Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O OBRASCU PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Zdenka Pavalić OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Primjedbe na Nacrt prijedloga zakona o plaćama državnih službenika i namještenika Ovaj zakon nepošten je i nepravedan u samoj svojoj srži. Naime, u čl. 26. navodi se da se ocjenjivanje državnih službenika i namještenika temelji se na načelima objektivnosti, kontinuiteta, transparentnosti i međusobnog povjerenja te pravednosti i nepristranosti, dok se u u obrazloženju članka 38. navodi da “terorija preporuča da dobra ocjena bude najčešća ocjena.” Zakonom se deklaratorno promiče objektivnost, pravednost, nepristranost u ocjenjivanju, dok je intencija samog zakona da ocjena dobar bude najčešća ocjena. I o kakvoj se to nerazumnoj teoriji prisječnosti govori??? Ovim zakonom će biti kažnjeni državni službenici koji iskaču iznad prosječnosti koja se ovim zakonom promiče. Iz navedenog je razvidno da o nikakvoj objektivnosti, pravednosti i nepristranosti neće biti ni govora pri ocjenjivanju državnih službenika, kad je intencija da ocjena dobar bude najčešća ocjena. Tim više što članak 38. određuje i ograničenja u ocjenjivanju da tijekom jedne kalendarske godine najviše 8% državnih službenika zaposlenih u državnom tijelu može dobiti ocjenu za „izuzetan učinak“, a najviše 17% državnih službenika i namještenika državnog tijela može dobiti ocjenu za „učinak iznad očekivanog“. Isto znači da će biti oštećeni službenici koji po rezultatima svog rada zaslužuju ocjenu „izuzetan učinak“ i ocjenu„učinak iznad očekivanog“, a zbog popunjene nerazumne kvote od 8% odnosno 17% u tu kvotu neće mogu ući, i neće moći dobiti ocjenu koju po rezultatima svog rada zaslužuju, a samim time niti plaću koja će ovisiti o ocjeni. Po ovakvom zakonu državni službenici više neće biti suradnici, nego suparnici, jer ako jedan dobije ocjenu „izuzetan učinak“, za drugog možda više neće biti mjesta u nerazumnoj kvoti. Navedeni sustav ocjenjivanja neprovediv je u praksi, obzirom na subjektivnost nadredenih sluzbenika i isti će uzrokovati nepotrebne tenzije unutar sustava drzavnih sluzbi, što će se posljedično odraziti i na efikasnost državne uprave u cjelini. Članak 38. je protivan Ustavu RH i to čl. 3, čl.44 i čl. 55 Ustava RH. Nadalje, iz prakse je poznato da se ocjenjivanje državnih službenika i sada ne provodi po načelima objektivnosti, pravednosti, nepristranosti, nego po načelima simpatičnosti i nesimpatičnosti nadređenom državnom službeniku, te po načelu podobnosti i nepodobnosti, jer praksa pokazuje da se iznadprosječno inteligentni i iznadprosječno sposobni državni službenici tretiraju kao nepodobni, što je vidljivo i iz ovog zakona koji promiče osrednjost. U državnoj upravi RH ne postoji moralna i duhovna zrelost za objektivno i nepristrano ocjenjivanje (čast izuzecima!), te stoga ne postoji niti objektivna spremnost za uvođenja instituta da plaća državnih službenika ovisi o ocjeni. Dosadašnja praksa pokazuje da nadređeni državni službenik subjektivno ocjenjuje državnog službenika, po sasvim netransparentnim i neobjektivnim kriterijima, odnosno ocjenjuje ga po načelu simpatičnosti i podobnosti, a ocjene po navedenim “kriterijima” nisu stvarni pokazatelj rada državnog službenika. Tome u prilog govori slučaj iz prakse kada je državni službenik koji je godinama bio ocjenjivan s ocjenom “izuzetan” dolaskom novog nadređenog državnog službenika od novonadređenog državnog službenika ocijenjen ocjenom “uspješan”, a da se pri tome znanja i sposobnosti državnog službenika nisu umanjile. Jednostavno, novome nadređenome nije bio simpatičan… Istovremeno, ocjenom “izuzetan” kontinuirano se ocjenjuje državne službenike, koji objektivno gledano, svojim radom nisu polučili nikakav izuzetan rezultat koji bi zaslužio takvu ocjenu. Praksa pokazuje da se na rukovodeća radna mjesta u državnoj upravi imenuje ljude koji po znanju, sposobnosti i iskustvu nisu kompetentni (čast izuzecima!) ocjenjivati državne službenike koji ih po tim kriterijima naveliko nadilaze. Naročito je nemoguće da jedna struka ocjenjuje drugu struku. Ekonomist nikako ne može ocjenjivati pravnika, i obrnuto, jer su jednostavno za to nekompetentni. Isto bi bilo i u slučaju da ekonomist ocjenjuje kirurga!!! Ovaj Zakon u svom privitku mora imati decidirane objektivne i mjerljive kriterije kako bi nagrađivanje prema radu putem ocjene uopće imalo smisla. Inače se opet ostavlja prostor nadređenom da subjektivno ocjenjuje podređene državne službenike. Kao jedinstven doprinos provođenju digitalizacije i umjetne inteligencije u koji se nastojimo uključiti, a posebno u administrativnim poslovima, smatramo da bi bilo vrlo uputno kreirati upitnik koji bi se putem nove digitalne tehnologije i umjetne inteligencije mogao sam obrađivati i ocjenjivati, a temeljem kvantificiranih i dokazivih podataka. Tako bi se subjektivnost i nekompetentnost nadređenih pri ocjenjivanju svele na minimum. Osim toga, nadređeni državni službenik ne bi morao veliki dio svog radnog vremena trošiti na skupljanje bilješki o podređenim službenicima. Kod promicanja u neposredni viši platni stupanj iz čl.34. nije razvidno tko i na koji način i po kojim kriterijima utvrđuje što je to: očekivani, iznad očekivanog ili izvanredni učinak u radu. Ponovo se daje mogućnost nadređenom da subjektivno i prema osobnim naklonostima nekome dodjeli 20 bodova, a nekome otkaz na poslu. U zakon treba uvesti institut da i državni službenici ocjenjuju nadređenog državnog službenika, jer samo uzajamno ocjenjivanje može biti pravedno. Mogućnost službenicima i namještenicima da dostave mišljenje o načinu rukovođenja i upravljanja poslovnim procesima ocjenjivača iz čl.40.st.2. ne znači ništa, jer zakon ne predviđa da je to mišljenje obvezujuće. Kakvo je djelovanje neobvezujućeg mišljenja državnog službenika na način rukovođenja nadređenog državnog službenika dovoljno govori slučaj iz prakse kada se nekoliko državnih službenika žalilo na ponašanje nadređenog državnog službenika njemu nadređenom državnom dužnosniku, a on je unatoč navedenim pritužbama, istog nadređenog državnog službenika ocijenio ocjenom “izuzetan”. Stoga svakako u zakon treba uvesti institut da državni službenici ocjenjuju nadređenog državnog službenika. Nadalje, u zakon je neophodno potrebno uvesti i institut kažnjavanja nadređenih državnih službenika i državnih dužnosnika koji neobjektivno i nepravedno ocjenjuju državne službenike, na način da će državnom dužnosniku zatečenom u neobjektivnom ocjenjivanju momentalno prestati funkcija, uz obvezu naknade štete državnom službeniku, a rukovodeći državni službenik zatečen u neobjektivnom i nepravednom ocjenjivanju državnih službenika, biti će smijenjen s rukovodećeg radnog mjesta, uz obvezu naknade štete. Čl.5. zakona određuje da će se državnim službenicima i namještenicima isplaćivati jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti. Tko će mjeriti i po kojim kriterijima „težinu i količinu odrađenih zadataka“, odnosno da li službenici obavljaju jednaki rad i rad jednake vrijednosti? To zakon ne regulira, te se samim tim odredba o jednakoj plaćai za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti pokazuje kao neprovediva u praksi. Također i biološke objektivne okolnosti ukazuju na to da se ne može očekivati jednaki radni učinak službenika s 27 godina i onog s 63 godine života! Da li je netko o tome razmišljao??? U zakonu se nigdje ne navodi što će biti sa institutom minulog rada i hoće li se stečena prava u vidu dodatka na radni staž zadržati. Ako hoće, onda to treba u zakonu izrijekom navesti, da se eliminira mogućnost kasnijeg oprečnog tumačenja. Ako bi se stečeni dodatak na radni staž ukinuo najviše bi bili pogođeni službenici s 20 i više godina radnog staža (pred mirovinom) i to će im predstavljati direktan udar na džep i buduće mirovine. Nismo za zamjenu instituta minulog rada institutom promicanja temeljem ocjene uz istovremeno promicanje u plaći temeljem višeg stupnja obrazovanja (magistra znanosti i doktora znanosti). Ako minuli rad nije pokazatelj ili nema utjecaj na ostvarene rezultate rada i poštivanje radnih obveza namještenika onda to sasvim sigurno nema ni stjecanje višeg stupnja obrazovanja koje najčešće nije povezano s poslom koji državni službenik/namještenik obavlja. Članak 6. dređuje da se napredovanje u službi i promicanje u plaći temelje se na ostvarenim rezultatima rada, kvaliteti rada i poštivanju službene dužnosti državnog službenika odnosno rezultatima, kvaliteti i poštivanju radnih obveza namještenika. Kvaliteta rada službenika u nekim poslovima koji se ne mogu kvantificirati (takvih je dosta u državnoj upravi) može biti ocjenjena temeljem subjektivnog stava nadređenog, a to otvara prostor nadređenom da podržava njemu podobne ili naklonjene službenike. Odredba stavka 2. članka 43. da službenici koji rade na projektu koji se financira iz fondova i programa EU, imaju za vrijeme trajanja projekta pravo na dodatak na plaću u visini od 30% je također protivna Ustavu RH, a protivna je i samom zakonu koji propagira jednaku plaću za jednaki rad. Rad na projektima EU nije ništa složeniji posao od ostalih poslova u državnoj upravi i ne zahtijeva dodatno nagrađivanje državnih službenika. RH nije dovoljno bogata država da si može dopustiti sudske postupke i plaćanje naknade štete koje će prouzročiti ovakav zakon, stoga apeliramo na glas razuma da se isti povuče iz zakonske procedure. Zdenka Pavalić, dipl.iur. Nije prihvaćen Vezano uz opširan komentar uglavnom usmjeren na pitanje objektivnosti ocjenjivanja, vrlo važno je istaknuti da „očekivani učinak“ nije prosječnost već je rezultat kvalitetnog i pravodobnog izvršavanje radnih obveza i nije loša već odlična ocjena. Analiza rada državnih službi koja je objavljena u Studiji Svjetske banke o državnim službama u Republici Hrvatskoj ukazala je upravo na to da u sustavu državnih službi kvalitetno i očekivano poslove obavlja 75% zaposlenih te da je mnogo manji udio zaposlenih koji ostvaruju znatno veće rezultate i postignuća u svom radu. Iako se mnogo raspravlja o sustavu ocjenjivanja, koji se do sada pokazao kao najslabiji institut s najbrojnijim prigovorima i žalbama, novi objektivniji i transparentniji sustav bit će uređen novom uredbom o ocjenjivanju, koja se priprema u Ministarstvu uprave. Tako ubuduće ocjena neće ovisiti samo o mišljenju neposredno nadređenog već i od mišljenja suradnika, stranaka i korisnika, a bit će moguće da i službenik ocijeni svog ocjenjivača. Transparentnost sustava ocjenjivanja osigurat će i obvezna objava svih ocjena kroz koje podatke će se prati i po potrebi evaluirati način ocjenjivanja.
2 Zdenka Pavalić OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA, 1. OPĆE INFORMACIJE Primjedbe na Nacrt prijedloga zakona o plaćama državnih službenika i namještenika Ovaj zakon nepošten je i nepravedan u samoj svojoj srži. Naime, u čl. 26. navodi se da se ocjenjivanje državnih službenika i namještenika temelji se na načelima objektivnosti, kontinuiteta, transparentnosti i međusobnog povjerenja te pravednosti i nepristranosti, dok se u u obrazloženju članka 38. navodi da “terorija preporuča da dobra ocjena bude najčešća ocjena.” Zakonom se deklaratorno promiče objektivnost, pravednost, nepristranost u ocjenjivanju, dok je intencija samog zakona da ocjena dobar bude najčešća ocjena. I o kakvoj se to nerazumnoj teoriji prosječnosti govori??? Ovim zakonom će biti kažnjeni državni službenici koji iskaču iznad prosječnosti koja se ovim zakonom promiče. Iz navedenog je razvidno da o nikakvoj objektivnosti, pravednosti i nepristranosti neće biti ni govora pri ocjenjivanju državnih službenika, kad je intencija da ocjena dobar bude najčešća ocjena. Tim više što članak 38. određuje i ograničenja u ocjenjivanju da tijekom jedne kalendarske godine najviše 8% državnih službenika zaposlenih u državnom tijelu može dobiti ocjenu za „izuzetan učinak“, a najviše 17% državnih službenika i namještenika državnog tijela može dobiti ocjenu za „učinak iznad očekivanog“. Isto znači da će biti oštećeni službenici koji po rezultatima svog rada zaslužuju ocjenu „izuzetan učinak“ i ocjenu„učinak iznad očekivanog“, a zbog popunjene nerazumne kvote od 8% odnosno 17% u tu kvotu neće mogu ući, i neće moći dobiti ocjenu koju po rezultatima svog rada zaslužuju, a samim time niti plaću koja će ovisiti o ocjeni. Po ovakvom zakonu državni službenici više neće biti suradnici, nego suparnici, jer ako jedan dobije ocjenu „izuzetan učinak“, za drugog možda više neće biti mjesta u nerazumnoj kvoti. Navedeni sustav ocjenjivanja neprovediv je u praksi, obzirom na subjektivnost nadredenih sluzbenika i isti će uzrokovati nepotrebne tenzije unutar sustava drzavnih sluzbi, što će se posljedično odraziti i na efikasnost državne uprave u cjelini. Članak 38. je protivan Ustavu RH i to čl. 3, čl.44 i čl. 55 Ustava RH. Nadalje, iz prakse je poznato da se ocjenjivanje državnih službenika i sada ne provodi po načelima objektivnosti, pravednosti, nepristranosti, nego po načelima simpatičnosti i nesimpatičnosti nadređenom državnom službeniku, te po načelu podobnosti i nepodobnosti, jer praksa pokazuje da se iznadprosječno inteligentni i iznadprosječno sposobni državni službenici tretiraju kao nepodobni, što je vidljivo i iz ovog zakona koji promiče osrednjost. U državnoj upravi RH ne postoji moralna i duhovna zrelost za objektivno i nepristrano ocjenjivanje (čast izuzecima!), te stoga ne postoji niti objektivna spremnost za uvođenja instituta da plaća državnih službenika ovisi o ocjeni. Dosadašnja praksa pokazuje da nadređeni državni službenik subjektivno ocjenjuje državnog službenika, po sasvim netransparentnim i neobjektivnim kriterijima, odnosno ocjenjuje ga po načelu simpatičnosti i podobnosti, a ocjene po navedenim “kriterijima” nisu stvarni pokazatelj rada državnog službenika. Tome u prilog govori slučaj iz prakse kada je državni službenik koji je godinama bio ocjenjivan s ocjenom “izuzetan” dolaskom novog nadređenog državnog službenika od novonadređenog državnog službenika ocijenjen ocjenom “uspješan”, a da se pri tome znanja i sposobnosti državnog službenika nisu umanjile. Jednostavno, novome nadređenome nije bio simpatičan… Istovremeno, ocjenom “izuzetan” kontinuirano se ocjenjuje državne službenike, koji objektivno gledano, svojim radom nisu polučili nikakav izuzetan rezultat koji bi zaslužio takvu ocjenu. Praksa pokazuje da se na rukovodeća radna mjesta u državnoj upravi imenuje ljude koji po znanju, sposobnosti i iskustvu nisu kompetentni (čast izuzecima!) ocjenjivati državne službenike koji ih po tim kriterijima naveliko nadilaze. Naročito je nemoguće da jedna struka ocjenjuje drugu struku. Ekonomist nikako ne može ocjenjivati pravnika, i obrnuto, jer su jednostavno za to nekompetentni. Isto bi bilo i u slučaju da ekonomist ocjenjuje kirurga!!! Ovaj Zakon u svom privitku mora imati decidirane objektivne i mjerljive kriterije kako bi nagrađivanje prema radu putem ocjene uopće imalo smisla. Inače se opet ostavlja prostor nadređenom da subjektivno ocjenjuje podređene državne službenike. Kao jedinstven doprinos provođenju digitalizacije i umjetne inteligencije u koji se nastojimo uključiti, a posebno u administrativnim poslovima, smatramo da bi bilo vrlo uputno kreirati upitnik koji bi se putem nove digitalne tehnologije i umjetne inteligencije mogao sam obrađivati i ocjenjivati, a temeljem kvantificiranih i dokazivih podataka. Tako bi se subjektivnost i nekompetentnost nadređenih pri ocjenjivanju svele na minimum. Osim toga, nadređeni državni službenik ne bi morao veliki dio svog radnog vremena trošiti na skupljanje bilješki o podređenim službenicima. Kod promicanja u neposredni viši platni stupanj iz čl.34. nije razvidno tko i na koji način i po kojim kriterijima utvrđuje što je to: očekivani, iznad očekivanog ili izvanredni učinak u radu. Ponovo se daje mogućnost nadređenom da subjektivno i prema osobnim naklonostima nekome dodjeli 20 bodova, a nekome otkaz na poslu. U zakon treba uvesti institut da i državni službenici ocjenjuju nadređenog državnog službenika, jer samo uzajamno ocjenjivanje može biti pravedno. Mogućnost službenicima i namještenicima da dostave mišljenje o načinu rukovođenja i upravljanja poslovnim procesima ocjenjivača iz čl.40.st.2. ne znači ništa, jer zakon ne predviđa da je to mišljenje obvezujuće. Kakvo je djelovanje neobvezujućeg mišljenja državnog službenika na način rukovođenja nadređenog državnog službenika dovoljno govori slučaj iz prakse kada se nekoliko državnih službenika žalilo na ponašanje nadređenog državnog službenika njemu nadređenom državnom dužnosniku, a on je unatoč navedenim pritužbama, istog nadređenog državnog službenika ocijenio ocjenom “izuzetan”. Stoga svakako u zakon treba uvesti institut da državni službenici ocjenjuju nadređenog državnog službenika. Nadalje, u zakon je neophodno potrebno uvesti i institut kažnjavanja nadređenih državnih službenika i državnih dužnosnika koji neobjektivno i nepravedno ocjenjuju državne službenike, na način da će državnom dužnosniku zatečenom u neobjektivnom ocjenjivanju momentalno prestati funkcija, uz obvezu naknade štete državnom službeniku, a rukovodeći državni službenik zatečen u neobjektivnom i nepravednom ocjenjivanju državnih službenika, biti će smijenjen s rukovodećeg radnog mjesta, uz obvezu naknade štete. Čl.5. zakona određuje da će se državnim službenicima i namještenicima isplaćivati jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti. Tko će mjeriti i po kojim kriterijima „težinu i količinu odrađenih zadataka“, odnosno da li službenici obavljaju jednaki rad i rad jednake vrijednosti? To zakon ne regulira, te se samim tim odredba o jednakoj plaćai za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti pokazuje kao neprovediva u praksi. Također i biološke objektivne okolnosti ukazuju na to da se ne može očekivati jednaki radni učinak službenika s 27 godina i onog s 63 godine života! Da li je netko o tome razmišljao??? U zakonu se nigdje ne navodi što će biti sa institutom minulog rada i hoće li se stečena prava u vidu dodatka na radni staž zadržati. Ako hoće, onda to treba u zakonu izrijekom navesti, da se eliminira mogućnost kasnijeg oprečnog tumačenja. Ako bi se stečeni dodatak na radni staž ukinuo najviše bi bili pogođeni službenici s 20 i više godina radnog staža (pred mirovinom) i to će im predstavljati direktan udar na džep i buduće mirovine. Nismo za zamjenu instituta minulog rada institutom promicanja temeljem ocjene uz istovremeno promicanje u plaći temeljem višeg stupnja obrazovanja (magistra znanosti i doktora znanosti). Ako minuli rad nije pokazatelj ili nema utjecaj na ostvarene rezultate rada i poštivanje radnih obveza namještenika onda to sasvim sigurno nema ni stjecanje višeg stupnja obrazovanja koje najčešće nije povezano s poslom koji državni službenik/namještenik obavlja. Članak 6. dređuje da se napredovanje u službi i promicanje u plaći temelje se na ostvarenim rezultatima rada, kvaliteti rada i poštivanju službene dužnosti državnog službenika odnosno rezultatima, kvaliteti i poštivanju radnih obveza namještenika. Kvaliteta rada službenika u nekim poslovima koji se ne mogu kvantificirati (takvih je dosta u državnoj upravi) može biti ocjenjena temeljem subjektivnog stava nadređenog, a to otvara prostor nadređenom da podržava njemu podobne ili naklonjene službenike. Odredba stavka 2. članka 43. da službenici koji rade na projektu koji se financira iz fondova i programa EU, imaju za vrijeme trajanja projekta pravo na dodatak na plaću u visini od 30% je također protivna Ustavu RH, a protivna je i samom zakonu koji propagira jednaku plaću za jednaki rad. Rad na projektima EU nije ništa složeniji posao od ostalih poslova u državnoj upravi i ne zahtijeva dodatno nagrađivanje državnih službenika. RH nije dovoljno bogata država da si može dopustiti sudske postupke i plaćanje naknade štete koje će prouzročiti ovakav zakon, stoga apeliramo na glas razuma da se isti povuče iz zakonske procedure. Nije prihvaćen Vezano uz opširan komentar uglavnom usmjeren na pitanje objektivnosti ocjenjivanja, vrlo važno je istaknuti da „očekivani učinak“ nije prosječnost već je rezultat kvalitetnog i pravodobnog izvršavanje radnih obveza i nije loša već odlična ocjena. Analiza rada državnih službi koja je objavljena u Studiji Svjetske banke o državnim službama u Republici Hrvatskoj ukazala je upravo na to da u sustavu državnih službi kvalitetno i očekivano poslove obavlja 75% zaposlenih te da je mnogo manji udio zaposlenih koji ostvaruju znatno veće rezultate i postignuća u svom radu. Iako se mnogo raspravlja o sustavu ocjenjivanja, koji se do sada pokazao kao najslabiji institut s najbrojnijim prigovorima i žalbama, novi objektivniji i transparentniji sustav bit će uređen novom uredbom o ocjenjivanju, koja se priprema u Ministarstvu uprave. Tako ubuduće ocjena neće ovisiti samo o mišljenju neposredno nadređenog već i od mišljenja suradnika, stranaka i korisnika, a bit će moguće da i službenik ocijeni svog ocjenjivača. Transparentnost sustava ocjenjivanja osigurat će i obvezna objava svih ocjena kroz koje podatke će se prati i po potrebi evaluirati način ocjenjivanja.
3 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA, 4. UTVRĐIVANJE RJEŠENJA 4.2. Ograničavanje prava kolektivnog pregovaranja te pokušaj da se kroz zakonska rješenja izbjegnu mogući socijalni sporovi ili industrijske akcije je najgrublje narušavanje slobode sindikalnoga djelovanja. Nije prihvaćen Što se tiče primjedbi vezanih uz ograničavanje prava na kolektivno pregovaranje o materiji uređenoj propisom, stajališta smo da je moguće ograničiti prava o kolektivnim pregovorima jer će se i nadalje moći pregovarati o temeljnom pravu iz rada odnosno plaći, pregovorima o visini osnovice za izračun plaće, kao i o nizu drugih jednokratnih materijalnih prava, kao npr. regresu, božićnici, daru za Sv. Nikolu, sistematskim pregledima.
4 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA 2.3. Ograničavanje sklapanja ugovora, osobito u smislu da se zakonom pokušava izrijekom propisati što se smije ugovarati, je izravno narušavanje slobode kolektivnog pregovaranja i ugovaranja i u suprotnosti je s međunarodnim konvencijama o radu. Očito je da se zbog „nesposobnosti“ pojedinih pregovarača od strane poslodavca (Vlade), kroz zakonska rješenja pokušava pojačati položaj vladine strane, čime se gubi jednakopravnost između ugovornih strana. Neprihvatljivo je da se ono što se može urediti ograničava zakonom, nego se Vlada mora posvetiti da progovara i ugovara ono što može, hoće i smije. Nije prihvaćen Što se tiče niza primjedbi vezanih uz ograničavanje prava na kolektivno pregovaranje o materiji uređenoj propisom, stajališta smo da je moguće ograničiti prava o kolektivnim pregovorima jer će se i nadalje moći pregovarati o temeljnom pravu iz rada odnosno plaći, pregovorima o visini osnovice za izračun plaće, kao i o nizu drugih jednokratnih materijalnih prava, kao npr. regresu, božićnici, daru za Sv. Nikolu, sistematskim pregledima.
5 Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE U Obrascu se u točkama 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA, 3. UTVRĐIVANJE ISHODA ODNOSNO PROMJENA i 4. UTVRĐIVANJE RJEŠENJA, govori o „kolektivnim ugovorima“, tj. koristi se množina, premda na području državne službe postoji jedan i jedinstveni kolektivni ugovor – Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Takvi „kolektivni ugovori“ navode se i kao razlog nejednakosti plaća državnih službenika i namještenika pa pod točkom „2.2. Zašto je potrebna izrada nacrta prijedloga zakona?“ piše kako „na tu nejednakost još utječu i kolektivni ugovori kojima se na različit način uređuju plaće i druga materijalna prava zaposlenih“, što jednostavno nije točno jer u uvjetima postojanja jednog kolektivnog ugovora na području državne službe ne može doći do ugovaranja različitih prava, budući da se ona primjenjuju jednako na sve u državnoj službi, za razliku od područja javnih službi, u kojem se pored Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, sklapaju različiti granski i tzv. kućni kolektivni ugovori, kojima se na bitno drugačiji način uređuju pojedina uvećanja plaće od djelatnosti do djelatnosti, odnosno službe, a u prošlosti se njima mijenjao čak i sustav koeficijenata. U točki „4.2. Navedite koja su moguća nenormativna rješenja za postizanje navedenog ishoda?“ tendenciozno se navodi kako bi uređivanje radnih prava zaposlenih drugim izvorima prava poput kolektivnih ugovora dovelo do netransparentnosti, nejednakosti i pojačanog pritiska na rashode državnog proračuna, „zbog čega to nije prihvatljivo rješenje“. Ovdje se ponovno govori o kolektivnim ugovorima, premda se, kako smo već istaknuli, za područje državne službe sklapa samo jedan kolektivni ugovor i njime se ne može netransparentno i nejednako ugovoriti pojedina prava, kada jednako vrijedi za sve zaposlene u državnoj službi. Također, za spomenuti je kako je u Republici Sloveniji upravo materija rasta plaća temeljena na individualnim rezultatima i učinkovitosti uređena kolektivnim ugovorom, kojim se utvrđuje ne samo visina osnovice za izračun plaće, nego i formula po kojoj se računa učinkovitost službenika i masa za plaće u državnom proračunu namijenjena za njihovo nagrađivanje temeljem rezultata rada za svaku godinu. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH predlagao je također jedno „nenormativno“ rješenje u obliku transformacije dodatka od 0,5 posto po godini staža u svojevrsni "dodatak za učinkovitost", na način da se dodatak na staž isplaćuje u ovisnosti o radnom učinku izraženom ocjenom rada službenika (uz odgovarajuće objektiviziranje sustava ocjenjivanja) pa bi tako moguća visina dodatka, sukladno dobivenoj ocjeni službenicima ocijenjenima ocjenom „uspješan“ iznosila, npr., 0,5 posto, „primjeran“ 1 posto, „izuzetan“ 2 posto, „zadovoljava“ 0,2 posto, a „ne zadovoljava“ 0 posto (uz izlazak iz državne službe koji je već predviđen Zakonom o državnim službenicima). Stajalište po kojem se normativno rješenje unaprijed favorizira, a kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovor proglašava mogućim izvorom i instrumentom netransparentnosti, nejednakosti i pojačanog pritiska na rashode državnog proračuna i, zbog toga, neprihvatljivim rješenjem, naprosto je nevjerojatno i društveno nekorektno i štetno, posebice kada dolazi od strane Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, koje po naravi svog djelokruga treba zagovarati vrijednosti i stečevine kolektivnog pregovaranja kao najvišeg oblika društvenog konsenzusa na području radnih i službeničkih odnosa. U svezi s gore navedenim skrećemo pozornost kako je člankom 16. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva rada i mirovinskoga sustava utvrđeno kako Uprava za rad, između ostalog, "promiče bipartitni i tripartitni socijalni dijalog, promiče kolektivno pregovaranje". Ako to čini na ovakav način, onda djeluje suprotno propisanom djelokrugu, a posebice stoga što je upravo ministar rada i mirovinskoga sustava u nekoliko posljednjih pregovaračkih ciklusa voditelj pregovaračkih odbora Vlade za područje državne i javnih službi. Glavni tajnik Siniša Kuhar Nije prihvaćen Nije potpuno točno da se na sve državne službenike i namještenike primjenjuje jedan jedinstveni kolektivni ugovor jer se trenutno, zbog gašenja zavoda, agencija i drugih tijela s javnim ovlastima , čije poslove uglavnom preuzimaju središnja tijela državne uprave, otvara problem prenošenja sklopljenih „kućnih“ kolektivnih ugovora važećih u ugašenim tijelima. Tako se trenutno na službenike i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, a na zaposlene na poslovima razminiranja Kolektivni ugovor za zaposlene u ugašenom Hrvatskom centru za razminiranje. Što se tiče prijedloga da se umjesto promaknuća u plaći na temelju ocjene isti zamijeni dodatkom za učinkovitost u određenom postotku, mišljenja smo da isti počiva na istom načelu, a to je povećanje plaće temeljem rezultata rada tako da navedeni prijedlog treba dodatno raspraviti unutar radne skupine tijekom pripreme. Što se tiče niza primjedbi vezanih uz ograničavanje prava na kolektivno pregovaranje o materiji uređenoj propisom, stajališta smo da je moguće ograničiti prava o kolektivnim pregovorima jer će se i nadalje moći pregovarati o temeljnom pravu iz rada odnosno plaći, pregovorima o visini osnovice za izračun plaće, kao i o nizu drugih jednokratnih materijalnih prava, kao npr. regresu, božićnici, daru za Sv. Nikolu, sistematskim pregledima.
6 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Poštovani/e, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova dostavlja svoje mišljenje vezano uz Obrazac prethodne procjene Nacrta prijedloga Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika (Obrazac). Naime u Obrascu se, između ostalog, navodi i slijedeće (toč.3.2.): „Uvođenjem sustava platnih stupnjeva i platnih razreda se ubuduće ukida dodatak od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, što međutim neće ići na štetu najboljih službenika i namještenika. Naime, razlika između predloženih platnih stupnjeva ne smije i nije manja od 2,0 posto, a promicanje za jedan platni stupanj (tj. povećanje plaće za prosječno nešto više od 2,0 posto) moguće je u slučaju jedne ocjene 'izvanredan učinak', dvije uzastopne ocjene 'učinak iznad očekivanja' i četiri uzastopne ocjene 'očekivani učinak'.“ Iz navedenog proizlazi kako će se novim zakonom ukinuti dodatak od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te kako će svako daljnje povećanje plaće ovisiti isključivo o dobivenim ocjenama službenika/ica (a što je vidljivo i iz toč.3.1 Obrasca koja propisuje kako je jedan od ciljeva koji se namjerava postići i „zamjena instituta minulog rada institutom promicanja temeljem ocjene“). U kontekstu navedenog Pravobraniteljica ukazuje na odredbu važećeg Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 61/2017, dalje u tekstu: Zakon) i to čl.82.st.2. koji propisuje: „Ne ocjenjuju se državni službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge, te službenici na probnom radu.“ Imajući u vidu navedeno, postavlja se pitanje ocjenjivanja državnih službenika/ica koji/e su u prethodnoj kalendarskoj godini radili/e manje od šest mjeseci iz razloga što su koristili/e rodiljni i/ili roditeljski dopust ili su službenice bile privremeno nesposobne za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem. Naime po važećem Zakonu i takvoj kategoriji službenika/ica (odnosno službenica koje su bile privremeno nesposobne za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem te službenika/ica koji/e su koristili rodiljni i/ili roditeljski dopust) svake godine se povećava plaća temeljem dodatka od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža obzirom da im se vrijeme provedeno na privremenoj nesposobnosti za rad odnosno rodiljnom i/ili roditeljskom dopustu uračunava u radni staž. Međutim iz Obrasca prethodne procjene Nacrta prijedloga Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika proizlazi kako se takav sustav napušta obzirom da se napredovanje (odnosno promicanje u plaći) vezuje isključivo uz dobivenu ocjenu, a ne radni staž (odnosno minuli rad). Imajući u vidu kako se prema postojećem čl.82.st.2. Zakona o državnim službenicima ne ocjenjuju državni službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, i to bez obzira na razloge, Pravobraniteljica ukazuje kako će se kategorija službenika/ica koji/e su koristili/e rodiljni i/ili roditeljski dopust kao i kategorija službenica koje su bile privremeno nesposobne za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem dulje od šest mjeseci u kalendarskoj godini (što je često slučaj kod korištenja navedenih prava), naći u nepovoljnijoj situaciji u odnosu na službenike/ice koji/e nisu koristili/e navedena prava. Naime službenici/ice koji/e su koristili/e rodiljni i/ili roditeljski dopust kao i službenice koje su bile privremeno nesposobne za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem u pravilu najčešće neće moći biti ocjenjeni (upravo iz razloga jer su zbog korištenja tih prava često radili/e manje od šest mjeseci u kalendarskoj godini), a što je preduvjet za njihovo daljnje napredovanje odnosno promicanje u plaći, obzirom da će se isto vršiti isključivo temeljem ocjene. Pritom će se u posebno nepovoljnijem položaju nalaziti oni službenici/ice koji/e su koristili/e navedena prava više puta odnosno za veći broj djece, a što svakako nije u duhu demografske politike koju Republika Hrvatska sustavno promiče. Pravobraniteljica je već prethodno ukazivala na pitanje vezano uz ocjenjivanje državnih službenika/ica po važećem sustavu odnosno Zakonu o državnim službenicima. Naime Pravobraniteljica smatra kako sam uvjet ocjenjivanja službenika/ica kao kriterij napredovanja i promicanja nije upitan niti predstavlja problem u smislu diskriminacije. Međutim, činjenica je da se (a što proizlazi iz čl.82.st.2. Zakona o državnim službenicima) trudnice koje su bile privremeno nesposobne za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem te osobe koje su koristile rodiljni/roditeljski dopust i slično, u pravilu najčešće neće ocjenjivati (obzirom da navedene kategorije osoba – službenika/ica najčešće uslijed korištenja tih prava rade manje od šest mjeseci tijekom kalendarske godine). Stoga navedenim kategorijama osoba nije omogućen pristup ocjenjivanju (a time posljedično i napredovanju odnosno promicanju u plaći kako to predviđa Obrazac prethodne procjene Nacrta prijedloga Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika) što samo po sebi predstavlja diskriminatornu praksu u odnosu na trudnice te predstavlja kršenje načela ravnopravnosti spolova i jamstava jednakog postupanja iz Zakona o ravnopravnosti spolova, ali i europske sudske prakse u odnosu na zaštitu trudnica od diskriminacije. Pravobraniteljica ističe kako se bez obzira na izostanke s posla, ukoliko su oni izazvani trudnoćom, državnim službenicama mora osigurati pristup ocjenjivanju i napredovanju te kako bi svako suprotno postupanje predstavljalo diskriminaciju temeljem spola. Vezano uz navedeno, Pravobraniteljica ukazuje na relevantne odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, broj 82/08, 69/17) koji je organski zakon: Članak 5. „Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.“ Članak 6. st.2. „(2) Zabranjuje se diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa. Nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom.“ Članak 13. st.1. „(1) Diskriminacija na području zapošljavanja i rada zabranjena je u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela, u odnosu na: 1. uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije, 2. napredovanje na poslu, 3. pristup svim vrstama i stupnjevima školovanja, profesionalne orijentacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, 4. uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, 5. članstvo i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz tog članstva, 6. usklađivanje profesionalnog i privatnog života, 7. trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva.“ Analizirajući ovu problematiku Pravobraniteljica ukazuje i na činjenicu kako je Europski sud pravde u svojoj odluci u predmetu Dekker (Predmet C-177/88 Elisabeth Johanna Pacifica Dekker v Stichting Vormingscentrum voor Jong Volwassenen (VJV-Centrum) Plus (1990) I-03941) zauzeo jasno stajalište kako je nepovoljno postupanje temeljem trudnoće oblik spolne diskriminacije zato jer takvo postupanje proizvodi nepovoljne učinke isključivo za žene. Stoga svaka odluka kojom je osobi uskraćena neka korist kojoj bi ta osoba imala pristup da nije trudna predstavlja diskriminaciju temeljem njenog spola. Također, i u presudi Europskog suda pravde od 6.3.2014. godine u predmetu Napoli (C-595/12 Loredana Napoli v Ministero della Giustizia - Dipartimento dell’Amministrazione penitenziaria) sud je ponovo jasno naglasio da žena nakon završetka rodiljnog dopusta ima pravo vratiti se na isti ili ekvivalentan posao onome koji je obavljala prije trudnoće i to po istim uvjetima, odnosno po uvjetima koji ne smiju biti nepovoljniji za nju. U predmetnom slučaju, Sud je istaknuo kako činjenica da je gospođi Napoli bio onemogućen pristup stručnom usavršavanju zbog njenog odsustva temeljem trudnoće, što joj je posljedično onemogućilo da iskoristi poboljšanja u uvjetima rada na isti način kao i njezine kolege/ice koje su prošle stručno usavršavanje, predstavlja nepovoljno postupanje uvjetovano njenom trudnoćom te kao takvo predstavlja spolnu diskriminaciju. Imajući u vidu navedeno, Pravobraniteljica smatra kako bi se prilikom izrade Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika svakako trebalo voditi računa o tome da navedenim zakonom niti na koji način ne budu stavljeni u nepovoljniji položaj oni državni/e službenici/ice koji/e su koristili rodiljni i/ili roditeljski dopust odnosno državne službenice koje su bile privremeno nesposobne za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem (uslijed čega isti nisu mogli biti ocijenjeni, a posljedično niti promaknuti u plaći) obzirom da bi takvo postupanje predstavljalo spolnu diskriminaciju. S poštovanjem, PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA Višnja Ljubičić, dipl. iur. Primljeno na znanje Vezano uz vrlo opširan komentar vezan uz problematiku službenica i namještenica koje zbog trudnoće i korištenja rodiljnih i roditeljskih prava neće možda duži vremenski period biti ocijenjene, a time neće ostvarivati niti mogućnost promicanja u plaći zbog ukidanja tzv. minulog rada od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, radna skupina je već raspravljala o navedenom pitanju jer je problem širi i obuhvaća sve službenike i namještenike koji iz bilo kojeg opravdanog razloga određeno vrijeme nisu prisutni na radu. Međutim kako bi se pravilo da se promicanje u plaći ostvaruje na temelju ostvarenih rezultata rada dosljedno primjenjivalo, rješenje problema nije moguće kroz ocjenjivanje rezultata rada onih službenika i namještenika koji nisu radili i nemaju rezultata rada, Obzirom da se o tim pitanjima već i do sada razgovaralo, zasigurno će se predlagati i neka moguća rješenja u samom normativnom prijedlogu.
7 Petar Marija Radelj OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Poštovani, Savjetovanje je otvoreno 4. prosinca 2018. u 12.07 te je određeno da traje do 18. prosinca 2018., dakle manje od 15 dana. Članak 13. stavak 2. Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa nevodmisleno i kogentno određuje: "Stručni nositelj po završetku izrade Prethodne procjene, provodi savjetovanje o Prethodnoj procjeni u trajanju od najmanje 15 dana putem središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanja s javnošću." Otvaranjem savjetovanja na razdoblje kraće nego je određeno Vladinom uredbom šalje se vrlo loša politička i protupravna poruka i dovodi u pitanje ustavnopravna prihvatljivost i valjanost akta koji se na kraju namjerava donijeti. Pozivam vas da o ovako važnoj stvari produljite savjetovanje do 7. siječnja 2019. Petar Marija Radelj Nije prihvaćen Slijedom prigovora o prekratkom trajanju e savjetovanja o obrascu prethodne procjene, želimo istaknuti da će i Nacrt prijedloga zakona o plaćama, kada bude izrađen u svom cjelokupnom tekstu s poslovničkom obradom i svim normativnim prijedlozima biti ponovno objavljen na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.
8 Maja Šnajder OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Svrha postojanja javnih službi je zadovoljavanje potreba stanovnika. Kako bi se što bolje ispunio taj zadatak, predlažem: 1. odrediti rok u kojem onaj koji je zaprimio zahtjev/molbu/upit mora odgovoriti stranci. 2. službenik koji je zaprimio zahtjev/molbu/upit, mora sam prikupiti eventualno potrebne dokumente od drugih državnih službi, u određenom roku. 3. treba odrediti negativne bodove koji će utjecati na primanja službenika ukoliko se stranke budu žalile na njega ili zbog nepoštivanja postavljenih rokova. Nadalje savjetujem oprez sa platnim razredima i stručnim spremama. To nije garancija za dobro i korektno obavljen posao. Nije prihvaćen Rokovi za ispunjenje zahtjeva propisani su postupovnim propisima o upravnom postupku i uredskom poslovanju te iste nije upitno uređivati propisima koji uređuju područje plaća. Iako nije predviđeno odrediti negativne bodove, novim propisom omogućit će se nazadovanje odnosno smanjenje plaće u slučaju minimalnih radnih rezultata, kao i prestanak službe nema zadovoljavanja radnog učinka, što je do sada bilo gotovo nemoguće.
9 Jasna Martinec OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA, 3. UTVRĐIVANJE ISHODA ODNOSNO PROMJENA Pri izračunu sredstava potrebnih za primjenu Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika navodi se podatak da će promicanje za jedan platni stupanj tj. povećanje od 2% biti moguće u slučaju jedne ocjene „izvanredan učinak“, dvije uzastopne ocjene „učinak iznad očekivanja“ i četiri uzastopne ocjene „očekivani uspjeh“. Potom se navodi da čak 75% službenika ostvaruje očekivani uspjeh. Međutim, u točki 5.1.15. predlagatelj navodi sasvim drugačije postotke za promicanje službenika temeljem ocjenjivanja, 8% službenika uz isplatu proračunske osnovice i 17% službenika uz isplatu polovine proračunske osnovice) te isplatu jednokratnih nagrada i nagrada za izniman učinak. Na čemu predlagatelj temelji stajalište da samo 8% odnosno 17% službenika može biti ocijenjeno najvišim ocjenama i da čak 75% službenika ostvaruje očekivani uspjeh? Zakon ne može unaprijed određivati tko u državnoj službi može ostvariti vrhunske rezultate a tko ne može, takav odnos prema državnim službenicima je ponižavajući i diskriminirajući, i grubo narušava ustavno načelo jednakosti pred zakonom. Zakon bi trebao poticati i nagrađivati izvrsnost, a ne unaprijed određenu skupinu službenika. Nije prihvaćen Vezano uz opširan komentar uglavnom usmjeren na pitanje objektivnosti ocjenjivanja, vrlo važno je istaknuti da „očekivani učinak“ nije prosječnost već je rezultat kvalitetnog i pravodobnog izvršavanje radnih obveza i nije loša već odlična ocjena. Analiza rada državnih službi koja je objavljena u Studiji Svjetske banke o državnim službama u Republici Hrvatskoj ukazala je upravo na to da u sustavu državnih službi kvalitetno i očekivano poslove obavlja 75% zaposlenih te da je mnogo manji udio zaposlenih koji ostvaruju znatno veće rezultate i postignuća u svom radu. Promicanje u plaći temeljem ostvarenih 20 bodova na temelju ostvarenih ocjena je jedan institut, a isplata jednokratne nagrade u visini proračunske osnovice odnosno polovine proračunske osnovice je drugi institut. Navedeni se instituti ne preklapaju niti ne isključuju.
10 Jasna Martinec OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Ograničavanje sklapanja kolektivnih ugovora u svrhu sprječavanja nejednakosti plaće u potpunosti je pogrešan i protuustavan argument. Prilikom iznošenja ovakvih argumenata predlagatelj bi trebao imati na umu odredbe članaka 43., 57., 60. i 61. Ustava Republike Hrvatske, kao i Zakon o radu koji navodi kako predmet kolektivnog pregovaranja mogu biti, uz taksativno navedene, i druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Isto tako, argument istaknut u točki 4.2. da uređivanje radnih prava zaposlenih nekim drugim izvorima prava kao što su kolektivni ugovori mogu dovesti do netransparentnosti i nejednakosti u potpunosti je netočan. Samo je jedan kolektivni ugovor koji se odnosi na državne službenike i namještenike i primjenjuje se na sve državne službenike na istovjetan način, pod jednakim uvjetima, bez obzira na stupanj obrazovanja, radni staž, status državnog službenika u hijerarhiji, spol, dob, ili bilo koju drugu karakteristiku, pa čak i bez obzira na ključnu karakteristiku odnosno je li državni službenik član sindikata ili ne. No, kolektivni ugovor može dovesti do pojačanog pritiska na rashode državnog proračuna. Ozbiljne uštede u državnom proračunu na poziciji plaća i drugih materijalnih prava državnih službenika mogu se postići ukidanjem državne službe na određeno vrijeme, nikako ograničavanjem kolektivnog pregovaranja. Nije prihvaćen Što se tiče navedenih primjedbi vezanih uz ograničavanje prava na kolektivno pregovaranje o materiji uređenoj propisom, stajališta smo da je moguće ograničiti prava o kolektivnim pregovorima jer će se i nadalje moći pregovarati o temeljnom pravu iz rada odnosno plaći, pregovorima o visini osnovice za izračun plaće, kao i o nizu drugih jednokratnih materijalnih prava, kao npr. regresu, božićnici, daru za Sv. Nikolu, sistematskim pregledima.
11 Jasna Martinec OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Podržavam napore koji se ulažu u uspostavljanje pravednijeg i transparentnijeg sustava plaća državnih službenika i namještenika. Međutim, pogrešno je tvrditi da postojeći automatski dodatak od 0.5% po godini staža utječe na nejednakost plaća za jednako vrijedne poslove iste razine potrebnih kompetencija i stručnosti. Ukidanjem ovog dodatka neće se postići željeni cilj i ostvariti načelo „jednaka plaća za jednak rad i rad jednake vrijednosti“ jer na nejednakost plaća utječe i visina lokalnog poreza odnosno prireza po mjestu stanovanja, porezne olakšice s obzirom na broj uzdržavanih osoba i po drugim osnovama, prekovremeni rad, itd., a posebice nepostojanje preciznih planova rada za svako pojedino radno mjesto kao temelja za mjerenje učinkovitosti pojedinog državnog službenika. Dodatak od 0.5% pravi razliku među službenicima isključivo s obzirom na njihovo radno iskustvo, koje značajno utječe na učinkovitost. Dakle, ukidanjem ovoga dodatka izjednačili smo iskusne i neiskusne državne službenike. Ukoliko se dodatak želi ukinuti zbog ušteda to tako treba i komunicirati. Nije prihvaćen Institut minulog rada imao je smisla tijekom društvenog vlasništva, ali isti sada narušava načelo jednakosti plaća, osobito u području ravnopravnosti spolova jer, najme zbog različite dužine radnog staža dvije osobe različitog spola na istom radnom mjestu mogu imati znatno različite plaće, što može biti diskriminacija po dobi. Osim toga ukidanjem navedenog minulog rada otvara se mogućnost da poslodavci dodatkom na vjernost zadrže najbolje radnike.
12 Ines Krajcar Bronić OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Poštovanje Cijenim prijedlog da se uspješnost u poslu temeljem ocjenjivanja uvede kao kriterij za napredovanje, ali sam protiv toga da se potpuno ukine institut minulog rada. Mišljenja sam da minula treba ostati kao komponenta plaće (možda u manjem postotku), a da se doda napredovanjem temeljem ocjenjivanja. Time bi oni najbolji i bolji mogli brže napredovati, a ipak bi se cijenio minuli rad u danom sustavu. Nije prihvaćen Institut minulog rada imao je smisla tijekom društvenog vlasništva, ali isti sada narušava načelo jednakosti plaća, osobito u području ravnopravnosti spolova jer, najme zbog različite dužine radnog staža dvije osobe različitog spola na istom radnom mjestu mogu imati znatno različite plaće, što može biti diskriminacija po dobi. Osim toga ukidanjem navedenog minulog rada otvara se mogućnost da poslodavci dodatkom na vjernost zadrže najbolje radnike
13 Čedomir Tatalović OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Vrednovanje državnih službenika je isprva ograničeno raspoloživom masom sredstava određenih za plaće svake godine, tj. proračunom. Unutar te mase valjalo bi rasporediti iznose za plaće, svaki puta drukčije ili kao do sada –jednako. U takvoj situaciji, da bi nekom dodali, morate nekom oduzeti. Prema nacrtima sličnog akta, prije 10 godina, određeni su ti razredi i stupnjevi, kao i koeficijenti. Institut minulog rada je stabilno i pošteno sredstvo nagrađivanja službenika, dok bi novo ocjenjivanje moralo biti podložno osobnom mišljenju rukovodioca, te pažnjom neprelaženja iznosa mase određene za plaće. Zadnjih 15 godina plaća raste samo visokoj stručnoj spremi, jer tu postoje radna mjesta s hijerarhijskom mogućnošću uspinjanja. Najveći problem leži u tome što napredovati (bolji koeficijent) može samo visoka stručna sprema, dok srednja i viša stručna sprema ima samo jedan koeficijent. Razlika između srednje i više stručne spreme je nekih 300 kuna. Kako visoka stručna sprema može imati 3 – 4 puta veću plaću u odnosu na početničku obzirom na raspoloživa radna mjesta, ovaj zakon je dobar samo za njih, uostalom, oni ga i pišu. U opisu radnih mjesta za 1. grupu, tj. VSS, smanjuje se potreban broj podređenih, iskustvo, a izmišljaju nova radna mjesta u hijerarhiji, tako da nije dobar razlog naveden u Opisu savjetovanja : „bolje vrednovanje rukovodećih i visokostručnih radnih mjesta“ – to već postoji. Nadalje, primjer učitelja (NN 40/16) vidljivo je da učitelj sa višom stručnom spremom ima raspon od 0,984 do 1,688, a onaj sa visokom stručnom spremom ima raspon od 1,124 do 2,076? Znači, nije problem da učitelj visoke stručne spreme ima plaću ponekad manju od onog s višom, što kod ostalih državnih službenika ne daju, jer npr. onaj s višom stručnom spremom koliko god stručan i sposoban, ne smije imati koeficijent, a time i plaću, kao početnik sa VSS. Rješenje leži upravo u ukidanju takvih razlika, kao i u smanjenju broja naziva radnih mjesta gdje zaposleni u principu obavljaju isti posao. Srednja i viša stručna sprema nemaju nikakvu motivaciju za rad, a ovakva promjena akta bi im u najboljem slučaju donijela samo sitniš, dok je visoka stručna sprema i sa postojećim propisima dovoljno motivirana. Nije prihvaćen Nemogućnost napredovanja za službenike i namještenike sa srednjom i višom stručnom spremom predlaže se riješiti promicanjem u plaći za svaki viši stupanj obrazovanja sve dok se ne stvore uvjeti za raspored na odgovarajuće radno mjesto. Na taj se način motivira službenike i namještenike za daljnje obrazovanje jer se promiču u plaći neovisno od mogućeg napredovanja. U odnosu na prijedlog o smanjivanju broja i naziva radnih mjesta tamo gdje zaposleni obavljaju praktično iste poslove intencija i je budućih propisa da se broj i nazivi radnih mjesta sintetiziraju na što je mogući manji broj standardiziranih radnih mjesta, što će biti provedeno novom uredbom o klasifikaciji, koja se priprema u Ministarstvu uprave.