Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Društvo građevinskih inženjera Zagreb NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBEČlanak 22. Potrebno je uskladiti važeći čl.212.st.2 ZoV s važećim čl.28.i čl.37. ZoFVG jer su u nesuglasju, a vezanim za troškove priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i odredbi tko snosi te troškove. Naime ZoV određuje da iste snosi vlasnik ili drugi zakonski posjednik, dok ZoFVG dopušta mogućnost da se isti financiraju iz naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda. Nije prihvaćen Predložena izmjena članaka 28. i 37 nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona. Informacije radi obavještavamo vas da bi dvostruko plaćanje predstavljalo stjecanje bez osnove. Dužnost je vlasnika ili drugog zakonitog posjednika da snosi trošak svog priključenja, ali ako se taj trošak plati kroz projekt koji se sufinancira iz sredstava naknade za korištenje voda ili naknade za zaštitu voda, od vlasnika/drugog zakonitog posjednika neće se još jednom naplatiti.
2 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 3. Članak 3. vezano uz povrat troškova od vodnih aktivnosti i vodnih usluga (dodavanje članka 3.a) S obzirom da su prema članku 22. Zakona o vodama i „građevine za proizvodnju električne energije“ vodne građevine, postavlja se pitanje povrata troškova od vodnih aktivnosti svim nositeljima tih aktivnosti poglavito ukoliko se radi o višenamjenskim akumulacijama. Prema izmjenama i dopunama Zakona o vodama proizvodnja električne energije korištenjem vodnih snaga nije „vodna usluga“ (to se odnosi na vodoopskrbu i odvodnju), ali je „vodna aktivnost“ na koju također može biti primjenjivo načelo povrata troškova od vodnih aktivnosti (u ovim izmjenama i dopunama se i naglašava da načelo povrata troškova nije ograničeno samo na načelo povrata troškova od vodnih usluga). To je posebno naglašeno ukoliko se radi o višenamjenskim akumulacijama koje se osim za proizvodnju električne energije koriste i za druge namjene koje se kategoriziraju kao vodne usluge. Vrijede ostali komentari kako na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama tako i na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. U predloženom članku 3.a se navodi da se povrat troškova od vodnih aktivnosti provodi sukladno ekonomskoj analizi i načelu „onečišćivač plaća“ iz Zakona o vodama. Postavlja se pitanje je li ekonomska analiza obuhvatila i višenamjenske akumulacije? Ukoliko je rađeno samo ovo: http://www.eizg.hr/hr-HR/Istrazivanje-ekonomskih-aspekata-plana-upravljanja-vodnim-podrucjima-622.aspx onda treba napomenuti da se tamo razmatra samo povrat troškova od "vodnih usluga" (pri čemu je jasno naglašeno da se radi samo o javnoj vodoopskrbi i odvodnji), a sada se uvodi i pojam "vodnih aktivnosti" pri čemu bi se taj prikupljeni novac koristio od stane tijela vezanih za vodne usluge, poslove uređenja i zaštite voda, a ne onih koji svojom matičnom djelatnošću (npr. proizvodnja električne energije) također doprinose javnoj usluzi (npr. obrana od poplava, navodnjavanje ili vodoopskrba). U članku 3.a se navodi: Odredbe stavaka 1. do 6. ovoga članka ne sprječavaju financiranje određenih preventivnih ili popravnih mjera radi postizanja ciljeva iz članaka 4. i 40. Zakona o vodama. Postavlja se pitanje kakvih preventivnih ili popravnih mjera i financiranje od strane koga? Je li ideja da se korisnicima voda uz vodne naknade nametnu dodatne financijske obveze ili je ideja da se omogući da se namjenska sredstva prikupljena putem vodnih naknada prema potrebi koriste i za neke druge namjene? Misli li se ovdje da korisnici uz plaćanje redovnih naknada moraju samostalno financirati mjere propisane Planom upravljanja vodnim područjima 2016.-2021.? To bi možda bilo prihvatljivo da je do kraja proveden postupak za znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela sukladno članku 4.3. Okvirne direktive o vodama (za postojeće stanje) i WFD CIS Guidance Document No4 (vodič Europske komisije za provedbu okvirne Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela) kroz koji se za svako pojedino vodno tijelo utvrđuje i ocjenjuje svrhovitost, tehnička izvedivost i moguća nesrazmjernost troškova provođenja istih u odnosu na postavljene ciljeve. Naime, kroz postupak predviđen WFD CIS Guidance No4 mogu se pojaviti slučajevi da primjerice nije moguće graditi „riblje staze“ odnosno da postoje vodna tijela na kojima bi to bilo tehnički neizvedivo, ekonomski neopravdano te imalo značajan negativan utjecaj na razlog zbog koje je nastalo neko znatno promijenjeno i/ili umjetno vodno tijelo, a što je proizvodnja električne energije. Kao što smo pisali i kroz primjedbe na Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. smatramo da su neke mjere navedeneistom kao DODATNE MJERE mogle biti propisane eventualno kao DOPUNSKE MJERE i to nakon što se uspješno provede postupak za znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela sukladno WFD CIS Guidance Dokument No4 (vezano uz znatno promijenjena i/ili umjetna vodna tijela) čime bi se omogućilo da postojeće HE zadrže uvjete rada približne današnjima. To je vrlo bitno za provedbu Strategije niskougljičnog razvitka Republike Hrvatske i funkcioniranje i stabilnost elektroenergetskog sustava. Kao što se navodi u Zakonu o vodama, moguće je revidirati i postojeće mjere iz važećeg Plana upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. pa se nadamo da to mora ići samo u smjeru „postroženja mjera“ već korištenja instrumenata koje omogućava pravna stečevina EU, prvenstveno Okvirna direktiva o vodama (revizija osnovnih i dodatnih mjera). Koliko nam je poznato Planovi upravljanja vodnim područjima sadrže OSNOVNE, DODATNE I DOPUNSKE MJERE, a PREVENTIVNE I POPRAVNE MJERE se uvode kao novi pojam. Nije prihvaćen Okvirnom direktivom o vodama propisani „puni povrat troškova nastalih obavljanjem vodnih aktivnosti“ je jedan od osnovnih zahtjeva. Mada Okvirnom direktivom nije posebno naglašeno (odnosno ostavljeno je svakoj zemlji članici da odluči na koji način će biti ostvaren puni povrat troškova okoliša i resursa) sasvim je logično da okolišni i resursni troškovi nastali vodnim aktivnostima namijenjenim proizvodnji električne energije budu pokriveni sredstvima prikupljenim kroz cijenu električne energije. Zahtjev Okvirne direktive o vodama vezan uz puni povrat troškova od vodnih aktivnosti („vodnih usluga“ prema Okvirnoj direktivi o vodama) ima za cilj da se na najmanju moguću mjeru smanje subvencioniranja između sektora. Tako npr. troškovi provedbe niskougljične strategije ne smiju biti smanjivani na račun pogoršanja stanja voda odnosno okolišni troškovi i troškovi resursa (voda) nastali obavljanjem vodnih aktivnosti koje imaju za cilj provedbu niskougljične strategije trebaju biti pokriveni sredstvima koja se prihoduju provedbom te strategije (uz napomenu da se puni povrat troškova resursa i okoliša - vode može osigurati i iz drugih izvora - vidjeti prethodne odgovore). Provođenje samoodrživih mjera smanjenja negativnih utjecaja vodnih aktivnosti na stanje voda (pa i kompenzacijskih mjera - iz propisa o zaštiti prirode) odgovornost je onih pravnih i fizičkih osoba koje koriste vodu za različite namjene i time ostvaruju određenu (materijalnu) korist. Raspodjela troškova provedbe ovih mjera između pojedinih korisnika akumulacije ovisi o međusobnim dogovorima korisnika akumulacija. Korištenje voda za različite namjene moguće je samo ako se pri tome ne narušava dobro ekološko stanje odnosno dobar ekološki potencijal voda. Utvrđivanje nezadovoljavajućeg stanja voda (odstupanje od propisanih standarda definiranih Uredbom o standardu kakvoće voda) i obveze provođenja mjera kako bi se stanje popravilo je predmet Plana upravljanja vodnim područjima koji se donosi u širokoj javnoj raspravi i koji donosi Vlada Republike Hrvatske. Ukoliko je jedan od uvjeta postizanje dobrog stanja odnosno potencijala uspostava uzdužnog kontinuiteta vodotoka, onda je obveza korisnika voda da provede potrebne mjere kako bi prilagodio vodne aktivnosti i osigurao protočnost bilo direktno na objektu ili drugom samoodrživom mjerom smanjenja negativnog utjecaja (mitigacijske mjere npr. riblja staza) i time osigura dobar ekološki potencijal. Prekinuti uzdužni kontinuitet vodotoka je problem koji se obično javlja na tipovima vodotoka za koji su karakteristične migratorne vrste riba. Izbor tehničkih mjera (zahvata u prostoru) i načina njihove realizacije te analiza utjecaja provedbe te mjere na prirodu/okoliš je predmet izrade studijske i tehničke dokumentacije i uređuje se Zakonom o zaštiti okoliša, Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o građenju, Zakonom o prostornom uređenju i sl. Troškovi održavanja višenamjenskih akumulacija uređuju se člankom 29. Zakona o vodama, a ne ovim Zakonom.
3 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 25. Članak 24. i članak 25. vezano uz ključne podzakonske akte bitne za čitav kontekst kako izmjena i dopuna Zakona o vodama, tako i izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (izmjena članka 72.) Sve ključne stvari biti će uređene podzakonskim propisima pa je nemoguće ocijeniti učinak izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva dok se ne vidi cjeloviti paket kojim se reguliraju financijski nameti korisnicima (gospodarstvu i građanima). Nije prihvaćen Prijedlozi provedbenih propisa i akata koji proizlaze iz ovog Zakona biti će dostupni na web stranici e-Savjetovanje u propisanim rokovima, što znači da će svi zainteresirani dionici imati pristup prijedlogu propisa i moći će davati svoje primjedbe i prijedloge.
4 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 24. Članak 24. i članak 25. vezano uz ključne podzakonske akte bitne za čitav kontekst kako izmjena i dopuna Zakona o vodama, tako i izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (izmjena članka 72.) Sve ključne stvari biti će uređene podzakonskim propisima pa je nemoguće ocijeniti učinak izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva dok se ne vidi cjeloviti paket kojim se reguliraju financijski nameti korisnicima (gospodarstvu i građanima). Nije prihvaćen Prijedlozi provedbenih propisa i akata koji proizlaze iz ovog Zakona biti će dostupni na web stranici e-Savjetovanje u propisanim rokovima, što znači da će svi zainteresirani dionici imati pristup prijedlogu propisa i moći će davati svoje primjedbe i prijedloge.
5 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 16. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže da se iza članka 16. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva doda članak 17. koji glasi: „U članku 39. stavak 1., umjesto točke stavlja se zarez te riječi:“osim na slatkovodne ribnjake u kojima se obavlja gospodarska djelatnost akvakulture.“ Dosadašnji članci 17. do 27. postaju članci 18. do 28.“ Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK smatra kako slatkovodni ribnjaci na kojima se obavlja gospodarska djelatnost akvakulture trebaju biti izuzeti od plaćanja naknade za melioracijsku odvodnju. To iz razloga što djelatnost akvakulture prvenstveno obavljaju zakupnici na ribnjacima u vlasništvu Republike Hrvatske za koje plaćaju ne male iznose zakupnine. Zakupnici slatkovodnih ribnjaka često se nalaze u situaciji da sami na svoj trošak održavaju prohodnim kanale detaljne melioracijske mreže kako im proizvodnja ribe ne bi bila ugrožena. Unutar slatkovodnih uzgajališta nalazi se sustav odvodnih i dovodnih kanala koje održavaju isključivo posjednici ribnjaka. Isti ti kanali koriste se i za zaprimanje vode uslijed dolaska i zaprimanja velikog vodnog vala u ribnjake i sudjelovanja ribnjaka u odbrani od poplava. Sva oštećenja nasipa tih kanala koja nastanu djelovanjem velikog vodnog vala saniraju posjednici ribnjaka o svom trošku iako je oštećenje nastalo zbog angažmana ribnjaka za opće dobro odnosno sudjelovanja u odbrani od poplava. Za tu aktivnost ribnjaci ne primaju nikakvu naknadu. Osim toga, svjedoci smo ne provođenja trenutno važećeg Zakona o vodama u dijelu koji se odnosi na čišćenje i održavanje sustava melioracijske odvodnje sa naglaskom na detaljnu melioracijsku mrežu koja se nije uredila niti se održava. Kao posljedica toga je, s jedne strane, plavljenje poljoprivrednih površina i nastanka velikih šteta na ratarskim usjevima čak i kod manjeg poplavnog vala, a s druge strane smanjen je dotok vode u ribnjake jer umjesto da se voda iz detaljne melioracijske mreže dovede do osnovne i njome do ribnjaka kao potencijalnog korisnika ili akumulacije, ta voda ostaje na oranicama i uzrokuje milijunske gubitke gospodarstvu. Nije prihvaćen Predlaže se izmijeniti članak 39. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva koji nije predmet izmjena i dopuna ovoga Zakona
6 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 12. Članak 12. Uvođenje pojma „katastrofa“ (izmjena članka 20.) Potrebno je jasno definirati što je „elementarna nepogoda“, a što „katastrofa“ , bilo ovim Zakonom ili Zakonom o vodama. Nije prihvaćen Pojam „katastrofa“ definiran je Zakonom o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj 82/15), a pojam „elementarna nepogoda“ definiran je Zakonom o zašiti od elementarnih nepogoda („Narodne novine“ br. 73/97 i 174/04) . Uvođenjem pojma „katastrofa“ u Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva“ predviđa se izuzeće od plaćanja naknade za uređenje voda i za nekretnine pogođene katastrofom.
7 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 7. Članak 7. vezano uz iskaz osnovice za plaćanje poreza na nekretnine (izmjena članka 8.) To je već u praksi tako i funkcioniralo u postupcima legalizacije da je osoba ovlaštena za izradu projektne dokumentacije iskazivala osnovicu za plaćanje vodnoga doprinosa pa je ovo naknadno davanje pravne osnove već provedenim postupcima. Nije prihvaćen Članak 7. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva mijenja se na način da se u članku 8. iza stavka 3. dodaju stavci 4. i 5. koji glase: „Osobe ovlaštene za izradu projektne dokumentacije sukladno propisima o gradnji dužne su, u postupku obračuna vodnoga doprinosa, iskazati osnovicu vodnog doprinosa. Osoba ovlaštena za izradu projektne dokumentacije odgovara za istinitost podataka o osnovici za obračun vodnoga doprinosa. Predložene izmjene naprijed navedene odredbe Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva nemaju vezu s iskazom osnovice za plaćanje poreza na nekretnine. Iste se odnose na iskaz osnovice za plaćanje vodnoga doprinosa u postupcima obračuna vodnoga doprinosa po ishođenju dozvola za gradnju kao i ishođenju rješenja o izvedenom stanju po provedenom postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada. Sve navedene odredbe primjenjuju se pro futuro i ne mogu naknadno dati pravnu osnovu za već provedene postupke.
8 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 12. 1. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže da se iza članka 12. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva doda članak 13. koji glasi: „U članku 23. stavku 1. mijenja se točka 1. na način da glasi: „1. pravne i fizičke osobe koje zahvaćaju vodu iz tijela površinskih i/ili podzemnih voda radi njihovog korištenja za različite namjene, osim voda koje se upuštaju u slatkovodne ribnjake radi obavljanja gospodarske djelatnosti akvakulture, javne vodoopskrbe i voda na koje se ne odnosi Zakon o vodama,“ Dosadašnji članci 13. i 14. postaju članci 14. i 15.“ Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13, 48/15) utvrđeno je da su ribnjaci poljoprivredno zemljište. Člankom 13. i 18. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 48/15), a kojima se mijenjaju članci 31. i 37. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ukida se naknada za vodu za ribnjake te propisuje da sklapanjem ugovora o zakupu za ribnjake zakupnik stječe pravo korištenja kopnenih voda radi uzgoja riba i drugih vodenih organizama pogodnih za gospodarski uzgoj za sve vrijeme trajanja zakupa, a ugovoreni iznos zakupnine predstavlja naknadu za korištenje voda. Slijedom naprijed navedenog potrebno je izuzeti zakupnike slatkovodnih ribnjaka od obveze plaćanje naknade za korištenje voda jer istu plaćaju kroz utvrđenu zakupninu te time izvršiti usklađivanje sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Nije prihvaćen Korištenje voda za potrebe gospodarskog uzgoja riba i drugih vodenih organizama je vodna aktivnost u smislu čl. 3.a Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva, pri kojoj se akumulira voda u ribnjacima. I za tu je aktivnost, u skladu s načelom “povrata troškova“ potrebno osigurati pokrivanje troškova vodnoga resursa od strane korisnika tog resursa. Taj trošak resursa plaća se u vidu naknade za korištenje voda. Stoga predmetno izuzeće nije moguće, ali se može razmotriti da ta naknada s obzirom na stanje u sektoru akvakulture bude primjerena. Upućivanje na obvezu plaćanja već je uvršteno u tekst Prijedloga Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je u postupku pred Hrvatskim saborom. Nadalje, u dogovoru s Ministarstvom poljoprivrede, kao stručnim nositeljem izrade Zakona o poljoprivrednom zemljištu i provedbenih propisa, iznaći će se mogućnost da zajedničko opterećenje zakupninom za poljoprivredno zemljište i naknadom za korištenje voda ne bude veće od postojećeg opterećenja zakupninom.
9 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 2. Članak 2. vezano uz povrat troškova od vodnih aktivnosti i vodnih usluga (izmjena članka 3.) Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o vodama u pojmovnik se uvodi novi pojam „vodne aktivnosti" koji glasi: Vodne aktivnosti « su sve aktivnosti kojima se za kućanstva, javnopravne osobe ili gospodarske subjekte osigurava: - zahvaćanje, akumuliranje, skladištenje, pročišćavanje i distribucija površinskih ili podzemnih voda i - prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda koje se zatim ispuštaju u vode. Vodne aktivnosti uključuju, ali nisu ograničene na vodne usluge.“. Potrebno je Zakon o vodama, Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva i Zakon o komunalnom gospodarstvu sagledati integralno. Pitanje troškova održavanja akumulacija kao i povrata troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti posebno je važno kod višenamjenskih akumulacija, gdje se primjerice iz akumulacije hidroelektrane izuzima voda za potrebe vodoopskrbe ili iste aktivno sudjeluju u obrani od poplava. Naime, iz nekih od sustava koji dovode vodu na turbine pojedinih hidroelektrana zahvaća se voda za vodoopskrbne sustave stanovništva - npr. HE Zakučac, HE Senj, HE Dubrovnik i HE Kraljevec, druge sudjeluju u obrani od poplava – npr. HE na Dravi, …). Svi korisnici višenamjenskih akumulacija bi trebali sudjelovati u troškovima njezinog održavanja te je u tom smislu potrebno to jasno definirati člankom 29. Zakona o vodama te s time u vezi razmotriti i pitanje povrata troškova od vodnih aktivnosti i vodnih usluga. Pogledati i primjedbe vezano uz ove izmjene članka 29. Zakona o vodama (članak 12. izmjena i dopuna Zakona o vodama) te primjedbe vezano uz članak 67. izmjena i dopuna Zakona o vodama. Nije prihvaćen Troškovi održavanja višenamjenskih akumulacija uređuju se člankom 29. Zakona o vodama, a ne ovim Zakonom.
10 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA Ključne stvari biti će uređene podzakonskim propisima (članak 24. i 25. ovih izmjena i dopuna) pa je nemoguće ocijeniti učinak izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva dok se ne vidi cjeloviti paket kojim se reguliraju financijske obveze korisnika (gospodarstva i građana). Potrebno je višenamjenskim akumulacijama dati odgovarajući tretman, kako je to i bilo predviđeno važećim Zakonom o vodama i primijeniti načelo pravičnosti da u troškovima njihova održavanja sudjeluju svi korisnici tih akumulacija. O navedenom voditi računa kod primjene načela povrata troškova od vodnih usluga i vodnih aktivnosti. Nije prihvaćen Troškovi održavanja višenamjenskih akumulacija uređuju se člankom 29. Zakona o vodama, a ne ovim Zakonom.
11 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 6. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže u članku 6. izmijeniti 3., 4. i 5. stavak, a koji se dodaju iza stavka 2. u članku 7. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, na način da isti glase: „Obveznik vodnoga doprinosa na građevinu koja je pravomoćnom odlukom ozakonjena prema propisu o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada je stranka na čiji zahtjev je pokrenut postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada. Dvije ili više stranaka na čije zahtjeve je ozakonjenja ista građevina u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada su solidarni obveznici vodnoga doprinosa. Ostali posjednici iste zgrade koja je pravomoćnom odlukom ozakonjena prema propisu o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada solidarni su obveznici vodnoga doprinosa zajedno sa strankom iz stavka 3. ovoga članka odnosno sa strankama iz stavka 4. ovoga članka.“ Sekcija smatra kako je odredbe ovoga članka potrebno izmijeniti radi usklađenja s predloženim izmjenama u članku 5. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Nije prihvaćen U članku 6. stavci 3., 4. i 5. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva koji se dodaju iza stavka 2. članka 7. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u potpunosti definiraju obveznika vodnoga doprinosa u odnosu na važeće propise kojima je uređeno područje gradnje i ozakonjenja. Naime, ovim izmjenama usklađuju se odredbe Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva sa Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u dijelu kojim se definira obveznik plaćanja vodnoga doprinosa.
12 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 5. Sekcija za toplovodni uzgoj riba pri HGK predlaže da se članak 5. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva izmijeni i da glasi: „U članku 6. iza riječi: „građevina“ dodaju se riječi: „uključujući i građevinu koja je pravomoćnom odlukom ozakonjena prema propisima o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada“.“ Sekcija smatra da plaćanje vodnog doprinosa treba uključivati samo građevine koje su pravomoćnom odlukom ozakonjene prema propisima o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada, a ne i građevine za koje je postupak ozakonjenja u tijeku i koji u konačnici ne mora završiti donošenjem pravomoćne odluke kojom se građevina ozakonjuje. Nije prihvaćen Člankom 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ br. 86/12, 143/13 i 165/17) propisano je da se vodni doprinos plaća po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju kojim je ozakonjena nezakonito izgrađena zgrada. Iz naprijed navedene odredbe jasno proizlazi da se postupak obračuna vodnog doprinosa pokreće po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, a ne za građevine za koje je postupak ozakonjenja u tijeku i da je isto već uređeno Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Iz navedenog razloga ne možemo prihvatiti prijedlog ove izmjene, jer je isto već propisano.
13 HRVATSKA GRUPACIJA VODOVODA I KANALIZACIJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA Poštovani, Kao što vam je poznato u javnoj raspravi (e-savjetovanje) nalazi se Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u kojem su mijenjane različite odredbe, ali ne i ona kojom od 01. siječnja 2018. godine stupa na snagu odredba članka 23.stavka 3. i članka 24. stavka 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva kojima je određeno da isporučitelji vodnih usluga postaju obveznici plaćanja naknade za korištenje voda i to prema m³ zahvaćene vode. Primjena ovih odredbi Zakona odgađana je od 1.1.2010. godine više puta (na kraju do 1.1.2018.), jer je takvo uređenje „ušlo“ u Zakon kao tzv. obveza iz pravne stečevine europskog zakonodavstva i navodne pune primjene vodnih direktiva kroz ugovor o pristupanju Republike Hrvatske u Europsku uniju. Dosadašnje odgode primjene nisu bila bezrazložne! Naime, do danas još nije niti započet (koliko je nama poznato), a kamoli dovršen rad na izradi nove Uredbe o obračunu naknade za korištenje voda koja bi mogla sadržavati i korekcijske koeficijente prema kojima bi se obračunavala naknada na količine vode koja nije prodana odnosno za tzv. gubitke u sustavu. Stoga, dužni smo skrenuti pažnju na slijedeće: 1. Odredba o obračunu naknade za korištenje voda prema m³ zahvaćene vode i prema kojoj su obveznici plaćanje iste (od 2018.) isporučitelji vodnih usluga „uvedena“ je Zakonom iz 2010. godine kada je ista iznosila 0,80 kn/m³ vode. Danas ova naknada iznosi 2,85 kn/ m³ vode. 2. Efekt promjene obračuna naknade za korištenje voda sa krajnjeg korisnika (potrošača) na isporučitelja vodne usluge odraziti će se ne samo na troškovnoj strani Isporučitelja već i na prihodovnoj strani (gubi se prihod od 5% kao naknada za vršenje obračuna prema krajnjim korisnicima). Što se troškovne strane tiče – naknada postaje oporeziva PDV (13%). 3. Posljedično cijena m³ vode krajnjem potrošaču će rasti, procjenjujemo od 10-30%, a bez stvarnog učinka za poboljšanje usluge ili smanjenje gubitaka (porez će prihodovati Državni proračun za opće namjene, a Hrvatske vode neće ostvariti značajniji prihod u odnosu na prihod koji sada ostvaruju). Svi isporučitelji vodnih usluga javne vodoopskrbe trebaju pristupiti rješavanju problema smanjenja gubitaka, te utvrditi metode analize i kontrole gubitaka, koji će okrupnjavanjem biti primjenjiv za različite tipove vodoopskrbnih sustava. Novi propisi o obračunu naknade za korištenje voda trebali bi stupiti na snagu od 01. siječnja 2018., a do sada nije završeno restrukturiranje isporučitelja vodnih usluga, te radi specifičnosti ovih sustava treba vremena kako bi se omogućio nadzor nad gubicima i provođenje dobrog održavanja i nadzora nad gubicima u sustavu. Slijedom ovome, niti Hrvatske vode niti Državni proračun, a niti Fondovi EU nemaju osigurana sredstva za sanaciju gubitaka u vodoopskrbnim sustavima niti su javni isporučitelji do sada imali na raspolaganju značajnija sredstva za uvođenje sustava kontrole i upravljanja gubicima. Prilikom istjecanja vode na cjevovodima često voda ne dođe na površinu, već se izgubi kroz porozno tlo. Pojedini vodoopskrbni sustavi radi dotrajalosti imaju gubitke duž čitavog sustava. Stoga uvođenje načela ekonomske cijene vode i punog povrata troškova kod obračunavanja naknade za korištenje voda na zahvaćenu vodu ima za posljedicu enormno povećanje cijene vode po m³ korisnicima vodnih usluga (potrošačima). Kako se postupku promjene i primjene novih metodologija u izračunu koeficijenata pri obračunu gubitaka u ovih 8 godina pristupa voluntaristički i neefikasno smatramo da bi ovu odredbu Zakona trebalo brisati i zadržati dosadašnji način obračuna naknade za korištenje voda koji je u primjeni od 1995. godine i to kao neoporezive naknade koju plaćaju krajnji potrošači. Ukoliko je stvarno riječ o obvezi koja proizlazi iz Ugovora o pristupanju EU ili po nekoj od odluka Europske komisije započeti procese prilagodbe i/ ili izmjena barem putem osiguravanja sredstava iz EU fondova za smanjenje gubitaka u vodoopskrbnim sustavima. Stoga Vam predlažemo da u sklopu ovog Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva konačno preispitate primjenu odredaba članaka 23. i 24. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva kao i odredbu kojom bi se Uredbom trebao odrediti koeficijent tehničkog gubitka (temeljem članka 27. ZFVG) kako bi se ublažio utjecaj primjene članka 23. i 24. ZFVG na povećanje cijene vodnih usluga potrošačima od 1.1.2018. godine. S poštovanjem, Predsjednik Uprave mr.sc. Ivan Jukić, dipl.oec. Nije prihvaćen Ovaj Zakon nije odstupio od svog inicijalnog koncepta iz 2009. po kojem se naknada za korištenje voda naplaćuje na zahvaćene količine vode umanjene za tehnički i komercijalno prihvatljiv gubitak, u skladu s načelom povrata troškova od vodnih aktivnosti, u ovom slučaju samo dijela troška koji se odnosi na resurs. Ovaj koncept je sukladan načelu povrata troškova od vodnih aktivnosti iz članka 9. Okvirne direktive o vodama, preciznije povrata troškova vodnoga resursa kao jedne od troškovnih komponenti. Sa stajališta povrata troškova vodnoga resursa i funkcioniranja sustava javne vodoopskrbe neodrživo je da prosječni gubici sada iznose 49% i da se to stanje od 2009. (prosječni gubici 46%) do danas evidentno pogoršalo. Stručni nositelj izrade Nacrta prijedloga zakona svjestan je delikatnosti obračuna i poduzima sve da krajnji korisnik ne bude neosnovano opterećen dodatnim troškovima koje nije prouzročio nego je to posljedica sustavne nebrige za gubitke. Na osnovi stručnih podloga (tehno-ekonomske analize poslovanja isporučitelja vodnih usluga), razradit će se više modela obračuna i naplate, i svi će uključivati znatno smanjenje visine naknade za korištenje voda sa postojećih 2,85 kn/m3. Pri izradi modela obračuna stručni nositelj izrade nacrta prijedloga Zakona provest će intenzivne konzultacije s HGVIK-om i ostalim dionicima sa ciljem definiranja konačnog modela naplate naknade za korištenje voda. Početak primjene novog modela obračuna i naplate odredit će se Uredbom o visini naknade za korištenje voda, o čemu ćemo provesti dodatne konzultacije sa dionicima, a u međuvremenu će se putem Plana upravljanja vodama Hrvatskih voda od 2018. godine i u narednim razdobljima osigurati sredstva za sanaciju gubitaka i uspostavu sustava telemetrijskog praćenja mjerenja zahvaćenih količina vode na svim vodozahvatima javne vodoopskrbe Isto tako sanacija gubitaka u vodoopskrbnim sustavima je prihvatljiv trošak za EU fondove u cilju provedbe Direktive o vodi za ljudsku potrošnju. Do tada će se primjenjivati dosadašnji način obračuna naknade za korištenje voda.
14 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA Poštovani, uvažavajući činjenicu kako problematične odredbe nisu predmet izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, a zbog logične mogućnosti povećanja cijena usluga vodoopskrbe za građane u dogledno vrijeme, na što i upozorava struka, moramo podsjetiti na činjenicu kako je uobičajena praksa prebacivanje povećanih troškova na krajnjeg potrošača pa naša bojazan nije neopravdana. Razumijemo namjeru poticanja isporučitelja na smanjivanje gubitaka u sustavu vodoopskrbe, ali smo mišljenja kako su se već do sada u tom smjeru trebali provesti određeni napori, možda uz pomoć fondova EU. Ako se primjena problematičnih odredbi članaka vezanih uz naknadu za korištenje voda odgađala od 2010., a njihova provedba je navodno bila uvjetovana poglavljem 27. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske EU, kako stoji u tadašnjem obrazloženju zakona, je li moguće da se u sedam godina nije moglo naći sustavno rješenje za rješavanje problema zastarjelih sustava vodoopskrbe, a da to ne vodi riziku dodatnog snižavanja već poprilično sniženog standarda građana? Također pitanje je odnosi li se spomenuto obrazloženje o poglavlju 27. na cjeloviti zakon ili daje striktne smjernice vezane za problematične odredbe? U izmjenama i dopunama zakona o financiranju vodnog gospodarstva nije razvidno da se odgađa primjena odredbi članaka 23. i 24. pa nije jasan niti cjelovit odgovor ministra na upozorenje struke kako će cijene vodoopskrbnih usluga značajno rasti. U ovim izmjenama i dopunama zakona razvidno je kako se trebaju donijeti još tri uredbe vezane za visinu naknada i četiri pravilnika vezana za obračun i naplatu čime se neizvjesnost o mogućem povećanju cijena još više povećava. Kako pojedine direktive EU samo načelno daju smjernice, mišljenja smo kako sadržaj vodnih direktiva vezanih uz ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji treba dodatno preispitati i nakon toga dati jasno obrazloženje i struci i javnosti. Bez obzira na sve navedeno država uvijek može naći način kako zaštititi svoje građane, a Vlada RH bi to svakako trebala napraviti, u ovom slučaju prvenstveno zbog činjenice kako su cijene svih kategorija režijskih troškova posljednjih godina značajno rasle. Treba se podsjetiti kako su prema podatcima DZS-a potrošačke cijene kategorije stanovanje i potrošnja energenata u razdoblju od 2007. do 2016. godine kumulativno rasle za 40,2%. Od potkategorija treba izdvojiti cijene električne energije koje su kumulativno rasle 44,2%, zatim cijene plina s kumulativnim rastom od 43,7% i na posljetku, cijene opskrbe vodom i različite komunalne usluge s kumulativnim rastom od velikih 43,0%. Oko povećanja cijena struje i plina neprekidno se lome koplja, povećanje cijena komunalnih usluga već je gotova stvar s izraženim rizikom u pogledu velikih regionalnih razlika u iznosima povećanja i sada građanima sasvim sigurno ne treba još i poskupljenje vode. Primljeno na znanje Vidjeti odgovor vezano uz primjedbu Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije.
15 Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA U pogledu predloženih izmjena i dopuna Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, u svojstvu javnog isporučitelja vodnih usluga, predlaže da se prijedlogom izmjena regulira daljnja odgoda stupanja na snagu odredaba iz čl. 23. toč. 3., čl. 24. st. 1. točke 3., članka 25. stavka 2. i članka 26. stavka 1. Zakona koje definiraju obveznika i način obračuna naknade za korištenje voda. Odredbom iz čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (NN 120/2016) bilo je do dana 1. siječnja 2018. godine odgođeno stupanje na snagu gore citiranih odredbi (donesenih još 2009. godine) koje propisuju obvezu javnih isporučitelja vodnih usluga da kao novi zakonski obveznici plaćaju naknadu za korištenje voda s time da se ista obračunava prema količinama zahvaćene vode, a ne više prema količinama fakturirane vode, na koji način se ta naknada trenutno obračunava krajnjim korisnicima vodnih usluga. Time se osnovica za obračun naknade značajno povećava, jer u osnovicu za obračun ulazi i sva razlika između zahvaćene količine vode i fakturirane količine. U tom smislu, ukazujemo da bi stupanjem na snagu predmetnih odredaba dana 01. siječnja 2018. god. neupitno došlo do značajnog povećanja troškova u poslovanju javnog isporučitelja, a time i do potrebe za velikom korekcijom cijena vodnih usluga te nužnog rebalansa plana investicija. Naime, ovakvom regulativom trošak naknade za korištenje voda postaje trošak proizvodnje, mora se ukalkulirati u cijenu vode, čime se automatski povećava i porezna osnovica PDV-a, (sada je ta naknada prolazna stavka – parafiskalni prihod Hrvatskih voda), što dovodi do značajnog povećanja cijene vodnih usluga kod većine javnih isporučitelja vodnih usluga. Slijedom navedenog, predlažemo da se ovom izmjenom zakona regulira daljnja odgoda primjene navedenih odredaba. Također, imajući u vidu da je u odredbi iz čl. 28. Zakona propisano da je jedna od namjena prihoda s osnova naplaćene naknade za korištenje voda financiranje troškova rekonstrukcije ili sanacije građevina javne vodoopskrbe u svrhu smanjenja gubitaka vode, mišljenja smo da bi se u odredbi iz čl. 28. st. 2. Zakona trebale napraviti izmjene temeljem kojih bi se javnim isporučiteljima vodnih usluga jamčio određeni povrat uplaćenih sredstava s osnove naknade za korištenje voda, izražen u određenom postotku (npr. 50%), uz uvažavanje sadašnje formulacije prema kojoj bi se dio prihoda (drugih 50%) i dalje koristio prema načelu solidarnosti. Dio tih sredstava za koje bi se jamčio povrat, bi se Zakonom trebao regulirati kao namjenska sredstva za sanaciju gubitaka, a dio za izgradnju novih komunalnih vodnih građevina. Naime, obzirom da je intencija da se naknada za korištenje voda obračunava prema ukupno zahvaćenoj vodi (ne više prema fakturiranim količinama), te budući da je pod znakom pitanja da li će se i u kojoj mjeri postojeći gubici vode vrednovati javnom isporučitelju prilikom obračuna predmetne naknade, mišljenja smo da će sanacija gubitaka postati još veći prioritet svih javnih isporučitelja nego li je to bilo do sada, te držimo da je najispravnije rješenje zakonom zajamčiti javnim isporučiteljima koji uplaćuju sredstva za naknadu za korištenje da imaju i pravo na povrat jednog dijela uplaćenih sredstava u konkretnom postotku od ukupno uplaćenog, čime bi se dodatno osigurala financijska mogućnost realizacije smanjenja gubitaka i sanacije mreže, a time posljedično i umanjenje obveze s osnove predmetne naknade, uvažavajući zakonom reguliranu obvezu namjenskog korištenja sredstava. Uvažavajući činjenicu da je pitka voda neprocjenjivo prirodno bogatstvo naše domovine, smanjenje gubitaka vode u sustavima javne vodoopskrbe je neupitan strateški cilj, koji bi se mogao realizirati uz izmjene zakonske regulative koje ovdje predlažemo, i u razumnom roku, u kojem bi sustav obračuna naknade za korištenje voda ostao na obračunu po količini fakturirane vode. Nakon toga bi se mogle postupno, u razumnom prijelaznom razdoblju, uvoditi izmjene sustava naplate naknade za korištenje voda, koje ne bi izazvale radikalne promjene cijena vodnih usluga i dodatno opteretile građane i gospodarstvo rastom troškova života i poslovanja. Alternativno, u odredbi iz čl. 27. st. 2. predloženih izmjena Zakona propisano je da se uredbom Vlade „mogu odrediti korekcijski koeficijenti koji izražavaju gubitke vode i kojima se mijenja visina naknade za korištenje vode“, pa ističemo prijedlog da se u tom dijelu riječi „mogu“ zamijene odgovarajućom sintagmom (npr. „Vlada će odrediti“ ili sl.) iz koje bi proizlazila obveza Vlade da uredbom odredi navedene koeficijente radi umanjenja predmetne naknade. Isti princip predlažemo i za odredbe koje uređuju namjenu prihoda prikupljenih s osnove naknade za zaštitu voda. Također želimo upozoriti na terminski problem: Prijedlog Zakona je u žurnom postupku, očekivan rok za objavu izvješća je 09. listopad 2017. Rok za donošenje Uredbe Vlade RH o visini naknade za korištenje voda je 3 mjeseca. Rok u kojem Ministar mora donijeti Pravilnik o obračunu i naplati naknade za korištenje voda je također 3 mjeseca. Obzirom da je sada rujan 2017., ako izvješće bude objavljeno u očekivanom roku evidentno je da Vlada RH i Ministar neće imati na raspolaganju rok od 3 mjeseca, nego moraju donijeti navedene podzakonske akte u kraćem roku, a najkasnije do kraja prosinca 2017. Nakon toga javni isporučitelji imat će nekoliko dana (??) da cijene svojih usluga usklade s navedenim aktima, pripreme nove Odluke o cijenama, dostave prijedloge tih Odluka na suglasnost gradonačelnicima i općinskim načelnicima, za koje je upitno hoće li ih i kada će ih dobiti. Ako Zakon bude izglasan u listopadu ili kasnije, ili Vlada RH ili ministar prekorače rok, odnosno donesu navedene podzakonske akte nakon 01.01.2018., ili gradonačelnici odbiju suglasnost na nove Odluke o cijenama, imat ćemo situaciju da imamo na snazi Zakon, bez provedbenih akata, koji se neće moći provesti. Primljeno na znanje Vidjeti odgovor vezano uz primjedbu Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije.
16 Željko Mažar NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA Poštovani, Podržavam stavove GViK-a uz napomenu da će ovakav način obračuna i naplate naknade za korištenje voda, na što je GViK upozoravao još 2013. godine postati dio troškova poslovanja isporučitelja usluge, a sukladno tome će trebati izmijeniti cjenike usluga na način da se iz cijene usluge isključi iznos naknade za korištenje voda. Ova će mjera imati veliki troškovni udar na poslovanje isporučitelja (jer su prosječni gubici na mreži u RH preko 40%) neovisno o korekcijskim koeficijentima (koji su još nepoznati, a trebalo bi ih usvojiti zajedno sa Zakonom). Kriteriji bi s jedne strane trebali uvažiti činjenicu da postoji potrošnja vode isporučitelja „za vlastite potrebe“, u cilju održavanja kvalitete i sanitarne ispravnosti vode kao i nivo priznatih gubitaka na mreži obzirom na stanje vodoopskrbe u RH. Za očekivati je da će zakonodavac, sukladno Strategiji upravljanja voda postaviti cilj od 20% priznatih gubitaka. S tim u vezi treba ustanoviti metodologiju za izračun gubitaka (kombinacija IWA metodologije s ekonomskim parametrima koju ista ne sadrži). Stoga,ministar je u pravu, cijena vode za korisnike neće poskupiti, već će se i smanjiti, a povećenje cijenamoguće je očekivati nakon primjene Zakona i prvih završnih računa. Treba dodati da ova mjera nije nikakvo usklađivanje sa pravnom stečevinom EU već pokušaj zakonodavca da "kazni i prisili" isporučitelja da smanje gubitke na mreži. Ukoliko bi tako prikupljena sredstva na vodoopskrbnom području ostajala na raspolaganju isporučitelju barem u iznosu od 50% ti bi se ciljevi možda i ostvarili. S poštovanjem, Željko Mažar Primljeno na znanje Vidjeti odgovor vezano uz primjedbu Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije.
17 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 18. Članak 18. izvršenje obveza i naplata od strane obveznika (izmjena članka 72.) Ova izmjena ponovno stavlja vezu na Porez na nekretnine. Hrvatske vode mogu na osnovu neplaćenih iznosa vodnih naknada pokrenuti ovršne postupke protiv jedinica lokalne samouprave, a jedinice i njihova tvrtke će provoditi ovrhe nad građanima i gospodarskim subjektima koji u konačnici sve financiraju. Slijedom prethodnih komentara o načinu prikupljanja podataka koji bi činili osnovicu poreza ne nekretnine postavlja se pitanje mogu li obveznici poreza i ostalih naknada biti „ovršeni“ zbog neopravdano velikih račun temeljenih na možebitno krivim ulaznim podacima koji čine osnovicu za obračun? Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na primjedbu Hrvatske elektroprivrede vezanu uz članak 1.
18 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 10. Članak 10. vezano uz obračun naknade i vođenje očevidnika (izmjena članka 18.) Slijedom prethodnih komentara vezano uz način prikupljanja podataka koji čine osnovicu za obračun kako poreza ne nekretnine tako i davanja koja su predmetom Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva moguća je pojava tzv. „sistemske pogreške“. JLS obračunavaju naknade na temelju „vjerojatnih podataka“, a Hrvatske vode vode očevidnik na temelju „vjerojatnih podataka“. Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na primjedbu Hrvatske elektroprivrede vezanu uz članak 1.
19 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 9. Članak 9. vezano uz obračun naknade temeljem osnovice za plaćanje poreza na nekretnine (izmjena članka 17.) Provodi sa javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u koji se uvodi pojam „porez na nekretnine“, a istovremeno je njegovo uvođenje odgođeno. Za potrebe Poreza ne nekretnine se prikupljaju podaci od strane vlasnika/posjednika. S jedne strane se govori u ovom Zakonu da osnovicu za plaćanje primjerice vodnoga doprinosa dostavljaju ovlaštene osobe (bilo da se radi o projektnoj dokumentaciji za planirane građevine ili o projektnoj dokumentaciji za legalizaciju), a s druge strane se podaci (s kojima nadležna tijela već raspolažu) prikupljaju od građana. Postavlja se pitanje temeljem čega je do sada obračunavana komunalna naknada odnosno znači li da ukoliko u bazu podataka za Porez na nekretnine uđu netočni podaci da će se plaćati i nesrazmjerno stvarnom stanju veliku komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda? To je neprihvatljivo samo po sebi, a posebno ukoliko ima multiplikativni učinak. Baza podataka koja čini osnovicu za obračun bilo kakvog oblika poreza/davanja mora biti jednoznačna i točna. Slijedom navedenog vezano uz obračunsku osnovicu postavlja se pitanje mogu li jedinice lokalne samouprave za istu nekretninu naplaćivati veću naknadu za uređenje voda nego što je to bilo do sada? Hrvatske vode mogu na osnovu neplaćenih iznosa vodnih naknada pokrenuti ovršne postupke protiv jedinica lokalne samouprave, a jedinice i njihova tvrtke će provoditi ovrhe nad obveznicima koji u konačnici sve financiraju. Slijedom prethodnih komentara o načinu prikupljanja podataka koji bi činili osnovicu poreza ne nekretnine postavlja se pitanje mogu li obveznici poreza i ostalih naknada biti „ovršeni“ zbog neopravdano velikih račun temeljenih na možebitno krivim ulaznim podacima koji čine osnovicu za obračun? Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na primjedbu Hrvatske elektroprivrede vezanu uz članak 1.
20 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 1. Provodi sa javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva u koji se uvodi pojam „porez na nekretnine“ i isti bi trebao biti osnovica za obračun pojedinih vodnih naknada, a istovremeno je njegovo uvođenje odgođeno. Sva porezna davanja i parafiskalne namete potrebno je sagledavati cjelovito posebice ukoliko se koristi ista baza podataka kao obračunska osnovica. Primljeno na znanje Hrvatski sabor je 4. listopada 2017. donio Zakon o izmjenama Zakona lokalnim porezima. Slijedom toga odredbe Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva na koje se odnosi ovaj komentar, neće se mijenjati, jer su iste prvobitno uvrštene u Nacrt radi usklađenja obračuna i naplate naknade za uređenje voda s obračunom i naplatom najavljenog poreza na nekretnine od čijeg se uvođenja odustalo. S obzirom na navedeno postojeći sustav obračuna i naplate naknade za uređenje voda usklađen s naplatom komunalne naknade ostaje na snazi.
21 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 18. Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu smatra da je potrebno obratiti pažnju na usklađivanje tarifnih razreda za obračun NUV-a sa kategorizacijom nekretnina koje podliježu porezu. Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na primjedbe Hrvatske elektroprivrede vezane uz članak 1. Napominjemo, da se Zakonom o lokalnim porezima porez na nekretnine ukida te slijedom istog nije potrebno usklađivanje tarifnih razreda za obračun naknade za uređenje voda s kategorizacijom nekretnina koje podliježu porezu.
22 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 14. Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu predlaže da se prilikom izrade spomenutog propisa razmotri kategorizacija obveznika. Naime, iz pojedinih akumulacija se opskrbljuje više korisnika, ista akumulacija se koristi i u obrani od poplave te smatramo da je dosadašnji način obračuna naknade za korištenje voda zadovoljavajući jer se zasniva na izmjerenoj količini vode od strane svakog korisnika. Primljeno na znanje Dosadašnji obračun naknade za korištenje voda (u daljnjem tekstu: NKV) bio je prilagođen specifičnostima različitih korisnika voda npr. neki korisnici su plaćali naknadu prema količini zahvaćene vode izražene u m³, dok su drugi plaćali NKV izraženu kao postotak od ostvarene prosječne cijene električne energije proizvedene na pragu hidroelektrane, a treći u obliku fiksnog iznosa izraženu u kunama po hektaru navodnjavanih površina. Pri izradi propisa koji određuje način obračuna NKV, visinu i osnovicu za obračun, vodit će se računa o specifičnostima pojedinih korisnika voda sa ciljem da se što realnije provede načelo „povrata troškova resursa“.
23 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu pri HGK smatra da se u izradu podzakonskih akata koji proizlaze iz ovog Zakona treba uključiti i proizvodne organizacije. Primljeno na znanje Primjedba se ne odnosi na Nacrt prijedloga zakona, ali vodit će se računa o uključivanju proizvodnih organizacija pri izradi provedbenih propisa.
24 HRVOJE BUDIMIR NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 9. Poštovani, raniji postotak koji bi išao JLS-ovima na doznačenu i naplaćenu naknadu iznosio je 5%. U ugovorima s JLS-ovima o vođenju NUV-a prema našim pravilnicima imali bi pravo i na refundiranje troškova nastalih pri vođenju poslova NUV-a. Oni su iznosili sveukupno oko 3% s tim da jedan broj čak i većih JLS-ova to nije tražio. Pretpostavka je da bi i ti troškovi iznosili oko 5% da su svi JLS-ovi uredno to tražili. Kako je sad taj novi postotak 10% predlažem da se refundiranje materijalnih troškova ukine (što se možda s ovim povećanjem i planiralo ili ako se nije mislilo ukinuti da se postotak poveća možda na 13%, a da refundiranje ukine), jer su to hrpe kopiranih papira koje prvo pregledavaju djelatnici JLS-ova, pa nakon njih djelatnici Hrvatskih voda u VGI-ima, pa u VGO-ima i to oduzima veliki dio vremena. Neki su računi s prilozima toliko veliki da jedan račun zauzme cijeli registrator. Osvrnuo bi se i nedostavljanje mjesečnih obračuna o naplati koji bi trebali biti dostavljeni do dvadesetog u mjesecu za prethodni mjesec. Naime, ima nemali broj JLS-ova koji neredovito dostavljaju podatke o naplati (a tu bi uključio i vodovode i komunalce koji vrše opskrbu pitkom vodom). Iz tog razloga im se ne može poslati ni opomena ni rješenje o ovrsi za naplatiti nedoznačena sredstva. Mislim da bi trebalo nadodati da ako JLS ne dostavi do dvadesetog u mjesecu obračun o naplati, da su Hrvatske vode ovlaštene postupiti i proknjižiti iznos naplate koji je bio za isto razdoblje prethodne godine, te istoga naplatiti putem rješenja o ovrsi. (Naravno, to se ne mora izvršavati za jedan mjesec ako se kasni, al ako se vidi da se odugovlači, da se može ta naznaka može iskoristiti i prihod naplatiti.) S poštovanjem, Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na primjedbu Hrvatske elektroprivrede vezanu uz članak 1.
25 Grad Opatija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANCIRANJU VODNOGA GOSPODARSTVA, Članak 9. Poštovani, Vezano uz nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva koji je objavljen na javnom savjetovanju dana 10.08.2017.godine u nastavku dostavljamo primjedbe na članak 9. kojim se mijenja postojeći članak 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Osnovna primjedba na predloženi tekst sastoji se imperativnoj odredbi stavka 1. članka 17. prema kojoj JLS naplaćuju naknadu za uređenje voda uz porez na nekretnine. Naše je mišljenje da se odredba mora promijeniti na način da JLS mogu naplaćivati tu naknadu, ali samo ako to žele. Naime, trenutna organizacija radnih mjesta i broj izvršitelja kod JLS koje do sada nisu obavljale te poslove ne dopušta da poslove koje bi preuzeli obave s postojećim brojem djelatnika i postojećoj organizaciji rada. To posebno što su svi resursi usmjereni prema ažuriranju evidencija za obračun i naplatu komunalne naknade odnosno poreza na nekretnine. Osim toga u moramo se zapitati da li je logično da je primjerice za prijenos ovlasti Poreznoj upravi za poslove utvrđivanja i naplate lokalnih poreza potrebna suglasnost Ministra financija,a da se u ovom slučaju JLS ništa ne pita. Međutim, neovisno o toj primjedbi, predložena odredba otvara brojna pitanja u provedbi kao i pitanja koja se odnose na zakonitost iste. Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva, u odredbama koje nisu predmet ovih Izmjena, propisano je: - vodne su naknade definirane kao javno davanje (članak 5. stavak 2.) - obveznik naknade za uređenje voda je vlasnik ili drugi zakonit posjednik nekretnine (članak 14.stavak 1.) - naknada za uređenje voda (kao vodna naknada) obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (članak 16. stavak 2.) Predloženim izmjenama članka 17. u bitnome nije suštinski izmijenjena važeća odredba. U nacrtu člankom 9. (17.) se tako propisuje se da: - jedinice lokalne samouprave naplaćuju i naknadu za uređenje voda, na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje porez na nekretnine prema propisima o lokalnim porezima, uz tu naknadu, - Naknada za uređenje voda obračunava se prema podacima iz evidencije o nekretninama i o poreznim obveznicima plaćanja poreza na nekretnine. - Jedinica lokalne samouprave dostavlja obveznicima i rješenje o obračunu naknade iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona. - Jedinica lokalne samouprave naplaćuje naknadu za uređenje voda putem uplatnica na kojima iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda. - Jedinica lokalne samouprave doznačuje naplaćene iznose naknade za uređenje voda jednom tjedno na uplatne račune Hrvatskih voda, na način Na osnovu navedenih odredbi Zakona osnovni opis poslova koje bi JLS mogla ili bila obvezna obavljati u bitnom se sastaoji u slijedećem: 1. JLS DOSTAVLJAJU OBVEZNICIMA PLAĆANJA RJEŠENJA koja donose Hrvatske vode u kojima se obračunava naknada za uređenje voda 2. JLS naplaćuju naknadu za uređenje voda i to PUTEM UPLATNICA Uzimajući u obzir predložene odredbe članka 17. Zakona proizlazi da istim nije na JLS prenesena stvarna nadležnost za rješavanje u upravnim stvarima vezanim uz poslove utvrđivanja naknade za uređenje voda, već da su JLS samo “tehnička podrška” kod utvrđivanja i naplate naknade za uređenje voda. Praktički to bi značilo da se Zakonom uređuje zasnivanje obvezno-pravnog odnosa iako takav način “suradnje” ili prijenosa poslova i ovlasti između javno pravnih tijela nije poznat u ostalim propisima. (Zakon o općem upravnom postupku, Zakon o sustavu državne uprave, Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi, Opći porezni zakon i dr). Navedeno je isto regulirano i u postojećoj odredbi. To potvrđuje i činjenica da će Hrvatske vode odnos sa JLS najvjerovatnije regulirati na isti način kao i do sada odnosno ugovorom. Međutim svaki ugovor odnosno zaključenje istog trebalo bi predstavljati volju obiju strana potpisnica i ne može biti nametnut jednoj od strana. Postojeća odredba članka 17. stavka Zakona temelji se na postojanju uplatnica za komunalnu naknadu odnosno iz nje proizlazi da su uplatnice obvezan institut odnosno osnova plaćanja. Nova odredba sadrži međutim samo obvezu slanja uplatnica za naknadu za uređenje voda i iz čega možemo zaključiti da ista neće biti vezana uz eventualno slanje uplatnica za porez na nekretnine. Osim toga, predloženi stavak 1. članka 17. suprotan je članku 14. Zakona. Kako smo na početku ukazali, člankom 14. Zakona regulirano je tko je obveznik plaćanja naknade za uređenje voda (vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine) na način koji je različit u odnosu na odredbe Zakona o lokalnim porezima na koje se poziva članak 17 (samostalni posjednik, nesamostalni posjednik zakoniti i nezakoniti te nekretnina) Stoga se postavlja pitanje zašto se naknada za uređenje voda uopće vezuje uz postupak utvrđivanja poreza na nekretnine odnosno zašto je predloženo da se naplata naknade za uređenje voda naplaćuje uz porez na nekretnine (članak 17. stavak 1. Nacrta) kada su obveznici plaćanja naknade za uređenje voda (vlasnik ili zakoniti posjednik) različito regulirani u odnosu na porezne obveznike poreza na nekretnine (samostalni posjednik-vlasnik, nesamostalni posjednik.zakoniti ili nezakoniti, nekretnina) te kada se uplatnice šalju samo za naknadu za uređenje voda o čemu se obvezniku plaćanja donosi zasebno rješenje. Također smatramo da dostavljanje uplatnica ne predstavlja naplatu niti uplatnice imaju bilo kakvu pravnu snagu. Naime obveze plaćanja naknade za uređenje voda se, sukladno odredbi članka 16. Zakona, utvrđuju rješenjem koje predstavlja jedinu pravnu osnovu plaćanja. Budući da Zakonom nije propisan sadržaj rješenja, a naknada za uređenje voda je javno davanje, na sadržaj rješenja o utvrđivanju naknade za uređenje voda trebao bi se primjenjivati OPZ. Prema odredbi članka 98. stavak 4. OPZ-a izreka poreznog rješenja sadržava ime i prezime, odnosno naziv poreznog obveznika, vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete plaćanja. U vezi sa slanjem uplatnica odnosno “naplate putem uplatnica” želimo ukazati i na neodrživost važeće odredbe članka 17. Zakona. Naime sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu osnovu plaćanja komunalne naknade predstavlja rješenje kojim su određeni svi bitni elementi: način izračuna visine obveze, rokovi plaćanja te uplatni računi na koje se komunalna naknada plaća. Činjenica da većina JLS unatoč tome dostavlja svojim obveznicima i uplatnice ne predstavlja nikakvu zakonsku obvezu već samo dodatnu uslugu koja doduše ima za cilj uspješniju naplatu. Vezano uz uplatnice treba također istaknuti da pravne osobe zasigurno komunalnu naknadu neće plaćati dostavljenim uplatnicama čak i kada bi im se uplatnice dostavljale, što kod nekih JLS nije slučaj. Stoga se nameće zaključak da ako se uplatnice ne dostavljaju obveznicima (ili dijelu obveznika) nije moguće niti preuzeti poslove utvrđivanja naknade za uređenje voda. Pored toga neke JLS uz sva rješenja koja se tijekom godine donose za stanovništvo dostavljaju i uplatnice za tu godinu. Stoga u tim slučajevima nije moguće na istoj uplatnici obračunati naknadu za uređenje voda budući iznos na uplatnici mora odgovarati iznosu iz rješenja. Nadalje postavlja se i pitanje uplatnih računa na koje bi se trebala ubirati naknada za uređenje voda. Iz predloženog teksta ali i važećih odredbi zakona proizlazi da bi se naknada za uređenje voda uplaćivala na žiro račun JLS iako nije razvidno na koji uplatni račun, a tada sa žiro računa JLS proslijeđivala Hrvatskim vodama. Takvo rješenje po našem je mišljenju suprotno odredbama Zakonom o proračunu, Zakona o izvršavanju državnog proračuna i Naredbom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Tako su Naredbom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2017.godini propisani računi na koje se uplaćuju prihodi proračuna, obvezni doprinosi te prihodi za financiranje drugih javnih potreba, način uplaćivanja tih prihoda te izvješćivanje njihovih korisnika. Pod točkom II.3. Naredbe propisano je da se Gradski/općinski prihodi uplaćuju se u korist računa za redovno poslovanje proračuna grada/općine iz Popisa računa proračuna te određene brojčane oznake vrsta prihoda i njihovi naziv. S druge strane točkom VI.1. - prihodi ustanova i trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske-prihodi Hrvatskih voda propisani su računi na koje se uplaćuje naknada za uređenje voda: „1.2. Naknada za uređenje voda Naknada za uređenje voda uplaćuje se na račune: IBAN Grad HR5510010051731250009 OSIJEK HR9510010051737350007 RIJEKA HR3910010051740950006 SPLIT HR8810010051713350005 ZAGREB “Obveznici uplate naknade za uređenje voda na nalozima za plaćanje u polje »model« upisuju broj model »HR05«, a u polje »poziv na broj primatelja« podatke čiji sadržaj određuju Hrvatske vode ili broj modela »HR67« gdje u polju »poziv na broj primatelja« kao podatak prvi upisuju OIB dodijeljen od Ministarstva financija – Porezne uprave. Ako je u polje »model« upisan model HR67, u nastavku mogu ili ne moraju biti upisani podatak drugi odnosno treći, a ako su upisani nisu pod kontrolom”. Na osnovi navedenog prema našem mišljenju ne bi bilo dozvoljeno obveznicima plaćanja nalagati plaćanje javnih prihoda na račune koji nisu kao takvi određeni Naredbom budući naknada za uređenje voda nije prihod grada ili općine već prihod Hrvatskih voda. Slijedeće pitanje koje se postavlja je tko obavlja postupke prisilne naplate odnosno slanje opomena i rješenja o ovrsi. Do sada se to rješavalo Programom rada kao sastavnim dijelom Ugovora koje su sa hrvatskim vodama potpisivale JLS. Njime je tako bilo predviđeno je da JLS obavljaju i poslove slanja opomena te donošenja rješenja o ovrsi za obveznike koji nisu podmirili dospijele obveze po osnovi naknade za uređenja voda. Takvi poslovi međutim ne proizlaze iz postojećeg niti ovog prijedloga Zakona propisa budući se, kako je definirano člankom 17. Zakona, poslovi naplate završavaju slanjem uplatnica. Dakle JLS ne bi niti mogle donositi rješenja o ovrsi niti poduzimati bilo kakve druge radnje preme dužnicma usmjerane na naplatu dospijelih, a neplaćenih naknada za uređenje voda kao javnog davanja budući niti važećim niti u predloženim odredbama Zakona na JLS nije prenesena stvarna nadležnost donošenje rješenja i vođenje postupka ovrhe. Pri tome se ne može pozivati na odredbu članka 18. prijedloga Izmjena kojom se mijenja postojeći članak 72.stavak 1. jer je njome propisan samo način izvršenja. Konačno, u stavku 8.članka 17. predložena je odredba prema kojoj su Hrvatske vode ovlaštene protiv JLS koja ne postupa po stavku 5. istog članka donijeti rješenje o ovrsi sukladno OPZ-u. Navedeni prijedlog u potpunosti je suprotan OPZ-u. Naime, OPZ-om je uređen odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima. (članak 1.) . Porezno tijelo, prema članku 3. OPZ-a jest tijelo državne uprave, upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza, a Porezni obveznik je svaka osoba koja je kao takva određena zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (članak 14.). Stoga se postavlja pitanje tko je u odnosu JLS-Hrvatske vode porezni obveznik, a tko porezno tijelo. Jasno je da JLS nisu niti mogu biti porezni obveznici u odnosu na Hrvtaske vode ako nisu doznačili naplaćenu nakandu za uređenje voda te se u tome slučaju ne može primjeniti Opći porezni zakon. Na osnovi svega navedenog predlažemo da se Zakonom: - Uredi da JLS mogu obavljati poslove naplate naknade za uređenje voda s time da se način i međusobni odnosi reguliraju ugovorom pri čemu se naplata naknade za uređenje voda mora vršiti isključivo na propisane uplatne račune ili - Da se jasno propiše stvarna nadležnost JLS za rješavanje u upravnim stvarima odnosno vođenje poreznih postupaka utvrđivanja i/ili naplate kao i da se Naredbom propišu posebni uplatni računi na koje bi se naknada uplaćivala i koji bi se putem FINE raspoređivali Hrvatskim vodama (kao što je slučaj primjerice sa lokalnim porezima JLS koje se ovlast za utvrđivanje i naplatu prenijele Poreznoj upravi). S poštovanjem Primljeno na znanje Vidjeti odgovor na primjedbu Hrvatske elektroprivrede vezanu uz članak 1.