Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ULLA LEINER MAKSAN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 122. Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
2 TIHOMIR BARTOLIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 119. "Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se..." - 1. siječnja 2023. euro je postao službena valuta u Republici Hrvatskoj! Nije prihvaćen Člankom 29. Nacrta prijedloga zakona mijenja se članak 119. Zakona te se iznos novčane kazne iskazuje u eurima.
3 DARKO MAJSTOROVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 119. mislim da nedostaje odredba kojom bih se sankcionirao neposluh u civilnoj službi u slučaju ne postupanja po nalogu ovlaštene osobe... Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 TIHOMIR BARTOLIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 118. 1. siječnja 2023. euro je postao službena valuta u Republici Hrvatskoj! Nije prihvaćen Člankom 27. Nacrta prijedloga zakona mijenja se članak 117. Zakona te se iznos novčane kazne iskazuje u eurima.
5 TIHOMIR BARTOLIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 117. 1. siječnja 2023. euro je postao službena valuta u Republici Hrvatskoj! Nije prihvaćen Člankom 27. Nacrta prijedloga zakona mijenja se članak 117. Zakona te se iznos novčane kazne.
6 TIHOMIR BARTOLIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 116. Kaznu propisati u eurima - 1. siječnja 2023. euro je postao službena valuta u Republici Hrvatskoj! Nije prihvaćen Člankom 26. Nacrta prijedloga zakona mijenja se članak 116. Zakona te se iznos novčane kazne iskazuje u eurima.
7 DARKO MARINAC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, O B R A Z L O Ž E NJ E Uz članak 15. U skladu s utvrđenim zdravstvenim stanjem i potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske može se razvrstanom pričuvniku, odrediti drugi rod odnosno struka, kao izviješćem potvrđena iznimka. Dakje da li uz mirovinu ili ostale prihode idu u sredstva koje doviva kao vojjni pričuvnik. Nije prihvaćen Odredba članka 15. Nacrta prijedloga zakona kojim se dodaje članak 25.d uređuje se pitanje zdravstvene sposobnosti za vojnu službu razvrstanog pričuvnika odnosno ovisno o zdravstvenom stanju mogućnost promjene roda/struke
8 DARKO MARINAC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, O B R A Z L O Ž E NJ E Uz članak 3.: Prema iskustvima iz našega nastanka trebalo bi dodati neš kao " dargovoljac u pomoći obrani ili krizama" Nije prihvaćen Odredba jasno propisuje na koji način državljani Republike Hrvatske ostvaruju svoje dužnost i obveze.
9 DANIJEL PUPEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, O B R A Z L O Ž E NJ E Na drugom mjestu u ovom zakonu piše da novak može boraviti u inozemstvu do 30.lipnja godine u kojoj navršava 29 godina života, a ne 27 kao ovdje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 36.  Predlaže se brisanje ovog članka. Obrazloženje: Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
11 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 33.  U čl. 33. ZID Zakona o obrani (ne navodi se koji članak bi to bio u Zakonu) se navodi: „Odredbe ovog Zakona koje uređuju temeljno vojno osposobljavanje i obvezu civilne službe ne smatraju se diskriminacijom u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje diskriminacije.“ Predlažemo brisanje predložene odredbe. Naime, nije moguće isključiti iz primjene Zakon o suzbijanju diskriminacije kao temeljni propis kojim je uređena zabrana diskriminatornog postupanja, koji je uz to i organski zakon, te kojim se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH Nejasno je i što se ovom odredbom htjelo postići, jer nije obrazložena. Moguće je da je intencija predlagatelja bila propisati iznimke od zabrane diskriminacije, no svaka iznimka bi morala biti u skladu s iznimkama od zabrane diskriminacije iz čl. 9. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, što ovdje nije slučaj. Napokon, diskriminacija je u RH zabranjena i međunarodnim pravom i to brojnim konvencijama koje je Republika Hrvatska ratificirala i koje su nadzakonske snage, kao i Ustavom RH. Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti.
12 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 33.  Ovo je potpuno neprimjeren članak koji nema osnove u zakonodavstvu RH i suprotan je čl. 47 st. 1 Ustava RH gdje piše "Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana." te čl. 14 st. 2 gdje piše "Svi su pred zakonom jednaki." s obzirom da su prema ovom Nacrtu prijedloga zakona muškarci i žene nejednaki i diskriminirani prema više odredaba. Potrebno je ukinuti i ovaj članak i cijeli Nacrt prijedloga zakona. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje vojnu obvezu.
13 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 33.  Ovaj članak je protuustavan jer krši načelo vladavine prava iz čl. 3. Ustava. Zakonom o suzbijanju diskriminacije se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka i uređuje zaštita od diskriminacije, a primjenjuje se na postupanje svih državnih tijela osim u taksativno navedenim slučajevima iz čl. 9. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, među kojima ne spada primjerice izravna diskriminacija građana na temelju spola glede temeljnog vojnog osposobljavanja i obveze civilne službe. Ne možete odredbom posebnog zakona (u ovom slučaju zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani) isključiti primjenu zakona koji osigurava zaštitu i promicanje najviše vrednote ustavnog poretka i koji izričito navodi da se primjenjuje na postupanje svih državnih tijela. Stvara se pravna nesigurnost, otvara vrata potpunoj derogaciji zakona koji osiguravaju najviše vrednote ustavnog poretka (ako je posebnim zakonom formalno proglašeno da se neko postupanje državnog tijela ne smatra diskriminacijom), a osim toga Europski sud za ljudska prava odbija formalno isključivanje diskriminacije - bitan je učinak zakona, a ne je li zakonodavac napisao da neka diskriminatorna norma nije diskriminacija. Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo predložena odredba u skladu je s Ustavom Republike Hrvatske i nije u koliziji sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije.
14 PAOLA HORVAT SOVILJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 32.  Članak je protuustavan i diskriminatoran. Zapošljavanje u TDU i JLP(R)S mora biti jednako dostupno svima. Ovim člankom se izvodi diskriminacija po spolu. Nije prihvaćen Predloženi zakon usklađen je s Ustavom Republike Hrvatske i uredio vojnu obvezu i o ovom je i ranije dano obrazloženje.
15 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 32.  Ovaj članak nije u suglasnosti s odredbama članka 14. i 40. Ustava te članka 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predloženim člankom se pri zapošljavanju u državnim tijelima daje prednost nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, pod jednakim uvjetima. Temeljno vojno osposobljavanje se ovim aktom uvodi kao zakonska obveza muškaraca vojnih obveznika. Međutim, vojnim obveznicima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama se ovim aktom uvodi obveza civilne službe. Članak 14. Ustava glasi: "Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki." Članak 40. Ustava glasi: "Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje svoje vjere ili drugog uvjerenja." Članak 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda glasi: "1. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjeroispovijed ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima. 2. Sloboda iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja podvrgnut će se samo takvim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih." Spornim člankom 32. ovog akta se uvodi pravo prednosti pri zapošljavanju osobama koje su ispunile vojnu obvezu vojnim osposobljavanjem, a koje pravo, poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora, ne mogu ostvariti osobe koje su ispunile svoju vojnu obvezu u civilnoj službi. Time se na temelju vjere i drugog uvjerenja protupravno pravi razlika u pravima vojnih obveznika koji su ispunile svoju vojnu obvezu, što je protivno članku 14. Ustava. Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi u predmetu Adyan i dr. protiv Armenije ističe kako smatra da bi pravo na prigovor savjesti, zajamčeno člankom 9. Konvencije, bilo iluzorno kada bi se državi dopustilo da organizira i provodi svoj sustav civilne službe na način koji ne bi pružao – bilo zakonski bilo u praksi – stvarnu civilnu alternativu vojnoj službi, koja ne bi imala odvraćajući ili kazneni karakter. S obzirom da obveznici civilne službe poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora ne mogu ostvariti pravo prednosti propisno člankom 32. ovog akta, istim se odvraća ljude od isticanja prigovora savjesti te kažnjava iste na temelju njihove savjesti i uvjerenja na način koji je protivan članku 9. Konvencije te članku 40. Ustava. Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
16 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 32.  Obrisati ovaj članak jer se ovime građani DISKRIMINIRAJU, što je u suprotnosti s čl. 14 st. 2 Ustava RH "Svi su pred zakonom jednaki." Nije prihvaćen Dano obrazloženje ranije.
17 MARIO MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 32.  Smatram da beneficije koje se dodjeljuju muškarcima koji služe vojni rok nisu oblik diskriminacije, već priznanje njihove obveze i doprinosa društvu. Ukidanje tih beneficija bilo bi nepravedno prema onima koji su ispunili zakonsku obvezu. Kako su odredbe članka 32. praktično identične onima iz članka 12., odnosno članka 25. stavak 9., predlažem dvije mogućnosti: 1. Brisanje članka 32. uz adekvatne izmjene i dopune članka 12., odnosno članka 25. stavka 9., koji bi glasio: *(9) Tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost nezaposlenom razvrstanom pričuvniku iz stavka 2. ovog članka, te nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, pod jednakim uvjetima.* 2. Brisanje stavka 9. članka 25., odnosno članka 12. te adekvatne izmjene i dopune članka 32., koji bi glasio: *Članak 32.Tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost nezaposlenom razvrstanom pričuvniku iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, te nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, pod jednakim uvjetima.* Pitanje beneficija pri zapošljavanju osoba koje su dale doprinos državi ne može se promatrati izolirano. Problem vojne obveze muškaraca u Hrvatskoj i uključivanje žena u novačenje u novom Zakonu o obrani odražava širi trend promjena u društvenim i sigurnosnim okolnostima, a ne samo pitanje ustavnih odredbi ili dosadašnje prakse. Ustav Republike Hrvatske i prethodni zakoni o obrani predviđali su obvezno služenje vojnog roka za muškarce, dok su žene služile dobrovoljno. Ovakva praksa postojala je i tijekom Domovinskog rata, a branitelji su od tada stekli određena prava, uključujući prvenstvo pri zapošljavanju. Primjerice, članak 101. stavak 1. točka f. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, NN 98/19, NN 84/21, NN 156/23) propisuje: *Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom prema sljedećem redoslijedu:...f) hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, redoslijedom od duljeg prema kraćem vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.* Tema obveznog vojnog roka i rodne ravnopravnosti u obrani vrlo je kompleksna i zahtijeva uravnotežen pristup koji uvažava prava i potrebe oba spola. U Hrvatskoj žene nisu bile obvezne na vojnu službu zbog društvenih, bioloških i povijesnih razloga. Smatralo se da bi obvezno novačenje žena bilo prevelik teret ili nepravedno zbog specifičnih uloga koje žene često imaju u društvu i obitelji. S druge strane, neki muškarci koji su ili će biti obvezni služiti vojni rok smatraju da je to nepravedno jer se od njih traži obveza koju žene nemaju. Takva mišljenja su razumljiva jer se radi o različitim pravima i obvezama unutar istog sustava. Također, žene uglavnom nisu zainteresirane za obvezno služenje vojnog roka, što je razumljivo s obzirom na osobne, profesionalne i obiteljske okolnosti. Ne postoji snažan pritisak da budu prisilno novačene, što otvara pitanje radi li se pod krinkom ravnopravnosti zapravo o neravnopravnosti prema ženama. Odgovor na pitanje ravnopravnosti ovisi o perspektivi i vrijednosnim stavovima: - Ravnopravnost kao jednaka prava i obveze: oba spola trebaju imati iste obveze, pa bi i žene trebale biti uključene u obveznu vojnu službu ako je ona obvezna za muškarce. - Ravnopravnost kao priznavanje različitosti: žene i muškarci mogu imati različite obveze, ali jednaku vrijednost i poštovanje u društvu. Važno je uzeti u obzir i demografske izazove, poput smanjenja broja muškaraca sposobnih za služenje vojnog roka, te potrebu za većim ljudskim resursima u obrani. Upravo zbog toga vlasti razmatraju uključivanje žena u obvezni vojni rok. Ovaj pragmatični razlog često se predstavlja i kao potreba za rodnom ravnopravnošću. Stoga je ključno da se o ovim pitanjima vodi otvorena i iskrena rasprava, uz poštivanje različitih mišljenja i prava svih građana. Samo na taj način mogu se pronaći najbolja rješenja koja će biti pravedna i održiva za cijelo društvo. U svezi prethodno navedenog ponavljam moj komentar uz članak 6.: Iako sam osobno protiv uvođenja ovakve vojne obveze, u nastavku obrazlažem zašto prijedlozi članka 6., odnosno članka 21. stavak 3. i članka 12., odnosno članka 25. stavak 9. nisu protuustavni OBRAZLOŽENJE Zagovaratelji ideje da žene imaju obvezu služenja vojnog roka najčešće se pozivaju na Ustav Republike Hrvatske, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije. Međutim, niti u jednoj konvenciji, rezoluciji ili nekom drugom međunarodnopravnom obvezujućem aktu ne spominje se obavezan vojni rok za žene. Zapošljavanje žena u oružanim snagama je unutarnje pitanje svake zemlje, te niti UN, niti EU, niti NATO ne postavljaju pred članice takve zahtjeve, već samo donose preporuke i prate njihovu primjenu. Načelo ravnopravnosti spolova je temeljno pravo. Spolna diskriminacija, dakle bilo prema muškarcima bilo prema ženama, je neprihvatljiva. Međutim, pravni sustavi i međunarodni standardi prepoznaju postojanje objektivnih razlika koje mogu opravdati različite pristupe u određenim područjima, uključujući i vojnu službu. Primjerice, fizičke i psihološke razlike, kao i društvene uloge, mogu biti relevantni za oblikovanje zakonskih obveza. Pri tome je važno da se postigne ravnoteža između jednakosti prava i jednakosti obveza, ali uzimajući u obzir i realne mogućnosti i potrebe oružanih snaga. Dobrovoljnost za žene u služenju vojnog roka nije nužno izraz stereotipa, već i pragmatičan pristup koji omogućava uključivanje žena koje su spremne i sposobne, a ne nameće obvezu koja za njih može biti nerazmjerna. Međunarodni pravni okvir ne propisuje uniformnu obvezu služenja vojnog roka za žene, već ostavlja prostor državama da prilagode svoje zakone u skladu sa svojim društvenim, demografskim i sigurnosnim potrebama, te je važno je da se provede otvorena i stručna rasprava o mogućnostima i posljedicama eventualnog proširenja obveze na žene, uz uvažavanje svih relevantnih faktora, pri čemu je nužno postupati promišljeno u skladu s pravnim, društvenim i sigurnosnim kontekstom. U većini europskih zemalja vojni rok nije obvezan za žene, već ga mogu služiti dobrovoljno. U više otvorenih izvora mogu se pronaći podaci o državama u kojima žene moraju služiti vojsku npr. članak „Koje zemlje zahtijevaju vojnu službu za žene?“ (Which countries require military service for women?) dostupno na https://www.dw.com/en/which-countries-require-military-service-for-women/a-72151079 U Europi su tri države u kojima je *obavezan* vojni rok za žene: Danska, Norveška, Švedska. U Danskoj od 1.07.2025. žene mogu biti regrutirane putem nacionalne lutrije (ako ne bude dovoljno dobrovoljaca), zatim Norveška koja je uvela univerzalni vojni rok za žene i muškarce 2015. te Švedska koja je obvezni vojni rok obnovila 2018., uključujući i žene starije od 18 godina. U Nizozemskoj se novačenje odnosi i na žene, iako je obvezna vojna služba u cijelosti ukinuta od 1997. godine. Navedeni primjeri služenja vojnog roka za žene svakako su važni i mogu poslužiti kao smjernice za daljnju raspravu, no svaka država ima specifične okolnosti i sigurnosne prioritete, pa nije nužno da se isti model primijeni univerzalno. U kontekstu *obaveznog* služenja vojnog roka u svijetu, navodim primjer Izraela gdje od 1949. žene moraju služiti vojsku dvije godine, dok muškarci služe tri godine, Eritreje gdje vojna služba traje 16 mjeseci za žene i muškarce, zatim Čada, Gvineje Bisau, Malija, Mozambika, Zelenortskih Otoka, Nigera, Obale Bjelokosti, Burme, Kine, Istočnog Timora i Sjeverne Koreje. Međutim, u više demokratskih država vojna služba za žene je *dobrovoljna*, kao npr. u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Belgiji, Kanadi, Španjolskoj, Francuskoj, Poljskoj, Australiji, Grčkoj, Turskoj, Češkoj, Portugalu, Boliviji, Japanu, Južnoj Koreji i Njemačkoj. Zanimljivo je da u Ukrajini, iako se bori protiv ruskog agresora, *ne postoji obvezna* vojna služba za žene. U Rusiji je u listopadu 2024. osnovana prva dobrovoljačka borbena jedinica za rat protiv Ukrajine sastavljena isključivo od žena. Vezano za prethodno navedene tri skandinavske države može se postaviti pitanje, radi li se o ravnopravnosti spolova ili se jednostavno radi o broju vojnika s kojima pojedina država raspolaže ili uopće može raspolagati zbog demografske situacije? Ustav Republike u članku 47. određuje da je vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost svih za to sposobnih građana, da je dopušten prigovor savjesti onima koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama, ali takve osobe su obvezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. **Zakonom o ravnopravnosti spolova** (NN 82/08, 69/17) utvrđuju se opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zakon definira pojmove ravnopravnosti spolova, diskriminacije na temelju spola, izravne i neizravne diskriminacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja te posebnih mjera. Područja na koja se zakon odnosi su zapošljavanje i rad, obrazovanje, političke stranke, mediji i službena statistika. U članku 1a. navedeno je da ovaj zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa direktivama Europske unije u vezi provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni, o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, te o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti. Direktive se definiraju kao zakonodavni akti Europske unije upućeni državama članicama, te su obvezujuće u pogledu rezultata koje je potrebno postići. Uredbe su zakonodavni akti Europske unije, obvezujuće su u cijelosti i izravno se primjenjuju u svim državama članicama. U cjelokupnom tekstu Zakona o ravnopravnosti spolova nema niti jedne naznake da bi se bilo koja odredba odnosila na pitanja obveznog vojnog roka ili na bilo kakva pitanja u vezi obrane. U **Zakonu o suzbijanju diskriminacije** (NN 85/08 i 112/12) u članku 8. određeno je da se zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne i regionalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba osobito u područjima rada i radnih uvjeta, obrazovanja, znanosti i sporta, socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave, stanovanja, javnog informiranja i medija, pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama te sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu. Iako se ova područja ne odnose izravno na pitanja vezana uz obranu i vojni rok, može se postaviti pitanje je li vojni rok neka vrsta zapošljavanja? Naime, služenje vojnog roka nije isto što i zapošljavanje, odnosno služenje vojske ima specifične karakteristike koje ga razlikuju od radnih odnosa u civilnom sektoru. Vojna služba često podrazumijeva intenzivne fizičke napore, uključujući nošenje teške opreme, dugotrajne marševe, borbene treninge i izdržljivost u ekstremnim uvjetima. Povijesno gledano, muškarci su najčešće bili uključeni u vojnu službu, jer su fizički zahtjevi prilagođeni njihovim prosječnim fizičkim sposobnostima. Nadalje, za razliku od klasičnih radnih odnosa, vojska se bavi nacionalnom sigurnošću, obranom države i aktivnostima koje mogu uključivati borbene situacije. Ova uloga zahtijeva specifičnu obuku, uključujući taktiku, rukovanje naoružanjem, krizno upravljanje i psihološku otpornost. Stoga se vojna služba prilagođava nacionalnim obrambenim ciljevima, a ne ekonomskim uvjetima tržišta rada. Vojna služba uvijek je bila tradicionalno muška profesija, osobito u kulturama koje su imale dugu vojnu tradiciju, dok su žene sudjelovale u ratovima kao npr. medicinske sestre, administrativno osoblje ili u drugim specijaliziranim službama, a njihov broj je bio znatno manji u usporedbi s muškarcima. Iako se naizgled može reći da je uvođenje obveznog vojnog roka samo za muškarce jedan od oblika diskriminacije, smatram da država ima pravo postaviti poseban oblik državne obaveze za svoje građane na temelju legitimnih obrambenih ciljeva. Ključni dokumenti u tom smislu su **Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena** ( Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women, - CEDAW) koja se bavi ravnopravnošću spolova i zaštitom ženskih prava, ali ne zahtijeva obveznu vojnu službu za žene. Usvojena je 18.12.1979. od strane Generalne skupštine UN-a, stupila je na snagu 3. rujna 1981. nakon ratifikacije od strane dvadeset zemalja, a SFRJ ju je ratificirala iste godine. Nakon raspada Jugoslavije, Republika Hrvatska je 9.09.1992. službeno postala država stranka CEDAW-a putem notifikacije sukcesije, čime je preuzela obveze iz konvencije. Konvencija je dostupna na https://www.ohchr.org/en/instruments-mechanisms/instruments/convention-elimination-all-forms-discrimination-against-women. CEDAW ima i Opcijski protokol, koji omogućava ženama da podnose pritužbe na kršenja prava pred Odborom za CEDAW. Na ovu temu detalji se mogu pronaći na https://ravnopravnost.gov.hr/o-uredu-15/strateski-i-zakonodavni-okvir-za-ravnopravnost-spolova/nacionalni-propisi/3-izvjestaji-analize-2073/2073 Drugi važan međunarodni dokument je **Rezolucija Vijeća sigurnosti UN‑a 1325 o ženama, miru i sigurnosti** koja štiti i promiče ženska prava za postizanje rodne ravnopravnosti s obzirom na temeljna ljudska prava. Na države se apelira „…da osiguraju sve veću zastupljenost žena na svim razinama odlučivanja u državnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmi ma za sprečavanje, upravljanje i rješavanje sukoba.” O navedenoj rezoluciji detaljniji podaci mogu se naći na https://mvep.gov.hr/informacije-za-gradjane-244593/ugovori-dokumenti-i-obrasci/dokumenti/nap-ii/27171 Vezano za vojni sektor, postoje dva međunarodna dokumenta koja govore o načelu jednakog tretmana muškaraca i žena u pristupu zapošljavanju, stručnoj edukaciji i promicanju te uvjetima rada. To su **Rezolucija o ženama u oružanim snagama** Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2120 (2016.) i Preporuka Vijeća Europe 1742 (2006.) o ljudskim pravima pripadnika oružanih snaga. Rezolucije Vijeća Europe definiraju se kao formalni dokumenti kojima Vijeće Europe izražava stav o određenoj temi te mogu biti pravno obvezujuće ili ne. Preporuke Vijeća Europe također nisu pravno obvezujuće, a njima države članice izražavaju zajednički stav o određenim pitanjima. Rezolucija 2120 (2016) punog naziva na engleskom jeziku „Women in the armed forces: promoting equality, putting an end to gender-based violence“ može se pronaći na https://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-EN.asp?fileid=22939&lang=en Rezolucija između ostalog preporučuje da žene imaju pristup svim dužnostima u oružanim snagama, da se promiče sudjelovanje žena u međunarodnim operacijama, da se razvijaju fleksibilnije karijerne mogućnosti za žene, da se stvaraju povoljni uvjete za ravnopravnost spolova te da se implementiraju politike nulte tolerancije prema rodno uvjetovanom nasilju u oružanim snagama. U dokumentu se *nigdje* ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način *da i žene treba prisilno novačiti u vojsku*, ukoliko je to propisano za muškarce. Vezano za navedenu rezoluciju, smatram da je važno pročitati i izvješće na engleskom jeziku (Explanatory memorandum) gospođe Maryvonne Blondin na https://pace.coe.int/en/files/22789/html#_TOC_N05A579E8N05AA82B0 Izvješće gospođe Maryvonne Blondin bavi se položajem žena u oružanim snagama, naglašavajući da su žene i dalje manjina u vojsci i suočavaju se s mnogim oblicima diskriminacije zbog okruženja koje je dizajnirano pretežno za muškarce. Izvješće ističe kako su rodno uvjetovano uznemiravanje i nasilje česti u vojsci, a unutarnja kultura često pogoduje takvom zlostavljanju. U izvješću se poziva na promicanje zapošljavanja žena u vojsci, otvaranje svih vojnih pozicija za žene, razvoj fleksibilnih karijernih puteva te sustavno uključivanje rodne dimenzije u sve vojne operacije. Izvješće detaljno razmatra povijesnu prihvaćenost žena u oružanim snagama, pristup različitim vojnim profesijama, sudjelovanje žena u inozemnim misijama, napredovanje u karijeri, ravnotežu između posla i privatnog života, te potrebu za promjenom mentaliteta i prilagodbom struktura većem broju žena. Posebna pažnja posvećena je problemu seksualnog uznemiravanja, nasilja i važnosti učinkovitih mehanizama za podnošenje pritužbi. Međutim, istaknuo bih dio koji je po mojem mišljenju najvažniji za temu ove javne rasprave. Naime, gospođa Blondin smatra da oružane snage moraju imati reputaciju *prvoklasnog poslodavca* kako bi mogle privući najkvalitetnije muškarce ili žene. Na primjeru Norveške pokazala je važnost predodžbe koju ima javnost o oružanim snagama, a naročito kako su oružane snage prikazane u vlastitim regrutacijskim kampanjama, odnosno bile su temeljene na zastarjelim stereotipima - trčanje kroz blato, oružje, pucanje itd. U svezi prethodno navedenog, smatram važnom i Preporuku Vijeća Europe 1742 (2006.) punog naziva na engleskom jeziku „Human rights of members of the armed forces“, može se pronaći na https://pace.coe.int/en/files/17424/html . Ova Preporuka predstavlja važan okvir za zaštitu i promicanje ljudskih prava unutar vojnih struktura, balansirajući između potrebe vojne discipline i sigurnosti sa osnovnim pravima i dostojanstvom pripadnika oružanih snaga. Preporuka naglašava da se ljudska prava trebaju primjenjivati u svim okolnostima, uključujući i u vrijeme oružanih sukoba u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, pripadnici oružanih snaga moraju imati civilna i politička prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima uz određene ograničene iznimke koje su nužne za ispunjavanje vojnih zadaća. Osobe imaju pravo na prigovor savjesti koji se smatra ključnim dijelom slobode misli, savjesti i religije, a države se pozivaju da osiguraju stvarnu i učinkovitu zaštitu tog prava. Također se nigdje ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način da i žene treba prisilno novačiti u vojsku, ukoliko je to propisano za muškarce. Smatram da uvođenje obveznog vojnog roka za žene nije primjereno niti opravdano, te da takva mjera ne doprinosi stvarnoj ravnopravnosti spolova. Ravnopravnost ne znači nužno identične obveze i tretman, već pravičan pristup koji uvažava biološke, društvene i individualne razlike između muškaraca i žena. Naime, postoje prirodne i biološke razlike koje utječu na sposobnosti i uloge muškaraca i žena u društvu, a koje zakonodavstvo treba uzeti u obzir. Stoga, uvođenje obveznog vojnog roka za žene može rezultirati upravo **kontraefektom**, a to je ograničavanje njihovih prava i sloboda, što nije u skladu s načelima pravičnosti i jednakosti. Obvezni vojni rok za muškarce odražava sigurnosne potrebe države i njihove fizičke predispozicije, dok žene imaju pravo i mogućnost **dobrovoljnog** uključivanja u vojsku, što im omogućava slobodu izbora i poštivanje njihovih prava. Postoje mišljenja da je nepravedno što samo muškarci imaju zakonsku obvezu služenja vojske, dok žene nemaju takvu obavezu. Zbog toga se često zagovara proširenje te obveze i na žene, u cilju uspostavljanja prave rodne ravnopravnosti. Međutim, takav stav dovodi do paradoksa. Naime, strogo i apsolutno provođenje ove zakonske obveze samo za muškarce doživljava se kao nepravda, jer muškarci bivaju stavljeni u neravnopravan položaj, odnosno diskriminirani su na temelju spola. Stoga se njihov zahtjev da i žene budu uključene u prisilnu vojnu službu može tumačiti kao težnja za ostvarivanjem "najvećeg prava", odnosno jednake vojne obveze kako bi se izbjegla "najveća nepravda", odnosno diskriminacija i neravnopravnost. Dvojica Šveđana su tijekom 2012. objavila vrlo zanimljivo istraživanje pod naslovom „Rod, društvene norme i preživljavanje u pomorskim katastrofama“ (Gender, social norms, and survival in maritime disasters). Oni su analizirali tzv. pravilo "žene i djeca prvi" (WCF, woman & children first), odnosno htjeli su dokazati postoji li zaista takvo pravilo da se prilikom havarije na moru prvo spašavaju žene i djeca, pa tek onda muškarci. Navedeni dvojac je htio provjeriti je li riječ o mitu ili je pravilo WCF zaista primjenjivano u pomorskim nesrećama. Autori su proučavali utjecaj spola, društvenih normi, ponašanje posade i kapetana na šanse za preživljavanje putnika i članova posade tijekom brodoloma. Korištenjem povijesnih zapisa, popisa preživjelih i drugih izvora, analizirali su 18 velikih pomorskih nesreća u razdoblju 1852. - 2011., u kojima je bilo zahvaćeno više od 15.000 ljudi iz različitih nacionalnosti. Došli su do zanimljivih rezultata prema kojima su u odnosu na spol muškarci imali značajno veću vjerojatnost za preživljavanje od žena, odnosno stopa preživljavanja muškaraca bila je dvostruko veća od stope preživljavanja žena. Isto tako članovi posade i kapetani imali su najviše šanse za preživljavanje. U većini slučajeva **posada nije davala prednost ženama i djeci**. Autori su zaključili da je pravilo WCF vrlo rijetko primijenjeno, no brod „Titanic“ bio je izuzetak. Naime, kapetan broda kao zapovjednik koji ima vrhovnu ovlast izdavanja i provođenja zapovijedi izričito je naredio evakuaciju prvo žena i djece, što je značajno povećalo njihovu stopu preživljavanja. Navodno su časnici i pucali na ljude koji nisu poslušali naredbu. Osim broda „Titanic“, nema dokaza da je navedeno pravilo dosljedno provođeno u ostalim slučajevima. Vezano za društvene norme i ponašanje, autori su zaključili da su ljudi u kriznim situacijama češće *sebični* nego što slijede društvene norme o *zaštiti slabijih*, te nema dokaza da su se muškarci masovno žrtvovali za žene i djecu. Dakle „žene i djeca prvo“ (WCF) je mit, te o primjeni ovog načela ne postoje povijesni podaci. Umjesto toga, preživljavanje u pomorskim nesrećama najviše ovisi od osobnih interesa i statusu pojedinca na brodu (je li netko član posade ili je običan putnik). Ne postoje dokazi o postojanju tzv. viteških normi. Titanic je dakle bio izuzetak, a ne pravilo. (Izvor: Gender, social norms, and survival in maritime disasters, autori Mikael Elindera i Oscar Erixsona, Department of Economics, Uppsala University, SE-751 20 Uppsala, Sweden; and The Research Institute of Industrial Economics, SE-102 15 Stockholm, Sweden, Edited by Kenneth Wachter, University of California, Berkeley, CA, and approved June 29, 2012 (received for review May 2, 2012) https://ssrn.com/abstract=2161890 ) Zašto sam naveo rezultate istraživanja koje na prvi pogled nema nikakve poveznice sa ovim prijedlogom zakona? Ili možda ipak ima? Naime, istraživanje je pokazalo da su ljudi u kriznim situacijama češće sebični nego solidarni, a žrtvovanje za slabije nije statističko pravilo, već iznimka. Iz dijela komentara udruge Centar za ekonomsko obrazovanje može se zaključiti da bi glavni motivacijski faktor za pristupanje vojnoj službi trebala biti primjerena novčana naknada, a ne domoljubni ili društveni motivi, te da bi model dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz tržišnu naknadu, osigurao dovoljan broj ročnika. Također se može zaključiti da obvezno služenje vojnog roka temeljeno na društvenoj dužnosti, odnosno normi nailazi na otpor i izbjegavanje, te da ga se percipira kao nepravedan teret koji neravnomjerno pogađa samo muškarce. Prisilna vojna služba smatra se društveno nepoželjnom, dok se dragovoljnost uz primjerenu naknadu smatra učinkovitijom i pravednijom. Dakle, u kriznim i izvanrednim situacijama pojedinci prvenstveno djeluju iz osobnog interesa (preživljavanje ili financijska korist), dok su društvene norme (junaštvo, domoljublje, solidarnost itd.) rijetko presudan motivator. Izuzeci su mogući, ali samo kada postoji snažan autoritet ili izričita naredba kao u slučaju kapetana broda „Titanic“, odnosno kada su društvene norme institucionalizirane i strogo se provode. Zaključno, osobni interesi, status, izravni materijalni ili financijski poticaji ključni su faktori ponašanja u kriznim situacijama, dok su društvene norme i očekivanja o žrtvovanju za zajednicu ili one slabije, uglavnom mit ili iznimka, a ne pravilo. Stoga bi u kreiranju **obrambene politike** trebalo uzeti u obzir **stvarne motivacijske mehanizme ljudi**, a ne oslanjati se na idealizirane predodžbe o ljudskom ponašanju. U smislu prethodno navedenog, smatram da beneficije koje će dobivati muškarci u slučaju eventualnog obaveznog vojnog roka nisu oblik diskriminacije, već priznanje njihove obveze i doprinosa društvu. Ukidanje tih beneficija bilo bi nepravedno prema onima koji su ispunili zakonsku obvezu. Bez lažne političke korektnosti prisilno novačenje žena treba sagledati i sa aspekta demografske situacije u Republici Hrvatskoj. Nisam stručnjak za navedeno područje, ali demografi mogu vrlo lako izračunati demografski gubitak ako mladi ljudi, a osobito žene, kao ključni demografski potencijal iseljavaju iz države. Pretpostavka je da će se oni/one vratiti jednog dana. Međutim, demografska propast je zagarantirana ukoliko bi došlo do eventualnog prisilnog novačenja mladih, a naročito prisilnog novačenja žena i njihovog uključivanja u ratne sukobe. Stoga smatram da su zapravo demografski problemi jedan od glavnih razloga zašto samo tri europske države imaju obavezan vojni rok za žene, a ostale vrlo oprezno pristupaju ovoj temi. Ponovo ističem primjer Ukrajine, države koja je u ratu, ali koja mora balansirati između potreba za ljudskim resursima i očuvanja demografske strukture. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
18 DARKO MARINAC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 32.  Za nepridržavanje ove prednosti nisu predviđene sankcije! Nije prihvaćen Predloženi zakon jasno uređuje ovu problematiku.
19 DARKO MARINAC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 26. Kao prvo za državna tijela i dužnosnike tj. odgovorne osobe (2) kazne su premale. Drugo su nemušti i nezaokruženi iznosi u Eurima (euro smo uveli prije 3 g.)preračunati iz zaokruženih iznosa u Kunama. Jednostavno djjeluje neozbiljno. Isto vrijedi i stavak (3) i članak 28. povećati po visini kazne a zaoruženost za sve. Nije prihvaćen Člankom 26. Nacrta prijedloga zakona kojim se mijenja članak 116. određene su novčane kazne iskazano u eurima.
20 ANDREJ GREGIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 15. Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
21 NENAD SAMARDŽIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 15. Na 25k je regulirano da je nerazvrstani pričuvnik stariji od 30 godina koji nije prošao osposobljavanje. To znači da se oni od 19 do 30 godina koji nisu služili nalaze u neriješenom statusu jer zbog kapaciteta neće moći biti pozvani na temeljno osposobljavanje. Smatram da bi trebalo propisati da su nerazvrstani pričuvnici svi oni koji nisu prošli dragovoljno ili temeljno vojno osposobljavanje te DVS bez obzira na godine života. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu uključujući i dio koji se navodi.
22 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 15. Plemenita je namjera predlagatelja da zaštiti ročnike od dobivanja otkaza zbog odlaska na temeljno vojno osposobljavanje, ali iz iskustva dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka znamo da će prvo pitanje poslodavca kandidatu za posao biti "Jesi li regulirao vojnu obvezu?", da će poslodavci preferirati kandidate koji su već odslužili TVO ili pak strance koji niti nemaju tu obvezu i da će mnogi mladići koji bi inače već radili u struci za koju su se godinama školovali ili pak rado odmah po završetku istog odradili TVO biti svedeni na obavljanje privremenih poslova, često izvan struke, dok čekaju i do godinu dana da prime poziv za služenje te još 2-4 mjeseca to ne odrade. Najcrnija je ironija da se u isto vrijeme iz Vlade može slušati o "pulsiranju tržišta rada" kojemu su potrebni strani radnici zbog nedostatka domaće radne snage, a upravo će se uvođenjem TVO-a pogoršati stanje, stvoriti veći nedostatak domaćih radnika i poskupljenje usluga, potaknuti ljude koji bi inače postali radno aktivni na upisivanje studija radi odgađanja TVO-a, produljiti liste čekanja u bolnicama dok medicinsko osoblje "nosi grablje i motiku" (da citiramo ministra) i još mnoge druge posljedice koje bi se mogle izbjeći plaćanjem tržišnih naknada za službu ročnika i pričuvnika što bi, kao što smo već u drugim komentarima naveli, postiglo ISTI CILJ glede popune Oružanih snaga, ali uz manje ukupne troškove za ekonomiju. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu. Uz to ova problematika se uređuje i Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Zakonom o radu.
23 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Člankom 12. ZID-a Zakona o obrani (kojim se mijenja čl. 25. st. 9.) i člankom 32. ZID-a Zakona o obrani (nije navedeno koji bi to članak bio u izmijenjenom Zakonu) propisuje se prednost prilikom zapošljavanja pod jednakim uvjetima nezaposlenom razvrstanom pričuvniku te nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje. Uvođenje prednosti pod istim uvjetima u RH već imaju osobe prema: Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji – tu su navedene brojne kategorije i redoslijed prema kojoj se ostvaruje prednost; Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina; Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. U slučaju osoba s invaliditetom te pripadnika nacionalnih manjina, radi se o osobama koje su nositelji određene karakteristike, odnosno pripadnici skupina koje su izložene određenoj vrsti predrasuda, stigmatizacije i/ili izolacije, što ih dovodi u poziciju manje zapošljivosti u odnosu na osobe koje nisu pripadnici ovih skupina. Dakle, radi se o osobama koje su prepoznate kao ranjive u kontekstu njihove pozicije na tržištu rada. Štoviše, njihovim zapošljavanjem i vidljivošću odnosno zastupljenošću među zaposlenima u državnim i javim tijelima, država šalje poruku kako poslodavcima, tako i društvu u cjelini. S druge strane, prednost prilikom zapošljavanja za branitelje, odnosno članove njihovih obitelji, rezultat je honoriranja, u pogledu uloženog, riskiranog i pretrpljenog te pretrpljenih ozbiljnih posljedica od strane branitelja i/ili članova njegovih obitelji. U ovom slučaju, sama činjenica da je netko odslužio vojni rok, odnosno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, a ne civilnu službu, nije razmjerna i opravdana s obzirom na korist (prednost prilikom zapošljavanja) koja se predlaže, osobito u kontekstu uloženog vremena od 2 mjeseca (kao i izostanka drugih otegotnih okolnosti koje bi takvu prednost opravdavale). Za razliku od gore spomenutih mjera, ovdje se radi o motivacijskoj mjeri odnosno mjeri predviđenoj kako bi se motiviralo osobe da se prijave za služenje obveznog vojnog roka, no koja nije razmjerna. Pri tome, ukazujemo i da osoba može iskoristiti ovu mjeru i unatoč tome izbjeći služenje u Oružanim snagama RH. Naime, iako su odslužile vojni rok ove osobe u svakom trenutku mogu uložiti priziv savjesti, s obzirom da ga može uložiti (i) pričuvnik, te stoga postoji mogućnost da iako su vojno osposobljene, u slučaju potrebe, ipak neće sudjelovati u Oružanim snagama RH. Naposljetku, kao nerazmjerna mjera, prednost prilikom zapošljavanja pod jednakim uvjetima nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje je diskriminatorna prema onima koji ulože prigovor savjesti zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora te civilno služe, te stoga predstavlja diskriminaciju temeljem vjere ili uvjerenja. Slijedom navedenog, predlažemo navedenu odredbu brisati. Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
24 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. S obzirom da se razvrstana pričuva puni vojnim obveznicima koji su ispunili svoju vojnu obvezu kroz temeljno vojno osposobljavanje, a koje pravo poradi svojih vjerskih ili moralnih uvjerenja nisu u mogućnosti ispuniti vojni obveznici koji su ispunili svoju vojnu obvezu kroz civilnu službu, predloženi članak 25. stavak 9. stavlja vojne obveznike civilne ročnike u nepovoljniji položaj od vojnih obveznika ročnika u usporedivoj situaciji, što je protivno članku 14. Ustava i članku 2. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
25 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Općenito se predloženim izmjenama vrlo proizvoljno ignoriraju očiti diskriminatorni elementi. Tako je člankom 12. (odnosno predloženim izmjenama izvornog Članka 25. Zakona o obrani) dana jasna prednost pri zapošljavanju razvrstanim pričuvnicima u tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, iako ih dvomjesečno služenje vojnog roka nikako ne čini kompetentnijima za navedene poslove. Time se krši Članak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije jer se osobe koje ne služe obvezni vojni rok, što zbog toga što su žene, što zbog vjerskih, političkih i drugih uvjerenja, stavlja u nepovoljni položaj pri zapošljavanju. Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
26 MARIO MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Vezano za stavak 9. ponavljam komentar uz članak 32. Smatram da beneficije koje se dodjeljuju muškarcima koji služe vojni rok nisu oblik diskriminacije, već priznanje njihove obveze i doprinosa društvu. Ukidanje tih beneficija bilo bi nepravedno prema onima koji su ispunili zakonsku obvezu. Kako su odredbe članka 32. praktično identične onima iz članka 12., odnosno članka 25. stavak 9., predlažem dvije mogućnosti: 1. Brisanje članka 32. uz adekvatne izmjene i dopune članka 12., odnosno članka 25. stavka 9., koji bi glasio: *(9) Tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost nezaposlenom razvrstanom pričuvniku iz stavka 2. ovog članka, te nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, pod jednakim uvjetima.* 2. Brisanje stavka 9. članka 25., odnosno članka 12. te adekvatne izmjene i dopune članka 32., koji bi glasio: *Članak 32.Tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost nezaposlenom razvrstanom pričuvniku iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, te nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, pod jednakim uvjetima.* Pitanje beneficija pri zapošljavanju osoba koje su dale doprinos državi ne može se promatrati izolirano. Problem vojne obveze muškaraca u Hrvatskoj i uključivanje žena u novačenje u novom Zakonu o obrani odražava širi trend promjena u društvenim i sigurnosnim okolnostima, a ne samo pitanje ustavnih odredbi ili dosadašnje prakse. Ustav Republike Hrvatske i prethodni zakoni o obrani predviđali su obvezno služenje vojnog roka za muškarce, dok su žene služile dobrovoljno. Ovakva praksa postojala je i tijekom Domovinskog rata, a branitelji su od tada stekli određena prava, uključujući prvenstvo pri zapošljavanju. Primjerice, članak 101. stavak 1. točka f. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, NN 98/19, NN 84/21, NN 156/23) propisuje: *Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom prema sljedećem redoslijedu:...f) hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, redoslijedom od duljeg prema kraćem vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.* Tema obveznog vojnog roka i rodne ravnopravnosti u obrani vrlo je kompleksna i zahtijeva uravnotežen pristup koji uvažava prava i potrebe oba spola. U Hrvatskoj žene nisu bile obvezne na vojnu službu zbog društvenih, bioloških i povijesnih razloga. Smatralo se da bi obvezno novačenje žena bilo prevelik teret ili nepravedno zbog specifičnih uloga koje žene često imaju u društvu i obitelji. S druge strane, neki muškarci koji su ili će biti obvezni služiti vojni rok smatraju da je to nepravedno jer se od njih traži obveza koju žene nemaju. Takva mišljenja su razumljiva jer se radi o različitim pravima i obvezama unutar istog sustava. Također, žene uglavnom nisu zainteresirane za obvezno služenje vojnog roka, što je razumljivo s obzirom na osobne, profesionalne i obiteljske okolnosti. Ne postoji snažan pritisak da budu prisilno novačene, što otvara pitanje radi li se pod krinkom ravnopravnosti zapravo o neravnopravnosti prema ženama. Odgovor na pitanje ravnopravnosti ovisi o perspektivi i vrijednosnim stavovima: - Ravnopravnost kao jednaka prava i obveze: oba spola trebaju imati iste obveze, pa bi i žene trebale biti uključene u obveznu vojnu službu ako je ona obvezna za muškarce. - Ravnopravnost kao priznavanje različitosti: žene i muškarci mogu imati različite obveze, ali jednaku vrijednost i poštovanje u društvu. Važno je uzeti u obzir i demografske izazove, poput smanjenja broja muškaraca sposobnih za služenje vojnog roka, te potrebu za većim ljudskim resursima u obrani. Upravo zbog toga vlasti razmatraju uključivanje žena u obvezni vojni rok. Ovaj pragmatični razlog često se predstavlja i kao potreba za rodnom ravnopravnošću. Stoga je ključno da se o ovim pitanjima vodi otvorena i iskrena rasprava, uz poštivanje različitih mišljenja i prava svih građana. Samo na taj način mogu se pronaći najbolja rješenja koja će biti pravedna i održiva za cijelo društvo. U svezi prethodno navedenog ponavljam moj komentar uz članak 6.: Iako sam osobno protiv uvođenja ovakve vojne obveze, u nastavku obrazlažem zašto prijedlozi članka 6., odnosno članka 21. stavak 3. i članka 12., odnosno članka 25. stavak 9. nisu protuustavni OBRAZLOŽENJE Zagovaratelji ideje da žene imaju obvezu služenja vojnog roka najčešće se pozivaju na Ustav Republike Hrvatske, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije. Međutim, niti u jednoj konvenciji, rezoluciji ili nekom drugom međunarodnopravnom obvezujućem aktu ne spominje se obavezan vojni rok za žene. Zapošljavanje žena u oružanim snagama je unutarnje pitanje svake zemlje, te niti UN, niti EU, niti NATO ne postavljaju pred članice takve zahtjeve, već samo donose preporuke i prate njihovu primjenu. Načelo ravnopravnosti spolova je temeljno pravo. Spolna diskriminacija, dakle bilo prema muškarcima bilo prema ženama, je neprihvatljiva. Međutim, pravni sustavi i međunarodni standardi prepoznaju postojanje objektivnih razlika koje mogu opravdati različite pristupe u određenim područjima, uključujući i vojnu službu. Primjerice, fizičke i psihološke razlike, kao i društvene uloge, mogu biti relevantni za oblikovanje zakonskih obveza. Pri tome je važno da se postigne ravnoteža između jednakosti prava i jednakosti obveza, ali uzimajući u obzir i realne mogućnosti i potrebe oružanih snaga. Dobrovoljnost za žene u služenju vojnog roka nije nužno izraz stereotipa, već i pragmatičan pristup koji omogućava uključivanje žena koje su spremne i sposobne, a ne nameće obvezu koja za njih može biti nerazmjerna. Međunarodni pravni okvir ne propisuje uniformnu obvezu služenja vojnog roka za žene, već ostavlja prostor državama da prilagode svoje zakone u skladu sa svojim društvenim, demografskim i sigurnosnim potrebama, te je važno je da se provede otvorena i stručna rasprava o mogućnostima i posljedicama eventualnog proširenja obveze na žene, uz uvažavanje svih relevantnih faktora, pri čemu je nužno postupati promišljeno u skladu s pravnim, društvenim i sigurnosnim kontekstom. U većini europskih zemalja vojni rok nije obvezan za žene, već ga mogu služiti dobrovoljno. U više otvorenih izvora mogu se pronaći podaci o državama u kojima žene moraju služiti vojsku npr. članak „Koje zemlje zahtijevaju vojnu službu za žene?“ (Which countries require military service for women?) dostupno na https://www.dw.com/en/which-countries-require-military-service-for-women/a-72151079 U Europi su tri države u kojima je *obavezan* vojni rok za žene: Danska, Norveška, Švedska. U Danskoj od 1.07.2025. žene mogu biti regrutirane putem nacionalne lutrije (ako ne bude dovoljno dobrovoljaca), zatim Norveška koja je uvela univerzalni vojni rok za žene i muškarce 2015. te Švedska koja je obvezni vojni rok obnovila 2018., uključujući i žene starije od 18 godina. U Nizozemskoj se novačenje odnosi i na žene, iako je obvezna vojna služba u cijelosti ukinuta od 1997. godine. Navedeni primjeri služenja vojnog roka za žene svakako su važni i mogu poslužiti kao smjernice za daljnju raspravu, no svaka država ima specifične okolnosti i sigurnosne prioritete, pa nije nužno da se isti model primijeni univerzalno. U kontekstu *obaveznog* služenja vojnog roka u svijetu, navodim primjer Izraela gdje od 1949. žene moraju služiti vojsku dvije godine, dok muškarci služe tri godine, Eritreje gdje vojna služba traje 16 mjeseci za žene i muškarce, zatim Čada, Gvineje Bisau, Malija, Mozambika, Zelenortskih Otoka, Nigera, Obale Bjelokosti, Burme, Kine, Istočnog Timora i Sjeverne Koreje. Međutim, u više demokratskih država vojna služba za žene je *dobrovoljna*, kao npr. u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Belgiji, Kanadi, Španjolskoj, Francuskoj, Poljskoj, Australiji, Grčkoj, Turskoj, Češkoj, Portugalu, Boliviji, Japanu, Južnoj Koreji i Njemačkoj. Zanimljivo je da u Ukrajini, iako se bori protiv ruskog agresora, *ne postoji obvezna* vojna služba za žene. U Rusiji je u listopadu 2024. osnovana prva dobrovoljačka borbena jedinica za rat protiv Ukrajine sastavljena isključivo od žena. Vezano za prethodno navedene tri skandinavske države može se postaviti pitanje, radi li se o ravnopravnosti spolova ili se jednostavno radi o broju vojnika s kojima pojedina država raspolaže ili uopće može raspolagati zbog demografske situacije? Ustav Republike u članku 47. određuje da je vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost svih za to sposobnih građana, da je dopušten prigovor savjesti onima koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama, ali takve osobe su obvezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. **Zakonom o ravnopravnosti spolova** (NN 82/08, 69/17) utvrđuju se opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zakon definira pojmove ravnopravnosti spolova, diskriminacije na temelju spola, izravne i neizravne diskriminacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja te posebnih mjera. Područja na koja se zakon odnosi su zapošljavanje i rad, obrazovanje, političke stranke, mediji i službena statistika. U članku 1a. navedeno je da ovaj zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa direktivama Europske unije u vezi provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni, o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, te o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti. Direktive se definiraju kao zakonodavni akti Europske unije upućeni državama članicama, te su obvezujuće u pogledu rezultata koje je potrebno postići. Uredbe su zakonodavni akti Europske unije, obvezujuće su u cijelosti i izravno se primjenjuju u svim državama članicama. U cjelokupnom tekstu Zakona o ravnopravnosti spolova nema niti jedne naznake da bi se bilo koja odredba odnosila na pitanja obveznog vojnog roka ili na bilo kakva pitanja u vezi obrane. U **Zakonu o suzbijanju diskriminacije** (NN 85/08 i 112/12) u članku 8. određeno je da se zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne i regionalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba osobito u područjima rada i radnih uvjeta, obrazovanja, znanosti i sporta, socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave, stanovanja, javnog informiranja i medija, pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama te sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu. Iako se ova područja ne odnose izravno na pitanja vezana uz obranu i vojni rok, može se postaviti pitanje je li vojni rok neka vrsta zapošljavanja? Naime, služenje vojnog roka nije isto što i zapošljavanje, odnosno služenje vojske ima specifične karakteristike koje ga razlikuju od radnih odnosa u civilnom sektoru. Vojna služba često podrazumijeva intenzivne fizičke napore, uključujući nošenje teške opreme, dugotrajne marševe, borbene treninge i izdržljivost u ekstremnim uvjetima. Povijesno gledano, muškarci su najčešće bili uključeni u vojnu službu, jer su fizički zahtjevi prilagođeni njihovim prosječnim fizičkim sposobnostima. Nadalje, za razliku od klasičnih radnih odnosa, vojska se bavi nacionalnom sigurnošću, obranom države i aktivnostima koje mogu uključivati borbene situacije. Ova uloga zahtijeva specifičnu obuku, uključujući taktiku, rukovanje naoružanjem, krizno upravljanje i psihološku otpornost. Stoga se vojna služba prilagođava nacionalnim obrambenim ciljevima, a ne ekonomskim uvjetima tržišta rada. Vojna služba uvijek je bila tradicionalno muška profesija, osobito u kulturama koje su imale dugu vojnu tradiciju, dok su žene sudjelovale u ratovima kao npr. medicinske sestre, administrativno osoblje ili u drugim specijaliziranim službama, a njihov broj je bio znatno manji u usporedbi s muškarcima. Iako se naizgled može reći da je uvođenje obveznog vojnog roka samo za muškarce jedan od oblika diskriminacije, smatram da država ima pravo postaviti poseban oblik državne obaveze za svoje građane na temelju legitimnih obrambenih ciljeva. Ključni dokumenti u tom smislu su **Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena** ( Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women, - CEDAW) koja se bavi ravnopravnošću spolova i zaštitom ženskih prava, ali ne zahtijeva obveznu vojnu službu za žene. Usvojena je 18.12.1979. od strane Generalne skupštine UN-a, stupila je na snagu 3. rujna 1981. nakon ratifikacije od strane dvadeset zemalja, a SFRJ ju je ratificirala iste godine. Nakon raspada Jugoslavije, Republika Hrvatska je 9.09.1992. službeno postala država stranka CEDAW-a putem notifikacije sukcesije, čime je preuzela obveze iz konvencije. Konvencija je dostupna na https://www.ohchr.org/en/instruments-mechanisms/instruments/convention-elimination-all-forms-discrimination-against-women. CEDAW ima i Opcijski protokol, koji omogućava ženama da podnose pritužbe na kršenja prava pred Odborom za CEDAW. Na ovu temu detalji se mogu pronaći na https://ravnopravnost.gov.hr/o-uredu-15/strateski-i-zakonodavni-okvir-za-ravnopravnost-spolova/nacionalni-propisi/3-izvjestaji-analize-2073/2073 Drugi važan međunarodni dokument je **Rezolucija Vijeća sigurnosti UN‑a 1325 o ženama, miru i sigurnosti** koja štiti i promiče ženska prava za postizanje rodne ravnopravnosti s obzirom na temeljna ljudska prava. Na države se apelira „…da osiguraju sve veću zastupljenost žena na svim razinama odlučivanja u državnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, upravljanje i rješavanje sukoba.” O navedenoj rezoluciji detaljniji podaci mogu se naći na https://mvep.gov.hr/informacije-za-gradjane-244593/ugovori-dokumenti-i-obrasci/dokumenti/nap-ii/27171 Vezano za vojni sektor, postoje dva međunarodna dokumenta koja govore o načelu jednakog tretmana muškaraca i žena u pristupu zapošljavanju, stručnoj edukaciji i promicanju te uvjetima rada. To su **Rezolucija o ženama u oružanim snagama** Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2120 (2016.) i Preporuka Vijeća Europe 1742 (2006.) o ljudskim pravima pripadnika oružanih snaga. Rezolucije Vijeća Europe definiraju se kao formalni dokumenti kojima Vijeće Europe izražava stav o određenoj temi te mogu biti pravno obvezujuće ili ne. Preporuke Vijeća Europe također nisu pravno obvezujuće, a njima države članice izražavaju zajednički stav o određenim pitanjima. Rezolucija 2120 (2016) punog naziva na engleskom jeziku „Women in the armed forces: promoting equality, putting an end to gender-based violence“ može se pronaći na https://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-EN.asp?fileid=22939&lang=en Rezolucija između ostalog preporučuje da žene imaju pristup svim dužnostima u oružanim snagama, da se promiče sudjelovanje žena u međunarodnim operacijama, da se razvijaju fleksibilnije karijerne mogućnosti za žene, da se stvaraju povoljni uvjete za ravnopravnost spolova te da se implementiraju politike nulte tolerancije prema rodno uvjetovanom nasilju u oružanim snagama. U dokumentu se *nigdje* ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način *da i žene treba prisilno novačiti u vojsku*, ukoliko je to propisano za muškarce. Vezano za navedenu rezoluciju, smatram da je važno pročitati i izvješće na engleskom jeziku (Explanatory memorandum) gospođe Maryvonne Blondin na https://pace.coe.int/en/files/22789/html#_TOC_N05A579E8N05AA82B0 Izvješće gospođe Maryvonne Blondin bavi se položajem žena u oružanim snagama, naglašavajući da su žene i dalje manjina u vojsci i suočavaju se s mnogim oblicima diskriminacije zbog okruženja koje je dizajnirano pretežno za muškarce. Izvješće ističe kako su rodno uvjetovano uznemiravanje i nasilje česti u vojsci, a unutarnja kultura često pogoduje takvom zlostavljanju. U izvješću se poziva na promicanje zapošljavanja žena u vojsci, otvaranje svih vojnih pozicija za žene, razvoj fleksibilnih karijernih puteva te sustavno uključivanje rodne dimenzije u sve vojne operacije. Izvješće detaljno razmatra povijesnu prihvaćenost žena u oružanim snagama, pristup različitim vojnim profesijama, sudjelovanje žena u inozemnim misijama, napredovanje u karijeri, ravnotežu između posla i privatnog života, te potrebu za promjenom mentaliteta i prilagodbom struktura većem broju žena. Posebna pažnja posvećena je problemu seksualnog uznemiravanja, nasilja i važnosti učinkovitih mehanizama za podnošenje pritužbi. Međutim, istaknuo bih dio koji je po mojem mišljenju najvažniji za temu ove javne rasprave. Naime, gospođa Blondin smatra da oružane snage moraju imati reputaciju *prvoklasnog poslodavca* kako bi mogle privući najkvalitetnije muškarce ili žene. Na primjeru Norveške pokazala je važnost predodžbe koju ima javnost o oružanim snagama, a naročito kako su oružane snage prikazane u vlastitim regrutacijskim kampanjama, odnosno bile su temeljene na zastarjelim stereotipima - trčanje kroz blato, oružje, pucanje itd. U svezi prethodno navedenog, smatram važnom i Preporuku Vijeća Europe 1742 (2006.) punog naziva na engleskom jeziku „Human rights of members of the armed forces“, može se pronaći na https://pace.coe.int/en/files/17424/html . Ova Preporuka predstavlja važan okvir za zaštitu i promicanje ljudskih prava unutar vojnih struktura, balansirajući između potrebe vojne discipline i sigurnosti sa osnovnim pravima i dostojanstvom pripadnika oružanih snaga. Preporuka naglašava da se ljudska prava trebaju primjenjivati u svim okolnostima, uključujući i u vrijeme oružanih sukoba u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, pripadnici oružanih snaga moraju imati civilna i politička prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima uz određene ograničene iznimke koje su nužne za ispunjavanje vojnih zadaća. Osobe imaju pravo na prigovor savjesti koji se smatra ključnim dijelom slobode misli, savjesti i religije, a države se pozivaju da osiguraju stvarnu i učinkovitu zaštitu tog prava. Također se nigdje ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način da i žene treba prisilno novačiti u vojsku, ukoliko je to propisano za muškarce. Smatram da uvođenje obveznog vojnog roka za žene nije primjereno niti opravdano, te da takva mjera ne doprinosi stvarnoj ravnopravnosti spolova. Ravnopravnost ne znači nužno identične obveze i tretman, već pravičan pristup koji uvažava biološke, društvene i individualne razlike između muškaraca i žena. Naime, postoje prirodne i biološke razlike koje utječu na sposobnosti i uloge muškaraca i žena u društvu, a koje zakonodavstvo treba uzeti u obzir. Stoga, uvođenje obveznog vojnog roka za žene može rezultirati upravo **kontraefektom**, a to je ograničavanje njihovih prava i sloboda, što nije u skladu s načelima pravičnosti i jednakosti. Obvezni vojni rok za muškarce odražava sigurnosne potrebe države i njihove fizičke predispozicije, dok žene imaju pravo i mogućnost **dobrovoljnog** uključivanja u vojsku, što im omogućava slobodu izbora i poštivanje njihovih prava. Postoje mišljenja da je nepravedno što samo muškarci imaju zakonsku obvezu služenja vojske, dok žene nemaju takvu obavezu. Zbog toga se često zagovara proširenje te obveze i na žene, u cilju uspostavljanja prave rodne ravnopravnosti. Međutim, takav stav dovodi do paradoksa. Naime, strogo i apsolutno provođenje ove zakonske obveze samo za muškarce doživljava se kao nepravda, jer muškarci bivaju stavljeni u neravnopravan položaj, odnosno diskriminirani su na temelju spola. Stoga se njihov zahtjev da i žene budu uključene u prisilnu vojnu službu može tumačiti kao težnja za ostvarivanjem "najvećeg prava", odnosno jednake vojne obveze kako bi se izbjegla "najveća nepravda", odnosno diskriminacija i neravnopravnost. Dvojica Šveđana su tijekom 2012. objavila vrlo zanimljivo istraživanje pod naslovom „Rod, društvene norme i preživljavanje u pomorskim katastrofama“ (Gender, social norms, and survival in maritime disasters). Oni su analizirali tzv. pravilo "žene i djeca prvi" (WCF, woman & children first), odnosno htjeli su dokazati postoji li zaista takvo pravilo da se prilikom havarije na moru prvo spašavaju žene i djeca, pa tek onda muškarci. Navedeni dvojac je htio provjeriti je li riječ o mitu ili je pravilo WCF zaista primjenjivano u pomorskim nesrećama. Autori su proučavali utjecaj spola, društvenih normi, ponašanje posade i kapetana na šanse za preživljavanje putnika i članova posade tijekom brodoloma. Korištenjem povijesnih zapisa, popisa preživjelih i drugih izvora, analizirali su 18 velikih pomorskih nesreća u razdoblju 1852. - 2011., u kojima je bilo zahvaćeno više od 15.000 ljudi iz različitih nacionalnosti. Došli su do zanimljivih rezultata prema kojima su u odnosu na spol muškarci imali značajno veću vjerojatnost za preživljavanje od žena, odnosno stopa preživljavanja muškaraca bila je dvostruko veća od stope preživljavanja žena. Isto tako članovi posade i kapetani imali su najviše šanse za preživljavanje. U većini slučajeva **posada nije davala prednost ženama i djeci**. Autori su zaključili da je pravilo WCF vrlo rijetko primijenjeno, no brod „Titanic“ bio je izuzetak. Naime, kapetan broda kao zapovjednik koji ima vrhovnu ovlast izdavanja i provođenja zapovijedi izričito je naredio evakuaciju prvo žena i djece, što je značajno povećalo njihovu stopu preživljavanja. Navodno su časnici i pucali na ljude koji nisu poslušali naredbu. Osim broda „Titanic“, nema dokaza da je navedeno pravilo dosljedno provođeno u ostalim slučajevima. Vezano za društvene norme i ponašanje, autori su zaključili da su ljudi u kriznim situacijama češće *sebični* nego što slijede društvene norme o *zaštiti slabijih*, te nema dokaza da su se muškarci masovno žrtvovali za žene i djecu. Dakle „žene i djeca prvo“ (WCF) je mit, te o primjeni ovog načela ne postoje povijesni podaci. Umjesto toga, preživljavanje u pomorskim nesrećama najviše ovisi od osobnih interesa i statusu pojedinca na brodu (je li netko član posade ili je običan putnik). Ne postoje dokazi o postojanju tzv. viteških normi. Titanic je dakle bio izuzetak, a ne pravilo. (Izvor: Gender, social norms, and survival in maritime disasters, autori Mikael Elindera i Oscar Erixsona, Department of Economics, Uppsala University, SE-751 20 Uppsala, Sweden; and The Research Institute of Industrial Economics, SE-102 15 Stockholm, Sweden, Edited by Kenneth Wachter, University of California, Berkeley, CA, and approved June 29, 2012 (received for review May 2, 2012) https://ssrn.com/abstract=2161890 ) Zašto sam naveo rezultate istraživanja koje na prvi pogled nema nikakve poveznice sa ovim prijedlogom zakona? Ili možda ipak ima? Naime, istraživanje je pokazalo da su ljudi u kriznim situacijama češće sebični nego solidarni, a žrtvovanje za slabije nije statističko pravilo, već iznimka. Iz dijela komentara udruge Centar za ekonomsko obrazovanje može se zaključiti da bi glavni motivacijski faktor za pristupanje vojnoj službi trebala biti primjerena novčana naknada, a ne domoljubni ili društveni motivi, te da bi model dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz tržišnu naknadu, osigurao dovoljan broj ročnika. Također se može zaključiti da obvezno služenje vojnog roka temeljeno na društvenoj dužnosti, odnosno normi nailazi na otpor i izbjegavanje, te da ga se percipira kao nepravedan teret koji neravnomjerno pogađa samo muškarce. Prisilna vojna služba smatra se društveno nepoželjnom, dok se dragovoljnost uz primjerenu naknadu smatra učinkovitijom i pravednijom. Dakle, u kriznim i izvanrednim situacijama pojedinci prvenstveno djeluju iz osobnog interesa (preživljavanje ili financijska korist), dok su društvene norme (junaštvo, domoljublje, solidarnost itd.) rijetko presudan motivator. Izuzeci su mogući, ali samo kada postoji snažan autoritet ili izričita naredba kao u slučaju kapetana broda „Titanic“, odnosno kada su društvene norme institucionalizirane i strogo se provode. Zaključno, osobni interesi, status, izravni materijalni ili financijski poticaji ključni su faktori ponašanja u kriznim situacijama, dok su društvene norme i očekivanja o žrtvovanju za zajednicu ili one slabije, uglavnom mit ili iznimka, a ne pravilo. Stoga bi u kreiranju **obrambene politike** trebalo uzeti u obzir **stvarne motivacijske mehanizme ljudi**, a ne oslanjati se na idealizirane predodžbe o ljudskom ponašanju. U smislu prethodno navedenog, smatram da beneficije koje će dobivati muškarci u slučaju eventualnog obaveznog vojnog roka nisu oblik diskriminacije, već priznanje njihove obveze i doprinosa društvu. Ukidanje tih beneficija bilo bi nepravedno prema onima koji su ispunili zakonsku obvezu. Bez lažne političke korektnosti prisilno novačenje žena treba sagledati i sa aspekta demografske situacije u Republici Hrvatskoj. Nisam stručnjak za navedeno područje, ali demografi mogu vrlo lako izračunati demografski gubitak ako mladi ljudi, a osobito žene, kao ključni demografski potencijal iseljavaju iz države. Pretpostavka je da će se oni/one vratiti jednog dana. Međutim, demografska propast je zagarantirana ukoliko bi došlo do eventualnog prisilnog novačenja mladih, a naročito prisilnog novačenja žena i njihovog uključivanja u ratne sukobe. Stoga smatram da su zapravo demografski problemi jedan od glavnih razloga zašto samo tri europske države imaju obavezan vojni rok za žene, a ostale vrlo oprezno pristupaju ovoj temi. Ponovo ističem primjer Ukrajine, države koja je u ratu, ali koja mora balansirati između potreba za ljudskim resursima i očuvanja demografske strukture. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Zahvaljujemo na komentaru.
27 PAOLA HORVAT SOVILJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Jednaki pristup državnoj i javnoj službi predstavlja ustavno načelo, stavak 9. je protuustavan. Nije prihvaćen Dano obrazloženje ranije.
28 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Obrisati stavak 9 jer se ovime građani DISKRIMINIRAJU, što je u suprotnosti s čl. 14 st. 2 Ustava RH "Svi su pred zakonom jednaki." Nije prihvaćen Dano obrazloženje ranije.
29 EUROPSKA CIVILNA INICIJATIVA ZAGREB NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Članak 12., stavak 9. Nacrta prijedloga zakona u ovom obliku proizvodi efekte indirektne diskriminacije jer se stvaraju nepovoljniji učinci prema pripadnicama ženskog pola. Zabrana diskriminacije ustavna je kategorija u Republici Hrvatskoj i razrađena je u nizu međunarodnih izvora prava i domaćih zakon koji govore o zabrani bilo kojeg oblika diskriminacije - direktne i indirektne. Praksa kaže da ova na prvu neutralna norma, koja nije direktno diskriminatorna, direktno pogađa žene jer one nemaju propisano da prođu kroz obavezno vojno osposobljavanje. Ovakvim, trenutnim, Nacrtom predloga zakona stvara se nepovoljnije postupanje prema ženama na tržištu rada u telima državne i regionalne (samo)uprave. Kako u predmetnom članku, stavku, nije odrađen test proporcionalnosti predlažemo da se izbrišu navedene beneficije, jer smo sigurni da na Ustavnom sudu predložena norma neće proći test razmernosti. Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
30 IVAN ZIDAREVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Članak 12., stavak 9. Nacrta prijedloga zakona u ovom obliku proizvodi efekte indirektne diskriminacije jer se stvaraju nepovoljniji učinci prema pripadnicama ženskog pola. Zabrana diskriminacije ustavna je kategorija u Republici Hrvatskoj i razrađena je u nizu međunarodnih izvora prava i domaćih zakon koji govore o zabrani bilo kojeg oblika diskriminacije - direktne i indirektne. Praksa kaže da ova na prvu neutralna norma, koja nije direktno diskriminatorna, direktno pogađa žene jer one nemaju propisano da prođu kroz obavezno vojno osposobljavanje. Ovakvim, trenutnim, Nacrtom predloga zakona stvara se nepovoljnije postupanje prema ženama na tržištu rada u telima državne i regionalne (samo)uprave. Kako u predmetnom članku, stavku, nije odrađen test proporcionalnosti predlažem da se izbrišu navedene beneficije. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno je dano o ovom obrazloženje ranije.
31 PRAVOBRANITELJ/ICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. U članku 12. stavku 9. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani propisuje se: „Tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme na temelju javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme na temelju oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom razvrstanom pričuvniku iz stavka 2. ovog članka.“. Pravobraniteljica upozorava kako konkretno normativno rješenje predstavlja tzv. neizravnu diskriminaciju utemeljenu na spolu, koja je zakonski zabranjena pa takvo zakonodavno rješenje Pravobraniteljica ne može podržati jer je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) i Ustavom RH (NN 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014). Naime, u Zakonu o ravnopravnosti spolova, u članku 7. stavak 2. ističe se kako: „neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna“. U konkretnoj situaciji ne postoji legitimni cilj propisivanja navedene beneficije razvrstanim pričuvnicima, odnosno osobama koje sudjeluju u obveznom dvomjesečnom temeljnom vojnom osposobljavanju, a niti su sredstva usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna jer Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani točno predviđa na koji način će se osigurati temeljno vojno osposobljavanje, odnosno da je ono obvezno za sve muškarce određene dobi, a žene da se mogu uključiti dobrovoljno. Sukladno tome, za očekivati je da će ova (naizgled) neutralna pravna norma posljedično dovesti u nepovoljan položaj upravo žene, jer za njih nije propisano obvezno temeljno vojno osposobljavanje pa će zasigurno nerazmjerno manji broj žena i ostvarivati propisane zakonske beneficije jer će ih se značajno manji broj uključivati u usporedivoj situaciji s muškarcima za koje je temeljno vojno osposobljavanje obvezno. Dugoročno gledano, na ovaj način smanjit ćemo mogućnost zapošljavanja ženama u tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno žene dovesti u nepovoljan položaj temeljem njihovog spola. Istovremeno država uvodi mehanizme s kojima pokušava riješiti podzastupljenost žena na tržištu rada kako u navedenim tijelima, tako i u trgovačkim društvima, ali i u politici te na rukovodećim pozicijama. Stoga, nije nužno, ni primjereno, a i suprotno je kako Ustavu, tako i navedenim ciljevima države, Zakonu o ravnopravnosti spolova, ali i međunarodnim obvezama RH, dodatno putem zakonskih beneficija poticati nešto što stvara neravnopravnost među spolovima. Naime, ukoliko se prihvati opisano zakonsko rješenje, u usporedivoj situaciji s muškarcima sve osobe ženskog spola koje se nisu dobrovoljno odlučile na temeljno vojno osposobljavanje, biti će dovedene u nepovoljan položaj u području rada i zapošljavanja u svim tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Pravobraniteljica stoga predlaže zakonodavcu ili potpuno ukidanje navedene beneficije ili uvođenje jednake dvomjesečne vojne obveze za svih, bez obzira na spol. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, gđa. Višnja Ljubičić Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
32 FRANKO TOLIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 12. Stavak 9 je izrazito diskriminirajući prema onom dijelu populacije koji nije zahvaćen ovim Zakonom i uopće ne može pohađati vojnu obuku te ga je potrebno brisati ili primijeniti samo u slučaju kada su u pitanju kandidati koji su imali mogućnost pohađanja. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno je dano o ovom obrazloženje ranije.
33 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Člankom 11. ZID Zakona o obrani uvode se novi članci (odredbe), između ostaloga i čl. 24.a st. 2. kojim je propisano da „Zahtjev za civilnu službu nadležnom područnom odjelu za poslove obrane može podnijeti novak nakon zdravstvenog pregleda, ročnik i pričuvnik“, kao i čl. 24.b st. 1. kojim je popisano „Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu“. S obzirom da se u čl. 24.a st. 2. kao ovlaštenici podnošenja zahtjeva za civilnu službu (de facto prigovora savjesti) navode novak, ročnik i pričuvnik, nejasno je zbog čega se u čl. 24.b st. 1. navodi samo novak, iako i ročnik i pričuvnik mogu ponijeti zahtjev za civilnu službu. Stoga se postavlja pitanje nameće li se samo novaku dužnost da „učini uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu“, dok se to od ročnika i pričuvnika ne traži, ili su potonje dvije kategorije osoba omaškom ispuštene iz predložene odredbe, u kojem slučaju ih je potrebno uvrstiti u navedenu odredbu. Nadalje, formulacija „učiniti uvjerljivim“ nije obrazložena te je nejasno na koji način će netko učiniti uvjerljivim vlastita vjerska ili druga uvjerenja. Kao takva podložna je različitim interpretacijama i neujednačenoj primjeni, a zbog svoje apstraktnosti i potencijalno odvraćajuća od podnošenja zahtjeva za civilnu službu (prigovora savjesti). Također, prema postojećem Zakonu o civilnoj službi takav uvjet za zahtjev za civilnu službu nije propisan. Stoga ne postoji ni praksa u postupanju koja bi bila od pomoći pri tumačenju predložene odredbe, a njezinu razumijevanju ne pridonosi ni to što predlagatelj u obrazloženju odredbe nije pojasnio koja je intencija njezina uvođenja i na koji način bi netko učinio uvjerljivim svoja vjerska ili moralna uvjerenja koja smatra zaprekama za sudjelovanje u vojnim aktivnostima. Nadalje, u čl. 24.b navedeno je da o zahtjevu za civilnu službu odlučuje „tijelo nadležno za civilnu zaštitu“. Za razliku od važećeg Zakona o civilnoj službi, kojim je propisano da o zahtjevu odlučuje Povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi na vrijeme od četiri godine, da ima predsjednika i dva člana koje čine predstavnici ministarstava obrane, pravosuđa i uprave te rada i socijalne skrbi, da se predsjedniku i članovima povjerenstva određuju zamjenici, da predsjednik i njegov zamjenik ne mogu biti predstavnici MORH-a, kao i da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijeti pravilnik kojim će se urediti način rada Povjerenstva i druga pitanja značajna za njegov rad, iz nacrta prijedloga ZID Zakona o obrani nije posve jasno smatra li se „tijelom nadležnim za civilnu zaštitu“ MUP (koji je prema Zakonu o sustavu civilne zaštite „središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove civilne zaštite“), tko, odnosno koje tijelo bi unutar „tijela nadležnog za civilnu zaštitu“ odlučivao o zahtjevima za civilnu službu, a nije propisano niti da će se donijeti podzakonski akt kojim bi se detaljnije propisao postupak odlučivanja o zahtjevu za civilnu službu. Dodatno, navedeno je da će pri odlučivanju o zahtjevu za civilnu službu tijelo nadležno za civilnu zaštitu zatražiti mišljenje nadležnog područnog odjela za poslove obrane, koje ga je dužno dostaviti u roku od 10 dana. Nije jasno zbog čega se pri odlučivanju o odobravanju ovoga zahtjeva traži mišljenje nadležnog područnog odjela za poslove obrane, koji bi bio sadržaj mišljenja, niti u kojoj bi mjeri ovo mišljenje utjecalo na konačnu odluku tijela nadležnog za civilnu zaštitu. Posebno je nejasno zašto se traži mišljenje tijela iz sustava obrane, s obzirom da se radi o ustavnom dopuštenom prigovoru savjesti i upravo zbog njega – civilnoj (a ne vojnoj) službi. Kao što je već navedeno, u ovome dijelu se niti ne predlaže donošenje podzakonskog akta kojim bi se to detaljnije reguliralo. Također, u usporedbi s važećim Zakonom o civilnoj službi, umjesto ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (u čijem je djelokrugu bilo obavljanje poslova civilne službe - čl. 11. st. 1. Zakona o civilnoj službi), odnosno međuresornog Povjerenstva imenovanog od strane ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi, o ovim zahtjevima bi odlučivalo „tijelo nadležno za civilnu zaštitu“ (MUP, op.a.) uz prethodno mišljenje područne jedinice Ministarstva obrane. Nadalje, protiv rješenja tijela nadležnog za civilnu zaštitu o zahtjevu za civilnu službu nije dopuštena žalba, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Prema postojećem Zakonu o civilnoj službi protiv rješenja Povjerenstva se mogla izjaviti žalba Povjerenstvu za žalbe u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, a tek nakon toga je postojala mogućnost upravnog spora. Izostanak mogućnosti žalbe je otegotno jer bi bilo manje financijski zahtjevno za podnositelja, dok pokretanje upravnog spora pred Visokim upravnim sudom iziskuje značajnije financijske izdatke (angažiranje pravne pomoći odnosno odvjetnika), pravno je složenije te je izgledno da će na neke podnositelje zahtjeva za civilnu službu djelovati odvraćajuće zbog nemogućnosti snošenja troškova upravnog spora. Zbog navedenog se stječe dojam da se predloženim rješenjima, u korelaciji s važećim Zakonom o civilnoj službi, faktički sužava mogućnost realizacije instituta prigovora savjesti, a koji je predviđen Ustavom RH te zaštićen međunarodnim pravom ljudskih prava, pri čemu postupak njegova isticanja i odobravanja ne smije biti previše otegotan. Stoga predlažemo propisati drugačiji postupak odlučivanja o zahtjevu za civilnu službu, a koji treba biti detaljnije uređen na zakonskoj razini, pri čemu propisati barem mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za civilnu službu, definiranje žalbenog tijela i načina njegovog postupanja. Prihvaćen Prihvaća se.
34 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Neprihvatljivo je i da je prema Članku 11. (odnosno prijedlogu dodavanja točke 24.b u Zakon o obrani) "novak dužan zahtjevu za civilnu službu učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Ovakva formulacija daje prostor za subjektivnu procjenu jesu li neki razlozi uvjerljivi ili ne te se osobe niti ne bi trebale stavljati u položaj da se trebaju opravdavati zbog svojih vrijednosti. Predlažemo da osobe koje zbog vjerskih ili moralnih uvjerenja ne žele služiti obvezni vojni rok mogu to navesti bez davanja dodatnih obrazloženja. Osobne vvrijednosti nisu nešto što može biti uvjerljivo ili neuvjerljivo. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
35 IVANA ZANZE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Udruga Roditelji u akciji podržava komentare MMH i CMS: Nadopuna teksta: Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” Nadopuna teksta: U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Nadopuna teksta: Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
36 SANDRA ROZMAN PAPAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Pridužujem se komentarima Mreže mladih Hrvatske. Nadopuna teksta: Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” Nadopuna teksta: U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Nadopuna teksta: Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
37 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Potrebno je obrisati čl. 24.b jer se ne može uvjetovati civilno služenje temeljem prigovora savjesti. Čl. 47 st. 2 Ustava RH definira "Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom." Prema Ustavu osoba ne mora donositi nikakve "uvjerljive razloge" nego jednostavno izraziti prigovor savjesti i automatizmom dobiti služenje civilne službe umjesto vojne. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje služenje u civilnoj službi.
38 ZELENA AKCIJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Tražimo sljedeće izmjene i nadopune teksta: - Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. - U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. - U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” - U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane - Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
39 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  U članku 11. tražimo nadopune i izmjene na sljedeći način: Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
40 KRISTIJAN OREŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Nadopuna teksta: Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” Nadopuna teksta: U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Nadopuna teksta: Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
41 CENTAR ZA GRAĐANSKE INICIJATIVE POREČ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Nadopuna teksta: Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. Nadopuna teksta: U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” Nadopuna teksta: U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Nadopuna teksta: Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
42 CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA - OSIJEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Pridružujemo se komentarima Mreže mladih Hrvatske i Centru za mirovne studije Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3” U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
43 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  U članku 24.b predlažemo dodavanje stavke s tekstom “Novak ne može biti upućen u službu prije dostave rješenja iz stavka 3" Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
44 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Članak 24n stavak 2. Treba preinačiti na način da ispred riječi “pričuvni sastav” stoji riječ “civilni. Obrazloženje: Važno je zbog razumijevanja odredbe naznačiti u koji će pričuvni sastav osoba biti stavljena, s obzirom da nije moguće osobu s prizivom savjesti prevoditi u vojni pričuvni sastav. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
45 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  U članku 24.g predlažemo dodavanje teksta nakon trenutno zadnje natuknice, tekst bi glasio: “- ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada - ako je otvorio obrt ili samostalnu djelatnost, najdulje godinu dana od dana registracije obrta ili djelatnosti.” Argumentacija: ti razlozi su navedeni ranije u Zakonu te ih zakonodavac priznaje kao legitimnu osnovu za odgodu službe te je potrebno uskladiti tekst Zakona kako osobe koje služe civilnu zaštitu ne bi bile diskriminirane Prihvaćen Prihvaća se
46 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  U članku 24.b predlažemo brisanje stavka (1) i stavka (2) te zamjenu stavka (1) riječima "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Usvajanjem ovog komentara, stavci (3), (4) i (5) postaju stavci (2), (3) i (4). Argumentacija: Navedeni izričaj i prijedlog promjene prijedloga u skladu je s člankom 12. stavkom 2. Zakona o civilnoj službi kojom se određuje upravo: "Novak je dužan u zahtjevu za civilnu službu označiti poziva li se na vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". U skladu s tom odredbom izrađen je i aktualni PZC obrazac u kojem je navedeno "Razlog traženja civilne službe: Vjerski lili Moralni (zaokružiti). Također, smatramo da je nemoguće na bilo koji način propisati ni urediti što neke razloge čini “uvjerljivima”, osobito s obzirom da se radi o duboko osobnim uvjerenjima, te bi se time stvorio veliki prostor diskrecije na temelju kojeg tijelo odlučuje o nečijem ustavnom pravu što smatramo protuustavnim, budući da se na ovaj način ne mogu ograničiti ustavna prava. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje služenje u civilnoj službi.
47 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Stavak 1. treba mijenjati na način da se riječi "dužan je novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju upoznati s pravom da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu" mijenjaju riječima "obvezan je dostaviti novaku pri uvođenju u vojnu evidenciju u pisanom obliku informaciju o pravu da na temelju prigovora savjesti može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja sadrži i uputu o načinima podnošenja zahtjeva." Obrazloženje: pravo na prigovor savjesti u vojnoj službi ustavno je pravo, zagarantirano člankom 47. Ustava RH, te je isto stoga temeljno i sve osobe pri uvođenju u vojnu evidenciju stoga moraju istoga biti svjesni, te upućeni na koji način ga mogu ostvariti. Dužnost informiranja o ovom pravu proizlazi i iz načela pomoći stranci, propisanog člankom 7 Zakona o općem upravnom postupku. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje služenje u civilnoj službi.
48 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Članak 24.n. nije u skladu s člankom 3. Ustava koji propisuje vladavinu pravu kao najvišu vrednotu ustavnog poretka. Čl. 21. st. 1. propisuje da se vojna obveza sastoji od, između ostalog, civilne službe. Čl. 20. st. 1. propisuje da vojna obveza državljanu prestaje ako je ocijenjen neposobnim za vojnu službu. Čl. 24.d propisuje da se dužnosti obavljanja civilne službe oslobađa, između ostalog, novak koji je ocijenjen nesposobnim za vojnu službu. Čl. 21.h. st. 4. taksativno propisuje da ocjena sposobnosti za vojnu službu može biti jedino "sposoban za vojnu službu" ili "nesposoban za vojnu službu", dakle ne postoji mogućnost ocjene "privremeno nesposoban za vojnu službu" koju navodi čl. 24.n. niti postoji mogućnost sukladno čl. 20. st. 1. da se civilnog ročnika koji bi bio ocijenjen (privremeno ili trajno) nesposobnim za vojnu službu prevodi u pričuvni sastav. Zbog navedenog, predložena norma nije u skladu sa zahtjevima pravne sigurnosti, određenosti, predvidljivosti, pravne izvjesnosti i dosljednosti koje postavlja čl. 3. Ustava pred zakonodavcem. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
49 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Članak 24.j nije u skladu s člancima 40. i 47. st. 2. Ustava, člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te člankom 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Tamo gdje je to zakonom dopušteno, neki Jehovini svjedoci imaju puške da se zaštite od divljih životinja ili da love divljač radi prehrane. To ne utječe na vjerske ili moralne nazore radi kojih ne bi bili pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti ili nošenju oružja da se zaštite od drugih ljudi. (https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/1983528#h=15) Sloboda savjesti i vjeroispovijedi uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja. Ako je netko bio počinio kazneno djelo uporabom oružja, to ne znači da nije mogao odsluženjem kazne promijeniti vjeroispovijed ili uvjerenje te poprimiti vjerske ili moralne nazore radi kojih ne bi bio pripravan sudjelovati u oblavljanju vojničkih dužnosti uključujući (ali ne i ograničeno na) nošenje oružja. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
50 MARIO MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 11.  Komentar je vezan uz članak 24.b Smatram da novaci nisu dužni u zahtjevu za civilnu službu učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu, odnosno dokazivati svoja vjerska ili moralna uvjerenja. Stoga predlažem da se u članku 11. prijedlog članka 24.b briše kao nepotreban. OBRAZLOŽENJE Kao razlog navodim da odredbe članka 24.b treba uskladiti s dvije rezolucije i jednom preporukom: Rezolucija o prigovoru savjesti i alternativnoj civilnoj službi Europskog parlamenta (Schmidbauerova rezolucija) iz 1989. godine (Resolution on conscientious objection and alternative civilian service (Schmidbauer Resolution) 13 Oct 1989. Rezolucija je dostupna na engleskom jeziku na https://wri-irg.org/en/story/1989/resolution-conscientious-objection-and-alternative-civilian-service-schmidbauer . Rezolucija naglašava pravo svih vojnih obveznika da odbiju vojnu službu zbog prigovora savjesti, uz poštovanje slobode i jednakog tretmana svih građana. Europski parlament, između ostalog, poziva: - da se svim vojnim obveznicima (novacima) dodijeli pravo da u bilo kojem trenutku odbiju vojnu službu, bilo naoružanu ili nenaoružanu, iz razloga savjesti, uz puno poštovanje načela slobode i jednakog postupanja prema svim članovima društva; - da države članice osiguraju da se osobama koje obavljaju alternativnu službu ne uskraćuju njihova ustavna i/ili građanska prava te da se očuva njihovo dostojanstvo; - da osobi koja se pozvala na prigovor savjesti bude dovoljna izjava u kojoj se navode njegovi motivi kako bi se dobio status prigovarača savjesti; - da se duljina alternativne službe smije produžiti od trajanja redovne službe samo za polovicu kako bi se nadoknadila razdoblja obuke u pričuvi od strane onih koji obavljaju vojnu službu; - da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja i da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci; - na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima; - na uvođenje nacionalnog postupka žalbe; - da države članice poduzmu sve potrebne korake za izmjenu svog zakonodavstva kako bi ga uskladile s ovom rezolucijom i rezolucijom od 7. veljače 1983.; Rezolucija o prigovoru savjesti u državama članicama Zajednice (Resolution on conscientious objection in the Member States of the Community (Bandrés Molet & Bindi Resolution), 19.07.1994., Rezolucija je dostupna na https://wri-irg.org/en/story/1994/resolution-conscientious-objection-member-states-community-bandres-molet-bindi U navedenoj rezoluciji Europska komisija: - Smatra prigovor savjesti stvarnim subjektivnim pravom, kako je priznato rezolucijom 1989/59 Komisije Ujedinjenih naroda za ljudska prava, usko povezanim s ostvarivanjem individualnih sloboda te stoga služenje vojnog roka može biti u obliku vojne ili civilne službe; - Vjeruje da bi pojam *prigovarač savjesti* trebalo shvatiti kao netko tko, suočen s obvezom služenja vojnog roka, odbija to učiniti iz vjerskih, etičkih ili filozofskih razloga ili iz razloga savjesti te poziva sve države članice da usvoje ovu definiciju; - Potvrđuje osnovna načela koja je definirao Odbor ministara Vijeća Europe u svojoj preporuci R(87)8 o prigovoru savjesti na obveznu vojnu službu i smatra da je ova preporuka minimalna osnova za odredbe o civilnoj službi koje bi trebale povezivati sve države članice Vijeća Europe; - Ističe da je prigovor savjesti pitanje od međunarodne važnosti, što pokazuju rezolucija koju je 1989. godine usvojila Komisija Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Preporuka koju je 1987. godine usvojio Odbor ministara Vijeća Europe i njegova rezolucija iz 1989. godine, koje sve uključuju pravo na prigovor savjesti na vojnu službu među raznim pravima i propisuju da alternativna civilna služba ne smije biti kaznene prirode; - Uvjerena je da pravo na prigovor savjesti proizlazi iz ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se Unija obvezuje poštivati u skladu s člankom F(2) Ugovora o EU te da stoga usklađivanje zakonodavstva u ovom području spada u nadležnost Europske zajednice; - Poziva države članice da kao pitanje od zajedničkog interesa, prouče iskustva onih koje su ukinule obveznu vojnu službu u korist potpuno profesionalnih oružanih snaga, prihvaćajući da svi građani države članice trebaju uživati ista prava i ispunjavati iste obveze; - Poziva države članice da osiguraju da obvezna vojna služba i civilna služba koje se obavljaju u ustanovama koje nisu pod nadzorom Ministarstva obrane budu istog trajanja, u skladu sa stavkom 51. spomenute rezolucije od 11. ožujka 1993. o poštivanju ljudskih prava u EZ; - Vjeruje da prigovarači savjesti koji obavljaju civilnu službu moraju uživati ista prava kao i novaci koji sudjeluju u oružanoj vojnoj službi, kako u socijalnom smislu - na primjer u pogledu pristupa strukovnom osposobljavanju - tako i u pogledu plaće; - Naglašava da je sloboda vjerskog uvjerenja čvrsto utemeljena kao jedno od temeljnih individualnih prava utvrđenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te stoga ponavlja stavove iznesene u spomenutim rezolucijama od 21. siječnja 1993. i 22. travnja 1993. o obveznom izjašnjavanju o vjeroispovijesti na osobnim iskaznicama; - Poziva da se pravo na prigovor savjesti i pravo na civilnu službu ugrade u protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima; - Poziva države članice Europske unije koje nemaju (ili više nemaju) novačenje te vojnu i civilnu službu da ipak jamče temeljno pravo na prigovor savjesti; - Poziva Komisiju da zatraži od država članica Europske unije i zemalja koje su podnijele zahtjev za pristupanje da se pridržavaju načela utvrđenih u spomenutim rezolucijama od 7. veljače 1983., 13. listopada 1989. i 11. ožujka 1993. te u ovoj rezoluciji; Preporuka Vijeća Europe 1742 (2006.) punog naziva na engleskom jeziku *Human rights of members of the armed forces* može se pronaći na https://pace.coe.int/en/files/17424/html . Ova Preporuka predstavlja važan okvir za zaštitu i promicanje ljudskih prava unutar vojnih struktura, balansirajući između potrebe vojne discipline i sigurnosti sa osnovnim pravima i dostojanstvom pripadnika oružanih snaga. Preporuka naglašava da se ljudska prava trebaju primjenjivati u svim okolnostima, uključujući i u vrijeme oružanih sukoba u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, pripadnici oružanih snaga moraju imati civilna i politička prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima uz određene ograničene iznimke koje su nužne za ispunjavanje vojnih zadaća. Osobe imaju pravo na prigovor savjesti koji se smatra ključnim dijelom slobode misli, savjesti i religije, a države se pozivaju da osiguraju stvarnu i učinkovitu zaštitu tog prava. Također se nigdje ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način da i žene treba prisilno novačiti u vojsku, ukoliko je to propisano za muškarce. Osim toga Europski sud za ljudska prava (ESLJP) donio je nekoliko važnih presuda koje se odnose na pravo na civilnu službu i prigovor savjesti od kojih je najvažnija presuda *Bayatyan protiv Armenije*, 07.07.2011., predmet 23459/03. U navedenoj odluci ESLJP je utvrdio da je Armenija prekršila članak 9. Konvencije koji štiti slobodu mišljenja, savjesti i vjere, jer je osudila podnositelja zahtjeva na zatvorsku kaznu zbog odbijanja vojne službe iz vjerskih razloga. Ova presuda bila je prekretnica, jer je prvi put potvrđeno da prigovor savjesti spada pod zaštitu članka 9. Europske konvencije o ljudskim pravima. Ključni zaključci presude su: - Pravo na prigovor savjesti dio je slobode vjere i mora biti zaštićeno. - Zatvorska kazna za odbijanje vojne službe iz vjerskih razloga predstavlja kršenje ljudskih prava. - Države članice Vijeća Europe moraju osigurati alternativnu civilnu službu za osobe koje imaju prigovor savjesti. Sukladno navedenoj presudi, Ustavni sud Republike Hrvatske je u jednom ustavnosudskom postupku ispitivao je li osporenom presudom Upravnog suda i odlukama nadležnih tijela podnositeljici ustavne tužbe u relevantno vrijeme bilo povrijeđeno njezino Ustavom zaštićeno pravo na slobodno javno očitovanje vjere. Ustavni sud je donio Odluku broj: U-III-3785/2009 od 18. lipnja 2014., objavljena u NN 89/2014. U obrazloženju je Ustavni sud između ostaloga naveo, citiram: *Polazeći od tih navoda ustavne tužbe, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud je ustavnu tužbu ocjenjivao sa stajališta članka 40. Ustava i članka 9. Konvencije koji glase: Članak 40. Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.* *Članak 9. 1. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjeroispovijed ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima. 2. Sloboda iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja podvrgnut će se samo takvim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.* Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u predmetu Bayatyan protiv Armenije (presuda od 7. srpnja 2011., zahtjev br. 23459/03) naznačio je okvir i značenje te slobode. *118. Sud ponavlja da je sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, zajamčena člankom 9. Konvencije jedan od temelja 'demokratskog društva' u smislu Konvencije. Ta sloboda, u svojoj vjerskoj dimenziji, jedan je od najživotnijih elemenata koji stvaraju identitet vjernika i njihove koncepcije života, ali je također dragocjeno sredstvo ateista, agnostika, skeptika i onih koji prema vjeri nemaju nikakav odnos (the unconcerend). O njoj ovisi pluralizam, neodvojiv dio demokratskog društva, kojeg se ostvarenje skupo plaćalo tijekom stoljeća. Ta sloboda obuhvaća slobodu prihvatiti ili ne prihvatiti vjerska uvjerenja (freedom to hold or not to hold religious beliefs) i prakticirati ili ne prakticirati vjeru (practise or not to practise a religion) ...* Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje služenje u civilnoj službi.
51 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Čl. 10. ZID Zakona o obrani kojim se mijenja čl. 24. Zakona o obrani propisuje mogućnost isticanja prigovora savjesti. Pri tome se uvodi dva modaliteta civilne službe, no kao što je već naznačeno, nisu dovoljno jasno propisani, niti javnosti trenutno poznati brojni elementi ova dva modela, niti su ove odredbe adekvatno obrazložene, a što otežava razmatranje opravdanosti razlika između temeljnog vojnog osposobljavanja, civilne službe u tijelu nadležnom za civilnu zaštitu te civilne službe u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave. Pri tome, po izričaju iz čl. 10. st. 4. ZID Zakona o obrani „iznimno od stavka 2.„ može se zaključiti da je prvi model, civilna služba u civilnoj zaštiti i st. 2. postavljena kao pravilo, dok je civilna služba u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave iznimka ili izuzetak. Vezano za trajanje i razlike u trajanju, između ostalog propisuje se da se civilna služba u tijelu nadležnom za civilnu zaštitu obavlja tri mjeseca (st. 2.), što je prihvatljivo s obzirom da čl. 7. ZID Zakona o obrani (kojim se uvodi čl. 21.n) propisuje da temeljno vojno osposobljavanje traje dva mjeseca. Međutim, iznimno od te odredbe, obveznici civilne službe mogu obavljati službu u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave obavljajući poslove iz njihovog samoupravnog djelokruga koji su u funkciji: protupožarne i civilne zaštite, zaštite i unaprjeđenja prirodnog okoliša, komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta, u kojem slučaju civilna služba traje četiri mjeseca. Pri tome nije obrazložena razlika u trajanjima od dva, tri i četiri mjeseca, pri čemu je osobito potrebno pojasniti razloge razlikovanja između dva modaliteta civilnog služenja, odnosno da civilna služba u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave (četiri mjeseca) traje mjesec dana dulje od civilne službe u tijelu nadležnom za civilnu zaštitu (tri mjeseca), pri čemu je obavljanje poslova u funkciji civilne zaštite (iz samoupravnog djelokruga jedinica) jedan od načina civilnog služenja u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave. Nedostaje i objašnjenje izmjene koncepta civilne službe koji je prethodno bio jedinstven i uređen Zakonom o civilnoj službi (koji će prestati važiti), a koji će prema ZID Zakona o obrani imati dvije varijante, obje detaljnije uređene tek uredbom ili uredbama Vlade (koje će uređivati način obavljanja civilne službe u tijelu nadležnom za civilnu zaštitu te poslove koje obavljaju obveznici civilne službe u jedinicama lokalne samouprave). Nadalje, postoje dvojbe i vezano za omjer trajanja između vojne obuke i civilne službe u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave koji je dva mjeseca naspram četiri mjeseca, odnosno 1:2. Pri tome ukazujemo da je u ranijoj presudi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), Sud naveo da odsluženje civilnog vojnog roka treba biti postavljeno tako da predstavlja odgovarajuću alternativu, pri čemu ne smije predstavljati svojevrsnu kaznu za one koji su odbili izvršavati redovni vojni rok te u načelu ne bi trebalo premašiti trajanje jednog i pol vojnog služenja. Istovremeno ukazujemo i da se navedena presuda odnosi na daleko dulje(a) razdoblje(a), kao i mogućnost vojnog i jedne opcije civilnog služenja u jednom trajanju, dok se ovim prijedlogom uvode tri razdoblja trajanja službe koja su u određenom međusobnom odnosu, odnosno dva modaliteta civilnog služenja, za koje nije pojašnjen, između ostaloga i razlog njihovog uvođenja. Svjesni smo da u drugim europskim državama koje imaju obvezni vojni rok isti traje osjetno duže od predložena dva mjeseca (pa samim time i civilna služba traje znatno dulje), no europske su države svoje rokove trajanja vojne odnosno civilne službe u pravilu propisale upravo u skladu sa spomenutim standardom ESLJP-a. Nadalje, iz predložene odredbe nije jasno koji će civilni obveznici obavljati službu u tijelu nadležnom za civilnu zaštitu u trajanju od tri mjeseca, a koji „iznimno“ u jedinicama lokalne samouprave u trajanju od četiri mjeseca te tko će o tome i kako točno odlučivati. O kakvoj se iznimci radi nije razvidno ni iz teksta predloženih odredbi niti iz njihova obrazloženja. Razvidno je samo da će njihove poslove, način njihova obavljanja te „druga pitanja od značaja“ propisati Vlada uredbom ili uredbama, koje ne prolaze parlamentarnu proceduru poput zakona i stoga neće biti predmetom javnog savjetovanja. Iz predloženih zakonskih izmjena također nije jasno kako će se vršiti distinkcija između civilnih obveznika jedne i druge vrste, pa nije moguće niti usporediti razlike te eventualnu opravdanost njihovog različitog trajanja. U medijskim istupima nadležni ministar je najavio da „oni koji će služiti u civilnoj zaštiti ostaju kao dio pričuve, a osobe koje ne žele uopće imati veze sa sustavom idu u jedinice lokalne samouprave“ , no isto bi za adekvatno razmatranje razloga i opravdanosti propisane distinkcije trebalo biti navedeno u zakonu. Iako je najavljeno usklađivanje Zakona o sustavu civilne zaštite s odredbama ovih zakonskih izmjena i dopuna, te se planira donošenje popratnih uredbi, navedena pitanja je trebalo propisati i obrazložiti Zakonom o obrani, kojim se uvode navedene kategorije civilne službe. Ujedno, obzirom da iz izmjena i dopuna Zakona o obrani nije razvidno u kojim dijelovima i na koji način će se usklađivati Zakon o sustavu civilne zaštite sa Zakonom o obrani, ovim putem ukazujemo na potrebu dodatnog usklađivanja ovih zakona vezano za definiranje osposobljavanja i vježbi za civilnu zaštitu, a što se odnosi na civilno služenje vojnog roka. Potrebno je pojasniti radi li se o istoj vrsti osposobljavanja te koja je razlika između civilnog služenja i izvršavanja građanske obveze u sustavu civilne zaštite. U konačnici, predlažemo i da se predvidi da obveznici civilne službe mogu obavljati dio poslova vezano za održavanje javnih skloništa, na problematiku kojih je ukazano u Izvješću Državnog ureda za reviziju iz svibnja 2024. godine. Nije prihvaćen Predloženi zakon jasno je uredio civilnu službu i odredio njezino trajanje u skladu s vremenom koji će obveznici provesti u civilnoj službi, dok će se detaljnije to razraditi predviđenim provedbenim propisima.
52 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Ovim prijedlogom izmjena Zakona osobe koje se pozivaju na priziv savjesti i služe civilnu službu jasno se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na osobe koje služe obavezni vojni rok jer je člankon 21.n određeno da temeljno vojno osposobljavanje traje 2 mjeseca, a Člankom 24. da civilna služba traje 4 mjeseca. Osobe koje služe civilnu službu ne smiju biti kažnjavane zbog svojih vrijednosti. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavanje.
53 IVANA ZANZE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Udruga Roditelji u akciji podržava komentare MMH i CMS: Nadopuna teksta: U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Nadopuna teksta: Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. Opći komentar: U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
54 GORAN KEREKEŠ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
55 SANDRA ROZMAN PAPAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Pridružujem se komentarima Mreže mladih Hrvatske i Centra za mirovne studije: U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. Opći komentar: U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
56 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Stavak 5 mijenja se i glasi: "(5) Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje dva mjeseca. Čl. 14 st 2 Ustava RH kaže "Svi su pred zakonom jednaki." Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi.
57 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Stavak 2 mijenja se i glasi: "(2) Osobe iz stavka 1. ovog članka civilnu službu obavljaju dva mjeseca u tijelu nadležnom za civilnu zaštitu." Čl. 14 st 2 Ustava RH kaže "Svi su pred zakonom jednaki." Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi.
58 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Diskriminatorno je prema čl. 14 st 2 Ustava RH "Svi su pred zakonom jednaki." da civilno služenje traje čak i dvostruko duže od vojačkog osposobljavanja. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
59 ZELENA AKCIJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Tražimo sljedeće nadopune teksta: - U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. - Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. - U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će detaljnije urediti ovo područje.
60 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. U članku 10. tražimo nadopunu teksta na sljedeći način: U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Predlažemo izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će detaljnije urediti ovo područje.
61 SAMANTA MILOTIĆ BANČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Članak 4. Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda glasi: 1. Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu. 2. Nitko se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad. 3. U svrhu tumačenja ovog članka pojam *prisilni ili obvezatni rad* ne obuhvaća: a) svaki rad koji se u skladu s člankom 5. ove Konvencije zahtijeva od neke osobe na redovitom izdržavanju kazne ili za vrijeme uvjetnog otpusta na slobodu; b) svaku vojnu službu ili, u zemljama gdje se dopušta odbijanje obnašanja vojne službe zbog prigovora savjesti, drugu službu određenu umjesto obvezatne vojne službe; c) svaku službu koja se traži u slučaju nepogode ili nesreće koje ugrožavaju život i blagostanje zajednice; c) svaki rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obveza.  Međutim, vezano za odredbe o trajanju civilne službe iz članka 24. stavak 5. predlažem da se riječi *četiri mjeseca* zamijene s riječima *tri mjeseca*“, odnosno da se odredba stavka 5. uskladi sa dvije rezolucije i jednom preporukom.   OBRAZLOŽENJE Rezolucija o prigovoru savjesti i alternativnoj civilnoj službi Europskog parlamenta (Schmidbauerova rezolucija) iz 1989. godine (Resolution on conscientious objection and alternative civilian service (Schmidbauer Resolution) 13 Oct 1989 The European parliament. Rezolucija je dostupna na engleskom jeziku na https://wri-irg.org/en/story/1989/resolution-conscientious-objection-and-alternative-civilian-service-schmidbauer te naglašava pravo svih vojnih obveznika da odbiju vojnu službu zbog prigovora savjesti, uz poštovanje slobode i jednakog tretmana svih građana. U navedenoj rezoluciji Europski parlament, između ostalog, poziva: - da se svim vojnim obveznicima (novacima) dodijeli pravo da u bilo kojem trenutku odbiju vojnu službu, bilo naoružanu ili nenaoružanu, iz razloga savjesti, uz puno poštovanje načela slobode i jednakog postupanja prema svim članovima društva; - da države članice osiguraju da se osobama koje obavljaju alternativnu službu ne uskraćuju njihova ustavna i/ili građanska prava te da se očuva njihovo dostojanstvo; - da osobi koja se pozvala na prigovor savjesti bude dovoljna izjava u kojoj se navode njegovi motivi kako bi se dobio status prigovarača savjesti; - da se duljina alternativne službe smije produžiti od trajanja redovne službe samo za polovicu kako bi se nadoknadila razdoblja obuke u pričuvi od strane onih koji obavljaju vojnu službu; - da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja i da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci;  - na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima; - na uvođenje nacionalnog postupka žalbe; - da države članice poduzmu sve potrebne korake za izmjenu svog zakonodavstva kako bi ga uskladile s ovom rezolucijom i rezolucijom od 7. veljače 1983.  Rezolucijom o prigovoru savjesti u državama članicama Zajednice (Resolution on conscientious objection in the Member States of the Community (Bandrés Molet & Bindi Resolution), 19.07.1994., Rezolucija je dostupna na https://wri-irg.org/en/story/1994/resolution-conscientious-objection-member-states-community-bandres-molet-bindi  U navedenoj rezoluciji Europska komisija:  - Smatra prigovor savjesti stvarnim subjektivnim pravom, kako je priznato rezolucijom 1989/59 Komisije Ujedinjenih naroda za ljudska prava, usko povezanim s ostvarivanjem individualnih sloboda te stoga da služenje vojnom roku može biti u obliku vojne ili civilne službe; - Vjeruje da bi se pojam *prigovarač savjesti* trebao shvatiti kao netko tko, suočen s obvezom služenja vojnog roka, odbija to učiniti iz vjerskih, etičkih ili filozofskih razloga ili iz razloga savjesti te poziva sve države članice da usvoje ovu definiciju; - Potvrđuje osnovna načela koja je definirao Odbor ministara Vijeća Europe u svojoj preporuci R(87)8 o prigovoru savjesti na obveznu vojnu službu i smatra da je ova preporuka minimalna osnova za odredbe o civilnoj službi koje bi trebale povezivati sve države članice Vijeća Europe; - Ističe da je prigovor savjesti pitanje od međunarodne važnosti, što pokazuju rezolucija koju je 1989. godine usvojila Komisija Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Preporuka koju je 1987. godine usvojio Odbor ministara Vijeća Europe i njegova rezolucija iz 1989. godine, koje sve uključuju pravo na prigovor savjesti na vojnu službu među raznim pravima i propisuju da alternativna civilna služba ne smije biti kaznene prirode; - Uvjerena je da pravo na prigovor savjesti proizlazi iz ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se Unija obvezuje poštivati u skladu s člankom F(2) Ugovora o EU te da stoga usklađivanje zakonodavstva u ovom području spada u nadležnost Europske zajednice; - Poziva države članice da, kao pitanje od zajedničkog interesa, prouče iskustva onih koje su ukinule obveznu vojnu službu u korist potpuno profesionalnih oružanih snaga, prihvaćajući da svi građani države članice trebaju uživati ista prava i ispunjavati iste obveze; - Poziva države članice da osiguraju da obvezna vojna služba i civilna služba koje se obavljaju u ustanovama koje nisu pod nadzorom Ministarstva obrane budu istog trajanja, u skladu sa stavkom 51. spomenute rezolucije od 11. ožujka 1993. o poštivanju ljudskih prava u EZ-u; - Vjeruje da prigovarači savjesti koji obavljaju civilnu službu moraju uživati ista prava kao i novaci koji sudjeluju u oružanoj vojnoj službi, kako u socijalnom smislu - na primjer u pogledu pristupa strukovnom osposobljavanju - tako i u pogledu plaće; - Naglašava da je sloboda vjerskog uvjerenja čvrsto utemeljena kao jedno od temeljnih individualnih prava utvrđenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te stoga ponavlja stavove iznesene u spomenutim rezolucijama od 21. siječnja 1993. i 22. travnja 1993. o obveznom izjašnjavanju o vjeroispovijesti na osobnim iskaznicama; - Poziva da se pravo na prigovor savjesti i pravo na civilnu službu ugrade u protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima; - Poziva države članice Europske unije koje nemaju (ili više nemaju) novačenje te vojnu i civilnu službu da ipak jamče temeljno pravo na prigovor savjesti; - Poziva Komisiju da zatraži od država članica Europske unije i zemalja koje su podnijele zahtjev za pristupanje da se pridržavaju načela utvrđenih u spomenutim rezolucijama od 7. veljače 1983., 13. listopada 1989. i 11. ožujka 1993. te u ovoj rezoluciji.  Preporuka Vijeća Europe 1742 (2006.) punog naziva na engleskom jeziku *Human rights of members of the armed forces* koja se može se pronaći na https://pace.coe.int/en/files/17424/html je važan okvir za zaštitu i promicanje ljudskih prava unutar vojnih struktura, balansirajući između potrebe vojne discipline i sigurnosti sa osnovnim pravima i dostojanstvom pripadnika oružanih snaga. Preporuka naglašava da se ljudska prava trebaju primjenjivati u svim okolnostima, uključujući i u vrijeme oružanih sukoba u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, pripadnici oružanih snaga moraju imati civilna i politička prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima uz određene ograničene iznimke koje su nužne za ispunjavanje vojnih zadaća. Osobe imaju pravo na prigovor savjesti koji se smatra ključnim dijelom slobode misli, savjesti i religije, a države se pozivaju da osiguraju stvarnu i učinkovitu zaštitu tog prava. Također se nigdje ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način da i žene treba prisilno novačiti u vojsku, ukoliko je to propisano za muškarce. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavnje i služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će još detaljnije urediti ovo područje.
62 KRISTIJAN OREŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavnje i služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će još razraditi ovo područje.
63 KRISTIJAN OREŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Nadopuna teksta: U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Nadopuna teksta: Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. Prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će još razraditi ovo područje.
64 CENTAR ZA GRAĐANSKE INICIJATIVE POREČ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Nadopuna teksta: U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Nadopuna teksta: Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. Opći komentar: U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će još razraditi ovo područje.
65 MARIO MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Na početku želio bih razjasniti, smatra li se rad prilikom služenja vojnog roka ili civilne službe *prisilnim radom*? Smatram da takav rad nije *prisilni rad*. Naime, temeljem članka 4. stavak 3. točka b. Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97, 6/99 i 8/99), pojam *prisilni ili obvezatni rad* ne obuhvaća svaku vojnu službu ili u zemljama gdje se dopušta odbijanje obnašanja vojne službe zbog prigovora savjesti, drugu službu određenu umjesto obvezatne vojne službe. Članak 4. Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda glasi: 1. Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu. 2. Nitko se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad. 3. U svrhu tumačenja ovog članka pojam *prisilni ili obvezatni rad* ne obuhvaća: a) svaki rad koji se u skladu s člankom 5. ove Konvencije zahtijeva od neke osobe na redovitom izdržavanju kazne ili za vrijeme uvjetnog otpusta na slobodu; b) svaku vojnu službu ili, u zemljama gdje se dopušta odbijanje obnašanja vojne službe zbog prigovora savjesti, drugu službu određenu umjesto obvezatne vojne službe; c) svaku službu koja se traži u slučaju nepogode ili nesreće koje ugrožavaju život i blagostanje zajednice; c) svaki rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obveza. Međutim, vezano za odredbe o trajanju civilne službe iz članka 24. stavak 5. predlažem da se riječi *četiri mjeseca* zamijene s riječima *tri mjeseca*“, odnosno da se odredba stavka 5. uskladi sa dvije rezolucije i jednom preporukom. OBRAZLOŽENJE Rezolucija o prigovoru savjesti i alternativnoj civilnoj službi Europskog parlamenta (Schmidbauerova rezolucija) iz 1989. godine (Resolution on conscientious objection and alternative civilian service (Schmidbauer Resolution) 13 Oct 1989 The European parliament. Rezolucija je dostupna na engleskom jeziku na https://wri-irg.org/en/story/1989/resolution-conscientious-objection-and-alternative-civilian-service-schmidbauer te naglašava pravo svih vojnih obveznika da odbiju vojnu službu zbog prigovora savjesti, uz poštovanje slobode i jednakog tretmana svih građana. U navedenoj rezoluciji Europski parlament, između ostalog, poziva: - da se svim vojnim obveznicima (novacima) dodijeli pravo da u bilo kojem trenutku odbiju vojnu službu, bilo naoružanu ili nenaoružanu, iz razloga savjesti, uz puno poštovanje načela slobode i jednakog postupanja prema svim članovima društva; - da države članice osiguraju da se osobama koje obavljaju alternativnu službu ne uskraćuju njihova ustavna i/ili građanska prava te da se očuva njihovo dostojanstvo; - da osobi koja se pozvala na prigovor savjesti bude dovoljna izjava u kojoj se navode njegovi motivi kako bi se dobio status prigovarača savjesti; - da se duljina alternativne službe smije produžiti od trajanja redovne službe samo za polovicu kako bi se nadoknadila razdoblja obuke u pričuvi od strane onih koji obavljaju vojnu službu; - da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja i da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci; - na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima; - na uvođenje nacionalnog postupka žalbe; - da države članice poduzmu sve potrebne korake za izmjenu svog zakonodavstva kako bi ga uskladile s ovom rezolucijom i rezolucijom od 7. veljače 1983. Rezolucijom o prigovoru savjesti u državama članicama Zajednice (Resolution on conscientious objection in the Member States of the Community (Bandrés Molet & Bindi Resolution), 19.07.1994., Rezolucija je dostupna na https://wri-irg.org/en/story/1994/resolution-conscientious-objection-member-states-community-bandres-molet-bindi U navedenoj rezoluciji Europska komisija: - Smatra prigovor savjesti stvarnim subjektivnim pravom, kako je priznato rezolucijom 1989/59 Komisije Ujedinjenih naroda za ljudska prava, usko povezanim s ostvarivanjem individualnih sloboda te stoga da služenje vojnom roku može biti u obliku vojne ili civilne službe; - Vjeruje da bi se pojam *prigovarač savjesti* trebao shvatiti kao netko tko, suočen s obvezom služenja vojnog roka, odbija to učiniti iz vjerskih, etičkih ili filozofskih razloga ili iz razloga savjesti te poziva sve države članice da usvoje ovu definiciju; - Potvrđuje osnovna načela koja je definirao Odbor ministara Vijeća Europe u svojoj preporuci R(87)8 o prigovoru savjesti na obveznu vojnu službu i smatra da je ova preporuka minimalna osnova za odredbe o civilnoj službi koje bi trebale povezivati sve države članice Vijeća Europe; - Ističe da je prigovor savjesti pitanje od međunarodne važnosti, što pokazuju rezolucija koju je 1989. godine usvojila Komisija Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Preporuka koju je 1987. godine usvojio Odbor ministara Vijeća Europe i njegova rezolucija iz 1989. godine, koje sve uključuju pravo na prigovor savjesti na vojnu službu među raznim pravima i propisuju da alternativna civilna služba ne smije biti kaznene prirode; - Uvjerena je da pravo na prigovor savjesti proizlazi iz ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se Unija obvezuje poštivati u skladu s člankom F(2) Ugovora o EU te da stoga usklađivanje zakonodavstva u ovom području spada u nadležnost Europske zajednice; - Poziva države članice da, kao pitanje od zajedničkog interesa, prouče iskustva onih koje su ukinule obveznu vojnu službu u korist potpuno profesionalnih oružanih snaga, prihvaćajući da svi građani države članice trebaju uživati ista prava i ispunjavati iste obveze; - Poziva države članice da osiguraju da obvezna vojna služba i civilna služba koje se obavljaju u ustanovama koje nisu pod nadzorom Ministarstva obrane budu istog trajanja, u skladu sa stavkom 51. spomenute rezolucije od 11. ožujka 1993. o poštivanju ljudskih prava u EZ-u; - Vjeruje da prigovarači savjesti koji obavljaju civilnu službu moraju uživati ista prava kao i novaci koji sudjeluju u oružanoj vojnoj službi, kako u socijalnom smislu - na primjer u pogledu pristupa strukovnom osposobljavanju - tako i u pogledu plaće; - Naglašava da je sloboda vjerskog uvjerenja čvrsto utemeljena kao jedno od temeljnih individualnih prava utvrđenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te stoga ponavlja stavove iznesene u spomenutim rezolucijama od 21. siječnja 1993. i 22. travnja 1993. o obveznom izjašnjavanju o vjeroispovijesti na osobnim iskaznicama; - Poziva da se pravo na prigovor savjesti i pravo na civilnu službu ugrade u protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima; - Poziva države članice Europske unije koje nemaju (ili više nemaju) novačenje te vojnu i civilnu službu da ipak jamče temeljno pravo na prigovor savjesti; - Poziva Komisiju da zatraži od država članica Europske unije i zemalja koje su podnijele zahtjev za pristupanje da se pridržavaju načela utvrđenih u spomenutim rezolucijama od 7. veljače 1983., 13. listopada 1989. i 11. ožujka 1993. te u ovoj rezoluciji. Preporuka Vijeća Europe 1742 (2006.) punog naziva na engleskom jeziku *Human rights of members of the armed forces* koja se može se pronaći na https://pace.coe.int/en/files/17424/html je važan okvir za zaštitu i promicanje ljudskih prava unutar vojnih struktura, balansirajući između potrebe vojne discipline i sigurnosti sa osnovnim pravima i dostojanstvom pripadnika oružanih snaga. Preporuka naglašava da se ljudska prava trebaju primjenjivati u svim okolnostima, uključujući i u vrijeme oružanih sukoba u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, pripadnici oružanih snaga moraju imati civilna i politička prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima uz određene ograničene iznimke koje su nužne za ispunjavanje vojnih zadaća. Osobe imaju pravo na prigovor savjesti koji se smatra ključnim dijelom slobode misli, savjesti i religije, a države se pozivaju da osiguraju stvarnu i učinkovitu zaštitu tog prava. Također se nigdje ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način da i žene treba prisilno novačiti u vojsku, ukoliko je to propisano za muškarce. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će detaljnije urediti ovo područje.
66 CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA - OSIJEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Pridružujemo se komentarima Mreže mladih Hrvatske i Centra za mirovne studije: U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. Opći komentar: U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će detaljnije urediti ovo područje.
67 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. U članku 24. stavku 7 Važno je Zakonom ili podzakonskim aktom jasno propisati kriterij "obrazovanja i stečenih vještina i kompetencija", kako je primjerice u članku 21.h stavku 5 ovog Zakona propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati mjerila i postupci za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika. Važno je točno propisati na koji se način vrši upućivanje osoba iz stavka 2. i 4. kako bi se izbjegle zlouporabe i pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavnje i služenje u civilnoj službi te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će još razraditi ovo područje.
68 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. Prijedlog izmjene članka 24., stavka 5: “Civilna služba iz stavka 4. ovog članka traje tri mjeseca.” Preporuka je i standard u većini država EU da civilna služba traje maksimalno 50% duže od vojne. S obzirom da bi vojna trajala 2 mjeseca, preporučeno maksimalno trajanje civilne službe je 3 mjeseca. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz služenje u civilnoj službi koje obuhvaća i njezino trajanje te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će detaljnije urediti ovo područje.
69 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. U članku 24. stavku 4. predlažemo brisanje "unaprijeđenje prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta.” Naime nejasna je formulacija "unaprjeđenje prirodnog okoliša", odnosno nije jasno koje to poslove obuhvaća. Osim toga, svi poslovi navedeni u tom stavku poslovi su koji su fizički poslovi na otvorenom. Poslovi su to i na kojima redovito nedostaje radnika i na kojima su plaće uglavnom uvećane zbog otežanih uvjeta rada pa je u tom kontekstu posebno diskriminatorno da su osobe koje ulažu prigovor savjesti prisiljene neplaćeno raditi teške fizičke poslove. Podsjećamo na Schmidbauerovu rezoluciju iz 1989. koja poziva da se osobe koje obavljaju alternativnu službu zaštite od iskorištavanja, da osobe u civilnoj službi primaju istu plaću kao i novaci te na jasno razlikovanje aktivnosti civilne alternativne službe i slobodnih radnih mjesta na tržištu rada, o čemu se treba dogovoriti sa sindikatima. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje elemente vezano uz služenje u civilnoj službi koje obuhvaća i njezino trajanje te je predloženo donošenje provedbenih propisa koji će detaljnije urediti ovo područje.
70 DANIJEL PUPEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. To što oni koji su odslužili vojni rok imaju prednost kod zapošljavanja samo će dodatno pridonijeti odlasku mladih iz Hrvatske zbog težeg pronalaska zaposlenja. Također se slažem s ovime što je Mario Marković napisao. Da bi civilna služba u jednicama lokalne samouprave trebala trajati 3 mjeseca uz istu naknadu kao temeljno vojno ospobobljavanje. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
71 GORAN POLJAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 10. PRIJEDLOG NOVOG STAVKA: "(2) Osobama iz stavka 1. ovog članka nije dozvoljena nabava i posjedovanje vatrenog oružja za koje je potrebno odobrenje sukladno Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana, kao niti nošenje vatrenog oružja pri obavljanju poslova i djelatnosti koje to uključuju, osim ako drugim zakonskim propisima to nije izričito dozvoljeno." NAPOMENA: Prilagoditi numeraciju ostalih stavaka. OBRRAZLOŽENJE: Predloženim stavkom želi se jasno i nedvosmisleno istaknuti dosljednost za osobe koje iz bilo kojeg razloga iskažu prigovor savjesti za obavljanje vojničkih dužnosti u Oružanim snagama, a koje u pravilu uključuju nošenje i uporabu vatrenog oružja. Sukladno međunarodnom humanitarnom pravu za vrijeme oružanih sukoba civili uživaju posebnu zaštitu, a takva zaštita može se izgubiti ukoliko civili nose vatreno oružje i na taj način postaju legitiman cilj kao i vojne osobe. Svaka osoba koja iskaže prigovor savjesti i time se kvalificira za civilnu službu nedvojbeno izražava stav da se u pravima i obvezama uvijek razlikuje od vojne osobe i takav stav mora se uvažiti i implementirati u sve aspekte života konkretne osobe, a ne samo uvažavati za vrijeme kada takva osoba obavlja civilnu službu. Isto tako, predloženim stavkom želi se spriječiti zlouporaba instituta prigovora savjesti. Npr. osoba prilikom iskazivanja prigovora savjesti navede da odbija koristiti bilo koje sredstvo kojim može usmrtiti drugu osobu ili životinju te priloži potvrdu da ne posjeduje vatreno oružje, a nakon nekoliko godina postane zaštitar koji nosi vatreno oružje i ujedno je član lovačkog društva. Unošenje ovakve zakonske odredbe nije diskriminirajuće i ne spriječava niti jednu osobu u obavljanju bilo kojih poslova i djelatnosti, ukoliko je to moguće bez nošenja vatrenog oružja. Također, iznimno su mogući i izuzeci u slučaju da drugi zakonski propisi za pojedine kategorije osoba drugačije odrede. Eventualno mišljenje kako gore navedena problematika možda izlazi iz okvira Zakona o obrani i bolje bi bila regulirana drugim zakonom ili zakonima je pogrešna iz razloga što je upravo Zakon o obrani temeljni zakon koji regulira vojnu obavezu i sposobnost za istu, oslobađanje od vojne obveze, prigovor savjesti i civilnu službu, kao i sva druga prava i obveze osoba na koje se Zakon odnosi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
72 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 9. Prijedlog novog teksta: "Članak 23. mijenja se i glasi: „Hrvatski sabor može donijeti odluku o pozivanju novaka na temeljno vojno osposobljavanje.“." Obrazloženje: Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. Slijedom navedenog, prijedlog novog teksta, uz zadržavanje postojeće odluke Sabora o nepozivanju novaka, omogućuje ostvarivanje ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja dragovoljnim putem uz mogućnost aktivacije prisilnih mjera pozivanjem novaka odlukom Sabora u slučaju da u budućnost okolnosti to zahtijevaju. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
73 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 9. Pod kojim uvjetima Hrvatski sabor može donijeti ovakvu odluku? Bez jasnih kriterija ovakav članak se može koristiti za manipulaciju i nepozivanje pojedinih novaka prema stranačkoj ili nekoj drugoj podobnosti. Nije prihvaćen Predloženim zakonom jasno je propisana ovlast Hrvatskog sabora.
74 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U 4. stavku, posljednjoj alineji, navedeno je da je novak uz zahtjev za odgodu temeljnog vojnog osposobljavanja dužan priložiti dokaz o trudnoći supruge. Navedeno pretpostavlja postojanje bračne zajednice kao uvjet za odgodu temeljnog vojnog osposobljavanja u slučaju očekivanja rođenja djeteta. Prema Obiteljskom zakonu izvanbračna zajednica proizvodi učinke kao i bračna zajednica te je i čl. 11. st. 3. Obiteljskog zakona propisano da „Nepovoljno postupanje prema izvanbračnim drugovima u pogledu pristupa koristima, povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano objektivnim razlozima te koje nije nužno za ostvarenje istih predstavlja diskriminaciju temeljem obiteljskog statusa“. Smatramo da isto predstavlja diskriminaciju temeljem bračnog ili obiteljskog statusa i temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova te Zakona o suzbijanju diskriminacije koji zabranjuju diskriminaciju temeljem bračnog ili obiteljskog statusa. Stoga u navedenu odredbu predlažemo uvrstiti i izvanbračnu suprugu, odnosno pojasniti da se ista odnosi na bračne i izvanbračne supružnike. Prihvaćen Prihvaća se.
75 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U čl. 7. ZID Zakona o obrani, kojim je dodan i čl. 21.lj, u 2. stavku, 4. alineji propisano je da se temeljno vojno osposobljavanje može odgoditi novaku ako se zaposlio u svojstvu vježbenika ili se prvi put zaposlio, do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada, a najdulje godinu dana. Međutim, ukazujemo da u nekim profesijama vježbenički staž traje dulje od godine dana (npr. za odvjetničke, javnobilježničke te vježbenike u pravosudnim tijelima ) pa odgoda ograničenja na godinu dana neće pomoći u ostvarenju svrhe koja je vjerojatno bila vodilja pri propisivanju ovog izuzetka, jer bi ovi vježbenici i prije završetka vježbeničkog staža morati otići na služenje temeljnog vojnog osposobljavanja. Kako ne bi došlo do različitog tretmana te moguće negativnog utjecaja na zapošljavanje i rad onih mladih ljudi koji se zapošljavaju u profesijama gdje je propisano dulje trajanje vježbeničkog staža, predlažemo propisati da odgoda iz ovog razloga može trajati do završetka vježbeničkog staža odnosno isteka probnog rada, a najdulje do 30. lipnja kalendarske godine u kojoj se navršava 29 godina života. Prihvaćen Prihvaća se.
76 PAOLA HORVAT SOVILJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Slažem se s Centrom za ekonomsko obrazovanje. Predloženi članak 21.k st. 1. alineje 5. i 6. u suprotnosti je s člankom 14. st. 2. i člankom 47. Ustava Republike Hrvatske. Navedenim odredbama se obveze temeljnog vojnog osposobljavanja na njihov zahtjev oslobađa novak polaznik policijske škole Ministarstva unutarnjih poslova i novak zaređeni svećenik, đakon, redovnik koji se zavjetovao te osoba istoga statusa vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Članak 14. st. 2. Ustava glasi: Svi su pred zakonom jednaki. Članak 47. Ustava Republike Hrvatske glasi: Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana. Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. Predloženim izmjenama Zakona o obrani se uvodi obveza temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe svim muškarcima vojnim obveznicima. S obzirom da navedene kategorije novaka ne ispunjavaju dužnosti vojne obveze i obrane Republike Hrvatske u sklopu polaganja policijske škole ili davanja svećeničkog i sl. zavjeta, zakonodavac nema ovlast izuzeti ih iz obveze temeljnog vojnog osposobljavanja. Ovakvim prijedlogom se polaznika policijske škole stavlja u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na polaznike drugih civilnih obrazovnih ustanova u usporedivom položaju. Temeljno vojno osposobljavanje sastoji se od puno više od učenja rukovanja osobnim naoružanjem (koje, usput rečeno, se može osim u policijskoj školi učiti i u streljačkom klubu). Također, zaređene svećenike, đakone i redovnike se stavlja u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na druge vojne obveznike, bez obzira na vjerske ili moralne nazore poradi kojih eventualno ne bi bili pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti, u usporedivom položaju – svećenike, đakone i redovnike se ovakvim prijedlogom oslobađa i obveze civilne službe, dok "obični" ljudi koji bi dijelili iste vjerske ili moralne nazore bi i dalje bili obveznici civilne službe. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
77 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Predloženi članak 21.k st. 1. alineje 5. i 6. u suprotnosti je s člankom 14. st. 2. i člankom 47. Ustava Republike Hrvatske. Navedenim odredbama se obveze temeljnog vojnog osposobljavanja na njihov zahtjev oslobađa novak polaznik policijske škole Ministarstva unutarnjih poslova i novak zaređeni svećenik, đakon, redovnik koji se zavjetovao te osoba istoga statusa vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Članak 14. st. 2. Ustava glasi: Svi su pred zakonom jednaki. Članak 47. Ustava Republike Hrvatske glasi: Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana. Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. Predloženim izmjenama Zakona o obrani se uvodi obveza temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe svim muškarcima vojnim obveznicima. S obzirom da navedene kategorije novaka ne ispunjavaju dužnosti vojne obveze i obrane Republike Hrvatske u sklopu polaganja policijske škole ili davanja svećeničkog i sl. zavjeta, zakonodavac nema ovlast izuzeti ih iz obveze temeljnog vojnog osposobljavanja. Ovakvim prijedlogom se polaznika policijske škole stavlja u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na polaznike drugih civilnih obrazovnih ustanova u usporedivom položaju. Temeljno vojno osposobljavanje sastoji se od puno više od učenja rukovanja osobnim naoružanjem (koje, usput rečeno, se može osim u policijskoj školi učiti i u streljačkom klubu). Također, zaređene svećenike, đakone i redovnike se stavlja u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na druge vojne obveznike, bez obzira na vjerske ili moralne nazore poradi kojih eventualno ne bi bili pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti, u usporedivom položaju – svećenike, đakone i redovnike se ovakvim prijedlogom oslobađa i obveze civilne službe, dok "obični" ljudi koji bi dijelili iste vjerske ili moralne nazore bi i dalje bili obveznici civilne službe. S obzirom da bi primjerena mjesečna naknada osigurala dovoljan broj ročnika, predlažemo uvođenje iste kako bi se izbjegli svi indirektni ekonomski i društveni troškovi obveznog temeljnog vojnog osposobljavanja. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
78 IVANA ZANZE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Udruga Roditelji u akciji pridružuje se komentarima MMH i CMS: Nadopuna teksta “U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." Nadopuna teksta: “U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe.” Nadopuna teksta: U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. Nadopuna teksta: U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. Opći komentar: U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu, temeljno vojno osposobljavanje i civilnu službu.
79 SANDRA ROZMAN PAPAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Pridružujem se komentarima Mreže mladih Hrvatske. U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe.” U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. Opći komentar: U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu, temeljno vojno osposobljavanje i civilnu službu.
80 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Članak 21.b stavak 3 se briše - zbog potrebe usklađivanja s čl. 14 st. 2 Ustava RH "Svi su pred zakonom jednaki.". Dakle, ne mogu jedna pravila vrijediti za žene, a druga za muškarce. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
81 ZELENA AKCIJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Tražimo sljedeće nadopune: - U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." - U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe.” U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. - U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. - U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu, temeljno vojno osposobljavanje i civilnu službu.
82 CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 7. traži se nadopuna teksta: sljedećim: U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv. U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe. U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno i jasno uređuje vojnu obvezu.
83 KRISTIJAN OREŠKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Nadopuna teksta “U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." Nadopuna teksta: “U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe.” Nadopuna teksta: U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. Nadopuna teksta: U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. Opći komentar: U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu.
84 CENTAR ZA GRAĐANSKE INICIJATIVE POREČ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe.” U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. Opći komentar: U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu.
85 MARIO MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U javnom savjetovanju je i Nacrt Prijedloga strategije obrane Republike Hrvatske. Neki dijelovi navedenog prijedloga podsjećaju na koncept općenarodne obrane kojeg bi se trebali sjećati svi muškarci i žene rođeni prije 1970.-te. kao npr. dio o civilnim nositeljima na stranici 13. („Radi stavljanja navedenih i drugih potencijala u funkciju obrane, potrebno je kontinuirano provoditi obrambene pripreme civilnih nositelja i sudionika. Pripreme Oružanih snaga za vođenje borbenih operacija osiguravaju se sveukupnim mirnodopskim aktivnostima djelatnog i pričuvnog sastava, pripremama za provedbu mobilizacije i mobilizacijskog razvoja, izradom i provedbom Plana uporabe Oružanih snaga Republike Hrvatske i planova pripravnosti te planiranjem i provedbom obrambenih postupaka koji prethode njihovoj uporabi. Civilni nositelji obrambene funkcije i obrambenih priprema osiguravaju materijalno zbrinjavanje i potporu Oružanim snagama za uspješnu provedbu obrambenih operacija te, uz jednake uvjete, potporu Hrvatske kao zemlje domaćina savezničkim snagama. Civilni nositelji obrambenih priprema u miru provode odgovarajuće aktivnosti za djelovanje u stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i ratnom stanju.“) ili dio o općoj mobilizaciji na stranici 14. („Različitost scenarija mogućih oružanih sukoba nameće Hrvatskoj imperativ održavanja i razvijanja obrambenih sposobnosti za provedbu intenzivnih modernih operacija obrane vlastitog teritorija. Budući da prijetnja oružanom agresijom može nastupiti u bitno različitim strateškim okolnostima, Oružane snage trebaju biti sposobne provesti brzi borbeni razvoj i mobilizaciju te onemogućiti prodor agresorskih snaga na nacionalni teritorij“) U konceptu općenarodne obrane (nekad) kao i u ovom predloženom (danas) naglašava se priprema civilnih i vojnih struktura za obranu zemlje, zatim da se provode kontinuirane obrambene pripreme, uključujući mobilizaciju i planove uporabe vojnih snaga, te da civilni sektor igra ključnu ulogu u logističkoj podršci vojsci. Koncept općenarodne obrane prvenstveno navodim zbog trajanja temeljnog vojnog osposobljavanja, a ne iz neke moje reminiscencije na prošla vremena. Iznenađujuće je da je trajanje temeljnog vojnog osposobljavanja određeno samo na *dva mjeseca* (članak 21.n), te se može postaviti pitanje kako se uopće došlo do toga da su baš dva mjeseca odgovarajuće razdoblje obuke, a ne recimo jedan, tri ili više mjeseci? U konceptu općenarodne obrane (nekad), vojno obrazovanje praktički je bilo *permanentno*. U srednjoškolskom obrazovanju postojao je predmet „Općenarodna obrana“ s praktičnom nastavom u kojoj su se učenici upoznavali sa pješačkim naoružanjem uz obavezno ocjensko gađanje iz puške na poligonu. Pripreme za gađanje uključivale su i ocjensko gađanje iz zračne puške. Na fakultetima se prve dvije godine također izučavao predmet „Općenarodna obrana“ na teorijskoj razini. Međutim, nakon završetka prve godine studija bila je obavezna predvojnička obuka za studente u tzv. „Omladinskim nastavnim jedinicama“. Tako je npr. generacija rođena 1957. tijekom srpnja 1977. u 15 ili 16 dana morala savladati pješačku temeljnu obuku npr. trening izdržljivosti, taktičku obuku i vježbe (desetina u napadu i obrani, pojedinac u napadu i obrani, borba protiv tenkova, bacanje ručne bombe, borba pješačkim naoružanjem protiv niskoletećih letjelica, gađanje iz puške itd.). Ovo govorim iz vlastitog iskustva. Dakle, osnovno „pješačko gradivo“ tadašnji novaci savladali su za **četiri puta manje** vremena nego u odnosu na vrijeme koje će imati na raspolaganju sadašnji novaci. U kontekstu tadašnjeg političkog i društvenog uređenja, bitno je uzeti u obzir da je motivacija vojno sposobnih muškaraca za služenje vojnog roka bila kombinacija društvene časti, obaveze, stjecanja korisnih vještina i ograničenih mogućnosti za izbjegavanje službe. O kojoj motivaciji se danas govori potencijalnim novacima? Davno sam pročitao bitnu razliku između taktike i strategije. Taktika je *pobijediti* neprijatelja u klancu. Međutim, strategija je *dovesti* neprijatelja u klanac. Razvoj hrvatske vojske tijekom proteklih 18 godina temeljen na političkom kompromisu i podilaženju različitim interesima radi „mira u kući“, rezultirao je slabljenjem obrambene strategije i sigurnosnih kapaciteta. Zanemarivala se modernizacije i jačanje vojske, nisu u dovoljnoj mjeri uočene prijetnje i rizici na istoku Europe, te se u vezi toga nisu preispitali i prilagodili obrambeni planovi. Tijekom 18 godina u Republici Hrvatskoj stasale su generacije mladih koji danas imaju opravdane razloge za skepticizam prema služenju obaveznog vojnog roka, jer smatraju da je vojni rok besmislen u kontekstu stvarnih problema poput korupcije, nedostatka radnih mjesta, visoke cijene života, demografije, priuštivog stanovanja itd. Navedeni izazovi stvaraju osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva prema državi i to su zapravo ključne unutarnje sigurnosne prijetnje koje vojna obuka ne može riješiti. Ponovo ću navesti dio iz izvješća gospođe Blondin koja smatra da oružane snage moraju imati reputaciju prvoklasnog poslodavca kako bi mogle privući najkvalitetnije muškarce ili žene, a regrutacijske kampanje ne bi trebale biti temeljene na zastarjelim stereotipima. U komentaru uz članak 6. napisao sam između ostalog da su osobni interesi, status, izravni materijalni ili financijski poticaji ključni faktori ponašanja u kriznim situacijama (npr. havarija broda na moru), dok su društvene norme i očekivanja o žrtvovanju za zajednicu ili one slabije, uglavnom mit ili iznimka, a ne pravilo. Stoga bi u kreiranju obrambene politike trebalo uzeti u obzir stvarne motivacijske mehanizme ljudi, a ne oslanjati se na idealizirane predodžbe o ljudskom ponašanju. Osim toga, izjave u medijima kao npr. ministra Ivana Anušića u Dnevniku NOVA TV dana 4.06.2025. da se osoba koja završi temeljno vojno osposobljavanje stavlja **na raspolaganje** Republici Hrvatskoj i hrvatskom narodu do svoje 55. godine, jer će do svoje 55. godine imati obvezu i biti pričuvni sastav oružanih snaga izazivaju određene nedoumice. Naime, još uvijek postoje sjećanja na vremena kada su Hrvati bili raznim državama na „raspolaganju“ i polagali svoje živote na bojištima diljem Europe, što najbolje opisuju stihovi „Nigdar još ni bilo pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti“ (Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha, balada Khevenhiller). Naravno da Republika Hrvatska kao članica NATO-a ne može samo očekivati pomoć u slučaju rata od članica NATO-a, nego se očekuje i da sudjeluje i u obrani drugih članica saveza ukoliko bi bile napadnute. Stoga smatram da samo profesionalna vojska može sudjelovati u eventualnom ispunjavanju ugovornih obveza sukladno članku 5. Sjevernoatlantskog ugovora, te je krajnje vrijeme da država donese odluku o daljnjem razvoju koncepta profesionalne vojske koja je spremna na brzu reakciju i sposobnost prilagodbe suvremenim sigurnosnim izazovima. Također smatram da je koncept vojske baziran na prisilnom novačenju civila neučinkovit i zastario i treba ga napustiti. Naime, kao što sam naveo u komentaru uz članak 6. **sustavi koji se oslanjaju na dragovoljnost i primjerene naknade učinkovitiji su i pravedniji od onih koji se oslanjaju na prisilu ili moralna očekivanja**. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu I temeljno vojno osposobljavanje kao dio vojne obveze.
86 CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA - OSIJEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Pridružujemo se komentarima Mreže mladih Hrvatske i Centra za mirovne studije: U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe.” U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. Opći komentar: U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno i jasno uređuje vojnu obvezu I temeljno vojno osposobljavanje kao dio vojne obveze.
87 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 21. lj (4) kod navoda “dokaz o trudnoći supruge” nije jasno odnosi li se ovo na bračnu i/ili izvanbračnu suprugu. U svakom slučaju, čak i da se konkretizira uvjet na način; dokaz o trudnoći bračne ili izvanbračne supruge, to u nepovoljan položaj stavlja sve ostale muškarce koji nisu sklopili bračnu zajednicu, a koji očekuju dijete s partnericom za koju nisu ispunjeni uvjeti koji ju zakonski smatraju njegovom izvanbračnom suprugom. Dakle ovime se krši pravo muškarca da bude prisutan prije rođenja djeteta, u trenutku rođenja djeteta odnosno nakon rođenja djeteta, a ukoliko nije u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Stoga bi dokaz o trudnoći osobe uz pisanu izjavu da je trudna s pozvanim novakom bio adekvatniji. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno i jasno uređuje vojnu obvezu i temeljno vojno osposobljavanje kao dio vojne obveze
88 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 21. lj (3) riječi “u roku od osam dana” zamijeniti riječima “u roku od 15 dana” Obrazloženje: s obzirom da dio dokumentacije potreban nije dostupan kroz online sustav (e-građani) te da rok od osam dana može zahvatiti veći broj neradnih dana, potrebno je omogućiti dovoljno vremena da se prikupi dokumentacija. Nije prihvaćen Kao što je ranije navedeno predloženi zakon detaljno i jasno uređuje vojnu obvezu i temeljno vojno osposobljavanje
89 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 21.j (2) predlažemo riječi "izdržane kazne zatvora, nakon uvjetnog puštanja, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere" zamijeniti riječima "nastupanja rehabilitacije na način propisan Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.” Smatramo da je služenje vojnog roka i služenje hrvatskoj vojsci izrazito odgovoran zadatak, te se na isti trebaju upućivati samo osobe koje su potpuno rehabilitirane. Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu i sve elemente vezane uz temeljno vojno osposobljavanje.
90 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 21.f potrebno je brisati "osim novaka koji u toj kalendarskoj godini navršava 30 godina života". Naime, nije logično ni opravdano zbog čega bi se osobu koja je podnijela zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva pozivalo na izvršavanje vojne obveze dok je taj zahtjev u obradi, neovisno o dobi te osobe Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu i sve elemente vezane uz temeljno vojno osposobljavanje.
91 MREŽA MLADIH HRVATSKE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. U članku 21.e stavku 6 potrebno je dodati jasan rok za podnošenje ove obavijesti te postupanje nadležnog tijela povodom iste - kako bi se izbjegle pravne praznine i nedorečenosti ove odredbe. Predlažemo da se riječi "odmah nakon primitka poziva" zamijene riječima "u roku od tri dana od primitka poziva, odnosno tri dana od nastupanja bolesti ili drugog opravdanog razloga", kako bi se jasnije odredio rok za podnošenje obavijesti, ali i predvidjela situacija u kojoj ovakve okolnosti nastupe između zaprimanja poziva i vremena određenog pozivom. Također, kako bi se izbjegle situacije pravne nesigurnosti, važno je propisati i postupanje nadležnog tijela po primitku ove obavijesti, stoga predlažemo dodati rečenice: "Područni odjel za poslove obrane dužan je po primitku obavijesti žurno o njoj odlučiti, a najkasnije sedam dana prije vremena određenog pozivom. Ukoliko vojni obveznik ne zaprimi pravovremeno potvrdu, nije dužan po pozivu postupiti, a područni odjel za poslovne obrane poslat će mu novi poziv." Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje vojnu obvezu i sve elemente vezane uz temeljno vojno osposobljavanje.
92 IVAN GOLUBIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
93 ANJA TUKONIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Poštovani, Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
94 KREŠIMIR LOVRO JOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Poštovani, predlažemo da se u zakon i program Temeljne vojne obuke uključi i mogućnost pozivanja nezaposlenih osoba s evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u dobi od 20 i 21 godine, uz već predviđene nultogodišnje 19-godišnjake. Smatramo da bi ovime sustav dobio dodatnu fleksibilnost, bez potrebe za uvođenjem općeg poziva ili prisile nad ostalim građanima. Također smatramo da je ovaj prijedlog u potpunosti u skladu sa zakonima i pravima građana jer svatko ima pravo na priziv savjesti, a time i mogućnost civilnog služenja u trajanju od 3 mjeseca i služenja u vlastitom mjestu prebivališta u trajanju od 4 mjeseca. Nitko se ovime ne bi prisiljavao na služenje protiv svoje volje, već bi mu se pružila zakonom već predviđena alternativa jer iste te osobe imaju besplatno zdravstveno na HZZO-u. Posebno želimo istaknuti da bi ovakav prijedlog pridonio socijalnoj ravnoteži jer su generacije u dobi od 20 i 21 godine činjeničnoj možda nepovoljnijoj situaciji na tržištu rada. Mnogi od njih završili su školovanje u razdoblju pandemije i posljepandemije te istih otežanih gospodarskih prilika te nisu imali jednak start kao generacije 19-godišnjaka koji po završetku srednje škole odmah imaju priliku teoretski zaposliti se tako da služe domovini, čime će steći iskustvo i primati naknadu. Na ovaj način bi i njihovi stariji vršnjaci dobili priliku biti ravnopravni sa svojim mlađim kolegama. Valjalo bi i napomenuti da sadašnji plan ministra vezano za TVO računa i na dragovoljne ročnike koji su stariji od nultog godišta, a imaju po 25, 26, 27+ godina. Važno je misliti i na njih, kao i na njihovu psihološku misao, jer nije isto služiti sa mladićem bez radnog iskustva, koji je tek završio srednju školu, i sa mladićem od 21 godine koji već ima značajnije životno i radno iskustvo. Smatramo da bi ovaj prijedlog doprinio boljem balansu između generacija koje bi služile obvezno TVO. Napominjemo i da bi provedba ovakvog prijedloga bila tehnički izvediva jer MORH već i sada surađuje s drugim državnim tijelima, pa tako i s HZZ-om koji vodi evidenciju nezaposlenih osoba. S obzirom na to da se HZZ-ova evidencija koristi i u druge svrhe u interesu države, ovakav oblik suradnje ne bi bio pravno ili tehnički sporan, već bi predstavljao logičan nastavak postojeće prakse. Ovakvo rješenje omogućilo bi Ministarstvu obrane lakše popunjavanje planiranih godišnjih kvota ročnika od 4000. na godinu pa čak malo i više. Ovaj prijedlog bi bio koristan i za državu i za mlade ljude koji žele služiti domovini, steći nova znanja i vještine te dobiti naknadu i iskustvo koje im može pomoći u daljnjoj karijeri. I za kraj, želimo samo reći kako bi mnogi mladi Hrvati radije željeli da usvojite ovaj prijedlog i da dobiju poziv za služenje TVO-a, nego da osvoje nekakve nagrade na lutriji. Jer nema veće časti i ponosa od služenja domovini u Hrvatskoj vojsci. Molimo vas da ovaj plan ozbiljno razmotrite i uključite u zakon. Zahvaljujemo na razumijevanju i želimo Vam svako dobro. Nije prihvaćen Predloženi zakon jasno je uredio područje vojne obveze i pozivanje novaka na temeljno vojno osposobljavanje.
95 NENAD SAMARDŽIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Na 21p reguliran je prekid vojnog osposobljavanja zbog samovoljnog udaljavanje iz postrojbe ali bi trebalo propisati i nastavak kada ga vojna ili civilna policija jednog dana pronađu. Trebalo bi biti jasno da samovoljno udaljavanje ne znači prekid osposobljavanja bez sankcije Primljeno na znanje Primljeno na znanje
96 NENAD SAMARDŽIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Na 21h stavak 4 razmotriti mogućnost uvođenja ocjene "privremeno nesposoban" na određeni broj godina i samo za neka zdravstvena stanja. Nakon ponovnog pregleda donijela bi se konačna ocjena sposoban ili nesposoban. Time bi se smanjila mogućnost onesposobljavanja za određena stanja koja se mogu promijeniti u pozitivnom smjeru. Nije prihvaćen Predloženi zakon uredio je to područje, a detaljnija razrada bit će predmet provedbenog propisa.
97 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Članak 21.b nije u skladu s člankom 3. i člankom 14. Ustava. Članak 3. Ustava glasi: “Članak 3. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.” Članak 14. Ustava glasi: “Članak 14. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.” Članak 47. stavak 1. Ustava glasi: “Članak 47. Vojna obveza dužnost je svih za to sposobnih državljana.” Ustav ne propisuje opseg niti način izvršavanja vojne obveze, nego to ostavlja na volji zakonodavca. Članak 19. Zakona o obrani glasi: “Vojna obveza dužnost je osposobljavanja, pripremanja i sudjelovanja u obrani na organiziran načih svih za to sposobnih državljana Republike Hrvatske.” Muškarci i žene danas služe u Oružanim snagama ravnopravno kao djelatne vojne osobe, ugovorni i razvrstani pričuvnici i dragovoljni ročnici te zajednički doprinose sigurnosti i obrani Republike Hrvatske. To je dokaz da su i muškarci i žene sposobni za obavljanje vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za izvršavanje dužnosti vojne obveze u dijelu koji obuhvaća uvođenje u vojnu evidenciju i služenje u nerazvrstanoj pričuvi je dužan izvršavati te dužnosti po sili zakona. Žena vojni obveznik koja je sposobna izvršavati iste dužnosti ih nije dužna izvršavati po sili zakona, osim ako je to posljedica odluke donesene njezinom vlastitom voljom (prijavom na dragovoljno vojno osposobljavanje). S obzirom da MORH predlaže da nerazvrstani pričuvnici čine vojni obveznici uvedeni u vojnu evidenciju (...), a obvezi uvođenja u vojnu evidenciju podliježu isključivo muškarci vojni obveznici, ovaj članak stavlja građane u nepovoljniji položaj na temelju njihovog spola u usporedivoj situaciji, što je po definiciji izravna diskriminacija koja je zabranjena i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. *Ako* zakonodavac propisuje da su vojni obveznici dužni uvoditi se u vojnu evidenciju te da nakon 27. godine života ti obveznici postaju nerazvrstani pričuvnici, to ne smije činiti na temelju njihovog spola. S obzirom da se pred Ustavnim sudom već vode predmeti po prijedlozima za ocjenu ustavnosti i ovog aspekta vojne obveze, kao i na izvjesne tužbe za zaštitu od diskriminacije i povodom povreda Ustavom zajamčenih prava, predlaže se zadržavanje sustava dragovoljnog vojnog osposobljavanja uz uvođenje naknada koje bi osigurale dovoljan broj ročnika i pričuvnika, kao i uvođenje robusnog sustava ugovorne pričuve i/ili nerazvrstane pričuve koja ne stavlja građane u nepovoljniji položaj na temelju njihovog spola u usporedivoj situaciji. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
98 DANIJEL PUPEK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Vrijedi li odgoda vojnog roka i ukoliko se upiše na visoko učilište u inozemstvu? Također, hoće li se na temeljno vojno osposobljavanje pozivati retroaktivno, to jest one koji u trenutku stupanja ovog zakona na snagu imaju između 20 i 30 godina? Nije prihvaćen Predloženi zakon detaljno uređuje sve elemente vezano uz temeljno vojno osposobljavanje.
99 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. Uz odredbu članka 7. Nacrta propisa, kojim se iza članka 21. Zakona o obrani dodaje i članak 21.b: Predloženom odredbom članka 21.b stavka 1. Nacrta propisa propisuje se da se „državljani Republike Hrvatske uvode u vojnu evidenciju u kalendarskoj godini u kojoj navršavaju 18 godina života“. Ukazujemo da je ministar obrane putem sredstava javnog priopćavanja, na pitanje treba li se Zakonom o obrani slanje poziva za uvođenje u vojnu evidenciju preciznije regulirati, istaknuo kako su „pri izradi Nacrta izmjena Zakona o obrani detaljno razmotrili ovu problematiku te će se od sljedeće godine osobe upisane u vojnu evidenciju tek nakon što navrše 18 godina“. Slijedom navedenog, predlažemo da se ponovno razmotri navedeno rješenje, odnosno da se predloženim člankom, što trenutnim rješenjem nije slučaj, propiše da se „državljani Republike Hrvatske uvode u vojnu evidenciju po navršetku 18 godina života, odnosno po punoljetnosti“. Uz odredbu članka 7. Nacrta propisa, kojim se iza članka 21. Zakona o obrani dodaje i članak 21.c: Predloženom odredbom članka 21.c stavka 1. Nacrta propisa propisuje se da je „novak koji boravi u inozemstvu od rođenja ili je s roditeljima otišao boraviti u inozemstvo prije nastanka novačke obveze, dužan u kalendarskoj godini u kojoj navršava 18 godina života prijaviti se diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske radi uvođenja u vojnu evidenciju“. Imajući u vidu naprijed iznesenu argumentaciju predlažemo da se razmotri rješenje prema kojem bi novak koji boravi u inozemstvu od rođenja ili je s roditeljima otišao boraviti u inozemstvo prije nastanka novačke obveze bio dužan prijaviti se po navršetku 18 godina života, odnosno po punoljetnosti diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske radi uvođenja u vojnu evidenciju. Predloženom odredbom članka 21.c stavka 2. Nacrta propisa propisuje se da se novak koji boravi u inozemstvu i iz bilo kojeg razloga nije uveden u vojnu evidenciju, dužan prijaviti nadležnoj diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu RH. Ukoliko se ne usvoji prijedlog pravobraniteljice za djecu da se uvođenje u vojnu evidenciju provodi po navršetku 18 godina života, predlažemo propisati da se novak prijavljuje putem svog zakonskog zastupnika. Uz odredbu članka 7. Nacrta propisa, kojim se iza članka 21. Zakona o obrani dodaje i članak 21.d: Predloženom odredbom članka 21.d stavka 3. Nacrta propisa propisuje se da je „vojni obveznik obvezan nadležni područni odjel za poslove obrane obavijestiti o promjeni podataka u vezi sa zdravstvenim stanjem, zvanjem i stupnjem obrazovanja, zanimanjem i zaposlenjem te dostaviti dokaz o nastaloj promjeni u roku od 30 dana od nastanka promjene. Ukoliko se ne usvoji prijedlog pravobraniteljice za djecu da se uvođenje u vojnu evidenciju provodi po navršetku 18 godina života, predlažemo propisati da zakonski zastupnik vojnog obveznika obavijesti o promjeni podataka u vezi sa zdravstvenim stanjem, zvanjem i stupnjem obrazovanja, zanimanjem i zaposlenjem te dostavi dokaz o nastaloj promjeni u roku od 30 dana od nastanka promjene. Predloženom odredbom članka 21.d stavka 5. Nacrta propisa propisuje se da „novak koji se radi uvođenja u vojnu evidenciju prijavi diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske popunjava prijavu s potrebnim podacima“. Ukoliko se ne usvoji prijedlog pravobraniteljice za djecu da se uvođenje u vojnu evidenciju provodi po navršetku 18 godina života, predlažemo propisati da zakonski zastupnik novaka kojeg se radi uvođenja u vojnu evidenciju prijavljuje diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske popunjava prijavu s potrebnim podacima. Uz odredbu članka 7. Nacrta propisa, kojim se iza članka 21. Zakona o obrani dodaje i članak 21.e: Predloženom odredbom članka 21.e. stavka 2. i stavka 4. Nacrta propisa propisuje se da se „pojedinačni poziv dostavlja na adresu prebivališta ili boravišta vojnog obveznika i sadrži podatke o mjestu, vremenu i razlogu pozivanja“, odnosno da se „pojedinačni poziv, osim poziva za mobilizaciju, dostavlja vojnom obvezniku u pravilu 30 dana prije početka izvršavanja vojne obveze“. Ukoliko se ne usvoji prijedlog pravobraniteljice za djecu uz odredbe članaka 21.b i 21.c, prema kojima bi obveza uvođenja u vojnu evidenciju nastupila po navršetku 18 godina života, odnosno po punoljetnosti, uz odredbu članka 21.e stavka 2. i stavka 4. Nacrta propisa predlažemo propisati da se pojedinačni poziv dostavlja vojnom obvezniku putem zakonskog zastupnika na adresu prebivališta ili boravišta i sadrži podatke o mjestu, vremenu i razlogu pozivanja, odnosno da se pojedinačni poziv, osim poziva za mobilizaciju, dostavlja vojnom obvezniku putem zakonskog zastupnika u pravilu 30 dana prije početka izvršavanja vojne obveze. Predloženom odredbom članka 21.e stavaka 5. i 6. Nacrta propisa propisuje se da je „vojni obveznik kojega nadležni područni odjel za poslove obrane pozove na izvršavanje vojne obveze obvezan javiti se naznačenom tijelu u mjestu i vremenu navedenim u pojedinačnom ili općem pozivu, sa stvarima i ispravama navedenim u pozivu“, odnosno da je „vojni obveznik koji je zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga spriječen doći na mjesto i u vrijeme određeno u pojedinačnom pozivu, obvezan odmah nakon primitka poziva o tome obavijestiti područni odjel za poslove obrane koji mu je uputio poziv“. Ukoliko se ne usvoji prijedlog pravobraniteljice za djecu prema kojoj bi obveza uvođenja u vojnu evidenciju nastupila po navršetku 18 godina života, odnosno po punoljetnosti, uz odredbu članka 21.e stavaka 5. i 6. Nacrta propisa predlažemo propisati da je vojni obveznik kojega nadležni područni odjel za poslove obrane pozove na izvršavanje vojne obveze obvezan javiti se naznačenom tijelu putem svog zakonskog zastupnika, odnosno da je zakonski zastupnik vojnog obveznika obvezan odmah nakon primitka poziva obavijestiti područni odjel za poslove obrane ako je zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga spriječen doći na mjesto i u vrijeme određeno u pojedinačnom pozivu. Uz odredbu članka 7. Nacrta propisa, kojim se iza članka 21. Zakona o obrani dodaje i članak 21.g: Predloženom odredbom članka 21.g. stavka 1. i stavka 2. Nacrta propisa propisuje se da „novačka obveza nastaje u kalendarskoj godini u kojoj državljanin Republike Hrvatske navršava 18 godina života i traje do stupanja na temeljno vojno osposobljavanje ili civilnu službu odnosno isteka 30 godina života ili do prestanka vojne obveze u skladu s odredbama ovog Zakona. Za vrijeme novačke obveze novak podliježe uvođenju u vojnu evidenciju, zdravstvenim i drugim pregledima, stupanju na temeljno vojno osposobljavanje odnosno civilnu službu te odazivu na opći ili pojedinačni poziv“. Pravobraniteljica za djecu ukazuje na odredbe Zakona o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta glede uključivanja djece u oružane sukobe prema kojima su države stranke dužne osigurati da se osobe koje još nisu navršile 18 godina ne unovačuju prisilno u oružane snage, stoga se ukazuje podnositelju prijedloga Zakona da je prilikom propisivanja novačke obveze potrebno voditi računa o navedenoj konvencijskoj obvezi. Iz Nacrta propisa treba nesumnjivo proizlaziti da novačka obveza, kako je propisana odredbom članka 21.g. stavka 2, ne uključuje niti podrazumijeva prisilno novačenje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
100 DARKO MAJSTOROVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 7. u članku 21.b stavku 3 na kraju rečenice dodati tekst: "ili civilnoj službi." Nije prihvaćen Predloženi zakon jasno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i civilnu službu.
101 HRVOJE MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Podatak jesu li obvezni vojni rok ili temeljno vojno osposobljavanje obveze žena u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji itd. je jednako nebitno za shvaćanje o tome je li predložena izmjena članka 21. Zakona o obrani protuustavna kao i podatak podliježu li žene u Saudijskoj Arabiji muškom skrbništvu te imaju li ondje biračko pravo. Za razliku od navedenih zemalja, čiji ustavi izričito propisuju vojni rok kao obvezu muškaraca, Ustav Republike Hrvatske je nedvosmislen: Vojna obveza dužnost je SVIH za to sposobnih državljana. SVI su pred zakonom jednaki. AKO su žene vojni obveznici sposobni ispuniti dužnosti novačke obveze, vojnog osposobljavanja i služenja u pričuvnom sastavu, a služba žena u Oružanim snagama kroz dragovoljno vojno osposobljavanje, kadetsku službu, profesionalni i pričuvni sastav nedvojbeno pokazuje da jesu, onda zakonodavac NE MOŽE propisati novačku obvezu i obvezu temeljnog vojnog osposobljavanja vojnim obveznicima na temelju njihovog spola. Inače stavljate muškarca vojnog obveznika, sposobnog za vojnu službu, u nepovoljniji položaj od žene vojne obveznice, sposobne za vojnu službu, time što prvom oduzimate slobodu i pravo na izbor želi li služiti u oružanim snagama. To je 1/1 izravna diskriminacija zabranjena hrvatskim Ustavom i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Ministarstvo obrane i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova moraju odlučiti: 1) Žene nisu sposobne za vojnu obvezu i obranu Republike Hrvatske, nego se mogu pridružiti eto da se valjda bolje osjećaju, čime ne samo da dovodite u pitanje načelo jednakih plaća, nego otvoreno omalovažavate doprinos žena u obrani Republike Hrvatske, ILI 2) Žene jesu sposobne za vojnu obvezu i obranu Republike Hrvatske, čime ne možete ograničiti odnosno nametnuti novačku obvezu i obvezu temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe skupini građana na temelju njihovog spola. Izaberite jedno, jer po zakonima logike ne mogu obje premise istovremeno vrijediti. Slijedom navedenog, nesporno je da je predloženi članak u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske. S obzirom da podaci anketiranja koja MORH provodi na reprezentativnom uzorku novaka prilikom uvođenja u vojnu evidenciju pokazuju da bi primjerena mjesečna naknada osigurala dovoljan broj dragovoljnih ročnika, predlažem uvođenje iste kako bi se osigurala jednakost svih građana pred zakonom te izbjegli svi indirektni ekonomski i društveni troškovi obveznog temeljnog vojnog osposobljavanja. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze, kao i prava ročniika koja se predlažu propisati Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
102 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Prijedlog izmjena zakona je diskriminatoran po više osnova (spolnoj, vjerskim i moralnim uvjerenjima) i time krši Članak 3. Ustava Republike Hrvatske prema kojem su, između ostalog, sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednoste ustavnog poretka. Prijedlog uvođenja obaveznog vojnog roka predstavlja spolnu diskriminaciju jer podrazumijeva obavezu vojnog roka samo za muškarce i dobrovoljni vojni rok za žene. Za sve osobe, neovisno o spolu, vojni rok treba biti dobrovoljan. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze i sudjelovanje mušaraca i žena u vojnoj obvezi.
103 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić mrtvo hladno spominje biološke različitosti kao razlog zbog kojeg obvezni vojni rok za muškarce ne bi bila diskriminacija, dok istovremeno tvrdi da bi došlo do diskriminacije kada bi se ženama zabranilo dragovoljno služenje istoga. Pa odlučite se – jesu li žene sposobne za obavljanje vojničkih dužnosti u oružanim snagama ili nisu? Ako jesu, tada ne možete opravdati oduzimanje slobode i prava na izbor osobama uvođenjem obveznog vojnog roka na temelju njihovog spola. Ako nisu, tada pljuvate u lice svakoj ženi koja doprinosi obrani Republike Hrvatske služenjem u oružanim snagama te dovodite u pitanje načelo jednakih plaća u vojsci. U okviru aktualnog savjetovanja s javnošću o izmjenama Zakona o obrani, Pravobraniteljica smatra da bi došlo do diskriminacije žena jer pretpostavlja da bi se manji broj njih dragovoljno uključio u služenje vojnog roka, pa time i ostvarilo zakonom predviđene beneficije za služenje istog (prije svega, prednost pri zapošljavanju u državnim i javnim tijelima). Međutim, potpuno zanemaruje izravnu diskriminaciju koja proizlazi iz okolnosti da će između dva građana jednako sposobna za novačku obvezu, služenje vojnog roka i služenje u pričuvi, jedan biti dužan ispuniti navedene obveze, dok drugi neće – i to isključivo na temelju njihovog spola. Nitko ne tvrdi da bi jednaki broj muškaraca i žena nakon novačenja bio proglašen sposobnim za vojnu službu. No činjenica jest da će jedna skupina vojno sposobnih građana morati služiti vojni rok, dok druga neće na temelju njihovog spola. To je, po definiciji, izravna diskriminacija. Za kraj, zamislite da zakonodavac predlaže obvezu žena, i samo žena, da završe tečaj domaćinstva ili služe kao odgojiteljice u vrtiću, pri čemu bi im pripale i određene beneficije, a muškarci bi mogli sudjelovati dragovoljno. Pravobraniteljici vjerojatno ne bi palo na pamet spominjati "biološke različitosti" kao opravdanje za različiti zakonski tretman građana na temelju njihovog spola, zanemariti izravnu diskriminaciju i fokusirati se isključivo na pretpostavku da bi manji broj muškaraca se dragovoljno javio, nego bi s punim pravom upozoravala na izravnu diskriminaciju žena ograničavanjem njihove slobode i uvođenjem zakonskih obveza na temelju zastarjelih patrijarhalnih stereotipa. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze i sudjelovanje mušaraca i žena u vojnoj obvezi.
104 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Stavak 2 mijenja se i glasi: "(2) Muškarci i žene vojni obveznici podliježu novačkoj obvezi i obvezi temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i obvezi služenja u pričuvnom sastavu u skladu s odredbama ovog Zakona." - zbog potrebe usklađivanja s čl. 14 st. 2 Ustava RH "Svi su pred zakonom jednaki." Stavak 3 se briše. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze.
105 SAMANTA MILOTIĆ BANČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Ovaj članak nije u skladu s člankom 3. i člankom 14. Ustava. Članak 3. Ustava glasi: “Članak 3. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.” Članak 14. Ustava glasi: “Članak 14. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.” Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je i usklađen s Ustavom Republike Hrvatske.
106 MARIO MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Pravo pitanje nije jesu li muškarci diskriminirani u odnosu na žene, niti trebaju li žene služiti obavezni vojni rok kao i muškarci. Ključno je zašto se ponovno, gotovo neprimjetno, uvodi koncept tzv. općenarodne obrane, o čemu sam detaljnije pisao uz članak 7. Osobno sam protiv uvođenja obaveznog vojnog roka kao dijela tog koncepta, ali ako zakonodavno tijelo prihvati i ozakoni ovakav prijedlog zakona, smatram da prijedlozi iz članka 6., odnosno članka 21., stavka 3., te članka 12., odnosno članka 25., stavka 9., nisu protuustavni. OBRAZLOŽENJE Zagovaratelji ideje da žene imaju obvezu služenja vojnog roka najčešće se pozivaju na Ustav Republike Hrvatske, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije. Međutim, niti u jednoj konvenciji, rezoluciji ili nekom drugom međunarodnopravnom obvezujućem aktu ne spominje se obavezan vojni rok za žene. Zapošljavanje žena u oružanim snagama je unutarnje pitanje svake zemlje, te niti UN, niti EU, niti NATO ne postavljaju pred članice takve zahtjeve, već samo donose preporuke i prate njihovu primjenu. Načelo ravnopravnosti spolova je temeljno pravo. Spolna diskriminacija, dakle bilo prema muškarcima bilo prema ženama, je neprihvatljiva. Međutim, pravni sustavi i međunarodni standardi prepoznaju postojanje objektivnih razlika koje mogu opravdati različite pristupe u određenim područjima, uključujući i vojnu službu. Primjerice, fizičke i psihološke razlike, kao i društvene uloge, mogu biti relevantni za oblikovanje zakonskih obveza. Pri tome je važno da se postigne ravnoteža između jednakosti prava i jednakosti obveza, ali uzimajući u obzir i realne mogućnosti i potrebe oružanih snaga. Dobrovoljnost za žene u služenju vojnog roka nije nužno izraz stereotipa, već i pragmatičan pristup koji omogućava uključivanje žena koje su spremne i sposobne, a ne nameće obvezu koja za njih može biti nerazmjerna. Međunarodni pravni okvir ne propisuje uniformnu obvezu služenja vojnog roka za žene, već ostavlja prostor državama da prilagode svoje zakone u skladu sa svojim društvenim, demografskim i sigurnosnim potrebama, te je važno je da se provede otvorena i stručna rasprava o mogućnostima i posljedicama eventualnog proširenja obveze na žene, uz uvažavanje svih relevantnih faktora, pri čemu je nužno postupati promišljeno u skladu s pravnim, društvenim i sigurnosnim kontekstom. U većini europskih zemalja vojni rok nije obvezan za žene, već ga mogu služiti dobrovoljno. U više otvorenih izvora mogu se pronaći podaci o državama u kojima žene moraju služiti vojsku npr. članak „Koje zemlje zahtijevaju vojnu službu za žene?“ (Which countries require military service for women?) dostupno na https://www.dw.com/en/which-countries-require-military-service-for-women/a-72151079 U Europi su tri države u kojima je *obavezan* vojni rok za žene: Danska, Norveška, Švedska. U Danskoj od 1.07.2025. žene mogu biti regrutirane putem nacionalne lutrije (ako ne bude dovoljno dobrovoljaca), zatim Norveška koja je uvela univerzalni vojni rok za žene i muškarce 2015. te Švedska koja je obvezni vojni rok obnovila 2018., uključujući i žene starije od 18 godina. U Nizozemskoj se novačenje odnosi i na žene, iako je obvezna vojna služba u cijelosti ukinuta od 1997. godine. Navedeni primjeri služenja vojnog roka za žene svakako su važni i mogu poslužiti kao smjernice za daljnju raspravu, no svaka država ima specifične okolnosti i sigurnosne prioritete, pa nije nužno da se isti model primijeni univerzalno. U kontekstu *obaveznog* služenja vojnog roka u svijetu, navodim primjer Izraela gdje od 1949. žene moraju služiti vojsku dvije godine, dok muškarci služe tri godine, Eritreje gdje vojna služba traje 16 mjeseci za žene i muškarce, zatim Čada, Gvineje Bisau, Malija, Mozambika, Zelenortskih Otoka, Nigera, Obale Bjelokosti, Burme, Kine, Istočnog Timora i Sjeverne Koreje. Međutim, u više demokratskih država vojna služba za žene je *dobrovoljna*, kao npr. u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Belgiji, Kanadi, Španjolskoj, Francuskoj, Poljskoj, Australiji, Grčkoj, Turskoj, Češkoj, Portugalu, Boliviji, Japanu, Južnoj Koreji i Njemačkoj. Zanimljivo je da u Ukrajini, iako se bori protiv ruskog agresora, *ne postoji obvezna* vojna služba za žene. U Rusiji je u listopadu 2024. osnovana prva dobrovoljačka borbena jedinica za rat protiv Ukrajine sastavljena isključivo od žena. Vezano za prethodno navedene tri skandinavske države može se postaviti pitanje, radi li se o ravnopravnosti spolova ili se jednostavno radi o broju vojnika s kojima pojedina država raspolaže ili uopće može raspolagati zbog demografske situacije? Ustav Republike u članku 47. određuje da je vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost svih za to sposobnih građana, da je dopušten prigovor savjesti onima koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama, ali takve osobe su obvezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. **Zakonom o ravnopravnosti spolova** (NN 82/08, 69/17) utvrđuju se opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zakon definira pojmove ravnopravnosti spolova, diskriminacije na temelju spola, izravne i neizravne diskriminacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja te posebnih mjera. Područja na koja se zakon odnosi su zapošljavanje i rad, obrazovanje, političke stranke, mediji i službena statistika. U članku 1a. navedeno je da ovaj zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa direktivama Europske unije u vezi provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni, o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, te o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti. Direktive se definiraju kao zakonodavni akti Europske unije upućeni državama članicama, te su obvezujuće u pogledu rezultata koje je potrebno postići. Uredbe su zakonodavni akti Europske unije, obvezujuće su u cijelosti i izravno se primjenjuju u svim državama članicama. U cjelokupnom tekstu Zakona o ravnopravnosti spolova nema niti jedne naznake da bi se bilo koja odredba odnosila na pitanja obveznog vojnog roka ili na bilo kakva pitanja u vezi obrane. U **Zakonu o suzbijanju diskriminacije** (NN 85/08 i 112/12) u članku 8. određeno je da se zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne i regionalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba osobito u područjima rada i radnih uvjeta, obrazovanja, znanosti i sporta, socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave, stanovanja, javnog informiranja i medija, pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama te sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu. Iako se ova područja ne odnose izravno na pitanja vezana uz obranu i vojni rok, može se postaviti pitanje je li vojni rok neka vrsta zapošljavanja? Naime, služenje vojnog roka nije isto što i zapošljavanje, odnosno služenje vojske ima specifične karakteristike koje ga razlikuju od radnih odnosa u civilnom sektoru. Vojna služba često podrazumijeva intenzivne fizičke napore, uključujući nošenje teške opreme, dugotrajne marševe, borbene treninge i izdržljivost u ekstremnim uvjetima. Povijesno gledano, muškarci su najčešće bili uključeni u vojnu službu, jer su fizički zahtjevi prilagođeni njihovim prosječnim fizičkim sposobnostima. Nadalje, za razliku od klasičnih radnih odnosa, vojska se bavi nacionalnom sigurnošću, obranom države i aktivnostima koje mogu uključivati borbene situacije. Ova uloga zahtijeva specifičnu obuku, uključujući taktiku, rukovanje naoružanjem, krizno upravljanje i psihološku otpornost. Stoga se vojna služba prilagođava nacionalnim obrambenim ciljevima, a ne ekonomskim uvjetima tržišta rada. Vojna služba uvijek je bila tradicionalno muška profesija, osobito u kulturama koje su imale dugu vojnu tradiciju, dok su žene sudjelovale u ratovima kao npr. medicinske sestre, administrativno osoblje ili u drugim specijaliziranim službama, a njihov broj je bio znatno manji u usporedbi s muškarcima. Iako se naizgled može reći da je uvođenje obveznog vojnog roka samo za muškarce jedan od oblika diskriminacije, smatram da država ima pravo postaviti poseban oblik državne obaveze za svoje građane na temelju legitimnih obrambenih ciljeva. Ključni dokumenti u tom smislu su **Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena** ( Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women, - CEDAW) koja se bavi ravnopravnošću spolova i zaštitom ženskih prava, ali ne zahtijeva obveznu vojnu službu za žene. Usvojena je 18.12.1979. od strane Generalne skupštine UN-a, stupila je na snagu 3. rujna 1981. nakon ratifikacije od strane dvadeset zemalja, a SFRJ ju je ratificirala iste godine. Nakon raspada Jugoslavije, Republika Hrvatska je 9.09.1992. službeno postala država stranka CEDAW-a putem notifikacije sukcesije, čime je preuzela obveze iz konvencije. Konvencija je dostupna na https://www.ohchr.org/en/instruments-mechanisms/instruments/convention-elimination-all-forms-discrimination-against-women. CEDAW ima i Opcijski protokol, koji omogućava ženama da podnose pritužbe na kršenja prava pred Odborom za CEDAW. Na ovu temu detalji se mogu pronaći na https://ravnopravnost.gov.hr/o-uredu-15/strateski-i-zakonodavni-okvir-za-ravnopravnost-spolova/nacionalni-propisi/3-izvjestaji-analize-2073/2073 Drugi važan međunarodni dokument je **Rezolucija Vijeća sigurnosti UN‑a 1325 o ženama, miru i sigurnosti** koja štiti i promiče ženska prava za postizanje rodne ravnopravnosti s obzirom na temeljna ljudska prava. Na države se apelira „…da osiguraju sve veću zastupljenost žena na svim razinama odlučivanja u državnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, upravljanje i rješavanje sukoba.” O navedenoj rezoluciji detaljniji podaci mogu se naći na https://mvep.gov.hr/informacije-za-gradjane-244593/ugovori-dokumenti-i-obrasci/dokumenti/nap-ii/27171 Vezano za vojni sektor, postoje dva međunarodna dokumenta koja govore o načelu jednakog tretmana muškaraca i žena u pristupu zapošljavanju, stručnoj edukaciji i promicanju te uvjetima rada. To su **Rezolucija o ženama u oružanim snagama** Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2120 (2016.) i Preporuka Vijeća Europe 1742 (2006.) o ljudskim pravima pripadnika oružanih snaga. Rezolucije Vijeća Europe definiraju se kao formalni dokumenti kojima Vijeće Europe izražava stav o određenoj temi te mogu biti pravno obvezujuće ili ne. Preporuke Vijeća Europe također nisu pravno obvezujuće, a njima države članice izražavaju zajednički stav o određenim pitanjima. Rezolucija 2120 (2016) punog naziva na engleskom jeziku „Women in the armed forces: promoting equality, putting an end to gender-based violence“ može se pronaći na https://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-EN.asp?fileid=22939&lang=en Rezolucija između ostalog preporučuje da žene imaju pristup svim dužnostima u oružanim snagama, da se promiče sudjelovanje žena u međunarodnim operacijama, da se razvijaju fleksibilnije karijerne mogućnosti za žene, da se stvaraju povoljni uvjete za ravnopravnost spolova te da se implementiraju politike nulte tolerancije prema rodno uvjetovanom nasilju u oružanim snagama. U dokumentu se *nigdje* ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način *da i žene treba prisilno novačiti u vojsku*, ukoliko je to propisano za muškarce. Vezano za navedenu rezoluciju, smatram da je važno pročitati i izvješće na engleskom jeziku (Explanatory memorandum) gospođe Maryvonne Blondin na https://pace.coe.int/en/files/22789/html#_TOC_N05A579E8N05AA82B0 Izvješće gospođe Maryvonne Blondin bavi se položajem žena u oružanim snagama, naglašavajući da su žene i dalje manjina u vojsci i suočavaju se s mnogim oblicima diskriminacije zbog okruženja koje je dizajnirano pretežno za muškarce. Izvješće ističe kako su rodno uvjetovano uznemiravanje i nasilje česti u vojsci, a unutarnja kultura često pogoduje takvom zlostavljanju. U izvješću se poziva na promicanje zapošljavanja žena u vojsci, otvaranje svih vojnih pozicija za žene, razvoj fleksibilnih karijernih puteva te sustavno uključivanje rodne dimenzije u sve vojne operacije. Izvješće detaljno razmatra povijesnu prihvaćenost žena u oružanim snagama, pristup različitim vojnim profesijama, sudjelovanje žena u inozemnim misijama, napredovanje u karijeri, ravnotežu između posla i privatnog života, te potrebu za promjenom mentaliteta i prilagodbom struktura većem broju žena. Posebna pažnja posvećena je problemu seksualnog uznemiravanja, nasilja i važnosti učinkovitih mehanizama za podnošenje pritužbi. Međutim, istaknuo bih dio koji je po mojem mišljenju najvažniji za temu ove javne rasprave. Naime, gospođa Blondin smatra da oružane snage moraju imati reputaciju *prvoklasnog poslodavca* kako bi mogle privući najkvalitetnije muškarce ili žene. Na primjeru Norveške pokazala je važnost predodžbe koju ima javnost o oružanim snagama, a naročito kako su oružane snage prikazane u vlastitim regrutacijskim kampanjama, odnosno bile su temeljene na zastarjelim stereotipima - trčanje kroz blato, oružje, pucanje itd. U svezi prethodno navedenog, smatram važnom i Preporuku Vijeća Europe 1742 (2006.) punog naziva na engleskom jeziku „Human rights of members of the armed forces“, može se pronaći na https://pace.coe.int/en/files/17424/html . Ova Preporuka predstavlja važan okvir za zaštitu i promicanje ljudskih prava unutar vojnih struktura, balansirajući između potrebe vojne discipline i sigurnosti sa osnovnim pravima i dostojanstvom pripadnika oružanih snaga. Preporuka naglašava da se ljudska prava trebaju primjenjivati u svim okolnostima, uključujući i u vrijeme oružanih sukoba u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, pripadnici oružanih snaga moraju imati civilna i politička prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima uz određene ograničene iznimke koje su nužne za ispunjavanje vojnih zadaća. Osobe imaju pravo na prigovor savjesti koji se smatra ključnim dijelom slobode misli, savjesti i religije, a države se pozivaju da osiguraju stvarnu i učinkovitu zaštitu tog prava. Također se nigdje ne navode odredbe prema kojima bi se ravnopravnost muškaraca i žena postizala na način da i žene treba prisilno novačiti u vojsku, ukoliko je to propisano za muškarce. Smatram da uvođenje obveznog vojnog roka za žene nije primjereno niti opravdano, te da takva mjera ne doprinosi stvarnoj ravnopravnosti spolova. Ravnopravnost ne znači nužno identične obveze i tretman, već pravičan pristup koji uvažava biološke, društvene i individualne razlike između muškaraca i žena. Naime, postoje prirodne i biološke razlike koje utječu na sposobnosti i uloge muškaraca i žena u društvu, a koje zakonodavstvo treba uzeti u obzir. Stoga, uvođenje obveznog vojnog roka za žene može rezultirati upravo **kontraefektom**, a to je ograničavanje njihovih prava i sloboda, što nije u skladu s načelima pravičnosti i jednakosti. Obvezni vojni rok za muškarce odražava sigurnosne potrebe države i njihove fizičke predispozicije, dok žene imaju pravo i mogućnost **dobrovoljnog** uključivanja u vojsku, što im omogućava slobodu izbora i poštivanje njihovih prava. Postoje mišljenja da je nepravedno što samo muškarci imaju zakonsku obvezu služenja vojske, dok žene nemaju takvu obavezu. Zbog toga se često zagovara proširenje te obveze i na žene, u cilju uspostavljanja prave rodne ravnopravnosti. Međutim, takav stav dovodi do paradoksa. Naime, strogo i apsolutno provođenje ove zakonske obveze samo za muškarce doživljava se kao nepravda, jer muškarci bivaju stavljeni u neravnopravan položaj, odnosno diskriminirani su na temelju spola. Stoga se njihov zahtjev da i žene budu uključene u prisilnu vojnu službu može tumačiti kao težnja za ostvarivanjem "najvećeg prava", odnosno jednake vojne obveze kako bi se izbjegla "najveća nepravda", odnosno diskriminacija i neravnopravnost. Dvojica Šveđana su tijekom 2012. objavila vrlo zanimljivo istraživanje pod naslovom „Rod, društvene norme i preživljavanje u pomorskim katastrofama“ (Gender, social norms, and survival in maritime disasters). Oni su analizirali tzv. pravilo "žene i djeca prvi" (WCF, woman & children first), odnosno htjeli su dokazati postoji li zaista takvo pravilo da se prilikom havarije na moru prvo spašavaju žene i djeca, pa tek onda muškarci. Navedeni dvojac je htio provjeriti je li riječ o mitu ili je pravilo WCF zaista primjenjivano u pomorskim nesrećama. Autori su proučavali utjecaj spola, društvenih normi, ponašanje posade i kapetana na šanse za preživljavanje putnika i članova posade tijekom brodoloma. Korištenjem povijesnih zapisa, popisa preživjelih i drugih izvora, analizirali su 18 velikih pomorskih nesreća u razdoblju 1852. - 2011., u kojima je bilo zahvaćeno više od 15.000 ljudi iz različitih nacionalnosti. Došli su do zanimljivih rezultata prema kojima su u odnosu na spol muškarci imali značajno veću vjerojatnost za preživljavanje od žena, odnosno stopa preživljavanja muškaraca bila je dvostruko veća od stope preživljavanja žena. Isto tako članovi posade i kapetani imali su najviše šanse za preživljavanje. U većini slučajeva **posada nije davala prednost ženama i djeci**. Autori su zaključili da je pravilo WCF vrlo rijetko primijenjeno, no brod „Titanic“ bio je izuzetak. Naime, kapetan broda kao zapovjednik koji ima vrhovnu ovlast izdavanja i provođenja zapovijedi izričito je naredio evakuaciju prvo žena i djece, što je značajno povećalo njihovu stopu preživljavanja. Navodno su časnici i pucali na ljude koji nisu poslušali naredbu. Osim broda „Titanic“, nema dokaza da je navedeno pravilo dosljedno provođeno u ostalim slučajevima. Vezano za društvene norme i ponašanje, autori su zaključili da su ljudi u kriznim situacijama češće *sebični* nego što slijede društvene norme o *zaštiti slabijih*, te nema dokaza da su se muškarci masovno žrtvovali za žene i djecu. Dakle „žene i djeca prvo“ (WCF) je mit, te o primjeni ovog načela ne postoje povijesni podaci. Umjesto toga, preživljavanje u pomorskim nesrećama najviše ovisi od osobnih interesa i statusu pojedinca na brodu (je li netko član posade ili je običan putnik). Ne postoje dokazi o postojanju tzv. viteških normi. Titanic je dakle bio izuzetak, a ne pravilo. (Izvor: Gender, social norms, and survival in maritime disasters, autori Mikael Elindera i Oscar Erixsona, Department of Economics, Uppsala University, SE-751 20 Uppsala, Sweden; and The Research Institute of Industrial Economics, SE-102 15 Stockholm, Sweden, Edited by Kenneth Wachter, University of California, Berkeley, CA, and approved June 29, 2012 (received for review May 2, 2012) https://ssrn.com/abstract=2161890 ) Zašto sam naveo rezultate istraživanja koje na prvi pogled nema nikakve poveznice sa ovim prijedlogom zakona? Ili možda ipak ima? Naime, istraživanje je pokazalo da su ljudi u kriznim situacijama češće sebični nego solidarni, a žrtvovanje za slabije nije statističko pravilo, već iznimka. Iz dijela komentara udruge Centar za ekonomsko obrazovanje može se zaključiti da bi glavni motivacijski faktor za pristupanje vojnoj službi trebala biti primjerena novčana naknada, a ne domoljubni ili društveni motivi, te da bi model dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz tržišnu naknadu, osigurao dovoljan broj ročnika. Također se može zaključiti da obvezno služenje vojnog roka temeljeno na društvenoj dužnosti, odnosno normi nailazi na otpor i izbjegavanje, te da ga se percipira kao nepravedan teret koji neravnomjerno pogađa samo muškarce. Prisilna vojna služba smatra se društveno nepoželjnom, dok se dragovoljnost uz primjerenu naknadu smatra učinkovitijom i pravednijom. Dakle, u kriznim i izvanrednim situacijama pojedinci prvenstveno djeluju iz osobnog interesa (preživljavanje ili financijska korist), dok su društvene norme (junaštvo, domoljublje, solidarnost itd.) rijetko presudan motivator. Izuzeci su mogući, ali samo kada postoji snažan autoritet ili izričita naredba kao u slučaju kapetana broda „Titanic“, odnosno kada su društvene norme institucionalizirane i strogo se provode. Zaključno, osobni interesi, status, izravni materijalni ili financijski poticaji ključni su faktori ponašanja u kriznim situacijama, dok su društvene norme i očekivanja o žrtvovanju za zajednicu ili one slabije, uglavnom mit ili iznimka, a ne pravilo. Stoga bi u kreiranju **obrambene politike** trebalo uzeti u obzir **stvarne motivacijske mehanizme ljudi**, a ne oslanjati se na idealizirane predodžbe o ljudskom ponašanju. U smislu prethodno navedenog, smatram da beneficije koje će dobivati muškarci u slučaju eventualnog obaveznog vojnog roka nisu oblik diskriminacije, već priznanje njihove obveze i doprinosa društvu. Ukidanje tih beneficija bilo bi nepravedno prema onima koji su ispunili zakonsku obvezu. Bez lažne političke korektnosti prisilno novačenje žena treba sagledati i sa aspekta demografske situacije u Republici Hrvatskoj. Nisam stručnjak za navedeno područje, ali demografi mogu vrlo lako izračunati demografski gubitak ako mladi ljudi, a osobito žene, kao ključni demografski potencijal iseljavaju iz države. Pretpostavka je da će se oni/one vratiti jednog dana. Međutim, demografska propast je zagarantirana ukoliko bi došlo do eventualnog prisilnog novačenja mladih, a naročito prisilnog novačenja žena i njihovog uključivanja u ratne sukobe. Stoga smatram da su zapravo demografski problemi jedan od glavnih razloga zašto samo tri europske države imaju obavezan vojni rok za žene, a ostale vrlo oprezno pristupaju ovoj temi. Ponovo ističem primjer Ukrajine, države koja je u ratu, ali koja mora balansirati između potreba za ljudskim resursima i očuvanja demografske strukture. Primljeno na znanje Primljeno na znanje, zahvaljujemo na komentaru.
107 JOSIP IVOŠ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Predlažem izmjenu stavka (2) i brisanje stavka (3) u članku 21. kako bi se osigurala ravnopravnost žena i muškaraca u pogledu vojnih obveza. Način na koji je članak trenutno formuliran diskriminira muškarce jer im nameće obvezu koja za žene ostaje dobrovoljna. Takva razlika nije opravdana nijednim načelom jednakosti pred zakonom i proturječi Ustavu Republike Hrvatske, osobito članku 14. koji jamči jednakost svih građana bez obzira na spol ili druge osobine, te članku 47. Ustava RH koji izričito navodi da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Ako se uvodi obvezna novačka obveza i vojna obveza, ona bi trebala biti univerzalna, rodno neutralna i neutralna po svim drugim osobinama za sve građane Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad bi postojale jasne, znanstveno utemeljene medicinske ili druge objektivne razlike koje opravdavaju drukčiji tretman – što u ovom slučaju nije navedeno niti obrazloženo. Osim pravne jednakosti, ravnopravna vojna obveza doprinosi i jačanju društvene kohezije i solidarnosti, demistifikaciji rodnih stereotipa u kontekstu sigurnosti i obrane, većoj participaciji žena u sigurnosnim strukturama, što dugoročno vodi prema ravnoteži i u profesionalnom vojnom sastavu. Ovo nije nešto novo, obveza služenja za oba spola postoji npr. u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj, Izraelu i u mnogim drugim državama u svijetu. Stoga predlažem da se: stavak (2) izmijeni i glasi: „(2) Žene i muškarci vojni obveznici podliježu novačkoj obvezi i obvezi temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i obvezi služenja u pričuvnom sastavu u skladu s odredbama ovog Zakona.“ stavak (3) se briše, jer je također diskriminirajući. Naime, ukoliko država smatra da temeljno vojno osposobljavanje treba biti dobrovoljno, onda to načelo mora jednako vrijediti za sve, bez obzira na spol. Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, ne krše se odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
108 TOMISLAV PAVIŠIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. točka (2) Muškarci i žene vojni obveznici podliježu novačkoj obvezi i obvezi temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i obvezi služenja u pričuvnom sastavu u skladu s odredbama ovog Zakona. točka (3) - brisati Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, ne krše se odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske
109 TOMISLAV PAVIŠIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Obveza koja postoji za muškarce dok su žene isključene iz nje direktno dovodi muški spol neravnopravnu poziciju. Trebalo bi se postaviti pitanje zašto majke za svako rođeno dijete dobivaju priznatih godinu dana staža dok očevi ne dobivaju? Također bi se moglo postaviti pitanje što je sa muškarcima, posebice očevima koji su po starom modelu odslužili vojno osposobljavanje u trajanju 10 mjeseci, a pritom od RH nisu dobili priznavanje tih 10mj u radni staž, pritom su još i očevi - ne radili li se tu o jasnoj diskriminaciji muškog spola koja je već dugo na snazi? Ako se vratimo na novi prijedlog zakona o obrani u ovom obliku, više je nego jasno kako se ovdje provodi daljnja diskriminacija muškog spola prema donjim člancima ustava RH: Temeljno vojno osposobljavanje dobro je došla ideja za mlade generacije hrvatskih građana, međutim mora biti jednaka za oba spola, tj. iz istih prava proizlaze i iste obveze. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, ne krše se odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
110 IRENA OŽVALD NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Potrebno je uskladiti novačku obvezu i obvezu služenja vojnog roka sa Ustavom RH te sa Poveljom EU, te propisati obvezu jednako za muškarce i za žene.. Neprihvatljivo je da se ženama jamči sloboda izbora dok se muškarcima propisuje obveza. Posebno je nejasno zašto se u slučaju prigovora savjesti propisuje obveza civilne službe (i to u duplo dužem trajanju, dakle kao kazna), a žene nije propisana obveza civilne službe iako je službena potreba za uvođenjem obveznog vojnog roka navodno u hibridnim djelovanjima, kibernetičkim napadima, prirodnim nesrećama i klimatskim promjenama. Ako se zakoni RH donose slijedom tradicionalnih podjela uloga na muške i ženske, smatrajući da su muškarci vojnici, zar ne bi onda žene trebale biti barem njegovateljice? Ne bi li se za žene onda trebala uvesti obveza civilnog služenja vojnog roka u bolnicama radi učenja o njezi i spašavanju života ranjenika, u IT firmama radi učenja o mjerama sigurnosti protiv kibernetičkih napada, ili u ekološkom institucijama i udrugama radi poduzimanja potrebnih akcija za klimatske promjene? Zemlje poput Norveške i Švedske uvele su obvezni vojni rok i za muškarce i za žene, i tako pokazale da je istinska jednakost u ovakvim slučajevima ne samo moguća nego i nužna za vjerodostojnu demokraciju. Predlažem da se ili uvede obvezno novačenja i vojni rok za sve sposobne punoljetne građane ili da se u potpunosti odustane od obveznog vojnog roka te da se dodatno nagradi dobrovoljno služenje ili uvedu jače beneficije za privlačenje novačenja profesionalne vojske. Količina novaca koja će se iz državnog proračuna potrošiti na provođenje obveznog vojnog roka zasigurno veće učinke imala kada bi bila uložena u profesionalnu vojsku. Motiviranost i kvaliteta bolji su okvir za sigurnu državu od ulaganja u kvantitetu. Dodatno predlažem da se u slučaju prigovora savjesti ne uvodi obvezno civilno služenje jer takva obveza nesporno i nedvosmisleno diskriminira muškarce te ih dodatno čak i kažnjava dužim periodom služenja. Naglašavam da velika većina zemalja EU nema obvezni vojni rok, već imaju profesionalnu vojsku dovoljnog kapaciteta za svoje potrebe. Molim jasno naznačiti za koga Hrvatska priprema svoje mladiće? Očito je da razlog nisu spremnost na prirodne katastrofe i kibernetički napadi kao što je napisano u točki II. Nacrta ove izmjene zakona jer bi u tom slučaju u obvezi sudjelovale i žene. Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
111 MARIN BRALIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Članak 6. direktno je u suprotnosti sa Člancima 5. i 6. Zakona o ravnopravnosti spolova (ZORS) te je protuustavan. Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, ne krše se odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
112 ZORAN OKLOBDŽIJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. U Članku 6., stavci (2) i (3) direktno su u suprotnosti sa Člancima 5. i 6. Zakona o ravnopravnosti spolova (ZORS) i čine eklatantni primjer diskriminacije prema spolu jer se rade razlike među spolovima bez ikakvog objektivnog i razumnog opravdanja! Ovdje se muškarcima naređuje da nešto moraju stavkom (2) - dakle nameće im se obveza, a ženama se nudi mogućnost za to isto, no ne i obveza, stavkom (3) kako bi se kao izbjegla diskriminacija. Činjenica je da se radi razlika među spolovima koja u konačnici diskriminira i muškarce i žene kada se u cjelini gledaju stavci (2) i (3)! Stavak (3) doslovno govori da su žene slabiji spol i kao takve nesposobne za vojnu obuku, osim ako se neka od njih ne osjeća dovoljno jakom (fizički, mentalno i sl.) pa se može dobrovoljno javiti (ako će imati volje i vremena). Ta mogućnost se muškarcima ne dopušta! Radi se o klasičnom stereotipu, jer u stvarnosti postoji puno žena koje su u mnogim aspektima jače od većine muškaraca. Liječnici su tu da procijene tko je nesposoban, a ne kultura ili tradicionalne spolne uloge u društvu! Osim na izjednačavanju prava paralelno treba raditi i na izjednačavanju obveza, jer u protivnom idemo u teški disbalans društva! Nitko ne traži da program vojne obuke bude isti za sve, ali obveza za obukom ne smije biti uvjetovana spolom! Po pogledu spola žene jesu sposobne obavljati vojnu obuku! Ako nisu sposobne predlagatelj ovih izmjena treba to dokazati na znanstvenoj osnovi i ako to dokaže onda treba ukinuti i dobrovoljno služenje vojnog roka - jer nesposobni ne mogu nikako! Pozivati se na Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women, - CEDAW) iz 1979. je smiješno! Kao prvo taj dokument je star već 45 godina i on je bio samo temelj za promjene na nacionalnim razinama širom svijeta. On nije propisivao sve u detalje, to se dalje radilo u nacionalnim zakonodavstvima pa je tako u RH nastao i spomenuti ZORS (2003. NN 116/2003) i još neki propisi. I kao drugo, ovdje se radi i diskriminacija prema muškarcima, jer zbog nečega što žene ne moraju, a netko ipak mora - morat će muškarci!? Oprostite ali niti jedan međunarodni sporazum koji ide u korist ženama ne smije ići na štetu muškaraca i naravno obrnuto! Sve ostalo je čista diskriminacija na spolnoj osnovi! Sve više država EU uvodi ili planira tu obvezu i za žene, pa tako Danska uvodi obvezu od 2026., a Latvija to razmatra od 2028. Švedska je 2017. ponovno uvela vojnu obvezu i obveza vrijedi za sve! Norvaška od 2015. Nizozemska je 1997. suspedirala obvezni vojni rok za sve, a dok je bio na snazi vrijedio je i za žene. Da li to znači da su žene u tim državama fizički, mentalno ili u nekom drugom aspektu sposobnije od žena u RH? Kako očekujete da će muškarci i žene biti jednako prisutni i da imaju jednake mogućnosti u oružanim snagama RH ako je vojna obuka obavezna muškarcima, a ženama nije - što je bit ČL. 5 ZORS-a (ravnopravnost)? Prijašnji pokušaji da se ova diskriminacija eliminira iz Zakona o obrani je odbijena od strane predlagatelja zakona uz obrazloženje koje citiram: "za potrebe razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske postoji dovoljan broj muškaraca vojnih obveznika te ne postoji potreba da kada nije na snazi obveza služenja vojnog roka da se žene vojni obveznici uvode u vojnu evidenciju” Dakle to obrazloženje je bilo diskriminacijsko u svojoj osnovi i kao takvo neprihvatljivo, a jedini argument je bilo to da tada nije postojala obveza služenja vojnog roka! Ovim novim prijedlogom za izmjenama ne postoji više niti jedan agrument (ako je ikada i postojao) po kojemu bi jedan spol bio obvezan nešto raditi, a drugi ne kada je u pitanju bilo koja radnja ili funkcija vezana za oružane snage - kada se predlaže uvođenje obveze služenja vojnog roka! Molim da se tradicije, stereotipi, kulture, prakse i sl. u ovom slučaju stave na stranu! Također predlagani stavci (2) i (3) gledano u cjelini su u suprotnosti i sa Ustavnom RH i to člancima 3. 14. i 47.! Ovom prilikom podsjećam na sličan primjer diskriminacije na spolnoj osnovi u starom ZOMO koji je Ustavni sud 21. ožujka 2007. ispravio odlukom broj: U-I-764/2004, U-I-2578/2004, U-I-2670/2004, U-I-3006/2004 i U-I-1452/2005 Obrazloženje Suda je: ... smatrat će se diskriminirajućim ako propisano razlikovanje nema objektivnog i razumnog opravdanja, odnosno ako se time ne ostvaruje legitimni cilj ili ako ne postoji razmjernost između propisane zakonske mjere i cilja koji se nastoji postići ... Stoga je Ustavni sud ukinuo osporene članke 30., 31., 66. i 78. stavak 2. ZOMO-a zbog njihove nesuglasnosti s člancima 3. i 14. Ustava. Shodno odluci Ustavnog suda iz 2007. postavljam ponovno pitanje koje je to objektivno i razumno opravdanje da se radi razlika među spolovima u ovom slučaju? Shodno svemu gore navedenom predlaže se izmjena kako slijedi: (2)Muškarci i žene vojni obveznici podliježu novačkoj obvezi i obvezi temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i obvezi služenja u pričuvnom sastavu u skladu s odredbama ovog Zakona. (3) brisati Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, ne krše se odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
113 ZORAN OKLOBDŽIJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. (2)Muškarci i žene vojni obveznici podliježu novačkoj obvezi i obvezi temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i obvezi služenja u pričuvnom sastavu u skladu s odredbama ovog Zakona. (3) brisati Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske
114 JAKOV GLAMUZINA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Ovaj članak je protuustavan. Nije prihvaćen Predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
115 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 6. Ovaj članak nije u skladu s člankom 3. i člankom 14. Ustava. Članak 3. Ustava glasi: “Članak 3. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.” Članak 14. Ustava glasi: “Članak 14. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.” Članak 47. stavak 1. Ustava glasi: “Članak 47. Vojna obveza dužnost je svih za to sposobnih državljana.” Ustav ne propisuje opseg niti način izvršavanja vojne obveze, nego to ostavlja na volji zakonodavca. Članak 19. Zakona o obrani glasi: “Vojna obveza dužnost je osposobljavanja, pripremanja i sudjelovanja u obrani na organiziran načih svih za to sposobnih državljana Republike Hrvatske.” Muškarci i žene danas služe u Oružanim snagama ravnopravno kao djelatne vojne osobe, ugovorni i razvrstani pričuvnici i dragovoljni ročnici te zajednički doprinose sigurnosti i obrani Republike Hrvatske. To je dokaz da su i muškarci i žene sposobni za obavljanje vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za izvršavanje dužnosti vojne obveze u dijelu koji obuhvaća novačku obvezu, temeljno vojno osposobljavanje i kasnije služenje u razvrstanoj pričuvi je dužan izvršavati te dužnosti po sili zakona. Žena vojni obveznik koja je sposobna izvršavati iste dužnosti ih nije dužna izvršavati po sili zakona, osim ako je to posljedica odluke donesene njezinom vlastitom voljom (prijavom na dragovoljno vojno osposobljavanje). Ovaj članak stavlja građane u nepovoljniji položaj na temelju njihovog spola u usporedivoj situaciji, što je po definiciji izravna diskriminacija koja je zabranjena i Ustavom i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, zakonodavac nema ustavnu ovlast propisati novačku obvezu i obvezu temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe građanima na temelju njihovog spola. S obzirom da se pred Ustavnim sudom već vode predmeti po prijedlozima za ocjenu ustavnosti, kao i na izvjesne tužbe za zaštitu od diskriminacije i povodom povreda Ustavom zajamčenih prava, predlaže se zadržavanje sustava dragovoljnog vojnog osposobljavanja uz uvođenje naknada koje bi osigurale dovoljan broj ročnika i pričuvnika. Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
116 GORDANA GATARIĆ AĆIMOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 5. Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
117 ZVONIMIR BLAŽIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 5. Mene zanima zašto je stavljeno ograničenje za one koji mogu prijaviti na temeljnu vojnu obuku na 30. godinu života, ako ovdje piše da vojna obaveza za državljane završava kada građanin napuni 55. godinu života? Zašto se ne bi dragovoljno mogao javiti na temeljnu vojnu obuku građanin koji je u rasponu između 30. i 55. godine života? S jedne strane u tekstu ovdje piše da postoji manjak osoblja, a s druge strane je ovakvim ograničenjem u 30. godini otpisano 25 generacija koje su trenutno u najproduktivnijim godinama života. Ako se netko dragovoljno javi, pa makar i u 35. godini života, zasigurno može više pridonijeti od nekog ročnika s 18 godina koji mora biti tamo. Što bi s ljudima između 30. i 55. godine života trebalo biti u slučaju velikog rata poput onoga u Ukrajini, gdje je mobilizirana kompletna populacija? Povijesni primjeri pokazuju da o ishodu rata često presudno odlučuje početna faza sukoba (Francuska 1914., Francuska 1940., Iran 1980., Ukrajina 2022.) i sposobnost države da svoju mobiliziranu vojsku pravodobno i učinkovito upotrijebi. Stoga je u interesu Republike Hrvatske da što veći broj građana prođe vojnu obuku i osposobi se za obranu — ne samo oni u užem dobnom rasponu — kako bi država bila što je moguće otpornija upravo u onim prvim, presudnim danima eventualnog sukoba. Nije prihvaćen Predloženim zakonom detaljno se uređuje vojna obveza i temeljno vojno osposobljavanje kao dio vojne obveze.
118 MARIN BRALIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 5. Dodati: vojna obveza prestaje i kada građanin više ne ispunjava opće i posebne uvijete za nabavu i posjedovanje oružja. Nije prihvaćen Predmetna problematika koja se odnosi na trajanje vojne obveze uređena je predloženim zakonom
119 ZORAN OKLOBDŽIJA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 5. Dakle ponovno radite razliku između muškaraca i žena i time direktno kršite Članke 5. i 6. Zakona o ravnopravnosti spolova (ZORS)! Koji je objektivni i razumni razlog da muškarcima prestaje vojna obveza sa 55, a ženama sa 50 godina života? Podjećam na odluku Ustavnog suda na tu tematiku i sličan primjer diskriminacije na spolnoj osnovi u starom ZOMO-u gdje su muškarci također trebali 5 godina više radnog staža u odnosu na žene za ulazak u punu starosnu mirovinu. Presuda Ustavnog suda 21. ožujka 2007. gdje izjednačava radni staž muškaraca i žena je u odluci broj: U-I-764/2004, U-I-2578/2004, U-I-2670/2004, U-I-3006/2004 i U-I-1452/2005 Obrazloženje Suda je: članak 14. Ustava ne zabranjuje zakonodavcu da prava i obveze pojedinih istovrsnih ili sličnih skupina uređuje različito, ako se time ispravljaju postojeće nejednakosti među tim skupinama ili za to postoje drugi opravdani, na Ustavu utemeljeni razlozi. Različito uređenje prava i obveza, međutim, smatrat će se diskriminirajućim ako propisano razlikovanje nema objektivnog i razumnog opravdanja, odnosno ako se time ne ostvaruje legitimni cilj ili ako ne postoji razmjernost između propisane zakonske mjere i cilja koji se nastoji postići ... Stoga je Ustavni sud ukinuo osporene članke 30., 31., 66. i 78. stavak 2. ZOMO-a zbog njihove nesuglasnosti s člancima 3. i 14. Ustava. Nije prihvaćen Kao što je ranije obrazloženo, ne krše se odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i predloženi zakon koji uređuje vojnu obvezu izrađen je i usklađen s Ustavom Republike Hrvatske.
120 MARIN BRALIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 4. Obveza vojne dužnosti, osposobljavanja i pripremanja nema smisla ako građani ne mogu posjedovati svoje oružje. Potrebno je izmjeniti zakon o Nabavi i posjedovanju oružja građana te ukinuti nužnost opravdanog razloga za nabavu i posjedovanje oružja. Nije prihvaćen Nije predmet predloženog zakona.
121 MARIO MARIN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 4. Ako znamo da nam je Republika Hrvatska ove 2025 godine proslavila svoje 34 godine samostalnosti i suverenosti, a istodobno znamo da od 2007 do 2025 godine niti jedna generacija a to je 18 generacija ili više od pola naše državnosti nisu služili i prošli nikakav oblik vojne obuke. Po tome se nas koji smo služili kao ročni vojnici Republici Hrvatskoj bilo 12 mjeseci bilo 10 mjeseci ili pak 6 mjeseci te sutra našoj djeci koja če biti obvezna služiti u temeljnjoj vojnoj obuci a prekosutra nedaj Bože sudjelovati i u obrambenome ratu ili obrani od ratne ugroze da sve nas se stavlja u potpuno neravnopravan položaj i tu se krši Članak 47. Ustava Republike Hrvatske koji jasno u svojoj prvoj rečenici kaže citiram: " Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana . " Prema tome jasno je kako Republika Hrvatska u kojoj je državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast mora zakonski doraditi i ispraviti Ustavne nepravde koje se mogu javiti usvajanjem ovakvoga zakona. Jer zašto mi koji smo časno služili domovini kao ročni vojnici nemožemo minimalno biti za to nagrađeni da nam se taj period prizna kao radni staž bilo 12, 10 ili 6 mjeseci ovisno koliko je tko oslužio od 1992 do 2008 godine. Nadalje nači modalitet za obuku ovih 18 generacija od 2007 do 2025 jer oni prema Ustavu RH su jednako pravni s nama i našom ujedno i njihovom djecom koja če sutra biti bilo na braniku Domovine ili saveza?! Nije prihvaćen Predloženi zakon uređuje temeljno vojno osposobljavanje.
122 MARIO MARIN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, Članak 4. (3) Vojna obveza nastaje i za sve državljane Republike Hrvatske koji nisu od 2007. do 2025. godine prošli niti jedan oblik osposobljavanja, pripremanja i sudjelovanja u obrani na organiziran način. Nije prihvaćen Predloženi zakon uređuje temeljno vojno osposobljavanje
123 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Protivimo se izmjenama Zakona kojima se ukida dosadašnja odluka o nepozivanju na obavezu služenja vojnog roka te smatramo da vojni rok treba ostati dobrovoljan. Iz psihološke perspektive znamo da je preduvjet osobne dobrobiti i mentalnog zdravlja život u skladu s vlastitim vrijednostima. Oduzimanje ljudskog prava na donošenje odluka o vlastitom životu pojačava rizike za nezdrava i štetna ponašanja te razvoj teškoća na području mentalnog, a onda i fizičkog zdravlja. Prijedlog izmjena zakona je diskriminatoran po više osnova (spolnoj, vjerskim i moralnim uvjerenjima) i time krši Članak 3. Ustava Republike Hrvatske prema kojem su, između ostalog, sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednoste ustavnog poretka. Prijedlog uvođenja obaveznog vojnog roka predstavlja spolnu diskriminaciju jer podrazumijeva obavezu vojnog roka samo za muškarce i dobrovoljni vojni rok za žene. Za sve osobe, neovisno o spolu, vojni rok treba biti dobrovoljan. Neprihvatljivo je i da je prema Članku 11. (odnosno prijedlogu dodavanja točke 24.b u Zakon o obrani) "novak dužan zahtjevu za civilnu službu učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Ovakva formulacija daje prostor za subjektivnu procjenu jesu li neki razlozi uvjerljivi ili ne te se osobe niti ne bi trebale stavljati u položaj da se trebaju opravdavati zbog svojih vrijednosti. Dodatno, ovim prijedlogom izmjena Zakona osobe koje se pozivaju na priziv savjesti i služe civilnu službu jasno se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na osobe koje služe obavezni vojni rok jer je člankon 21.n određeno da temeljno vojno osposobljavanje traje 2 mjeseca, a civilna služba 4 mjeseca. Osobe koje služe civilnu službu ne smiju biti kažnjavane zbog svojih vrijednosti. Općenito se predloženim izmjenama vrlo proizvoljno ignoriraju očiti diskriminatorni elementi. Tako je člankom 12. (odnosno predloženim izmjenama izvornog Članka 25. Zakona o obrani) dana jasna prednost pri zapošljavanju razvrstanih pričuvnicima u tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, iako ih dvomjesečno služenje vojnog roka nikako ne čini kompetentnijima za navedene poslove. Time se krši Članak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije jer se osobe koje ne služe obvezni vojni rok, što zbog toga što su žene, što zbog vjerskih, političkih i drugih uvjerenja, stavlja u nepovoljni položaj pri zapošljavanju. Nije prihvaćen Napravljene su prethodno analize i predloženi zakon izrađen je i usklađen s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi
124 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Sukladno Zakonu o pravobranitelju za djecu („Narodne novine“, broj 73/17) u postupku javne rasprave putem e-savjetovanja dostavljamo primjedbe i prijedloge za poboljšanje Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani. Pravobraniteljica za djecu uputila je tijekom 2025. godine Ministarstvu obrane RH preporuku u kojoj upozorava na nepravilnosti u provođenju postupka uvođenja maloljetnika u vojnu evidenciju. Naime, prema postojećem Zakonu o obrani i Pravilniku o načinu vođenja evidencije vojnih obveznika i izvršavanju vojne obveze poziv maloljetnicima za uvođenje u vojnu evidenciju upućuje se neposredno djeci, a ne zakonskim zastupnicima djeteta. Isto rješenje predlaže se i Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani. Prema UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Sukladno pozitivnim propisima, dijete nema poslovnu, odnosno procesnu sposobnost (osim u zakonom predviđenim iznimnim slučajevima) slijedom čega je pravo i dužnost roditelja zastupati djetetova prava i interese, što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi (članak 92. stavak 3. Obiteljskog zakona). Dijete potpunu poslovnu sposobnost stječe s navršenih 18 godina. „Odgoda“ stjecanja poslovne, pa samim time i procesne sposobnosti djeteta povezuje se s tjelesnom i psihičkom nezrelošću zbog čega je djetetu potrebno pružiti zaštitu kako bi uživalo prava i slobode koje mu pripadaju kao pravnom subjektu. Budući da dijete nema procesnu sposobnost, radnje u postupku u njegovo ime i za njegov račun poduzimaju zakonski zastupnici, a supsidijarnom primjenom Obiteljskog zakona to mogu biti roditelji, uključujući i posvojitelje, skrbnik te posebni skrbnik. Sukladno odredbama članka 3. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) navedeni Zakon, kao lex generalis, primjenjuje se na „svako postupanje javnopravnih tijela iz područja upravnog prava koje ima neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka“. Odredba članka 33. istoga Zakona propisuje da za stranku bez postupovne sposobnosti radnje u postupku poduzima zakonski zastupnik određen na temelju zakona, dok odredba članka 85. stavka 6. propisuje da se dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra da je dostava izvršena samoj stranci. S obzirom da se u slučaju upućivanja poziva za uvođenje u vojnu evidenciju nesporno radi o postupanju koje ima neposredan učinak na prava, obveze i pravne interese maloljetnika te da poziv upućuje tijelo državne uprave, u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti opće odredbe o dostavi osobama bez postupovne sposobnosti iz Zakona o općem upravnom postupku, kao općeg propisa koji uređuje pravila na temelju kojih tijela državne uprave, u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, primjenjuju predmetni Zakon. Ukazujemo kako dijete u upravnom postupku sudjeluje isključivo zastupano po zakonskom zastupniku, pri čemu javnopravna tijela moraju postupati s posebnom pozornošću, uzimajući u obzir djetetovu ranjivost i potrebu društvene zaštite. Pri tome je potrebno imati na umu da nedostatak procesne sposobnosti djeteta, koja onemogućuje samostalno poduzimanje radnji u postupku, ne uskraćuje pravo djetetu na aktivno sudjelovanje u postupku, odnosno pravo djeteta da ga se sasluša. Okolnost da stranku u upravnom postupku nije zastupao zakonski zastupnik, odnosno da stranci nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku predstavlja bitnu procesnu povredu sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Stoga uvođenje maloljetnika u vojnu evidenciju ne predstavlja „samo mjeru prikupljanja podataka o vojnim obveznicima“. U vezi navedenog, ukazujemo i na odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka prema kojoj su djeca prepoznata kao osobito ranjiva skupina jer ne mogu adekvatno raspolagati sa svojim osobnim podacima, stoga privola nositelja roditeljske odgovornosti nije nužna samo „u kontekstu preventivnih usluga ili usluga savjetovanja koje su ponuđene izravno djetetu”. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
125 MARIN SVRZIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
126 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Vojni rok obavezan je u manjini europskih zemalja. Stoga nije opravdan argument da je baš za Hrvatsku, kao malu državu koja egzistira u istom društveno-olitičkom okruženju kao i ostale europske države u kojima je vojni rok isključivo dobrovoljan, obavezan vojni rok ključan u suočavanju s "potencijalnim prijetnjama". Nije prihvaćen Napravljene su prethodno analize i predloženi zakon izrađen je i usklađen s Ustavom Republike Hrvatske i uređuje temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi
127 VALENT PESSI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Pridružujem se komentarima CENTRA ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u suštini dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila komunistička Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
128 IVAN-MAROJE VLAHOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
129 DARKO MARINAC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U odlomku II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, U 6. tom odlomku: Svedočimo porastu raznih vrsta ugroza, kao što su hibridna djelovanja kibernetički napadi, i ruske vojne invazije u punom opsegu na Ukrajinu (kada već svjedočimo) i druge ugroze. 7. odlomak. Vrijeme potrebno za dostizanje spremnosti pričuvnika koji nisu služili vojni rok pa nemaju temeljnu vojnu obuku, može biti predugo u okolnostima mogućih kriza i ratnih sukoba. Temeljne vrijednosti vojnog osposobljavanja obuhvaćaju: -Integritet – Izgradnja čvrstog karaktera temeljenog na odgovornosti, moralnim i etičkim načelima, pri čemu instruktori pružaju primjer ispravnog vođenja. 3. odlomak služenje zamijeniti participoacijom u OSRH. 4,. Odlomak. Razvojem vonjne orhgnizacijske i sigurnosne kulzure .... dalje sve kao u tekstu. 8. odlomak: Polaznici temeljnog vojnog osposobljavanja po završetku obuke imat će razvijene temeljne vojne sposobnosti, znanja i vještine, težnju ka izvrsnosti, i temeljne vrijednosti Hrvatske vojske, stegovnu odgovornost te osjećaj pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Stručni nositelj izrade zakona detaljno je uredio nenormativni dio teksta zakona.
130 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Čelnik predlagatelja, ministar obrane Ivan Anušić, više je puta u javnim nastupima istaknuo društvene koristi temeljnog vojnog osposobljavanja navodeći primjer kad su pripadnici oružanih snaga naišli na prometnu nesreću te, zahvaljujući onome što su navodno naučili u sklopu vojne obuke, pružili unesrećenima prvu pomoć, oživljavali ih te im spasili život. Iz navedenog je očito da ministar nije svjestan da je osposobljavanje za pružanje prve pomoći, uključujući tehnike oživljavanja, preduvjet za stjecanje vozačke dozvole. Međutim, vozači ne uče prvu pomoć u vojsci nego u organizaciji Hrvatskog crvenog križa za vrijeme pohađanja autoškole. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, na dan 31.12.2024. u Hrvatskoj je bilo 2.340.080 registriranih vozača motornih vozila. I svi su osposobljeni za pružanje prve pomoći. Ne u vojsci, nego u autoškoli/crvenom križu. Prema tome, pretpostavke Ministarstva obrane o tome što će društvo dobiti uvođenjem predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja ne odgovaraju stvarnosti, slijedom čega nije primjereno uvesti TVO. Nije prihvaćen Temeljno vojno osposobljavanje i osobe koje će ga pohađati te njihova prava i obveze detaljno su uređeni predloženim zakonom i predloženim zakonom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske
131 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u suštini dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila komunistička Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
132 BRUNO MAĐERIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Prijedlog ponovnog uvođenja vojnog roka temelji se na pogrešnim pretpostavkama o tome kako se gradi odgovorno, solidarno i sigurno društvo. Umjesto jačanja prisilnih oblika služenja državi, prioritet bi trebali biti sustavno ulaganje u demokratske institucije, građanski i politički odgoj te obrazovanje mladih za kritičko mišljenje, dijalog i nenasilno rješavanje sukoba. Vojni rok ne odgovara suvremenim sigurnosnim izazovima, niti doprinosi razvoju demokratske kulture. Društva se ne osnažuju disciplinom oružja, već ulaganjem u obrazovane, osviještene i uključene građane. Nije prihvaćen Temeljnog vojno osposobljavanje detaljno je uređeno predloženim zakonom.
133 ZAGREBAČKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Prijedlog izmjena zakona je diskriminatoran po više osnova (spolnoj, vjerskim i moralnim uvjerenjima) i time krši Članak 3. Ustava Republike Hrvatske prema kojem su, između ostalog, sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednoste ustavnog poretka. Prijedlog uvođenja obaveznog vojnog roka predstavlja spolnu diskriminaciju jer podrazumijeva obavezu vojnog roka samo za muškarce i dobrovoljni vojni rok za žene. Za sve osobe, neovisno o spolu, vojni rok treba biti dobrovoljan. Neprihvatljivo je i da je prema Članku 11. (odnosno prijedlogu dodavanja točke 24.b u Zakon o obrani) "novak dužan zahtjevu za civilnu službu učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu". Ovakva formulacija daje prostor za subjektivnu procjenu jesu li neki razlozi uvjerljivi ili ne te se osobe niti ne bi trebale stavljati u položaj da se trebaju opravdavati zbog svojih vrijednosti. Dodatno, ovim prijedlogom izmjena Zakona osobe koje se pozivaju na priziv savjesti i služe civilnu službu jasno se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na osobe koje služe obavezni vojni rok jer je člankon 21.n određeno da temeljno vojno osposobljavanje traje 2 mjeseca, a civilna služba 4 mjeseca. Osobe koje služe civilnu službu ne smiju biti kažnjavane zbog svojih vrijednosti. Nije prihvaćen Predloženi zakon u skladu je s Ustavom Republike Hrvatske. Uredio je jasno temeljno vojno osposobljavanje, prava i obveze ročnika i služenje u civilnoj službi
134 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA U čl. 47 st. 1 Ustava RH piše "Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je SVIH za to sposobnih državljana." Kako po svim zakonima RH žene također spadaju u SVE državljane, a nije im ovim Nacrtom prijedloga Zakona definirana novačka odnosno vojna OBVEZA i vojačko osposobljavanje, ovaj Nacrt prijedloga zakona je PROTUUSTAVAN. Ili obvežite i žene na novačku odnosno vojnu obvezu i vojačko osposobljavanje ili ukinite ovaj Nacrt prijedloga Zakona. Ovaj Nacrt prijedloga je PROTUUSTAVAN i zbog čl. 14 st. 2 u kojem piše "Svi su pred zakonom jednaki." s obzirom da prema vašem Nacrtu prijedloga muškarci i žene nisu u istom položaju. Ovaj Nacrt prijedloga diskriminira žene, diskriminira muškarce, diskriminira one koji se ne odluče na vojačko osposobljavanje nego na priziv savjesti s obzirom da im onda civilno služenje traje dvostruko duže. Ovaj Zakon je diskriminatoran i iz razloga što osobama koje se odluče na vojno osposobljavanje pripada prednost pri zapošljavanju u javnim službama, za razliku od onih koji koriste Ustavom zagarantirano pravo na prigovor savjesti (čl. 47 st. 2). Također, diskriminatoran je i iz razloga što se nekima dodjeljuje novčana naknada, a nekima ne. Zaključno, ovaj Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani TREBA UKINUTI. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i vojna obveza obuhvaća i muškarce i žene na način kako se to predlaže zakonom
135 SAMANTA MILOTIĆ BANČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Treba preispitati ustavnost cijelog zakona koji novake koji odabiru civilno služenje kažnjava dužim služenjem i manjom naknadom. Također, ako je priziv savjesti ustavno pravo, zašto se prizive savjesti smije preispitivati i možda odbaciti? Tko ima to pravo da procijeni legitimnost tuđeg priziva savjesti? Nije prihvaćen Napravljene su prethodno analize i predloženi zakon izrađen je i usklađen s Ustavom Republike Hrvatske.
136 TOMISLAV GUDELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
137 PRAVOBRANITELJ/ICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI U članku 12. stavku 9. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani propisuje se: „Tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme na temelju javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme na temelju oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom razvrstanom pričuvniku iz stavka 2. ovog članka.“. Pravobraniteljica upozorava kako konkretno normativno rješenje predstavlja tzv. neizravnu diskriminaciju utemeljenu na spolu, koja je zakonski zabranjena pa takvo zakonodavno rješenje Pravobraniteljica ne može podržati jer je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) i Ustavom RH (NN 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014). Naime, u Zakonu o ravnopravnosti spolova, u članku 7. stavak 2. ističe se kako: „neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna“. U konkretnoj situaciji ne postoji legitimni cilj propisivanja navedene beneficije razvrstanim pričuvnicima, odnosno osobama koje sudjeluju u obveznom dvomjesečnom temeljnom vojnom osposobljavanju, a niti su sredstva usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna jer Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani točno predviđa na koji način će se osigurati temeljno vojno osposobljavanje, odnosno da je ono obvezno za sve muškarce određene dobi, a žene da se mogu uključiti dobrovoljno. Sukladno tome, za očekivati je da će ova (naizgled) neutralna pravna norma posljedično dovesti u nepovoljan položaj upravo žene, jer za njih nije propisano obvezno temeljno vojno osposobljavanje pa će zasigurno nerazmjerno manji broj žena i ostvarivati propisane zakonske beneficije jer će ih se značajno manji broj uključivati u usporedivoj situaciji s muškarcima za koje je temeljno vojno osposobljavanje obvezno. Dugoročno gledano, na ovaj način smanjit ćemo mogućnost zapošljavanja ženama u tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno žene dovesti u nepovoljan položaj temeljem njihovog spola. Istovremeno država uvodi mehanizme s kojima pokušava riješiti podzastupljenost žena na tržištu rada kako u navedenim tijelima, tako i u trgovačkim društvima, ali i u politici te na rukovodećim pozicijama. Stoga, nije nužno, ni primjereno, a i suprotno je kako Ustavu, tako i navedenim ciljevima države, Zakonu o ravnopravnosti spolova, ali i međunarodnim obvezama RH, dodatno putem zakonskih beneficija poticati nešto što stvara neravnopravnost među spolovima. Naime, ukoliko se prihvati opisano zakonsko rješenje, u usporedivoj situaciji s muškarcima sve osobe ženskog spola koje se nisu dobrovoljno odlučile na temeljno vojno osposobljavanje, biti će dovedene u nepovoljan položaj u području rada i zapošljavanja u svim tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Pravobraniteljica stoga predlaže zakonodavcu ili potpuno ukidanje navedene beneficije ili uvođenje jednake dvomjesečne vojne obveze za svih, bez obzira na spol. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, gđa. Višnja Ljubičić Nije prihvaćen Člankom 9. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. toga članka Zakona propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučajevima kada je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja javne sigurnosti. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08 i 69/17) propisano je da je izravna diskriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna. S obzirom na to da postoji objektivno opravdani legitimni cilj jer oni koji prođu temeljno vojno osposobljavanje (muškarci i žene) postaju dio pričuvnog sastava i ako se ukaže potreba oni će sudjelovati u obrani Republike Hrvatske. U skladu sa Zakonom o obrani obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru. Obrana zemlje u slučaju ugroze je ključna i cilj beneficija je da se osobe potaknu na temeljno vojno osposobljavanje odnosno da ne iskažu prigovor savjesti. Nije nužno svako dovođenje u nejednak položaj diskriminacija. Navodimo da je ovakva odredba propisana i u drugim posebnim zakonima i da je bitno istaknuti da takve osobe pod jednakim uvjetima ostvaruju određeno pravo. Vojna obveza je ustavna kategorija, a iznimke njezine aktivacije, razlozi njezine odgode i prekida razumno i proporcionalno su predviđene i propisane s ispunjenim legitimnim ciljem razmjerno i racionalno.
138 ANTE BOŠNJAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI, NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Trebalo bi iskoristiti ove izmjene i dopune Zakona o obrani te promijeniti i članak 98. Zakona o obrani koji regulira snimanje iz zraka i uskladiti ga s vremenom u kojem živimo jer je u potpunosti relikt socijalističkih vremena i zastarjelog načina razmišljanja. Pitam se je li živimo u 1985. ili 2025. godini!? Ograničenja za snimanje iz zraka bi se trebala odnositi isključivo na vojne lokacije. U doba satelita i pogotovo dronova koji su totalno promijenili sve što znamo o ratovanju zadržati ovakav članak je totalni nonsens i nerazumijevanje trenutka u kojem živimo. Kompletan teritorij RH uključujući vojne lokacije u prilično visokoj rezoluciji vidljv je na više satelitskih servisa tako da smiješno ispada markiranje vojnih lokacija na službenim ortofoto snimkama Državne Geodetske Uprave. Prijedlog je da se u navedenom članku strogo ograniči samo snimanje vojnih lokacija te da se ukine obveza slanja snimljenog materijala na pregled Državnoj Geodetskoj Upravi jer takva odredba nema smisla u današnje vrijeme i samo bespotrebno birkoratizira i otežava upotrebu bespilotnih letjelica geodetskim i drugim tvrtkama koji se bave snimanjem iz zraka , a apsolutno ništa ne doprinosi povećanju sigurnosti niti obrambene spremnosti oružanih snaga RH. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
139 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI S obzirom na veliku promjenu koja se predlaže, nakon dugogodišnjeg dragovoljnog služenja vojnog roka odnosno dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uvođenjem novog modela vojnog osposobljavanja, početno se iznose općenite opaske - prvo, o jasnoći, dorađenosti i obrazloženosti samog ZID Zakona o obrani te (ne)mogućnosti razmatranja cjelokupnih izmjena modela koje se predlažu, osobito vezano za civilno služenje te drugo, o pitanjima koja se pri tome postavljaju vezano za standarde zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. Prvo, vezano za jasnoću, dorađenost i obrazloženost samog ZID Zakona o obrani te (ne)mogućnost razmatranja cjelokupnih izmjena modela koje se predlažu, osobito vezano za civilno služenje se ukazuje da je kod svakog prijedloga izmjena zakona, a posebice kod onih kojima se predlažu značajne izmjene koje imaju utjecaj na ostvarivanje ljudskih prava i jednakosti važno da je prijedlog izmjena zakona maksimalno dorađen i obrazložen te da su istovremeno poznate i predstavljene izmjene povezanih zakona koji se također planiraju mijenjati, kako bi se doista mogle razmotriti izmjene koje se uvode odnosno predlažu.Općenita opaska na ZID Zakon o obrani u tom je pogledu da prijedlogu ove izmjene u cijelosti nedostaje pregled pozitivnih propisa koji su trenutno u izmjeni te njihov odnos s predloženim izmjenama, s obzirom da će, prema predloženim izmjenama i dopunama, Zakon o civilnoj službi (NN br. 25/03) prestati važiti na dan stupanja na snagu ZID Zakona o obrani te da bi Zakon o obrani postao temeljni i jedini propis koji regulira civilnu službu, dok će pojedine aspekte civilne službe naknadno pravilnikom propisati ministar nadležan za civilnu zaštitu te će pojedine aspekte uredbom ili uredbama propisati Vlada, a koje stoga neće prolaziti parlamentarnu proceduru poput zakona, te neće niti biti predmetom javnog savjetovanja. U pogledu procedura i nadležnosti, nedostaje i pojašnjenje o razlozima prebacivanja civilne službe u svim njenim oblicima, a vezano za odlučivanje o zahtjevu za civilnu službu, iz djelokruga poslova ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi na tijela nadležna za civilnu zaštitu, što bi, prema Zakonu o sustavu civilne zaštite (NN br. 82/2015, 118/2018, 31/2020, 20/2021, 114/2022), bilo Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP), a uz mišljenje nadležnog područnog odjela za poslove obrane odnosno Ministarstvo obrane. Nedovoljno jasno je u pogledu predloženog novog modela predviđena uloga postojećeg sustava civilne zaštite u kontekstu civilne službe, budući da trenutno nije razvidno kako će postojeći Zakon o sustavu civilne zaštite biti usklađen sa Zakonom o obrani, što je tek najavljeno u prijelaznim odredbama. Svrha Zakona o sustavu civilne zaštite je smanjenje rizika od katastrofa te zaštita i spašavanje građana, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša na teritoriju RH od posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških velikih nesreća i katastrofa, otklanjanje posljedica terorizma i ratnih razaranja. Ovaj je zakon primjerice primijenjen u situaciji kada je Vlada RH proglasila katastrofu (potres na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije) te prilikom epidemije COVID-19. Međutim, nije razvidno na koji način će se primjenjivati osposobljavanje i vježbe građana koji su obveznici civilne zaštite, u odnosu na mogućnost civilnog služenja vojnog roka u ZID Zakona o obrani, a što bi trebalo pojasniti. Dakle, trenutno nedostaje cjelokupan pregled i objašnjenje izmjene koncepta civilne službe, a u odnosu na Zakon o civilnoj službi (koji će prestati važiti), pri čemu nije poznato niti pojašnjeno što će sve naknadno, niti otprilike na koji način, biti uređeno putem pravilnika i uredbe ili uredbi Vlade kojima će se pojedini aspekti civilne službe uređivati, kao niti u kojem je opsegu i smjeru planirana izmjena Zakona o sustavu civilne zaštite, čije će se odredbe usklađivati s odredbama ZID Zakona o obrani po njegovom stupanju na snagu. Nadalje, obrazloženja pojedinih odredbi ZID Zakona o obrani faktički ne sadrže prava obrazloženja, već se parafrazira sadržaj predloženih izmjena. Slijedom toga u odnosu na svaku konkretnu izmjenu/predloženu odredbu izostaju relevantna pojašnjenja o razlozima izmjene, pojašnjenja o načinu na koji se konkretna odredba mijenja, razlozima zbog kojih je predloženo upravo odabrano rješenje, kao i o ciljevima koji se žele postići izmjenom. Isto je važno kako radi javne rasprave, odnosno mogućnosti davanja mišljenja na pojedine odredbe u fazi savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i u naknadnom postupku donošenja zakona, tako i radi primjene pojedinih odredbi nakon usvajanja, ali i mogućeg propitivanja ustavnosti. U vezi s opaskom o nedostatku šireg pregleda relevantnih propisa, obrazloženje ne sadrži pregled izmjena u odnosu na sve zakonske propise koji se mijenjaju u svezi s izmjenom ZID Zakona o obrani, a to je prvenstveno Zakon o civilnoj službi - koji bi prema predloženim izmjenama trebao prestati važiti, te Zakon o sustavu civilne zaštite - čije bi se odredbe trebale uskladiti sa ZID Zakona o obrani, a što je važno kako bi bio jasnije predočen stvarni doseg i sadržaj ovih zakonskih izmjena te kako bi se u fazi donošenja zakona moglo konstruktivno predlagati eventualna bolja rješenja. Nažalost, izostankom cjelokupnog pregleda postojećeg rješenja u odnosu na predloženo, pojašnjenja izmjene koncepta te adekvatnih obrazloženja i pojašnjenja, smanjuje se kvaliteta potencijalne javne rasprave. Drugo, vezano za pitanje poštivanja standarda zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, u prvom redu se ukazuje da je trenutno otežano ozbiljno razmatranje dijela pitanja, osobito onih koja se odnose na civilno služenje, a zbog ranije navedenih nedorečenosti ZID Zakona o obrani koje se odnose na civilno služenje te nepoznatog sadržaja odredbi drugih propisa koje tek treba predstaviti javnosti. Uvažavajući da su pitanja obrane i sigurnosti svake države i njenih građana od suštinske važnosti te da je država dužna osigurati obranu i sigurnost svojih građana od različitih vrsta ugroza, početno se ukazuje da je Republika Hrvatska ovlaštena odabrati način na koji će to osiguravati, držeći se pri tome Ustava, kao i standarda međunarodnog prava, uključujući onih koje se odnose na zaštitu ljudskih prava i nediskriminaciju odnosno jednakost i ravnopravnost te odredbi zakona organske snage, u prvom redu ZSD-a kao krovnog antidiskriminacijskog zakona RH. Pri tome, postojanje različitih modela služenja vojnog roka odnosno vojnog osposobljavanja u različitim europskim državama, kao i recentna uvođenja ili razmatranja uvođenja vojnog osposobljavanja uslijed procjena porasta ugroza na različite načine, ukazuju da posebice pitanja jednakosti nisu jednoznačna te u velikoj mjeri ovise o tumačenjima jednakosti i ravnopravnosti od države do države te konkretnom modelu. Pri tome, korisno bi bilo i da je učinjena detaljna komparativna analiza različitih modela, posebice u državama članicama EU, a osobito vezano za pitanje priziva odnosno prigovora savjesti te uređenje civilne službe, kao i vezano za pitanja rodne ravnopravnosti odnosno modaliteta sudjelovanja žena te da je komparativna analiza predočena javnosti u obrazloženju ZID Zakona o obrani. Ono što je ipak i bez uvida u takvu analizu moguće zaključiti iz dostupnih izvora, je slijedeće: da nisu sve države članice EU uvele temeljno vojno osposobljavanje; da sve koje jesu, s obzirom i na međunarodne i europske standarde zaštite ljudskih prava, omogućavaju i prigovor savjesti odnosno civilno služenje. Pri tome se razlikuju načini civilnog služenja, duljina civilnog služenja, koje je u pravilu dulje nego vojno osposobljavanje (uz značajne razlike među državama kako u duljini vojnog osposobljavanja, tako i duljini civilne službe), dok neke države imaju i druge beneficije za poticanje vojnog osposobljavanja u odnosu na civilno služenje. Neke države fokusiranije su na individualne sposobnosti i karakteristike, neovisno o spolu/rodu, dok neke postavljaju obvezu vojnog osposobljavanja samo za muškarce. Primljeno na znanje Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu. Stručni nositelj se pri izradi ovog zakona rukovodio sa svim onim što navodite te predloženi zakon obuhvaća detaljno sve elemente vezane za temeljno vojno osposobljavanje kao i za služenje civilne službe. U tekstu predloženoga zakona detaljno su propisane ovlasti nadležnih tijela za donošenje provedbenih propisa te je prepoznato i u prijelaznim odredbama propisana potreba usklađenja i Zakona o sustavu civilne zaštite s obzirom na poslove koje će civilna zaštita imati kod obavljanja civilne službe.
140 HRVOJE MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Mislim da bi anemični vaterpolist koji ima 5.500 eura plaću mogao podnijeti mrvicu veće porezno opterećenje da financira tržišnu naknadu ročnicima i pričuvnicima koji služe u Oružanimi snagama, umjesto da ih prijetnjom represivnog sustava prisiljava da mu služe za naknadu koju on odredi. Nije prihvaćen Predloženi zakon je jasno uredio temeljno vojno osposobljavanje, prava i obveze ročnika i služenje u civilnoj službi
141 FRAN SARDELIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
142 PAOLA HORVAT SOVILJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Nacrt prijedloga ZIDa Zakona o obrani je protuustavan, predstavlja kršenje odredbi međunarodnih ugovora i konvencija, svojom je naravi diskriminatoran po osnovi spola i drugih statusa te uvodi prisilni rad. Sve navedeno je apsolutno neprihvatljivo. Država koja 35 godina nije u stanju smisliti način kako stambeno zbrinuti svoje građane ili im omogućiti kontinuirani i pravovremeni pristup zdravstvenoj skrbi nije u poziciji nametati ovakve obveze tim istim građanima. Omogućite stanovništvu odgovarajući životni standard pa će se dobrovoljno javljati da brane takav standard i takvu državu. Sve drugo je isključivo prisila i primjena nesrazmjerne autoritarnosti kojima u demokraciji nije mjesto. Nije prihvaćen Predloženi zakon u skladu je s Ustavom Republike Hrvatske i ne predstavlja kršenje odredbi međunarodnih ugovora i konvencija
143 IVAN PAVLOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu.
144 ANTE BOŠNJAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Trebalo bi iskoristiti priliku i u Zakonu o obrani predvidjeti mogučnost rješavanja vlasništva 1/1 za vojne objekte i lokacije izgrađene prije domovinskog rata, a i dalje se koriste i to na isti način kao što Zakon o cestama ili Zakon o komunalnom gospodarstvu omogućuju uknjižbu svih vrsta cesta i objekata komunalne infrastrukture. To bi bio vid evidentiranja stvarnog stanja! Trenutno to nije moguće na jednostavan način iako su ti objekti izgrađeni prije 50-70 godina. Pitanja vlasništva nad tim nekretninama država mora rješavati u standardnim postupcima što je često "Sizifov posao" i bespotrebno opterećuje cijeli sustav. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
145 SANJIN LUKARIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI U čl. 47 st. 1 Ustava RH piše "Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je SVIH za to sposobnih državljana." Kako po svim zakonima RH žene također spadaju u SVE državljane, a nije im ovim Nacrtom prijedloga Zakona definirana novačka odnosno vojna OBVEZA i vojačko osposobljavanje, ovaj Nacrt prijedloga zakona je PROTUUSTAVAN. Ili obvežite i žene na novačku odnosno vojnu obvezu i vojačko osposobljavanje ili ukinite ovaj Nacrt prijedloga Zakona. Ovaj Nacrt prijedloga je PROTUUSTAVAN i zbog čl. 14 st. 2 u kojem piše "Svi su pred zakonom jednaki." s obzirom da prema vašem Nacrtu prijedloga muškarci i žene nisu u istom položaju. Ovaj Nacrt prijedloga diskriminira žene, diskriminira muškarce, diskriminira one koji se ne odluče na vojačko osposobljavanje nego na priziv savjesti s obzirom da im onda civilno služenje traje dvostruko duže. Ovaj Zakon je diskriminatoran i iz razloga što osobama koje se odluče na vojno osposobljavanje pripada prednost pri zapošljavanju u javnim službama, za razliku od onih koji koriste Ustavom zagarantirano pravo na prigovor savjesti (čl. 47 st. 2). Također, diskriminatoran je i iz razloga što se nekima dodjeljuje novčana naknada, a nekima ne. Zaključno, ovaj Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani TREBA UKINUTI. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i vojna obveza obuhvaća i muškarce i žene na način kako se to predlaže zakonom
146 MARTIN JOSIP KOCIJAN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Poštovani, Obzirom na najavu ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka, želim istaknuti nekoliko ključnih problema s ovim prijedlogom: Financijski aspekt: Hrvatska je nedavno na NATO summitu podržala povećanje obrambenih izdataka na 5% BDP-a do 2035. godine. Ova značajna proračunska sredstva omogućila bi plaćanje dovoljno visokih plaća za dragovoljnu vojnu službu umjesto oslanjanja na "porez u naravi" kroz obavezan vojni rok. Međunarodne obveze: Obvezna vojna služba samo za muškarce krši načelo jednakosti pred zakonom iz Opće deklaracije o ljudskim pravima. Centar za ekonomsko obrazovanje već je pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom upravo zbog diskriminacije na osnovi spola. Ovakav prijedlog ne samo da diskriminira muškarce nametanjem obveza, već i smatra doprinos žena obrani zemlje suvišnim. Sigurnosni aspekt: Povećana vojna potrošnja prvenstveno koristi proizvođačima oružja, a ne stvarnoj sigurnosti. Bolje je uložiti sredstva u adekvatno plaćanje dragovoljaca nego u skupe obrambene sustave čiji proizvođači nisu u Hrvatskoj. Društveni aspekt: Prijedlog počiva na patrijarhalnim pretpostavkama o ulogama spolova i šalje poruku da je obveza muškaraca štititi žene, što je i seksistično i mizoginistično. Pozivam na razmatranje ovih argumenata i usmjeravanje prema dragovoljnoj vojnoj službi s adekvatnim financiranjem. Međunarodne obveze koje se krše: * Opća deklaracija o ljudskim pravima - Članak 7: Svi su jednaki pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od svake diskriminacije koja krši ovu Deklaraciju i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju. * Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima - Članak 26: Sve su osobe jednake pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu zakona. U tom pogledu, zakon mora zabraniti svaku diskriminaciju i jamčiti svim osobama jednaku i djelotvornu zaštitu od diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status. * Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - Članak 4: 1. Nitko se neće držati u ropstvu ili u služnosti. 2. Nitko neće biti obavezan obavljati prisilni ili obvezni rad. - Članak 14: Uživanje prava i sloboda utvrđenih ovom Konvencijom osigurava se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. * Ustav Republike Hrvatske - Članak 14: 1. Svi u Republici Hrvatskoj uživaju prava i slobode, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovanje, rođenje, naobrazbu, društveni položaj ili druga svojstva. 2. Svi su jednaki pred zakonom. - Članak 47: 1. Vojna služba i obrana Republike Hrvatske dužnost je svakog sposobnog građanina Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, detaljno obrazložen u nenormativnom dijelu i u skladu sa svim načelima uredio temeljno vojno osposobljavanje i služenje u civilnoj službi.
147 ALEKSANDAR BANČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
148 STELLA BOIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
149 PETAR RINČIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
150 SLOBODAN SEFEROVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
151 BORIS MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
152 ALESSANDRO KIRAMARIOS NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje, ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja (TVO), posebno popuna djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se u potpunosti ostvariti kroz **dragovoljni model** ako se uvede **primjerena (tržišna) naknada** za ročnike. Istraživanja MORH-a pokazuju da bi gotovo 60% novaka pristupilo vojnoj službi dragovoljno ako bi im se isplatila primjerena mjesečna naknada, što čini potencijalnu bazu od 12 do 14 tisuća muškaraca godišnje – višestruko više od potrebnih 4000 ročnika. Uvođenje obveznog TVO-a, s druge strane, **krši ustavna načela socijalne pravde, jednakosti i slobode**. Naime, prisilna vojna služba u naravi predstavlja oblik **poreza**, gdje mladi – mahom muškarci – umjesto društva snose trošak obrane vlastitim radom i vremenom, često uz nisku naknadu. To je osobito problematično kada se u obveznu službu šalju osobe koje bi za isti iznos bile voljne služiti dragovoljno, ili kada građani s visokim primanjima uživaju u obrani koju osiguravaju potplaćeni ročnici. Obvezni TVO uzrokuje i **društvene i ekonomske troškove** – otežava mladima ulazak na tržište rada, poslodavci izbjegavaju zapošljavanje kandidata koji nisu „odradili vojsku“, a mnogi će pokušavati izbjeći obvezu fingiranjem nesposobnosti, produžavanjem studija ili odlaskom u inozemstvo. Takav sustav, iako formalno „besplatan“, stvara niz skrivenih troškova koji dodatno opterećuju državu i gospodarstvo. Model dragovoljnog vojnog osposobljavanja, ako je adekvatno financiran, **ispunjava iste vojne ciljeve** bez prisile, diskriminacije i negativnih posljedica. Osigurava motivirane i osposobljene pripadnike Oružanih snaga, poštuje ustavna prava i načela tržišnog gospodarstva, te omogućava učinkovitije i pravednije upravljanje resursima. Zaključno, **nema potrebe za obveznim TVO-om** kada postoje učinkovitiji, pravedniji i održiviji načini da se postignu isti ciljevi – uz veću dobrovoljnost, manji društveni otpor i poštivanje temeljnih ljudskih prava. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
153 JURAJ VELIMIROVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
154 LIDIJA BABIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
155 LUKA BABIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
156 IVANA BELJAN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
157 ANDREJ GREGIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
158 FRANE CVITANIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
159 MARKO GRUBEŠIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
160 TIN MAJETIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
161 KLAUDIJA RAAB NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Uvođenje vojnog roka ne predstavlja odgovor na potrebe suvremenog društva, već korak unatrag u smjeru prisilne mobilizacije umjesto osnaživanja mladih kroz znanje i aktivno građanstvo. Umjesto militarizacije društva, potrebno je ulagati u kvalitetno obrazovanje, posebno u području građanskog odgoja, društvene solidarnosti i razvoja mirotvornih kompetencija. Dugoročna sigurnost i otpornost zajednice ne temelje se na obuci s oružjem, već na demokratskim vrijednostima, međusobnom povjerenju i obrazovanoj javnosti koja zna prepoznati i mirno rješavati izazove. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
162 DOMINIK BELINIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu kao i prava i obveze tih osoba koje ispunjavaju svoje dužnosti
163 MAJA MADARAS NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
164 MARKO ŠELENDIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura s uključenim smještajem i obrocima (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
165 KARLO ĆOSO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
166 DANIJEL KOPČINOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
167 GORDANA GATARIĆ AĆIMOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
168 KRISTINA KAPETANOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
169 VANDA BAJS NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
170 DARKO PLUKAVEC NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
171 TOMISLAV KAPETANOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
172 MISLAV ŠTEFAN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanja može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
173 FILIP BABIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
174 BLAŽENKA MARTINOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se svim komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje, dodajem sljedeće: ustavno je upitno da netko tko se pozove na priziv savjesti "kažnjava" na nekoliko načina: 1. nije jednak onima koji se javljaju na natječaje za posao u javnim službama, a koji su odlužili vojni rok, i time oni imaju prednost, iako je zajamčen priziv savjesti; 2. oni s prizivom savjesti također rade društveno koristan posao, no njima se služba vremenski udvostručuje i ne plaća se kao onima koji su u služenju roka; 3. nema mogućnosti žalbe ako se odbije "priziv savjesti" i dvojbeno je tko treba odlučiti čiji je "priziv" valjan, a Zakon ga omogućuje. Vojni rok treba ostati za one koji se time žele profesionalno baviti, naime Hrvatska nema toliko materijalnih sredstava da bi se naoružala za ratove koji se danas vode tehnologijama i informacijama. Ako je cilj vojne obuke osposobljavanje za moguće krizne situacije i katastrofe, postoje i drugi načioni naobrazbe, kroz obrazovni sustav. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
175 BRUNO POLONIJO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI U potpunosti se protivim ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka, odnosno "temeljnog vojnog osposobljavanja" kako je predloženo u Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani. Smatram da bi se država trebala usredotočiti na daljnju profesionalizaciju i modernizaciju vojske, umjesto da se vraća zastarjelim, nedemokratskim i diskriminatornim modelima obrane. Kao prvo, koncepcija modernog ratovanja, što je bolno očito na primjeru sukoba u Ukrajini, fundamentalno se promijenila. Današnja bojišta dominiraju tehnološki napredni sustavi poput bespilotnih letjelica (dronova), preciznih dalekometnih raketa te sofisticiranih obavještajnih platformi. U takvom okruženju, rezultat ne donosi "topovsko meso", već visoko specijalizirani i dugotrajno obučeni profesionalci. Kratka temeljna obuka ročnika jednostavno nije dovoljna za stvaranje vojnika sposobnog za rukovanje modernom tehnologijom, zbog čega je ovaj prijedlog ulaganje u model ratovanja iz prošlosti. Nadalje, sam Nacrt prijedloga zakona je duboko problematičan i protuustavan. Članak 6. Nacrta izričito navodi da obvezi podliježu isključivo muškarci, dok žene mogu pristupiti dragovoljno. Ovo je eklatantan primjer diskriminacije po osnovi spola. Da je i sam predlagatelj svjestan toga, pokazuje skandalozan članak 33. koji pokušava zakonom propisati da se ove odredbe "ne smatraju diskriminacijom", što je pravno neodrživ pokušaj zaobilaženja članka 14. Ustava RH. Ovaj zakon ne staje samo na tome, već stvara građane drugog reda. Članci 12. i 32. Nacrta daju prednost pri zapošljavanju u javnom sektoru onima koji su odslužili vojni rok. Time se izravno diskriminiraju sve žene, ali i muškarci koji su zbog zdravstvenih razloga ocijenjeni nesposobnima ili su iskoristili svoje ustavno pravo na prigovor savjesti. U samom obrazloženju Nacrta, u dijelu "Ocjena stanja", zakonodavac priznaje da trenutni model dragovoljnog vojnog osposobljavanja ne osigurava dovoljan broj polaznika. Umjesto da rješava stvarni problem – niske naknade i neatraktivnost vojnog poziva – država pribjegava prisili. To je priznavanje neuspjeha vlastite obrambene politike. Konačno, ovaj zakon uvodi i pravnu nesigurnost. Članak 21.o prepušta definiranje ključnih kriterija za odabir ročnika ministru i pravilniku, umjesto da su oni jasno definirani zakonom, što otvara prostor arbitrarnosti. Istovremeno, članak 24. propisuje da civilna služba traje duže od vojnog roka (3-4 mjeseca naspram 2), što je jasan pokazatelj njene kaznene prirode s ciljem odvraćanja od prigovora savjesti. Zaključno, budućnost hrvatske obrane leži u maloj, ali tehnološki naprednoj, vrhunski plaćenoj i profesionalnoj vojsci, a ne u masovnom novačenju koje je konceptualno zastarjelo, ekonomski štetno, društveno nepravedno i ustavno-pravno duboko problematično. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
176 JAKOV NOVAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
177 KREŠIMIR MARKULIN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
178 TONČI KRANJČEVIĆ-BATALIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
179 KREŠIMIR LOVRO JOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Poštovani, predlažemo da se u zakon i program Temeljne vojne obuke uključi i mogućnost pozivanja nezaposlenih osoba s evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u dobi od 20 i 21 godine, uz već predviđene nultogodišnje 19-godišnjake. Smatramo da bi ovime sustav dobio dodatnu fleksibilnost, bez potrebe za uvođenjem općeg poziva ili prisile nad ostalim građanima. Također smatramo da je ovaj prijedlog u potpunosti u skladu sa zakonima i pravima građana jer svatko ima pravo na priziv savjesti, a time i mogućnost civilnog služenja u trajanju od 3 mjeseca i služenja u vlastitom mjestu prebivališta u trajanju od 4 mjeseca. Nitko se ovime ne bi prisiljavao na služenje protiv svoje volje, već bi mu se pružila zakonom već predviđena alternativa jer iste te osobe imaju besplatno zdravstveno na HZZO-u. Posebno želimo istaknuti da bi ovakav prijedlog pridonio socijalnoj ravnoteži jer su generacije u dobi od 20 i 21 godine činjeničnoj možda nepovoljnijoj situaciji na tržištu rada. Mnogi od njih završili su školovanje u razdoblju pandemije i posljepandemije te istih otežanih gospodarskih prilika te nisu imali jednak start kao generacije 19-godišnjaka koji po završetku srednje škole odmah imaju priliku teoretski zaposliti se tako da služe domovini, čime će steći iskustvo i primati naknadu. Na ovaj način bi i njihovi stariji vršnjaci dobili priliku biti ravnopravni sa svojim mlađim kolegama. Valjalo bi i napomenuti da sadašnji plan ministra vezano za TVO računa i na dragovoljne ročnike koji su stariji od nultog godišta, a imaju po 25, 26, 27+ godina. Važno je misliti i na njih, kao i na njihovu psihološku misao, jer nije isto služiti sa mladićem bez radnog iskustva, koji je tek završio srednju školu, i sa mladićem od 21 godine koji već ima značajnije životno i radno iskustvo. Smatramo da bi ovaj prijedlog doprinio boljem balansu između generacija koje bi služile obvezno TVO. Napominjemo i da bi provedba ovakvog prijedloga bila tehnički izvediva jer MORH već i sada surađuje s drugim državnim tijelima, pa tako i s HZZ-om koji vodi evidenciju nezaposlenih osoba. S obzirom na to da se HZZ-ova evidencija koristi i u druge svrhe u interesu države, ovakav oblik suradnje ne bi bio pravno ili tehnički sporan, već bi predstavljao logičan nastavak postojeće prakse. Ovakvo rješenje omogućilo bi Ministarstvu obrane lakše popunjavanje planiranih godišnjih kvota ročnika od 4000. na godinu pa čak malo i više. Ovaj prijedlog bi bio koristan i za državu i za mlade ljude koji žele služiti domovini, steći nova znanja i vještine te dobiti naknadu i iskustvo koje im može pomoći u daljnjoj karijeri. I za kraj, želimo samo reći kako bi mnogi mladi Hrvati radije željeli da usvojite ovaj prijedlog i da dobiju poziv za služenje TVO-a, nego da osvoje nekakve nagrade na lutriji. Jer nema veće časti i ponosa od služenja domovini u Hrvatskoj vojsci. Molimo vas da ovaj plan ozbiljno razmotrite i uključite u zakon. Zahvaljujemo na razumijevanju i želimo Vam svako dobro. Nije prihvaćen Predloženi zakon jasno je uredio područje vojne obveze i pozivanje novaka na temeljno vojno osposobljavanje
180 LUCIJA MIŠKULIN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Pridružujem se komentarima Centra za ekonomsko obrazovanje: I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
181 BARTOL HRIBAR NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI 1. Ljudi bi dragovoljno služili vojsku – ako ih se pošteno plati Istraživanja pokazuju da bi oko 60% mladih muškaraca služilo vojsku ako dobiju odgovarajuću naknadu. To je dovoljno da se godišnje popuni vojska i pričuva (oko 4000 ročnika). Zato prisila nije potrebna – samo adekvatna plaća. 2. Obvezni vojni rok je oblik nepravednog “poreza u naravi” Prisilna vojna služba znači da trošak obrane ne plaća društvo kroz poreze, nego samo oni koji moraju služiti – to je nepravedno. Bogati uživaju obranu, ali siromašni je "plaćaju" vlastitim radom. Takav sustav je socijalno i ekonomski nepošten. 3. TVO stvara skrivene ekonomske štete Mladi će izbjegavati služenje (npr. studijem, odlaskom iz zemlje). Radno tržište će biti poremećeno – poslodavci neće htjeti zapošljavati kandidate koji još moraju odslužiti vojni rok. Gubi se vrijeme i produktivnost, npr. liječnici i stručnjaci kasne s ulaskom u profesiju. 4. TVO je ustavno problematičan Krši načela jednakosti i slobode jer se primjenjuje isključivo na muškarce. Ograničava prava građana (npr. slobodu kretanja i rada). Time dolazi do diskriminacije temeljem spola. 5. Dragovoljni model je bolji u svakom pogledu Ispunjava iste ciljeve kao prisilni model, ali na pošten način. Ukupno košta manje kada se uračunaju svi ekonomski i društveni efekti. U skladu je s Ustavom i temeljnim vrijednostima – slobodom, jednakosti i pravima čovjeka. 6. Postoji i treće rješenje – plaćena ugovorna pričuva Umjesto prisilnog služenja, moguće je proširiti pričuvni sustav na temelju ugovora i naknade, čime bi se osigurala obrana bez kršenja prava građana. Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
182 LEO GOJNIK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je “primjerena mjesečna novčana naknada”. Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: “Pristup u službu”. Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u biti dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: “Jeste li regulirali vojnu obvezu”? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi “noseći grablje i motiku” u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 – 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
183 MARIN BRALIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Ova izmjena zakona krši nekoliko ustavnih članaka: Članak 3. Članak 14. Članak 17. Članak 22. Članak 23. Članak 55. Također ne vidim nikakav smisao u tome da su građani dužni proć vojnu obuku pa i branit državu, dok ta ista država ne dopušta građanima posjedovanje i nošenje oružja u svrhu osobne sigurnosti, a niti ne dopušta građanima da brane sebe i svoju imovinu kada su ugroženi. Ne vidim smisao niti u tome da MORH želi građane osposobit za korištenje osobnog naoružanja dok istovremeno MUP želi oružje što dalje odmaknuti od građana i otežat nabavu i korištenje. Ročnicima koji su već prošli obuku, MUP odbija izdavanje odobrenja za nabavu oružja ako nisu lovci/strijelci čime im se onemogućava odlazak na streljanu i vježbanje upotrebe oružja, što je pogotovo apsurdno. Nije ovo ni prva ni zadnja izmjena zakona koja je katastrofalno traljavo napravljena. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze uz obrazloženje koje je sadržano u nenormativnom dijelu zakona
184 VEDRAN ŠULENTIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Ovaj članak nije u skladu s Ustavom jer propisuje različite obveze temeljem spola. Jednostavno ne postoji pravna osnova po kojem bi vojni rok (ili bilo koja druga obveza) trebao biti obveza za jedan spol, a opcija za drugi spol. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze
185 MARTIN JOSIP KOCIJAN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Poštovani, Kao građanin zabrinut za poštivanje međunarodnih obveza koje Hrvatska poštuje već više od tri desetljeća, upozoravam na ozbiljna kršenja Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 29 o prisilnom radu u predloženom članku 24. o civilnoj službi, kao i na fundamentalne nekonzistentnosti unutar samog nacrta zakona. Hrvatska je ratificirala ILO Konvenciju br. 29 još 8. listopada 1991. godine s trenutačnim stupanjem na snagu, što znači da smo već 34 godine obvezni poštovati ovu konvenciju. Ustav Republike Hrvatske izričito zabranjuje ropstvo i prisilan rad u člancima 22. i 23., a Kazneni zakon detaljno kriminalizira različite oblike prisilnog rada u člancima 105., 106. i 177. ILO Konvencija br. 29 strogo zabranjuje prisilan rad, dopuštajući ga samo u slučaju "istinskih, naglih, nepredvidljivih hitnih slučajeva", što sustavni program civilne službe u komunalnim poslovima, održavanju cesta i zaštiti okoliša ne ispunjava. Međunarodni presedani pokazuju ozbiljnost ovog pitanja - ILO komisija 2023. je godine osudila Mjanmar zbog sličnih kršenja Konvencije br. 29 koja zabranjuje obveznu vojnu službu koja nameće "rad koji nije čisto vojne prirode", a Južna Koreja suočava se s kontinuiranim kritikama zbog svojih programa alternativne službe. Eritreju su mnogi uključujući UN optužili za korištenje ročnika za prisilan rad, neograničen vojni rok i izgradnju cesti. Međutim, članak 24.n stavak 2. stvara dodatno kršenje koje je izravno kontradiktorno temeljnim odredbama samog nacrta. Prema članku 20. stavku 1., vojna obveza državljaninu prestaje ako je ocijenjen nesposobnim za vojnu službu. Članak 21. stavak 1. jasno definira da se vojna obveza sastoji od novačke obveze, temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i služenja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Budući da vojna obveza sadrži služenje u pričuvnom sastavu, a prestaje ako je osoba ocijenjena nesposobnom, logički je nemoguće prisilno premjestiti nekoga u pričuvni sastav ako je medicinski ocijenjen nesposobnim, bez obzira na to je li ta nesposobnost privremena ili stalna. Nadalje, nacrt sadrži ozbiljnu terminološku nekonzistentnost koja potkopava pravnu sigurnost. Članak 21.h stavak 4. jasno propisuje da ocjena sposobnosti za vojnu službu može biti samo "sposoban za vojnu službu" ili "nesposoban za vojnu službu", dakle postoje samo dvije kategorije. Usprkos tome, članak 24.n stavak 1. koristi termin "privremeno nesposoban za vojnu službu" koji nije definiran kao formalna kategorija ocjene sposobnosti. Iako članak 21.i stavak 2. spominje revizijski pregled za osobe ocijenjene nesposobnima, to ne uvodi treću kategoriju – već samo omogućuje ponovnu procjenu onih koji su već ocijenjeni nesposobnima. Ako se misli na osobe podložne revizijskom pregledu, one i dalje ne bi smjele biti upisane u pričuvu sve dok revizijski pregled ne utvrdi da su sposobne za vojnu službu. Nakon 34 godine obvezivanja na međunarodne standarde rada, Hrvatska nema opravdanje za uvođenje sustava koji krši temeljne ILO konvencije i vlastite ustavne principe. Predložene odredbe moraju se u potpunosti revidirati kako bi bile usklađene s dugogodišnjim međunarodnim obvezama i unutarnjom pravnom konzistentnosti. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze, kao i prava vojnih obveznika koja se predlažu propisati Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske
186 MARIO MARIN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Novi zakon o obrani kako je već prethodno napisao gospodin Ivica Babić mora, naglašavam mora citiram: "Svim vojnim obveznicima koji su odslužili obvezni vojni rok u Hrvatskoj vojsci do zamrzavanja vojnog roka 2008. godine vrijeme provedeno na vojnom roku mora se uračunati u radni staž. Nije pravedno da oni koji su dali od najmanje 6 do12 mjeseci svoga života služeći obavezni vojni rok za ovu državu nemaju to vrijeme uračunato u radni staž, čak štoviše diskriminira se te ljude ovim zakonskim izmjenama" kraj citata. S tim više što još prema javno dostupnim informacijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u 2024 godini i to osamdeset godina od završetka drugog svjetskog rata, partizanske mirovine je primalo 3.637 osoba, Domovinske vojske 1.319 i pripadnika bivše JNA 3.023. Ukupno nešto maje od 7979 mirovina nadodamo li sve ostale i priznavanje radnoga staža novim pripadnicima koji bi prošli TVO onda je minimum Ustavne ravnopravnosti da se svima nama upiše i prizna radni staž u trajanju koje smo tada proveli služeći Domovini. A sve pokriveno Člankom 47. Ustava Republike Hrvatske koja jasno kaže: " Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana" znaći nema dekreta od 1992 do 2008 DA , od 2008 do 2025 NE pa sad opet DA nije to igranje na igralištu to je jasno vidljivo zadnje tri godine u svega par stotina kliometara od našega Osjeka u Ukrajini gdje dnevno život izgubi na obe strane preko 150 ljudi i više. S ozbiljnim stvarima treba pristupiti ozbiljno i studiozno a ne stihijski i paušalno jer prema Ustavu RH svi smo ravnopravni jednako vrijedni. Nije prihvaćen Predloženi zakon uređuje temeljno vojno osposobljavanje te prava i obveze ročnika koji će ga pohađati
187 JAKOV GLAMUZINA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Ovakva izvedba vojnog roka je protuustavna zato što vojni rok čini obaveznim samo za muškarce, što se protivi ustavnoj odredbi o ravnopravnosti spolova. Nije prihvaćen Predloženi zakon je izrađen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i ne protivi se odredbama o ravnopravnosti spolova
188 HRVOJE ČLEKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Nemam ništa protiv služenja obveznog vojnog roka, pod uvjetom da pravila nisu donesena uz pretpostavku da svi mi u dobi između 19 i 30 godina živimo s roditeljima i nemamo nikakvih životnih briga. Naknada od 1.100 € meni osobno nije dovoljna jer, iskreno, živim sam u najmu u Zagrebu i nemam riješeno stambeno pitanje. Stan plaćam 700 €, a tijekom zime režije dosegnu i 150 €. Uz to, imam kredit od 240 € mjesečno, kao i ugovornu obvezu za mobilni telefon od 35 €, te internet i TV u stanu koji zajedno iznose još 40 €. Mogu se odreći interneta ili mobitela, ali tko će mi raskinuti ugovore kada odem na vojnu obuku? Tko će mi plaćati stan dok sam odsutan – ili se očekuje da se po povratku vratim kao beskućnik? Hoće li država zabraniti najmodavcima da nas ne mogu izbaciti iz stana tjedan dana prije obuke? Što ako dobijem otkaz najma jer ne mogu garantirati plaćanje najamnine dok služim vojni rok? Ukupno imam mjesečne troškove od 1.165 €, što znači da čak ni naknada od 1.100 € ne pokriva moje fiksne obveze – i to samo zato što ne živim s roditeljima i nisam stambeno zbrinut. Uložio sam puno truda kako bih pronašao dobar posao kod odgovornog poslodavca, i s takvim primanjima mogu dostojanstveno živjeti. No ako budem morao otići na obuku, upadam u ozbiljne financijske i egzistencijalne probleme. Ne živim s nepokretnom osobom, ali živim s kućnim ljubimcem koji si ne može sam skuhati ručak niti otići u dućan po hranu. Hoće li država platiti hotel za ljubimce? Prema Zakonu o zaštiti životinja RH, kućni ljubimci su živa bića s osjećajem, i kao takvi: ne smiju biti zanemareni, ne smiju ostati bez skrbi, vlasnik ima zakonsku obvezu brinuti se o njima. Dovodi li me država do toga da kršim zakon kako bih mogao služiti vojni rok? Što se tiče priziva savjesti i spominjane naknade od 250 €, to iskreno ne želim ni komentirati – jer takav iznos nema nikakvog smisla, ni u praksi ni u poštenju. Nije prihvaćen Prava i obveze ročnika na temeljnom vojnom osposobljavanju su detaljno uređena predloženim zakonom i zakonom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske
189 IVICA BABIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Svim vojnim obveznicima koji su odslužili obvezni vojni rok u Hrvatskoj vojsci do zamrzavanja vojnog roka 2008. godine vrijeme provedeno na vojnom roku mora se uračunati u radni staž. Nije pravedno da oni koji su dali od najmanje 6 do12 mjeseci svoga života služeći obavezni vojni rok za ovu državu nemaju to vrijeme uračunato u radni staž, čak štoviše diskriminira se te ljude ovim zakonskim izmjenama da netko tko je samo dva mjeseca služio (budući ročnici) imaju to vrijeme uračunato u radni staž a onaj tko je višestruko dulje služio vojni rok uopće nema to pravo. Nadajmo se da se ta nepravda ispravi ovim zakonskim izmjenama, jer u protivnom ovakav diskriminatorski odnos prema bivšim obveznim ročnicima je razlog za tužbu Ustavnom sudu. Nije prihvaćen Predloženi zakon uređuje temeljno vojno osposobljavanje i prava i obveze ročnika koji će ga pohađati
190 HRVOJE MARKOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja oporezuje ročnike i buduće pričuvnike u naturi kroz njihovo prisilno služenje u Oružanim snagama. Prisiljeni su služiti za manje od iznosa naknade koja bi osigurala dovoljan broj dragovoljnih ročnika i pričuvnika. Time subvencioniraju obranu svim ostalim poreznim obveznicima. Iz tvrdnje da dragovoljnim vojnim osposobljavanjem nije osiguran dovoljan broj ročnika i pričuvnika NE PROIZLAZI zaključak da treba uvesti obvezni vojni rok odnosno temeljno vojno osposobljavanje. To je kao da prije 150 godina veleposjednik tvrdi da nadnice ne osiguravaju dovoljan broj težaka pa je zato potrebno uvesti kmetstvo. Jedino što proizlazi je da su naknade, odnosno nadnice, preniske u odnosu na potreban broj ročnika/pričuvnika(/seljaka). Ministar obrane navodi da planira oko 4.000 ročnika godišnje (https://vlada.gov.hr/vijesti/sluzbeno-predstavljeno-vojno-osposobljavanje-prvi-rocnici-pocetkom-2026-godine/44553). Rezultati anketa koje MORH provodi na reprezentativnom uzorku novaka prilikom uvođenja u vojnu evidenciju pokazuju da 60% ispitanika navodi primjerenu mjesečnu naknadu kao jedan od najznačajnijih razloga koji bi ih potaknuo na bilo koju vrstu vojne službe, što nedvosmisleno ukazuje na potencijal od oko 11.000 mladića svake godine koji bi dragovoljno služili vojsku POD UVJETOM DA IH DRUŠTVO PRIMJERENO PLATI (https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Pripadnik koji služi u OSRH dragovoljno je motiviraniji od onog koji služi zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija. Ustav propisuje da se porezni sustav temeljni na načelima jednakosti i pravednosti. Nije jasno zbog čega bi mladić trebao subvencionirati obranu nekome tko, primjerice, kao predsjednik Vlade zarađuje 5.600 eura mjesečno, umjesto da taj predsjednik Vlade kroz nenamjenske poreze plati ročniku i pričuvniku tržišnu cijenu usluge koju mu pruža kroz službu u Oružanim snagama. Ukupni troškovi obveznog vojnog roka odnosno temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od iznosa koji je prikazan kroz proračun zato što se porezi koji se prikupljaju i plaćaju u naravi ne prikazuju prema trenutnim standardima proračunskog računovodstva. Ali ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosuđu ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja podrazumijeva obuku 4000 novih ročnika/pričuvnika godišnje je iznos za koji bi se 4000 ljudi dragovoljno, bez prisile javilo na vojno osposobljavanje. Ono što obvezni vojni rok omogućava je redistribuciju troškova sa šireg društva na pružatelje javnog dobra (ročnike), ali to nimalo ne umanjuje cijenu tog dobra. Izgradnja autoceste ne bi bila nimalo jeftinija kada bi država konfiscirala potrebne strojeve i prisilila ljude na rad – samo bi prebacila troškove njezine izgradnje sa šireg društva (koje bi platilo manje nenamjenske poreze) na one pojedince čiju bi imovinu i rad ekspropirala. Isto vrijedi za službu i pripravnost ročnika i pričuvnika. Obvezni vojni rok je porez u naravi, kao što su to nekada bile naturalija, tlaka, nacionalizacija, obvezni otkupi poljoprivrednih dobara (ispod tržišnih cijena) koje je Jugoslavija provodila krajem 1940-ih itd. Njime ročnici subvencioniraju ostatak društva, koje ne plaća punu cijenu njihovog služenja za proizvodnju javnog dobra (obrane) iako ga isto to društvo konzumira. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s prihvaćenim standardima pravde, jednakosti i slobode. Nadalje, ukupnim troškovima TVO-a treba dodati indirektne troškove koji proizlaze iz neefikasne alokacije radne snage (zbog poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti ročnika itd.), fingiranja zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanja studija i/ili odlazak u inozemstvo radi izbjegavanja TVO-a, produženih listi čekanja jer će ročnici koji bi inače radili kao liječnici "nositi grablje i motiku" itd. Svi ovi problemi, koji donose stvarne troškove za državu (iako nisu vidljivi kao stavke u proračunu), nestaju s tržišnim rješenjem. Navodite da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ne možete prisiliti poslodavca da ga kao prvo uopće zaposli. Kada je na snazi bila obveza služenja obveznog vojnog roka, razgovori za prvi posao su najčešće počeli pitanjem: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Poslodavci će preferirati kandidate koji su već odslužili TVO ili žene ili pak strance koji nemaju dotičnu obvezu. Ova ironija koja bi bila posljedica prijedloga MORH-a je tim više cinična u situaciji kada se iz iste Vlade može slušati o nedostatku radne snage i potrebama uvoza stranih radnika. Tako će mnogi, uključujući i oni koji bi inače po sadašnjim uvjetima dragovoljno se odazvali na vojno osposobljavanje, biti svedeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan vlastite struke, i preko godinu dana dok čekaju poziv i ne obave TVO. Problem obveznog vojnog roka odnosno TVO-a je problem svakog centralnog planiranja ekonomije: niti jedan birokrat nikada neće imati sve informacije koje ima svaki pojedinac. Poslovni sposobni građani mogu donositi najbolje odluke za vlastiti interes, a promicanjem vlastitog interesa često promiču interes društva efektivnije nego oni kojima je to bio primarni cilj. SAD nije ukinuo obvezni vojni rok zato što su postali dovoljno bogati da prijeđu isključivo na dragovoljnu vojsku, nego jer su poslušali ekonomiste koji su uspjeli objasnili da je jeftnije prijeći na dragovoljni sustav *uz zadržavanje jednakih sposobnosti oružanih snaga*. Kada institucije poput IFO-a govore o tome koliko bi obvezni vojni rok koštao domaću ekonomiju, govore o trošku POVRH onoga koji bi osigurao JEDNAKU SPOSOBNOST oružanih snaga dragovoljnim putem. Republika Hrvatska bi mogla postići ne samo jednaku obrambenu sposobnost, nego i jednak broj godišnje obučenih ročnika i pričuvnika uz manje troškove uvođenjem adekvatnih naknada za dragovoljno služenje. Time bi državi ostao višak vrijednosti koji bi mogla uložiti u bilo što, pa tako i u primjerice bolje opremanje Oružanih snaga. Nije prihvaćen Predloženi zakon izrađen je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i detaljno uređuje područje vojne obveze, kao i prava vojnih obveznika koja se predlažu propisati Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani. Isto tako Zakonom o radu je uređena ova problematika za vojne obveznike radnike. Stoga su iznesene konstatacije netočne.
191 CENTAR ZA EKONOMSKO OBRAZOVANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI I. Ključni ciljevi temeljnog vojnog osposobljavanja, prvenstveno popuna djelatnih i pričuvnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogu se ostvariti uvođenjem primjerenih (tržišnih) naknada za ročnike koji dragovoljno pristupaju vojnom osposobljavanju. Rezultati anketiranja koja Ministarstvo obrane provodi na reprezentativnom uzorku novaka pri uvođenju u vojnu evidenciju to potvrđuju. Prilikom anketiranja koje je provedeno 2024. godine, na pitanje da odaberu do 3 (tri) najznačajnija razloga koja bi ih potaknula na bilo koju vrstu vojne službe, 59,8% novaka odabralo je "primjerena mjesečna novčana naknada". Rezultati svih provedenih anketiranja od 2018. godine na dalje pokazuju da je primjerena mjesečna novčana naknada glavni motivacijski čimbenik novaka za bilo koju vrstu vojne službe (Izvor: https://ceo.hr/imamo-dokument-morh-a-cak-60-mladica-bi-sluzilo-vojsku-da-ih-se-plati-kako-spada/). Upućivanje ročnika na služenje vojnog roka, odnosno na dragovoljno vojno osposobljavanje, odnosno na temeljno vojno osposobljavanje je jedna od vrsta vojne službe koja je propisana člankom 26. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (odnosno nacrtom prijedloga izmjena i dopuna istog), čiji naslov glasi: "Pristup u službu". Između 2025. i 2032. godine, oko 40-45 tisuće građana godišnje će navršiti 18. godinu života (Izvor: Državni zavod za statistiku, Živorođeni prema spolu i mjesecu rođenja) te postati vojni obveznici. Od tog broja, oko 20-23 tisuće godišnje podliježe uvođenju u vojnu evidenciju po osnovi spola. S obzirom da se u vojnu evidenciju uvode gotovo isključivo muškarci vojni obveznici, rezultati anketiranja koja provodi MORH jasno ukazuju na potencijal od 12 do 14 tisuće muškaraca vojnih obveznika (59,8% anketiranih novaka X broj novaka koji podliježu uvođenju u vojnu evidenciju) koji bi svake godine pristupili dragovoljnom vojnom osposobljavanju kao jednoj od vrsta vojne službe, pod uvjetom da im se plati primjerena novčana naknada. Ovom broju valja pridodati i žene vojne obveznike koje bi dragovoljno pristupile, ali rezultati anketiranja nisu reprezentativni za sve žene vojne obveznike budući da nisu obveznici uvođenja u vojnu evidenciju. 4000 ročnika godišnje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu (Izvor: Ivan Anušić, Ministar obrane Republike Hrvatske, 23.04.2025. https://morh.gov.hr/vijesti/13386). Prema tome, nedvojbeno je da se potrebe Oružanih snaga za djelatnu vojnu službu, ali i pričuvu mogu višestruko ispuniti modelom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uz uvjet da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. II. Obvezno temeljno vojno osposobljavanje krši načelo socijalne pravde kao najvišu vrednotu ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava propisanog člankom 3. Ustava, te načelo pravednosti poreznog sustava i dužnosti sudjelovanja svakoga u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima propisanog člankom 51. Ustava. Svaka vlada ima u suštini dva načina za ostvarenje nekog cilja, bilo da se radi o izgradnji autoceste ili pričuvnog sastava oružanih snaga. Može pristupiti tržištu te (za)kupiti potrebnu opremu i radnu snagu, ili može oduzeti opremu i prisiliti ljude da rade dok posao ne bude završen. U prvom slučaju, troškove izgradnje autoceste ili pričuve snosi cijelo društvo putem nenamjenskih poreza prikupljenih za financiranje projekta. U drugom slučaju, troškove potrebnih dobara i usluga plaćaju samo oni kojima je oduzeta imovina ili koji su prisiljeni raditi. Oni plaćaju porez kojim financiraju projekt, premda se taj porez plaća i prikuplja u naravi – poput srednjovjekovne naturalije i tlake, ili nacionalizacije i obveznih otkupa poljoprivrednih dobara koje je poslije Drugog svjetskog rata provodila komunistička Jugoslavija. Iako se porezi koji se prikupljaju u naravi ne iskazuju prema uvriježenim standardima proračunskog računovodstva (iako se, primjerice, primici u naravi poput korištenja službenog automobila iskazuju), za obveznike njihovog plaćanja predstavljaju trošak koji je jednako stvaran kao i porez u novcu (novac je u osnovi sredstvo razmjene usluga i dobara). Naime, ne postoji besplatan ručak – svako dobro koje država pruža građanima, radilo se o prometnici, bolnici, pravosudnom sustavu, javnoj upravi ili obrani, netko mora platiti u cijelosti. Cijena obrane koja zahtijeva službu 4000 ročnika godišnje s obvezom daljnje službe po potrebi u pričuvnom sastavu je iznos za koji bi 4000 ročnika dragovoljno, bez prisile pristupilo vojnom osposobljavanju. Ono što predloženi model temeljnog osposobljavanja omogućava je redistribuciju troškova obrane sa šireg društva na pružatelje obrane (ročnike) – međutim, to nimalo ne umanjuje troškove obrane. Novac koji šira javnost štedi kroz manju poreznu obvezu u modelu obveznog vojnog roka ili temeljnog vojnog osposobljavanja naspram tržišnog rješenja poput dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije pao s neba, nego je to vrijednost koja je oduzeta ročnicima kroz njihov prisilni rad. Ukratko, potplaćeni su. Obvezna vojna služba je porez u naravi. To je konsenzus ne samo ekonomske struke, nego i trećeg poglavlja Gatesove komisije za proučavanje prelaska na dragovoljnu vojsku (Izvor: https://www.nixonfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/The-Report-Of-The-Presidents-Commission-On-An-All-Volunteer-Armed-Force.pdf). Spomenuta komisija, koja je jednoglasno prihvatila izvješće koje opisuje obveznu vojnu službu kao porez, nije bila sastavljena samo od ekonomista poput Miltona Friedmana (budućeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju) i Alana Greenspana (budućeg guvernera američke središnje banke), nego i generala Alfreda Gruenthera i Laurisa Norstada – Vrhovnih zapovjednika NATO-a za Europu. Predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja omogućuje osobama koje npr. kao predsjednici Vlade ili Sabora primaju neto plaću čiji iznos prelazi 5.500 eura mjesečno, a nikada nisu služile u Oružanim snagama, da uživaju obranu koju će im pružati ročnici i pričuvnici koji će biti prisiljeni na vojnu službu za manje od iznosa naknade po kojoj bi dragovoljno služili. Umjesto da šira javnost koja uživa obranu plati malo veće poreze kako bi financirali tržišne naknade dragovoljnim ročnicima, u predloženom modelu TVO-a bi prisilni ročnici koji primaju 1.100 eura mjesečno prisilnom službom subvencionirali obranu sugrađanima koji primaju i po pet puta veće plaće od njih. Niti jedan porez nije savršen, ali teško je zamisliti način raspodjele troškova obrane, ili bilo kojeg javnog dobra, koji se više kosi s načelima socijalne pravde, pravednosti i jednakosti odnosno dužnošću svakoga da sudjeluje u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. III. Ukupni troškovi predloženog modela temeljnog vojnog osposobljavanja su veći od ukupnih troškova modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja koji bi osigurao isti broj ročnika i pričuvnika. Naime, osim direktnih troškova koje TVO uzrokuje za porezne obveznike općenito te za prisilne ročnike i pričuvnike kroz porez u naravi opisanog u točki II., TVO uzrokuje indirektne troškove koji proizlaze iz centralnog planiranja, neefikasne alokacije radne snage, poremećaja na tržištu rada, neselektivnosti te poticanja aktivnosti izbjegavanja TVO-a fingiranjem zdravstvene nesposobnosti i prigovora savjesti, upisivanjem studija i/ili odlaska u inozemstvo itd. Ministar obrane navodi da poslodavac neće moći zaposlenom ročniku dati otkaz. Ali ministar ne može prisiliti poslodavca da kao prvo uopće zaposli novaka. Svatko tko nije proveo cijeli radni vijek u Oružanim snagama, a bio je na tržištu rada dok je na snazi bila obveza služenja vojnog roka zna da će prvo pitanje poslodavca na razgovoru za posao ako se uvede TVO biti: "Jeste li regulirali vojnu obvezu"? Naime, poslodavcima nije u interes zasnivanje radnog odnosa s kandidatom za koji postoji 100% vjerojatnost da će tijekom prve godine rada nestati na razdoblje od 2-4 mjeseca. Radije će zaposliti starije kandidate ili pak strance koji nemaju obvezu TVO-a, zbog čega će mnogi novaci i do 16 mjeseci (do 12 mj. čekanje poziva + služba od 2-4 mj.) biti ograničeni na obavljanje privremenih poslova, nerijetko izvan struke za čije su školovanje upravo bili završili. Uzmimo kao primjer novaka koji je pri kraju studija psihologije, a koji bi se dragovoljno prijavio na vojno osposobljavanje odmah po završetku formalnog obrazovanja. Za razliku od modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja, predloženim modelom TVO-a nije predviđena mogućnost izbora u koji će naraštaj novak biti upućen nego će možda čekati i do godinu dana da primi poziv. A što će raditi za to vrijeme? Ako bi želio raditi u sektoru ljudskih resursa neke velike kompanije, tko će ga zaposliti kada zna da će mu nestati na 2-4 mjeseca? Dok bi u sadašnjem, dragovoljnom sustavu on mogao odmah nakon diplome ići odslužiti vojsku i potom tražiti posao na neodređeno, po modelu koji predlaže MORH psiholog će do godinu dana voziti Glovo ili konobariti dok čeka poziv za vojsku i ne obavi TVO. A ako velika kompanija zbog svega navedenog zaposli radnika iz BiH ili Srbije, poslovne perspektive domaćeg psihologa će ostati narušene i nakon završetka TVO-a. S druge strane, ljudi koji bi inače već krenuli s radom će upisivati studije, odlaziti u inozemstvo te poduzimati druge aktivnosti izbjegavanja TVO-a. Vrijeme koje liječnik stažist ili specijalizant provodi "noseći grablje i motiku" u civilnoj službi plaćeno je duljim listama čekanja jer 3-4 mjeseca ne može raditi u bolnici. U situaciji dok država naveliko uvozi strane radnike radi obavljanja sezonskih poslova za 1250 i više eura mjesečno s uključnim smještajem i jednim ili dva obroka dnevno, nemjerljivo je štetno ali i krajnje cinično poremetiti građanima ulazak na tržište rada do godinu i pol kako bi bili prisiljeni na vojnu službu za 1100 eura mjesečno, nakon kojeg postaju razvrstani pričuvnici koji mogu do 55. godine života biti pozvani na daljnju službu u Oružanim snagama do 30 dana godišnje. Ovo su sve troškovi koje TVO uzrokuje. Oni se neće prikazati kao stavke TVO-a u državnom proračunu, ali će ih država svejedno platiti kroz skuplju proizvodnju robe i usluga, nedostatak radne snage, iseljavanje, skuplju i slabiju zdravstvenu i socijalnu skrb itd. Kao što ministarske i saborske plaće na padaju s neba, isto tako ne pada s neba služba ročnika i pričuvnika niti vrijeme provedeno čekajući vojni poziv. Netko to sve na kraju mora i platiti. IV. Nasuprot predloženom modelu temeljnog vojnog osposobljavanja, uvođenje primjerenih (tržišnih) naknada dragovoljnim ročnicima osiguralo bi ispunjavanje misije i ključnih ciljeva temeljnog vojnog osposobljavanja uz poštivanje načela slobode, jednakosti, ravnopravnosti spolova i poštivanja prava čovjeka kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te temelja za tumačenje Ustava propisanih člankom 3. Ustava. Uvođenje obveze temeljnog vojnog osposobljavanja naspram mogućnosti dragovoljnog vojnog osposobljavanja ograničava slobodu i prava čovjeka. Primjerice, ročnici, kao pripadnici Oružanih snaga za vrijeme temeljnog vojnog osposobljavanja, se ne mogu udaljiti iz zapovjedništva, postrojbe, odnosno ustanove Oružanih snaga bez dopuštenja nadređene osobe, čime se prisilnim ročnicima, bez mogućnosti iskazivanja slobodne volje dragovoljnim pristupanjem vojnom osposobljavanju, ograničavaju njihova Ustavom zajamčena prava na slobodno kretanje i biranje boravišta, napuštanja teritorija države i trajnog ili privremenog naseljavanja u inozemstvo, poduzetničku i tržišnu slobodu, rad i slobodu rada te slobodno biranje poziva i zaposlenja itd. Članak 47. stavak 1. Ustava propisuje da je vojna obveza dužnost svih za to sposobnih državljana. Izvršenje modela dragovoljnog vojnog osposobljavanja te funkcioniranje djelatnog i pričuvnog sastava Oružanih snaga pokazuje da su građani i muškog i ženskog spola sposobni za vojnu službu te da su sposobni preuzeti i izvršavati dužnosti uvođenja u vojnu evidenciju, podlijeganja zdravstvenim i drugim pregledima te psihološkim ispitivanjima, novačenja i pristupanja dragovoljnom vojnom osposobljavanju te služenja u djelatnom i/ili pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Članak 14. Ustava propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o (…) spolu, te da su svi pred zakonom jednaki. Žena vojna obveznica koja je sposobna za predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja imat će slobodu birati želi li preuzeti navedenu dužnost. Muškarac vojni obveznik koji je sposoban za temeljno vojno osposobljavanje neće imati istu slobodu. Prema tome, uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja kao zakonske obveze građana na temelju njihovog spola stavlja osobe u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji po osnovi njihovog spola, što predstavlja izravnu diskriminaciju koja je zabranjena člankom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Slijedom navedenog, a s obzirom da su sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova najviše vrednote ustavnog poretka te temelj za tumačenje Ustava, zakonodavac nije ovlašten propisati predloženi model temeljnog vojnog osposobljavanja kao obvezu koja pripada građanima na temelju njihovog spola. V. Zaključno, model dragovoljnog vojnog osposobljavanje može osigurati misiju i ključne ciljeve jednako kao i temeljno vojno osposobljavanje, pod uvjetom da se ročnicima plati primjerena mjesečna naknada. U doba dok uvozni radnici obavljaju sezonske poslove za 1250 i više eura (Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/udarna-sezona-na-vratima-radnici-se-jos-traze-sobaricama-960-konobarima-1178-eura/2681407.aspx), zaključak o potrebi uvođenja obvezne vojne službe ročnika jer nema dovoljno dragovoljaca za 1000 eura mjesečno je poput zaključka o potrebi uvođenja tlake i kmetstva zato što nitko ne želi brati mandarine za dnevnicu od 20 eura. Iako bi plaćanje tržišne naknade ročnicima uzrokovalo veće proračunske troškove, ukupni troškovi takvog dragovoljnog modela su manji od predloženog modela TVO-a. Konačno, predloženi model TVO-a je u suprotnosti s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske te bi njegova protuustavnost uzrokovala ne samo dodatne troškove u vidu plaćanja odštete za kršenje prava građana, nego i ozbiljno ugrozila provedbu planova Oružanih snaga u slučaju ukidanja spornih odredbi odlukom Ustavnog suda. Prisiljavanje ljudi da služe u OSRH kao ročnici i pričuvnici kad su pozvani na službu za naknadu koja je manja od iznosa one koja bi ih potaknula da služe dragovoljno nije u skladu s točkom 8.1. Nacrta prijedloga Dugoročnog plana razvoja OSRH 2025 - 2036., koja navodi da je cilj imati osposobljene i motivirane pripadnike Oružanih snaga te da će struktura plaća, dodataka na plaću i drugih prava biti u funkciji motiviranja za izvrsnost, preuzimanja odgovornosti i priznanja složenosti i posebnosti pojedinih dužnosti. Ročnik i pričuvnik koji služi u OSRH zbog straha od prekršajnopravnih ili kaznenopravnih sankcija ne može biti motiviran kao što je onaj koji se odlučio služiti dragovoljno. VI. Kao dodatak, valja napomenuti da bi se misija i ključni ciljevi TVO-a mogli ostvariti i na treći način, proširenjem odnosno preustrojem već postojeće ugovorne pričuve na način da u potpunosti zamijeni razvrstanu pričuvu. Dakle, pričuvnici bi dobili višegodišnje ugovore uz obvezu periodičke obuke u zamjenu za naknadu za pripravnost tj. s istim obvezama koje trenutno imaju razvrstani pričuvnici. S obzirom da uvođenjem ročnika u razvrstanu pričuvu završetkom vojnog osposobljavanja isti preuzimaju daljnje obveze sve do 55. godine svog života, nije logično vezati naknadu za vojno osposobljavanje za osnovicu ili plaću djelatne vojne osobe. Štoviše, bez obzira što zaposlenim pričuvnicima pripada pravo na naknadu plaće u punom iznosu (čiji trošak poslodavac može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva MORH-u), ako je razvrstani pričuvnik npr. uplatio turističko putovanje koje neće moći konzumirati zato što je u međuvremenu primio poziv za vojnu vježbu, nitko mu neće nadoknaditi taj trošak (koji nije nastao njegovom vlastitom voljom, nego prisilnom naravi temeljnog vojnog osposobljavanja). Ali za potrebe rasprave o TVO-u možemo maksimalno pojednostaviti i reći: ne dovodimo u pitanje odluku stručnjaka u MORH-u da je najbolji način za ostvariti ciljeve OSRH-a ustroj razvrstane pričuve, koja će se po sili zakona puniti ročnicima koji neće ići u djelatne vojne osobe, te da je za tu svrhu potrebno povećati broj ročnika koji završe dvomjesečnu vojnu obuku na 4000 godišnje. Sve 5. Sve super. MORH još uvijek nije objasnio zašto to zahtijeva obvezni vojni rok/TVO i zašto bi model prisilne službe bio bolji nego da ročnici dobiju tržišnu naknadu za svoju službu (sve činjenice i okolnosti pokazuju da ne bi). Nije prihvaćen Misija temeljnog vojnog osposobljavanja je obuka mlađe generacije vojnih obveznika novaka radi stjecanja potrebnih sposobnosti, znanja i vještina koje su jedan od uvjeta za prijam u djelatnu vojnu službu ili raspoređivanje u pričuvni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kroz dokazane programe osposobljavanja ročnika, primjenom inovativnih ideja i suvremene tehnologije te uz potporu instruktora temeljno vojno osposobljavanje bit će posvećeno razvoju ročnika za uspješno izvršavanje vojničkih dužnosti i zaštiti nacionalnih interesa. Tako bi se povećao broj sposobnih vojnih obveznika za ispunjavanje sve tri misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, prvenstveno misije zaštite suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske i obrane njezine teritorijalne cjelovitosti. Razvojem vojne i sigurnosne kulture kod šire populacije te jačanjem svijesti o sigurnosti općenito, ali i sudjelovanju u obrani kao pravu i obvezi svakog pojedinca i cjelokupne zajednice, rast će svijest o važnosti obrane kao ukupnosti sigurnosti građana i opstojnosti države. Uvažavajući odredbe članka 47. Ustava Republike Hrvatske, izrađene su sve potrebne analize i detaljno je uređena vojna obveza u zakonu
192 KAROL JURIŠIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBRANI Također uz služenje vojnog roka ili civilnog vojnog roka ili u jedinicama lokalne samouprave ili u državnim institucijama treba nagraditi besplatnim vozačkim ispitima na račun državnog proračuna S poštovanjem Karol Jurišić Nije prihvaćen Prava vojnih obveznika detaljno su propisana predloženim zakonom