Izvješće o provedenom savjetovanju - Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 A. Horvat Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima Argumentacija razloga izmjene i dopune Zakona o državnim službenicima nije dovoljno jasna. Zašto mislite da bi rad državnog službenika do 67. godine umjesto do 65. godine riješio problem nejavljanja na natječaje? Način popunjavanja radnih mjesta kao i stvaranje osposobljenih kadrova može se potaknuti prvenstveno jačanjem svijesti o važnosti pripravništva i mentorstva kao bitnom elementu prenošenja znanja na nove generacije. Jedan od razloga što se događa problem nejavljanja na natječaje jest taj što se nije na vrijeme pristupilo navedenoj problematici te sada dolazite u situaciju da vam službenik odlazi u mirovinu, a da ga nema tko zamijeniti. Zašto niste postavili pitanje razloga nejavljanja na natječaje? Nezainteresiranost mlađih obrazovanih ljudi za rad u državnoj službi teško je shvatljiv. Kakve uvjete postavljate i jesu li Vam svi natječaji dovoljno vidljivi i transparentni? Navodite kao razlog složenost poslova. Tko će nakon odlaska kadrova u mirovinu nastaviti poslove kada niste na vrijeme osposobili kandidate i zašto starije generacije ne preuzmu i ozbiljnije shvate svoju ulogu mentora, s obzirom da navodite da se radi o vrlo složenim poslovima koji očito zahtijevaju određen stupanj ne samo obrazovanja već i iskustva? Nije prihvaćen U Nacrtu prijedloga Zakona navedeni su razlozi za donošenje Zakona, koji se temelje na iskustvo državnih tijela i potrebama službe. Zadržavanje službenika u službi nakon što navrši 65 godina života vezano je za potrebe službe, a ne odluku državnog službenika.
2 Jasna Martinec Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Sukladno odredbi stavka 1. članka 45. Zakona o državnim službenicima, slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju se putem javnog natječaja, internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika u skladu s ovim Zakonom. Dakle, javni natječaj nije jedini način na koji se može popuniti slobodno radno mjesto, štoviše, sukladno odredbi stavka 2. istoga članka, putem javnog natječaja obvezno je popunjavanje samo onih radnih mjesta za koja je to zakonom izrijekom propisano i kod prijma vježbenika. Jasno je da se ova izmjena i dopuna Zakona o državnim službenicima ne odnosi se na rukovodeće državne službenike niti na vježbenike. Kako predlagatelj ne navodi razloge zbog kojih se radna mjesta, koja će se osloboditi odlaskom službenika koji rade na najsloženijim poslovima u državnim tijelima, ne bi mogla popuniti na druge Zakonom propisane načine, primjerice napredovanjem, primjena ove izmjene i dopune Zakona o državnim slubženicima za posljedicu može imati diskriminiranje državnih službenika kroz sustavno uskraćivanje prava na napredovanje s ciljem pogodovanja konkretnim pojedincima. Donošenje ovoga Zakona bilo bi ishitreno i zapravo u potpunosti nepotrebno. Primljeno na znanje U Nacrtu prijedloga Zakona navedeni su razlozi za donošenje Zakona, koji se temelje na iskustvo državnih tijela i potrebama službe (koji uključuju i zadržavanje dosadašnjih službenika nakon navršenih 65 godina života). Državna tijela koriste sve načine popunjavanja radnih mjesta propisane Zakonom, a u analizi postojećeg stanja istaknut je problem u slučaju kada se radno mjesto ne može popuniti na navede načine niti novim zapošljavanjem. Zadržavanje službenika nije obvezno već samo u slučaju kada postoji potreba službe.
3 Sandra Majkić Urbanč Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima U postojećem sustavu državne uprave činjenica da je netko sa 65 godina života na rukovodećoj poziciji ne implicira nužno stručnost i sposobnost takvog službenika za obavljanje najsloženijih poslova. Možebitno ispod sebe ima stručne i sposobne službenike na koje delegira glavninu posla, a zbog hijerarhijskog karaktera službe, sve zasluge pripisuju se rukovoditelju, što može biti demotivirajuće za nižeranirane službenike. Ne postoji ispravan način vrednovanja učinka službenika, tako da određeni rukovodeći kadar može većinu radnog staža provesti na poziciji koja mu je automatizmom zajamčena, a da nitko doista ne vrednuje njegov radni učinak odnosno procijeni potencijalnu štetu koju takva osoba može nanijeti. U postojećem sustavu postoje rukovoditeljska i savjetnička mjesta za koja su propisani identični uvjeti za zapošljavanje, dakle, i jedni i drugi su stručnjaci istog stupnja izobrazbe, godina iskustva, i pretpostavka je da imaju slične poslovne vještine. Razlika između njih je samo u koeficijentu. U praksi nerijetki su slučajevi da nižerangirani i slabije plaćeni službenici obavljaju složenije poslove zbog toga jer im nadređeni delegiraju dio svojih poslova. Postojeći sustav je demotivirajući za nižerangirane službenike koji nemaju mogućnosti napredovanja, a stvar dodatno otežava i sadašnji sustav koeficijenata koji je nepravedan i sramotan. Naravno da se mladi, školovani stručnjaci ne žele javljati na poslove u državnoj službi, kada su plaće niske, a mogućnosti napredovanja nikakve. Ono najstrašnije je da zbog nedostatka kadra postoje zahtjevi da svi, bez obzira na struku, rade sve poslove, što može utjecati i na kvalitetu takvog posla. Zbog čega se školujemo za različite struke, ako ne zbog interdisciplinarnog pristupa. Promijenite sustav vrednovanja učinka i sustav koeficijenata, službu treba organizirati po principu ograničene vertikalne hijerarhije, odnosno dozvoliti više samostalnih izvršitelja - stručnjaka, s manjim brojem rukovoditelja. Državna služba neće krenuti naprijed dok se ne usvoje postulati timskog rada, svojstveni privatnom sektoru. Djelomično prihvaćen U okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti je predviđena reforma sustava plaća, bolje vrednovanje radnih mjesta i radnog učinka te nagrađivanje prema rezultatima rada. Vrednovanje radnih mjesta i nagrađivanje prema rezultatima rada nije predmet ovog Zakona.
4 Sonja Juričić Cvitan Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima Uzrok nejavljanja na natječaje nije nezainteresiranost kandidata za rad u državnoj službi nego loše upravljanje ljudskim potencijalima i netransparentnost što ima za posljedicu, prije svega, percepciju javnosti da su svi natječaji "namještani", pa se i nema smisla javiti. Sljedeći problem je loša praksa svih državnih tijela da objavljuje masovne natječaje na kojima zapošljava i na više od dvadesetak radnih mjesta, pa potencijalni kandidati, koji bi ispunjavali uvjete i mogli se javiti barem na 50% tih radnih mjesta, otpadaju već na početku jer biraju jedno ili dva najzanimljivija radna mjesta ili radna mjesta za koja misle da imaju najveće šanse, jer kako ćeš nekom objasniti da si ozbiljan kandidat baš za to radno mjesto i da baš to želiš, ako si podnio prijavu na 20 radnih mjesta. I tu se onda kandidati grupiraju oko "zanimljivih" radnih mjesta, a razrijeđuju oko onih "manje zanimljivih" mjesta, na koja bi inače ostali, da nisu objavljeni svi u isto vrijeme. Još jedan dodatni problem je što su se kandidati navikli na razgovorima u privatnom sektoru dobiti poziv na testiranje (dobiti e-mail, telefonski poziv ili sl.), jer inače poslodavac nije zainteresiran za tebe, a u državnoj upravi to ne rade svi, niti ne moraju, jer su napisali u natječaju od tisuću rečenica da će poziv biti objavljen na internetskoj stranici, pa barem 1/4 kandidata i tu otpadne jer su tu rečenicu "previdjeli", očekujući "poziv na testiranje". Iskreno, nije ni logično da netko zove oko 200-300 kandidata za 20 radnih mjesta (neki na jedno, neki na više radnih mjesta), koliko ih bude prijavljenih, dok ne "otpadnu" u daljnjim fazama postupka. Ako, dakle, ne otpadaju u trenutku premišljanja i trenutku očekivanja poziva na testiranje, otpadaju onda u postupku testiranja i razgovora za posao, koja se nerijetko događaju u isto vrijeme za više radnih mjesta, da ne spominjem problem testiranja samo za jedno radno mjesto u dvije-tri, možda i četiri faze (dva-tri, možda četiri dana), a kada se to spoji s više radnih mjesta, onda kandidat treba uzeti godišnji odmor kod trenutnog poslodavca, da sve to odradi u jednom ministarstvu. Pa onda opet ista procedura za drugo ministarstvo. A najčešće ministarstva objavljuju te masovne natječaje u isto vrijeme. I ponovo se kandidat pita, da li se to sve isplati, kad je ionako to sve "namješteno" ili dobije potvrdu za svoj stav o "namještenosti" jer se u tom postupku čini kao da je sve napravljeno da što više kandidata otpadne. Sve to dovodi do situacija u kojoj od 50 prijavljenih za jedno radno mjesto, preostanu tri kandidata, koji padnu na testiranju. Stoga, argument za promjenu nije i ne može biti nezainteresiranost kandidata za rad u državnoj službi, niti bi ova promjena mogla biti rješenje za to jer što bi se time dobilo. Odgodilo problem na dvije godine. Ali bi moglo biti diskriminatorno dosadašnje rješenje. Prema dosadašnjem rješenju čelnik je mogao izabrati tko može ostati, a tko će ići u mirovinu, a prema sadašnjem je ipak odluka na državnom službeniku. Nije prihvaćen U Nacrtu prijedloga Zakona navedeni su razlozi za donošenje Zakona, koji se temelje na iskustvo državnih tijela i potrebama službe. Zadržavanje službenika u službi nakon što navrši 65 godina života vezano je za potrebe službe, a ne odluku državnog službenika.
5 TONKA GOLEŠ Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Ovo je jako pohvalo da će MPU Zakon o državnim službenicma konačno u dijelu rada, službenika nakon 65 godine, biti usklađen sa ZORom i ZOMO. Svojim iskustvom, specifičnim znanjima, vještinama mogu dati značajni doprinos u dijelu razvoja poslovnih procesa kao dugogodišnja voditeljica unutarnje revizije i uvođenja sustava kvalitete u državnu upravu. Usklađenost će dati pozitivne rezultate. Vidim se u nastavku rada u državnoj službi s punim radnim vremenom danom 01.01.2023. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na podršci.
6 Vitomir Begović Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima, 1. OPĆE INFORMACIJE Praksa je učestalo donošenje ili izmjene pojedinih zakona ,a izostaje njihovo praćenje primjene, te usklađivanje s drugim propisima; povezani zakoni, podzakonski akti, kolektivni ugovori,…I to utječe na pad interesa za rad u državnoj službi . Zašto se ne provode zakoni , već se radi suprotno .Jedan od primjera je i članak 93.Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22) u kojem se u stavku 2. navodi: „Ako u državnom tijelu nije izabran povjerenik zaštite na radu u skladu s propisima s područja zaštite na radu u roku od 90 dana od početka primjene ovoga Ugovora povjerenika zaštite na radu može imenovati sindikat“. Međutim, člankom 70. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14,94/18,96/18), propisan je način izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu na način da kod poslodavca radnici između sebe mogu birati povjerenika radnika za zaštitu na radu. Izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu kod poslodavca koji zapošljava do uključivo 20 radnika provodi se na skupu radnika, kojeg saziva poslodavac u skladu s općim propisom o radu, neposrednim i javnim izjašnjavanjem prisutnih radnika. Izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu kod poslodavca koji zapošljava više od 20 radnika provodi se u skladu s odredbama općeg propisa o radu kojim su uređena pitanja izbora radničkog vijeća. Nema i ne može biti „ako“ i „mogu“ ! Dakle, suprotno navedenoj zakonskoj odredbi ,člankom 93.st.2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike , kao što je to bilo u i odredbi čl.94 st.2 prethodnog kolektivnog ugovora, čini se odstupanje od odredbi Zakona o zaštiti na radu i demokratskog pristupa izboru povjerenika radnika za zaštitu na radu, koji predstavlja i zastupa sve radnike, u ovom slučaju službenike i namještenike ,neovisno o njihovom članstvu ili ne članstvu u sindikatu . Dakle, sadašnja oderedba čl.93 st.2 kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u suprotnosti je sa zakonom pa je žurno potrebno u KU isto uskladiti s odredbom čl.70 Zakona o zaštiti na radu. Rukovoditelji u državnim tijelima trebaju kao i ostali poslodavci osigurati informiranje službenika i namještenika o njihovom pravu na izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu (to pravo nitko drugi ne može preuzeti) , a zatim osigurati potrebne organizacijske i tehničke uvjete za provedbu izbora. Na isto je već prije godinu dana upozoren tadašnji ministar nadležan za rad kako bi se upravo prilikom zaključivanja sadanjeg kolektivnog ugovor otklonio prijašnji propust, ali je opet to učinjeno „ prepisano loše i nezakonito rješenje“. Sada su na potezu ministri nadležni za upravu i rad da osiguraju primjenu zakona, normativno i praktično . Primljeno na znanje Komentar je općenite naravi i odnosi se na učestalo donošenje ili izmjene pojedinih zakona pri čemu se ukazuje na odredbe Koletivnog ugovora za državne službenike i namještenike i odredbe Zakona o zaštiti na radu.
7 Vitomir Begović Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA U ovom članku je sve bitno rečeno o ovoj temi : https://www.telegram.hr/komentari/birokracija-nista-ne-razumije-zasto-informaticar-u-ministarstvu-ne-bi-imao-duplo-vecu-placu-od-pravnika/ Ono što je još važno naglasiti je da su sada predložene odredbe uz sve ostalo trebale biti učinjene u mandatu predsjednika Vlade Plenkovića i nadležnih ministara Kušćević, M.Pavić i potpredsjednik Tolušić. Međutim ,oni su tada forsiranjem izmjena mirovinskoga zakona učinili suprotno ; iz sustava državne uprave otišli su kvalitetni i iskusni kadrovi, bez kriterija ukinute su neke javne institucije koje su rezultatima rada opravdale razlog postojanja, prava reforma plaća ostala je u ladici, umjesto sustava nagrađivanja sve se svodi na korekciju osnovice plaće i velik broj dodataka, koeficijenti se kontinuirano korigiraju bez jasnih kriterija, nema prave sistematizacije i racionalnog usklađivanja radnih procesa, nema podjele nadležnosti već dupliranja ili preklapanja, pa u jednom dijelu ima viška službenika a u drugom manjka, a donošenje Uredbi o unutrašnjem ustroju tijela i Pravilnika o unutarnjem redu ostavljeno je na dispoziciju svakom tijelu tj,. uskom krugu službenika. Napredovanje u službi nije transparentno i to je jedan od bitnih razloga neatraktivnosti javljanja na natječaje za rad u državnoj službi. Pitanje primjerne cijene rada ne može se rješavati povećanjem materijalnih prava tj. neporeznih davanja jer se time zakida zaposlenike kao buduće umirovljenike kao i sadašnje umirovljenike jer isto ne ulazi u formulu za izračun usklađivanja mirovina. Posebno je to problematično u okolnostima velike i rastuće inflacije. Internih oglasa i natječaja za rukovodeća radna mjesta gotovo i nema , što znači da nema zdrave konkurencije u kojoj bi najbolji dobili šansu za dokazivanje i daljnji razvoj. Sadašnji ministar je nakon afere s polaganjem državnih stručnih ispita 27.10.2019.g. javno najavio „novi sustav polaganja državnog ispita od iduće godine, koji će se odvijati isključivo elektroničkim putem“. Iz Ministarstva uprave najavili su da će se državni ispit ubuduće polagati po suvremenim metodama, putem zadataka višestrukog izbora, verificiranih na metodološkoj i stručnoj razini. Što se promijenilo u 3 godine ? Ništa ! I ne samo kod tih ispita već i drugih koje provode tijela državne uprave. Za razliku od toga, druge institucije npr. komore su to već davno uvele. Manji troškovi, potpuna kontrola i rezultat koji ne ovisi o subjektivnoj ocjeni ispitivača. Zar je to tako teško uvesti ?! Zatim, nosens je i rascjepkanost organizacijskog ustroja u državnoj upravi ; na 10-tak službenika dolaze po 3 rukovoditelja, a od ostalih 7 njih par imaju primanja kao voditelji jer im je dodijeljen položaj višeg savjetnika ! Pa gdje toga još ima? I onda se neki čude da se sve manje ljudi javlja na natječaje za rad u državnoj službi ! Rezultat svega toga je da npr. već više od 8 godina nisu donijeta 3 podzakonska akta temeljem Zakona o zaštiti na radu iz 2014.g. (informirani u nekoliko navrata svi nadležni ministri u nizu , predsjednik Vlade , bez rezultata). Da li je netko za to odgovarao, dali je primio umanjenje plaće i dr. Naravno da nije i ako se tako nastavi i dalje i nikada neće. Rješenje je jednostavno „tri R“ = „reorganizirati, racionalizirati, rasporediti „ Odgovorno upravljanje ljudskim resursima; pribavljanje i selekcija osoblja, obuka, praćenje radne uspješnosti , mogućnosti napredovanja , sustav nagrađivanja, kvalitetni međuljudski odnosi, lojalnost te stvaranje odgovarajuće organizacijske klime i kulture, obilježja su uspješnih organizacija. Upravljanje ljudskim resursima pretpostavlja niz međusobno povezanih aktivnosti i zadataka upravljanja usmjerenih na osiguranje odgovarajućeg broja i strukture zaposlenih, njihovih znanja, vještina, interesa, motivacije te oblika ponašanja potrebnih za ostvarivanje razvojnih i strateških ciljeva organizacije. Organizacije (upravu) čine ljudi, a da bi one bile uspješne potrebno je privući i osigurati kvalitetne ljude, motivirati ih, omogućiti im cjeloživotno učenje i razvoj, uvjetima rada i odnosom prema ljudima potvrditi svoju društvenu odgovornost, težiti statusu poželjnog poslodavca, i na takav način ostvariti organizacijske ciljeve . Odgovorni se trebaju zapitati i kakav je odnos prema ljudima koji završavaju radnu karijeru u državnom javnom sektoru. Najblaže rečeno neprimjeren. Značajan je broj tih ljudi koji su dali puno i više od onoga što se od njih očekivalo i što im je bila propisana radna obveza. Odlaze često puta bez pozdrava, bez riječi „Hvala vam i svako dobro“, „Računamo na Vas kao mentora mlađima“ , kao posebnih savjetnika predsjednika Vlade, potpredsjednika i ministara Potvrđeno iskustvo i znanje je zlata vrijedno. I to je pitanje upravljanja ljudskim resursima i imidža državne uprave. Pozitivni primjeri uvažavanja ljudi su najbolji marketing i preporuka. Nikakvi zakoni to ne mogu promijeniti. Slijedeće pitanje je najavljena depolitizacija državne uprave , kao i i /ne/primjena zakona !? Promjenama Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/19) ,koji je stupio na snagu u srpnju 2019.godine ,ukinuta su dužnosnička mjesta pomoćnika ministara i uvedena radna mjesta rukovodećih državnih službenika – ravnatelja uprava u ministarstvima, koja se popunjavaju javnim natječajem, te nakon procedure imenuju odlukom Vlade na mandat od 4 godine. Naime, člankom 57. st.1 Zakona određeno je da" Upravnom organizacijom u sastavu ministarstva rukovodi: ravnatelj,....". Nadalje, člankom 69.Zakona o sustavu državne uprave utvrđeno je : (1) Ministarstva će najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu iz članka 65. stavka 5. ovoga Zakona pokrenuti postupke imenovanja ravnatelja upravnih organizacija u sastavu ministarstava. (2) Pomoćnici ministra nastavljaju obnašati dužnost i ostvarivati prava sukladno zakonu kojim se uređuju obveze i prava državnih dužnosnika do imenovanja ravnatelja iz stavka 1. ovoga članka. Postavlja se opravdano pitanje zašto se ne provodi Zakon sada već gotovo pune 4 godine, kad će se primijeniti Zakon i provesti propisani javni natječaji ? Teško je prozivati i sankcionirati druge za neprovođenje zakona, ako to sam ne činiš, poglavito jer se radi o javnim poslovima. I najkraće to su sve problemi s čijim se rješavanjem neopravdano i nerazumno zakasnilo bez bilo kakve odgovornosti. Umjesto da se nastavilo smjerom koji je utvrđen u vrijeme mandata državnog tajnika A. Palarića i tadašnjeg Središnjeg ureda za državnu upravu. I ne treba stalno izmišljati „toplu vodu“ ,ona postoji jer su bili angažirani i strani konzultanti koji su sačinili kvalitetne analize i podloge o reformi državne uprave, plaćama, upravljanju ljudskim resursima, analizi poslova kao podlozi za izradu sistematizacije i dr. , i tome se treba vratiti, uključivo i obveznom jednogodišnjem usavršavanju rukovodećih državnih službenika. Vrlo jednostavno i provedivo, i to mora biti smjer za sve vlade, neovisno o političkom njihovom sastavu i mandatu, ako želimo profesionalnu, malu i učinkovitu državnu pravu , u kojoj će biti primjeren broj izvršitelja s primjerenim plaćama, i masom sredstava za plaće i materijalna prava koju si Hrvatska može priuštiti s obzirom na gospodarske uvjete. Primljeno na znanje Komentar je općenite naravi i nije vezan za predložene zakonske izmjene.
8 VLATKA BOŽIĆ Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Poštovani, navodim osobni primjer koji smatram općim problemom. Navršila sam dob od 63 godine i stekla uvjete za starosnu mirovinu. Radim u Državnom inspektoratu kao građevinski inspektor, koji predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada i deficitarno zanimanje, jer se svake godine smanjuje broj inspektora, a interes za novo zapošljavanje je minoran. Htjela bih otići u mirovinu i raditi 4 sata na istom radnom mjestu, kao inspektor, ali mi kadrovska služba kaže da to nije dozvoljeno, da mogu raditi samo na ugovor o djelu kao savjetnik. U mojoj područnoj jedinici nije sistematizirano radno mjesto savjetnika, ali jest inspektora i to nekoliko upražnjenih, a natječaja nema ili su neuspješni, pa će za par mjeseci moja županija ostati sasvim bez građevinskih inspektora. Sadašnji Zakon o državnim službenicima dozvoljava rad do 65 god. a ja imam 63, ali za takvu situaciju ne postoji pravni okvir za rad uz mirovinu. Moja kolegica, koji je isti slučaj, je nakon odlaska u mirovinu u jedinici lokalne samouprave, na izdavanju građevinskih dozvola što je također deficitarno zanimanje, mogla uredno nastaviti 4 satno radno vrijeme, uz mirovinu na istom radnom mjestu, a ja kao državni službenik nemam pravo raditi skraćeno kao inspektor. Stoga, ako želimo spriječiti ili bar usporiti nestanak specifičnih deficitarnih zanimanja u državnoj upravi treba ujednačiti prava zaposlenika u javnoj i državnoj službi. Građevinski inspektor ima specifična i rijetka znanja, vještine i iskustva u sprečavanju bespravne gradnje koja je u RH česta pojava i uvijek je bilo daleko premalo inspektora. Ovakvim administrativnim nedorečenostima, kojima se sprečava skraćeno radno vrijeme starijih i onemoćalih službenika koji imaju još volje raditi, se radi šteta funkcioniranju pravnog sustava u oblasti građenja i uopće, pa je isto potrebno riješiti izmjenama Zakona u tom smjeru. Predlažem da se rad od 4 sata uz mirovinu dozvoli svim inspektorima nakon 60-te godine života. Ovo je doduše palijativna mjera, ali se bar neko vrijeme može spriječiti kolaps u nekim javnim poslovima. Ne želimo živjeti u zemlji gdje cvjeta isključivo bespravna gradnja, pa moramo imati bar nekog umirovljenika koji će moći bar ponekad donositi mjere protiv iste. Primljeno na znanje Mogućnost rada korisnika mirovine u nepunom radnom vremenu predviđena je ovom izmjenom Zakona. Prijedlog da se rad u nepunom radnom vremenu, uz mirovinu, omogući svim inspektorima nakon 60-e godine života nije predmet uređenja ovoga Zakona.