Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima s konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Agencija za mobilnost i programe Europske unije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 11. Predlažemo dodatno pojašnjenje pojmova "kratkoročna i dugoročna mobilnost" u kontekstu istraživača i studenata, a sukladno komentaru na članak 9. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, odnosno korištenje novih pojmova, ukoliko se ne radi o pojmovima istovjetnima pojmovima iz članka 79.b i 79.c Zakona o strancima. Nije prihvaćen U svezi primjedbe na članak 9. Nacrta prijedloga, napominjemo da se u slučaju ''istraživača'' i ''osoba premještenih unutar društva'' radi o dvije potpuno različite kategorije koje nemaju dodirnih točaka i kojima je status reguliran temeljem dviju direktiva- za ''istraživače'' putem Direktive EU 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair, a za ''osobe premještene unutar društva'' putem Direktive 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva. ''Istraživači'' mogu ostvariti mobilnost ako u drugoj državi EGP-a imaju važeću dozvolu za istraživanje izdanu temeljem ugovora o gostovanju s istraživačkom organizacijom (članak 64.), a ''osobe premještene unutar društva'' mogu ostvariti mobilnost ako u drugoj državi EGP-a imaju važeću dozvolu u svrhu premještaja unutar društva budući da su premješteni iz trgovačkog društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji gdje su zaposleni temeljem ugovora o radu (članak 79.c ZOS-a).
2 Agencija za mobilnost i programe Europske unije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 9. Vezano uz članak 9. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim je predviđena izmjena članka 64. Zakona o strancima, smatramo kako izraz "dugoročna mobilnost" nije dovoljno jasno definiran. S obzirom da je "dugoročna mobilnost" definirana u članku 79.c Zakona o strancima u kontekstu premještaja radnika unutar istog društva, nejasno je na koji se način isto primjenjuje u slučaju istraživača, pogotovo ako je, primjerice, člankom 9. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 64. stavak 5. Zakona o strancima predviđeno da u slučaju boravka u Republici Hrvatskoj dulje od 180 dana isti moraju ishoditi privremeni boravak u svrhu znanstvenog istraživanja. Također, člankom 9. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 64. Zakona o strancima, u stavku 18. i stavku 19. predviđa se donošenje dvaju pravilnika, jednog o načinu izdavanja dozvole boravka istraživačima, a drugog o načinu sklapanja sporazuma o gostovanju. S obzirom da se dosadašnje reguliranje temeljilo na propisivanju sadržanom u jednom pravilniku kojeg je donosio ministar nadležan za znanost uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove (Pravilnik o načinu utvrđivanja uvjeta za odobrenje privremenog boravka strancima u svrhu znanstvenog istraživanja, Narodne novine 92/12, 22/13) , smatramo kako se i u Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima može propisati isto odnosno predvidjeti donošenje jednog pravilnika kojim će se regulirati izdavanje dozvola odnosno sklapanje ugovora o gostovanju. Nije prihvaćen U svezi primjedbe na članak 9. Nacrta prijedloga, napominjemo da se u slučaju ''istraživača'' i ''osoba premještenih unutar društva'' radi o dvije potpuno različite kategorije koje nemaju dodirnih točaka i kojima je status reguliran temeljem dviju direktiva- za ''istraživače'' putem Direktive EU 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair, a za ''osobe premještene unutar društva'' putem Direktive 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva. ''Istraživači'' mogu ostvariti mobilnost ako u drugoj državi EGP-a imaju važeću dozvolu za istraživanje izdanu temeljem ugovora o gostovanju s istraživačkom organizacijom (članak 64.), a ''osobe premještene unutar društva'' mogu ostvariti mobilnost ako u drugoj državi EGP-a imaju važeću dozvolu u svrhu premještaja unutar društva budući da su premješteni iz trgovačkog društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji gdje su zaposleni temeljem ugovora o radu (članak 79.c ZOS-a). U svezi donošenja samo jednog pravilinka koji bi obuhvatio izdavanje dovzola i ugovora o gostovanju, isto nije moguće budući da je izdavanje dozvola boravka istraživačima regulirano je Pravilnikom o statusu i radu državljana trećih zemalja u RH (NN, broj 52/12, 81/13, 38/15 i 100/17) koji donosi ministar nadležan za unutarnje poslove , dok je sklapanje ugovora o gostovanju, davanje akreditacije istraživačkim organizacijama itd. regulirano Pravilnikom o načinu utvrđivanja uvjeta za odobrenje privremenog boravka strancima u svrhu znanstvenoga istraživanja (NN, broj 92/12, 22/13) koje donosi ministar nadležan za znanost, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove. Budući da se Direktivom EU 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair, određuje državama članicama da u dozvole boravka upisuje riječ: ''istraživač'', člankom 9. dana je ovlast ministru nadležnom za unutarnje poslove da mijenja Pravilnik o statusu i radu državljana trećih zemalja u RH. Također, budući se Direktivom propisuju novi uvjeti za sklapanje ugovora o gostovanju, člankom 9. daje se ovlast ministru nadležnom za znanost, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove, da mijenja Pravilnik o načinu utvrđivanja uvjeta za odobrenje privremenog boravka strancima u svrhu istraživanja.
3 Agencija za mobilnost i programe Europske unije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 13. U članku 13. kojim se mijenja članak 76. stavak 1. Zakona o strancima, predlažemo u stavku 1. točki 13. istoga članka umjesto „znanstvenih istraživača“ koristiti izraz „istraživača“ sukladno definiciji iz članka 2. stavka 1. točke 26. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima. Nije prihvaćen Člankom 76. stavkom 1. točkom 16. Zakonom o strancima propisano je izdavanje dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote za znanstvene istraživače koji ne dolaze u Republiku Hrvatsku temeljem ugovora o gostovanju i na njih se ne primjenjuju odredbe Direktive 2016/801.
4 Agencija za mobilnost i programe Europske unije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 7. Agencija za mobilnost i programe EU predlaže izmjenu odredbe članka 7. kojim se mijenja članak 62. Zakona o strancima na sljedeći način: U članku 62. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi: „3. sudjeluje u priznatom, državnom, europskom ili međunarodnom obrazovnom programu u kontekstu programa razmjene učenika koje je odobrilo ministarstvo nadležno za poslove znanosti i obrazovanja ili u obrazovnom projektu koji vodi obrazovna ustanova sukladno posebnom propisu,“. Točke 5. i 6. mijenjaju se i glase: „5. obrazovna ustanova ili organizacija koja provodi program razmjene učenika prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, naročito u pogledu troškova školovanja i 6. da će državljanin treće zemlje tijekom boravka imati osiguran smještaj u obitelji, u prostoru za smještaj unutar obrazovne ustanove ili u drugom odabranom prostoru koji je u skladu s pravilima programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje.“. Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: „(3) Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom će propisati tehničke uvjete izdavanja dozvole boravka učenicima. (4) Ministar nadležan za obrazovanje, uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove, donijet će pravilnik o načinu utvrđivanja tehničkih uvjeta za primjeren smještaj učenika te dokumentaciju koju je potrebno priložiti zahtjevu iz ovoga članka.“. Umjesto sužavanja odredbe članka 62. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima na državne i regionalne obrazovne programe, predlažemo proširiti odredbu na europske i međunarodne obrazovne programe, u što se uklapaju razmjene učenika u okviru programa Erasmus+ kojeg provodi Agencija za mobilnost i programe Europske unije. Također, predlažemo ukloniti pozivanje na posebne propise vezano uz smještaj učenika u članku 62. stavku 1. točki 6. Zakona o strancima kako se ne bi ograničavala mogućnost smještaja učenika u „druge odabrane prostore“ pod uvjetom da je to predviđeno posebnim propisom. U praksi su učenici najčešće smješteni upravo u drugim prostorima, a to nije predviđeno posebnim propisima. Na ostale odredbe AMPEU nema komentara. Nije prihvaćen Na dostavljeni tekst Nacrta prijedloga Zakona uvaženi su prijedlozi nadležnog ministarstva za znanost. Budući da ovo Ministarstvo u IV kvartalu o.g. ima predviđeno donošenje novih zakona koji će se odnositi na reguliranje boravka stranaca, prijedlog će se dodatno razmotriti.
5 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. Nedostatak financijskih sredstava i smještaja po prirodi stvari ne predstavlja okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja. Nije jasno zbog čega bi ti razlozi ukazivali na rizik od izbjegavanja, a zbog nepostojanja direktne veze između ovih razloga i svrhe koja se njima želi postići, pretpostavljamo moguće zlouporabe ove mjere. Osim toga, oduzimanje slobode uvijek treba biti posljednja mjera, pa se postavlja pitanje a opravdanosti, nužnosti, razmjernosti takve mjere u gore navedenim okolnostima. Također, stavak je diskriminatoran po socioekonomskoj osnovi što je neustavno. Direktiva 2008/115/EZ jamči provođenje ove Direktive bez diskriminacije u odnosu na imovinsko stanje. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima propisuje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno RH. Međutim, za pobrojane okolnosti nikako se ne može jednoznačno utvrditi do ukazuju na rizik izbjegavanja. Tako izbjeglice i druge ugrožene skupine, poput žrtava trgovanja ljudima, često daju lažne podatke o vlastitom identitetu ili koriste krivotvorene isprave, a sve kako bi zaštitile svoj identitet ili korištenjem krivotvorenih isprava pobjegle iz zemalja u kojima postoji rizik od proganjanja ili se zaštitile od osoba koje ih zlostavljaju ili iskorištavaju. Bilo bi neopravdano takve osobe lišavati slobode. Uopće, propisivanje okolnosti koje nužno vode do pritvaranja nezakonito je u smislu čl. 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja propisuje da se lišavanje slobode može primijeniti samo kao krajnja mjera te se procjena postoje li uvjeti za lišavanje slobode mora individualizirati, a ne provoditi automatizmom. (vidi primjerice predmet O.M. protiv Mađarske, 9912/15, ESLJP 2016). Ova odredba suprotna je i čl. 15. Direktive Vijeća 2003/109/EZ koji također predviđa primjenu detencije kao krajnje mjere te ne navodi ove okolnosti kao one koje jednoznačno upućuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a ili RH. Nije prihvaćen Dana 7.3.2017. godine Europska komisija je donijela Preporuku C(2017) 1600, u kojoj su detaljnije razrađeni kriteriji za određivanja rizika od izbjegavanja iz Direktive o povratku. Također, dana 16.11.2017. godine Europska komisija je donijela revidirani Priručnik o povratku (L 339/83), u kojem je u točki 1.6., a u skladu s Preporukom od 7.3.2017. godine detaljnije razrađeni kriteriji za određivanje rizika od izbjegavanja. Odredbe Prijedloga sadrže definiciju rizika od izbjegavanja u skladu s Preporukom i Priručnikom Europske komisije.
6 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 27. Članak 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja čl. 133. Zakona o strancima treba mijenjati na način da se riječi “ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava” i “nema osiguran smještaj” brišu te da se stavak 3. briše. Nije prihvaćen Dana 7.3.2017. godine Europska komisija je donijela Preporuku C(2017) 1600, u kojoj su detaljnije razrađeni kriteriji za određivanja rizika od izbjegavanja iz Direktive o povratku. Također, dana 16.11.2017. godine Europska komisija je donijela revidirani Priručnik o povratku (L 339/83), u kojem je u točki 1.6., a u skladu s Preporukom od 7.3.2017. godine detaljnije razrađeni kriteriji za određivanje rizika od izbjegavanja. Odredbe Prijedloga sadrže definiciju rizika od izbjegavanja u skladu s Preporukom i Priručnikom Europske komisije.
7 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Poništenje azila ili supsidijarne zaštite nije predviđeno Direktivom Vijeća 2003/109/EZ kao razlog za prestanak dugotrajnog boravišta (čl. 9.) Svrha direktive je usklađivanje zakonodavstava država članica te nije dozvoljeno propisivati strože uvjete od onih propisanih direktivom ukoliko to nije izričito propisano. Osim toga, nisu propisane iznimke koje se predviđene istim člankom niti je reguliran pojednostavljeni postupak ponovnog stjecanja dugotrajnog boravišta. Nije prihvaćen Poništenje azila ili supsidijarne zaštite kao razlog prestanka dugotrajnog boraviša propisano je Direktivom 2011/51/EZ od 11. svibnja 2011. kojom se dopunjuje Direktiva 2003/109/EZ i proširuje primjena i na korisnike međunarodne zaštite. Obavještavamo da je za IV kvartal o.g. Planom normativnih aktivnosti predviđeno donošenje novog Zakona o strancima kojim će se regulirati ponovno stjecanje dugotrajnog boravišta.
8 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Članak 17. Zakona o izjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se dodaje članak 99.a Zakonu o strancima treba mijenjati na način se stavak 1. točka 8. briše. Nije prihvaćen Obrazloženje: Poništenje azila ili supsidijarne zaštite kao razlog prestanka dugotrajnog boraviša propisano je Direktivom 2011/51/EZ od 11. svibnja 2011. kojom se dopunjuje Direktiva 2003/109/EZ i proširuje primjena i na korisnike međunarodne zaštite.
9 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. Osobe koje žele regulirati privremeni boravak iz humanitarnih razloga vrlo često ne mogu zadovoljiti uvjet iz čl. 54. st. 1. toč. 2., odnosno nemaju valjanu putnu ispravu. Među tim osobama spadaju osobe koje ne zadovoljavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite, ali ih se ne može vratiti u zemlju porijekla zbog zaštite od refoulementa, ili postoje neke druge prepreke, fizičke ili humanitarne prirode, koje onemogućavaju povratak. Među njima su i osobe bez državljanstva za koje ne postoji posebna regulativa utvrđivanja statusa i prava sukladno međunarodnom pravu te je za takve osobe reguliranje boravka trenutno omogućeno jedino kroz institut privremenog boravka iz humanitarnih razloga. Također, samohranim roditeljima djece hrvatskih državljana koji ne mogu regulirati boravak putem instituta privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji jer, primjerice, nemaju dovoljno sredstava za uzdržavanje, temeljem zaštite jedinstva obitelji treba omogućiti boravak u RH. Konačno, osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita imaju pravo na spajanje obitelji. Članovi njihovih obitelji također nerijetko nemaju putne isprave, neki od njih borave u izbjegličkim kampovima izvan države porijekla, a vlastima država porijekla se ne mogu obratiti zbog opasnosti od proganjanja. U tim slučajevima RH bi im prvo trebala odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji te nakon toga sama izdati putnu ispravu za potrebe dolaska i ulaska u RH. Nije prihvaćen Člankom 52. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu može se odobriti privremeni boravak u vidu rješenja. Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti članu uže obitelji hrvatskog državljanina bez prolaganja dokaza o sredstvima za uzdržavanje i važeće strane putne isprave sukladno članku 56.a Zakona o strancima. Posebno napominjemo, da malodobni član obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobrena međunarodna zaštita, regulira svoj status temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Članovi obitelj koji su regulirali status temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mogu ishoditi Konvencijska putovnicu, a osobe koje imaju supsidijarnu zaštitu mogu ishoditi posebnu putnu ispravu za stranca sukladno Zakonu o strancima.
10 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. Članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja čl. 54. Zakona o strancima treba mijenjati na način da se doda stavak 5. koji glasi „Državljanin treće zemlje iz čl. 58. i čl. 65. st. 1. ovog Zakona ne mora ispunjavati uvjet iz čl. 54. stavka 1. točke 2. ovog Zakona.“ Nije prihvaćen Člankom 52. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu može se odobriti privremeni boravak u vidu rješenja. Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti članu uže obitelji hrvatskog državljanina bez prolaganja dokaza o sredstvima za uzdržavanje i važeće strane putne isprave sukladno članku 56.a Zakona o strancima. Posebno napominjemo, da malodobni član obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobrena međunarodna zaštita, regulira svoj status temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Članovi obitelj koji su regulirali status temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mogu ishoditi Konvencijska putovnicu, a osobe koje imaju supsidijarnu zaštitu mogu ishoditi posebnu putnu ispravu za stranca sukladno Zakonu o strancima.
11 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. Potrebno je institut odbijanja ulaska državljana treće zemlje uskladiti s Zakonikom o schengenskim granicama. Naime, članak 14. st. 1. Zakonika o schengenskim granicama predviđa da se primjenom odredbi o odbijanju ulaska ne smije dovesti u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak. Smatramo da je izuzetno bitno da je ova iznimka jasno propisana Zakonom o strancima kako osobe, za koje međunarodno izbjegličko i humanitarno pravo te EU pravo propisuje dužnost razmatranja njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu te druge oblike zaštite, ne bi bile uskraćene mogućnosti zatražiti takvu zaštitu. U praksi nije moguće saznati ima li osoba potrebu za zaštitom, bez da joj se omogući da to i navede, odnosno bez saslušanja. Zbog toga je potrebno omogućiti osobi davanje iskaza na okolnost njezine ranjivosti i potrebe za zaštitom. Bez takvog jamstva, zaštita od refoulementa postaje nefikasna. Nadalje, čl. 14. st. 2. Zakonika o schengenskim granicama propisuje da odluka kojom se odbija ulazak mora biti obrazložena uz precizno navođenje razloga odbijanja. Nije prihvaćen U članku 33. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je propisano da državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu. U prilogu VI. Zakonika o schengenskim granicama je propisano da nadležni službenik graničnog nadzora u slučaju odbijanja ulaska ispunjava standardni obrazac za odbijanje ulaska prikazan u dijelu B., te da dotični državljanin treće zemlje potpisuje obrazac i zadržava primjerak potpisanog obrasca. Ako državljanin treće zemlje odbije potpisati obrazac, službenik graničnog nadzora to upisuje u obrazac u stavku „napomene”.
12 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 4. Članak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja čl. 38. Zakona o strancima treba izmjeniti na način da se u stavku 1. iza riječi „donosi“ dodaju riječi „obrazloženo“ te iza riječi „rješenje“ dodaju riječi „uz precizno navođenje razloga odbijanja“ te da se brišu riječi „Rješenje se donosi bez saslušanja stranca“ Nije prihvaćen U članku 38. stavku 2. važećeg Zakona o strancima dodaje se rečenica da žalba protiv rješenja o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku ne odgađa izvršenje rješenja, budući da se radi o državljaninu treće zemlje koji ima namjeru ući, ali se još ne nalazi u Republici Hrvatskoj. Navedeno jasno proizlazi iz Zakonika o schengenskim granicama, ali je isto potrebno propisati i u nacionalnom zakonodavstvu.
13 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 3. Članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 5. stavak 2. treba mijenjati da način da se, uz predviđene izmjena, brišu i riječi „bez obrazlaganja“. Nije prihvaćen Sukladno članku 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj: 85/08 i 86/12) kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke. Budući da Ministarstvo unutarnjih poslova nije vlasnik klasificiranih podataka označenih stupnjem tajnosti, niti raspolaže podrobnijim saznanjima o istima, ne može u Zakonu o strancima propisati da se u obrazloženju navode razlozi koji su bili odlučujući za donošenje odluke, jer se radi o klasificiranim podacima iz djelokruga sigurnosno-obavještajnog sustava, koji se ovom Ministarstvu dostavljaju samo kao mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke bez obrazloženja.
14 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 3. Nemogućnost stranca da sazna razloge zbog kojega ga RH proglašava sigurnosnom prijetnjom, stavlja osobu u neravnopravan položaj da se brani od iznesenih optužbi. To otvara mogućnosti za arbitrarnost pri ocjeni predstavlja li netko prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Pa tako Ustavni sud RH još 1996. godine u svojoj odluci broj U-I-248/94 (Narodne novine, broj 103/96.) ukida dio odredbi članka 209. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91.) u dijelu u kojem je propisivao mogućnost da se razlozi ne moraju navesti u rješenju kada je to u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno. Prema ocjeni Ustavnog suda obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te djeluje protiv eventualne samovolje ili proizvoljnosti. Preko obrazloženja najlakše se utvrđuje da li se je upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođenju postupka i u odlučivanju strankama omogući da što lakše zaštite svoja prava vodeći računa i o tome da ostvarenje njihovih prava ne bude u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom. Također je odlukom Ustavnog suda broj U-I-206/92 i dr. od 8. prosinca 1993. (Narodne novine, broj 113/93.) ukinuta odredba članka 26. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 23/91. i 28/92.) kojom je bilo propisano da u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva ne moraju biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva. Već u toj odluci Ustavni sud je utvrdio da provodeći ustavna jamstva na žalbu i kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti upravni sud tijekom upravnog spora nije u mogućnosti obaviti svoju dužnost ukoliko rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, budući da se putem obrazloženja utvrđuje jesu li se upravna tijela rukovodila načelom ustavnosti i zakonitosti i postupala tako da prilikom vođenja postupka i odlučivanja strankama omogućuju da što lakše zaštite svoja prava, vodeći pri tome naravno računa da ostvarenje njihovih prava ne bude u suprotnosti sa zakonom. Dakle, već je u toj odluci Ustavni sud upozorio na okolnost da se učinkovitost izjavljivanja žalbe ne može očekivati u slučaju kada rješenje ne sadrži obrazloženje u svezi s bitnim razlozima odbijanja zahtjeva, a također je upozorio i na odredbu međunarodnih ugovora kojima je takva praksa protivna.4 Načelo pravičnosti u opisanim postupcima jamči se i relevantnim EU pravnim instrumentima (primjerice, čl. 23. Direktive 2013/32/EU) te se razrađuje sudskom praksom sudova EU i Europskog suda za ljudska prava. Ti sudovi u predmetima u kojima se javljaju tajni podaci zahtijevaju balansiranje prava na zaštitu nacionalne sigurnosti i prava na pravičnost postupanja. 5 Na nužnost balansiranja tih prava i interesa upozorava i UNHCR pozivajući se na načela međunarodnog prava.6 Pri tome se predviđa da dok aktivnosti počinjene u interesu nacionalne sigurnosti eventualno mogu, zbog osjetljivosti predmeta i potencijalnih implikacija na sigurnost zajednice, opravdati manje zaštitne mehanizme za pojedince, 4 Ovaj paragraf Ustavi sud citira i u svojoj novijoj odluci U-IIIB-7838/2014 od 28. siječnja 2015. 5 Vidi primjerice, ESLJP 10.07.1998., Tinnely and McElduff i dr. protiv Velike Britanije, br. 20390/92 i 21322/92, para 77., ESLJP 16.02.2000., Fitt protiv Velike Britanije, br. 29777/96, para 45. 6 Background Note on the Application of the Exclusion Clauses: Article 1F of the 1951 Convention relating to the Status of Refugees, UN High Commissioner for Refugees (UNHCR), 2003. Pod zaštitom načela pravičnosti podrazumijeva se pravo na saslušanje, pravo na efikasni pravni lijek i pravo na obrazloženje odluke. Ukoliko ta prava nije moguće zaštititi u punom opsegu, predviđaju se kompenzacijske tehnike, poput upotrebe posebnih certificiranih zastupnika, nezaštićenih sažetaka ili popisa sve dokumentacije u zaštićenom spisu i sl. Suprotno međunarodnom pravu, smjernicama UNHCR-a, EU i europskom pravu i praksi te praksi domaćih visokih sudova, načelo pravičnosti se u potpunosti zanemaruje te se apsolutna zaštita nudi zaštićenim podacima. Nije prihvaćen Sukladno članku 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj: 85/08 i 86/12) kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.
15 Centar za mirovne studije O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 2. Iz predloženih izmjena i dopuna nije jasno hoće li postojati dva različita instituta, dugotrajno boravište i stalni boravak s različitim uvjetima stjecanja, ili su ta dva instituta izjednačena. Nije prihvaćen Državljanima treće zemlje koji stječu stalni boravak sukladno članku 92. Zakona o strancima, u biometrijsku dozvolu boravka upisuju se riječi “OSOBA S DUGOTRAJNIM BORAVIŠTEM -EU/LONG TERM RESIDENT – EU“ sukladno Direktivi 2003/109 o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem. Člankom 94. navedenog Zakona propisani su uvjeti pod kojim državljani trećih zemalja mogu steći stalni boravak pod povoljnijim uvjetima, te se u navedenom slučaju ne radi o osobama s dugotrajnim boravištem, pa se u biometrijskom dozvoli boravka upisuju riječi “stalni boravak“.
16 Centar za mirovne studije  , O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Obzirom da su izgrađeni i operativni tranzitni prihvatni centri u Tovarniku i Trilju, smatramo da je potrebno Zakonom o strancima regulirati njihovu funkciju i uvjete smještavanja stranaca. Naime, odredbe Zakona o strancima koje se odnose na lišavanje slobode i smještaj u detenciju isključivo se odnose na Prihvatni centar za strance (čl. 115. st 1.), a ne i na tranzitne prihvatne centre. Nije prihvaćen Direktiva o povratku sadrži odredbe o „detencijskim centrima“ kao ustanovama za ograničavanje slobode kretanja državljana trećih zemalja u postupku prisilnog udaljenja. Zakon o strancima propisuje prihvatne centre za strance kao organizacije za ograničavanje slobode kretanja stranaca u postupku prisilnog udaljenja. Sistematizacija poslova i radnih mjesta MUP-a određuje prihvatne centre u Ježevu, Trilju i Tovarniku kao organizacijske jedinice MUP-a za ograničavanje slobode kretanja stranaca u postupku prisilnog udaljenja. Na temelju Zakona o strancima donijet će se pravila boravka u prihvatnim centrima za strance u Ježevu, Trilju i Tovarniku.
17 PGP Sisak  , PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Ističe, iako sljedeći članci nisu predmet Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stancima smatramo da ih je potrebito uvrstiti. Čl. 5.st.2. postojećeg Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17 ), propisano je da će se u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak državljanina treće zemlje ili se državljanin treće zemlje protjeruje navest će se zakonska odredbe bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke. Komentar PGP-a: Smatramo da je navedeni članak diskriminatoran jer se odnosi samo na državljane trećih zemalja, jer nacionalnu sigurnost može biti ugrožena od bilo kojeg stranca. Nadalje, smatramo da navedeni stavak ne može glasiti tako jer navođenje zakonske odredbe mora imati valjano obrazloženje. Čl. 97. st.2. postojećeg Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17 ), propisano je da ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma ne moraju položiti, djeca predškolske dobi, polaznici, odnosno osobe koje su završile osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u RH, te osobe starije od 65 godina ako nisu u radnom odnosu. Komentar PGP-a: Potrebno je dodati kategorije osoba koje ne moraju položiti navedeni ispit tako da se dodaju nepismene osobe , te druge invalidne osobe koje radi svoje invalidnosti nisu u mogućnosti polagati i/ili položiti ispit. Čl. 117 postojećeg Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17 ) propisana je besplatna pravna pomoć. Komentar PGP-a: Uz opasku da PGP smatra da besplatna pravna pomoć strancima treba biti obuhvaćena Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, a ne regulirana putem Zakona o strancima i u nadležnosti MUP-a, koji za isto nema kapacitete niti utvrđene procedure, itd…ukoliko ipak ovaj članak ostaje u Zakonu smatramo da svakako treba izbaciti u st.4. toč. br.3. jer ista navodi da državljani trećih zemalja nemaju pravo na pravnu pomoć u postupku pred Visokim upravnim sudom što je neprihvatljivo jer je isti Sud ustvari drugostupanjski, žalbeni u navedenim postupcima, a što bi svakako trebalo biti obuhvaćeno kroz pravnu pomoć. Nije prihvaćen U svezi navoda da se članak 5. stavak 2. Zakona o strancima odnosi samo na državljane trećih zemalja, podsjećamo da je člankom 3. prijedloga Zakona propisano da se riječ „državljanin treće zemlje“ zamjenjuje riječju „stranac“, te se isto odnosi i na državljane države članica EGP-a. U svezi prijedloga da se nepismene osobe izuzmu polaganja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, napominjemo da osobe iz članka 94. Zakona o strancima nisu dužne ispunjavati uvjet polaganja navedenog ispita. Radi se o kategoriji izbjeglica, povratnika, djece rođene u Republici Hrvatsko, kojima jedan od roditelja ima stalni boravak u RH, kao i osobe koje su rođene u Republici Hrvatskoj, ali nije imao reguliran boravak. Posebno napominjemo, da izuzev dokazivanja jezika navedene osobe nisu dužni prilagati dokaz o zdravstvenom osiguranju i dokaz o sredstvima za uzdržavanje.
18 PGP Sisak  , O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA Zauzima stajalište kako Zakon o strancima koji je na snazi, a i sam Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ne propisuje uvjete ulaska, kretanja, boravka i rada osoba bez državljanstva, već samo u članku 2. definira značenje pojma osobe bez državljanstva, smatramo da je potrebno obuhvatiti osobe bez državljanstva ovim Zakonom na način da se kod članaka koji reguliraju prava i obveze državljana trećih zemalja ili stranaca dodaju vezani članci za osobe bez državljanstva / apatride. Nije prihvaćen Odredbom članka 2. Zakona o strancima dana je definicija stranca kao osobe bez državljanstva, a točkom 3. istog članka dana je definicija državljanina treće zemlje kao oosbe koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije. Slijedom navedenog razvidno je da su tim pojmovima obuhvaćene osobe bez državljansta.
19 PGP Sisak O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 17. Ističe kako je se u čl. 99. i 99. a nejasno regulira prestanak stalnog boravka za državljane EGP-a. Također, neshvatljivo je zašto se dodaje čl. 99.a. koji se odnosi na osobe s „dugotrajnim boravištem“, te su ti razlozi navedeni u stavcima različiti od prestanka stalnog boravka državljanima trećih zemalja. Nadalje, općenito je nerazumljivo uvođenje pojma „dugotrajnog boravišta“ te posebno reguliranje npr. prestanka stalnog boravka za osobe s takvim boravištem jer ne možemo shvatiti razliku između stalnog boravka i dugotrajnog boravišta. Ukoliko je možda riječ o „strancu“ kako to Prijedlog izmjena Zakona o strancima spominje i definira (na način da se odredbe primjenjuju i na državljane trećih zemalja i na državljane država članica EGP-a), onda smo mišljenja da bi čl. 99 a trebao glasiti „Stalni boravak prestat će strancu:“na koji način bi ostali prijedlozi tog članka imali više smisla. Ujedno, čl. 99 a st.1 toč. 2. i 3. ograničava se ustavno pravo slobode kretanja te je potrebno ukinuti predmetna uvjetovanja. Ukazujemo na povredu čl. 22 Ustava RH: "Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud." Ukoliko ne postoji mogućnost ukidanja predmetnih točaka čl. 99 a potrebno je uvesti mehanizam "najave odlaska i povratka" bez vremenskog ograničavanja. Nije prihvaćen Predlagatelj komentara nije uočio da Zakon o strancima glavom X posebno propisuje odredbe koje se primjeljuju isključivo na državljane država članica EGP-a, kao i članove njihove obitelji. Potpuno je neutemeljeno pozivanje na povredu članka 22. Ustava Republike Hrvatske, budući da je člankom 99.a Nacrta prijedloga zakona na povoljiji način propisan prestanak stalnog boravka u odnosu na članak 99. Zakona o strancima.
20 PGP Sisak O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 6. Ističe kako uvjeti navedeni u čl.6 stavku 3.toč.1 vezano za prilaganje dokumentacije koja je stečena na temelju prijevare, prepravljena ili krivotvorena nisu jasno definirani. Otvara se prostor različitog tumačenja te stvaranja različite prakse. Odbijanje privremenog boravka ne može se i ne smije vršiti isključivo temeljem diskrecijske ocjene nadležnog tijela. U čl. 6 st. 3 toč.2 potrebno je definirati ozbiljne i objektivne razloge kroz mehanizme utvrđivanja istih. Isto se mora utvrditi pri samom podnošenju zahtjeva za odobrenje privremenog boravka te različitost svrhe ne smije i ne bi trebala biti prepreka za odobrenje privremenog boravka. Nije prihvaćen U svezi članka 6. stavka 3. točke 1. i 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, obavještavamo da će se primjenjivati odredbe članka 6., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku.
21 PGP Sisak O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, Članak 2. Članak 2 st.1 toč.18: Bespredmetno je definiranje dugotrajnog boravišta vezivanjem za osigurana sredstva za uzdržavanje i zdravstveno osiguranje u RH ili drugoj državni članici EGP-a. Razlog je upravo to što je jedan od uvjeta za odobrenje privremenog boravka u RH osigurana sredstva za uzdržavanje izuzev odobrenja privremenog boravak(PB) za člana uže obitelji hrvatskog državljanina, kao i kod privremenog boravka iz humanitarnih razloga gdje isto nije potrebno. Odobrenje stalnog boravka predmnijeva ispunjene uvjeta osiguranih sredstava i zdravstvenog osiguranja. (Ne manje podredno mora se izvršiti izmjena Uredbe o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje stranca u Republici Hrvatskoj (NN 51/12), propisan je način izračuna i visina minimalnih sredstava za uzdržavanje koja su strancu potrebna kao minimum za izdavanje odobrenja boravka u RH. Smanjiti proračunsku osnovicu za osobne potrebe samca sa dosadašnjih 2.000,00 kn na 1.000,00 kn te slijedom toga i za dvočlanu, tročlanu obitelj i svakog sljedećeg člana obitelji.) PGP zauzima stav kako uvjeti za odobrenje stalnog boravka moraju pratiti uvjete za dobivanje privremenog boravka, te izuzeci koji postoje kod privremenog boravka moraju također biti uzeti u obzir pri odobrenju stalnog boravka, (jer se u praksi događa da osobe iz humanitarnih razloga ili spajanja obitelji budu deset i više godina na privremenom boravku, a da nemaju npr. sredstva za uzdržavanje, dok sa istim uvjetima ne mogu dobiti stalni boravak). Nije prihvaćen Stjecanje stalnog boravka kao dugotrajnog boravišta usklađeno je s Direktivom 2003/109 o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem. Napominjemo, da državljanin treće zemlje koji regulira stalni boravak pod povoljnijim uvjetima iz članka 94. Zakona o strancima, nije dužan dokaz o sredstvima, dokaz o zdravstvenom osiguranju niti dokaz o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma.