Izvješće o provedenom savjetovanju - Procjena učinaka propisa: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti Obrasci

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Udruga ruralnog turizma Hrvatske PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Udruga ruralnog turizma Hrvatske je jedina nacionalna udruga koja okuplja poljoprivredne proizvođače koji se bave i pružanjem ugostiteljskih i turističkih usluga. Ovim putem dajemo svoje komentare vezano za prijedlog izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno prethodnu procjenu nacrta zakona. Držimo da su planirane izmjene nedostatne te da je u izmjene zakona nužno uvrstiti i promjene koje se tiču seoskog turizma. S obzirom da je novi Zakon o pružanju usluga u turizmu olakšao uvjete za pružanje turističkih usluga na svim poljoprivrednim gospodarstvima, isto je potrebno učiniti i u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti sukladno sljedećem obrazloženju: 1. Strateška podloga - U procesu donošenja Strategije razvoja turizma do 2020. godine izostala je mjera donošenja akcijskog plana za ruralni i planinski turizam iako je on predviđen u poglavlju Razvoj turističke ponude. Uvidjevši ovaj previd, Ministarstvo turizma RH je započelo izradu Akcijskog plana za ruralni turizam (na prijedlog Ministra preimenovan u Akcijski plan za razvoj seoskog turizma) koji nažalost do danas nije usvojen. U navedenom prijedlogu Akcijskog plana, Program 1 bavi se zakonodavnim okvirom seoskog turizma te bi, da je Akcijski plan usvojen, on neminovno zahtijevao i izmjenu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. S obzirom na brojne nagomilane probleme u domeni obavljanja usluga seoskog turizma, a koji su prouzrokovani neadekvantim zakonodavnim okvirom, držimo da se u ovim izmjenama zakona ne smije propustiti prilika da se regulira ovaj specifični oblik turizma. 2. Seoski turizam treba imati zaseban zakonodavni tretman - S obzirom na činjenicu da seoski turizam predstavlja spoj dvije strateški važne gospodarske grane - poljoprivrede i turizma zbog čega je bavljenje ovim oblikom turizma izrazito kompleksno, potrebno ga je konačno zakonski definirati i regulirati kako bi njegovi učinci pridonjeli što većim prihodima od turizma, povećanju zaposlenosti i smanjenju iseljavanja u ruralnim krajevima. S obzirom da je Ministarstvo odbilo inicijativu URTH da se pružanje usluga u seoskom turizmu definira novim Zakonom o pružanju usluga u turizmu, sukladno dogovoru potrebno je pristupiti rješavanju zakonodavnih problema u ostalim aktima, od kojih je jedan od najvažnijih upravo Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti. 3. Pružatelji usluga seoskog turizma nisu (samo) ugostitelji – Zbog nametnutih ograničenja i propisa iz domene Ministarstva poljoprivrede, veliki broj OPG-ova se preregistrirao u obrte i poduzeća pa se danas seoskim turizmom bave sve vrste poljoprivrednih proizvođača (sukladno Zakonu o poljoprivredi – OPG, obrt, poduzeće ili zadruga). Postojeći Zakon tretira sve pružatelje usluga seoskog turizma koji nisu OPG kao ugostitelje iako se oni bave i poljoprivredom te plasiraju vlastite poljoprivredne proizvode. Ovime je zanemarena činjenica da ovi objekti djeluju u ruralnom prostoru i da imaju specifične uvjete poslovanja (sezonsko radno vrijeme ili po najavi, rad isključivo u dane vikenda i sl.). U usporedbi s obrtima koji djeluju u gradskim sredinama i drugim isključivo ugostiteljskim objektima, svi drugi objekti seoskog turizma imaju puno veće troškove poslovanja zbog vlastite poljoprivredne proizvodnje, održavanja posjeda i slično zbog čega im je značajno smanjena konkurentnost. Zbog toga je za ovu grupu turističkih dionika potrebno donjeti posebna pravila, a ne ih svrstavati u iste kategorije s objektima koji, primjerice, djeluju u gradskim sredinama. 4. Ukidanje različitih uvjeta poslovanja za različite oblike poljoprivrednih proizvođača - Trenutno Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti predviđa olakšane uvjete ugostiteljskog poslovanja samo za obiteljska poljoprivredna gospodarstva dok su drugi poljoprivredni proizvođači (prema Zakonu o poljoprivredi - obrti, zadruge i poduzeća) koji također djeluju u ruralnom prostoru i bave se pružanjem istih usluga – izostavljeni, odnosno tretirani na isti način kao i pružatelji isključivo ugostiteljskih usluga. Stoga je potrebno izmijeniti Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti na način da se propiše pružanje ugostiteljskih usluga na svim poljoprivrednim gospodarstvima, jednako kao što je to pravo izjednačeno novim Zakonom o pružanju usluga u turizmu. Posljedično, potrebno je usvojiti novi pravilnik o pružanju usluga na svim poljoprivrednim gospodarstvima (ili u objektima seoskog turizma) koji bi i diverzificirao različite vrste objekata seoskog turizma sukladno njihovoj ponudi. 5. Ukidanje ograničenja za obiteljska poljoprivredna gospodarstva – S obzirom da je razvoj ruralnog i kontinentalnog turizma jedan od prioriteta Ministarstva turizma u ovom mandatu, potrebno je ukinuti ograničenja za OPG-ove sadržana u postojećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (broj gostiju/izletnika/turista, broj soba i dr.). Navedena ograničenja se u praksi ne poštuju jer je pružateljima usluga u interesu primiti što veći broj gostiju i plasirati što više svojih poljoprivrednih proizvoda pa neki pribjegavaju različitim rješenjima (npr. otvaranje obrta ili poduzeća od strane istog vlasnika) kako bi poslovali u skladu za Zakonom. Ukidanje ograničenja potaknulo bi dodatno zapošljavanje sukladno Zakonu o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (u donošenju) koji sada dozvoljava zapošljavanje radnika za potrebe obavljanje dopunskih djelatnosti na OPG-ovima (pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga). S obzirom da su OPG-ovi koji se ozbiljno bave poljoprivredom u sustavu PDV-a te da imaju imaju isti porezni tretman kao i drugi poslovni subjekti, predlaže se brisanje ograničenja u cilju povećanja njihove konkurentnosti na tržištu. 6. Potreba redefiniranja pretežito vlastite proizvodnje - Članak 4. Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga na OPG-ovima definira vlastitu proizvodnju na potpuno proizvoljan način, jer se pod terminom pretežito vlastita proizvodnja priznaje i kupovina proizvoda od drugih poljoprivrednih proizvođača. U praksi ovo znači da netko može biti OPG s nikakvom ili minimalnom vlastitom proizvodnjom koji otkupljujući poljoprivredne proizvode od drugih poljoprivrednih proizvođača ( a često i kupovinom u trgovačkim lancima) ustvari “glumi” seoski turizam. Ovakve prakse su dodatno olakšane zbog odsustva adekvatnih kontrola na terenu. S druge strane, Pravilnik o dopunskim djelatnostima na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima Ministarstva poljoprivrede u člancima 3. i 7. govori o minimalno 50% vlastite sirovine za proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (osim mesa i mlijeka). Ovo pitanje potrebno je riješiti s Ministarstvom poljoprivrede. 7. Seoski turizam nema vremena čekati – Prvi objekti seoskog turizma pojavili su se u Republici Hrvatskoj prije više od 20 godina. Zakonodavni okvir u domeni Ministarstva turizma uglavnom je bio rađen djelomičnim transponiranjem stranih rješenja uz pomoć samoprozvanih stručnjaka, bez sagledavanja cjelokupnog zakonodavnog okvira koji regulira ovu djelatnost, situacije na terenu, ponude i stvarnih želja i potreba domaćih gostiju. Gorenavedeni problemi su izravna posljedica ovakvog djelovanja, uz izostanak (političke) volje da se ovom posebnom obliku turizma posveti adekvatna pozornost. Izbjegavanje rješavanja ovih pitanja kod priprema izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti prolongira njihovo rješavanje na neodređeni period. Objekti seoskog turizma, kojih je po našoj procjeni u Republici Hrvatskoj preko 700, ostvaruju promet od gotovo jedne milijarde kuna, direktno i indirektno zapošljavaju preko 10 000 osoba te ostvaruju preko 300 000 noćenja. Držimo da isti zaslužuju adekvatan zakonodavni tretman te Vas ljubazno molimo da ove argumente uvažite i u izmjene zakona uvrstite rješavanje gorenavedenih pitanja seoskog turizma sukladno prijedlogu definiranja principa seoskog turizma koji smo Vam nedavno dostavili. Primljeno na znanje Za drugačije rješenje navedene problematike i izmjenu zakona u smislu proširenja kruga pružatelja ugostiteljskih usluga na način kako je važećim Zakonom propisano za obiteljska poljoprivredna gospodarstva na sva poljoprivredna gospodarstva, potrebna je detaljna prethodna analiza svih segmenata takve vrste ponude i njihov utjecaj na ukupnost hrvatskog turizma i gospodarski razvoj Republike Hrvatske, vodeći računa i o sprječavanju nelojalne konkurencije prema ugostiteljima s obzirom na njihove obveze u obavljanju ugostiteljske djelatnosti. Prijedlog ocjenjujemo u dijelu u suprotnosti sa Strategijom razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. koja predviđa smanjenje privatnog smještaja u odnosu na hotelski.
2 Darko Levačić PRILOG 1.OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE, 2.ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA 1. Postojeći Zakon, kao i ovaj Prijedlog zakona je daleko prenormiran, djeluje restriktivno, poglavito za fizičke osobe koje se bave uslugama smještaja u domaćinstvu, u povijesnim gradskim jezgrama. Postupak za dobivanja dozvole za obavljanje djelatnosti smještaja u domaćinstvu je za te osobe, gotovo pa, neprelazan, iako imaju sve uvjete za tu djelatnost, priliku za razvoj turizma, za rad, za zaradu, a RH za naplatu izdašnih poreza. S time ih se stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na vlasnike apartmana u novim objektima i tako su diskriminirani u tržišnoj utakmici. To stoga što je uvjet za dobivanje rješenja o iznajmljivanju u domaćinstvu i kategorije smještaja potrebna uporabna dozvola za cijeli objekt. Ako se radi o višestambenom zgradama, koje su izgrađene prije 1968. godine, uporabnu dozvolu je gotovo pa nemoguće ishoditi za takve objekte. Postupak tzv legalizacije samo jedne stambene jedinice je vrlo dugotrajan i skup. Dakle, to je sprečavanje/otežavanja tržišnog natjecanja i tržišna diskriminacija pojedinih skupina poduzetnika u ugostiteljstvu i turizmu, generalno. 2. Inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada iznajmljivača, provodi Carinska uprava Republike Hrvatske, a svrha i jedini cilj je kažnjavanje iznajmljivača za svaku nepravilnost, kako novčano tako i zabranom rada. Zadaća inspektora u nadzoru mora biti primarno upozoravanje na propuste i greške, upućivanje kako ispraviti propuste te rokovi za ispravljanje propusta. Inspektori to rade jer nisu dovoljno educirani i iskusni za poslove u turizmu i ugostiteljstvu. 3. Zatvaranje i zabrana rada je nerazumna mjera za prekršitelje koja izravno ide na štetu Republike Hrvatske. Time se sprječava ostvarivanje zarede i plaćanje više vrsta poreza. Umjesto zatvaranja i zabrane rada kažnjavanje za ponavljanje prekršaja (za recidiviste) mora biti novčano i to u razmjeru s vrijednošću prekršaja (npr 10-terostruka). 3. Suvremena sredstva rezervacija smještaja preko platformi Booking. com, Airbnb i sl. pružaju neslućene mogućnosti u sustavu rezervacija i smještaja gostiju u domaćinstva. Trenutno nije jednoznačno riješen sustav plaćanja poreza za fizičke osobe koje posluju preko tih platformi, odnosno ne postoji niti jedan propis koji regulira to područje prema kojem bi privatni iznajmljivači mogli planirati svoja porezna davanja i raditi financijske planove. I u ovom slučaju inspekcijski nadzor obavljanja djelatnosti je isključivo usmjeren na kažnjavane. Postojeći propisi su zastarjeli, kruti sprječavaju poslovanje, onemogućuju legalnost poslovanja, zaradu, diskriminatorski su i onemogućuju plaćanje poreza i nevjerojatno su dugački, skupi i složeni (komplicirani) Propisi su birokratski, bez uvažavanja realnosti i nisu razvojni. Primljeno na znanje Napominjemo da je uporabljivost građevina uređena Zakonom o gradnji (Narodne novine, br. 153/13 i 20/17) koji je u nadležnosti Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, a plaćanje poreznih obveza uređeno je propisima iz nadležnosti Ministarstva financija.