Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 4. U skladu sa svojim općim komentarom ovog članka HLK predlaže da se članak 4 zamijeni člankom: (1.) Ako ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj ustanove u roku od 30 dana ne donese odluku o zahtjevu zdravstvenog radnika iz stavka 1. ovog članka, smatra se da je zdravstveni radnik koji je podnio zahtjev dobio odobrenje za rad. (2.) Poslodavac vodi posebnu evidenciju izdanih odobrenja za rad. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom precizno definira postupak izdavanja odobrenja.
2 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 3. U skladu sa svojim općim komentarom ovog članka HLK predlaže brisanje ovog članka. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom jasno definiranju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika.
3 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 3. Radi se o neusklađenosti sa Ustavom RH budući da članak 55 Ustava jamči: "Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost." HLK drži da svaki liječnik koji je na svom radnom mjestu, u skladu sa stručnim i etičkim normama izvršio posao koji mu je raspodijelio neposredno nadređeni (predstojnik/pročelnik radne jedinice) treba imati prvo u svoje slobodno vrijeme dodatno raditi isti posao, odnosno posao za koji je stručno osposobljen i kod drugog poslodavca . Stoga HLK predlaže brisanje ovog članka. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom jasno definiranju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika.
4 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 2. U skladu sa svojim općim komentarom ovog članka HLK predlaže da se članak 2 zamijeni kompletno novim člankom koji glasi: "Ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj ustanove dužan je dati odobrenje zdravstvenom radniku u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, pod uvjetom da je zdravstveni radnik podnio pisani zahtjev te priložio sljedeću dokumentaciju: - pozitivno mišljenje nadležne komore o obavljanju poslova iz zdravstvene djelatnosti poslodavca, - važeće rješenje o registraciji zdravstvene ustanove odnosno privatne prakse u kojoj će obavljati dodatni rad, - izjavu o preciziranju poslova koje će zdravstveni radnik obavljati dodatnim radom, - izjavu o preciziranju vremena u kojem će se dodatni rad obavljati. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se Pravilnikom jasno definiraju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika, dok su ostali uvjeti za izdavanje odobrenja definirani Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.
5 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 2. Ukazujemo na diskriminatorni pristup prema liječnicima jer su ovim člankom jedino za njih detaljno propisani kriteriji na osnovu kojih se procjenjuje njihov učinak dok za ostale zdravstvene radnike koji su obuhvaćeni ovim Pravilnikom to nije slučaj. Radi se o neusklađenosti sa Ustavom RH budući da članak 55 Ustava jamči: "Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost." Uočili smo i neusklađenost sa Zakonom o radu budući da članak 67 stavak 6 navedenog zakona glasi: "Radnik koji u preraspodijeljenom radnom vremenu ne pristane na rad duži od četrdeset osam sati tjedno, ne smije zbog toga trpjeti štetne posljedice." HLK smatra neprihvatljivim što je u ishodištu ovog članka presumpcije nerada, tj. da bi liječnik dobio Odobrenje treba dokazati da je obavio određeni posao tj. da nije neradnik. Načelo da se ovakvim propisom pokušava utjecati na povećanje učinkovitosti neposrednih izvršitelja (u ovom slučaju liječnika) držimo promašenim. Naime, kao što je karakteristično i za druge složene sustave, za učinkovitost liječnika HLK drži ključnim adekvatno funkcioniranje nižeg menažmenta zdravstvenih ustanova (predstojnici/pročelnici radnih podjedinica). Liječnika se vrednuje uspoređujući vrijednost izvršenih medicinskih usluga u kunama prema izračunu nacionalnog osiguravatelja te ih se dovodi u vezu s bruto plaćom zdravstvenog radnika što držimo krajnje neprimjerenim. Ovakav princip nije opisan niti u jednoj od 17 europskih zemalja s kojima je HLK ostvarila komunikaciju o spomenutom pitanju. HLK drži da svaki liječnik koji je na svom radnom mjestu, u skladu sa stručnim i etičkim normama izvršio posao koji mu je raspodijelio neposredno nadređeni (predstojnik/pročelnik radne jedinice) treba imati prvo u svoje slobodno vrijeme dodatno raditi posao koji najbolje zna i kod drugog poslodavca . HLK je uvjerena da ovakav pristup uz zadovoljen preduvjet adekvatnog nižeg menadžmenta isključuje negativno djelovanje na učinkovitost liječnika kao neposrednih izvršitelja zdravstvene zaštite u javnim ustanovama . Ovakav pristup ima 5 pozitivnih učinka: 1. Potiče izvrsnosti među liječnicima u javnim bolnicama 2. Smanjuje liste čekanja 3. Smanjuje odljeva liječnika 4. Omogućava bolju procjenu kapaciteta ukupnog nacionalnog zdravstvenog sustava 5. Omogućava bolje punjenje državnog proračuna kroz porezna davanja Nije prihvaćen Člankom 59. Ustava Republike Hrvatske (pročišćeni tekst, Ustavni sud Republike Hrvatske, 23. ožujka 2011.) propisano je: Svakomu se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom. Člankom 54. Ustava, na koji se Komora pogrešno pozvala kao na članak 55., propisano je: "Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.". Međutim, člankom 50. stavkom 2. Ustava propisano je da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Slijedom navedenog, člankom 101. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014), propisana je zabrana da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja), a stavkom 5. toga članka da poslodavac može odobrenje opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu. U odnosu na davanje odobrenja zdravstvenom radniku koji želi za svoj ili tuđi račun sklopiti poslove iz zdravstvene djelatnosti poslodavca, primjenjuje se kao lex specialis Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kojim je odredbom članka 125. propisano da zdravstveni radnik može uz odobrenje poslodavca za svoj račun sklopiti posao iz zdravstvene djelatnosti poslodavca, odobrenje se daje se na vrijeme od godinu dana, a uvjet za davanje odobrenja jest prethodno sklopljeni ugovor o međusobnim pravima i obvezama između njegovog poslodavca i poslodavca kod kojeg će zdravstveni radnik za svoj račun obavljati poslove iz zdravstvene djelatnosti. Sukladno članku 125.a toga Zakona, poslodavac daje odobrenje u skladu s mjerilima koje pravilnikom propisuje ministar i uvjetima iz članka 125.b Zakona, tako da se odredbe Pravilnika i mjerila odnose samo na onog zdravstvenog radnika koji je zaposlen kod poslodavca u mreži javne zdravstvene službe, a želi obavljati poslove iz zdravstvene djelatnosti za svoj račun kod poslodavca koji obavlja zdravstvenu djelatnost i nema sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U osiguranju kontinuiranog djelovanja zdravstvene zaštite, sustav zdravstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj mora biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen tako da omogući stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite, iz kojih razloga i postoje zakonska ograničenja slobode ugovaranja zdravstvenog radnika za svoj račun izvan mreže javne zdravstvene službe. Kako su doktori medicine temeljni nositelji zdravstvenih djelatnosti koje obavljaju (članak 2. Zakona o liječništvu), predloženim odredbama članka 2. stavka 1. i 2. Pravilnika uvjeti za davanje odobrenja za doktore medicine odnosno doktore dentalne medicine u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi od 0 do IV. kategorije utvrđeni su preciznije iz razloga što njihovi poslodavci u mreži javne zdravstvene službe imaju otežanu dostupnost zdravstvene zaštite u određenim zdravstvenim djelatnostima, a čiji su oni temeljni nositelji. S druge strane, predloženi uvjeti u članku 2. stavku 3. Pravilnika odnose se na sve zdravstvene radnike, pa i na doktore medicine odnosno doktore dentalne medicine, koji su zaposleni u zdravstvenim ustanovama u mreži javne zdravstvene službe, a imaju osiguranu dostupnost zdravstvene zaštite u zdravstvenim djelatnostim i nemaju liste čekanja na zdravstvenu uslugu, na što svakako utječe i učinkovitost njihovog rada. Slijedom navedenog, potpuno je neutemeljena primjedba Komore koja se odnosi na članak 54. Ustava, kojim su svakome zajamčeni pravo na rad, sloboda rada i sloboda izbora poziva i zaposlenja te pod jednakim uvjetima dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti, jer je zakonskim odredbama ograničeno pravo zaposlenog zdravstvenog radnika da za svoj račun sklapa poslove iz zdravstvene djelatnosti koju obavlja njegov poslodavac obzirom da je javnozdravstveni interes jači od privatnog interesa. Ova ograničenja nisu proizvoljno zakonom uređena već su u interesu zaštite prava pacijenata radi osiguravanja njihovog pravodobnog liječenja. Radi toga što je zdravstvena djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i obavlja se kao javna služba, a obavljaju ju zdravstveni radnici pod uvjetima i na način propisan zakonom, Pravilnikom su utvrđeni uvjeti koji s jedne strane omogućavaju zdravstvenim radnicima koji učinkovito obavljaju poslove iz ugovora o radu i rad izvan radnog vremena za svoj račun, a s druge strane omogućavaju poslodavcu uvjete da u mreži javne zdravstvene službe osigura dostupnu i učinkovitu zdravstvenu zaštitu.
6 tijana vujičić boščić PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 5. Čl. 5. st. 1. Suglasnost bi se mogla davati na neodređeno do opoziva na inicijativu šefa odjela ili ravnatelja radi povrede obveza. Čl. 5. st. 2. Nejasno su definirani "ovlaštenici" i način (forma) utvrđivanja činjenica, a rok od dvije godine je neprimjeren posebno stoga kada se obzir da je čl. 206.b ZZZ propisana zaštitna mjera zabrane nakon opetovanog kršenja od 6 mjeseci, stoga bi primjeren rok bio mjesec dana ili dva mjeseca. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom jasno definiranju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika, dok su ostali uvjeti za izdavanje odobrenja definirani Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.
7 tijana vujičić boščić PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 4. Čl. 4. st. 1. (1) Odobrenje iz članka 1. ovoga Pravilnika zdravstvenom radniku daje ili uskraćuje ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj ustanove, na prijedlog šefa organizacijske jedinice, sukladno uvjetima propisanim ovim Pravilnikom, u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva zdravstvenog radnika i isto mora biti pisano obrazloženo, u protivnom će se smatrati da je suglasnost dana. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom precizno definira postupak izdavanja odobrenja.
8 tijana vujičić boščić PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 4. Čl. 4. st. 1. Vidi komentar pod čl. 2.- dakle ravnatelj formalno na temelju stvarne operativne i jedine vjerodostojne suglasnosti šefa odjela odnosno organizacijske jedinice koji ima neposredan uvid u ispunjavanje radnih obveza svih podređenih liječnika. Čl. 4. st. 2. Ovakva odredba nije opravdana budući da: su neki liječnici"traženi" i za njih se čeka dulje termin (a broj operacija je determiniran organizacijom sustava: brojem operativnih dana, radnim vremenom te kapacitetima bolnice) i tu je riječ izbora pacijenta. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom precizno definira postupak izdavanja odobrenja.
9 tijana vujičić boščić PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 3. ČL. 3. Bilo kakvo ograničavanje opet je diskriminirajuće (pravo na rad, na jednake uvjete, zabrana diskriminacije) i njime se ne štit niti jedan viši interes. Niti prava pacijenata niti funkcioniranja javnog sustava. A na razini organizacijske jedinice mogu (i trebali bi) svi ispunjavati sve svoje radne obveze (kao naprijed opisano) te im se stoga ne smije ograničiti njihovo pravo na rad. Natjecateljstvo, koje se ovakvom normom potiče, nije u interesu sustava već se svodi na razinu "arene" i može imati samo negativne konotacije. Kao što je rečeno pravo na rad izvan radnog vremena nije nagrada već pravo. Pravo na rad, pravo na slobodu rada i zaradu, jednakost pred zakonom su temeljna ljudska prava. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom jasno definiranju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika.
10 tijana vujičić boščić PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 2. Komentar čl. 2. "prosječno izvršenje (u kunama) iz djelatnosti u kojoj traži odobrenje" mora biti izračunato na razini odjela na kojem radi doktor medicine u okviru konkretne ustanove. Razlike između pojedinih ustanova su značajne s obzirom na lokaciju, opremljenost ustanove, organizaciju poslova i kadrove (a na niti jedan od tih parametara u redovitom tijeku ne utječe rad odnosno nedovoljan rad liječnika, niti se tim parametrima produktivnost liječnika može mjeriti). Produktivnost rada liječnika, njegov primjeren rad u sustavu javnog zdravstva može se jedino mjeriti na razini konkretnog odjela i to ocjenom njemu neposredno nadređenog šefa koji u konkretnim okolnostima ima zaduženje organizirati rad odjela u svim postojećim okvirima te na oportuni način koristiti prostorne i ljudske kapacitete kako bi u njegovoj nadležnosti sustav javnog zdravstva najbolje moguće funkcionirao. Ukoliko na razini odjela i od strane neposredno nadređenog dodijeljenih mu zaduženja liječnik uredno obavlja svoje poslove u skladu s ugovorom o radu, po pravilima struke te u skladu s etičkim pravilima i hipokratovom zakletvom, tada je on u postupnosti ispunio svoju radnu obvezu prema poslodavcu, odnosno prema pacijentu iz sustava javnog zdravstva. I to je jedini uvjet (s pravnog i moralnog aspekta) čije bi zadovoljenje poslodavac mogao/trebao tražiti od liječnika koji želi raditi izvan radnog vremena za svoj račun i to na ovoj "decentraliziranoj" razini. Pravo liječnika na rad izvan radnog vremena za svoj račun nije "nagrada" koju je zakonodavac propisao - već je to temeljeno ljudsko pravo na rad i zaradu (ustavno pravo čovjeka) i ono, kao jedno od najviših prava, može biti ograničeno ili uvjetovano samo ako se tim ograničenjem štiti neko "više" pravo, što u konkretnom slučaju nije slučaj. Ovakvim uvjetovanjem ne štiti ni sustav javne zaštite niti prava pacijenata, niti poslodavac, već se ista štite (ili bi se trebala štititi) dobrom organizacijom rada bolnica i odjela i kontrolom rada liječnika (koju se provodi odnosno treba provoditi na razini odjela) od strane šefova odjela koji odgovaraju ravnatelju, re drugim sustavima kontrola (inspekcija i ostalo). Kontinuiranim praćenjem rada liječnika i funkcioniranja odjela, šefovi odjela mogu relevantno utjecati na bolju produktivnost liječnika, bolje korištenje kapaciteta te uvoditi poticati pozitivne pomake ali i upozoravati na probleme i dr. i tim štititi javno zdravstvo. Dakle, onaj liječnik koji radi u skladu s nalozima nadređenog šefa, koji ispunjava sve dodijeljene radne zadatke, profesionalno i etično, u okviru svojeg radnog vremena, u potpunosti ispunjava svoje obveze prema poslodavcu, sustavu javnog zdravstva te pacijentu. I jedino takvi liječnici mi smjeli raditi u sustavu javnog zdravstva i to bi onda bila primjerena zaštita viših prava (a ne da takvi još eventualno mogu raditi dodatno - ali oni koji nisu takvi mogu raditi "samo" u sustavu financiranom iz poreza!!!) te mu se bez ikakvih daljnjih uvjeta i predimenzioniranih procedura u jednostavnoj formi mora moći dati suglasnost za rad izvan radnog vremena, jer pravo na rad nije nagrada nego "pravo" i jedini uvjet mu može biti ovakav naprijed opisan. Svako uopćavanje te izvlačenje prosjeka na razini djelatnosti, države i sl je nepravedno i diskriminirajuće budući početne pozicije (opremljenost, uvjeti i sl.) nisu jednake u svim dijelovima RH i u svim ustanovama, pa čak ni u okviru kategorizacije, stoga je prosjek moguće računati samo decentralizirano, odnosno lokalno na razini odjela i ispunjavanja preuzetih obveza od strane nadređenog šefa. Pravo na rad, pravo na slobodu rada i zaradu su temeljna ljudska prava. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se Pravilnikom jasno definiraju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika.
11 tijana vujičić boščić PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 1. 1. Postupak izdavanja suglasnosti za rad izvan radnog vremena za svoj račun treba biti jednostavan, operativan i sa svrhom budući iskustvo govori da svako kompliciranje i formaliziranje postaje samo sebi svrhom i ne provodi se te dovodi do niza komplikacija. 2. Šefovi organizacijskih jedinica u javnim ustanovama koji koordiniraju radom svog tima liječnika i odjela i kontroliraju ispunjavanje njihovih radnih zadataka imaju neposredna zaduženja i saznanja o ispunjavanju danih radnih obveza liječnika i jedini su mjerodavni za davanje "pozitivne ocjene" radu liječnika odnosno suglasnosti za rad izvan radnog vremena koju onda samo formalno može/treba potpisati ravnatelj (vertikalna odgovornost). Tako liječnika koji nije ispunio svoju obvezu u bolnici u okviru radnog vremena treba u skladu s procedurom sankcionirati kao zaposlenika bolnice, odnosno uspostaviti sustav tako da takvi i ne mogu raditi u bolnici, a ne mu "za kaznu" ne dati da radi izvan radnog vremena. A liječniku koji uredno ispunjava sve radne obveze suglasnost treba izdati jednostavno, bez pretjerane forme, pritom ne dovodeći u pitanje opstojnost sustava, bolnice i zaštitu pacijenata. 3. Problem javnog zdravstvenog sustava nije rad liječnika izvan radnog vremena za svoj račun, zato jer u pravilu tako rade samo najbolji i najtraženiji liječnici, koji svoje radne obveze ispunjavaju u potpunosti. No nažalost, isti se kao problem izdvaja na pijedestal, pa se onda nejasnim i dvosmislenim normama (radi čega se po istima nije niti postupalo) i njihovim stalnim izmjenama kojima se naizgled nastoji zaštiti javno zdravstvo, od nepostojećeg problema za javno zdravstvo stvara niz problema i za javno zdravstvo, uprave, liječnike pojedince te poduzetnike - trgovačka društva za zdravstvenu djelatnost čije poslovanje "leži" na radu tih liječnika. S obzirom na višegodišnju šutnju ministarstva zdravlja po pitanju izdavanja formalnih suglasnosti po pitanju rada liječnika izvan radnog vremena bilo bi primjereno u pravilniku ili nekoj izdvojenoj odluci navesti da svi liječnici koji su ispunjavati materijalne zahtjeve, odnosno koji su ispunjavali radne obveze i podnosili zahtjeve svojim ravnateljima će se smatrati izuzeti od bio kakvih penala. Zaključno, potrebno je u cijelosti (zakon-pravilnik) "presložiti" i pojednostaviti ovaj normativni okvir, procjenjujući sve njegove aspekte (gospodarske, socijalne i financijske) i sagledavajući sva prava kojih se on dotiče, posebno ona koja se njime ograničavaju. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, budući se novim pravilnikom jasno definiranju mjerila za davanje odobrenja, koja se odnose na učinkovitost u radu zdravstvenog radnika.
12 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O MJERILIMA ZA DAVANJE ODOBRENJA ZDRAVSTVENOM RADNIKU ZA SKLAPANJE POSLOVA IZ DJELATNOSTI POSLODAVCA, Članak 4. Radi se o neusklađenosti sa Ustavom RH budući da članak 55 Ustava jamči: "Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost." Stav HLK je da je ravnatelj/sanacijski upravitelj dužan izdati traženo Odobrenje svima koji su ga zatražili i priložili propisane dokaze o ispunjavaju kriterija predloženih u promijenjenom članku 2. Radi procjene sadašnjih, ali i budućih kapaciteta ukupnog nacionalnog zdravstvenog sustava HLK smatra iznimno binim vođenje evidencije izdanih Odobrenja za rad od strane matične ustanove. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu uvođenja evidencije odobrenja od strane poslodavca.