Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o nacrtu Pravilnika o naknadi štete ulagateljima UCITS fonda i_ili UCITS fondu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HGK Na temelju članka 110. stavka 7. Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom („Narodne novine“ broj 44/16, dalje: Zakon), Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: Hanfa) na sjednici Upravnog vijeća održanoj ________________ godine donijela je U nastavku dajemo primjedbe i prijedloge članica Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK na Nacrt prijedloga pravilnika o naknadi štete ulagateljima UCITS fonda/AIF-a i/ili UCITS fondu/AIF-u. Međutim, a s obzirom na usklađenost pravilnika za UCITS i AIF do razine pozivanja na članke ZOIF-a odnosno ZAIF-a te razine minimalnih iznosa obeštećenja s obzirom na strategije ulaganja AIF-a, donji komentari se odnose na oba pravilnika, u tom smislu kada se spominje Društvo misli se i na UAIF te Zakon smatramo ZOIF ili ZAIF. Također s obzirom na otvorena pitanja iznesena u donjim komentarima molimo za sastanak predstavnika Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK s predstavnicima HANFA-e na kojem bi se mogli prokomentirati prijedlozi Udruženja i zajednički donijeti odluku o odredbama za obeštećenje ulagatelja koji ulažu u fondove na teritoriju RH. Primljeno na znanje Odgovori se nalaze u nastavku.
2 HGK I. UVODNE ODREDBE, Članak 1. Udruženje društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK pretpostavlja da „nedopuštena“ povreda označuje „aktivno“ prekoračenje ograničenja ulaganja (nastalo aktivnošću Društva) za razliku od „pasivnog“ prekoračenja ograničenja ulaganja (nastala uslijed okolnosti na koje Društvo nije utjecalo, npr. uplata ulagatelja, promjena cijene na tržištu i sl.). Dodatno, Udruženje je suglasno s time da „pasivno“ prekoračenje postaje „aktivno“ ako Društvo nije u rokovima iz Zakona uskladilo svoje ulaganje. Vidjeti komentar na članke 17. – 20. Pravilnika. Nije upitna odgovornost Društva u smislu članaka 110. i 184. ZOIF-a (analogno u ZAIF-u), ali navedeno je nemoguće kalkulativno kvantificirati. Predlažemo sastanak na kojem bi definirali postupke i načine obeštećenja. Nije prihvaćen Hanfa smatra da je bolje da ostane pojam nedopuštenosti, radi pravne sigurnosti samih Društava. Naime, nedopuštena povreda nije sinonim za aktivno prekoračenje, već može postojati i u slučaju pasivnog prekoračenja, ako se u roku ne ispravi prekoračenje u skladu s člankom 259. st. 2., 3. ili 5. ZOIF-a (na odgovarajući način to vrijedi i za čl. 217. ZAIF-a). Dakle, pasivno prekoračenje može biti tolerirano do određenog roka i unutar tog roka za sobom ne povlači odgovornost za štetu. Poanta je da se za takvo prekoračenje odgovara za štetu samo ako se rok tolerancije prekorači, dakle kada postane nedopušteno prekoračenje. Pored neupitne odgovornosti Društva u smislu članaka 110. i 184. ZOIF-a (analogno u ZAIF-u), članak 110. st. 7. ZOIF nalaže Hanfi to pitanje regulirati pravilnikom. Pritom iz stilizacije navedene zakonske odredbe ne proizlazi da se ta obveza Hanfe odnosi samo na slučajeve koje spominje čl. 110. st. 5. ZOIF-a tj. na slučajeve pogrešnog izračuna vrijednosti udjela i povredu ograničenja ulaganja (analogno ZAIF), već smatramo i na ostale slučajeve naknade štete.
3 HGK II. POGREŠAN IZRAČUN CIJENE UDJELA, Članak 3. Postavlja se pitanje o razlozima brisanja vremenskog ograničenja iz članka 3. stavka 1. točke 2. važećeg Pravilnika iz 2017. (Narodne novine broj 41/2017) budući da je važećim Pravilnikom ispravno propisano da se postupak naknade štete provodi ako od nastupa pogrešnog izračuna cijene udjela nije proteklo više od 1 (jedne) godine (članak 3. stavak 1. točka 2. Pravilnika iz 2017. godine). Međutim u novom Pravilniku takvog vremenskog ograničenja nema, što također predstavlja dodatno operativno opterećenje za društvo za upravljanje. Navedeno je u praksi teško provedivo, a i operativno zahtjevno. To bi značilo da u slučaju da se utvrdi pogrešan izračun cijene udjela od kojeg je primjerice proteklo više od tri godine da se moraju otvarati sve valuacije do dana utvrđenja pogrešnog izračuna, rekalkulirati NAV za svaki dan, dodjeljivati i otkupljivati udjele po novoj cijeni te računati razlike koje su nastale za sve klijente. Slijedom navedenog, treba ostaviti vremensko ograničenje za provedbu postupka naknade štete kada od nastupa pogrešnog izračuna cijene udjela nije proteklo više od 1 (jedne) godine. Stoga se predlaže da se postojeća odredba iz Pravilnika iz 2017. godine, koja predviđa vremenski rok od jedne godine, ostavi na snazi. Navedeni komentar primjenjiv je također i na nacrt Pravilnika o naknadi štete ulagateljima i/ili AIF-u koji također ne predviđa vremensko ograničenje od jedne godine. Nadalje, u odnosu na odredbu stavka 2. Udruženje društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK ističe da Pravilnik izjednačava obveznički i novčani fond u smislu postotnog iznosa razlike između pogrešne i naknadno ispravno utvrđene cijene udjela. Predlažemo primjenu restriktivnijeg postotka, 0,3%, za fondove koji posluju u skladu s Uredbom o novčanim fondovima, za fondove koji primarno i pretežno ulažu u obveznice da se postavi granica na 0,7% (s obzirom na znatno veću volatilnost cijene udjela i rizike koji su uključeni u ulaganje, a i prezentirani ulagateljima). Djelomično prihvaćen Dosadašnje ograničenje je upitne zakonitosti, jer ZAIF/ZOIF ne ovlašćuju Hanfu da skraćuje rok za ostvarivanje prava na naknadu štete. Čini se smislenim i zakonitim držati se objektivnog zastarnog roka (5 godina od nastanka štete) prema ZOO-u. Smatramo da bi se zastarni rok iz ZOO-a primjenjivao i bez da se u ovom Pravilniku na njega poziva. Vezano za primjenu restriktivnijeg postotka, Hanfa prihvaća primjedbu i prijedlog.
4 HGK II. POGREŠAN IZRAČUN CIJENE UDJELA, Članak 7. Ovim člankom je predviđena mogućnost kada društvo iz države članice ili treće države upravlja fondom iz RH, moralo bi se primijeniti i na društva iz države članice ili treće države koja upravljaju fondom (UCITS ili AIF) iz države članice ili treće države. Na koji način će notificirani fondovi odnosno društva koja njima upravljaju prihvatiti obveze ovog pravilnika i kako će se to objaviti potencijalnim ulagateljima i ulagateljima u te fondove (nije li to gold-plating EU regulative pa samim time i nepoželjno u smislu EMU), a kako će se zahtijevati od takvih fondova retroaktivno računanje cijene udjela? U protivnom, ukoliko ista opterećenja iz ovog pravilnika ne terete jednako sve fondove koji se nude na teritoriju RH imati ćemo neravnopravni odnos između domaćih i stranih fondova. Primljeno na znanje Ova obveza proizlazi iz čl.110. st. 7. toč. 3. ZOIF, odnosno čl. 94. st. 7. toč. 3. ZAIF-a.
5 HGK III. PREKORAČENJA OGRANIČENJA ULAGANJA, Članak 10. U odnosu na odredbu stavka 1. odnosno termin „nedopuštena“ ponavljamo komentar uz članak 1. Pravilnika. U odnosu na stavak 2., odnosno brisanje roka od 1 godine za zastaru nadoknade štete ulagatelju ističemo da je vrlo mala vjerojatnost da bi uz kontrole DZU, Depozitara, Agencije i revizora prekoračenje ulaganja ostalo nedetektirano u roku duljem od godine dana. Ako bi se takva malo vjerojatna situacija dogodila, nadoknadu štete, kako ju Pravilnik predviđa (izračunom unatrag) bilo bi nemoguće tehnički provesti. Predlaže se da vremensko ograničenje ostane. Vezano uz odredbu stavka 4., smatramo da je nemoguće kvantificirati štetu u razdoblju prekoračenja ulaganja jer se postavlja koja je alternativa sredstvima koja su bila uložena u neku poziciju iznad ograničenja ulaganja te koji bi rezultat takve alternativne pozicije bio. Moguće je kvantificirati štetu nastalu usklađenjem ulaganja tj. troškovi + razlika u cijeni (pogotovo kada je negativna za fond) od trenutka usklađenja (ili za svaku transakciju koja je dio tog usklađenja) do roka podmirenja UCITSu takvog gubitka (iako te razlike u praksi neće biti jer će fond po svakoj transakciji koja je dio procesa usklađenja ulaganja bez odgode knjižiti potraživanje od Društva za troškove i eventualnu negativnu razliku u cijeni te će cijena udjela uvijek biti točno izračunata i neće biti „štete“ za ulagatelje koji zahtijevaju izdavanje ili otkup udjela u periodu usklađenja ulaganja. Dodatno, ukoliko bi i bilo slučaja kada postoji razlika u cijeni + troškovi, a Društvo nije knjižilo potraživanje i/ili uplatilo fondu govorimo o greški koja ima za posljedicu krivi izračun cijene udjela (manja cijena udjela), a u tom slučaju se vežemo na dio ovog pravilnika koji se odnosi na pogrešan izračun cijene udjela i uvjete koji su tamo navedeni (min iznos, postotak pogreške...). Nije prihvaćen Vezano za komentar odredbe stavka 1. daje se isti odgovor kao za čl. 1. Pravilnika. Članak 10. stavak 2. - Kao i kod čl. 3. st. 1. Pravilnika – dosadašnje ograničenje je upitne zakonitosti, jer ZAIF/ZOIF ne ovlašćuju Hanfu da skraćuje rok za ostvarivanje prava na naknadu štete. Čini se smislenim i zakonitim držati se objektivnog zastarnog roka (5 godina od nastanka štete) po ZOO-u. Smatramo da bi se zastarni rok iz ZOO-a primjenjivao i bez da se u ovom Pravilniku na njega poziva. Članak 10. stavak 4. - Primjedba nije u potpunosti jasna, no Hanfa ističe kako smatra da ne stoji tvrdnja da nije moguće kvantificirati štetu nastalu na ovakav način.Također, čl. 1089. st. 3. ZOO-a propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Konačno, ako je točna premisa da je nemoguće kvantificirati štetu (u razdoblju prekoračenja ulaganja), onda bi to značilo da štete zapravo i nema (jer ovo nisu slučajevi neimovinske štete odnosno povrede prava osobnosti, već slučajevi novčane štete koja je po prirodi stvari egzaktna i mjerljiva).
6 HGK III. PREKORAČENJA OGRANIČENJA ULAGANJA, Članak 13. Vezano za odredbu stavka 4. molimo pogledati naše obrazloženje i argumentaciju uz odredbu članka 10. stavka 4. Pravilnika. Ovo je ispravno (a ne razdoblje prekoračenja ulaganja), ali ovdje govorimo o pogrešnom izračunu cijene udjela (manja cijena udjela jer nedostaje uplata Društva za pokriće navedenih iznosa /trošak usklađenja + razlika u cijeni/) pa bi se trebalo vezati na te odredbe ovog Pravilnika. U odnosu na odredbu stavka 5. predlaže se također utvrditi prag ispod kojeg se neće provoditi postupak naknade štete u višem iznosu. Predlaže se prag od 100 kn. Nije prihvaćen Primjedba nije jasna. Prijedlog se ne usvaja, ostaje dosadašnji prag od 10 kn, kako bi se osiguralo ujednačeno postupanje, posebice uzevši u obzir da 100 kn kod takvih ulaganja ne bi moglo predstavljati bagatelnu štetu.
7 HGK V. OSTALI SLUČAJEVI NAKNADE ŠTETE, Članak 17. Udruženje društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK predlaže brisati članke 17. – 20. Pravilnika Naime, društvo za upravljanje je odgovorno ulagateljima sukladno člancima 110. i 184. ZOIFJP i to je neupitno. Dakle, društvo za upravljanje za slučajeve opisane u članku 17. već odgovara temeljem Zakona kojim su predviđene nadzorne mjere te prekršajno-pravne sankcije. Ovime bi se uvelo dvostruko kažnjavanje društva za upravljanje. Osim navedenoga, predmetnim odredbama uvodi se pravna nesigurnost jer Agencija ima diskrecijsko pravo u tumačenju što se smatra urednim i savjesnim poslovanjem, a što je po našem mišljenju u nadležnosti nadležnih sudova. Međutim, odgovornost za štetu koja je nastala "kao posljedica propusta Društva" ili "radnji koje je ulagatelj učinio temeljem nepotpunih ili neistinitih podataka Društva" nije jednoznačno odrediva. Postavlja se pitanje u kojem trenutku DZU prestaje "uredno i savjesno obavljati poslove" i kako utvrditi da li "informacija dovodi u zabludu ili je nepotpuna" i to pogotovo informacija koja je sadržana u Pravilima, Prospektu, KIIDu i financijskim izvješćima, a koje odobrava Agencija/revizor. Informacija saopćena jednostavnim jezikom, koja bi po mišljenju DZU (i Agencije) trebala biti razumljiva malom ulagatelju, može u uvjetima financijske nepismenosti određenog ulagatelja dovesti u zabludu. U takvim slučajevima nezavisna treća strana (arbitrar) odlučuje o krivnji. Također iznos štete koja je nastala "kao posljedica propusta Društva" ili "radnji koje je ulagatelj učinio temeljem nepotpunih ili neistinitih podataka Društva" nije jednoznačno odrediva kao šteta koja je nastala zbog krivog izračuna cijene udjela. Dok kod pogrešne cijene udjela, DZU može, na temelju javno dostupnih, jednoznačno utvrdivih podataka izračunati ispravnu cijenu udjela (koja je utvrđena temeljem jasnih regulatornih i internih pravila, a ne temeljem dojma ili mišljenja te stoga niti nije predmet rasprave) i jednoznačno utvrditi iznos štete, u situacijama iz članka 17. Pravilnika, iznos štete nije toliko jednostavno utvrdiv. Postavlja se pitanje kako će se utvrditi štetu koja je nastala npr. jer ulagatelj nije izašao iz fonda u nekom trenutku? Da li je to nekakva hipotetska propuštena dobit? Kako će to DZU izračunati? Stoga smo mišljenja da je intervencija arbitrara nužna da bi DZU moglo postupiti po člancima 110. i 184. ZOFJP. Imajući to u vidu, opisan postupak naknade štete nije primjenjiv. Smatramo da bi u takvoj situaciji sud trebao utvrditi iznos i vremenski rok naknade štete te stoga predlažemo brisanje članaka 17. - 20. Nije prihvaćen Institut naknade štete ne predstavlja kažnjavanje, već reparaciju pretrpljene štete u građansko-pravnom smislu (upućujemo na čl.1085. ZOO-a), a nadzorne mjere i/ili prekršajne sankcije su nešto sasvim drugo. Hanfa smatra da se ne uvodi pravna nesigurnost, jer se Pravilnikom ne propisuje niti drugačija, niti veća odgovornost Društva, nego što je propisana zakonom. Inače, Hanfa apsolutno ima pravo u okviru svojih zakonom danih ovlasti i u odgovarajućem postupku utvrđivati je li Društvo obavilo neki posao uredno i savjesno, ali time ni na koji način ne preuzima ulogu suda, niti ima namjeru suditi tj. odlučivati o pitanjima naknade štete u građansko-pravnom smislu. Hanfa ne može zanemariti obvezu reguliranja ovih pitanja Pravilnikom, jer joj to nalaže zakon (čl. 110. st. 7. ZOIF i čl. 94. st. 7. ZAIF). Dodatno, ako bi netko mogao i trebao znati objektivno procijeniti eventualno nastalu štetu, onda je to Društvo, pa postupanje Društva u vidu izrade plana naknade štete i informiranja ulagatelja ima smisla. Navedenim postupanjem se nigdje ne zadire u ovlasti suda i pravo na pristup nezadovoljnih ulagatelja sudu.