Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 BORIS DIVJAK PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU SEKSUALNOG NASILJA Da li se ovaj protokol odnosi i na svećenstvo i obnašatelje religioznih djelatnosti? Može li se predvidjeti poseban članak zakona, koji pozitivne zakone RH stavlja iznad protokola religijskih organizacija? Također, može li se predvidjeti instanca u kojoj svećeno lice/ispovjednik, sa spoznajom o seksualnom nasilju, pod primjenom krivične odgovornosti MORA prijaviti kazneno djelo nasilja? Ovakvi protokoli su farsa ukoliko se odnose na jednu društvenu kastu, dok je druga nedodirljiva. Primljeno na znanje U Republici Hrvatskoj je svako tijelo dužno postupati u skladu s Ustavom, nacionalnim zakonodavstvom i sklopljenim međunarodnim ugovorima.
2 Hrvatska psihološka komora PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU SEKSUALNOG NASILJA Početkom svibnja 2018. godine započeo je proces javnog savjetovanja o Nacrtu novog izmijenjenog i dopunjenog Protokola za postupanje u slučajevima seksualnog nasilja. Nacrt je definiran kroz radnu skupinu koju su činili predstavnice/i Ureda za ravnopravnost spolova RH, Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ministarstva hrvatskih branitelja i Ženske sobe – Centra za seksualna prava. Prvi Protokol je donesen 2012. godine, od strane hrvatske vlade, a na inicijativu organizacije Ženska soba – Centar za seksualna prava. Hrvatska psihološka komora smatra donošenje novog dopunjenog i izmijenjenog Protokola o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja relevantnim korakom prema efikasnijem suzbijanju ovog ozbiljnog društvenog problema. Smatramo svako daljnje poboljšavanje povezanosti sustava i preuzimanje odgovornosti od strane svih relevantnih institucija nužnim korakom prema efikasnijem rješavanju problema seksualnog nasilja. Trenutno su odgovornosti pojedinih dionika u sustavu nedovoljno preuzete s obzirom da je praksa djelovanja u slučajevima seksualnog nasilja još uvijek neadekvatna po pitanju broja prijava od strane institucija koje dođu u spoznaju o sumnji na seksualno nasilje, spora u provođenju sudskih postupaka, nedosljedna u ostvarivanju prava koje žrtve seksualnog nasilja imaju tijekom procesa prijave i pravosudnih procesa, nedovoljna prilikom pružanja usluga osobama koje su preživjele seksualno nasilje, geografski neujednačena. Kao stručna javnost, HPK vidi izmijenjeni i dopunjeni Protokol o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja kao jasan smjerokaz i okvir u rješavanju gore navedenih problema u borbi protiv seksualnog nasilja te pozdravlja njegovo stupanje na snagu nakon završenog procesa javnog savjetovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru.
3 petar grancarić 1. 1. Hitne mjere i radnje, 1.1.1. Način prikupljanja početnih saznanja od žrtve U cilju smanjivanja stresa za žrtvu nasilja i da istu priču ne mora ponavljati nebrojeno puta razgovor bi trebao biti sniman i postavljena sva bitna pitanja te da ta snimka služi kao dokaz Nije prihvaćen Ne uvrštava se iz razloga navedenih u stajalištu Ministarstva unutarnjih poslova koje navodi da sukladno članku 208. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku policija može prikupljati obavijesti od građana, a tijekom prikupljanja obavijesti građani se ne mogu ispitivati u svojstvu svjedoka (dokazna radnja). Sukladno članku 87. Zakona o kaznenom postupku propisano je u kojim slučajevima se mogu snimati dokazne radnje, pa tako i ispitivanje svjedoka (žrtve kaznenog djela), odnosno određeno je da tijelo koje vodi postupak može uvijek odrediti da se radnja snima. Bitno je naglasiti da se o svakoj dokaznoj radnji sačinjava Zapisnik, pa tako i tijekom ispitivanja svjedoka kada se sadržaj izjave unosi u Zapisnik, neovisno o tome da li se dokazna radnja snima ili ne. Zaključno navode, policija nema ovlasti ispitati žrtvu u svojstvu svjedoka (dokazna radnja), a snimka policijskog prikupljanja obavijesti ili zaprimanja kaznene prijave od žrtve, ne može biti dokaz u postupku.
4 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU SEKSUALNOG NASILJA, IV. OBLICI, NAČIN I SADRŽAJ SURADNJE NADLEŽNIH TIJELA U POSTUPANJU SA ŽRTVAMA SEKSUALNOG NASILJA Točku 5. dopuniti sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, Općim komentarom br.1. (2014) na članak 12., Opći komentar br. 3. (2014) na članak 6. u svezi čl. 16. Konvencije te t. 25/26. Zaključnih primjedbi o Inicijalnom izvješću Hrvatske (travanj 2015). Obrazloženje: Identično kao pod točkom 1. UVOD. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.
5 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom III. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA ŽRTAVA SEKSUALNOG NASILJA, 3. Nužni uvjet za pružanje  zaštite mentalnog zdravlja žrtvama seksualnog nasilja Točku 3. dopuniti sa odlomkom sljedećeg sadržaja: „Nužno je provoditi i dugotrajnu edukaciju za osobe koji rade sa žrtvama seksualnog nasilja o specifičnostima u radu sa žrtvama seksualnog nasilja koje su osobe s invaliditeta.“. Obrazloženje: Potrebna je posebna senzibiliziranost u radu sa žrtvama seksualnog nasilja s invaliditetom ne samo zbog same težine čina seksualnog nasilja već je potrebno i uvažavati pojedinu vrstu invaliditeta te steći znanja o načinima pravilnog ophođenja kako bi se postigao maksimalan stupanj oporavka. U tom cilju potrebne su posebne edukacije koje će osim problematike seksualnog nasilja, stručnu osobu dodatno educirati o pravilnom načinu ophođenja u odnosu na invaliditet. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.
6 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 5. ODGOJNO – OBRAZOVNE USTANOVE, 5.1. Postupanje odgojno-obrazovnih ustanova u slučaju seksualnog nasilja Točku 4. koja glasi: „O samom događaju ravnatelj/ica odgojno - obrazovne ustanove dužan/a je žurno obavijestiti: … g) pravobraniteljicu za djecu“ predlažemo dopuniti sa „ i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom“ Obrazloženje: Odgojno obrazovne ustanove pohađaju i djeca s teškoćama u razvoju, te s obzirom na čl. 7. i čl. 24 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, potrebno je da odgojno obrazovne ustanove dostave obavijest i pravobraniteljici za osobe s invaliditetom. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.
7 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 2.1. Medicinski protokol, 2.1.1. Informirani pristanak žrtve na cjelovit pregled i tretman Smatramo da je potrebno izričitije navesti kako i žrtva koja je lišena poslovne sposobnosti, ukoliko je po mišljenju liječnika sposobna dati pristanak, mora dati informirani pristanak na cjeloviti pregled i tretman. Medicinsko osoblje dužno je provjeriti razumije li žrtva koja je lišena poslovne sposobnosti danu informaciju. Obrazloženje: Osobama s invaliditetom zajamčena je jednakost pred zakonom te sama činjenica da je osoba lišena poslovne sposobnosti ne smije imati za posljedicu lišavanje prava na izbor, a koje je još uvijek u određenim zakonskim situacijama moguće. Navedeno navodimo budući da iz trenutnog teksta jasno ne proizlazi odnosi li se davanje pristanka i u situaciji kada je žrtva lišena poslovne sposobnosti i ima imenovanog skrbnika. Naime, pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja (čl. 25) uključuje pravo na zdravstvenu zaštitu na osnovi slobodnog i informiranog pristanka osobe s invaliditetom, te države stranke imaju obvezu ne dopustiti da zamjenski donositelji (skrbnici) daju pristanak u ime osobe s invaliditetom. (Komentar br. 1. (2014) Odbora UN-a na čl. 12.Konvencije). Smatramo da je to pravo potrebno konkretnije napisati kako bi se izbjegle nedoumice, praznine i individualna tumačenja/postupanja medicinskog osoblja. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.
8 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 2. ZDRAVSTVO, 2.1. Medicinski protokol Predlažemo da se dio teksta koji glasi: … „Pri pregledu roditelj, to jest drugi zakonski zastupnik/ca ili stručni radnik/ca centra za socijalnu skrb ima pravo prisustvovati istom, ali i maloljetna žrtva ima pravo navedeno odbiti, sukladno Konvenciji o pravima djeteta UN-a.“, pojasni i konkretizira na način da se jasnije navede da sve punoljetne osobe, neovisno o poslovnoj sposobnosti, imaju pravo odbiti da pregledu prisustvuje druga osoba ali i maloljetna žrtva ima pravo navedeno odbiti, sukladno Konvenciji o pravima djeteta UN-a.“. Obrazloženje: Smatramo da je potrebno konkretnije navesti i objasniti tko ima pravo da odbije prisustvovanje druge osobe pri pregledu. Imajući u vidu da u trenutnom tekstu nije konkretno navedeno da svaka osoba, neovisno o poslovno sposobnosti, ima pravo odbiti prisustvovanje druge osobe, smatramo da je to pravo potrebno konkretnije napisati kako bi se izbjegle nedoumice, praznine i individualna tumačenja/postupanja medicinskog osoblja. Naglašavamo kako je Konvencija po pravnoj snazi iznad zakona, i ne podupire zamjensko odlučivanje koje je prisutno u nacionalnom zakonodavstvu. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.
9 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 1. 1. Hitne mjere i radnje, 1.1.3. Značajke obavijesnog razgovora sa žrtvom Prijedlog izmjene točke d) koja glasi: ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/kinje (dob, nedovoljni duševni razvitak, gluhonijemost, nepoznavanje hrvatskog jezika i slično) na način da ista glasi: d) ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/kinje koji će ovisno o individualnim potrebama žrtve pružiti njoj primjerenu i podršku i na njoj razumljiv način ovisno o dobi žrtve, potrebama žrtve za individualnom podrškom ukoliko je žrtva osoba sa mentalnim, intelektualnim, osjetilnim ili tjelesnim oštećenje, odnosno ukoliko žrtva ne poznaje hrvatski jezik i slično. Obrazloženje: S obzirom da je smisao odredbe potreba angažiranja specijaliziranih stručnjaka u slučaju specifičnih potreba žrtve, a u odnosu na invaliditet, smatramo potrebnim da se zastarjela terminologija poput nedovoljni duševni razvitak te termin gluhonijemost zamijene i prošire sa konvencijskom terminologijom: mentalno, intelektualno, osjetilno ili tjelesno oštećenje slijedom kojeg svaka vrsta oštećenje zahtijeva specijaliziranog stručnjaka koji će osobi moći s obzirom na specifičnost/vrstu njenog oštećenja pružiti primjerenu i njoj razumljivu podršku. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.
10 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 1. 1. Hitne mjere i radnje, 1.1.1. Način prikupljanja početnih saznanja od žrtve Nakon teksta pod c), dodati novi odlomak pod d): Ne smiju se propitivati vjerodostojnost iskaza žena s intelektualnim i mentalnim oštećenjima, kao žrtava nasilja, već se njihovim iskazima mora pristupiti kao i iskazima žena bez invaliditeta, na ravnopravnoj osnovi. Sadašnji odlomak d) postaje odlomak e) pa nadalje. Obrazloženje: U društvu je prisutno stereotipno razmišljanje i doživljavanje žena s invaliditetom kao svjedoka i kao žrtava nasilja. Primjerice, iz iskustva Ureda proizlazi kako se žene s invaliditetom teško odlučuju prijaviti nasilje upravo i iz razloga što smatraju da ih institucije neće ozbiljno shvatiti i da će policija, državno odvjetništvo i sud odbaciti njihove prijave. S obzirom na navedeno, smatramo da je potrebno dodatno pojasniti način pristupanja s izjavama žena s invaliditetom kako bi se izbjegla diskriminacija s osnova invaliditeta. Obveza je države potpisnice Konvencije iz čl. 13.-PRISTUP PRAVOSUĐU „1. Države stranke osigurat će djelotvorni pristup pravosuđu osobama s invaliditetom na jednakoj osnovi s drugim osobama, pa i putem osiguravanja postupovnih i dobi primjerenih prilagodbi kako bi se olakšala njihova djelotvorna uloga, bilo kao izravnih ili neizravnih sudionika, uključujući i svjedočenje, u svim sudskim postupcima, uključujući istražni postupak i druge prethodne faze postupka“ te čl. 16.- SLOBODA OD IZRABLJIVANJA, NASILJA I ZLOSTAVLJANJA, st. 5. koji glasi: „Države stranke će uvesti djelotvorno zakonodavstvo i politike, uključujući zakonodavstvo i politike usmjerene na žene i djecu, kako bi osigurale da se slučajevi izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja osoba s invaliditetom identificiraju i istraže, i gdje je to primjereno, kazneno gone.“. Djelomično prihvaćen Uvršteno u djelomično izmijenjenom obliku u poglavlje 1.1.1. Način prikupljanja početnih saznanja od žrtve, a sukladno stajalištu Ministarstva unutarnjih poslova, prema kojem je tijekom postupanja jedna od osnovnih zadaća policije provjera vjerodostojnosti iskaza bilo koje osobe u odnosu na druge prikupljene činjenice i dokaze, a što usmjerava i sami tijek kriminalističkog istraživanja, ovisno od slučaja do slučaja. U istom poglavlju već je navedeno da žrtva iz neverbalnog ponašanja policijskog službenika ne smije osjetiti nevjericu, neodobravanje i sl. Također, policija donosi odluke o daljnjim postupanjima na temelju utvrđenih činjenica i prikupljenih dokaza.
11 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 1. POLICIJA, 1. 1. Hitne mjere i radnje Iza posljednjeg odlomka dopuniti sa tekstom: Policijski stručnjaci, socijalni radnici i drugi djelatnici koji reagiraju na hitne slučajeve moraju biti osposobljeni da prepoznaju osobe s invaliditetom kao punopravne osobe jednake pred zakonom i dati istu težinu njihovim pritužbama i izjavama kao što bi ih imale osobe bez invaliditeta. Obrazloženje: „Postoje situacije kada institucije propituju vjerodostojnost iskaza žena s invaliditetom, pogotovo žena s intelektualnim ili mentalnim oštećenjima upravo zbog postojanja samog invaliditeta“. Odbor za prava osoba s invaliditetom UN-a u Komentaru br. 3. (2016) na članak 6. Konvencije takvo postupanje opisuje kao strukturnu ili sustavnu diskriminaciju koja se upravo odražava u skrivenim ili očitim uzorcima diskriminatornog institucionalnog ponašanja, diskriminatornih kulturnih tradicija i diskriminatornih socijalnih normi. Stoga je obveza države potpisnice Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (čl. 5, čl. 12, čl. 13 i čl.16) kao obvezujućeg međunarodnog dokumenta, da poduzme sve potrebne mjere kako bi se otklonila diskriminirajuća postupanja te ženama s invaliditetom osigurala pravna zaštita na ravnopravnoj osnovi s drugima. Kao početni stadij otklanjanja takvog postupanja smatra se nepropitivanje vjerodostojnosti njihova iskaza. Prihvaćen Uvršteno u glavu IV. Oblici, način i sadržaj suradnje nadležnih tijela u postupanju s žrtvama seksualnog nasilja, Obveze nadležnih tijela, institucija i medija
12 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU SEKSUALNOG NASILJA, I. UVOD Konvencija o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 06/07, 03/08 i 05/08; u daljnjem tekstu: Konvencija) stupila je na snagu 3. svibnja 2008. godine te je za Republiku Hrvatsku jedan od obvezujućih međunarodnih dokumenata. Konvencijom se promiče puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez bilo kakve diskriminacije na osnovi invaliditeta. U tom smislu člankom 16. Konvencije pod nazivom SLOBODA OD IZRABLJIVANJA, NASILJA I ZLOSTAVLJANJA propisane su obveze države u pogledu zaštita osoba s invaliditetom od svih oblika izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, uključujući i aspekte istih vezane uz spol. Navedeno obuhvaća i seksualno nasilje usmjereno na žene i djevojke s invaliditetom. Odbor za prava osoba s invaliditetom u Općem komentaru br. 3 (2016) na članak 6. Konvencije u svezi članka 16. Konvencije navodi kako ženama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja u usporedbi s ostalim ženama. Neke žene s invaliditetom, posebice gluhe i gluhoslijepe te žene s intelektualnim poteškoćama mogu biti izložene još većem riziku od nasilju i zlostavljanja zbog njihove izoliranosti, ovisnosti ili ugnjetavanja. Nadalje, Odbor UN-a u Zaključnim primjedbama o Inicijalnom izvješću Hrvatske (travanj 2015. godine) iskazuje zabrinutost što redovne usluge za žrtve nasilja u pravilu nisu dostupne osobama s invaliditetom te da su posebno nezaštićene žene i djevojčice te dječaci s invaliditetom. Preporuka je Odbora da država potpisnica stavi usluge za zaštitu osoba s invaliditetom od nasilja u prvi plan i da ih učini dostupnim (t.26 Inicijalnog izvješća). Konvencija kao i Opći komentari, posebice za ovo područje Opći komentar Odbora UN-a br. 3. (2016) na članak 6. u svezi članka 16. važan su izvor obveza države u zaštiti temeljenih ljudskih prava žena i djevojaka s invaliditetom u pogledu slobode od nasilja, uključujući i seksualnog nasilja. S obzirom na navedeno, Pravobraniteljica smatra kako navedeni izvori trebaju biti istaknuti u uvodu Protokola, u djelu međunarodnih dokumenata usmjerenih na zaštitu žrtava seksualnog nasilja (str. 5-7 uvoda Protokola) kao što su spomenute i ostale konvencije, deklaracije, direktive i drugo. U daljnjem tekstu dajemo mišljenje na Protokol temeljeći ga na Konvenciji i Općim Komentarima Odbora UN-a te preporuci Odbora iz Inicijalnog izvješća. (poveznica: http://posi.hr/konvencija-o-pravima-osoba-s-invaliditetom/#1436942380515-b8190a41-60949b8f-9c30 ). Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru te se komentar u cijelosti prihvaća.