihvatljivo i pravno neutemeljeno. Nedopustivo je da nekoliko osoba ( Upravno vijeće Zavoda po uputi, odnosno uz suglasnost resornog ministra) odlučuje o ustrojstvu sustava socijalne skrbi, o tome koje kompetencije će imati ravnatelj Zavoda i rukovodne osobe ustrojstvenih jedinica Zavoda, kakve će biti nadležnosti i javne ovlasti područnih službi i ispostava u odnosu na nadležnosti Zavoda. Hoće li se korisnicima povećati ili smanjiti dostupnost socijalnih usluga? Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1610 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. ako će se Povjerenstvo osnovat, trebalo bi jasno navesti koje struke mogu biti u njemu. U ovom trenutku to nigdje ne stoji. Nije prihvaćen S obzirom na ostale navedene uvjete, nema potrebe za navođenjem struka.
1611 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Čl. 151.- 162 TREBA BRISATI! Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci (čl. 151. do 162.), ne može pridonijeti većem razumijevanju i transparentnosti rada djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Preduvjet za procjenjivanje nečijeg rada jest poznavanje struke i instrumenata te profesije. Valja napomenuti da se nad radom Centara provode nadzori Ministarstva i strukovnih komora u svim spornim situacijama, a pogotovo u slučaju pritužbi, kao i u slučajevima koji završe nesretnim ishodom, tako da ne vidimo benefit za zajednicu uvođenjem još jednog nadzornog tijela, koje neće imati stručni legitimitet. Slažemo se također s komentarom Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika koji glasi: "Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor." Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe.
1612 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 122. Predlažemo dodati st. 3.: „Ukoliko je osoba s invaliditetom koja je korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja zaposlena, odnosno koristi mjeru HZZZ-a za poticanje zapošljavanje osoba s invaliditetom, visina novčanog iznosa kojim je dužna plaćati cijenu usluge umanjuje se za visinu iznosa osobne invalidnine, u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“ Na ovaj način potaknulo bi se sveobuhvatnije uključivanje ove osobito osjetljive kategorije korisnika kroz svijet rada (u Istri ima vrlo kvalitetna udruga osoba s intelektualnim teškoćama, koja na različite načine uključuje korisnike organiziranog stanovanja u život zajednice. Odredba da je korisnik dužan plaćati uslugu svim svojim prihodima djeluje nemotivirajuće na korisnike, te ovaj vid njihovog uključivanja u zajednicu do sada nije bio podržan). Nije prihvaćen Ne prihvaćamo komentar jer je navedeno predmet Pravilnik o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i načinu plaćanja koji će se donijeti će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
1613 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažemo dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ –> CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu, što bi rezultiralo, ne samo gubitkom posla za radnicu, nego u konačnici gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
1614 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Bit će vrlo teško procjenjivati može li osoba svoju imovinu otuđiti, kako bi osigurala zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. U konačnici, stara i sama osoba koja nije u mogućnosti prodati svoju nepokretnu imovinu, ostala bi bez ove usluge koja ima za cilj spriječiti ili odgoditi njezinu potrebu za institucionalnom skrbi. Predlažemo izbaciti! Primljeno na znanje Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
1615 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Predlažemo da se usluge ne priznaju uputnicom, već da se i nadalje priznaju u upravnom postupku rješenjem, koje preciznije i sveobuhvatnije regulira prava i obveze korisnika, te u kojem stranka ima mogućnost žalbe (a ne samo prigovora). Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka i jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
1616 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Prijedlogom Zakona smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja s dosadašnjih 50% iznosa ZMN-a na 30% iznosa iste. To bi se smanjenje pogotovo odrazilo na radno sposobne samce, kod kojih Prijedlogom nije predviđeno povećanje ZMN-a, ali i za radno nesposobne samce, kod kojih je predviđeno minimalno povećanje iznosa ZMN-a (samo 15% u odnosu na raniji Zakon). Istovremeno, troškovi stanovanja u realitetu rastu. Predlaže se da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Također, Odlukom Vlade Republike Hrvatske planira se povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1617 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1618 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1619 Tanja Fabris NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1620 Tanja Ivka NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 330. Uređenje kuće za pružanje socijalnih djelatnosti zahtjeva vrijeme i novac.Većina domova je kreditno zadužena na duže vremensko razdoblje i ne može ulaziti u nove kredite za prenamjenu tih nekretnina.Prelaskom na udomiteljstvo neće se moći pokriti troškovi koji su uloženi. Uglavnom zbrinjavamo palijativne korisnike za koje u bolnicama mjesta nema a obitelj o njima ne može brinuti na način koji im je potreban.Većina namještaja je kupljena za njihovo zbrinjavanje.Svaki kutak kuće je prilagođen za kvalitetetniju svakodnevicu.Ne radi se ovdje od dvadesetak domova već o 400 domova kojima kanite mjenjati život.Transformacija bi trebala biti u oviru naših mogućnosti za preinake .Obiteljski domovi još uvijek zbrinjavaju veći broj korisnika od svih ostalih Ustanova u Republici Hrvatskoj.Izolirajte i strogo kaznite loš rad a stimulirajte i potaknite one koji ga obavljaju stručno,savjesno i s puno truda i ljubavi. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova na način predviđen Nacrtom prijedloga zakona.
1621 TATJANA ŠULJAK VUKELIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Ne podržavam ukidanje obiteljskih domova. Nažalost transformacijom, gubimo dostojanstvo koje smo gradili godinama, te se isticali po vrijednostima OBITELJSKI domovi.. Nekada prije 15g. to je bilo bitno.. Ako se već ne misli na obitelj kao polaznicu svega, misli li netko na korisnike koji si dom više neće moći priuštiti? Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1622 TEA CVRTNJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1623 Tena Bosak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Ukidanjem CZSS u trenutnom obliku i osnivanjem Zavoda za socijalni rad u najekstremnijem smislu doprinosi se već centraliziranom sustavu. Ideja da će se time postići ujednačeni rad CZSS i veća kontrola djelatnika i svega što oni odlučuju prilično je nemoguća. Također, jedan od argumenata za osnivanje Zavoda je i smanjenje broja vodećih pozicija tj. ravnatelja pojedinih CZSS i članova upravnih odbora. Svaki CZSS, tj. svaka lokalna zajednica u kojoj on djeluje ima svoje specifičnosti jer i populacija korisnika s kojima rade imaju svoje specifične potrebe stoga je nemoguće očekivati potpunu uniformiranost sustava. Nadalje, opće je poznato da kvalitetan rad kreće od onih koji su korisniku najbliže tj. na lokalnoj razini. Poanta sustava socijalne skrbi nije graditi piramidu na čijem čelu će biti jedan šef koji o svemu odlučuje, već pristupiti svakom korisniku osobno i individualno. Isto bi trebalo vrijediti i za one pojedince koje u ustanovama rade, ali i samu ustanovu. Nadalje, postavlja se pitanje načina funkcioniranja ovakvog "nacionalnog Centra za socijalnu skrb" i odabira i funkcioniranja onog pojedinca koji će mu biti na čelu. Također, ideja o osnivanju Akademije socijalne skrbi je apsolutno nepotrebna jer postoje strukovne Komore i udruge za sve profesije koje su dio socijalne skrbi i čija dužnost je odrađivati posao koji je predviđen za Akademiju. U interesu Ministarstva su i prostorni tj. tehnički uvjeti u velikom broju Centara za socijalnu skrb jer u velikom broju njih ne postoje adekvatni uvjeti za rad. Nezadovoljavajuća infrastruktura i nedostatak osobnog prostora uvelike doprinose otežanom radu s ranjivim skupinama, korisnicima CZSS. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1624 Tihana Šipek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1625 Tomislav Cvetkovič NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Što se tiče osobne invalidnine ne bi se pravo na osobnu invalidninu smjelo vezati uz imovinski i dohodovni cenzus to bi se trebalo ukinuti. ( članak 53 i članak 54) To je prvenstveno zdravstveni problem i to bi trebao biti jedini kriterij. Godinama su te osobe uskraćivana u pravima i osjećaju se diskriminiranima. Svim invalidima jednaka prava što se tiče zdravstvenih kriterija i naknada u državi mislim da je došlo vrijeme da se isprave nepravde i da se vrati dostojanstvo tim ljudima. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.
1626 Tomislav Pavlović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Prijedlog za izmjene /dopune: Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Odredba članka 66. stavka 4. točke 3. biti će dodatno razmotrena do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Članak 67. je izmijenjen te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice Članak 68. - Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Članak 70. - Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1627 TOPIĆ NADA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Slažem se i u potpunosti podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1628 Udruga Glas poduzetnika NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Poštovani, Udruga Glas poduzetnika protivi se odredbama novog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi kojima se predviđa takozvana transformacija obiteljskih domova do 1. siječnja 2027. Smatramo da se ovdje u zbilji ne radi o transformaciji, već o ukidanju obiteljskih domova, budući da se mnogi domovi neće uspješno transformirati nego zatvoriti. To će dovesti do nekoliko velikih problema, od kojih su dva najveća gubitak radnih mjesta i daljnje smještanje korisnika starije životne dobi. Naime, prijedlogom Zakona nije riješeno što će se nakon ukidanja obiteljskih domova dogoditi s brojnim njihovim korisnicima (kojih je trenutno oko 6000), odnosno gdje će oni biti smješteni. Nadalje, stavljanje obiteljskih domova van zakona negativno će utjecati na radna mjesta čak 2000 zaposlenika, a velikim se dijelom radi o zaposlenicama pred mirovinom i većinom u ruralnim sredinama gdje će one postati nezapošljive. Imajući u vidu prvenstveno dobrobit korisnika, udruga Glas poduzetnika smatra kako novi zakon ne rješava osnovni problem koji postoji, jer nije usmjeren na rješavanje problema ilegalnog smještaja, što bi prije svega trebao biti. Umjesto toga, novim se zakonom predviđa ukidanje obiteljskih domova koji velikim dijelom rade u skladu sa zakonom i u kojima je kvaliteta smještaja na visokoj razini. Nije dokazano da će predložena tranformacija obiteljskih domova na udomiteljstvo rezultirati poboljšanjem kvalitete niti je objašnjeno na koji način će se to uopće dogoditi. Upravo suprotno očekivanom: prema predviđanjima, stanovništvo RH u narednih će pet godina dodatno ostarjeti, što znači da će se sigurno povećati potreba osoba starije životne dobi za smještajem u obiteljskim domovima, kojima se ovim zakonom previđa ukidanje. To nas navodi na zaključak da će doći do porasta broja ilegalnog smještaja. Podsjećamo i da, prema trenutno važećem zakonu, obiteljski domovi imaju obvezu zapošljavanja medicinskih sestara i njegovatelja, dok se isto ne predviđa za udomitelje, pa ostaje nejasno na osnovi čega se tvrdi da će transformacija obiteljskih domova u udomiteljstvo dovesti do poboljšanja kvalitete sustava. Problem je i komunikacija o novom zakonu od strane ministarstva: navodna izvješća ministarstva o kvaliteti rada obiteljskih domova nisu predočena javnosti, a ministarstvo prilikom sastavljanja novog zakona nije uzelo u obzir mišljenje predstavnika obiteljskih domova. Na temelju svih iznesenih činjenica, udruga Glas poduzetnika umjesto ukidanja ove vrste smještaja predlaže veću kontrolu i nadzor rada obiteljskih domova te dodatnu nadogradnju sustava. Obiteljske domove ne treba ukidati, već raditi na povećanju kvalitete za korisnike postojećih te identificiranju i zatvaranju ilegalnih smještaja. S poštovanjem, udruga Glas poduzetnika Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1629 UDRUGA INVALIDA RADA ZAGREBA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Poštovani, predlažemo da se članak 30. izmijeni na način da se doda novi stavak koji glasi: - Od prihoda se izuzima i iznos mjesečne rate kredita ako je isti realiziran za rješavanje osnovnih stambenih pitanja korisnika i ako i sve do, korisnik skrbi o maloljetnoj djeci. (Jednako se odnosi i na SVE ostale članke Zakona o socijalnoj skrbi koji cenzusno računaju prihod korisnika - poput članka 61. i slično.) Predlažemo da se članak 46. izmijeni na način da se u stavku 2. doda i sljedeća kategorija korisnika: - Osobi s invaliditetom (i roditeljima djece s teškoćama u razvoju) za kupovinu lijekova i /ili zdravstvenih pomagala koja nisu pokrivena osnovnim niti dopunskim listama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U članku 63. stavku 2. predlažemo da se stavak ispravi i da glasi: „...u potpunosti nepokretna i kreće se uz pomoć ortopedskih pomagala ili...“. Predlažemo da se članak 103. točka 1. stavak 3. izmijeni na način da glasi: „...je prosječni mjesečni prihod samca ili članova kućanstva u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka, manji od 400% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.“ Predlažemo da se točka druga članka 63. izmijeni i da glasi: „Ako prosječni mjesečni prihod samca ili članova kućanstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka prelazi iznos od 400% osnovice, a nije veći od 500% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, korisniku koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka odobrava se 50% cijene troškova usluge pomoći u kući.“ Za kraj, molimo da se iznosi mjera Doplatka za tuđu pomoć i njegu i Osobne invalidnine određene Zakonom povećaju za iznos od 100 kuna za svaku mjeru zasebno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz komentar na članak 30. napominjemo da ćemo do isti uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga zakona. Vezano uz komentar na članak 46. napominjmo da priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga je nije moguće prihvatiti prijedlog na način kao što predlažete jer pri savkom postupku potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova koji mogu nastati uslijed raznih životnih okolnosti. Člankom 63. stavak 2. propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je potpuno nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala. Naime, svrha navedenog prava je zaštita osoba s najtežim oštećenjima zdravlja kojima je neophodna cjelodnevna pomoć, podrška i skrb druge osobe u svim aktivnostima samozbrinjavanja.
1630 Udruga MoSt NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 299. Stavka 6. navedenog članka je dio i aktualnog Zakona o socijalnoj skrbi. Unatoč tome, pojedini gradovi sjedišta županija nisu osigurali sredstva za pružanje usluge smještaja u prihavtilište ili prenoćište za beskućnike. Iz tog razloga dolazi do migracija beskućnika koji odlaze u gradove u kojima postoje usluge, što u konačnici predstavlja veliki problem unutar samog sustava. Potrebno je bolje definirati obavezu gradova. Primljeno na znanje Skrb o beskućnicima u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave. Određeni broj gradova još uvijek ne osi-gurava uslugu smještaja u prihvatilištu ili prenoćištu, međutim, županije u kojima postoje evidentirani slučajevi beskućništva, a nemaju prihvatilište ili prenoćište, problem beskućništva rješavaju dodjelom stambenih prostora koji im je na raspolaganju. Ministarstvo nadležno za obitelj i socijalnu politiku u suradnji s drugim dionicima svake godine izrađuje i objedinjeni Plan zbrinjavanja beskućnika u ekstremnim zimskim uvjetima koji sadrži podatke o pružateljima usluga privremenog smještaja i drugih usluga za beskućnike.
1631 Udruga MoSt NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Kako su ovim prijedlogom Zakona predviđene 3 različite usluge smještaja za beskućnike (prihvatilište, prenoćište i organizirano stanovanje), predlažemo nadopunu članka 15. stavak 14. beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti troškove stanovanja, a privremeno je smještena u prihvatilište, prenoćište, organizirano stanovanje ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje. Prihvaćen Prihvaća se
1632 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. st. 2 je potrebno dodatno obrazložiti na način da se odgovori na pitanje "osigurava li zajednica programe i usluge u zajednici". Ako osigurava neovisno o zdravstvenom stanju djeteta/osobe usluge trebaju biti osigurane, a ako ne osigurava participacija države treba biti daleko veća, odnosno tolika da se mogu pokriti troškovi osiguravanja usluga kod privatnog pružatelja. Nije prihvaćen Uredbom o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi (NN 66/20), koju je donijela Vlada republike Hrvatske, povećan je iznos naknade za status roditelja njegovatelja i njegovatelja s 500 % osnovice na 800 % osnovice, odnosno s 2.500 kn na 4.000 kuna. Povećanje naknade iz čl. 67. st.2. odnosi se na roditelje njegovatelje/njegovatelje koji skrbe o djetetu ili odraslom članu obitelji kojeg nije moguće uključiti u usluge u zajednici (dječji vrtić, školu, bora-vak, psihosocijalnu podršku i sl.).
1633 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Odobrava se osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja prijeko potrebna pomoć, a za vrijeme privremene nesposobnosti njegovatelja za pružanje njege zbog bolesti, te tijekom korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, kao i tijekom odmora Ministarstvo preko centra za socijalnu skrb, neovisno od čl.103. Djelomično prihvaćen Odredbom će se precizirati da se usluga može odobriti ukoliko korisnik nema mogućnost da joj pomoć osigura roditelj.
1634 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Isto tako, držimo spornim činjenicu da se ne uzima u obzir volja same osobe s invaliditetom (ili njezinog zakonskog zastupnika) u pogledu izbora osobe njegovatelja odnosno prestanka prava. Nije prihvaćen Pravo na status njegovatelja priznaje se uz suglasnost osobe s invaliditetom ili njegovog zakonskog zastupnika. Status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju njegovatelju/njegovatelju. Slijedom navedenog, pravo na status može prestati po službenoj dužnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke ili po zahtjevu osobe koja to pravo ostvaruje.
1635 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Čitajući ovaj prijedlog osjećamo duboki sram i nije jasno kako isto ne osjećaju kreatori prijedloga. Prijedlog je nehuman iz razloga što roditelji odmah po smrti djeteta, prije i nego pokopaju vlastiti dijete moraju rješavati bespotrebnu administraciju u centrima za socijalnu skrb. U vrlo kratkom roku moraju biti aktivni tražitelji posla bez obzira na svoje psihofizičko stanje. Isti dan ostaju bez primanja i prepušteni sami sebe. Podsjećamo Vas da smo Vam se, u kontekstu ovog prava, već obratili formalnim Prijedlogom koji je svojom Preporukom podržala i Pravobraniteljica za osobe sa invaliditetom koja je u Preporuci, citira se, navela-Prijedlog smatramo višestruko opravdanim obzirom da bi predloženi period predstavljao optimalno vrijeme žalovanja potrebno za emocionalno-psihološku stabilizaciju roditelja uzimajući u obzir zahtjevnost specifične njege djeteta s iznimno teškim, složenim i višestrukim oblicima invaliditeta. Ujedno bi ovakvo zakonske određenje odražavalo spremnost zakonodavca da ovakvim određenjem, ne samo razumije svu složenost životnih i obiteljskih okolnosti roditelja njegovatelja nego i spremnost da kroz izmjene zakona prepozna i reagira na različite potrebe određenih kategorija građana, a u ovom slučaju su to roditelji njegovatelji. - u novom normativnom okviru treba regulirati i pravo njegovatelja da primaju plaću u vremenskom intervalu od šest mjeseci od datuma smrti njegovane osobe. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1636 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. U trenutačnom normativnom okviru reguliranom odredbama zakona o socijalnoj skrbi njegovatelji nemaju pravo na plaćeni godišnji odmor. Čak i da njegovatelji imaju pravo na plaćeni godišnji odmor i bolovanje, oni ga ne mogu stvarno iskoristiti jer ih u njegovanju korisnika skrbi trenutačno nema tko zamijeniti. Odnosno, Zakon predviđa samo smještaj djeteta s teškoćama/osobe s invaliditetom u ustanovu. Što je neprihvatljivo. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga zakona propisano je da roditelj njegovatelj/njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja/njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu. Ukoliko se njega i skrb o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom ne može osigurati unutar njegove obitelji ili u okviru drugih dostupnih usluga, postoji i mogućnost priznavanja prava na uslugu privremenog smještaja.
1637 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. Trenutna je situacija, neodrživa i neprihvatljiva i zbog činjenice da velika većina njegovatelja u socijalnoj izolaciji, živi na rubu siromaštva i egzistencijalno su ugroženi. Posljedično su toj činjenici egzistencijalno ugrožena i djeca s teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom nad kojima u svojstvu njegovatelja svakodnevno cjelodnevno i cjelonoćno bdijemo, te o njima brinemo i skrbimo. Mnogi su roditelji narušenog tjelesnog i psihičkog zdravlja, a ne mogu koristiti tjedni ni godišnji odmor, nemaju mogućnost korištenja bolovanja, zbog privremene nesposobnosti za obavljanje poslova njegovatelja. Sve to se događa u državi koja je, ponavljamo i naglašavamo, ustavno definirana kao socijalna država. Vjerujemo da je ustavna vrednota socijalne pravde jedna od najviših ustavnih vrijednosti i smjernica za interpretaciju Ustava, te državi koja je ustavnim odredbama, čl. 58/2. i 65/1. Ustava Republike Hrvatske , preuzela posebnu skrb o osobama s invaliditetom uz obvezu njihovog socijalnog integriranja, te se ustavno obvezala na zaštitu djece i nemoćnih. Sadašnje je stanje diskriminirajuće prema njegovateljima djece se teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom što je u koliziji s navedenim odredbama Ustava, uključujući i odredbu čl. 14/2. kojim je regulirano načelo zabrane diskriminacije, te mjerodavnim odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom , Konvencije o pravima djeteta , Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i Zakona o suzbijanju diskriminacije . Stoga, dopustite da Vas u nastavku upoznamo s našim najvažnijim zahtjevima i promišljanjima u kontekstu budućeg zakonskog reguliranja ovog prava. Prvo u tom podkontekstu, smatramo da bi ovo pravo trebalo biti normativno izdvojeno, odnosno izlučeno iz Zakona o socijalnoj skrbi i regulirano posebnim zakonom koji bi se trebao zvati Zakon o pravima roditelja njegovatelja i njegovatelja. Odnos njegovatelja i države odnosno mjerodavnog Ministarstva bi trebalo regulirati kao radni odnos u punom radnom vremenu utemeljen na ugovoru o radu sklopljenom u pisanom obliku na neodređeno vrijeme temeljem kojeg bi njegovatelji imali status radnika i sva prava koja radnici imaju sukladno Zakonu o radu kao posebnom propisu. Njegovatelji bi umjesto sadašnje socijalne naknade osnovom prava iz sustava socijalne skrbi primali plaću kao radnici u radnom odnosu. Na navedenu bi netto plaću država obračunavala i plaćala doprinose za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i ostale doprinose odnosno davanja državi koja plaćaju ostali radnici koji imaju zasnovan radni odnos temeljem Zakona o radu. Od ostalih prava koje bi njegovatelji imali kao zaposleni radnici u radnom odnosu ističemo pravo na plaćeni godišnji odmor i pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja. U trenutačnom normativnom okviru reguliranom odredbama zakona o socijalnoj skrbi njegovatelji nemaju pravo na plaćeni godišnji odmor. Čak i da njegovatelji imaju pravo na plaćeni godišnji odmor i bolovanje, oni ga ne mogu stvarno iskoristiti jer ih u njegovanju korisnika skrbi trenutačno nema tko zamijeniti. Odnosno, Zakon predviđa samo smještaj djeteta s teškoćama/osobe s invaliditetom u ustanovu. Što je neprihvatljivo. Nije prihvaćen S obzirom da se radi o naknadi iz sustava socijalne skrbi ista se uređuje Zakonom o socijalnoj skrbi te je izdvajanje ovog prava iz Zakona o socijalnoj skrbi nepotrebno i prenormiranje prava. Uvažavajući svrhu navedene naknade kao i niz drugih specifičnosti koja se vežu za nju kao i određene specifičnosti vezane za radni odnos uređene propisom kojim se uređuje pitanje rada, isto nije moguće urediti kao radni odnos. Napominjemo da s obzirom na svrhu prava ne možemo govoriti o radnom vremenu u trajanju od 8 sati kao i činjenicu da se radi o naknadi koja je podložna promjenama ne možemo govoriti u kontekstu radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Nacrtom prijedloga zakona kao i odredbama važećeg zakona popisana su prava iz obveznog zdravstvenog i mirovinskoga osiguranja. Nadalje, Nacrtom prijedloga zakona propisano je da roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, a koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je utvrđena privremena nesposobnost za rad, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja, a roditelju njegovatelj/njegovatelju se za to vrijeme osigurava naknada.
1638 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Pravo ograničiti samo za onu djecu s teškoćama ili osobe s invaliditetom koji koriste usluge smještaja, organiziranog stanovanja ili cjelodnevnog boravka ( briše se iz Zakona poludnevni boravak). Naime, obzirom da su rehabilitacijski postupci u većini osigurani upravo u poludnevnom boravku, pravo na status njegovatelja ne smije ograničavati pravo djece s teškoćama u razvoji ili osobama s invaliditetom pravo na habilitaciju. Također, primjedba je da se odrasle osobe nepravedno stavljaju u nepovoljniji položaj. Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1639 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Pravo na izbor – zakonskim rješenjem nije omogućeno pravo na izbor niti njegovatelju niti korisniku njege/osobi s invaliditetom. Često se pravo koristi samo zato što drugoga rješenja nema. PRIJEDLOG- Njegovatelj može biti osoba s kojim dijete ili osoba s invaliditetom živi ali i osoba s kojim dijete ili osoba s invaliditetom ne živi. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pružanje njege korisnicima kojima je ista potrebna tijekom 24 sata, a kvalitetu iste nije moguće osigurati ukoliko njegovatelj ne živi s djetetom s teškoćama ili osobom s invaliditetom.
1640 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. - Pravo na izbor – zakonskim rješenjem nije omogućeno pravo na izbor niti njegovatelju niti korisniku njege/osobi s invaliditetom. Često se pravo koristi samo zato što drugoga rješenja nema. PRIJEDLOG- Njegovatelj može biti osoba s kojim dijete ili osoba s invaliditetom živi ali i osoba s kojim dijete ili osoba s invaliditetom ne živi. Nije prihvaćen Svrha priznavanja prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pružanje njege korisnicima koji-ma je ista potrebna tijekom 24 sata, a kvalitetu iste nije moguće osigura-ti ukoliko njegovatelj ne živi s djetetom s teškoćama ili osobom s invaliditetom.
1641 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. Ovo pravo potrebno je promatrati iz aspekta podrške djeci s teškoćama u razvoju/osobama s invaliditetom kako bi uživali svoja temeljna prava, živjeli u vlastitom obiteljskom domu, odnosno kako bi suzbili institucionalizaciju. Također, ne bi smo smjeli zanemariti činjenicu da je upravo takav oblik podrške najjeftiniji oblik za državu. PRIJEDLOG - Pravo je djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja ima utvrđeni IV stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, da dobije potrebnu njegu i skrb od druge osobe Nije prihvaćen Pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja priznaje se pružatelju njege te on ostvaruje, osim naknade, i prava iz mirovinskog i zdravstvenog sustava te pravo na odmor.
1642 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 58. Svjedoci smo kako troškovi života tako i troškovi radi uključenja u zajednici svakodnevno rastu te je iz toga razloga potrebno je znatno uvećati iznos. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti postojeće pitanje.
1643 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Svjedoci smo kako troškovi života tako i troškovi radi uključenja u zajednici svakodnevno rastu te je iz toga razloga potrebno osigurati iznos od minimalno 500% osnovice. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o soci-jalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada se ne mijenjaju predmetne odredbe već će se spomenutim propisom cjelovitije urediti predmetno pitanj
1644 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Pravo na osobnu invalidninu treba biti vezano isključivo uz invaliditet. Trenutni Zakon o socijalnoj skrbi u tom smislu radi diskriminaciju unutar iste skupine. Potrebno je isključiti sve cenzuse za ostvarivanje prava. Republika Hrvatska je potpisivanjem i ratifikacijom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom prihvatila da je invaliditet koncept koji se još uvijek razvija te da invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osobe s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu a koje onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima. Nadalje, Republika Hrvatska je potpisivanjem i ratifikacijom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom izrazila zabrinutost da osobe s invaliditetom, usprkos ovim različitim instrumentima i nastojanjima, i dalje nailaze na prepreke u svom sudjelovanju kao ravnopravni članovi društva i na kršenja njihovih ljudskih prava u svim dijelovima svijeta i na „svakom koraku“. Članak 57. stavak 2. Ustava glasi »Posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život. Republika Hrvatska, kao socijalna država, stvara uvjete za osiguranje i provedbu posebne skrbi o osobama koje imaju povećane potrebe i teškoće s uključivanjem u društveni život. Posvećujući posebnu skrb tim osobama, država preuzima na sebe obvezu stvaranja pretpostavki za osiguranje materijalnih i drugih uvjeta radi njihova uključivanja u društveni život, a odnose u tim područjima uređuje zakonima. U odnosu na invalidne osobe, država je po sili Ustava dužna posvećivati im posebnu skrb, odnosno skrbiti o njihovom uključivanju u društveni život … Dalje, Ustavni sud primjećuje da je, sukladno ZSS-u, riječ o novčanom davanju koje pripada osobi s težim invaliditetom, kojoj je zbog njezina tjelesnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju potrebna povećana socijalna skrb pa, stoga, spada u socijalno ugroženu skupinu. Osobna invalidnina strogo je osobno pravo njegova korisnika i ne može se prenositi na drugu osobu niti nasljeđivati. U takvoj pravnoj situaciji opravdano je i razumno očekivati da će takve osobe imati jednak pravni položaj u ostvarivanju prava. Gore navedeno bi naime trebalo biti jedino uporište u kreiranju prava koja se odnose na osobe s invaliditetom/djecu s teškoćama u razvoju. U suprotnom, svaka nametnuta prepreka u smislu cenzusa pri ostvarivanju prava na naknadu koja proizlazi sa osnove invaliditeta predstavljala bi diskriminaciju unutar iste skupine. Odnosno, jedan dio osoba s invaliditetom ostvarivao bi puno pravo na naknadu, drugi dio ostvarivao bi djelomično pravo dok treći dio pravo ne bi ostvarivao uopće. Također, na sastancima je bilo govora kako bi skupini beskućnika koji koriste pravo na smještaj trebalo omogućiti da koriste i pravo na ZMN. U tom smislu pravo na naknadu sa osnove invaliditeta trebalo bi priznati i osobama s invaliditetom koje koriste usluge smještaja. Posebice, jer veliki dio tih osoba koristi pravo na uslugu smještaja samo zato što im nije osigurana dovoljna razina podrške u zajednici a RH ju je trebala osigurati. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi,, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1645 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. Pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja , a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Dio rečenice " radi kojeg ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene dobi" je vrlo problematičan obzirom da omogućuje pogrešno tumačenje propisa. Prihvaćen Odredba Nacrta prijedloga zakona usklađena je s zaprimljenom primjedbom
1646 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 49. (1) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se fizičkoj ili pravnoj osobi koja je podmirila ili treba podmiriti troškove pogreba ili izvršila uslugu pogreba osobe: 3. koja je u trenutku smrti bila roditelj njegovatelj Nije prihvaćen Odredbom je jasno navedeno tko ima pravo na na koga se odnosi pravo na naknadu za pogrebne troškove. Napominjemo da ukoliko je smrću roditelja njegovatelja nastao izvanredni trošak zbog kojeg nisu zadovoljene osnovne životne potrebe tada je moguće ostvarit pravo na jednokratnu naknadu.
1647 UDRUGA OBITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM "SJENA" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. U vrijeme digitalizacije, zastarjelo je svaki mjesec fizički ići u FINU sa rješenjem i popratnom dokumentacijom platiti račun za električnu energiju. Ministarstvu je potrebno dva klika na "enter" kako bi se ovo pravo digitaliziralo. Primljeno na znanje Prilikom donošenja Uredbe o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb razmotrit će se navedeno
1648 Udruga obiteljskih domova NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Udruga obiteljskih domova smatra kako predloženi Zakon o socijalnoj skrbi neće unaprijediti kvalitetu socijalne usluge smještaja za osobe starije životne dobi. Ukidanje obiteljskih domova 1. siječnja 2027. ("odredbe prestaju važiti"-nije transformacija, već ukidanje obiteljskih domova) prouzročit će neizvjesnost za svakodnevnu skrb o više od 6000 korisnika i poslove više od 2000 zaposlenih u obiteljskim domovima. Ministarstvo navodi kako je pratilo kvalitetu rada obiteljskih domova te izvješća provedenih inspekcijskih nadzora, ali nije javnosti dalo na uvid podatke na temelju kojih se odlučilo za ukidanje obiteljskih domova niti su predstavnici obiteljskih domova na bilo koji način bili konzultirani. Udruga obiteljskih domova zatražila je od Ministarstva relevantne podatke vezane uz inspekcijske nadzore i druge usporedne pokazatelje obiteljskih domova i drugih oblika smještaja. Iz dostavljene dokumentacije jasno je da za brojne podatke Ministarstvo ne vodi evidencije (jer nije obavezno) pa nije jasno kako je moguće dati cjelokupnu ocjenu o kvaliteti i ispujavanju svrhe obiteljskih domova bez tih podataka. Ministarstvo s jedne strane navodi kako se obiteljski domovi ukidaju zbog toga što ne osiguravaju potrebnu kvalitetu, a kao alternativa se, među ostalim, nudi prijelaz u udomiteljstvo koje zasigurno nema razinu kvalitete obiteljskih domova?! Udruga je čvrstog stava da su obiteljski domovi kvalitetan oblik pružanja socijalne usluge smještaja. U prilog tome govori da već u ovom trenutku, u listopadu 2021. obiteljski domovi nemaju dovoljno kapaciteta u odnosu na interes potencijalnih korisnika. To pokazuje kako kvalitetna usluga smještaja ne ovisi o obliku smještaja, već o kvaliteti usluge. Prema demografskim projekcijama, u sljedećih 5 godina doći će do daljnjeg starenja populacije i još veće potrebe za takvim smještajem. Ukidanjem obiteljskih domova, doći će do nemogućnosti kvalitetnog smještaja i skrbi za osobe starije životne dobi, ali istovremeno i do još veće pojave ilegalnih smještaja. Naime, najveći problem je upravo ilegalni smještaj te po tom pitanju Ministarstvo treba poduzeti odlučnije korake, umjesto ukidati obiteljske domove koji zakonito rade i pridržavaju se pozitivnih propisa. Obiteljski domovi zapošljavaju preko 2000 osoba, od čega su preko 80% žene. Zatvaranje obiteljskih domova znači ostanak bez posla za te ljude, a posebice velik izazov će biti za žene u ruralnim sredinama i za one koje su pred mirovinom. Neki programi, poput "Zaželi", omogućuje ženama da budu gerontodomaćice te su ad hoc rješenje jer je riječ o ugovoru na određeno vrijeme te minimalnoj plaći. Moguće je da velik broj žena koje ostanu bez posla presele u inozemstvo u potrazi za odgovarajućim poslovima. Zbog svega izloženog, Udruga obiteljskih domova se izričito protivi i izražava duboku zabrinutost zbog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi kojim se ukidaju obiteljski domovi. Pozivamo Ministarstvo da odredbe vezane uz ukidanje obiteljskih domova izostavi iz daljnjeg procesa donošenja zakona. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže
1649 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 102. U stavku 2. dodati kategoriju roditelj njegovatelj/njegovatelj kod korištenja bolovanja, godišnjeg odmora ili zdravstvenih usluga (pregledi, terapije itd) Nije prihvaćen Navedeno će se djelomično prihvatiti dodatnim preciziranjem uvjeta u članku 103.
1650 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Izmjena članka 96. st. 4.; 97. st. 4. i 98. st. 2. - smatramo nepotrebnim limitirati psihosocijalnu podršku kako je to predloženo u člancima 96. st. 4., 97. st. 4. i 98 st. 2. Obrazloženje: Mišljenja smo da trajanje, dinamika i intenzitet ove usluge treba ovisiti isključivo o individualnim potrebama korisnika, osobnim, obiteljskim i drugim okolnostima u svakom pojedinom slučaju. S obzirom na nedostatak usluga u zajednici, ova usluga u značajnijoj mjeri doprinosi i sprečavanju institucionalizacije djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te bi trebalo u normiranju iste izbjeći strogo ograničavanje. Premalom satnicom se ne postižu gotovo nikakvi rezultati u slučaju velikih i značajnih teškoća/invalidnosti Nije prihvaćen Ne prihvaća se produljenje trajanja usluge psihosocijalne podrške tjedno, jer je to usluga koja bi se trebala provoditi u pravilu individualno, iznimno u manjim grupama.
1651 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 95. Brisati stavke 1. i 2. Obrazloženje: Smatramo da trajanje usluge psihosocijalne podrške ne treba vremenski ograničavati jer se radi o usluzi koja potiče razvoj i unapređenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika te se potreba trajanja navedene usluge mora procjenjivati individualno ovisno od potreba pojedinca, obitelji ili udomitelja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se apsolutno brisanje ograničenja trajanja usluge.
1652 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. U t.1. dodati "ili osobe s invaliditetom" Obrazloženje: Zakonskim prijedlogom nije propisano da sama osoba s invaliditetom može tražiti prestanak ovog prava, čime se stavlja u poziciju objekta prava. Nemogućnost da sama osoba s invaliditetom na bilo koji način odlučuje o prestanka prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja ili izbor njegovatelja, u izravnoj je suprotnosti s člankom 12, čl.17. i čl.19., 21. i 22. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. I dalje naglašavamo da status bude pravo djeteta/osobe s invaliditetom, a ne osobe njegovatelja na naknadu. U t.8 dodati rok koliko dugo nakon smrti djeteta pravo na status vrijedi. Predlažemo 6 mjeseci. Nije prihvaćen Status roditelja njegovatelja/njegovatelja je pravo koje se priznaje roditelju njegovatelju/njegovatelju. Slijedom navedenog, pravo na status može prestati po službenoj dužnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke ili po zahtjevu osobe koja to pravo ostvaruje. Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1653 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Podržavamo komentar i prijedlog POSI Primljeno na znanje hvala na komentaru
1654 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Podržava se prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u članku 66. stavak 4 točka 3: brisati kao nepotrebno. Obrazloženje: Prijedlog predstavlja negaciju najboljeg interesa djeteta/osobe s invaliditetom da živi u obitelji i istovremeno na svega nekoliko sati dnevno (poludnevni boravak) ostvaruje pravo na učenje, socijalizaciju i aktivan život, kao što i sposobnost osobe da sudjeluje ne umanjuje nužnost niti opseg njege, brige i pomoći koja mu je potrebna, te se svrha i cilj odredbe može opravdati. Naime, status roditelja njegovatelja/njegovatelja, a obzirom na uvjete iz čl. 63. dobiva određeni broj osoba čija djeca/članovi obitelji, usprkos najtežim oblicima tjelesnog invaliditeta, ograničeno samostalno funkcioniraju, školuju se, druže, neki studiraju, sposobni su raditi i dr. Ako se roditeljima/članovima obitelji tih osoba priznanje prava na naknadu/status koje je opravdanje zakonodavca djeci koja su sposobna i žele, uskratiti pravo na socijalnu uslugu poludnevnog boravka kroz koju dobiju vrlo vrijednu i korisnu rehabilitaciju, druženje, prostor u kojem provode vrijeme kroz radne aktivnosti i priliku da negdje provedu vrijeme izvan kuće . Postavlja se legitimno pitanje koja je intencija zakonodavca – prvenstveno ostvarivanje prava na novčanu naknadu osobi koja traži status ili pak omogućiti da dijete ostvari svoj interes za rehabilitacijske/obrazovne i druge usluge, iako je nedvojbena nužnost da im njihovi roditelji/njegovatelji pružaju potpunu skrb i njegu obzirom na težinu njihovog invaliditeta? Ako se priznavanjem prava na status ograniči sudjelovanje u takvim aktivnostima radi se o odredbi na štetu djeteta s teškoćama u razvoju/osobe s invaliditetom. Naglašavamo da su i dijelovi odredbe članka 66. u izravnoj suprotnosti sa člankom 7., 19., 24., 26. i čl.28. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. U članku 66. stavak 3. predlažemo da se ne ograničava dob na 65 godina života već da se definira kao sposobnost za pružanje njege. Djelomično prihvaćen Odredba iz stavka 3. mijenja se na način da se briše uvjet "ako se pružanje njege ne može osigurati priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja drugom roditelju ili članu kućanstva." Odredba iz stavka 4. točka 3. će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1655 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. U članku 65. stavak 1. među osobe koje mogu biti njegovatelji predlaže se dodati "i drugu osobu po izboru osobe s invaliditetom" Obrazloženje: Odrasla osoba s invaliditetom sukladno članku 19. Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom ima pravo na izbor i odlučivanje gdje i s kim će živjeti. Ograničavanje na srodnike po bilo kojoj osnovi je kršenje njezinih ljudskih prava. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) proširen je krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, te se Nacrtom prijedloga zakona dodatno proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja.
1656 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. U.t.2. na jedinstveni način obuhvatiti sve kategorije osoba s invaliditetom, sve vrste invaliditeta, ako intenzitet i težina zahtijeva intenzivnu pomoć, njegu, brigu i skrb druge osobe, neovisno o postojanju jedne ili više vrsta takvih teškoća. Obrazloženje: Treba omogućiti da osoba s bilo kojom vrstom teškog oštećenja zdravlja (neovisno o njihovom broju i vrsti), a koja za posljedicu ima potpunu ovisnost o pomoći i njezi i brizi druge osobe, neće neizravno staviti u nepovoljniji položaj. Osoba može imati teško intelektualno oštećenje ili rijetku bolest zbog kojega joj je potrebna intenzivna pomoć, njega i briga, iako nije nepokretna ili nema drugo teško oštećenje zdravlja. Stoga smatramo potrebnim izmijeniti sadašnje uređenje prema kojemu se status može ostvariti za dijete ili osobu koja je potpuno nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala (pri čemu se ovisnost o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba, te pri hranjenju, oblačenju i svlačenju očigledno podrazumijeva), dok se kod ostalih vrsta invaliditeta (mentalnog, osjetilnog ili intelektualnog, rijetka bolest), koje na jednak način mogu utjecati na funkcionalnu (ne)sposobnost osobe, postavlja dodatni uvjet postojanja dvije ili više vrsta teškog oštećenja. Nije prihvaćen Svrha navedenog prava je zaštita osoba s najtežim oštećenjima zdravlja kojima je neophodna cjelodnevna pomoć, podrška i skrb druge osobe u svim aktivnostima samozbrinjavanja.
1657 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Ukinuti sve imovinske i dohodovne cenzuse, kao i za osobnu invalidninu Nije prihvaćen Odredbe u pogledu uvjeta za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu koje se odnose na prihode i imovinu su uglavnom usklađene sa odredbama i primjenom važećeg propisa, a s obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu i cjelovitije uređenja prava.
1658 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 58. Povećati osnovice na način: 1. 150% osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu 2. 100% osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) povećan je iznos prava na osobnu invalidninu i doplatak za pomoć i njegu, a Uredbom Vlade o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi, 2020. godine povećana je naknada za status roditelja njegovatelja i njegovatelja sa 2.500 na 4.000 kuna. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti postojeće pitanje.
1659 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. Članak 56. st.1. predlažemo brisati: “ili boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca“. Odlaskom u inozemstvo osobe s invaliditetom same osiguravaju podmirivanje svih svojih potreba, uključujući i potrebe koje proizlaze iz invaliditeta, te stoga nema opravdanja za ovakav prijedlog. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1660 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. ČLanka 54. Članak 54. - Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni cenzus. Obrazloženje: Ovakvom odredbom izravno bi se diskriminiralo i povrijedilo dostojanstvo zaposlenih osoba s invaliditetom jer ne bi više imale dostatna sredstva za pokrivanje povećanih troškova života uzrokovanih invaliditetom zbog neprilagođenosti okoliša, npr. nema prilagođenog prijevoza, nepristupačne su građevine, nedostatne su usluge, pomagala koja su potpuno prilagođena moraju se nadoplaćivati i sl. Također to bi pridonijelo izolaciji, marginalizaciji i isključivanju osoba s invaliditetom iz društva i tržišta rada čime bi se doprinijelo povećanju jaza između osoba s invaliditetom i tzv. zdravih osoba. Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj već danas spadaju među najsiromašnije, a zadržavanjem dohodovnog cenzusa doprinijelo bi se daljnjem porastu njihovog siromaštva. Podsjećamo da Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u Zaključnim primjedbama o Inicijalnom izvješću Hrvatske iz travnja 2015. godine u poglavlju B Posebna prava, članku 28. Primjereni životni standard i socijalna zaštita, u točki 44. preporuča osnaživanje programa za borbu protiv siromaštva te da se naknade čiji je cilj umanjiti povećane troškove koji proizlaze iz invaliditeta temelje na procjeni potreba pojedinca te da ne podliježu procjeni cenzusa. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1661 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Čl. 53. Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni i imovinski cenzus (stavci 1. i 3.). Osobna invalidnina ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim ni dohodovnim cenzusom kao ni godinama života korisnika. Brisati stavak 4. jer pravo na osobnu invalidninu ne smije biti uvjetovano korištenjem usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. Temelj ovoga prava odnosi se na zdravstveno stanje osobe s invaliditetom i utjecaj teškoća/invaliditeta na svakodnevno funkcioniranje te osobe. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1662 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 52. ČL. 52. Pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja , a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Dio rečenice " radi kojeg ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene dobi" je je u potpunosti nepotreban jer je riječ o osobi koja ima 4. stupanj invaliditeta. Prihvaćen Odredba Nacrta prijedloga zakona usklađena je s zaprimljenom primjedbom
1663 Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju OKO NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. U članku 45. stavak 2 predlaže se u točki 1. i 2. povećati iznos osnovica na 100%. Obrazloženje: Iznos od 50, odnosno 70% osnovice nije prihvatljiv jer su troškovi koje osobe trebaju podmiriti daleko iznad 100% osnovice. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Naime, ovim predlogom Zakona povećan je iznos u odnosu na trenutno važeći propis.
1664 Udruga roditelja djece s posebnim potrebama NAŠA DICA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 96. Predlažemo da se mijenja stavak 4 tako da sada glasi: Psihosocijalna podrška pruža se u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji do pet sati tjedno, a kod ostalih pružatelja usluga do dvanaest sati tjedno, od čega najviše šest sati individualno, a ostalo u grupi. Smanjenjem satnice "na pola" kao ni ograničavanjem na 2 sata dnevno, ne mogu se postići poboljšanja u rehabilitaciji. Potrebno je refundirati i putne troškove. Nije prihvaćen Ne prihvaća se produljenje trajanja usluge psihosocijalne podrške tjedno, jer je to usluga koja bi se trebala provoditi u pravilu individualno, iznimno u manjim grupama.
1665 Udruga roditelja djece s posebnim potrebama NAŠA DICA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. (1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na naknadu "plaće" u postotku od osnovice koji iznosi 800 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. -dodati riječ "plaće" Status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja urediti Pravilnikom na način kako je uređen Pravilnik o izboru i načinu ostvarivanja prava osoba koje pružaju njegu i pomoć HRVI iz Domovinskog rata 100% skupine. Nije prihvaćen Stav predlagatelja je da, obzirom se radi o pravu iz sustava socijalne skrbi, treba i nadalje ostati kao naknada. Uvjeti za priznavanje i prestanak naknade za status roditelja njegovatelja/njegovatelja kao i prava koja proizlaze iz istoga ne mogu biti uređeni podzakonskim propisom, odnosno pravilnikom.
1666 Udruga roditelja djece s posebnim potrebama NAŠA DICA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Za članak 66. Predlažemo da se mijenja stavak 4, alineja 3 tako da sada glasi: (4) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se: 3. ako osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakona Radi se o osobama s više težih vrsta oštećenja čiji su roditelji sve stariji i iscrpljeniji brigom i njegom svoje djece. Budući da se priznavanjem prava statusa njegovatelja sprječava institucionalizacija korisnika s najtežim vrstama oštećenja, nužna je podrška i pomoć osobama u statusu njegovatelja kroz izvaninstitucijske socijalne usluge. Ograničavanje prava s obzirom na dob korisnika je diskriminirajuća i takva odredba podliježe propitivanju zakonitosti. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1667 UDRUGA RODITELJA DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Moje dijete SOLIN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 73. Trebalo bi uvrstiti pod 16. program vikend programa i godišnjih odmora To je potrebno iz razloga što su roditelji iscrpljeni zbog dugotrajne bolesti svoje djece i nužno im je potrebno mjesto gdje bi sigurno mogli ostaviti svoje dijete kako bi „napunili baterije“ ili čak kako bi mogli otići na bolničko liječenje, a čime bi se doista prakticirao inkluzivni način života ove ranjive populacije koje društvo naglašava u procesu deinstitucionalizacije. Mišljenja smo da bi Centar za socijalnu skrb morao voditi REGISTAR u kojem bi imao sve podatke o korisnicima. Tu mislimo na njegove stvarne potrebe i to gdje je i što ostvario , a sve zbog dobrobiti korisnika i pravilnog usmjeravanja u njegovoj rehabilitaciji. Činjenica je da Centar za socijalnu skrb izdaje rješenja za npr. psihosocijalne tretmane korisnicima i nakon toga su roditelji prepušteni sami sebi da u navedenim ustanovama traže usluge rane intervencije koje u pravilu duže čekaju i nije rijetko da djeca u optimalno vrijeme ne dobiju potrebnu pomoć jer zbog prekapacitiranosti, financijskih /nisu dozvoljena nova zapošljavanja?!/ administrativno-birokratskih pravila u ustanove ne mogu dolaziti dovoljno često . Postoji još jedan istina da korisnici navedenih ustanova ne mogu imati sve potrebne tretmane unutar Centra koji pohađaju jer isti mora pružati usluge vanjskim korisnicima. Udruge koje pružaju socijalne usluge su ograničene na sličan način, a privatne tretmane mogu priuštiti samo pojedinci jer veliki dio obitelji nema dovoljno novaca za tretmane koji u prosjeku koštaju oko 300 kuna za 45 minuta rada stručnog osoblja.  Zbog svega je više nego potrebno, osim hitne umreženosti i transparentnosti u pružanju rehabilitacijskih tretmana djeci s TUR i OSI raditi na izgradnji i proširenju postojećih centara, poliklinika i dr. koji bi pružali u punom opsegu PREVENCIJU, DIJAGNOSTIKU, TERAPIJU, SAVJETOVANJE I PODRŠKU OBITELJIMA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBAMA S INVALIDITETOM Nije prihvaćen Navedeno je opisano u članku 119. Nacrta Zakona
1668 UDRUGA RODITELJA DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Moje dijete SOLIN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. st. ( 8 ) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj ima pravo na isplatu naknade za prijelazno razdoblje nakon smrti djeteta/člana obitelji, u kojem bi bilo moguće primanje određenog postotka do tada primane naknade, kako bi uključivanje na tržište rada bilo lakše, a vezano za čl. 67. Umreženost institucija bi ovo mogla voditi transparentno i učinkovito. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1669 UDRUGA RODITELJA DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Moje dijete SOLIN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. Čl. 68 stavak (2) (2) Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, a koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je utvrđena privremena nesposobnost za rad, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može / zamijeniti sa OBVEZNO TREBA /se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja. I u ovoj točki bi trebalo definirati koje su to ustanove jer nam je svima poznato za kronični nedostatak prostornih kapaciteta i osoblja ustanova koje pružaju ovakvu uslugu. NAJVEĆI DIO RODITELJA NJEGOVATELJA NE KORISTI PRAVO KORIŠTENJA GODIŠNJIH ODMORA UPRAVO IZ RAZLOGA JER IM TO NIJE OMOGUĆENO U PRAKSI. Kada ste u ovom članku napisali da se može samo ste zadovoljili formu potrebe znajući da je realizacija gotovo nemoguća. Kao dodatni primjer navodimo da je poznato da nakon završenog školovanja, odnosno nakon 21. godine života jedan je dio djece primoran ostajati u kućama jer ustanove koje su pohađali nemaju kapaciteta da im u punoj mjeri pruže POLUDNEVNI ILI CJELODNEVNI BORAVAK, pa manji dio njih koristi usluge od nekoliko sati u pojedinim udrugama. ZBOG SVEGA NAVEDENOG TREBA POVEĆATI PROSTORNE I DR. KAPACITETE USTANOVA KOJE BI TREBALE PRUŽATI USLUGE KORIŠTENJA GODIŠNJIH ODMORA, ALI I VIKEND PROGRAMA U KOJIMA BI RODITELJI MOGLI DJECU S TUR I OSI OSTAVITI NA SIGURNOM MJESTU. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na PRIVREMENU POMOĆ U KUĆI… Ista bi se mogla realizirati za sve roditelje koji trebaju vršiti neophodne liječničke preglede, uključiti se u društvena događanja i sl. a koje bi mišljenje trebao dati socijalni radnik koji prati obitelj. U sustavu je potrebno osigurati kvalitetnu umreženost institucija koje pružaju usluge /zdravstva, školstva i socijale/ kako bi se brzo i učinkovito korisniku mogla pružiti i ova usluga, prvenstveno ako se u članku 66. stavak (4) ne omogući boravak djece s TUR i OSI u ustanovama 5 dana u tjednu. Model ZAŽELIM bi mogao biti primjer dobre prakse. Nije prihvaćen Predlagatelj je propisao da se "može" priznati smještaj iz razloga što roditelj njegovatelj/njegovatelj može osigurati odgovarajuću skrb za dijete s teškoćama u razvoju ili osobu s invaliditetom u okviru obitelji ili na drugi način. Slijedom navedenog, nije stručno opravdano propisivati obvezu priznavanja prava na privremeni smještaj. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama.
1670 UDRUGA RODITELJA DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Moje dijete SOLIN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. čl.66 st.(4) točka 3 ovako definirana nije prihvatljiva i nije u skladu s postupcima deinstitucionalizacije jer se djeci s TUR i OSI nakon navršene 21 godine života ograničava rehabilitacija i socijalizacija koja se prethodno postigla i koja je neophodna za kvalitetan život osobe, ali i njene cjelokupne obitelji. NAGLAŠAVAMO DA JE U PROCES NJENE REHABILITACIJE 24 SATA DNEVNO UKLJUČEN RODITELJ NJEGOVATELJ, A KAKO ONI STARE STARI I RODITELJ, TE BI BILO NEOPHODNO SVIM OSOBAMA S INVALIDITETOM OSIGURATI NASTAVAK BORAVKA OD 5 DANA U TJEDNU U SPECIJALIZIRANIM CENTRIMA – USTANOVAMA I SL. KOJE PRUŽAJU USLUGU BORAVKA I REHABILITACIJE, NEOVISNO O TOME KORISTI LI RODITELJ STATUS NJEGOVATELJA ILI NE. Bez ove mogućnosti povećava se rizik razvoja težih bolesti kod roditelja njegovatelja i postavlja se pitanje kvalitete života OSI koja će s razvojem bolesti biti na teret države. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1671 Udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima GENOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. Članak 70. st.(8) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1672 Udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima GENOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Nije prihvaćen Odredbama važećeg propisa i Nacrtom prijedloga zakona propisano je da se pomoć u kući kao socijalna usluga odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj/njegovatelj ima pravo na naknadu.
1673 Udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima GENOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 67. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. Nije prihvaćen Iznos naknade uvećan je za roditelja njegovatelja koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. Nacrta prijedloga zakona.
1674 Udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima GENOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. Primljeno na znanje Primjedba će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1675 Udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima GENOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1676 Udruga roditelja djece s rijetkim bolestima i genetskim poremećajima GENOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 52. i 53. Osobna invalidnina jest pravo kojeg stječe osoba s invaliditetom isključivo zbog invaliditeta i oštećenja zdravlja četvrtog stupnja te kao takva ne bi trebala biti uvjetovana imovinskim, dohodovnim cenzusom kao ni o godini života. Članak 53. st.(4) treba u potpunosti brisati, pravo na osobnu invalidninu mora biti priznato i ako osoba koristi uslugu smještaja jer smještajem u zajednicu organiziranog stanovanja ili bilo kojeg drugog oblika smještaja poput doma za starije i nemoćne nije nestao invaliditet te i dalje postoji potreba za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, kao i zadovoljavanje osobnih životnih potreba. čl.66 st.(4) toč. 3 treba u potpunosti izmijeniti jer se s ovako napisanim zakonom stavlja u nepovoljan položaj odrasle osobe s invaliditetom koje nakon 21. godine ne mogu nastaviti s rehabilitacijom, socijalizacijom koja im je prijeko potrebna kako bi se održao postignuti razvoj. Osim toga riječ je o osobama s više vrsta oštećenja četvrtog stupnja te je apsolutno neprihvatljivo da im se ograničava boravak na svega 3 dana u tjednu. Za sve osobe s invaliditetom treba osigurati boravak od 5 dana u tjednu u specijaliziranim centrima, zajednici koja pruža uslugu boravka i rehabilitacije, neovisno o tome koristi li roditelj status njegovatelja ili ne. čl. 67 potreban je st.(5) koji će definirati povećanje osnovice naknade i za samohrane roditelje njegovatelje. čl.68. potrebno je uvrstiti st.(4) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na pomoć u kući.... Posebno se to odnosi na one njegovatelje koji njeguju djecu koja su vitalno ugrožena, čiji život ovisi o raznim aparatima i koja se zbog zdravstvenog stanja, ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici. Roditelju njegovatelju ili njegovatelju treba osigurati nekoliko sati u danu kako bi mogao brinuti za vlastito zdravlje, uključiti se u zajednicu i zadovoljiti svoje osobne i osnovne životne potrebe. Također, pomoć u kući potrebna je i u slučaju teže bolesti ili hospitalizacije roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Potrebno je osigurati educiranu osobu koja može preuzeti privremeno njegu djeteta ili odrasle osobe s invaliditetom kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i poznatog okruženja. Članak 70. st.(8) -pravo na status roditelja njegovatelja prestaje smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.. U stavak treba dodati da roditelj njegovatelj nakon smrti djeteta ima pravo na isplatu naknade za njegovatelja 6 mjeseci od dana smrti djeteta kako bi imao/imala dovoljno vremena za žalovanje i prilagodbu za uključivanje na tržište rada. Trenutnim prijedlogom roditelj preko noći ostaje bez financijskih sredstava i očekuje se od njega/nje da u roku od mjesec dana uključi se na tržište rada za što u tim prvim mjesecima apsolutno psihofizički nisu sposobni. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Pravo na osobnu invalidninu nije uvjetovano godinama života djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, odnosno, može se ostvariti neovisno o godinama života ukoliko je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještače-nju i metodologijama vještačenja te ukoliko su ispunjeni ostali zakonski uvjeti. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja . Odredba članka 66. stavka 4. točke 3. biti će dodatno razmotrena do izrade konačnog teksta Nacrta prijedloga zakona. Članak 67. je izmijenjen te se novom odredbom propisuje da roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Nacrta prijedloga zakona ima pravo na naknadu u iznosu od 1200% osnovice Članak 68. - Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna. Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu. Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama. Članak 70. - Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1677 Udruga slijepih Bjelovar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1678 Udruga slijepih Istarske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod osoba kojima je utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja izjednačeni su prihodi neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju.
1679 Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1680 Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1681 Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije u potpunosti podržava komentare : Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1682 Udruga slijepih Međimurske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1683 Udruga slijepih Našice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1684 UDRUGA SLIJEPIH OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1685 Udruga slijepih Primorsko - goranske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovede su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržištarada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1).Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. edinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1686 Udruga slijepih USKA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Ispred Udruge slijepih USKA ističem kako je Članak 54. st. 3. u suprotnosti s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1687 Udruga slijepih Varaždinske županije - Varaždin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Udruga slijepih Varaždinske županije - Varaždin u potpunosti podržava komentare : Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1688 Udruga slijepih Zadarske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Kako i sama definicija kaže, cilj osobne invalidnine je „zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice“. Pridružujemo se prijedlozima za ukidanje imovinskog i dohodovnog cenzusa jer osobna invalidnina u postotku od osnovice koji iznosi 300% osnovice iz članka 22 stavka 3. ovoga Zakona nikako nije dovoljna za život. Zapravo, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete na priznavanje prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te je proširen krug osoba koje mogu ostvariti navedeno pravo. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1689 Udruga udomitelja "Javor" Vukovar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 107. Poštovani,obraćam vam se ispred 27 udomiteljskih obitelji naše županije, koji skrbe za 30 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, za 50 odraslih korisnika, starih i nemoćnih,i osoba sa intelektualnim oštećenjima.Smatramo da je čl.107 predloženog zakona u kojem se navodi da korisnicima kojima je priznata usluga boravka,ne može biti priznata usluga smještaja, loš i diskriminatoran kako za korisnike tako i za udomitelje. Poznato je da su udomitelji zapravo za svoje korisnike zamjenska obitel,j koji bi smatramo trebali imati barem približno isti status, kao i primarne obitelji.Djeca iz takvih obitelji imaju pravo na poludnevne i dnevne boravke. Naglašavamo da prema čl.50 zakona o udomiteljstvu udomitelji daju uslugu smještaja,prehrane,brige o zdravlju,održavanju higijene korisnika i prostora i sve drugo baš kao udrugim obiteljima.Jasno je da udomitelji mahom sa srednjoškolskim ili osnovnim obrazovanjem nemaju potrebna znanja i vještine a ni vrijeme, za organiziranje i provođenje aktivnosti za koje su potrebni stručni radnici. Naglašavamo da prema zakonu o udomiteljstvu čl.50st.2 udomitelji su dužni poticati korisnika na radno okupacijske aktivnosti a samim time i uključivati korisnika u život lok. zajednice.Sve ovo odavno je prepoznato od nekih centara i puno korisnika uključeno je u poludnevne i dnevne boravke a iskustva su vrlo pozitivna,,ako ostane ova odredba na snazi, biti će to velika nepravda prije svega prema samim korisnicima i dovest će mnoge udomitelje u probleme, jer korisnici koji su imali ovakve aktivnosti, daleko su bolje funkcionirali u obiteljima i bila je to i najbolja prevencija mogućeg nasilja i drugih problema.Mi udomitelji još želimo dodati , ako se gleda financijski aspekt, nemamo ništa proti, da nam se odredi participacija za boravak ,kao i primarnim obiteljima. Nije prihvaćen Korisnicima smještenim u udomiteljskim obiteljima dostupne su druge usluge.
1690 Udruga udomitelja PGŽ DAMDOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. Smatram da bi se pravo na jednokratnu naknadu trebalo posebno regulirati za udomljenu djecu. Razlog tome je što djeca često dolaze u obitelj bez odgovarajuće odjeće. obuće, školskog pribora i sl. Osim toga, uglavnom se radi o djeci koja imaju poteškoće ili probleme u ponašanju pa su skloni gubljenju, uništavanju stvari, izazivanju situacija koje iziskuju trošak udomiteljima. Veliki trošak udomiteljima izaziva škola u prirodi, ekskurzije, maturalna putovanja, Prve pričesti, Krizme.... Poznato je da jednokratna naknada udomiteljima ovisi o senzibiliziranosti socijalnih radnika, stoga bi bilo dobro da se propiše maksimalan iznos uz kontrolu i predočenje dokaza o utrošenim sredstvima. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
1691 Udruga udomitelja PGŽ DAMDOM NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Podržavamo prijedlog Foruma za kvalitetno udomiteljstvo te smatramo da su neopravdano izostavljena djeca jasličke i vrtičke dobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1692 Udruga za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije starKA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom „Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju i to zbog premalog broja pružatelja usluga posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Smatramo da će razdoblje od pet godina biti dovoljno da se obiteljski domovi preorganiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pest godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno Zakonu o udomiteljstvu.“ Udruga za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije „starKA“ traži odgodu donošenja ovog Zakona jer prijedlog nije donesen u skladu s preporukom Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine koji jasno definira preduvjete za razvoj socijalnih usluga a to je „Pažljivo planiranje mjera javnih politika osnovni je preduvjet za razvoj socijalnih usluga“. Pažljivo planiranje je izostalo te nisu ispunjeni preduvjeti za razvoj socijalnih usluga na način da se ostvare kratkoročni i srednjoročni ciljevi Nacionalnog plana „Socijalne usluge u Hrvatskoj raznovrsne su, dostupne i kvalitetne, te jamče bolje uvjete života svim socijalno osjetljivim skupinama stanovništva.“ te, kao takav, prijedlog nije u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine, strateški cilj 5.5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život”. Predlagatelj, naime, nije nigdje nit argumentirao prijedlog - valjane razloge ovog prijedloga nismo nit čuli nit vidjeli. Ako je predlagatelju uistinu cilj povećati standard i kvalitetu, podsjetili bismo da se to može učiniti izmjenom Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje usluga. Predlagatelj prije iznošenja prijedloga nije proveo nužna istraživanja, analize, savjetovanja i projekcije kojima bi se jasno vidjele dobrobiti ili štetnosti ovakvog prijedloga, osigurale vrlo izvjesne potrebite mjere sanacije te provjerilo je li provediv u predloženom prijelaznom razdoblju. Dokaz da analiza nema, iskazi su samog ministra Josipa Aladrovića, potpisnika prijedloga, u medijskim nastupima, ali u nastupima drugih visokorangiranih i odgovornih zaposlenika u ministarstvu mu. Bude li potrebe, dostavit ćemo njihove izjave. Pažljive analize nužne su za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, a glavni problem je što ni sam predlagatelj zakona nije upoznat s projekcijama kako bi se provedba ovog prijedloga odrazila na broj smještajnih kapaciteta za starije osobe, kvalitetu usluge, ravnomjernu rasprostranjenost i dostupnost usluga te utjecaj na životni standard samih korisnika ali i javnih izdataka i proračun Republike Hrvatske. Podsjećamo, smještajni kapaciteti su već sada deficitarni što se navodi i Nacionalnom planu razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine:: „ U Republici Hrvatskoj postoje smještajni kapaciteti za 29.414 odnosno za 3,68% osoba u dobi od 65 i više godina što je daleko niže od prosjeka EU koji iznosi 5%. Po broju kreveta u ustanovama za dugotrajnu skrb Hrvatska je na dnu ljestvice država članica EU (manji broj su imale samo Bugarska i Rumunjska) . „ Napomenuli bismo da su i ti podaci manjkavi jer nisu uzeti u obzir djelatnosti socijalnih usluga za starije osobe u zoni sive ekonomije koja je, na žalost, sve brojnija i rasprostranjenija. Udruga „starKA“ napravila je istraživanje mogućnosti transformacije obiteljskih domova predloženih transformacija odnosno reorganizacije obiteljskih domova u udomiteljstva i/ili privatne domove te studiju isplativosti reorganizacije u privatni dom. Analiza reorganizacije u udomiteljstvo pokazuje da bi se pet od deset postojećih obiteljskih domova transformiralo u udomiteljstvo u prijelaznom razdoblju i to ne uz garanciju nastavka bavljenja djelatnošću; dvoje od petero bi se djelatnošću nastavilo baviti samo dok ne otplate postojeće kredite. Ostatku obiteljskih domova takav prijelaz nije prihvatljiv zbog financijske neodrživosti objekta i obitelji. S aspekta korisnika socijalne usluge, prijelaz na udomiteljstvo nije prihvatljiv jer je niže razine usluge radi isključivanja zdravstvene skrbi koja je za 2/3 sadašnjih korisnika obiteljskih domova prijeko potrebna. Analiza reorganizacije u privatni dom pokazuje da bi se samo jedan od deset obiteljskih domova mogao reorganizirati u privatni dom. Budući da se djelatnost obiteljskog doma obavlja u objektu stambene namjene a privatnog doma u javnom objektu, prva prepreka takve reorganizacije je mogućnost prenamjene objekta iz stambenog u javni koja većina postojećih obiteljskih domova ne može ishoditi a riječ je i o dugotrajnom i skupom procesu. Drugi razlog nereorganizacije obiteljskog doma u privatni dom je financijska neodrživost poslovanja. Radi boljeg razumijevanja problema, Udruga „starKA“ napravila je studiju isplativosti privatnog doma uz poštovanje postojećeg Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga u domu. Za break-even odnosno da bi poslovao s nulom, takav dom mora imati najmanje 45 korisnika i povećati cijenu smještaja za najmanje 30% uz preduvjet da radi sa 100% kapaciteta. Osim ogromnih zahtjeva za investicijska sredstva potrebnih za dogradnju doma i povećanje smještajnih kapaciteta (2 mil. kuna), transformacija predstavlja izuzetno visok rizik radi povećanja cijena što će utjecati na popunjenost kapaciteta (samo 1/5 korisnika sama plaća smještaj u jeftinijim obiteljskim domovima, a privatni domovi po skupljim cijenama mjesta imaju!) ali i rizik radi dostupnosti radne snage. Obiteljski domovi su raspršeni i rasprostranjeni te dio njih radi u ruralnim sredinama s već sada manjkom potrebne i kvalificirane radne snage. Treći problem je razdoblje prijelaznog roka - u pet godina koliko predlagatelj sugerira, reorganizirati se u privatni dom je praktički nemoguće. Planirani prijelazni rok od pet godina nije moguć ni iz razloga što postojeći obiteljski domovi podliježu Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/2021, čl. 1, st. (6) „Zaštita od požara provodi se sukladno posebnim propisima, a zgrada u kojoj se pružaju usluge smještaja starijim osobama, mora imati izveden sustav za dojavu požara.« kojem se većina obiteljskih domova još nije prilagodila radi neizvjesnosti opstanka odnosno neodgovornog ponašanja zaposlenih u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji su u zadnjih godinu i više svakih nekoliko mjeseci u javnost izlazili s drugačijim rješenjima. Implementacija sustava zaštite od požara nije običan trošak u financijskom poslovanju obiteljskog doma , riječ je o investiciji za koju treba osigurati sredstva (nestabilna pravna regulativa i spomenuti istupi djelatnika ministarstva u javnosti otežali su pristup kreditnim linijama kod financijskih institucija) pa će dio obiteljskih domova djelatnost gasiti prije isteka prijelaznog roka odnosno već u prvim mjesecima iduće godine. Nigdje u planovima nije predviđena sanacija odnosno način zbrinjavanja tih korisnika. Možemo očekivati da će najveći dio otići na smještaj ilegalnim pružateljima, a dio na bolničko liječenje. Iz navedenoga je vidljivo da ovaj prijedlog vodi definitivnom smanjenju smještajnog kapaciteta dugotrajne skrbi za starije sobe i to čak do 60% manje odnosno za najmanje 4 000 bolesnih i teško bolesnih ljudi. Kako će se smanjivanje odraziti na pad kvalitete, porast sive ekonomije te troškove zdravstva (obiteljski domovi pružaju zdravstvenu skrb koja za sada ne opterećuje HZZO) i proračun lokalne samouprave i sam proračun Republike Hrvatske, treba još dodatno istražiti i analizirati. Podsjetili bismo na analizu Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine „Udio stanovništva starijeg od 65 godina u Republici Hrvatskoj je 2019. iznosio 20,6% s tendencijom rasta do 2050. godine na 30,2%. Prosjek EU za 2019. godine iznosio je 20,3% s tendencijom rasta do 2050. godine na 29,5%. Iako demografske projekcije predviđaju pad stanovništva s 4,08 milijuna u 2019. godini na 3,39 milijuna u 2050 godini, u apsolutnim brojevima će doći do rasta populacije iznad 65 godina na više od milijun. Stopa siromaštva starijih osoba u Hrvatskoj pokazuje tendenciju rasta od 2014. godine i u 2019. godini je ona iznosila 30,1%, što je značajno više od prosjeka EU (16,1%). Vidljivo je da Republika Hrvatska nema već danas dovoljno smještajnog kapaciteta dugotrajne skrbi i ne može si ni u jednom trenutku dopustiti smanjenje, kamo pak brisanje cijelog jednog korisnicima i starijim osobama prihvatljivog segmenta te uništavanje uspostavljene i uhodane infrastrukture socijalne djelatnosti koja pruža usluge za 25% odnosno četvrtinu postojećih korisnika skrbi sa smještajem cijele RH. Naše stanovništvo stari, aktivno stari (udio starijih od 85+ je sve veći među starijom populacijom, a istraživanja pokazuju da čak 68% starijih od 75+ godina ne može funkcionirati samostalno), radno sposobno stanovništvo iseljava, imamo velike rizike razvoja kroničnih bolesti među starijima). Na isto upozorava Europska komisija u svom izvješću dugotrajne skrbi Hrvatske za 2018 .godinu (ESPN Thematic Report on Challenges in long-term care, Croatia 2018): "An LTC crisis in Croatia is not far away, if not already upon us. LTC has to become the number one strategic priority across the health and social care sectors − with more resources devoted to it; the development of a continuum of care, improved assessment, case planning and case management; and timely and effective monitoring of quality standards. Empty rhetoric about ‘subsidiarity’ and ‘family responsibility’ can no longer be excuses for policy inaction." Upozoravamo da su posljedice nepažljivog planiranja i izostanka realnih prethodnih analiza i projekcija ishoda ovog prijedloga vidljive već danas. Prijedlog još nije usvojen ni odbijen, samo je dan na savjetovanje javnosti, a svjedočimo velikom broju prodaje obiteljskih domova, započetih procesa zatvaranja djelatnosti. Uzmemo li u obzir samo posljedice ovakvog neosnovanog i neplaniranog prijedloga, činjenicu da Republika Hrvatska nema dovoljno smještajnih kapaciteta po korisnicima i članovima im obitelji prihvatljivim cijenama, te da broj ilegalnih pružatelja raste iz dana u dan, u cilju zaštite samih korisnika ali i cijelog društva od vrlo moguće socijalne katastrofe, inzistiramo na odgodi donošenja Zakona o socijalnoj skrbi dok se ne zadovolje preduvjeti pažljivog planiranja koji će biti u skladu s kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim ciljevima. Problemi socijalne djelatnosti i skrbi za starije nisu od jučer, nisu novi, sustavno su stvarani i nadograđivani godinama, a dio odgovornosti leži upravo nedostatku komunikacije i umreženosti svih dionika djelatnosti te na manjku „pažljivog planiranja“ radi kojeg tražimo odgodu a na kojeg upućuje i izvješća Europske komisije : 2.2 Reforms The assessment of LTC challenges indicates not only that LTC is seriously underdeveloped in Croatia, but also that there are no relevant data and no clear measures for developing LTC in the future, in particular in relation to the balance between cash and in-kind services, quality standards, and employment. Thus it is almost impossible to give any kind of prediction as to how LTC needs will be met in future. This is also reflected in key policy documents quoted so far, such as the ‘Social Welfare Strategy for Older People in the Republic of Croatia for the Period 2017-2020’ or ‘The National Strategy for Equal Opportunities for People with Disabilities from 2017 to 2020’. Such documents lack evidence and clear targets and measures, and remain consequently rather descriptive with very vague commitments. Even when some of the problems (and definitively not all of them) are rightly addressed, there are no clear indicators as to how to overcome them. In addition, it should be noted that such documents often refer to the ‘subsidiarity’ principle by which care should be performed primarily by people themselves and their families. However, subsidiarity involves measures and mechanisms which will enable families and local communities to take care of their frail members, so the mentioning of subsidiarity in such a context can be seen almost as an excuse for the limited intervention of the state. 2.3 Policy recommendations In terms of policy recommendations, there is a clear need for more evidence in terms of statistics, indicators and research in order to plan for the future in an evidence-based way. Crucially, Croatia needs an LTC strategy, and above all a strategy that is clear in its objectives, priorities, goals, targets, responsible institutions, financing and is based on timely and appropriate monitoring and evaluation: the proliferation of strategies which simply gather dust26 does not augur well here. More research is also needed into changing household and family forms and dynamics. Primljeno na znanje Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, što rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
1693 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Obiteljski domovi su nastali kao potreba da se riješi problem starijih i nemoćnih osoba koje imaju potrebu sa kvalitetnom skrbi. Obiteljske domove ne treba ukidati, nego treba raditi na povećanju kvalitete za korisnike i kvalitetnu kontrolu uvjeta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1694 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavamo komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. ALISA DUJMOVIĆ 03.11.2021 14:550 0 Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1695 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da je predložena centralizacija sustava socijalne skrbi u suprotnosti s deklariranim ciljevima decentralizacije i socijalnog rada u zajednici te podupiremo stavove stručnjaka iz sustava socijalne skrbi. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1696 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Zajamčena minimalna naknada u Austriji vezana je uz aktivnu raspoloživost korisnika za prihvaćanje eventualnog zaposlenja, kao i sudjelovanje u doškolovanju i prekvalifikacijskim aktivnostima. Iznimke su majke sa tek rođenom djecom, osobe iznad dobi za umirovljenje, korisnici koji skrbe za člana obitelji ili o jako bolesnoj djeci. U slučaju da korisnik ne sudjeluje u gornjim aktivnostima, naknada mu se umanjuje 25% za jedan mjesec, 50% ako izbjegava obveze dva ili više mjeseci zaredom. Na kraju gubi cjelokupnu zajamčenu minimalnu naknadu, osim dodatka za stanovanje. Trebalo bi navedeno uzeti u obzir. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlogu.
1697 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Potrebno je uvođenje zajamčenog minimalnog standarda. U Austriji naknada za troškove stanovanja podrazumijeva naknadu rente, a troškovi struje, grijanja i komunalija pokrivaju se iz osnovne socijalne pomoći. Zakon o socijalnoj skrbi je propisao koji dio troškova stanovanja pokriva regionalana i lokalna samouprava korisnicima zajamčene minimalne naknade pri CZSS-ima u cijeloj RH, no radi nejednake razvijenosti JLS na nivou države postojeći propisi ne osiguravaju jednaku zaštitu svim korisnicima zajamčene minimalne naknade. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlo-gu.
1698 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Uočeno je davanje važnosti i potreba suradnje i usklađivanja politika centralne vlasti/vlade sa onima na lokalnoj razini. Potrebno je osnaživanje JLP(R)S s ciljem unapređenja njihovih kapaciteta za pružanje neposreden zaštite korisnicima. Također, predlaže se povezivanje manjih lokalnih jedinica u pružanju usluga u zajednici (npr. geronto-domaćice). Potrebno je vezati uz postupal socijalnog planiranja na nivou županija. Svaki oblik suradnje različitih razina vlasti u cilju iznalaženja najboljih modela u politikama socijalne skrbi prema korisnicima je ne samo poželjan nego i nužan. Kod nas koliko god postoji još uvijek ta povezanost državne, županijske i gradske (općinske razine ) nije dovoljna, počev od nepostojanja uvida u međusobne baze podataka pa nadalje, jer veliki postotak korisnika je su iste osobe. Primljeno na znanje Za unapređenje planiranja socijalnih usluga pristupilo se provedbi projek-ta Potpora poboljšanju socijalnih usluga u Hrvatskoj (SRSP, 2020) čiji je cilj razvoj nove metodologije za procjenu potreba u području socijal-nih usluga. Cilj je osigurati ujednač-en pristup u procjeni potreba za sve korisničke skupine i sve socijalne usluge što će rezultirati izradom no-vih socijalnih planova utemeljenih na jedinstvenom metodološkom pristu-pu. Unaprijeđeno planiranje socijalnih usluga putem razvoja nove metodo-logije za procjenu potreba obuhvatit će mehanizam procjene i planiranja potreba za socijalnim uslugama pu-tem kojeg će nacionalna i lokalne vlasti (županije/gradovi) preispitivati detalje profila svojeg stanovništva i te informacije koristiti za razvoj pla-na usluga u cilju ispunjavanja priori-tetnih potreba stanovništva. Procjena potreba bit će raščlanjena po različi-tim lokalitetima na osnovi formiranih lokalnih zajednica. Procjena potreba uključivat će demografski pregled, ali i pregled javnih usluga i nejedna-kosti pružajući različite podatke, primjerice o dobi stanovništva, razi-nama materijalne oskudice, trenut-nim troškovima za socijalne usluge i trenutnom pružanju usluga, djeci na skrbi, prevalenciji invaliditeta i dr.
1699 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Usluge treba približiti korisnicima na najnižoj razini teritorijalnog ustroja jer je to korisnicima najbliže (pr. dnevni centri, radionice i sl). Međutim, pojedine usluge su povremene ili vrlo specifične, neracionalno ih je organizirati na razini općina, pa je korisnike u tom slučaju potrebno objediniti u jedan centar iz više općina i sl. To bi se, dakle, moglo organizirati korisnicima na razini županije. Primljeno na znanje Za unapređenje planiranja socijalnih usluga pristupilo se provedbi projekta Potpora poboljšanju socijalnih usluga u Hrvatskoj (SRSP, 2020) čiji je cilj razvoj nove metodologije za procjenu potreba u području socijalnih usluga. Cilj je osigurati ujednačen pristup u procjeni potreba za sve korisničke skupine i sve socijalne usluge što će rezultirati izradom novih socijalnih planova utemeljenih na jedinstvenom metodološkom pristupu. Unaprijeđeno planiranje socijalnih usluga putem razvoja nove metodologije za procjenu potreba obuhvatit će mehanizam procjene i planiranja potreba za socijalnim uslugama putem kojeg će nacionalna i lokalne vlasti (županije/gradovi) preispitivati detalje profila svojeg stanovništva i te informacije koristiti za razvoj plana usluga u cilju ispunjavanja prioritetnih potreba stanovništva. Procjena potreba bit će raščlanjena po različitim lokalitetima na osnovi formiranih lokalnih zajednica. Procjena potreba uključivat će demografski pregled, ali i pregled javnih usluga i nejedna-kosti pružajući različite podatke, primjerice o dobi stanovništva, razinama materijalne oskudice, trenutnim troškovima za socijalne usluge i trenutnom pružanju usluga, djeci na skrbi, prevalenciji invaliditeta i dr.
1700 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Potrebno je razmišljati o potrebi uvođenja diskrecijske odluke koja omogućava fleksibilnost u donošenju odluka o pojedinim korisnicima. •Svaka institucija koja odobrava pojedine vrste pomoći, pa i županija, treba poticati volontiranje tj. poseban radnoaktivni trud pojedinca, jer se na taj način ostvaruje jedno od temeljnih načela socijalne skrbi, a to je poticanje korisnika na „izlazak“ iz sustava socijalne skrbi i integracija u društvo. Primljeno na znanje U suradnji s korisnicima se izrađuje individualni plan promjene ili plan intervencija ovisno o potrebama i resursima u zajednici
1701 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Socijalno planiranje na razini JLP(R)S kroz analizu kapaciteta i dostupnost mreže socijalnih usluga te definiranje specifičnih ciljeva razvoja institucionalnih i izvaninstitucionalnih usluga. Veliki dio županija donio je socijalne planove- JLS su imale po jednog predstavnika u izradi županijskih planova, no sve što je stavljeno u planove ne čini se izvedivo s obzirom na kapacitet i financ. sredstva. Preporučljivim se čini osigurati statističke podatke na integriranoj razini (ukoliko već nisu u sustavu SocSkrb ili povezanim bazama). Primljeno na znanje Uspostavljanje jedinstvene digitalne platforme za razmjenu, praćenje i analizu podataka o korisnicima i uslugama utjecat će na povećanje učinkovitosti i kontrole socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi povezivanjem centara za socijalnu skrb i pružatelja socijalnih usluga u mreži. Iako su trenutačno dostupni podaci o potrebama dobar pokazatelj za potrebnim uslugama, za unapređenje planiranja socijalnih usluga pristupilo se provedbi projekta Potpora poboljšanju socijalnih usluga u Hrvatskoj (SRSP, 2020) čiji je cilj razvoj nove metodologije za procjenu potreba u području socijalnih usluga. Cilj je osigurati ujednačen pristup u procjeni potreba za sve korisničke skupine i sve socijalne usluge što će rezultirati izradom novih socijalnih planova utemeljenih na jedinstvenom metodološkom pristupu.
1702 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Zavod za socijalni rad treba biti medijator između Ministarstva i centara. Kao tijelo s javnim ovlastima, treba obavljati slijedeće zadatke: priprema katalog zadataka i radnih procesa koje obavljaju centri za socijalni rad, uzimajući pri tom u obzir socijalne usluge, aktivnosti koje centar obavlja sukladno javnim ovlaštenjima, aktivnosti koje centri obavljaju temeljem drugih zakona koje nisu iz područja socijalne zaštite; utvrđivanje standarda i normi za provođenje svih zadataka koji su povjereni centrima bilo putem javnim ovlasti, bilo putem drugih zakona ili propisa. Osim ovih zadatka, Zavod treba djelovati kao platforma centara za socijalni rad unutar koje se formuliraju zajednički interesi, analizira zakonodavstvo i predlažu izmjene, unaprijeđuju stručna znanja djelatnika u socijalnom radu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlogu
1703 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Izdavanje kataloga svih naknada i prava koje korisnik može ostvarivati na nivou lokalne zajednice (JLP(R)S). Tijela središnje državne vlasti (ministarstva u području socijalne zaštite) trebala bi svake godine izdavati katalog naknada na središnjoj razini. Za ogledni primjer može poslužiti slovenski katalog. Naknade su svrstane po područjima (mirovine, nezaposlenost, socijalna skrb, obitelj, itd.). Za svaku naknadu daje se kratki opis, korisnici, uvjeti ostvarenja, itd.). Godišnje ažuriranje ne bi trebalo biti problem jer ipak se mijenja samo manji broj naknada, a većina ostaje kao u prethodnoj godini. Publikacija bi trebala biti dostupna u PDF obliku svim građanima.Lokalne jedinice bi trebalo potaći da po uzoru na ovaj katalog izdaju svoje kataloge naknada i učine ih dostupnima svojim građanima. Središnja državna vlast trebala bi oblikovati internet stranicu na kojoj bi bile dostupne sve statistike u području socijalne zaštite. Primjer za to je stranica slovenskoga „Ministarstva za rad, obitelj, socijalnu skrb i jednake mogućnosti“ (http://www.mddsz.gov.si/si/uveljavljanje_pravic/statistika/). Tako građani – putem linkova – lako mogu doći do različitih publikacija i izvješća o broju korisnika i iznosima naknada. Naša ministarstva i zavodi objavljuju dosta podataka, ali nedostaju podaci za određene naknade, npr. naknade za roditelje i posvojitelje, naknade prema „Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata“, porezne olakšice i porezni rashodi u području socijalne zaštite. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlogu
1704 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Trebalo bi organizirati i pružanje usluga prema korisnicima. Jednostavnost u postavljanju i obradi Zahtjeva od strane korisnika – sve usmjereno korisniku i njegovim porebama (brzina, smanjenje administriranja …). Ova preporuka predstavlja glavni fokus sustava socijalne zaštite koji ima za cilj uspješnu organizaciju i učinkovitost rada. Socijalni radnik treba biti mobilizator sustava. Za ostvarivanje ovog cilja potrebno je: - pojednostavniti administriranje, - izraditi jedinstvene OBRASCE za potraživanje pomoći - utvrditi UREDOVNO RADNO vrijeme isključivo za stranke koje su korisnici socijalnih naknada - utvrditi rokove za ostvarivanje prava i dr. – dakle sve usmjeriti korisniku. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlogu
1705 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Potrebna je veća iskorištenost postojećih administrativnih podataka. Slovenski zavod za statistiku u provedbi ankete EU-SILC uzima podatke o dohocima anketiranih iz administrativnih izvora, što je omogućeno slovenskim zakonom o statistici. Trebalo bi se i u Hrvatskoj preuzimati čim više varijabli iz administrativnih izvora (npr. Porezna uprava – JOPPD obrazac). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na iznesenom prijedlogu
1706 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 338. Članak 338. Stavak 2. Stavak 2. treba nadopuniti riječima „iz članka 258. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona“. Obrazloženje Ovim stavcima propisuje se koje podatke obvezno sadrže zbirke podataka o korisniku. Pri tome, prikupljanje podataka o jednakosti, uključujući i o rasnoj ili etničkoj pripadnosti, važno je u borbi protiv diskriminacije i drugih oblika netolerancije te u promicanju jednakosti. Naime, diskriminacija se može suzbiti samo kada relevantni dionici steknu uvid u prevalenciju nejednakosti te napredak i učinkovitost politika čiji je cilj postizanje veće jednakosti. Stoga smo i preporučili da se tijela državne uprave i javne vlasti, osobito u području unutarnjih poslova, zdravlja, socijalne skrbi, rada, mirovinskog osiguranja i obrazovanja, obveže na prikupljanje i obradu posebnih kategorija osobnih podataka, što uključuje i one o etnicitetu ili nacionalnom podrijetlu, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera, pa stoga ovom prilikom također predlažemo da se članak 258. nadopuni na ovaj način. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
1707 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak. 315. Članci 315.-317. Pozdravljamo značajno povisivanje zapriječenih prekršajnih kazni te ujedno napominjemo da je time prihvaćena preporuka iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2019. godinu da se povise zapriječene prekršajne kazne za sve pravne i fizičke osobe koje pružaju uslugu smještaja starijim osobama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1708 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 285. Članak 285. Stavak 2. i 3. U stavku 2. predlažemo da se na kraju rečenice točka briše te da se isti dopuni riječima: „te jedinicu lokalne samouprave na čijem se području pruža usluga smještaja.“ Obrazloženje: Pokazalo se da nepostojanje obveze obavještavanja gradova i općina o zabrani rada za pojedinog pružatelja usluge smještaja dovodi do apsurdnih situacija - općine na svojim internetskim stranicama, ne znajući za zabranu rada, za zainteresirane objavljuju kontakt-telefone domova kojima je zabranjen rad, a iste povodom blagdana posjećuju učenici lokalnih osnovnih škola. Stavak 3. U stavku 3. predviđa se izvršavanje rješenja primjenom mjerodavnih odredaba o prisilnom izvršenju nenovčanih obveza novčanom kaznom prema Zakonu o općem upravnom postupku (u slučaju nepostupanja po rješenju inspektora u roku koji je određen rješenjem), što pozdravljamo te će pučka pravobraniteljica svakako pratiti u kojoj visini će se novčane kazne izricati pružateljima usluge smještaja za starije i nemoćne (ZUP predviđa iznos do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini) te hoće li njihovo izricanje polučiti željeni učinak. Prihvaćen Prihvaća se naveden komentar.
1709 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 258. Članak 258. Predlaže se izmijeniti stavke 3. i 4. ovoga članka tako da glase: (3) Zbirke podataka o novčanim naknadama i socijalnim uslugama mogu sadržavati, uz suglasnost korisnika za njihovo prikupljanje, sljedeće podatke o korisniku: rasa ili etnička pripadnost ili boja kože. (4) Vrste obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća iz prethodnog stavka, način njihovog popunjavanja i dostave Ministarstvu te čuvanje pravilnikom propisuje ministar. Obrazloženje Ovim stavcima propisuje se koje podatke obvezno sadrže zbirke podataka o korisniku. Pri tome, prikupljanje podataka o jednakosti, uključujući i o rasnoj ili etničkoj pripadnosti, važno je u borbi protiv diskriminacije i drugih oblika netolerancije te u promicanju jednakosti. Naime, diskriminacija se može suzbiti samo kada relevantni dionici steknu uvid u prevalenciju nejednakosti te napredak i učinkovitost politika čiji je cilj postizanje veće jednakosti. Stoga smo i preporučili da se tijela državne uprave i javne vlasti, osobito u području unutarnjih poslova, zdravlja, socijalne skrbi, rada, mirovinskog osiguranja i obrazovanja, obveže na prikupljanje i obradu posebnih kategorija osobnih podataka, što uključuje i one o etnicitetu ili nacionalnom podrijetlu, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera, pa stoga ovom prilikom također predlažemo da se članak 258. nadopuni na ovaj način. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi Konačnog prijedloga Zakona.
1710 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 260. Člankom 260. propisuju se stručni radnici Zavoda. Dugi niz godina pišemo o velikom broju javnih ovlasti CZSS, njihovom nedostatnom kapacitiranosti i nepopunjenosti sistematiziranih radnih mjesta. Veliki broj ovlasti nije smanjen niti ovim Nacrtom prijedloga jer se jedino ukida naknada do zaposlenja koja prestaje postojati kao pravo u sustavu socijalne skrbi, a istu će zamijeniti nova naknada u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, što pozdravljamo. Pučka pravobraniteljica je isticala da u pojedinim CZSS stručni radnici rade s dvostruko većim brojem korisnika nego što je to propisano, zbog čega je upitna mogućnost pravodobne i kvalitetne reakcije vezano uz zaštitu korisnika. Problem normativa se ogleda i u primjeru gdje npr. prema Pravilniku o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnice (NN, 57/2014) jedan stručni tim Odjela za djecu (socijalni radnik, pravnik, psiholog, socijalni pedagog i rehabilitator) radi i odgovoran je za 100 obitelji godišnje na svom području, dok je u praksi i duplo više, što samo govori u prilog činjenici da postavljeni normativi ne odgovaraju stvarnim potrebama i često nadilaze fizičke mogućnosti i kapacitete stručnjaka. Iako se zadnjih godina, posebice nakon tragičnih događanja s korisnicima koji su u tretmanu CZSS, a i u samom CZSS, brže popunjavaju radna mjesta, još uvijek nisu popunjena sva stručna radna mjesta sistematizirana u svim CZSS u RH. Pri tome napominjemo da je prema odredbi članka 25. stavku 3. citiranog Pravilnika, svim CZSS trebalo osigurati prijam na nepopunjenim sistematiziranim radnim mjestima u roku najdulje do tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika. U međuvremenu je stupilo na snagu više izmjena i dopuna ZSS, ali se situacija sa stručnim kadrom u CZSS nije u bitnome popravila, a upitno je kako će to biti i nakon pripajanja CZSS Zavodu. Akcijski plan unapređenja sustava socijalne skrbi ne spominje problem prekomjernih normativa već samo predviđa zapošljavanje novih 200 stručnih radnika, što i dalje nije dostatno. Navedeno zapošljavanje je predstavljeno u Akcijskom planu kao kratkoročni cilj, međutim nije razrađena dinamika tih zapošljavanja. Primljeno na znanje Pitanje potrebe dodatnog zapošljavanja stručnih radnika u centrima za socijalnu skrb nije predmet ovog Zakona. Točno je da je dana suglasnost za zapošljavanje 200 novih stručnih radnika u centrima za socijalnu skrb te će se sukladno potrebama i dalje nastaviti osnaživati sustava socijalne skrbi.
1711 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 246. Članak 246. Predlažemo da se doda stavak 12. koji glasi: „Na internetskoj stranici ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi objavit će se popis pružatelja usluge smještaja kojima je zabranjen rad na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske, a popis za pojedinu jedinicu lokalne (regionalne) samouprave koja je donijela rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za početak pružanja socijalnih usluga objavit će se na fizičkoj oglasnoj ploči upravnog odjela jedinice područne (regionalne) samouprave u čijoj je nadležnosti socijalna skrb te na internetskoj stranici navedene jedinice područne (regionalne) samouprave.“ Obrazloženje S obzirom na rasprostranjenu praksu nastavka rada pružatelja usluge smještaja i nakon donošenja rješenja o zabrani rada, čime se ugrožava život i zdravlje korisnika, smatramo da je prioritet informiranje potencijalnih korisnika o tome pruža li se usluga smještaja za koju su zainteresirani suprotno navedenoj zabrani. U slučaju da pojedini pružatelj usluge smještaja i dalje djeluje usprkos zabrani, izrečena mjera zabrane rada zainteresiranoj osobi u najmanju ruku signalizira da se radi o potencijalno problematičnom okruženju i nekvalitetnoj usluzi. Nije prihvaćen Na temelju izvršnog rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge jedinica područne (regionalne) samouprave briše pružatelja usluge iz registra (uređeno člankom 244. Nacrta prijedloga Zakona), a registar vodi Ministarstvo u elektroničkom obliku i javno je dostupan na mrežnoj stranici Ministarstva (uređeno člankom 167. Nacrta prijedloga Zakona.)
1712 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 242. Članak 242. Pozdravljamo dodavanje odredbe kojom se propisuje da pomoć u kući ne može pružati osoba kod koje postoji zapreka za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi iz čl. 270. stavka 1. ovoga Zakona, što je važno zbog zaštite korisnika usluge od ekonomskih zloporaba. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1713 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Članci 236.-238. Ovi članci se odnose na rad obiteljskih domova, a u svezi sa člankom 342. Nacrta prijedloga koji propisuje datum prestanka njihovog važenja (1.1.2027.), od kada faktički više neće postojati pravni okvir za djelovanje obiteljskih domova. Smatramo da se navedeno moglo propisati i u okviru članaka 236.-238., a pritom je svakako trebalo navesti da obiteljski domovi imaju mogućnost transformacije u ustanove socijalne skrbi te da će se u razdoblju od stupanja na snagu ovog zakona do 1. 1. 2027. predstavnicima udomiteljskih obitelji sustavno pružiti podrška u transformaciji. Naime, bez takve podrške i bez kvalitetnog informiranja predstavnika obiteljskih domova koji nakon 1. 1. 2027. žele nastaviti rad, RH će ostati bez značajnog broja relativno priuštivih smještajnih kapaciteta za starije i nemoćne, što će zasigurno pogodovati ilegalnom tržištu smještaja, a pritom će se dio starijih, teško bolesnih osoba naći u situaciji da za njih nema priuštivog smještaja. Naime, do sada su obiteljski domovi starijim osobama koje nisu mogle dočekati smještaj u decentraliziranim ili državnim domovima za starije, a slabije su platežne moći, nudili smještaj u situacijama kada im je zbog narušenog zdravlja isti bio žurno potreban, no pritom se usluga svodila na ono najosnovnije – smještaj, prehranu i njegu. Pritom treba napomenuti da je nadzor Ministarstva nad radom obiteljskih domova bio iznimno manjkav, inspektori su u obiteljske domove išli samo po prijavi, a ne u sklopu redovnog plana nadzora, a s obzirom na mali broj inspektora i stotine obiteljskih domova, u dijelu obiteljskih domova nakon dodjele licence za rad nitko nikada nije provjerio kako rade i što se u njima događa. S obzirom da je velik dio odgovornosti za nekontrolirano i kaotično stanje u obiteljskim domovima te za generalni manjak smještajnih kapaciteta za starije osobe na Republici Hrvatskoj i na bivšim ministarstvima u čijoj je nadležnosti ranije bio resor socijalne skrbi, smatramo da je na državi i dužnost da se predstavnicima obiteljskih domova koji rade u skladu s propisima i kojima prethodno nije izricana mjera zabrane rada pomogne u transformaciji, odnosno da se osmisli način na koji će isti, s obzirom na objektivne datosti (primjerice dimenzije objekta u kojem se usluga pruža), nastaviti sa radom i nakon 1.1.2027. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
1714 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 301. Članak 301. Stavak 1. i 2. Uz predloženo usklađivanje sa stavkom 6. članka 229., predlaže se u stavcima 1. i 2. dodati da su veliki gradovi i gradovi sjedišta županije dužni financirati i socijalne samoposluge. U stavku 2. predlaže se propisati da je jedinica područne (regionalne) samouprave dužna financijski pomagati ne samo velike gradove nego i druge jedinice lokalne samouprave na svojem području u kojima postoji potreba smještaja beskućnika, te prehrana u pučkim kuhinjama i pružanje usluga socijalne samoposluge. Ako jedinica područne (regionalne) samouprave spada u I. i II. skupinu indeksa razvijenosti, u tom slučaju bi se i na njih trebao primjenjivati članak 229. stavak 4. Nacrta prijedloga. Obrazloženje Predložene dopune bi bile u skladu s prioritetima Nacionalne razvojne strategije RH do 2030 u poglavlju Socijalna solidarnost i odgovornost - razvijanje regionalne dimenzije borbe protiv siromaštva, uz prilagodbu javnih politika posebnostima i izazovima pojedine lokalne zajednice te smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu. Primljeno na znanje Prijedlog je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga zakona.
1715 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 299. Članak 299. Stavak 4. Pozdravljamo novinu u stavku 4. ali kako smo već predložili, pod obrazloženjem članka 42. Nacrta prijedloga vezano za troškove stanovanja, trebalo bi brisati riječi „ovisno o financijskim mogućnostima“ te se predlaže ovu odredbu primijeniti i na financiranje prehrane u pučkim kuhinjama, kao i na pružanje usluge smještaja u prenoćištu ili prihvatilištu, odnosno organiziranom stanovanju beskućnika, te financiranje socijalnih samoposluga u velikim gradovima i gradovima sjedišta županije koji nisu u mogućnosti osigurati financijska sredstva za ovu namjenu. Stavak 6. Također pozdravljamo propisanu obvezu velikih gradova i gradova sjedišta županije da u svom proračunu osiguraju sredstva za uslugu prehrane u pučkim kuhinjama, kao i pružanje usluge smještaja u prenoćištu ili prihvatilištu, ali se predlaže dodati i obvezu financiranja organiziranog stanovanja beskućnika te financiranje socijalnih samoposluga. U vezi toga predlažemo da se ova odredba uskladi s odrebom članka 301. stavkom 1. Nacrta prijedloga, koja je zapravo identična članku 122. stavku 1. ZSS, u kojem stoji da su veliki gradovi i gradovi sjedišta županije dužni, sukladno financijskim mogućnostima, među ostalim, osigurati svojim građanima prehranu u pučkim kuhinjama i smještaj beskućnika u prenoćištu ili prihvatilištu. Ovakve dvije različite odredbe u stavku 6. članka 229 i stavku 1. članka 301. glede obveze financiranja, mogle bi u provedbi stvarati probleme jer bi se veliki gradovi mogli pozivati na članke koji im više odgovaraju. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen.
1716 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Članak 222. Ovim člankom predlaže se osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove u svrhu organiziranja i provođenja stručnog usavršavanja stručnih i drugih radnika u sustavu socijalne skrbi te standardizacije obveznih i specijaliziranih programa stručnog usavršavanja, a člankom 272. stavkom 1. se navodi da „stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi se imaju pravo i dužnost stručno usavršavati.“ Zagovaramo i podržavamo cjeloživotno učenje te smo i ranije isticali da je potrebna kontinuirana edukacija stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, te je ovo prilika za sustavno i kontinuirano osiguravanje sredstva za kontinuiranu edukaciju u okviru državnog proračuna.Istovremeno, predlažemo jasnije definirati zadaće zaposlenika Akademije te propisati obavezu javnog savjetovanja pri donošenju godišnjeg plana edukacija, koje bi uključilo sve ključne dionike od komora i samih centara do pravobraniteljskih institucija i organizacija civilnog društva kako bi on reflektirao stvarne potrebe s terena i kako bi se osigurala ujednačena primjena zakonskih odredbi te prostor za iznalaženje rješenja za probleme s kojima se suočavaju u praksi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
1717 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Članci 175. do 184. S obzirom na novinu koju predlaže Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi koja se odnosi na ukidanje pravne osobnosti CZSS i njihovo pripajanje Zavodu za socijalni rad te reakciju struke koju je ovaj prijedlog izazvao, predlažemo da se detaljno ispitaju mogući učinci pripajanja svih CZSS Zavodu te podjela poslova s Obiteljskim centrom koji se ustrojava kao nova ustanova, sukladno Nacrtu prijedloga, da bi se izbjegla situacija da u praksi statusne promjene budu na štetu korisnika, a ne za poboljšanje rada CZSS i kvalitetnje i dostupnije usluge korsniku. Ako stručni nositelj izrade Nacrta prijedloga ostane pri ovom zakonskom rješenju da se osniva Zavod uz pripajanje CZSS, predlaže se navedene odredbe bolje nomotehnički urediti, da budu preciznije i da ih se bolje obrazloži. Primjerice, u članku 175. Nacrta prijedloga nije reguliarno da je Zavod javna ustanova s javnim ovlastima, iako su u članku 177. taksativno navedene njegove javne ovlasti. U članku 178. trebalo bi preciznije propisati središnju ustrojstvenu jedinicu Zavoda i područne ustrojstvne jedinice te njihove ovlasti, a ne ovo važno pitanje urediti Statutom Zavoda. Također bi trebalo propisati da Zavod, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda i područne ustrojstvene jedinice imaju Stručno vijeće i tko ga čini, a ne da se ostavi samo kao mogućnost uređenja Statutom. Stručno vijeće ima važnu ulogu u ustanovama socijalne skrbi, posebice u kojima se obavljaju javne ovlasti i složeni stručni poslovi kao što je to u CZSS. Djelomično prihvaćen Ustroj Zavoda će se preciznije urediti u dijelu javnih ovlasti. Ustroj Zavoda kao javne ustanove detaljnije će se urediti općim aktima kako se ne bi nepotrebno opterećivao tekst zakona.
1718 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. Članak 170. Stavak 1. i 2. Iz odredbe stavka 1. nije razvidno provodi li kontrolu nad pružateljima socijalnih usluga pojedinac ili više osoba te obavljaju li kontrolu zapravo članovi povjerenstva iz članka 165. ovog prijedloga Zakona. S tim u vezi, predlažemo da barem jedan član tijela koje će provoditi kontrolu nad pružateljima usluge smještaja bude socijalni radnik, a ujedno napominjemo da je potrebno razjasniti sastoji li se navedena kontrola samo u provjeravanju uvjeta prostora i opreme te uključuje li ista i provjeru zadovoljstva korisnika te zaprimanje njihovih pritužbi. U stavku 2. trebalo bi brisati riječ „osnovane“ ispred riječi „sumnje“ jer se izraz „osnovane sumnje“ koristi u kaznenom pravu, a svrha kontrole iz stavka 1. zapravo je uspostava novog sustava dojave nepravilnosti Ministarstvu (ranije su Ministarstvo o nepravilnostima obavještavali građani ili tijela, uključujući pučku pravobraniteljicu koja je Ministarstvu prosljeđivala pritužbe građana). Nadalje, predlažemo da stavak 3. postane stavak 4. te da se radi osiguravanja nepristranosti kontrole doda novi stavak 3. kojim će se propisati da osoba koja provodi kontrolu ne može biti bračni drug, osoba koje je u rodbinskom ili kumskom odnosu, odnosno bivši zaposlenik fizičke osobe – pružatelja usluge smještaja, odnosno ravnatelja ustanove ili zaposlenika pravne ili fizičke osobe osobe kod koje će se provoditi kontrola. Nije prihvaćen Kontrola ispunjavanja uvjeta odnosi se na one pružatelje socijalnih usluga koji imaju rješenje o ispunjavanju uvjeta. Jedinica područne (regionalne) samouprave će odlučiti hoće li kontrolu provoditi njihov zaposlenik ili povjerenstvo. Cilj je kontinuirano praćenje i provjera uvjeta pružatelja socijalnih usluga za koje je dobio rješenje, te prema potrebi daljnje postupanje nadležnih tijela.
1719 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 165. Članak 165. Stavak 3., 4. i 6. Predlažemo da se u stavku 3. propiše minimalni broj članova povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga te da se, radi osiguravanja nepristranosti povjerenstva, dodatno navede da član povjerenstva ne može biti bračni drug, osoba koja je u rodbinskom ili kumskom odnosu, odnosno bivši zaposlenik fizičke osobe – pružatelja usluge smještaja, odnosno ravnatelja ustanove ili zaposlenika pravne osobe kod kojeg će povjerenstvo utvrđivati uvjete za pružanje socijalnih usluga. U stavku 4. predlažemo da se propiše da za utvrđivanje uvjeta za pružanje usluge smještaja barem jedan član povjerenstva mora biti socijalni radnik. Nadalje, u stavku 6. predlažemo dodati da će u roku od osam dana od dana dobivanja obavijesti o otklanjanju nedostataka povjerenstvo ponovnim očevidom utvrditi da su nedostaci otklonjeni, osim ako se otklanjanje nedostatka sastoji samo u naknadnoj dostavi dokumentacije. Djelomično prihvaćen Odredbom je propisano da se u povjerenstvo imenuju stručne osobe ovisno o djelatnosti pravne ili fizičke osobe, te nije presudno da to mora biti socijalni radnik. Ako se otklanjanje nedostataka sastoji u naknadnoj dostavi dokumentacije, navedeno je obuhvaćeno stavkom 6. ovoga članka.
1720 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 160. Članak 160. I u ovom članku se navodi da „Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o radu Vijeću“, pa se i na ovaj članak odnosi primjedba dana za članak 157. stavak 2. U Prijelaznim i završnim odredbama nigdje nije navedeno u kojem roku Povjerenstvo donosi Poslovnik o radu uz prethodno mišljenje Vijeća, pa bi to trebalo dodatno propisati. Prihvaćen Prihvaća se
1721 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 158. Članak 158. Stavak 4. U stavku 4. propisuje se da „ako se odluka Povjerenstva odnosi na predmet o kojem se vodi sudski postupak, odluka se dostavlja i sudu“. Ovdje je potrebno jasnije definirati koje je svrha dostavljanja odluka sudu bez da se utječe na neovisnost i samostalnost suda pri donošenju odluke u pojedinačnom predmetu. Primljeno na znanje Odluka Povjerenstva dostavlja se i sudu ako se odluka odnosi na predmet o kojem se vodi sudski postupak. Sudac može i ne mora uzeti u obzir odluku Povjerenstva uzimajući u obzir da suci sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno.
1722 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 157. Članak 157. Stavak 2. Ovim stavkom propisuje se da „Poslovnik iz stavka 1. ovog članka donosi Povjerenstvo uz prethodno mišljenje Vijeća“, međutim iz teksta Nacrta prijedloga nije jasno na koje se „Vijeće“ to odnosi, pa je navedeno potrebno precizirati i u obrazloženju članka objasniti jer se u njemu uopće ne spominje Vijeće. Također, ponovno ističemo važnost usklađivanja djelovanja Povjerenstva s postojećim mehanizmima za zaštitu prava i u području socijalne skrbi, poput pučke pravobraniteljice i posebnih pravobraniteljica. Prihvaćen Prihvaća se Primljeno na znanje u vezi usklađivanja djelovanja
1723 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Članak 153. U ovom članku je potrebno dodatno razraditi uvjete za izbor člana Povjerenstva u smislu potrebnih stečenih znanja i vještina, a ne samo kao uvjet navesti da su to „osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti“ i kao prednost prepoznati da „imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji“, posebice s obzirom na širok krug korisnika prava i usluga iz Nacrta prijedloga Zakona.. Djelomično prihvaćen Pojedinac treba uživati osobni i profesionalni ugled u javnosti što znači da se kroz svoj profesionalni rad istaknuo u zajednici te svojim ponašanjem i postupanjima predstavlja primjer osta-lim pojedincima. Uvjet za člana Povjerenstva će biti iskustvo u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji te će se proširiti na područje socijalne skrbi, neovisno o vrsti iskustva.
1724 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Vezano uz članke koji se odnose na Povjerenstvo, uz već navedeno u dijelu „Načelno“, početno ističemo kako se u uvodnom dijelu „Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom“ navodi: „Povjerenstvo se sastoji od predstavnika Ministarstva i predstavnika građana koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv.“ Međutim, članak 151. stavak 2. Nacrta prijedloga propisuje da se Povjerenstvo sastoji od pet predstavnika građana koje su, na javni poziv, predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv“; dakle, nije usklađen s tekstom u uvodnom dijelu. Ostaje nejasno da li je predstavnik Ministarstva član/ica Povjerenstva te koja je uloga predstavnika Ministarstva u Povjerenstvu koje bi trebalo odlučivati o osnovanosti pritužbi onih koji nisu zadovoljni radom tog istog Ministarstva te se na taj način dovodi u pitanje njegova neovisnost. Prihvaćen Uskladit će se tekst Nacrta prijedloga zakona
1725 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 148. Članak 148. Predlaže se stavke 1., 2. i 3. izmjeniti tako da se doda da pritužbu mogu podnijeti i članovi obitelji korisnika, uz njegovu suglasnost. Obrazloženje Važećim Pravilnikom o standardima kvalitete socijalnih usluga (NN, broj 143/14) predviđeno je da se korisnici usluga, obitelji i druge zainteresirane osobe mogu žaliti na odluke koje su donijela nadležna tijela ili pojedini zaposlenici te zahtijevati i dobiti rješenje žalbi o pružanju usluga, bez straha od posljedica i s punim povjerenjem da će se na sve njihove prigovore odgovoriti (standard 10: Prigovori i žalbe). Stoga smatramo da novim Zakonom ne bi trebalo ići ispod tog standarda. Nije prihvaćen Pritužbe se podnose samo onda kada korisnik nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, zbog čega pritužbu može podnijeti samo korisnik, odnosno njegov zakonski zastupnik.
1726 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 112. Članak 112. Stavak 1. Predlažemo da se u stavku 1. dodaju i tražitelji međunarodne zaštitite za koje se procijeni da imaju postupovna i prihvatna jamstva, odnosno da su uključeni u ranjive skupine sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (ZMPZ) i to bez obzira na to što na području RH nemaju stalni boravak ili prebivalište. Obrazloženje Člankom 19. Nacrta Prijedloga propisano je da se naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ZOSS mogu priznati ili odobriti hrvatskom državljaninu s prebivalištem u RH te strancu i osobi bez državljanstva sa stalnim boravkom u RH. Stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i članovi njihove obitelji koji zakonito borave u RH i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti naknade i usluge u slučajevima i pod uvjetima propisanim ovim zakonom i posebnim propisom. Iznimno, druge osobe mogu ostvariti pravo na jednokratnu naknadu i pravo na uslugu privremenog smještaja pod uvjetima ovog zakona, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima su se našle. Člankom 111. propisano je kako je smještaj usluga kojom se korisniku tijekom duljeg vremenskog razdoblja osigurava intenzivna skrb i zadovoljavanje životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih usluga te da se pravo na uslugu smještaja može priznati i kao privremeni smještaj. Dodatno člankom 112. propisuje se kako se pravo na uslugu smještaja priznaje djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i mlađoj punoljetnoj osobi, djetetu s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom, funkcionalno ovisnim osobama starije životne dobi, teško bolesnoj odrasloj osobi kojoj je zbog promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe ili osobi potpuno nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način. S druge strane, prošireni su korisnici prava na privremeni smještaj u kriznim situacijama te ga ostvaruju i djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca ili mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju, djeca koja se zateknu u skitnji, djeca bez pratnje strani državljani ili bez državljanstva, djeca o kojima se roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća, djeca smještena u udomiteljsku obitelj kojima su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju, trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana, koji nemaju stan, odnosno nemaju osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne mogu ostati s djetetom u obitelji, žrtve obiteljskog nasilja, žrtve trgovanja ljudima, odrasle osobe koje se zateknu izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koje nemaju prebivalište ili boravište i nisu u stanju brinuti o sebi, odrasle osobe kojima je ugrožen život uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti, socijalne isključenosti ili drugih okolnosti ili beskućniku. Na ovaj način nije dovoljno jasno može li se usluga smještaja, pa makar i onog privremenog, priznati ranjivim skupina tražitelja međunarodne zaštite. Naime, ZMPZ-om kao ranjive definirane su sljedeće skupine: osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca bez pratnje, starije i nemoćne, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja spolnih organa. Odnosno ZMPZ-om propisano je da je svim osobama s posebnim prihvatnim i postupovnim jamstvima potrebno osigurati odgovarajuću potporu obzirom da zbog osobnih okolnosti nisu u potpunosti sposobni ostvarivati prava i obveze. Ta prihvatna jamstva u nekim slučajevima nije moguće osigurati u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite već upravo u okviru socijalne usluge smještaja (institucionalne ili izvaninstitucionalne skrbi), pa je stoga predložena dopuna članka 112. Članak 112. Stavak 2. Pozdravljamo odredbu prema kojoj će se pravo na uslugu smještaja moći priznati i osobi koja je pokrenula postupak za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, čime je prihvaćena preporuka iz Izvjeća pučke pravobraniteljice za 2017. godinu da se starijim osobama koje su radi neispunjenja obveze pokrenule sudske postupke za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, omogući ostvarivanje prava iz socijalne skrbi. Nije prihvaćen Komentar se ne prihvaća. Člankom 52. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisana su prava tražitelja međunardone zaštite. Ukoliko je nužno navednima priznati pravo na smještaj u sustavu socijalne skrbi tada su oni obuhvaćeni člankom 19. stavkom 3. pa ih nema potrebe navoditi jer se njima priznaje privremeni smještaj u kriznim situacijama.
1727 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Članak 103. Pozdravljamo odredbu prema kojoj će se usluga pomoći u kući moći odobriti i osobi koja je pokrenula postupak za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, čime je prihvaćena preporuka iz Izvjeća pučke pravobraniteljice za 2017. godinu da se starijim osobama koje su radi neispunjenja obveze pokrenule sudske postupke za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, omogući ostvarivanje prava iz socijalne skrbi. Što se tiče dohodovnog cenzusa za ostvarivanje navedenog prava, smatramo da je isti neadekvatan i prenizak te da ga je potrebno povisiti, jer će radi preniskog cenzusa ova usluga i dalje biti nedostupna velikom broju starijih osoba kojima je pomoć u kući potrebna, a ne mogu je sami platiti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1728 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 43. Odjeljak 11. Status roditelja njegovatelja ili njegovatelja Smatramo da je status njegovatelja potrebno priznati i potomcima, bračnom ili izvanbračnom drugu osoba starije životne dobi kojima je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege, koje su nepokretne ili se nalaze u uznapredovaloj fazi onkološke ili druge teške bolesti zbog koje nisu sposobne same brinuti o sebi. Priznavanje navedenog prava i reguliranje statusa osoba koje skrbe o starim i nemoćnim članovima obitelji bilo je predviđeno Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017.-2020., prema kojoj je zakonski okvir kojim bi bilo moguće ostvariti status njegovatelja za skrb o starijim osobama trebao biti uspostavljen do kraja 2020. godine. Imajući navedeno na umu, višekratno smo upozoravali ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na potrebu uređenja navedenog instituta, međutim, status njegovatelja do danas nije osiguran članovima obitelji koji skrbe o starim i bolesnim članovima, iako bi se time olakšala tranzicija iz institucionalne u izvaninstitucionalnu skrb o osobama starije životne dobi, a koja predstavlja dugoročni cilj. Nadalje, priznavanje navedenog prava doprinijeti će i pomirenju profesionalnog i obiteljskog života, jer bi im taj status omogućio plaćene dopuste za njegu ili status njegovatelja uz naknadu i plaćene doprinose, što je posebno važno u odnosu na žene, koje u praksi češće brinu o ostarjelim i bolesnim članovima obitelji. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da člankom 43. nije propisano pravo na status njegovatelja.
1729 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 50. Članak 50. Iako je za pretpostaviti da se naknada za redovito studiranje korisniku organiziranog smještaja priznaje sve do završetka diplomskog sveučilišnog odnosno stručnog studija, u stavku 1. navedenog članka trebalo bi to precizirano navesti imajući u vidu i odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17) prema kojem sveučilišno obrazovanje podrazumijeva preddiplomski, diplomski i poslijediplomski studij, a stručno obrazovanje podrazumijeva kratki stručni studij, preddiplomski stručni studij i specijalistički diplomski stručni studij. Nadalje, iz odredbe stavka 1. navedenog članka može se zaključiti da pravo na naknadu za redovno studiranje može ostvariti isključivo osoba koja ima status korisnika organiziranog smještaja. Međutim, kasniji stavci navedenog članka impliciraju da se ostvarivanjem prava na naknadu za redovno studiranje gubi pravo na organizirano stanovanje, koji status je, kako proizlazi iz stavka 1. preduvjet za ostvarivanje prava na navedenu naknadu. Kako je propisano stavkom 6. navedenog članka, pravo na naknadu za redovito studiranje priznaje se korisniku neovisno o njegovom imovnom stanju, iako se ostvarivanje većine prava iz sustava socijalne skrbi veže uz imovno stanje potencijalnog korisnika. Odredba nije obrazložena niti se obrazloženjem pojašnjavaju razlozi takvog zakonskog rješenja koje, teoretski, omogućava ostvarivanje navedenog prava i osobi čije se imovno stanje moglo u međuvremenu znatno poboljšati. Ostvarivanje prava na naknadu za redovno studiranje i u slučaju da se korisnikovo imovno stanje u međuvremenu znatno poboljšalo, moglo biti i u suprotnosti sa načelom socijalne skrbi iz članka 5. Zakona kojim je propisano da osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada. Nadalje, člankom 18. stavkom 1. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da su korisnici socijalne skrbi, između ostaloga, i osobe koje su bile korisnici prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojima je potrebno osigurati stanovanje dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života. Pozdravljamo uvođenje ovih mladih osoba kao korisnika u socijalnoj skrbi što je bila i jedna od preporuka pučke pravobraniteljice no, u daljnjem tekstu Nacrta prijedloga Zakona nije jasno propisano koje to naknade i usluge socijalne skrbi mogu ostvariti. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu da je za uspješno sudjelovanje u procesu obrazovanja, uz osiguravanje materijalnih sredstava za dostojan život, potrebno osigurati i adekvatno stanovanje, zakonom treba jasno propisati da li se njima za vrijeme studija osigurava stanovanje, može li se ta usluga koristiti istovremeno sa naknadom za redovno studiranje ili jedno isključuje drugo, a čime se znatno smanjuju šanse za uspješni završetak studija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1730 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 44. Članak 44. Predlažemo dopunu stavka 2. propisivanjem mogućnosti vođenja postupka za priznavanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata/električne energije i po službenoj dužnosti. Obrazloženje Predlaže se objedinjavanje troškova stanovanja s troškovima ogrjeva svim korisnicima ZMN-a, dok bi se troškovi električne energije i dalje podmirivali u okviru naknade za ugroženog kupca energenata (dalje NUKE) koja se priznaje samcu ili kućanstvu koje ispunjava uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca po propisima kojima se uređuje energetski sektor. Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18) propisuje da status ugroženog kupca energije može imati krajnji kupac iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom tarifnih kupaca, ako u kućanstvu takvog kupca žive osobe: kojima su tijela nadležna za socijalna pitanja utvrdila stanje ugroženog socijalnog statusa i potrebu za tim oblikom socijalne pomoći, odnosno kojima je utvrđen određeni stupanj invaliditeta, osobe s posebnim potrebama ili osobe lošeg zdravstvenog stanja kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave opskrbe energijom. Zakon o tržištu električne energije (NN 111/2021) navodi da koncept ugroženih kupaca može uključivati razine prihoda, udio rashoda za energiju u okviru raspoloživog dohotka, energetsku učinkovitost domova, ovisnost o električnoj opremi iz zdravstvenih razloga, dob ili druge kriterije. Dakle, energetsko siromaštvo ne zahvaća samo najsiromašnije i primatelje ZMN-a, pa bi u tom smislu trebalo proširiti krug korisnika naknada kojima se ono želi suzbiti/olakšati. Mišljenja smo kako se predloženim obuhvatom korisnika i iznosom naknade neće smanjiti rizik od siromaštva već postojeći standard. Naime, po predloženom bi radno sposobni samac ostvarivao do 240,00 kuna za troškove stanovanja te 80,00 kuna mjesečno na ime pomoći za ogrjev, odnosno ukupno 320,00 kuna. Sada, samac ima pravo na naknadu za troškove stanovanja od 400,00 kuna pa uz troškove ogrjeva mu pripadne 480,00 kuna. Smatramo i da bi naknada za troškove stanovanja trebala iznositi više od 30% ZMN jer je često objektivno nemoguće pronaći adekvatnu nekretninu po niskoj cijeni. Treba imati u vidu razlike u visini najma za objekte u Zagrebu, turističkom središtu na Jadranu ili manjoj općini u područjima posebne državne skrbi, prikupljati podatke o njihovim prosječnim visinama te ovisno o tome odobravati povišenje naknade za troškove stanovanja. Nemogućnost snošenja troškova stanovanja neke bi mogla dovesti i do beskućništva pa bi ova mjera trebala poslužiti u cilju njegova preveniranja. Podsjećamo na obvezu da se prema Nacionalnoj razvojnoj strategiji RH do 2030 (NN 13/2021) prilikom poduzimanja inicijativa usmjerenih na smanjivanje socijalne isključenosti u obzir uzmu i implikacije krize izazvane pandemijom na posebno ugrožene skupine građana, a to su među ostalim, osobe starije dobi, osobe u riziku od siromaštva (slabijeg socio-ekonomskog statusa) i beskućnici. Jasno bi trebalo propisati i da se troškovi grijanja odnose na sve vrste grijanja, a NUKE samo na električnu energiju (kako se navodi u dijelu dokumenta naziva Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom) jer se pojam energenta odnosi i na plin, toplinsku energiju i dr. Zabrinjava i hoće li gradovi, a pogotovo neke općine, imati sredstava za podmirivanje troškova stanovanja i utjecaja na smanjenje energetskog siromaštva, pa preporučamo razmatranje i drugačijeg modela od predloženog, na način da se kroz NUKE omogući podmirivanje troškova plina, toplinske energije, ogrjeva i dr. širem krugu korisnika, imajući u vidu geografske specifičnosti određenog područja. Treba propisati mogućnost vođenja postupka za NUKE i po službenoj dužnosti jer se zbog epidemije COVID-19 te potresa u Sisačko-moslavačkoj i dr. županijama potenciralo pitanje dostupnosti javnopravnih tijela i (ne) mogućnosti podnošenja zahtjeva za ostvarivanje različitih prava poglavito starijem stanovništvu koje se ne služi računalima. Primljeno na znanje Prilikom donošenja Uredbe o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb razmotrit će se navedeno.
1731 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Članak 42. Stavak 1., 2. i 3. Predlaže se povisiti iznos visine naknade za troškove stanovanja, odnosno da bude isti kako ga propisuje važeći ZSS - 50% iznosa ZMN priznate samcu odnosnu kućanstvu, odnosno da može biti i manji od 50 % iznosa ZMN ako su mjesečni troškovi stanovanja manji od tog postotka, pa se u tom slučaju priznaje u iznosu stvarnih troškova stanovanja, kako je to uređeno stavkom 2. ovoga članka. U stavku 3. predlažemo da se mogućnost priznavanja naknade za troškove stanovanja do punog iznosa ZMN ne ograničava samo za slučaj izbjegavanja odvajanja djeteta od roditelja nego i u drugim osobito teškim životnim situacijama, primjerice nakon izlaska beskućnika iz prihvatlišta/prenoćišta radi osiguranja stanovanja jer je poznato da su najmovi stanova dosta visoki, a država niti lokalna zajednica im ne osigurava, ili vrlo rijetko, nužni smještaj u socijalnim stanovima te u slučaju da se radi o starijim osobama oštećenog zdravlja kojima je usprkos ostvarenim socijalnim naknadama teško pronaći stan u najmu. Pozdravlja se uvođenje novine u članku 299. Nacrta prijedloga, da će se za JLS koje spadaju u I. i II. skupinu sukladno propisu kojim se uređuje ocjenjivanje stupnja razvijenosti, osigurati iz državnog proračuna troškove stanovanja, izuzev za pomoć za ogrjev (drva) koja bi postala dio naknade za troškove stanovanja, a za koju se sredstva inače osiguravaju iz državnog proračuna (decentralizirana). No, predlažemo da se u stavku 4. ovoga članka brišu riječi „ovisno o proračunskim mogućnostima“, s obzirom da se ovakvom stipulacijom odredbe ne jamči navedenim JLS osiguravanje sredstva iz državnog proračuna za naknadu za troškove stanovanja. Primljeno na znanje Vezano uz visinu naknade napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Daljnji prijedlozi će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
1732 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 41. Članak 41. stavak 1. i 2. U stavku 1. predlaže se da se priznavanje naknade za troškove stanovanja ne veže za korisnike ZMN, nego proširi obuhvat korisnika s blažim prihodovnim i imovinskim cenzusom u odnosu na one koje su propisani za ZMN. U stavku 2. predlaže se precizirati koji su to troškovi grijanja, kao što je navedeno i u Nacrtu prijedloga pod Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom. Primljeno na znanje Prjedlozi će se uzeti u razmtranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1733 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 39. Članak 39. Po ovom stavku korisnicima ZMN-a koji su zaposleni na određeno vrijeme u sklopu javnih radova, ne prestaje pravo na ZMN i ne umanjuje im se ova naknada za 50%, što razumjemo da je u cilju radne aktivacije korisnika ZMN-a. Ipak, upitna je pravednost takve odredbe jer će se drugim korisnicima ZMN-a koji se zaposle na određeno vrijeme iz drugog razloga (zamjena, povećan opseg posla ili sl.), također na kraće razdoblje do šest mjeseci umanjivati ZMN za 50% njezina iznosa, a moguće je da budu imali plaću nižu od onih uključenih u javne radove. Takvo rješenje je suprotno načelu socijalne pravičnosti ZSS. Stoga se predlaže da se razmotri da se zadrži odredba članka 40. stavka 4. ZSS prema kojoj su trebali biti kumulativno ispunjeni uvjeti da je zaposlen u javne radove i ujedno uključen rad za opće dobro (može se smanjiti broj sati) radi poticanja rada za opće dobro koji nažalost nije u potpunosti zaživio u praksi. Posljedično, predlaže se stavak 3. urediti na način kako je to propisano člankom 40. stavkom 4. ZSS, odnosno da se korisnicima ZMN koji su uključeni u rad za opće dobro, a zaposle se u okviru javnih radova koja traju šest mjeseci, ne umanjuje iznos ZMN niti im prestaje ovo pravo. Primljeno na znanje Napominjemo da će odredba članka 39. stavka 1. biti izmijenjena na način da će samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjenu za 50% iznosa u prva tri mjeseca rada. Također, napominjemo da su korisnici zajamčene minimalne naknade najčešće dugotrajno nezaposlene i teže zapošljive osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Budući da zapošljavanje doprinosi smanjenju rizika od siromaštva, člankom 39. potiče se aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovo uključivanje u tržište rada.
1734 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 34. Članak 34. Predlaže se članak 34. izmijeniti tako da glasi: 1) Radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koji je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je prihvatiti odgovarajuće zaposlenje te biti aktivan u traženju posla i raspoloživ za rad prema zakonima o zapošljavanju. (2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva neopravdano odbije prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema zakonima o zapošljavanju ili neopravdano otkaže ugovor o radu. (3) Korisniku iz stavka 2. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno uvećati iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji je neopravdano odbio prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema zakonima o zapošljavanju ili neopravdano otkazao ugovor o radu, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava. Obrazloženje Ovim člankom određeno je da je korisnik prava na ZMN dužan prihvatiti zaposlenje, odnosno da pravo na ZMN prestaje ako korisnik ili član njegova kućanstva odbije prihvatiti ponuđeno zaposlenje ili otkaže ugovor o radu, odnosno da se pravo neće priznati u roku od šest mjeseci nakon što je odbio prihvatiti ponuđeno zaposlenje ili je otkazao ugovor o radu. Smatramo da postoje opravdani razlozi uslijed kojih korisnici ili članovi njihova kućanstva mogu odbiti zaposlenje ili otkazati ugovor o radu, a kako i predviđaju propisi primjenjivi na radne odnose, kao što su recimo okolnosti diskriminacije, uznemiravanja ili mobbinga na radnom mjestu, ili drugo kršenje propisa o radu. Stoga smatramo da članak 34. treba izmijeniti na predloženi način. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona.
1735 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 33. Članak 33. Člankom 33. određeno je da se isplata ZMN može obaviti u naravi, ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik ZMN ne koristi ili neće koristiti u svrhu podmirenja osnovnih životnih potreba. Djelomični iznos ZMN može se izravno isplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka za člana kućanstva koje je korisnik ZMN, ako se na temelju utvrđenih okolnosti može osnovano pretpostaviti da se ova naknada neće koristiti u svrhu podmirenja navedene potrebe. Smatramo da primjena sintagmi „može se osnovano pretpostaviti“ da se ZMN „neće koristiti“ ne predstavlja napredak u odnosu na trenutno važeće odredbe članka 34. Zakona o socijalnoj skrbi, koji koristi sintagmu "utvrdi da postoji vjerojatnost", budući ne pridonosi eliminaciji arbitrarnosti u postupku te može u praksi dovesti do diskriminacije pojednih korisnika, posebice onih za koje postoje ukorjenjene predrasude i stereotipi, poput pripadnika romske nacionalne manjine. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1736 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 28. Članak 28. Ovim člankom se određuje iznos ZMN posebnim kategorijama osoba, odnosno beskućnicima koji se nalaze u prihvatilištu za beskućnike kao i žrtvama nasilja u obitelji i žrtama trgovanja ljudima na privremenom smještaju u kriznim situacijama. Prvenstveno pozdravljamo zakonsko rješenje kojim se beskućnicima u prihvatilištima priznaje pravo na ZMN, međutim, smatramo kako bi naknada za beskućnike u prihvatilištima kao i za žrtve nasilja u obitelji i žrtve trgovanja ljudima na privremenom smještaju trebala biti priznata u visini od 100% iznosa, odnosno podredno u drugom postotku koji je viši od 50% iznosa ZMN iz članka 27. stavka 2. i 3. Zakona. Radi se o posebno ugroženim kategorijama osoba kojima je financijska pomoć u višem iznosu prijeko potrebna, bez obzira na okolnost da se nalaze u sklopu određene vrste smještaja. Žene žrtve obiteljskog nasilja te žrtve trgovanja ljudima najčešće su osobe koje nemaju u vlasništvu nekretninu za stanovanje, nemaju mrežu socijalne podrške i u povećanom su riziku od beskućništva jednom kada izađu iz privremenog smještaja. Također bi trebalo nomotehnički urediti i uskladiti odredbe članka 28. stavka 1. i članka 24. stavka 2. točke 5 Nacrta prijedloga. Naime, prema članku 24. stavku 2. točke 5. proizlazi da beskućnik koji je na smještaju ili u organiziranom stanovanju nema pravo na ZMN, dok u članku 28. stavku 1. stoji da beskućnik koji se nalazi u prihvatilištu ima pravo na ZMN u visini 50% njezina iznosa, što pozdravljamo, ali bi stoga trebalo u stavku 1. članka 28. na početku rečenice dodati riječi: „Iznimno od članka 24. stavka 2. točke 5.“ Također se predlaže u stavku 1. članku 28. dodati da i beskućnik u organiziranom stanovanju ima pravo na ZMN u visini 50% njezina iznosa, a ne samo oni u okviru prihvatilišta, s obzirom da su u organiziranom stanovanju tzv. stambenim zajednicama uglavnom mlađi beskućnici kojima treba pružiti još jaču podršku da se što prije socijalo uključe i iziđu iz beskućništva. Djelomično prihvaćen Komentar vezan uz nomotehničku doradu i uz usklađivanje odredbe članka 28. stavka 1. i članka 24. stavka 2. točke 5 prihvaća se. Komentar vezan uz visinu iznosa kojeg ostvaruju osobe iz članka 28. ne prihvaća se iz razloga što su u okviru usluge smještaja podmirene osnovne potrebe (stanovanje, prehrana).
1737 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Članak 27. Stavak 2. i 3. Pozdravljamo izmjenu ekvivalentne ljestvice koja bi trebala poboljšati adekvatnost ZMN za postojeće korisnike ZMN-a, ali i obuhvatiti veći broj korisnika u cilju smanjenja rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Nadalje, pozdravljamo povećanje osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad, a osobito za članove kućanstva potpuno nesposobne za rad, o čemu smo u više godišnjih izvješča davali preporuku. Ipak, predlažemo da se u stavku 2. doda nova točka 3. kojom bi se propisao viši iznos za beskućnika koji nije na smještaju, primjerice 130% osnovice za radno sposobne, a 150% osnovice za potpuno radno nesposobne, što bi vjerujemo pomoglo da se ubrza socijalno uključivanje ovih osoba i prestanak statusa beskućnika te bi pridonijelo da se ponovno ne vraćaju na privremeni smještaj u prihvatilišta/prenoćišta. Prestankom statusa beskućnika mogli bi ostvariti iznose kao što su navedi pod točkom 1. i 2. ovoga stavka, pod uvjetom da ispunjavaju propisane uvjete. U stavku 5. pozdravljamo povećanje iznosa ZMN za kućanstvo, a što bi trebalo najviše pomoći kućanstvima s većim brojem djece. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Obzirom da su beskućniku u okviru usluge smještaja i organiziranog stanovanja osigurane osnovne životne potrebe prijedlog ne možemo prihvatiti.
1738 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. Članak 24. Stavak 2. točka 2. Pozdravljamo odredbu prema kojoj će se pravo na ZMN moći priznati i osobi koja je pokrenula postupak za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, čime je prihvaćena preporuka iz Izvjeća pučke pravobraniteljice za 2017. godinu da se starijim osobama koje su radi neispunjenja obveze pokrenule sudske postupke za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, omogući ostvarivanje prava iz socijalne skrbi. Pozdravljamo i odredbu članka 24. stavka 2. točke 1., koja sukladno dugogodišnjim preporukama pučke pravobraniteljice, korisnicima ZMN omogućava vlasništvo ili korištenje osobnog vozila do iznosa od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3., odnosno u ovom trenutku 20.000 kuna. S obzirom na činjenicu da je u praksi kod prijašnjih odredaba i tumačenja koji korisnici imaju pravo imati ili koristiti osobni automobil dolazilo do neujednačenih tumačenja pojma prometne izoliranosti, kao i do neizravne, strukturne diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine, ali i drugih korisnika zajamčene minimalne naknade koji žive u ruralnim i prometno izoliranim krajevima, pozitivan je pomak prepoznavanja potrebe za osobnim vozilom za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kućanstva, pogotovo kada se radi o izoliranim krajevima s nerazvijenom infrastrukturom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1739 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 20. Iza članka 20., Ispred Poglavlja II. Naknade u sustavu socijalne skrbi predlaže se dodati novi članak kojim bi se pobrojala prava iz socijalne skrbi na način kako je to propisano člankom 25. ZSS. Obrazloženje Člankom 58. stavkom 1. Ustava RH - Pročišćeni tekst (NN, br. 85/2010), određeno je da slabim, nemoćnim i drugim zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama, država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba Stoga su u svim prethodnim i važećem ZSS bila pobrojana odnosno navedena prava iz socijalne skrbi, a što je važno kako bi se osigurala bolja vidljivost pojedinih prava, uključujući posebice korisnicima te kako bi se osigurala pravna sigurnost. Kao važno pri tome ističemo da na način kako je to predloženo Nacrtom prijedloga, nije razvidno da li se i socijalne usluge smatraju socijalnim pravima. Ako stručni predlagatelj Nacrta prijedloga smatra da socijalne usluge ne bi trebale biti prava iz socijalne skrbi jer bi se za veći dio njih izdavale uputnice (osim za smještaj i organizirano stanovanje za koje se donosi rješenje) i ne bi se provodio upravni postupak, odnosno ne bi se donosila rješenja o priznavanju, mišljenja smo da bi bilo poželjno i da se u situaciji kada se ne odobri socijalna usluga za koju se izdaje uputnica donese rješenje o odbijanju zahtjeva, umjesto da se dostavlja obavijest o razlozima o neodobravanju usluge kao što je to uređeno člankom 147. Nacrta prijedloga, a posebno jer se daje samo mogućnost prigovora, ali se ne navodi kojem tijelu. Ako bi se donosila rješenja o odbijanju zahtjeva podnositelju zahtjeva bi se dala mogućnost da izjavi žalbu, odnosno pravo na sudsku zaštitu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
1740 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 19. Članak 19. Predlaže se dodati stavak 4. koji glasi: „Osoba koje nije obuhvaćena stavcima 1. i 2., koja čini dio kućanstva u smislu ovog Zakona, pri ostvarivanju prava koja su predviđena stavkom 3. ovog članka, svojim prihodima ili imovinom ne utječe na ostvarivanje prava koja se pod uvjetima ovog Zakona priznaju kućanstvu čiji je član ili njegovim članovima.“ Obrazloženje Još smo 2018. godine tadašnjem Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku uputili preporuku vezano uz nepovoljan položaj stranaca i osoba bez državljanstva bez reguliranog stalnog boravka, i njihovo ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi te moguću nejednakost kojoj su izloženi temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12). Naime, članak 21. još uvijek važećeg ZSS kao korisnike socijalne skrbi određuje, između ostalog, samce i kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način te druge osobe koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Člankom 22. određeno je da prava u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima propisanim ovim Zakonom imaju: – hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, – stranci i osobe bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, - stranci pod supsidijarnom zaštitom, s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, azilanti i članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj. Iznimno, osobe koje nisu obuhvaćene člankom 22. ZSS, primjerice stranci bez stalnog boravka u RH, mogu ostvariti samo pravo na jednokratnu naknadu i privremeni smještaj, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima su se našle, a druga prava, kao primjerice zajamčena minimalna naknada, im nisu dostupna. Ukazali smo kako se time čini razlika između stranaca i apatrida koji imaju stalni boravak u RH te stranaca i apatrida koji nemaju priznato pravo na stalni boravak u RH, i to isključivo na temelju okolnosti (ne)reguliranog stalnog boravka u RH. Navedenom različitom regulacijom priznatih prava strancima i apatridima koji nemaju priznato pravo na stalni boravak u RH, isti mogu biti izloženi nepovoljnom postupanju temeljem različitih diskriminacijskih osnova, kao što su etnicitet, obrazovanje, imovno stanje, socijalno podrijetlo, društveni položaj, dovodeći do onemogućavanja njihovog uživanja drugih prava, a osobito ekonomska (npr. zapošljavanje) ili socijalna prava, kao što je slučaj u članku 22. ZSS. Naime, neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, u ovom slučaju odredbe članka 22. ZSS, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po nekoj diskriminacijskoj osnovi, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba može objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njegovo postizanje su primjerena i nužna. Na konkretnom primjeru u spomenutom predmetu ukazali smo kako je kod pritužiteljice, hrvatske državljanke koja živi u kućanstvu sa suprugom koji je strani državljanin bez stalnog boravka i maloljetnom kćerkom bez državljanstva i bez stalnog boravka, primjenom članka 22. ZSS došlo do toga da njenom suprugu i kćerci nije priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, budući nemaju reguliran status u RH. Time je cijela obitelj stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, zbog činjenice da suprug i kćerka nemaju stalni boravak u RH, i to temeljem društvenog položaja i njihove etničke pripadnosti, povezane sa društvenim položajem. Međutim, uz obrazloženje da suprug i kćer čine članove kućanstva, pritužiteljici je rješenjem CZSS umanjen iznos ZMN sa 800,00 kuna (za samca) na 480,00 kuna, i to stoga što njen suprug povremenim radom doprinosi prihodima kućanstva. Obrazloženje za ovakvu primjenu CZSS našao je u odredbama članka 4. ZSS, koji određuje da se kućanstvom smatra zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života, a pri tome njihov status boravka u RH nije relevantan, odnosno ne spominje se kao uvjet. Ukazali smo tada da ovakav izričaj i posljedična primjena međusobno isključivih odredbi ZSS, temeljem kojih se nekim osobama ne priznaju prava u socijalnoj skrbi temeljem njihovih osobnih svojstava i okolnosti, no pri tome se temeljem činjenice da žive u kućanstvu s korisnicom socijalne skrbi umanjuju već priznata prava drugih, osim što proizvode diskriminatorne učinke, potiru i samu svrhu socijalne skrbi, propisanu člankom 3. ZSS, a to je unapređenje kvalitete života i osnaživanje korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo, budući su mogućnosti obitelji da to postigne sada još više umanjene. Uvidom u Nacrt prijedloga utvrdili smo da odredbe članka 19. Nacrta prijedloga, uz manje izmjene redoslijeda riječi i pojedinih izraza, u bitnom i dalje propisuje da osobe bez reguliranog stalnog boravka imaju i dalje ista, ograničena prava predviđena člankom 22. sada važećeg ZSS, a koje smo preporučili da se izmjene. Isto tako, odredbe članka 4. ZSS u Nacrtu prijedloga, sada smještene u članku 15. Nacrta prijedloga, nisu izmijenjene na način koji bi isključio nejednak učinak na osobe bez reguliranog statusa. Nije prihvaćen Navedeno se ne prihvaća jer je u koliziji s definicijom kućanstva.
1741 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. Članak 15. Stavak 1. Predlažemo u stavku 1. u točki 14. Nacrta prijedloga nadopuniti na način da definicija beskućnika prepoznaje i osobe smještene u prenoćištima i organiziranom stanovanju, s obzirom da nacrt prijedloga Zakona prepoznaje te usluge u odnosu na ovu skupinu korisnika. Prihvaćen U odredbi će se precizirati i usluga organiziranog stanovanja
1742 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 9. Predlaže se izmjeniti članak 9. tako da glasi: Svaka osoba ima pravo na informaciju o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi te pravo na podršku u prevladavanju komunikacijskih teškoća koja pridonosi zadovoljavanju osobnih potreba i poboljšanju kvalitete života u zajednici, uključujući po potrebi i prevoditelja za osobu koja ne vlada hrvatskim jezikom, radi prijevoda na jezik koji ta osoba razumije. Obrazloženje Nacrt prijedloga Zakona predlaže u članku 9. načelo informiranosti, kojim se svakoj osobi jamči pravo na informaciju o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi, kao i pravo na podršku u prevladavanju komunikacijskih teškoća. Ovo načelo je podrobnije razrađeno odredbama čl. 142. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se određuje pravo na stručnog prevoditelja za gluhe i gluhoslijepe osobe, no ne predviđa se prevoditelj za osobe koje ne vladaju u dovoljnoj mjeri hrvatskim jezikom da bi uspješno usvojile informacije o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi, primjerice tražitelje međunarodne zaštite, osobe pod međunarodnom zaštitom ili strance na privremenom ili trajnom boravku u Republici Hrvatskoj. Smatramo da se i njihove potrebe trebaju uzeti u obzir pri ostvarivanju načela informiranosti, a koje je jedno od preduvjeta ostvarivanja prava temeljem ovog Zakona, te stoga predlažemo da se, prema potrebi, predvidi i mogućnost pribavljanja usluga prevoditelja za takve osobe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeno će se razmotriti prilikom izrade konačnog prijedloga Zakona.
1743 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI S obzirom na važnost ove reforme za najranjivije članove našeg društva, kao i na velik interes stručne javnosti i značajan broj komentara koji pristiže ili je pristigao u e-savjetovanje, predlažemo da resorno ministarstvo osigura široku javnu raspravu, koja osim e-savjetovanja, uključuje i druge oblike savjetovanja, poput javnih rasprava i radnih sastanaka s ključnim dionicima. Kako je institucija pučke pravobraniteljice u svojim godišnjim izvješćima i pojedinačnim predmetima kroz godine dala više preporuka radi poboljšanja određenih članaka ZSS ili uvođenja novih, često uz odgovore bivših ministarstava nadležnih za poslove socijalne skrbi da će se iste razmotriti prilikom donošenja novoga ZSS, ovom ćemo prilikom ponoviti i naše ranije preporuke, pri čemu su neke sada izmijenjene ili drugačije formulirane, a naravno mišljenje obuhvaća i cijeli niz novih prijedloga, formuliranih s obzirom na tekst Nacrta prijedloga. Nastavno, navodimo načelno mišljenje na tekst Nacrta prijedloga te dajemo svoje komentare uz pojedinačne članke. Načelno Donošenje nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi treba promatrati u kontekstu Ustavnog opredijeljenja RH kao socijalne države, kao i odredbu Ustava RH prema kojoj slabim, nemoćnim i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Istovremeno, u skladu s čl. 11. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je RH ratificirala, države priznaju svakome pravo na životni standard koji odgovara njemu i njegovoj obitelji, uključujući odgovarajuću prehranu, odjeću i stanovanje, kao i pravo na neprekidno poboljšanje životnih uvjeta. Nadalje, Europski stup socijalnih prava putokaz je prema jakoj socijalnoj Europi, koji uključuje i poglavlje o socijalnoj sigurnosti. Pri tome je osobito važno dobro identificirati osobe odnosno skupine kojima RH kao socijalna država treba pomoći, pri čemu treba krenuti od podataka. Kao ključne podatke za razumijevanje važnosti i opsega ovog zakona početno navodimo da je prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, onima za 2019., u RH čak 18,3% osoba u riziku od siromaštva, dok je 23,3% osoba bilo u riziku od socijalne isključenosti. Pri tom, u posebno su teškoj situaciji starije osobe (30,1%), naročito one koje žive u samačkim kućanstvima (50,3%) te obitelji s više djece (25,6%). Dodatno, Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi donosi se u periodu kada smo suočeni s posljedicama potresa, ali i kad se sve značajnije osjećaju socioekonomske posljedice pandemije bolesti COVID-19, što je posebice važno u kontekstu korisnika sustava socijalne skrbi, koji su najranjiviji članovi našeg društva. Kao što godinama ukazujemo kroz godišnja izvješća, upravo je dobro organizirani sustav socijalne skrbi, usmjeren na korisnike i s odgovarajućim kapacitetima, ključan kao i usluge koje moraju biti dostupne svim građanima, posebice onima koji žive u ruralnim i izoliranim područjima i na otocima, a naknade bi trebale osigurati značajnije smanjenje siromaštva ili omogućiti izlazak iz siromaštva. Istovremeno, sustav socijalne skrbi u fokusu je najčešće kad se dogodi neka tragedija. Stoga, predloženi Nacrt prijedlog Zakona treba promatrati i kao odgovor na potrebne promjene na koje u tim situacijama ukazuju svi ključni dionici, uključujući i pučku pravobraniteljicu. Jedan od ciljeva koji se želi postići reformom sustava socijalne skrbi i ovim prijedlogom zakona jest, između ostalog, i ujednačavanje prakse centara socijalne skrbi. Naime, kao što smo ukazivali u prijašnjim godišnjim izvješćima, jedan od problema s kojim su se suočavali korisnici sustava socijalne skrbi bilo je različito tumačenje propisa od strane djelatnika CZSS-a. Stoga je tim važnije da odredbe ovog Zakona budu maksimalno precizno sročene, a obrazloženje zakona bude takvo da objašnjava pojedine odredbe kako bi omogućilo ispravno tumačenje i primjenu Zakona. Trenutno obrazloženje Nacrta prijedloga samo prepričava sadržaj pojedinih odredbi, ali ih ne pojašnjava. Tako sročeno obrazloženje ne doprinosi prevenciji eventualnih nedoumica vezano uz primjenu, učinak i djelovanje pojedinog instituta te ne doprinosi njihovoj ujednačenoj primjeni. Stoga predlažemo doraditi navedeno obrazloženje na način da se njime pojasne ponuđena zakonska rješenja. Nadalje, trenutačno CZSS imaju oko 145 javnih ovlasti što ukazuje na složenost poslova koje obavljaju, ali i mnogostrukost uloga stručnih radnika, što dugoročno dovodi do nedovoljne usmjerenosti na potrebe korisnika te smanjenje kvalitete rada u CZSS. Stoga je nužno njihovo rasterećenje u smislu smanjenja ovlasti i nadležnosti u stvarima koje nisu u najužoj vezi sa sustavom socijalne skrbi. Nažalost, nacrtom prijedloga Zakona propuštena je prilika za takvo rasterećenje, s obzirom je to učinjeno samo u odnosu na jednu naknadu - naknadu do zaposlenja. Istovremeno, prijedlog Zakona uvodi jednu novinu, odnosno bitnu statusnu promjenu CZSS, njihovim pripajanjem Hrvatskom zavodu za socijalni rad, što predstavlja snažnu centralizaciju sustava. Pri tome, u javnosti, uključujući i u komentarima na prijedlog Zakona u e-savjetovanju, struka argumentira otpor takvoj organizaciji sustava, pa je o tome nužno nastaviti razgovarati i nakon završetka ovog savjetovanja, kako sa strukom, tako i s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti. Naime, kroz višegodišnje obilaske županija, gradova i općina i posjete centrima za socijalnu skrb u tim područjima svi sugovornici isticali su nam važnost jačeg uključivanja centara za socijalnu skrb u život lokalne zajednice u preveniranju siromaštva i socijalne isključenosti. Stoga je svakako nužno i kroz najavljenu reformu osigurati njihov utjecaj u kreiranju lokalnih programa, posebno u odnosu na specifičnosti određenih jedinica lokalne samouprave jer nemaju sve iste potrebe, niti su u njima jednako razvijene socijalne usluge, što najbolje oslikavaju karte siromaštva koje je izradilo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU uz podršku Svjetske banke. Nadalje, nacrtom prijedloga Zakona uvodi se i Povjerenstvo za pritužbe, koje bi trebalo pridonijeti boljoj zaštiti korisnika u sustavu socijane skrbi. Ideja uvođenja svojevrsnog građanskog nadzora može biti pozitivna, jer se njime otvara put preispitivanju postojećih rješenja, što je korisno i potrebno, a sam građanski nadzor može doprinositi povjerenju građana u rad institucija. Pri tome ističemo kako je pri uspostavi ovakvog mehanizma nužno uzeti u obzir postojeće mehanizme. Tu prvenstveno mislimo na pučku pravobraniteljicu, koja djeluje temeljem utvrđenih mandata Ustavom i zakonima RH, ali i posebne pravobraniteljice koje djeluju temeljem mandata utvrđenih zakonima, a uključuju i područje socijalne skrbi. Stoga je posebno važno pri izradi Poslovnika o radu Povjerenstva osigurati da ne dođe do nejasnoća u njihovom postupanju u odnosu na postojeće institucije, kako bi se izbjegla pravna nesigurnost za korisnike sustava. Istovremeno ističemo kako je nužno osmisliti funkciju Povjerenstva te dobro regulirati način izbora i kriterije stručnosti temeljem kojih se odabiru stručnjaci, o čemu pišemo kasnije u kontekstu pojedinih članaka koji se odnose na rad Povjerenstva.Također ističemo da ukoliko se želi provesti reforma sustava te ga nakon toga nastaviti poboljšavati, bilo bi dobro uvesti redovite razmjene i konzultacije različitih dionika: tog Povjerenstva, stručnih udruga i komora, nevladinih udruga, akademskih stručnjaka i pravobraniteljskih institucija te ministarstva, jer jedino konstruktivnom razmjenom stručnih znanja i iskustava različitih dionika koji postupaju svaki iz svojeg mandata, može doći do pravog, dugotrajnog i funkcionalnog unapređenja sustava. Ukazujemo i na propuštanje prilike da se definira pojam energetskog siromaštva, kao i definiranja kriterija i prava oko energetskog siromaštva imajući u vidu ne samo ekstremno siromaštvo odnosno razinu prihoda, već i udio rashoda za različite vrste energije/energenata (električnu energiju, plin, toplinsku i sl.) u ukupnom prihodu kućanstva, potom i energetsku učinkovitost domova, ovisnost o elektroničkoj opremi za održavanje zdravlja, o dobi, a moguće i drugim kriterijima karakterističnim za određene osjetljive skupine. Naime, zbog strogih cenzusa trenutno je tek 7% osoba u riziku od siromaštva obuhvaćeno ZMN uz koju se veže i naknada za ugroženog kupca energenata (dalje: NUKE), kao i naknade za troškove stanovanja i ogrjev, a potrebe za pomoći su daleko šire. Također, trebalo bi uspostaviti sustav mjerenja i praćenja energetskog siromaštva. I na kraju, ukazujemo na potrebu da se zakonski uredi smještaj korisnika na odjele u domovima socijalne skrbi, koje oni ne mogu napustiti svojom voljom (zaključani odjeli). Naime, korisnicima koji boluju od Alzheimerove demencije ili drugih demencija, radi težine njihovih smetnji u svakodnevnom funkcioniranju koje su uzrokovane bolešću, često je potreban smještaj na odjel koji je zaključan odnosno koji omogućava nadzor kretanja (sigurnosne brave za zatvaranje na prozorima; sigurnosna vrata na ulazu u smještajnu jedinicu i sl.), što predstavlja ograničavanje slobode kretanja. To trenutačno nije zakonski uređeno i postojeća situacija može biti u suprotnosti sa čl. 5. EKLJP i čl. 16. Ustava RH, jer se tu de facto radi o lišenju slobode bez zakonske osnove. Nigdje u postojećem ZSS se ne predviđa smještaj bez suglasnosti korisnika (nije predviđen ni u ovom Nacrtu prijedloga), a suglasnost skrbnika ne može se smatrati pristankom na smještaj ako se korisnik tome protivi. Dakle, prema postojećoj situaciji, osoba može, bez zakonske osnove, godinama živjeti u uvjetima u kojima se ograničava sloboda kretanja, bez mogućnosti napuštanja ustanove, a ponekad joj se čak, zbog nedostatka osoblja, ne omogućava ni izlazak. Na to smo ukazali u Izvješću za 2017. godinu (preporuka broj 218.), no nadležno ministarstvo za poslove socijalne skrbi ništa nije poduzelo kako bi se ovo područje odgovarajuće zakonski uredilo te stoga ovom prilikom ukazujemo na potrebu da se ovo zakonski uredi. Primljeno na znanje Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1744 Valentina Crnjaković Vuković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Moj osobni komentar vezan uz potrebne reforme u sustavu socijalne skrbi, a nakon više od 10 godina rada u navedenom sustavu smatram da imam legitimno pravo o navedenom govoriti – smatram da potrebne reforme trebaju ići u smjeru jačanja pozicije Centara za socijalnu skrb u lokalnoj zajednici, Centre treba kapacitirati i jačati socijalni rad u zajednici, jačati ulogu i sudjelovanje Centra u kreiranju socijalnih politika u lokalnoj zajednici jer svaka lokalna zajednica je jedinstvena, svaka obitelj i svaki korisnik je jedinstven sa svim svojim specifičnim potrebama i snagama. Nikako ne podržavam ukidanje Centara. U djelatnosti socijalne skrbi nužan je individualni pristup i dostupnost resursa i usluga, svaka lokalna zajednica bi trebala imati dovoljno resursa za smještaj npr. starih i nemoćnih i djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, svaka lokalna zajednica bi trebala moći odgovoriti na potrebe svakog svog člana. Bez osiguravanja dovoljno resursa i potrebnih socijalnih usluga nema napretka u sutavu socijalne skrbi te reforme neće doprinjeti našim korisnicima. Ovdje moram naglasiti da se često osjećam frustrirano i nemoćno kao i moji korisnici jer ih nemam gdje uputiti, jer od njih očekujem promjene, a ne mogu im pružiti niti resurse niti alate da promjene zaista i ostvare i tako u krug. Ako imamo roditelje slabih roditeljskih kapaciteta čiji odgojni posstupci su loši nedoslijedni i na kraju štetni za njihovu djecu onda sa tim roditeljima moramo intenzivno raditi kako bi uvidjeli štetnost svojih postupaka, educirati ih i podržati ih u promjenama vlastitog ponašanja. Tu nije dovoljno izricanje mjere stručne pomoći i potpore, tim rodteljima su potrebne edukacije, škola za roditelje, individualni i grupni rad – a gdje to imamo- koliko Centra u RH ima kamo uputiti roditelje - to je samo jedan primjer. JAČANJE CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB I JAČANJE NJIHOVE POZICIJE U LOKALNOJ ZAJEDNICI I KREIRANJU SOCIJALNE POLITIKE U LOKALNOJ ZAJEDNICI, SOCIJALNI RAD U ZAJEDNICI, DOSTUPNOST SOCIJALNIH USLUGA, DOVOLJAN BROJ STRUČNJAKA KOJI ĆE RADITI SA KORISNICIMA I KOJI ĆE IMATI DOVOLJNO RESURSA KAKO BI ODGOVORILI NA KONKRETNE POTREBE KORISNIKA JEIDINO MOGU DOPRINJETI ZADOVOLJSTVU KORISNIKA I OSJEĆAJU SOCIJALNE SIGURNOSTI. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1745 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 135. IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade je potpuno nepotreban i to je dodatno opterećenje Djelomično prihvaćen Izrada IPP za korisnike zajamčene minimalne naknade potrebno je budući da siromaštvo nosi niz mogućih rizika za pojedinca, obitelj i zajednicu. Ukoliko se radi o korisniku kod kojeg nije procijenjena potreba za pružanjem većeg broja usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika, nije potrebno izrađivati IPP.
1746 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Osnivanjem Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, šalje se poruka građanima da je Ministarstvo u odlučivanju o predstavkama pristrano, da se ne drži zakonskih odredbi i štiti ustanove kojima je osnivač; to je loša poruka koja stvara nepovjerenje u zakonitost rada institucija. Brojčano predstavke nadilaze mogućnosti malobrojnog članstva Povjerenstva da ih prouče, konzultiraju se i zauzmu mišljenje, naročito ukoliko im nije bliska problematika. Uobičajeno je da pojedinci svakodnevno pišu pritužbe i žale se na svaku odluku, često neosnovano, silno opterećuju sustav, sada im se proceduralno daje veći prostor. Ako se Povjerenstvo ne može izbjeći, trebalo bi jasno navesti koje struke mogu biti u njemu i koje kriterije moraju zadovoljavati. Kako će članovi Povjerenstva odlučivati o pritužbama kada nemaju znanja niti iskustva u sektoru socijalne skrbi. Nije prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obitelj-skopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se pos-tupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost soci-jalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
1747 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 77. Predlažemo da se usluge ne priznaju uputnicom, već da se i nadalje priznaju u upravnom postupku rješenjem. Nije prihvaćen Uputnica se uvodi u svrhu pojednostavljenja postupka I jačanja stručnog rada obzirom da donošenju uputnice prethodi procjena potreba stručnjaka u suradnji s korisnikom.
1748 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. Prijedlogom Zakona smanjuje se iznos prava na naknadu za troškove stanovanja s dosadašnjih 50% iznosa ZMN-a na 30% iznosa iste. To bi se smanjenje pogotovo odrazilo na radno sposobne samce, kod kojih Prijedlogom nije predviđeno povećanje ZMN-a, ali i za radno nesposobne samce, kod kojih je predviđeno minimalno povećanje iznosa ZMN-a (samo 15% u odnosu na raniji Zakon). Istovremeno, troškovi stanovanja u realitetu rastu. Predlaže se da naknada za troškove stanovanja ostane, kao i do sada, do iznosa od 50% ZMN-a. Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1749 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 27. Povećanjem iznosa ZMN-a nisu ravnomjerno obuhvaćeni samci, koji su prema svim istraživanjima najranjivija skupina osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Predlažemo: 130% osnovice za radno sposobnog samca i 150% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1750 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 105. Predlažemo dodati st. 2.: „Iznimno, uslugu pomoći u kući može pružati CZSS /organizaciona jedinica Zavoda, ukoliko ispunjava uvjete za pružanje ove socijalne usluge.“ CZSS Pazin, Podružnica Buzet, od 1998. godine organizira i pruža uslugu pomoći u kući putem gerontodomaćice zaposlene u Podružnici i to je sve do sada bilo moguće, temeljem čl. 127. st. 3. ZOSS-a. Bez ovog ili srodnog članka Centar ne bi mogao više pružati navedenu uslugu što bi rezultiralo gubitkom ove usluge za dosadašnje korisnike: stare i nemoćne stanovnike siromašne i raštrkane općine Lanišće, koja spada među najnerazvijenije u Hrvatskoj, sa mahom starim i samačkim stanovništvom. Nije prihvaćen Korisnici će uslugu dobivati od pružatelja socijalnih usluga pomoći u kući.
1751 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1752 Valentina Pavlaković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Obi teljski domovi su adekvatni smještaji za ljude koji se ne mogu brinuti sami za sebe. . Obiteljski domovi omogućuju cjelodnevni nadzor starijih i nemoćnih osoba te cijeli niz različitih usluga. smatram da zbog manjeg kapaciteta (20) korisnici Obiteljskih domova mogu dobiti adekvatniju brigu i skrb ,posvečenost pojedincu te veću centralizaciju na rješavanje problema ukoliko postoji. Žao mi je što radi ilegalnih te nekvalitetnih domova moraju ispaštati oni kojima je zaista stalo do ljudi i imaju kvalitetu usluga,higijene i svega ostaloga što se traži. Smatram da diljem HRV ima itekako kvalitetnih Obiteljskih domova kojima bi i različite ustanove t državni domovi mogli pozavidjeti. Ponovno se vračam na to da je logički ne prihvatljivo da Obiteljski domovi "nastradaju" zbog ilegalaca. inspekcijski nadzori bi trebali biti češći pa bi se očistilo od takvih stvari. Smatram da je za očekivati da ukoliko i dođe do toga da će takvih ilegalaca biti sve više i više,pa mislim da je bolje za sve nas da Obiteljski domovi ostanu i da se i dalje nastave adekvatno brinuti za naše najmilije. Nije prihvaćen Dugogodišnjim praćenjem rada obi-teljskih domova i inspekcijskim nad-zorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši. Sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike, a svjedočili smo i tragičnim događa-jima u Andraševcu i Dugom Ratu. Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se re-organiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smješta-ja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kva-litetniju uslugu za korisnike. Alterna-tivno, postoji i mogućnost da se obi-teljski domovi s manjim brojem kori-snika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udo-mitelji sukladno Zakonu o udomitelj-stvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer pos-toje i mogućnost dodatnog ugovara-nja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
1753 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 272. Ćlanak 272 stavak 4 odnosi se na licenciranje programa stručnog usavršavanja od strane Ministarstva, a osniva se i Akademija. Nejasno je u kojem su odnosu ova dva tijela. I na što se licenciranje programa odnosi? što se pod tim misli? samo određeni predavači za određeni sadržaj ili koje sadržaje će pojedini stručnjaci trebati ovladati? Primljeno na znanje Do ustrojavanja Akademije ministarstvo će donijeti podzakonski akt i provoditi licenciranje programa stručnog usavršavanja upravo radi razvoja edukacija kojima se odgovara na specifične potrebe stručnjaka u radu i osiguranja edukatore koji su kompetentni s profesionalnim i akademskim iskustvom te s praćenjem primjene neučenog u praksi kroz metodsku superviziju, konzultacije, ispite i druge oblike praćenja primjene naučenog sadržaja. Podzakonskim aktom će se propisati način objave javnog natječaja i tedniranje edukacija i sadržaja za koje se procjenjuje da su nužne u sustavu.
1754 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 222. Pitanje cjeloživotnog obrazovanja stručnjaka u sustavu socijalne skrbi ne treba rješavati osnivanjem Akademije jer se predviđeni novac može usmjeriti za unaprjeđenje postojećih mehanizama edukacije koji funkcioniraju. Trenutno socijalni radnici imaju obvezu se stručno usavršavati i tijekom 6 godina postojanja Komore socijalnih randika je velika većina stručnjaka ostvarila uvijete za obnovu licence pod vidom sudjelovanja u cjeloživotnom obrazovanju. Ponuda edukativnog sadržaja je prisutna i različita te nije potrebno osnivati Akademiju kako bi se nudio edukativni sadržaj niti obvezati na sudjelovanje, to već sada sve postoji. Ministarstvo s postojećim resursima i u suradnji s nadležnim Komorama svih profesija koje sudjeluju u sustavu socijalne skrbi treba raditi na razvoju edukacija kojima se odgovara na specifične potrebe stručnjaka u radu, koji imaju edukatore koji su kompetentni s profesionalnim i akademskim iskustvom te s praćenjem primjene neučenog u praksi kroz metodsku superviziju, konzultacije, ispite i druge oblike praćenja primjene naučenog sadržaja. Također prilikom tenderiranja projekata potrebno je voditi računa tko predlaže i kakve edukacije s kakvim sadržajem. U sustavu imamo poplavu različitih predavača, veliki varijabilitet tema i t oneće riješiti osnivanje Akdemije, jer i takav način provođenja cjleoživotnog obrazovanja ima svoje rizike o kojima nije bilo ni riječi u javnoj raspravi a koji su također brojni. Mislim da se vrlo paušalno pristupilo ocjeni o educiranosti stručnjaka ponovno bez konkretnih pokazatelja. Nije prihvaćen Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup kontinuiranom stručnom usavršavanju i superviziji.U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima.
1755 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 177. U stavku 1 točka 5. potrebno je razdvojiti nadzor i superviziju, to dvoje nikako ne može biti u istoj rečenici jer nema istu funnckiju, svrhu i cilj. Također, stručni nadzor provode strukovne komore te je potrebno definirati o nadzoru nad čime je riječ Primljeno na znanje Stručni nadzor je u nadležnosti strukovnih komora i brisati će se iz djelatnosti Zavoda, a superviziju u Zavodu će moći provodi isključivo licencirani supervizori koji stječu svoje kompetencije u skladu s europskim standardima, a sa ciljem pružanja pomoći stručnjacima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla.
1756 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 153. Odredba o profesionalnom i osobnom ugledu u javnosti je vrlo dvojbena i nedorečena. Tko je to javnost, misli li se na društvo? Na temelju čega se procjenjuje ugled i u kojim profesijama treba imati profesionalni ugled, jel sve profesije dolaze u obzir? ili bi se ipak trebale ograničiti na profesije koje djeluju u području socijalne skrbi s npr. 5 godina iskustva u području socijalne skrbi/ području socijalnih usluga. Djelomično prihvaćen Pojedinac treba uživati osobni i profesionalni ugled u javnosti što znači da se kroz svoj profesionalni rad istaknuo u zajednici te svojim ponašanjem i postupanjima predstavlja primjer osta-lim pojedincima. Pojedinac ne mora nužno biti javno poznat već mora biti prepoznat u profesionalnoj zajednici. Uvjet za člana Povjerenstva će biti iskustvo u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji te će se proširit na područje socijalne skrbi.
1757 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 151. Smatram da je osnivanje Povjerenstva potpuno nepotrebno i da imaju vrlo dvojben zadatak, da kao građani procijene jel li neka pritužba i nezadovoljstvo opravdano. Na temelju čega će oni to procijeniti, svog dojma ili postoje neki jasni kriteriji i koji su to. Sastav Povjerenstva nije u skladu s uvodnim dijelom teksta. , Djelomično prihvaćen Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti, te imaju najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite, rada sa žrtvama nasilja u obitelji ili u području socijalne skrbi. Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Povjerenstvo odlučuje o osnovanosti pritužbe korisnika u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan postupanjem ili propuštanjem postupanja osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, nakon što se iscrpe mogućnosti podnošenja pritužbe ravnatelju ustanove socijalne skrbi i ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe. Uskladit će se tekst Nacrta prijedloga zakona u vezi sastava Povjerenstva.
1758 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 150. Treba pisati iz člank 148 stavak 3 Nije prihvaćen Pozivanje na članak je ispravno
1759 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 121. Smatram da ovu odredbu o plaćanju usluga treba jasnije odrediti, tko, kome, koliko i pod kojim uvjetima plaća koju uslugu i tko je oslobođen. Ovako se stječe dojam da se ili želi preslikati naplata iz sustava zdravstva ili da se želi smanjiti manipulacije sa i u sustavu, a može se govoriti i o privatizaciji usluga. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da će pravilnikom biti detaljnije uređeno sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge.
1760 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 103. Potrebno je maknuti vlansištvo nad imovinom jer ta imovina može biti bez vrijednosti ili u stanju u kojem je nije moguće upotrijebiti u kraće vrijeme a osobi je pomoć potrebna Nije prihvaćen Postojeća odredba članka 103. stav-ka 1. točke 1. obuhvaća i one koji imaju drugu imovinu osim stana ili kuće u kojoj žive, ako tom imovinom ne mogu osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.
1761 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 81. Smatram da ovaj članak predstavlja hipernormiranje stručnog rada, a s obzirom da se u tri točke koriste dva različita naziva (korisnik, dijete) dodatno se komplicira i ne dopronosi razumijevanju stručnog postupka. Prva usluga se sastoji od procjene, informiranja i iniciranja intervencija (koje onda mogu/moraju biti žurne) ovisno od rezultata početne procjene Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1762 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Uovom članku potrebno je brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni i imovinski cenzus Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1763 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 18. Stavak broj 2 je potpuno nedorečen i nejasan kako u načelnom tako i u provedbenom smislu. Zašto se ta odluka ostavlja Zavodu za socijalni rad i na temelju čega će zavod donijeti tu odluku Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominjemo da je odredbom članka 18. definirano tko su korisnici socijalne skrbi a ne način postupanja pri utvrđivanju činjenica.
1764 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 15. U točci 12. ovako kako je sada napisano ispada da je osoba starija od 65 godina nesposobana za rad što samo po sebi nije točno. Treba jezično urediti da je samo da se radi samo o onima koji su prošli vještačenje Primljeno na znanje Primljeno na znanje
1765 Vanja Branica NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom Smatram kako nije potrebno u zakonskom tekstu taksativno pobrojavati i definirati stručne postupke jer oni predstavljaju način ostvarivanja usluga i prava koje je moguće ostvariti u sustavu socijalne skrbi tako da bi se zakonski tekst trebao baviti definiranjem prava i usluga koje se u sustavu socijalne skrbi mogu ostvariti s ciljem i prevencije i prevladavanja socijalnih rizika. I tu podržavam prijedlog koelgice Opačić da se navode područja (klasteri) usluga te da se navede da je procjena potreba i tretmanski rad sastavni dio rada u socijalnoj skrbi. Uz preventivni rad i intervencije usmjerene zaštiti prava. Iako se u navođenju osnovnih pitanja govori o unaprijeđenju sustava zakonom nije predviđeno pružanje usluga na daljinu, korištenje asistivne tehnologije te se ne ostavlja prostor za inovacije u području socijalne skrbi. Ovako velikim normiranjem koje se pravda "uvođenjem reda" i centralizacijom sustava se povećava rizik da specifične potrebe lokalnih zajednica se i dalje ignoriraju i slabije se razvijaju socijalne usluge kojima se na njih može odgovoirti (zabačeni krajevi, otoci, potpomognuta područja i sl.). Ne navode se podaci na temelju kojih je donesena procjena da nisu ostvarili svoje ciljeve, takvi podatci se ne navode u ovom tekstu, a trebali bi s obzirom da se od te teze polazi. Predviđa se osnivanje Zavoda za socijalni rad umjesto centara za socijalnu skrb čemu s čime izražavam duboko neslaganje iz više razoga. Jedan je tradicija Centra za socijalnu skrb, koja sam po sebi nije loša i dio je prepoznatljivosti sustava, centralna je institucija koja izvršava mjere za zaštitu građana u situacijama različitih kriza i psihosocijalnih rizika i koja svakako treba ostati samostalan entitet. Uvođenjem jednog ravnatelja i jednoig upravog vijeća neće se riješiti niti jedan problem ovog sustava koji proizlaze iz prostornih, materijalnih, tehničkih uvijeta. Također, ne vidim da će se jedinstvenom stručnom službom za naveden poslove postići bilo kakvo unaprijeđenje, jer ta promjena sama po sebi neće generirati promjenu. Za promjene je potrebno ulagati za sredstva u razvoj stručnih kapaciteta kako bi u svojim lokalnim zajednicama mogli snažnije djelovati, osmišljavati i provoditi socijalne usluge i programe koji odgovaraju na potrebe pojedine lokalne zajednice i u tome im treba pružiti podršku, a ne centralizirati upravljanje jer je rizik centralizacije upravljanja u smanjivanju osobne odgovornosti za posao. Smatram nepotrebnim uvođenje dodatnih administrativnih tijela jer se time neće riješiti pitanje osnaživanja i poboljšanje kvalitete stručnog neposrednog rada s korisnicima, Potrebno je raditi na jačanju kontrole, standardizaciji kvalitete što podrazumijeva i dostupnost i izvedbu same usluge (ne unifikaciji jer se time gubi iz vida individualizirani pristup koji je u temelju socijalnog rada i socijalne skrbi u odgovaranju na specifične potrebe pojedinog korisnika i obitelji). Potrebno je raditi na osiguravanju supervizije, metodske supervizije, ciljanih kvalitetnih edukacija s obzirom na potrebe stručnjaka, oživljavanje statusa mentora i kvalitetnog mentoriranja u svrhu uvođenja u posao te predlažem da se predviđeni novac od Zadova i Akademije usmjere s tom svrhom u postojeće sustave (Komora, strukovne organizacije) i organizacijske jedinice sustava koje već postoje. Ovim se prijedlogom ovako kako je prezentiran u ovom zakonu ne dodaje ništa novo i inovativno osim novih naziva i ustrojbenih jedinica čime se ad hoc stječe dojam velike reforme, ali suštinski sadržaj je već godinama poznat i treba raditi na provođenju i podizanju kvalitete. Također apeliram da se promjeni naziv zavod za socijalni rad jer je socijalni rad jedna od profesija koja djeluje u djelanosti/sustavu socijalne skrbi. Što se tiče same svrhe Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnostielja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva nije jasno na koji način ono doprinosi boljoj zaštiti prava korisnika u sustavu socijalne skrbi, odnosno što će to tijelo raditi a da već ne radi ravnatelj i Ministarstvo kao dva stupnja rješavanja žalbi po postojećem modelu. Također, na ovaj način se daje ovlast procjenjivanja o stručnim postupcima onima koji nisu stručnjaci u nekom području, a ako će biti u povjerenstvo uključeni stručnjaci iz organizacija civilnog društva pitanje je kriterija po kojima će biti odabirani, odnosno koja razina kompetentnosti je potrebna. Uz to nije specificirano koji će biti rezultati rada, odnosno s kojim mehanizmima će Povjerenstvo raspolagati ukoliko se utvrde nepravilnosti I tko će biti odgovoran za otklanjanje tih nepravilnosti i što će to značiti za stručnjake. Ovakvo povjerenstvo pojačava kontrolu nad radom sustava socijalne skrbi, ali ne na način koji bi bio konstruktivan već na jedan način građanskog nadzora koji se može razumjeti kao nepovjerenje samog sustava u svoje instance koje postoje upravo s ciljem zaštite prava korisnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijal-nu skrb i 56 podružnica koje neujed-načeno postupaju i upravo osniva-njem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb želimo to promijeniti, na dobro-bit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standar-dizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stru-čnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvali-tetnije i pravovremene. Također, Za-vod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
1766 VESNA TEK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1767 Višnja Mikuš Krešić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 209. Podržavam prijedlog Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, da se kao uvjet za obalvljanje poslova ravnatelja uvrste i osobe koje su završile humanističke ili druge društvene znanosti (članak 209) Veliki broj osoba koja su radile u sutavu socijalne skrbi na ovaj način se degradiraju i ne mogu nastaviti rad iako su do sada obavljali poslove sa punom odgovornošću i sada njima treba prestati ugovor o radu, čime se zapravo povećavaju troškovi u sutavu socijalne skrbi. Te osobe su itekako potrebne sustavu jer iz njega izlaze, a ulaze nove osobe po ovoj odredbi koji nimalo nisu kompetetne za obavljanje poslova ravnatelja u socijalnoj skrbi. Svaki sustav mora zadržati svoje kadrove koji su u njemu godinama radili, jer u suprotnom neki zaposleni da su znali za tu odredbu ne bi opće zasnovali radni odnos jer po prijašnjim odredbama zakona su počeli obavljati funkciju ravnatelja i njih svakako treba zbirnuti na način da im se isplati otpremnina i ostalo i radi toga je taj prijedlog nepromišljen, financijski neprihvatljiv i nehuman. I sada u sustav uvodimo ravnatelje informatičare ili osobe koju su završili trogodišnji studij javne upave koje ne poznaju sustav socijalne skrbi. Ovom odredbom u nepovoljni položaj stavljuju se osobe iz humanističkih i ostalih drugih znanosti koji su zasnovale radni odnos u socijalnoj skrbi unaprijedile ga i napravile boljim sada ih otpuštamo. Postavlja se pitanje čemu ? Zašto smo za to da se stvaraju novi nepromišljeni troškovi ukidanjem prethodne odredbe. Kome to treba? Znači nikako ne micati humanističke djelatnosti i druge djeltanosti jer time povećavate troškove u sustavu. Javna uprava je studij koji traje 3 godine i smatramo da taj studij i studij informatike nikako nije pogodan za ravnatelja već su bliže humnističke znanosti za obavljanje funkcije ravnatelja. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br.76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, slijedom čega je zaključeno da uz potrebno radno iskustvo, navedeni uvjeti predstavljaju prikladne uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi.
1768 Vlasta Grgec-Petroci NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam sljedeći komentar Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1769 Vlatka Črnila NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1770 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 236. Obiteljski domovi imaju svoje mjesto u sustavu socijalne skrbi te većina obiteljskih domova radi kvalitetno te pruža primjerenu razinu kvalitete usluge za svoje korisnike. Umjesto "zatvaranja" obiteljskih domova, predlaže se provoditi češće nadzore, redovite edukacije stručnih radnika, predvidjeti prekršajne i kaznene odredbe, itd. Mnogi obiteljski domovi neće se moći preoblikovati u domove za starije i nemoćne jer neće moći zadovoljiti minimalne tehničke uvjete, a u sustavu socijalne skrbi, obzirom da smo stara nacija, doći će do velikog nedostatka smještajnih kapaciteta. Primljeno na znanje Prijedlozi će se uzeti u razmatranje pri izradi konačnog prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.
1771 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 218. Ispravak: "iz članka 104. ovog Zakona" Prihvaćen Prihvaća se.
1772 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 187. Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama u sjedištu jedinice područne (regionalne) samouprave, OSIM ZAGREBAČKE ŽUPANIJE KOJA ĆE POSEBNOM ODLUKOM PREDSTAVNIČKOG TIJELA ODREDITI PODRUČNE USTROJSTVENE JEDINICE ZA SVOJE PODRUČJE, odnosno Grada Zagreba. Prihvaćen Prihvaća se
1773 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 168. Predlažemo uspostavu jedinstvenog registra u elektroničkom obliku i povezivanje Ministarstva sa županijama. Primljeno na znanje Ministarstvo će nastaviti u informatičkom smislu unaprjeđivati sustav socijalne skrbi i u pogledu razmjene podataka.
1774 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Obiteljski domovi imaju svoje mjesto u sustavu socijalne skrbi te većina obiteljskih domova radi kvalitetno te pruža primjerenu razinu kvalitete usluge za svoje korisnike. Umjesto "zatvaranja" obiteljskih domova, predlaže se provoditi češće nadzore, redovite edukacije stručnih radnika, predvidjeti prekršajne i kaznene odredbe, itd. Mnogi obiteljski domovi neće se moći preoblikovati u domove za starije i nemoćne jer neće moći zadovoljiti minimalne tehničke uvjete, a u sustavu socijalne skrbi, obzirom da smo stara nacija, doći će do velikog nedostatka smještajnih kapaciteta. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1775 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 250. čl. 250. st. 4. Predlažemo uskladiti donositelja Socijalnog plana s donositeljem Plana zdravstvene zaštite, a vezano uz Zakon o zdravstvenoj zaštiti te ovaj prijedlog temeljimo na činjenici da su zdravstvo i socijalna skrb usko povezana područja što se pokazalo i u procesu mapiranja potreba u zdravstvu i socijalnoj skrbi. Predlažemo utvrditi da jedinice područne (regionalne) samouprave mogu donijeti Plan zdravstvene i socijalne zaštite kao jedan dokument. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
1776 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 170. čl. 170. st. 1. Broj pružatelja socijalnih usluga je različit od županije do županije te Zagrebačka županija ima oko 130 pružatelja socijalnih usluga, a što predstavlja značajno povećanje opsega poslova, kadrova te financija. Postavlja se pitanje pravnog karaktera kontrole. Obzirom da je Ministarstvo zadržalo u svom djelokrugu inspekciju, ostaje nejasno kakav je pravni status županijskog djelatnika - kontrolora. Navedeno pitanje bitno je za provedbu kontrola u praksi jer se postavlja pitanje na koji način će se primorati pružatelje socijalnih usluga da omoguće ulazak u dom županijskim kontrolorima te da im predoče potrebne dokumente i evidencije. Stoga, predlaže se dodati u prekršajnim odredbama nacrta Prijedloga Zakona odredbe o kaznama u slučaju da se županijskom kontroloru ne osigura nesmetano obavljanje kontrole i ne stavi mu se na raspolaganje sva sredstva i potrebna dokumentacija. čl. 170. st. 3. Vezano uz edukaciju stručnih radnika pružatelja usluga (čl. 170. st. 3.) smatramo da edukacija treba biti organizirana od strane Ministarstva i nadležnih Komora, a u koju trebaju biti uključeni i službenici županija koji rade na poslovima vezanim uz pružatelje socijalnih usluga. Nije prihvaćen U cilju zaštite korisnika potrebno je osigurati kontinuiranu provjeru i praćenje rada pružatelja socijalnih usluga. Vjerujemo da jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb imaju potrebne kapacitete za kontrolu koja je propisana jednom godišnje. Obzirom da jedinica regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, izdaje rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta pružatelju socijalnih usluga, pružatelj je dužan omogućiti ulazak u svrhu kontrole. Jedinice regionalne (područne) samouprave odnosno Grad Zagreb, kroz kontrole će najbolje znati koje edukacije su potrebne pružateljima usluga na njihovom području. A edukacije se mogu organizirati u suradnji s drugim dionicima.
1777 Zagrebačka županija NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 36. U članku 36. stavak 1. predlaže se brisati riječi “područne (regionalne) samouprave” jer se takav rad može najprimjerenije organizirati na nivou jedinica lokalne samouprave (gradovi i općine). Nije prihvaćen Korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu mogu obavljati i rad na poslovima koji su u nadležnosti i jedinica područne (regionalne) samouprave.
1778 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 76. U članku 76. stavak 3. pokret osoba s invaliditetom čvrsto stoji na stajalištu da je udomiteljstvo za odrasle osobe s invaliditetom neprimjeren oblik smještaja. Primjeri su brojni kako vezani za postupanje koje nije u skladu s dostojanstvom osoba, tako i za smještaj u nepristupačne prostore. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
1779 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 70. U članku 70., točki 8. urediti prestanak prava roditelja njegovatelja zbog smrti djeteta. Predlaže se da pravo na status traje još šest nakon smrti djeteta. Nije prihvaćen Svrha prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja je njega djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Smrću djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom prestaje postojati i svrha koja se navedenim pravom osigurava. Stoga, prestankom prava prestaje i isplata naknade. Priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisnik ima pravo na naknadu, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. Prestankom navedenog prava, osoba može ostvariti prava kao nezaposlena osoba prema posebnim propisima.
1780 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 68. U članku 68.dodati stavak 3 u kojemu se regulira tko plaća zamjenu ako se ne može osigurati smještaj, a stavak 3 postaje stavak 4. Nije prihvaćen Tijekom korištenja odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege, roditelj njegovatelj/njegovatelj ostvaruje naknadu.
1781 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Podržava se prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u članku 66. stavak 4 točka 3: brisati kao nepotrebno. Obrazloženje: Prijedlog predstavlja negaciju najboljeg interesa djeteta/osobe s invaliditetom da živi u obitelji i istovremeno na svega nekoliko sati dnevno (poludnevni boravak) ostvaruje pravo na učenje, socijalizaciju i aktivan život, kao što i sposobnost osobe da sudjeluje ne umanjuje nužnost niti opseg njege, brige i pomoći koja mu je potrebna, te se svrha i cilj odredbe može opravdati. Naime, status roditelja njegovatelja/njegovatelja, a obzirom na uvjete iz čl. 63. dobiva određeni broj osoba čija djeca/članovi obitelji, usprkos najtežim oblicima tjelesnog invaliditeta, ograničeno samostalno funkcioniraju, školuju se, druže, neki studiraju, sposobni su raditi i dr. Ako se roditeljima/članovima obitelji tih osoba priznanje prava na naknadu/status koje je opravdanje zakonodavca djeci koja su sposobna i žele, uskratiti pravo na socijalnu uslugu poludnevnog boravka kroz koju dobiju vrlo vrijednu i korisnu rehabilitaciju, druženje, prostor u kojem provode vrijeme kroz radne aktivnosti i priliku da negdje provedu vrijeme izvan kuće . Postavlja se legitimno pitanje koja je intencija zakonodavca – prvenstveno ostvarivanje prava na novčanu naknadu osobi koja traži status ili pak omogućiti da dijete ostvari svoj interes za rehabilitacijske/obrazovne i druge usluge, iako je nedvojbena nužnost da im njihovi roditelji/njegovatelji pružaju potpunu skrb i njegu obzirom na težinu njihovog invaliditeta? Ako se priznavanjem prava na status ograniči sudjelovanje u takvim aktivnostima radi se o odredbi na štetu djeteta s teškoćama u razvoju/osobe s invaliditetom. Naglašavamo da su i dijelovi odredbe članka 66. u izravnoj suprotnosti sa člankom 7., 19., 24., 26. i čl.28. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. U članku 66. stavak 3. predlažemo da se ne ograničava dob na 65 godina života već da se definira kao sposobnost za pružanje njege. Djelomično prihvaćen Odredba iz stavka 3. mijenja se na način da se briše uvjet "ako se pružanje njege ne može osigurati priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja drugom roditelju ili članu kućanstva." Odredba iz stavka 4. točka 3. će se dodatno razmotriti do izrade Konačnog prijedloga zakona.
1782 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 66. Predlaže se da se u članku 66. stavku 1, točki 5. doda tekst „u trenutku sklapanja ugovora“. Nije prihvaćen Nije jasno na kakav ugovor se misli u komentaru.
1783 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 65. U članku 65. stavak 1. među osobe koje mogu biti njegovatelji predlaže se dodati i drugu osobu po izboru osobe s invaliditetom Obrazloženje: Odrasla osoba s invaliditetom sukladno članku 19. Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom ima pravo na izbor i odlučivanje gdje i s kim će živjeti. Ograničavanje na srodnike po bilo kojoj osnovi je kršenje njezinih ljudskih prava. Nerijetki su primjeri da to srodnici koriste da bi se domogli imovine, a ne da bi pružali pomoć. Nije prihvaćen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 130/17) proširen je krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, te se Nacrtom prijedloga zakona dodatno proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja. Ostvarivanje statusa roditelja njegovatelja/njegovatelja nije osnova za stjecanje imovine osobe za njegu koje je priznat status.
1784 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 63. U članku 63. točki 2 potrebno je bolje definirati tko ima pravo jer osobe s ozljedom mozga također imaju teškoće mobilnosti, govora, tremora, nemogućnosti samozbrinjavanja i slično, a isto se događa i s drugim skupinama iz područja rijetkih bolesti i sl. Naime, pravo bi trebalo vezati uz osobe koje nemaju mogućnost ispunjavati dnevne aktivnosti svakodnevnog življenja i instrumentalne aktivnosti. Nije prihvaćen Svrha navedenog prava je zaštita osoba s najtežim oštećenjima zdravlja kojima je neophodna cjelodnevna pomoć, podrška i skrb druge osobe u svim aktivnostima samozbrinjavanja.
1785 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 62. U članku 62 stavku 1 predlaže se produljenje roka do mirovanja prava na doplatak za pomoć i njegu na šest umjesto dva mjeseca. Nije prihvaćen Odredba je usklađena u pogledu roka mirovanja s odredbom koja propisuje mirovanje prava na osobnu invalidninu prema Nacrtu prijedloga zakona i odredbama važećeg propisa
1786 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 56. U članku 56. stavku 1 predlaže se produljenje roka do mirovanja prava na osobnu invalidninu na šest umjesto dva mjeseca. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu za sada nije svrsis-hodno mijenjati postojeće odredbe kojima se regulira navedeno pitanje.
1787 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. - Brisati ograničenja koja se odnose na prihodovni cenzus. Obrazloženje: Ovakvom odredbom izravno bi se diskriminiralo i povrijedilo dostojanstvo zaposlenih osoba s invaliditetom jer ne bi više imale dostatna sredstva za pokrivanje povećanih troškova života uzrokovanih invaliditetom zbog neprilagođenosti okoliša, npr. nema prilagođenog prijevoza, nepristupačne su građevine, nedostatne su usluge, pomagala koja su potpuno prilagođena moraju se nadoplaćivati i sl. Također to bi pridonijelo izolaciji, marginalizaciji i isključivanju osoba s invaliditetom iz društva i tržišta rada čime bi se doprinijelo povećanju jaza između osoba s invaliditetom i tzv. zdravih osoba. Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj već danas spadaju među najsiromašnije, a zadržavanjem dohodovnog cenzusa doprinijelo bi se daljnjem porastu njihovog siromaštva. Podsjećamo da Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u Zaključnim primjedbama o Inicijalnom izvješću Hrvatske iz travnja 2015. godine u poglavlju B Posebna prava, članku 28. Primjereni životni standard i socijalna zaštita, u točki 44. preporuča osnaživanje programa za borbu protiv siromaštva te da se naknade čiji je cilj umanjiti povećane troškove koji proizlaze iz invaliditeta temelje na procjeni potreba pojedinca te da ne podliježu procjeni cenzusa. Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1788 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. U članku 53. točka 5. dodati novi stavak 5.a. koji glasi: Korisnik osobne invalidnine koji to pravo ostvaruje po drugim propisima ima pravo na razliku iznosa osobne invalidnine po ovom Zakonu, ako takva razlika postoji. Nije prihvaćen S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu i cjelovitije uređenja prava Nacrtom prijedloga zakona nije predviđena mogućnosti priznavanja prava na osobnu invalidninu u osobama koje to pravo ostvaruju po drugim propisima u razlici iznosa.
1789 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. - Članak 53. - Brisati ograničenja koja se odnose na imovinski cenzus (t.1.i.3.). Nije prihvaćen Propisivanje uvjeta u pogledu imovine u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi, a odredba kojem se uređuju uvjeti u pogledu imovine kod priznavanja prava na osobnu invalidninu istovjetna je odredbama važećeg zakona kojima se regulira isto pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja te za sada nije svrsishodno mijenjati postojeće odredbe.
1790 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. U članku 45. stavak 2 predlaže se u točki 1. i 2. povećati iznos osnovica na 100%. Obrazloženje: Iznos od 50, odnosno 70% osnovice nije prihvatljiv jer su troškovi koje osobe trebaju podmiriti daleko iznad i 100% osnovice. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Naime, ovim predlogom Zakona povećan je iznos u odnosu na trenutno važeći propis.
1791 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 42. U članku 42. stavak 1 iznos od 30% zamijeniti s 50%, kako je bilo definirano u čl. 41. stavku 3 u Zakonu o socijalnoj skrbi NN 138/2020 Nije prihvaćen Napominjemo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva i u tom smislu stavak 3. će se redefinirati. Napominjemo da se planira Odlukom Vlade Republike Hrvatske povisiti osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. Nadalje ovim Zakonom povisuje se i postotak koji može ostvariti samac ili kućanstvo te je povišen maksimalni iznos koji može ostvariti kućanstvo što predstavlja povećanje u nominalnom iznosu za sve korisničke supine i uz naknadu na troškove stanovanja koji se priznaju u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade.
1792 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 24. -Vezano za članak 24. stavak 2. predlaže se da se zadrži trenutna odredba po kojoj se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje ako je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, osim osobnog vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika centra za socijalnu skrb registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti. Obrazloženje: Predloženo pravo koje regulira da se zajamčena minimalna naknada ne priznaje ako je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona nije prihvatljivo. Prihvaćen Prihvaća se. U odredbu će uvrstiti izuzetak od vrijednosti vozila za vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika Zavoda za socijalni rad registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti.
1793 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Predlaže se da se procedura ostvarivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu za radno sposobne osobe prenese na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Nije prihvaćen Navedeno nije predviđeno. Naime, u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, stručni radnik procjenjuje postojanje rizika u kućanstvu te potrebu intervencije drugih stručnih cjelina i/ili pružatelja usluga u lokalnoj zajednici.
1794 Zaklada Zajednički put NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 343. Predlaže se ne limitiranje dana stupanja na snagu već definirati da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“. Nije prihvaćen Očekuje se stupanje na snagu Zakona predviđenog datuma.
1795 Zaklada Zajednički put NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 342. Protivimo se ukidanju obiteljskih domova s obzirom da nemamo dostatan kapacitet za pružanje socijalne usluge smještaja niti odgovarajuću alternativu za zbrinjavanje sadašnjih korisnika usluge obiteljskih domova. Činjenica je kako većina objekata u kojima se trenutno obavlja navedena djelatnost neće moći zadovoljiti uvjete propisane Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, a što je preduvjet za preregistraciju u bilo koju pravnu osobu. Stoga postoji realna opasnost od ilegalnog rada. Redovitim nadzorima, limitiranjem važenja licencija, propisivanjem viših standarda usluge i kategorizacijom može se podići kvaliteta skrbi u obiteljskim domovima. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od pet godina smatra se dovoljnim za preustroj obiteljskih domova.
1796 Zaklada Zajednički put NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 328. Predlaže se ujednačiti vremenski rok do kojeg se donose odluke o imenovanju na način: u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen i unesen u tekst Nacrta.
1797 Zaklada Zajednički put NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 178. Kroz odredbe prijedloga ovoga Zakona u obavljanju pojedinih poslova navodi se Zavod, osim u tri članka (čl. 38., 245. i 246.) u kojima se izričito navodi područna ustrojstvena jedinica Zavoda. Navođenjem samo Zavoda u ostalim člancima nejasno je koje su nadležnosti i javne ovlasti ustrojstvenih jedinica Zavoda (područnih službi, područnih ureda i ispostava). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Napominemo da će se Statutom Zavoda urediti djelokrug i naziv ustrojstvenih jedinica, prava, obveze i odgovornosti tijela upravljanja, obavljanje stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova te druga pitanja propisana zakonom bitna za rad Zavoda.
1798 Zaklada Zajednički put NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 175. Razvidno je da će se predloženim ustrojem, koji podrazumijeva smanjenje broja ravnatelja i upravnih vijeća, provesti centralizacija upravljanja radom centara za socijalnu skrb. U uvodnom dijelu osnovnih pitanja koji se uređuju ovim Zakonom navedeno je kako će se Zavod sastojati od područnih službi (21 centra za socijalnu skrb u sjedištu županije), međutim, u odredbama Zakona nije definirana uloga navedenih područnih službi, a za koje držimo da mogu biti snažna poveznica i dobar smjer zadržavanja djelatnosti socijalnog rada na lokalnoj odnosno regionalnoj razini. Svakako bi bilo nužno u odredbama Zakona definirati poslove područnih službi, a kroz koje će Hrvatski zavod za socijalni rad zadržati dostupnost prava i usluga kao odgovor na potrebe korisnika u lokalnoj zajednici u kojoj djeluju. Nije prihvaćen Navedeno će se urediti općim aktima ustanove.
1799 Zaklada Zajednički put NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 171. Predlažemo navesti izuzeće za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe čiji je osnivač RH i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na ovaj način definirana zabrana ne omogućava prikupljanje stambenog fonda gradovima, zakladama kojih je osnivač grad i dr., a koji bi se mogao staviti na raspolaganje primjerice mladima koji izlaze iz alternativnih oblika skrbi za vrijeme daljnjeg obrazovanja i sl. Nejasna je generalna presumpcija zlouporabe odnosno potrebe zaštite osoba starije životne dobi koji onda uključuje i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe čiji je osnivač RH i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ukoliko je riječ o potrebi dodatne kontrole predloženih pravnih osoba moguće je razviti posebne kontrolne mehanizme, a ne apsolutno onemogućiti pribavljanje resursa za zadovoljavanje stambenih potreba socijalno ugroženih kategorija stanovništva. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave svakako su među prvima pozvane štititi interese svojih građana s obzirom da obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Nije prihvaćen Zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika propisana je s ciljem zaštite korisnika. Zabrana se odnosi na osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi.
1800 zeljka skrlec valjak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam stav Komore soc.radnika "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati idugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1801 ZIPKA Udruga udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 59 Ovdje je identična situacija kao i kod prava na osobnu invalidninu. Dakle, pravo na doplatak za pomoć i njegu trebalo bi biti uvjetovano jedino zdravstvenim stanjem. To znači da i korisnici usluge smještaja, konkretno u našem slučaju djeca i mladi na smještaju u udomiteljskoj obitelji, a koja zadovoljavaju uvjete iz članka 57. trebaju imati pravo na ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, jer je to pravo OSOBNO pravo. Nije prihvaćen Svrha prava na doplatak za pomoć i njegu je osiguranje prijeko potrebne pomoći i njege u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Osiguranjem smještaja osobi su zadovoljene potrebe koje se osiguravaju pravom na doplatak za pomoć i njegu.
1802 ZIPKA Udruga udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 53. Pravo na osobnu invalidninu trebalo bi biti uvjetovano jedino zdravstvenim stanjem kako je i u članku 52. navedeno. To znači da i korisnici usluge smještaja, konkretno u našem slučaju djeca i mladi na smještaju u udomiteljskoj obitelji, a koja zadovoljavaju uvjete iz članka 52. trebaju imati pravo na ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, jer je to pravo OSOBNO pravo. Nije prihvaćen Odredba kojem se kao zapreka za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu propisuje priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja istovjetna je odredbi važećeg zakona kojim se regulira navedeno pitanje. Sukladno planiranim aktivnostima Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja .
1803 ZIPKA Udruga udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 46. U članku 46. trebalo bi dodati i stavku 3. koja će glasiti: „Prilikom smještaja u udomiteljsku obitelj korisnik ima pravo na jednokratnu naknadu u maksimalnom iznosu.“ Naime, iz iskustva udomitelja, u praksi smještavanja djece i mladih u udomiteljsku obitelj, djeca i mladi dolaze vrlo često nikako ili neadekvatno opremljena što iziskuje velike vanredne troškove udomitelja. Nije prihvaćen Priznavanje prava na jednokratnu naknadu propisano je samo ukoliko korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Stoga nije moguće prihvatiti prijedlog jer kod svakog pojedinog postupka potrebno je utvrditi činjenicu da korisnik nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog podmirenja izvanrednih troškova. Nemoguće je sve izvanredne životne okolnosti predvidjeti i propisati u pravnoj normi.
1804 ZIPKA Udruga udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 45. Pravo na naknadu za osobne potrebe potrebno je osigurati i djeci koja su korisnici usluge smještaja ili organiziranog stanovanja, neovisno o njihovoj dobi, odnosno od dana njihovog rođenja. Uz to, ostvarivanje prava ne bi smjelo biti ograničeno obrazovnim statusom, pa predlažemo mijenjanje terminologije iz „učenik osnovne škole“ i „učenik srednje škole“ u "dijete osnovnoškolske dobi" i "dijete srednjoškolske dobi". Djelomično prihvaćen Prihvaća se dio koji se odnosi na terminologiju dok se ne prihvaća dio koji se odnosi na kronološku dob. Naime, djeci predškolskog uzrasta zadovoljene su sve potrebe u okviru usluge smještaja ili organiziranoog stanovanja.
1805 Zorana Stevanović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad (koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD, pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka, ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana. Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne, odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1806 Zrinka Perić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti podržavam komentare Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika : „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1807 zujo22 NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
1808 Željka Dulibić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentare Hrvatske udruge socijalnih radnika i Hrvatske komora socijalnih radnika „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
1809 Županijska udruga slijepih Split NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI, Članak 54. Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje. Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ . Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.