Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga ovršnog zakona
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Saša Perković | OBRAZLOŽENJA, Uz članak 400. | Imam nekoliko prijedloga: -kod "totalnog" stečaja potrošača zakonom osloboditi jamce i sudužnike jer ako nemam obaveza prema banci ,a banka ovršuje jamce i sudužnike koji je smisao?Opet sam rob dugova banci ali preko jamaca .ako je netko blokiran ne treba dozvoliti skidanje sa primanja više od 10% -božićnice i uskrsnice(ili nešto takvo) izuzeti od ovrhe -zabrana ovrhe nekretnine ako je kredit sa nezakonitom kamatom | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Institut stečaja potrošača nije predmet regulacije ovim Zakonom. |
| 2 | CROATIA osiguranje d.d. | OBRAZLOŽENJA, Uz članak 398. | Čl. 398. st.2 Podložno manipulacijama i zlouporabi. Zašto se i ti postupci ne bi dovršili prema odredbama propisa koji je bio na snazi u vrijem potvrde SOZP-a I dostave istog ovršenikovom dužniku? Nedosljednost u primjeni osnovnih pravnih instituta, i opet na štetu vjerovnika? Vjerovnik više nema mogućnost potraživati naknadu štete od poslodavca koji uopće nema nikakvu odgovornost više. Nije niti definiran rok u kojem mora vratiti ispravu vjerovniku. Zašto se HZMO ne bi obvezao dostaviti podatke o novom poslodavcu jer HZMO u roku od 24 sata ima podatak o prestanku ugovora o radu? Ionako će se administrativno rasteretiti jer neće više provoditi ovrhe na mirovini, a podatak o novom poslodavcu Ima u roku od 24 sata ili kroz par dana koji rok je određen posebnim propisom koji regulira prijavu na mirovinsko.Ako dužnik ide u mirovinu, zašto se zakonom ne bi obvezalo poslodavca da SOZP proslijedi HZMO radi nastavka ovrhe na mirovini? Na taj način bi se vjerovnik zaista zaštitio. | Nije prihvaćen | Poslodavac koji je zaprimio suglasnost ovršenika da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća do stupanja na snagu ovog Zakona nastaviti će postupati po takvoj ispravi. U slučaju promjene poslodavca, a radi uspostave jedinstvenog redoslijeda naplate na novčanim sredstvima po računu, ovrhovoditelj može zatražiti provedbu ovrhe na temelju takve isprave pred Financijskom agencijom. Svrha izmjena je administrativno rasterećenje poslodavca od provedbe ovrhe te uspostava jedinstvenog redoslijed naplate. |
| 3 | Anamarija Popović | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA, OBRAZLOŽENJA | Čitajući prijedlog novog ovršnog zakona, nigdje nisam primjetila da će, ukoliko ovaj zakon bude usvojen, agencije za naplatu potraživanja (EOS Matrix, B2 Kapitaj, SVEA Ekonomi...itd.) biti primorane poštovati redoslijed naplate po očevidniku. Naime, blokirani građani, uz negativnu stigmatizaciju u društvu s kojom se bore kao da su u rangu sa pedofilima, moraju trpiti i teško zadiranje u privatnost, uporno zivkanje kako dužnika tako i članova obitelji, susjeda pa čak i poslodavaca, uz prijetnje blokadom poslovanja zbog djelatnika.S obzirom da sam pravni laik, nisam naišla na članak ili stavak novog ovršnog zakona koji će ovaj problem regulirati! Iz primjera u mojoj okolini pa na kraju krajeva i vlastitog primjera, provjereno znam da te agencije narušavaju kvalitetu života i psihičko zdravlje osobe na koju se nakače i to na sljedeći način;pozivom i prijetnjama prisilnom naplatom poslodavca doveli su do toga da su pojedini poslodavci otpustili takve djelatnike, čime automatski onemogućavaju IKAKVU otplatu dugovanja IKOME. PITAM: Na koji način će se i kada taj problem riješiti? Nadalje, zašto se toliko čeka sa izglasavanjem zakona koji bi tolikim ljudima omogućio bolju kvalitetu života? Koliko još božićnica, regresa i drugih nagrada poslodavaca treba pojesti ovrha? Po mojoj procjeni, dok Vlada usvoji ovaj zakon, ako ga i usvoji, ovrhe će blokiranima pojesti najmanje još dva regresa i dvije božićnice. Zašto povrat poreza nije izuzet iz ovrhe? Zašto blokirani nemaju pravo prisutsvovanja ročištima na kojima se donose odluke i rješenja o ovrsi? NIJEDNA Vlada prije,kao niti ova nije sažela ovaj problem do njegove srži, a srž problema je u generalno gledano lošim zakonima koji NE ŠTITE radnika, pa poslodavac može ne isplaćivati plaću niti uplaćivati doprinose BEZ IKAKVIH posljedica. Posljedice trpe samo radnici! DA BI OVAJ ZAKON URODIO PLODOM I DAO RAVNOPRAVNO I PRODUKTIVNO DRUŠTVO POTREBNO JE PORADITI I NA ZAKONU O RADU! To znači da strožim kaznama za neodgovorne i neozbiljne poslodavce osigurate osnovna prava radnicima; PLAĆU, PLAĆENE PREKOVREMEN I GODIŠNJE ODMORE... Da, i sada to sve stoji kada potpisujete ugovor s novim poslodavcem, no to ih ne sprječava da i dalje krše zakon. Dok se ne dogode korjenite promjene u cijelom društvu, ne poslože prioriteti, trend iseljavanja će se nastaviti. O NASLJEĐIVANJU DUGOVA Majka je preminula,ostavinske nije bilo niti će je biti... Pokušava se izvršiti naplata meni ili ocu? Gdje je tu zdrava pamet? Gdje je logika da moja djeca vraćaju moje dugove koje sam napravila prije njihova rođenja? Na koji je način to definirano u novom ovršnom zakonu? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Nadzor nad radom pravnih osoba koje se bave otkupom potraživanja nije predmet ovog zakona, dok se u odnosu na prisustvovanje ovršenika na ročištu ističe kako stranke u postupku imaju pravo sudjelovati tijekom cijelog postupka, pa tako i na ročištima. U odnosu na nasljeđivanje dugova, ističemo kako je Zakonom o nasljeđivanju propisano da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja, ali samo do visine naslijeđene imovine. Predmetna materija nije regulirana Ovršnim zakonom. |
| 4 | Savez samostalnih sindikata Hrvatske | Stupanje na snagu , Članak 402. | Predlažemo izmjenu i dopunu članka 402. na način da se iza brojke „2020“ briše točka, doda zarez i riječi „osim odredbi članka 213. i članka 236. stavak 3. podstavak 3. koje stupaju na snagu danom objave.“ Obrazloženje: Ovaj prijedlog smatramo opravdanim jer se njime osigurava ostvarivanje prava radnika iz radnog odnosa odnosno zaštita novčanih primanja radnika iz radnog odnosa, a koja primanja su po svojoj prirodi egzistencijalne naravi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 5 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Stupanje na snagu , Članak 402. | S obzirom na to da prema članku 394. svi provedbeni pravilnici stupaju na snagu u roku 60 dana NAKON stupanja na snagu ovog zakona, a bez istih se zakon uopće ne može provoditi, potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenih pravilnika ili je pravilnike potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu, prezentirati ih javnosti, održati brojne edukacije kako bi svi sudionici u postupku (vjerovnici, dužnici, sudovi, bilježnici, FINA...) bili spremi sa danom početka provedbe zakona postupati u skladu sa istim. Naime, tek kada pravilnici budu doneseni, počinje se formirati svijest o operativnim modusima provedbe samih ovršnih i vezanih radnji, a prema iskustvu, isto se ne može provesti preko noći, potrebno je vrijeme prilagodbe i pripreme, od najmanje 60 dana. Zakonodavac bi morao biti svjestan što znači početak primjene zakona bez provedbenih pravilnika. Bez istih se zakon ne može provoditi i govorimo o zastoju kompletnog ovršnog sustava koji će trajati od 3-6 mjeseci. Posljedice su u ovome trenutku nesagledive. Navedeno se prvenstveno odnosi na pravilnike iz članaka 40.st.1. te 40.st.7. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako se podzakonski akti donose na temelju zakona, slijedom čega nije moguće donijeti potrebne pravilnike prije nego što Zakon stupi na snagu. U prijelaznom razdoblju do donošenja pravilnika vrijediti će dosadašnji pravilnici. |
| 6 | Daria Stipčević | Stupanje na snagu , Članak 402. | čl. 402. Nacrta mijenja se i glasi: „Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a počet će se primjenjivati od 1. siječnja 2020. godine“ U slučaju da bi ostala predložena odredba (da stupa na snagu 1.1.2020.), tada bi praktična primjena novog OZ bila moguća tek nekoliko mjeseci kasnije, odnosno nakon donošenja svih podzakonskih akata iz čl. 394. Nacrta. Naime, smisao „vacatio legisa“ jest upravo u ostavljenju dovoljno vremena za pripremu (bilo kojeg) zakona od njegova stupanja na snagu do početka njegove primjene. Ovakvom izmjenom će Zakon stupiti na snagu (vjerojatno) nekoliko mjeseci prije njegove primjene, a na taj način će se ostaviti dovoljno vremena za donošenje podzakonskih akata, koji će se svi početi primjenjivati kad i novi OZ (1.1.2020.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako se podzakonski akti donose na temelju zakona, slijedom čega nije moguće donijeti potrebne pravilnike prije nego što Zakon stupi na snagu. U prijelaznom razdoblju do donošenja pravilnika vrijediti će dosadašnji pravilnici. |
| 7 | Ivana Martinović | Stupanje na snagu , Članak 402. | Zakon bi, doista, trebao ranije stupiti na snagu. Kao laik, ne mogu tumačiti svaku odredbu ovog prijedloga pa ću iznijeti svoje viđenje problema koji bi se trebao zakonom urediti. Naime, prije ugovora o cesiji, odnosno ustupu dugovanja različitim agencijama za naplatu dužnik bi trebao biti pravovremeno obaviješten o takvoj namjeri vjerovnika i trebalo bi mu ponuditi zatvaranje duga po istim uvjetima kao i spomenutim agencijama. Te agencije i sva njihova djelovanja prema dužniku se moraju zakonom urediti jer je u praksi čest slučaj zastrašivanja gdje je dužnikovo dostojanstvo ugroženo, a zbog neznanja i nedostupnosti ikakve zaštite prava dužnici počesto pristaju na nepovoljne mjere. U tom smjeru - potrebno je formirati neko savjetodavno tijelo/službu upravo kako bi se dužnici (a laici u poslovima vezanim za ovrhu i pravna pitanja) zaštitili od nepovoljnih mjera. Dugoročno - potrebno je raditi na elektronskom opismenjavanju stanovništva kao i na programu edukacije o financijskom i ekonomskom odgovornom ponašanju stanovništva kroz različite mjere - dakle, implementirati u sve sfere obrazovanja, a za one van sustava obrazovanja kroz različite kampanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Dodatno se ističe kako nadzor nad radom pravnih osoba koje se bave otkupom potraživanja nije predmet regulacije Ovršnog zakona. |
| 8 | Daria Stipčević | Prestanak važenja odredaba drugih zakona, Članak 401. | u čl. 401. Nacrta riječi: „Stupanjem na snagu“, zamjenjuju se riječima „Početkom primjene“. (Obrazloženje uz primjedbe na čl. 402. Nacrta). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 9 | Financijska agencija | Osnove za plaćanje prema Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Članak 400. | Predlažemo izmjenu Naslova iznad članka 400. Nacrta i izmjenu teksta odredbe članka 400. Nacrta na način da isti sada glase: Osnove za plaćanje za koje je započeta provedba prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Članak 400. Osnove za plaćanje koje su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje nastavljaju se provoditi po odredbama ovog Zakona. Obrazloženje: Radi se o provedbenim odredbama te je po prirodi stvari nemoguće istovremeno primjenjivati dva zakona s različitim odredbama. Primjerice u slučaju kada ovršenik ima u redoslijedu neizvršenih osnova za plaćanje, od kojih su neke zaprimljene prije, a neke poslije stupanja na snagu Ovršnog zakona, nije moguće prilikom zaprimanja obavijesti o priljevu sredstava za neke osnove za plaćanje prilikom izvršenja postupati po odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a za neke po odredbama Ovršnog zakona. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 10 | Pravobranitelj za djecu RH | Provedba ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, Članak 398. | Nastavno na komentare uz članke 82., 220., 221 i ovom prilikom ističemo kako nacrt Ovršnog zakona ne predviđa dostanu zaštitu djece ukidanjem ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Stavak 2. članka 398. nejasan je u pogledu mogućnosti koje preostaju ovrhovoditelju kad ovršeniku preostaje rad budući da rješenje o ovrsi ne djeluje prema drugom poslodavcu. Ova će odredba zasigurno u praksi izazvati veliku nedoumicu na štetu ovrhovoditelja i troškove te će otežati ostvarenje uzdržavanja općenito, a poglavito uzdržavanja u korist djece. | Prihvaćen | Odredba je dorađena na način da se ovrha radi naplate tražbine radu uzdržavanja djeteta može odrediti i na plaći u slučaju kada se još uvijek provodi ovrha na temelju nekog drugog rješenja o ovrsi ili izjave o suglasnosti zapljene plaće. |
| 11 | Sandra Ivić | Provedba ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, Članak 398. | Čl. 398. st. 1. Stavak 1. ovog članka potrebno je preformulirati na slijedeći način: (1) Ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima koja "se provodi" do stupanja na snagu ovoga zakona dovršit će se prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja. Naime, očito se radi o omašci u pisanju koju je potrebno ispraviti kako bi zakonska odredba imala smisla. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 12 | CROATIA osiguranje d.d. | Provedba ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, Članak 398. | Čl. 398. st.2 Podložno manipulacijama zlouporabi. Zašto se i ti postupci ne bi dovršili prema odredbama propisa koji je bio na snazi u vrijem potvrde SOZP-a i dostave istog ovršenikovom dužniku? Nedosljednost u primjeni osnovnih pravnih instituta, i opet na štetu vjerovnika? Vjerovnik više nema mogućnost potraživati naknadu štete od poslodavca koji uopće nema nikakvu odgovornost više. Nije niti definiran rok u kojem mora vratiti ispravu vjerovniku. Zašto se HZMO ne bi obvezao dostaviti podatke o novom poslodavcu jer HZMO u roku od 24 sata ima podatak o prestanku ugovora o radu? Ionako će se administrativno rasteretiti jer neće više provoditi ovrhe na mirovini, a podatak o novom poslodavcu ima u roku od 24 sata ili kroz par dana koji rok je određen posebnim propisom koji regulira prijavu na mirovinsko. Ako dužnik ide u mirovinu, zašto se zakonom ne bi obvezalo poslodavca da SOZP proslijedi HZMO radi nastavka ovrhe na mirovini? Na taj način bi se vjerovnik zaista zaštitio. | Nije prihvaćen | Poslodavac koji je zaprimio suglasnost ovršenika da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća do stupanja na snagu ovog Zakona nastaviti će postupati po takvoj ispravi. U slučaju promjene poslodavca, a radi uspostave jedinstvenog redoslijeda naplate na novčanim sredstvima po računu, ovrhovoditelj može zatražiti provedbu ovrhe na temelju takve isprave pred Financijskom agencijom. Svrha izmjena je administrativno rasterećenje poslodavca od provedbe ovrhe te uspostava jedinstvenog redoslijed naplate. |
| 13 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Provedba ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, Članak 398. | Znači, ovim izmjenama iz ovršnog sustava izbačen je institut ovrhe na primanjima. Utvrđeno je ovdje kako ta ovrha ostaje samo u slučaju kad je u trenutku stupanja na snagu ovih izmjena ovrhovoditeljeva osnova već zaprimljena od strane nekog poslodavca. No u slučaju da dužnik promijeni poslodavca ili se neka osnova želi prvi puta aktivirati, isto neće biti moguće niti za postupke u tijeku. Ovo je problematično iz više razloga: - Zadiranje u stečena prava vjerovnika koji su ovrhu pokrenuli upravo zato da ista bude provedena na primanjima ovršenika, pošto zbog takve zakonske formulacije ovrha na plaći ima prednost pred ovrhom na računu (zapljena plaće provodi se prije isplate plaće). Ovrhovoditelji moguće i ne bi pokretali ovršni postupak da su u trenutku pokretanja istog znali kako će u gore opisanim situacijama, ovrha na plaći biti naknadno onemogućena. - Isplate primanja u gotovu novcu, gdje nikada niti neće biti priljeva na račun - Isplata primanja na račune otvorene u inozemnim bankama, radi izbjegavanja ovrhe ili drugih razloga, a čega je sve više - Izglednost drugih kreativnih zloporaba | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se kako će se ovrhe koje su zaprimljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona i dalje provoditi na plaći, dok je situacija kada ovršenik prima isplatu u gotovini regulirana ovim Zakonom, kao i isplata primanja na račune u inozemnim bankama. |
| 14 | Daria Stipčević | Provedba ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, Članak 398. | u čl. 398. st. 1. Nacrta riječi: „stupanja na snagu“, zamjenjuju se riječima „početka primjene“. (Obrazloženje uz primjedbe na čl. 402. Nacrta). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 15 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Namirenje vjerovnika tražbine osigurane prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava, Članak 397. | Uz članak 397. Nacrta prijedloga zakona: Smatramo da su ovakve prijelazne i završne odredbe za fiducijarno osiguranje manjkave. Predlažemo da predlagatelj u cijelosti uvrsti tekst koji je predložen još za vrijeme rada u radnoj skupini (travanj 2018.) i koji pokriva u cijelosti sve moguće postupke koji bi se mogli pokretati u slučaju namirenja fiducijarno osigurane tražbine s obzirom na brojne promjene zakona. Prijelazne i završne odredbe odnose se na fiducijarno osiguranje. Željelo se ustanoviti nadležnost suda koji bi mogao reagirati u slučaju žalbi, tužbi, prigovora i sl. s jedne strane, a s druge se omogućava sudu da postupak povjeri javnom bilježniku koji ima iskustva s načinom vođenja takvih postupaka čime se sudovi ne bi dodatno opterećivali. Predlažemo da tekst glasi: Namirenje vjerovnika tražbine osigurane prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava Članak 397. (1) Postupak radi namirenja dospjele tražbine predlagatelja osiguranja osigurane sudskim ili javnobilježničkim sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava provodi se na temelju odredbi ovršnog zakona koje su važile u vrijeme sklapanja sporazuma. (2) Prijedlog kojim poziva protivnika osiguranja da sam unovči predmet osiguranja predlagatelj osiguranja nakon što je osigurana tražbina dospjela podnosi mjesno nadležnom sudu po odredbama ovog Zakona o ovrsi na pojedinim predmetima ovrhe. (3) Postupak unovčenja se provodi po odredbama ovog Zakona o ovrsi na stvarima odnosno pravima ovršenika. (4) Sud koji zaprimi prijedlog predlagatelja osiguranja iz stavka 1. ovog članka može provedbu postupka ili pojedinih radnji u postupku povjeriti javnom bilježniku koji ima službeno sjedište na području suda kojem je prijedlog dostavljen. (5) Prijedlog za unovčenje predmeta osiguranja na kojem je preneseno vlasništvo radi namirenja dospjele tražbine predlagatelja osiguranja podnosi se mjesno nadležnom sudu po odredbama ovog Zakona o ovrsi na pojedinim predmetima ovrhe. (6) Sud će postupak unovčenja provesti po odredbama o određivanju i provedbi ovrhe na predmetima osiguranja prema odredbama ovog Zakona o ovrsi na stvarima odnosno pravima ovršenika. (7) Sud iz stavaka 2. i 5. ovog članka može provedbu postupka ili pojedinih radnji u postupku unovčenja predmeta osiguranja povjeriti javnom bilježniku koji ima službeno sjedište na području suda kojem je prijedlog dostavljen. (8) Javni bilježnik koji na temelju odredbi ovog članka postupa kao povjerenik suda, provodi postupak namirenja primjenjujući odredbe ovog Zakona o ovršnim postupcima radi naplate novčane tražbine na pojedinim vrstama predmeta ovrhe. (9) Ako predlagatelj osiguranja ili protivnik osiguranja tijekom postupka koji javni bilježnik provodi kao povjerenik suda ulože prigovor, žalbu ili prijedlog za odgodu javni bilježnik će spis dostaviti sudu koji mu je povjerio provedbu postupaka iz ovog članaka. Članak 397.a. Postupci u tijeku, radi namirenja dospjele tražbine predlagatelja osiguranja osiguranih sudskim ili javnobilježničkim sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava, dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 16 | Daria Stipčević | Prava stečena po odredbama Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, Članak 396. | u čl. 396. st. 1. Nacrta riječi: „Stupanjem na snagu“, zamjenjuju se riječima „Početkom primjene“. (Obrazloženje uz primjedbe na čl. 402. Nacrta). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 17 | Daria Stipčević | Ovršni postupci u tijeku, Članak 395. | u čl. 395. st. 1. Nacrta riječi: „stupanja na snagu“, zamjenjuju se riječima „početka primjene“. (Obrazloženje uz primjedbe na čl. 402. Nacrta). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 18 | Vlaho Orepić | Dio osmi PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 394. | Prijedlogom zakona je određeno donošenje novih pravilnika. Koliko? U šumi zakona, pod zakonskih akata, provedbenih propisa i niza ministarstava više se nitko ne može snaći. Isto tako Zakon će se kao i mnogi drugi Zakoni naći u problemu provedbe dok se ne donesu pravilnici. Predlažem da sve regulira jednim pravilnikom, te odgodi primjena Zakona do donošenja Pravilnika. | Nije prihvaćen | Podzakonskim aktima se uređuje tehnička provedba Zakona, dok se pravilnici donose na temelju Zakona, slijedom čega ih nije moguće donijeti prije stupanja na snagu Zakona. Prijedlog da se sve situacije koje uređuje Ovršni zakon urede jednim pravilnikom je neprihvatljiva zbog opsežnosti i raznovrsnosti materije koja se uređuje svakim pojedinim pravilnikom, dok će u prijelaznom razdoblju do stupanja na snagu novih pravilnika na odgovarajući način se primjenjivati trenutno važeći pravilnici. |
| 19 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Dio osmi PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 394. | Stavak 1: Točka 1.; Radi se o obrascu kojim se propisuje sadržaj i oblik OBRASCA PRIJEDOGA ZA OVRHU. Nije nikako moguće provoditi zakon ako u trenutku njegovog stupanja na snagu ne postoji propisani obrazac. Jasno je da se prijedlozi za ovrhu neće moći podnositi dok god pravilnik ne stupi na snagu. Potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenog pravilnika ili je pravilnik potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu, prezentirati ga javnosti, održati brojne edukacije kako bi svi sudionici u postupku (vjerovnici, dužnici, sudovi, bilježnici, FINA...) bili spremi sa danom početka provedbe zakona postupati u skladu sa istim. Zakonodavac bi morao biti svjestan što znači početak primjene zakona bez ovog pravilnika. Bez ovog se pravilnika se zakon ne može provoditi i govorimo o zastoju kompletnog ovršnog sustava koji će trajati od 3 mjeseca. Točka 2.; Radi se o pravilniku koji propisuje svaki segment postupanja sudionika u postupku (sudovi, bilježnici, vjerovnici...) I bez kojih je zakon apsolutno neprovediv. Nije nikako moguće provoditi zakon ako u trenutku njegovog stupanja na snagu ne postoje operativna pravila o postupanju sudionika u postupku. Potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenog pravilnika ili je pravilnik potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu, prezentirati ga javnosti, održati brojne edukacije kako bi svi sudionici u postupku (vjerovnici, dužnici, sudovi, bilježnici, FINA...) bili spremi sa danom početka provedbe zakona postupati u skladu sa istim. Naime, tek kada pravilnik budu donesen, počinje se formirati svijest o operativnim modusima provedbe samih ovršnih i vezanih radnji, a prema iskustvu, isto se ne može provesti preko noći, potrebno je vrijeme prilagodbe i pripreme, od najmanje 60 dana. Zakonodavac bi morao biti svjestan što znači početak primjene zakona bez ovog pravilnika. Bez istog se zakon ne može provoditi i govorimo o zastoju kompletnog ovršnog sustava koji će trajati od 3-6 mjeseci. Točka 3.; Radi se o pravilniku koji propisuje način i rokove plaćanja nagrada i naknada u ovršnom postupku. Ako taj pravilnik ne bude na snazi najmanje na dan stupanja na snagu ovog zakona, vjerovnici neće znati koje iznose i kojim rokovima te na koji način plaćati. Pogotovo je to opasno za radnje koje se predujmljuju. Opet, govorimo o zastoju ovršnog sustava i neprovedivosti ovršnog zakona. Potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenog pravilnika ili je pravilnik potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu i prezentirati ga javnosti. Zakonodavac bi morao biti svjestan što znači početak primjene zakona bez ovog pravilnika. Bez ovog se pravilnika se zakon ne može provoditi i govorimo o zastoju kompletnog ovršnog sustava koji će trajati od 3 mjeseca. Točka 4.; Također, i bez ovog pravilnika, zakon je neprovediv. Potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenog pravilnika ili je pravilnik potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu i prezentirati ga javnosti. Točka 5.; Također, i bez ovog pravilnika, zakon je neprovediv. Potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenog pravilnika ili je pravilnik potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu i prezentirati ga javnosti. Točka 6.; Također, i bez ovog pravilnika, zakon je neprovediv. Potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenog pravilnika ili je pravilnik potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu i prezentirati ga javnosti. Točke 7.-9.; Vidjeti prethodne komentare. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Svi pravilnici će pravovremeno biti objavljeni na javno savjetovanje i doneseni u najkraćem mogućem roku po stupanju na snagu Zakona. |
| 20 | HOK | Prekršaji ovršenika – poslovnog subjekta, Članak 393. | Uz članak 393. stavak 3. U članku 393. stavku 3. predloženu kaznu za fizičke osobe smatramo previsokom te predlažemo da se propiše niža minimalna kazna te da se maksimalna kazna smanji na iznos kako je predloženo za kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi. | Nije prihvaćen | Radi se o osobama koje obavljaju registriranu gospodarsku djelatnost ili slobodnim zanimanjem, gdje je potreban veći stupanj pažnje nego u slučaju fizičke osobe, slijedom čega je iznos kazne primjeren. |
| 21 | Ured pučke pravobraniteljice | Prekršaji banke, Članak 391. | Uz članak 391. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati prekršajnu odgovornost banke ako ne postupi po nalogu Agencije i bez odgode, prije nego što zaplijenjena novčana sredstva prenese na račun ovrhovoditelja, dio primanja i naknada ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena ne prenese na poseban račun, u skladu s odredbama članaka 81. i 82. Nacrta prijedloga zakona (članak 218. stavak 4.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 22 | Ured pučke pravobraniteljice | Prekršaji Agencije, Članak 390. | Uz članak 390. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati prekršajnu odgovornost Agencije ako, po primitku obavijesti o primanjima i naknadama koji su izuzeti od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, ne naloži bez odgode banci otvaranje posebnog računa (članak 218. stavak 2.), kao i ako banci izda nalog za zapljenu i/ili prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava protivno ograničenjima iz članaka 81. i 82. Nacrta prijedloga zakona. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 23 | Financijska agencija | Osnivanje privremenog uloška, Članak 378. | Predlažemo izmjenu stavka 1. na način da se brišu riječi: "odnosno odluku ili drugu ispravu na temelju koje je dužan pokrenuti postupak za takav upis po službenoj dužnosti", tako da isti sada glasi: (1) Istog dana kada primi prijedlog za glavni upis Agencija će osnovati privremeni uložak koji sadržajno treba odgovarati zaključku o upisu, i na kojemu će naznačiti da je to privremeni uložak. Obrazloženje: Obzirom da u članku 377. predlažemo da se kod upisa po službenoj dužnosti ne donosi zaključak o upisu, neće se ni formirati privremeni uložak već će se odmah provesti upis. Stoga je potrebno izmijeniti i ovu odredbu. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 24 | Financijska agencija | Zaključak o glavnom upisu, Članak 377. | Predlažemo izmjenu stavka 1. na način da se brišu riječi:"zaključkom odrediti glavni upis i", tako da isti sada glasi: (1) Na temelju odluke ili druge isprave na temelju koje se glavni upis određuje po službenoj dužnosti Agencija će upisati pravo, odnosno mjeru u Upisnik osiguranja tražbina, osim ako utvrdi da bi upis bio u protivnosti s već postojećim upisima, u kojem slučaju će ispravu na temelju koje se određuje glavni upis po službenoj dužnosti vratiti njezinom izdavatelju uz obrazloženje zašto se predloženi upis ne može provesti. Obrazloženje: Obzirom da se upis provodi po nalogu suda ili drugog ovlaštenog tijela smatramo da nije potrebno donositi poseban zaključak o upisu već samo provesti upis, onako kako je naložio sud odnosno drugo ovlašteno tijelo. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 25 | Financijska agencija | Prava i mjere koje se upisuju, Članak 362. | Predlažemo dodati novi stavak 2. koji glasi. (2) U Upisnik osiguranja tražbina se ne upisuje založno pravo na novčanoj tražbini po računu dužnika koje se stječe ovrhom ili osiguranjem. Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5. Obrazloženje: Predlažemo dopunu stavka 2. na način da se izričito navede da se založno pravo na novčanoj tražbini po računu ne upisuje u Upisnik. Vezano za dobrovoljno založno pravo, navedeno se predlaže jer nema mogućnosti ostvarenja svrhe upisanog dobrovoljnog založnog prava radi očuvanja reda prvenstva u odnosu na založno pravo stečeno provođenjem ovrhe na novčanim sredstvima po računu. Naime, kod provedbe ovrhe na novčanim sredstvima po računu založno pravo se stječe zapljenom sredstava prema redoslijedu kojim se osnove za plaćanje upisane u Očevidnik. Upis dobrovoljnog založnog prava u Upisnik nema nikakav učinak na redoslijed u Očevidniku niti banka u kojoj se novčana sredstva vode ima o saznanja o tom založnom pravu te se za slučaj da se vjerovnik želi namiriti iz tog zaloga postavlja pitanje koji je njegov red prvenstva u odnosu na vjerovnike iz osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. U slučaju kada bi odredba o upisu dobrovoljnih založnih prava na novčanoj tražbini po računu ostala, potrebno je propisati postupak provedbe ovrhe na tako stečenim založnim pravima odnosno redoslijed namirenja u slučaju ovrhe, osobito u odnosu na osnove za plaćanje koje su upisane u Očevidnika i koje se izvršavaju na toj novčanoj tražbini po računu, a za što je teško zamislivo kako propisati pravila, a kamoli provesti ih u praksi. Također, s obzirom na prirodu novčanih sredstava koji se neprekidno uplaćuju na račun i isplaćuju s računa, u slučaju dobrovoljnog osiguranja kod kojeg nema zapljene sredstava pa dužnik tim novčanim sredstvima može slobodno raspolagati, a ista mogu istovremeno biti i predmetom ovrhe na novčanim sredstvima odnosno zaplijenjena u korist nekog od ovrhovoditelja iz osnova za plaćanje upisanih u Očevidnik, nije moguće pri provođenju ovrhe postupiti na jednak način kako se postupa pri provođenju ovrhe na pokretninama i pravima kao što su dionice i poslovni udjeli, na način da se vjerovnici koji nisu pokrenuli ovrhu namiruju po redu prvenstva. Vezano za založno pravo stečeno prilikom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, nema razumne svrhe za upisivanje u Upisnik založnog prava na novčanoj tražbini na računu dužnika koje je stečeno ovrhom, s obzirom na to da se kod provođenja ovrhe novčana sredstva plijene s računa ovršenika i ovršenik njima ne može raspolagati te stoga i ne postoji potreba da se ovako stečeno založno pravo publicira radi zaštite interesa trećih strana | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 26 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Prava i mjere koje se upisuju, Članak 362. | Stavak 1., točka 4.; Osim ako se radi o elektroničkoj dražbi - potrebno uskladiti sa drugim odredbama zakona. | Nije prihvaćen | U upisnik će se upisati pridržaj vlasništva pokretnine radi publicitetne funkcije. Nije jasno zbog čega bi se to pravo ograničilo u slučaju kada se pokretnina prodaje na dražbi. |
| 27 | Jelena Čuveljak | Pretpostavke za određivanje privremene mjere, Članak 335. | Uz st. 3. - da li su ovdje pod pojomom inozemstva uključene i države članice Europske unije i da li je takva presumirana opasnost u skladu sa pravnom stečevinom EU. | Primljeno na znanje | Pod inozemstvom se smatraju sve države različite od Republike Hrvatske, dakle i države članice Europske unije. Radi se o odredbi nacionalnog propisa, a u slučaju sukoba s propisima više snage, kao što su na primjer Uredbe Europske unije, primijeniti će se propis više pravne snage. |
| 28 | Općinski sud u Splitu | Mjesna nadležnost, Članak 331. | Komentar uz čl.331.: U st.2. i u naslovu iznad ovog članka bi bilo nužno jasnije naglasiti atrakcijsku stvarnu nadležnost i funkcionalnu nadležnost (vidjeti o tome pravnu teoriju - M.Dika:Građansko ovršno pravo, str. 95 i 99) budući da parnični suci često ne percipiraju svoju obvezu da odlučuju o ovim prijedlozima i otklanjaju tu obvezu od sebe. Predlaže se da odredba st.2. glasi: "Nakon pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut i to sudac koji odlučuje o glavnoj stvari u postupku iz stavka 1. ovoga članka. Ako predlagatelj dokaže da okolnosti pojedinoga slučaja to opravdavaju, i u tomu se slučaju prijedlog može podnijeti sudu iz stavka 1. ovoga članka.". Predlaže se, radi otklanjanja nedoumica o nadležnosti za provedbu ovrhe, a uvažavajući sudsku praksu (vidjeti stav VSRH iz odluke Gr1-285/02), dodati st.4. koji bi glasio: "Privremena mjera koju sud odredi provodi se u sklopu istog postupka unutar kojeg je i donesena." | Nije prihvaćen | Predmetnom odredbom se propisuje mjesna nadležnost suda te nije primjereno propisivati koji konkretni sudac će postupati u predmetnoj stvari. Predložena izmjena u smislu dokazivanja da okolnosti opravdavaju podnošenje prijedloga određenom sudu nije u skladu sa smislom odredbe, već je ocjena o okolnostima slučaja prepuštena diskrecijskoj ocjeni suda. |
| 29 | Andrijana Kalić Boroje | Pretpostavljena opasnost, Članak 323. | Točka 1. stavka 1. nije usklađena s izmjenama zakona vezano za rješenje temeljem vjerodostojne isprave. | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 30 | Toni Carić | Postupak u povodu prijedloga za prethodnu ovrhu, Članak 320. | Postupak u povodu prijedloga za prethodnu ovrhu – čl. 320. st. 2 OZ-a Navedenom odredbom propisano je da ako se stranke o tome ne sporazumiju, sud će, ako prihvati prijedlog za ovrhu, po slobodnoj ocjeni odrediti visinu jamčevine i rok u kojemu treba biti dana. Dok jamčevina ne bude dana, ne može se započeti s provedbom ovrhe. Kao i kod čl. 141., odredbom se unosi pravna nesigurnost za sve stranke u postupku, budući da visina jamčevine i ovdje ovisi o diskrecijskoj ocjeni svakog pojedinog suda, dok ostaju nedefinirani objektivni kriteriji kojima bi se sudovi morali voditi. To znači da odluka suda može ići i u smislu pogodovanja ovrhovoditelja na štetu ovršenika, i obrnuto. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. U slučaju sumnje pogodovanja suda na štetu ovršenika postoje zaštitni mehanizmi kontrole rada suda. |
| 31 | Općinski sud u Splitu | Dioba prodajom, Članak 294. | Komentar uz čl.294.: U st.1. bilo bi nužno propisati da se odredbe o smanjenju prodajne cijene (čl.114. i čl.163.) i odredba da kupac ne može biti ovršenik ne primjenjuju u ovoj vrsti ovrhe budući da smisao ovog postupka nije kažnjavanje jedne od stranaka (ovršenika) prodajom stvari. Status ovrhovoditelja i ovršenika se u ovoj vrsti postupka stječe samo zahvaljujući tome da je netko bio brži u podnošenju prijedloga za ovrhu. I sudska praksa (Županijski sud u Varaždinu, odluke: Gž-1159/07 i Gž-246/07) zauzima otprilike takav stav. Isto tako, kako su predmeti prodaje u ovoj vrsti ovrhe često stvari koje imaju obiteljski značaj za stranke pa su ponuditelji najčešće same stranke, možda bi bilo svrsishodno da se radi smanjenja troškova (predujam FINA-i) propiše da se na ovu vrstu ovrhe ne primjenjuju odredbe o prodaji putem elektronske dražbe kod FINA-e. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. U slučaju kada se stranke suglase može se provesti i usmena javna dražba, dok nije opravdano različito postupanje u slučaju elekroničke javne dražbe u slučaju diobe prodajom, osobito kada se uzme u obzir da stranke imaju mogućnost i same prodati predmet diobe. |
| 32 | Toni Carić | Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba, Članak 282. | Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba – čl. 282. st.2. OZ-a Navedenom odredbom propisano je da u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj. Odreba je vrlo nejasna i predstavlja još jednu od mnogobrojnih pravnih nesigurnosti ovog zakona. Odredbom se omogućava sudu da i bez obzira na realne troškove osobe ovlaštene za obavljanje predmetnih radnji, po slobodnoj ocjeni utvrdi visinu iznosa potrebnog za podmirenje tih troškova. Iako u pravilu sudovi znaju o kojim se iznosima radi, stranke u postupku ne moraju imati takvih saznanja. Stoga je nužno da svi sudionici postupka budu upoznati s visinom svih troškova koji im mogu nastati u postupku, te da su njihovi iznosi transparentni i javno dostupni. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Nejasna je tvrdnja da nije transparentno određivanje visine predujma uzimajući, po mogućnosti, u obzir troškovnik osobe koja je ovlaštena obaviti određenu radnju. Ističe se da je protiv rješenja dozvoljena žalba kojom stranka može pobijati visinu troškova. |
| 33 | Ured pučke pravobraniteljice | Način provedbe ovrhe, Članak 277. | Uz članak 277. Nacrta prijedloga Zakona: Navedeni članak regulira način provedbe ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnina. Međutim, za razliku od ovrhe radi novčanog potraživanja na nekretnini, ovdje nije regulirana mogućnost novčane pomoći za stambeno zbrinjavanje. Obzirom su i u slučaju ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine moguće situacije kada je riječ o jedinoj nekretnini ovršenika u kojoj isti živi, predlažemo da se i na ove ovršenike primjene prava iz članka 146. Nacrta prijedloga zakona kao i pravo na privremeni smještaj iz članka 146. Nacrta prijedloga zakona. | Nije prihvaćen | U pravilu se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed provodi na zahtjev vlasnika nekretnine, slijedom čega se može dogoditi situacija da se daje novčana pomoć osobi koja bez valjanog pravnog temelja boravi u tuđoj nekretnini iz koje ne želi iseliti, što nije u skladu s ciljem stambenog zbrinjavanja ovršenika koji zbog novčane tražbine koja se podmiruje iz kupovnine nekretnine koja je prodana u ovrsi mora iseliti iz svoje nekretnine. |
| 34 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Obračunsko plaćanje, Članak 240. | Stavak 2.; Kakav ovršenik? Svaki – i fizička osoba ili samo pravna? Zašto se ovime ograničavaju prava ovršenika fizičke osobe da sklopi primjerice sporazum o obročnoj otplati duga? Je li ovo omaška? | Primljeno na znanje | Pod pojmom ovršenik se smatra i pravna i fizička osoba. Ovom odredbom se niti na koji način ne ograničava pravo ovrhovoditelja i ovršenika da sklope sporazum kojim će urediti način otplate tražbine, već se onemogućuje ovršenik zabranom raspolaganja sredstvima u slučaju kada bi se time oštetio vjerovnik. |
| 35 | Pravobranitelj za djecu RH | 13. Naknade Agencije, Članak 236. | Člankom 236. propisuje iznimke u kojima ovrhovoditelj nije dužan Agenciji predujmiti naknadu te između ostaloga to propisuje u slučaju kada se ovrha odnosno osiguranje provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja djeteta te tražbine po osnovi privremenog uzdržavanja. Predlažemo da se ova odredba proširi na sve tražbine odnosno slučajeve u kojima je ovrhovoditelj dijete. Ovaj prijedlog naslanja se na komentar pravobraniteljice za djecu uz članak 17. kojim predlažemo uvođenje iznimke od pravila da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe predujmljuje ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, na način da se predvidi predujmljivanje troškova postupka iz sredstava suda, u svim slučajevima kada je ovrhovoditelj ili predlagatelj osiguranja dijete. | Nije prihvaćen | Stranke koje nemaju dovoljno financijskih sredstava za podmirenje troškova postupka mogu zatražiti besplatnu pravnu pomoć prema oddredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, slijedom čega nije primjereno paušalno odrediti da dijete koje može zastupati i jedan od roditelja koji ima dovoljno sredstava iz kojih može podmiriti trošak postupka, ne plaća taj trošak, već da se isti podmiruje iz sredstava suda. |
| 36 | Savez samostalnih sindikata Hrvatske | 13. Naknade Agencije, Članak 236. | Članak 236. stavak 3. podstavak 3. predlažemo da se stavak 3. podstavak 3. izmjeni i dopuni na način da se briše riječ „ili“ umjesto nje dodaje zarez, te se iza riječi „otpremnine“ dodaju riječi: „ i druge tražbine radnika iz radnog odnosa“ podredno predlažemo da se stavak 3. podstavak 3. izmjeni i glasi: „tražbine radnika iz radnog odnosa“. Obrazloženje: Predloženom izmjenom izvršilo bi se usklađivanje sa člankom 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) kojim su radnici oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa uključujući i materijalna prava. Nadalje, smatramo da bi i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima radi naplate tražbine po osnovi i drugih materijalnih prava radnika predujam naknade Fini za provedbu osnove za plaćanje trebao platiti ovršenik koji je istovremeno i poslodavac ovrhovoditelja i koji je upravo svojim ponašanjem odnosno neplaćanjem prouzročio ovrhu odnosno prisilnu naplatu, pa smatramo ovakvo predloženo rješenje opravdanim. Podsjećamo da je člankom 4. stavak 1. Zakona o radu definiran pojam radnika na način da je radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično – u daljnjem tekstu: radnik, u smislu tog Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 37 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | 13. Naknade Agencije, Članak 236. | Stavak 1.; Nejasna odradba. Kakva je veza ovoga članka i članka 62. ovoga zakona? Tamo stoji da se FINA namiruje iz sudske pristojbe, a ovdje da se može namiriti i iz dodatne naknade. Pozivamo zakonodavca da bude transparentan i jasan prema građanima i sudionicima u postupku te da kaže tako da bude nedvojbeno jasno da li se u stvari agenciji plaća samo ova naknada, ili se plaća i ova naknada + naknada prema trenutnom troškovniku fine (a to je ona koja za dug od cca 3.000 kn iznosi 175 kn, a za velike dugove, i do 5.000 kn). Troškovi moraju biti transparentni, i svima, kako ovrhovoditeljima, tako i ovršenicima, mora biti unaprijed jasno s kojim sve troškovima doista mogu računati tijekom ovršnog postupka. Stavak 2.; Ako je ideja zakonodavca da se uz naknadu iz članka 62., plaća i ova naknada, kako je planirao riješiti situaciju aktivacije rješenja o ovrsi na FINI, od strane suda, gdje dakle, ovrhovoditelj nije taj koji FINI dostavlja osnovu na provedbu. Hoće li FINA vratiti osnovu sudu? Kako će se riješiti plaćanje ove naknade u tom slučaju, kako će vjerovnik znati što, kako i kada predujmiti? | Primljeno na znanje | Člankom 62. propisan je slučaj određivanja i provedbe ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dok je ovom odredbom propisana provedba ovrhe na temelju zahtjeva za izravnu naplatu i drugi slučajevi provedbe ovrhe, s obzirom na to da provedba ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije jedini slučaj kada FINA provodi ovrhu. Troškovi FINA će biti transparentno propisani. Namjera nije naplaćivati dvostruku naknadu, što je jasno vidljivo iz odredbe članka. |
| 38 | Ured pučke pravobraniteljice | Davanje podataka, Članak 234. | Uz članak 234. stavak 3. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati da će Agencija ovrhovoditelju i ovršeniku sve podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji se na njih odnose dati bez naknade, na njima dostupan način. | Nije prihvaćen | Administrativni trošak izdavanja potvrda je opravdan, dok je sam trošak i danas minimalan pod uvjetom da se podaci preuzimaju u digitalnom obliku. |
| 39 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Davanje podataka, Članak 234. | Stavak 5.; Nažalost, zbog Zakona o stečaju potrošača, ove su odredbe nedostatne da bi vjerovnik mogao donijeti objektivnu odluku o tome kod kojeg je ovršenika isplativo pokrenuti ovrhu, a kod kojih ne, jer bi isti vjerovnik mogao biti doveden u situaciju da primjerice nakon što je dva dana evidentiran na FINI, bude deblokiran te da njegovo potraživanje završi u postupku stečaja potrošača i na kraju bude otpisano, samo zašto što je neki drugi vjerovnik istog dužnika, na FINI u tome trenutku evidentiran dulje od 3 godine, a prvenstveno stoga što se u obzir za pokretanja stečaja potrošača uzimaju i tražbine koje su prethodno isknjižene s FINE temeljem Zakona o provedbi ovrhe. Dakle, vjerovnici iz ovih podataka nikako ne mogu utvrditi hoće li njihova osnova biti odmah isknjižena. Njima se time niti ne daje šansa da se naplate iz novčanih sredstava, jer se ako vjerovnik bude izbačen iz reda naplate te njegovo potraživanje bude otpisano nakon nekoliko dana blokade, nikako se ne može smatrati da mu je dana šansa da se naplati iz toga predmeta ovrhe. Tim više što se ovim zakonom sada vjerovnike obvezuje da prvo pokreću ovrhu na novčanim sredstvima, dakle nemaju drugi izbor, a posebno, da bi se osnova aktivirala na FINI, mora se predujmiti iznos FININE naknade. To u praksi izgleda ovako: vjerovnik pokrene postupak ovrhe, plati troškove ovrhe, nakon toga plati predujam FINE za aktivaciju rješenja o ovrsi, osnova ode na FINU, i odmah bude isknjižena te otpisana jer je recimo prethodno isknjiženi vjerovnik na FINI bio dulje od 3 godine, a ukupni iznos glavnica svih potraživanja ne prelazi iznos od 20.000 kn. Taj vjerovnik ne samo da je izgubio mogućnost naplate svoje tražbine po ovom predmetu ovrhe, već je izgubio mogućnost naplate svog potraživanja ikada, uopće, jer jer zaključenjem postupka stečaja potrošača taj dug otpisan te vjerovnik više nema pravnu osnovu za njegovu naplatu nikada, nikako, odnosno je isti onemogućen u naplati svoga potraživanja. Radi se o time, potpuno protuustavnim odredbama. Nije jasno iz kojeg razloga zakonodavac nije povezao tih navedenih nekoliko zakona (Ovršni, Zakon o provedbi ovrhe te Zakon o stečaju potrošača), jer su svi oni povezani, jedan zakon ima izravne posljedice na drugi, odnosno treba ih gledati kao cjelinu – iz cijelog kontesta, konteksta svih navedenih zakona zajedno, proizlazi ta protuustavnost. Set podataka koji bi se trebao davati ovrhovoditeljima, kako bi oni mogli donijeti odluku o tome što se isplati, a što je opasno aktivirati, je uz sada naveden podatke, minimalno sljedeći: (i) Datum aktivacije, (ii) iznos glavnice svake a) aktivne osnove i b) osnove isknjižene po Zakonu o provedbi ovrhe po OIBu dužnika na FINA-I. Ovdje ćemo dati jedan primjer životne situacije koja se događa u praksi: dužnik je djelomično deblokiran te novi vjerovnik vidi da je najstarija blokada (bila) na FINI dulje od tri godine, a trenutno je stanje blokada na FINI npr. 4.000 kn, on ne zna je li što deblokirano, a i ne zna da li bi to što je deblokirano, u zbroju sa trenutnim iznosom na FINI i osnovom novog vjerovnika, prelazilo iznos od 20.000 kn glavnice te se stoga stečaj potrošača ne bi mogao otvoriti, ili bi sve skupa činilo iznos manji od 20.000 kn pa će se stečaj otvoriti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Svrha stečaja potrošača je također namirenje vjerovnika, a ne primarno otpis tražbina. |
| 40 | Ured pučke pravobraniteljice | Nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu, Članak 233. | Uz članak 233. stavak 1. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati da je Agencija u slučaju iz članka 233. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona dužna bez odgode obavijestiti ovrhovoditelja o prestanku izvršavanja osnove za plaćanje te ga ujedno upozoriti na odredbu članka 235. Nacrta prijedloga zakona. Naime, ovrhovoditelj mora biti pravovremeno obaviješten o ovoj činjenici kako bi je mogao uzeti u obzir i odlučiti o mogućim daljnjim radnjama koje je ovlašten poduzeti radi ostvarenja svoje tražbine iz osnove za plaćanje koja se prestala izvršavati. Također, treba biti upoznat da vraćanje osnove za plaćanje može zatražiti u propisanom roku, protekom kojeg ona može biti uništena, kako bi se prevenirala situacija u kojoj moguće i dalje ima tražbinu, ali nema mogućnost zatražiti ovrhu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 41 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu, Članak 233. | Prekratak rok. Radi se o razdoblju kraćem od prosječnog roka nezaposlenosti (razdoblja između dva zaposlenja). Rok od svega 6 mjeseci, ovrhovoditelja sa navedenom osnovom, onemogućava u naplati. Jasno je da su mnoge ovrhe dugotrajne – dulje od 3 godine. Pogotovo one sa većim iznosima dugovanja gdje se ovršenicima u stvari kroz dulje razdoblje ustežu iznosi koji bi im se inače ustezali kroz plaću, kroz redovitu otplatu kredita. Nije jasno i zašto takvi dužnici, ne posegnu za reprogramom gdje bi se na taj način pd ovršenika pretvorili u redovnog platišu kredita, a i smanjila bi se statistička brojka blokada. Dio njih možda nije kreditno sposoban, no velik dio jest, samo su pasivni i niti ne pokušavaju naći drugo rješenje. I kroz jedno takvo dulje razdoblje, jasno je da će dužnik koji put ostati bez posla. 6 mjeseci nije neuobičajeno razdoblje nezaposlenosti. I time bi se takav ovrhovoditelj izgurao iz redoslijeda naplate. Ovime bi se potaknuo i rad na crno – isplata plaća na ruke, kakva već i sada postoji u dobrom dijelu predmeta koji su upravo iz tog razloga umjetno „blokirani“. Primjerice, ne bi bio neuobičajen dogovor dužnika i poslodavca da se radnika ne prijavi 6 mjeseci, ili primjerice ako je dužnik bio nezaposlen 5 mjeseci, da ga se ne prijavi još jedan mjesec. To su česte situacije u praksi i zna se da će se ova odredba često i sada još i više, zloupotrebljavati. Tako da bi se ovako svatko mogao deblokirati čime se prvi vjerovnik u redoslijedu jednostavno gura iz reda naplate, a oni iza njega, dolaze u red. Najkraći rok koji bi bio imalo realan, je minimalno 2 godine pauze sa ustegama. Niti jedno strano zakonodavstvo ne poznaje ovako kratke rokove. Ovime se ujedno gura vjerovnike u smjeru pokretanja ovrha puno tegotnijim predmetima ovrhe nešto što je račun, a govorimo prvenstveno o nekretninama. | Primljeno na znanje | Radi se o situaciji kada ovršenik u roku tri godine nije mogao podmiriti sve tražbine po toj osnovi, a zadnjih šest mjeseci nema priljeva po računu, u kojem slučaju je opravdano da ovrhovoditelj aktivno vodi postupak radi namirenja jer je očito da se na novčanim sredstvima po računu nije moguće namiriti. |
| 42 | Pravobranitelj za djecu RH | Redoslijed izvršenja osnove za plaćanje, Članak 228. | Nastavno na komentar uz čl. 212. Nacrta, predlažemo skraćivanje roka od šezdeset dana za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava radi ostvarenja uzdržavanja djece. Ovaj je rok predug i ugrožava egzistenciju djece. Predlažemo da se uvede iznimka kad je u pitanju ostvarenje uzdržavanja za djecu odnosno da se maksimalno skrate rokovi za prijenos zaplijenjenog novčanog iznosa. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 43 | Financijska agencija | Redoslijed izvršenja osnove za plaćanje, Članak 228. | Predlaže se brisati stavke 2., 3. i 4. te dodati nove stavke 2., 3., 4., 5. i 6. koji glase: (2) Osnova za plaćanje izvršava se na računima i oročenim novčanim sredstvima počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun odnosno oročena novčana sredstva, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u toj banci te dalje redom po računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema vremenu otvaranja najranijeg računa odnosno oročenih novčanih sredstava na način da se ovrha uvijek provodi na svim računima odnosno oročenim novčanim sredstvima u toj banci. (3) Oročena novčana sredstva koriste se za izvršenje osnove za plaćanje po isteku ugovora o oročenju te se smatraju priljevom novčanih sredstava prema članku 229. stavku 8. ovoga Zakona. (4) Dospjele kamate koje se prema ugovoru o oročenju isplaćuju za vrijeme zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima koriste se za izvršenje osnove za plaćanje po dospijeću te se smatraju priljevom novčanih sredstava prema članku 229. stavku 8. ovoga Zakona. (5) Banka i ovršenik ne smiju produžiti niti mijenjati ugovor o oročenju za vrijeme zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, ali ugovor mogu otkazati ili raskinuti u kojem slučaju se ta sredstva smatraju priljevom novčanih sredstava prema članku 229. stavku 8. ovoga Zakona. (6) Ako se osnova za plaćanje ne izvrši iz novčanih sredstava na računima ovršenika ili iz priljeva novčanih sredstava iz stavaka 3., 4. ili 5. ovoga članka, Agencija će istekom roka od 60 dana od dana kada je banci dala nalog za blokadu ovršenikovih računa odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, dati nalog banci da osnovu za plaćanje izvrši iz oročenih novčanih sredstava, počevši od banke u kojoj su, prema podacima o datumu otvaranja računa novčanih sredstava u Jedinstvenom registru računa, novčana sredstva najkasnije oročena, neovisno o roku na koji je ugovor o oročenju sklopljen. Stavak 5. postaje stavak 7. mijenja se i glasi: (7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka, ugovor na temelju kojega je ovršenik oročio novčana sredstva se raskida, ovršenik gubi pravo na ugovorene kamate, a banka ima pravo zadržati novčani iznos u visini naknade za slučaj prijevremenoga raskida ugovora ako je takva naknada ugovorena. Obrazloženje: Predlažemo izmijeniti odredbu stavka 2. sukladno važećoj odredbi članka 8. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima budući da se i u postojećem načinu izvršenja može postići svrha daljnjih odredbi ovog članka o automatskom razročenju ovršenikovih oročenih novčanih sredstava uz odgodu od 60 dana. Svrha odredbe se može postići i bez ovakve izmjene, a predloženo bi zahtjevalo znatne prilagodbe sustava budući da je predloženi način izvršenja propisan bitno drugačije od postojećih tehničkih rješenja Agencije i banaka. Naime, Agencija danas izvršava osnove za plaćanje na način da utvrdi redoslijed banaka kojima će slati nalog za izvršenje te pošalje nalog kojim nalaže provedbu na teret svih novčanih sredstava (računa i oročenja) ovršenika u pojedinoj banci, ali nalog Agencije neće dovesti do razročenja oročenih novčanih sredstava već se na ta sredstva samo stavlja oznaka zabrane raspolaganja (ako ovršenik na svim ostalim računima nema dovoljan iznos sredstava za namirenje osnove za plaćanje) i tako sprječava ovršeniku raspolaganje tim oročenjem, a sredstva se razročuju tek po isteku ugovora o oročenju. Prema novom zakonskom uređenju u kojem bi se ovrha provodila i na oročenim novčanim sredstvima, ali uz odgodu od 60 dana od dana blokade računa odnosno zabrane raspolaganja oročenjima ovršenika, uz zadržavanje postojećeg načina izvršenja postiglo bi se da su u tih 60 dana i oročena novčana sredstva blokirana (zabranjeno je raspolaganje), ali se ista ne bi razročila prije proteka roka od 60 dana, osim ako bi to ovršenik sam učinio (stavak 5.) ili ako bi u tom roku došlo do isteka ugovora o oročenju (stavak 3.). Sustav upravo tako i treba funkcionirati pa predlažemo zadržati postojeću odredbu (članak 8. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima). Predlaže se radi potpunijeg propisivanja postupka izvršenja na oročenim novčanim sredstvima dodati nove stavke 3., 4. i 5. koji odgovaraju odredbama članka 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Predlažemo da se u stavku 6. propiše razročenje ovršenikovih oročenih novčanih sredstava na koje je već prethodno (kad i blokada računa) stavljena oznaka zabrane raspolaganja tim sredstvima, po nalogu Agencije i to protekom roka od 60 dana od dana blokade računa odnosno zabrane raspolaganja oročenjima. Predlaže se početi od najkasnijeg oročenja (visina iznosa oročenja iz stavka 4. Nacrta kao kriterij redoslijeda razročenja nije provediva jer Agencija o tome nema saznanja). | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 44 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Redoslijed izvršenja osnove za plaćanje, Članak 228. | U odnosu na konkretnu odredbu izraz „izvršenje osnove za plaćanje“ kojim se služi zakonodavac nije dovoljno precizan. Naime, nejasno je obuhvaća li predmetni izraz samo ovršnu radnju prijenosa sredstava ili isti obuhvaća i ovršnu radnju pljenidbe i prijenosa sredstava, a što bi moglo stvoriti komplikacije u praktičnoj uporabi. Naime, iz predmetne odredbe, a i drugih odredbi iz prijedloga novog Ovršnog zakona (primjerice članak 229.) izraz „izvršenje osnove za plaćanje“ mogao bi se razumijeti na način da isti obuhvaća obje ovršne radnje, dakle i pljenidbu i prijenos sredstava. Ukoliko je to slučaj, onda se time ovrhovoditelja stavlja u vrlo nepovoljan položaj radi naplate svoje tražbine. Naime, ukoliko ovršenik nema dovoljno sredstava na računu, ovrhovoditelj bi trebao čekati nerazumno dugo vremena za naplatu svoje tražbine (tek nakon proteka 60 dana od podnošenja osnove za plaćanje izvršala bi se osnova za plaćanje na oročenim sredstvima), a što eventualno otvara prostor i ovršeniku za manipuliranjem oročenim sredstvima nakon što zaprimi obavijest FINE o zaplijeni sredstava na računima. Trebalo bi precizno odrediti što podrazumijeva izraz “izvršenje osnove za plaćanje“, odnosno u predmetnoj odredbi izričito navesti da se radi o prijenosu sredstava, a sve kako bi se izbjegla mogućnost da ovršenik manipulira oročenim sredstvima i na taj način uskrati vjerovniku naplatu na zakonu osnovane tražbine. | Primljeno na znanje | Nije jasno na koji način bi ovršenik mogao manipulirati sredstvima nakon što su ona zaplijenjena. |
| 45 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje osnove za plaćanje, Članak 226. | Stavak 1.; Stavak je kontradiktoran 48. stavku 2. u kojem stoji da se dostava rješenja o ovrsi FINI obavlja preko suda, elektroničkim putem. Stavak 3.; Trebalo bi stajati da se rješenje o ovrsi dostavlja elektroničkim putem, a ostale osnove, na način opisan u stavku 1.ovoga članka. Stavak 4.; Dakle, ukoliko se ne radi o rješenju o ovrsi, pošto isto sada dostavlja na provedbu sud, odnosno ukinuta je izvansudska ovrha. Trebalo bi tako napisati. | Nije prihvaćen | Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave se dostavlja FINA-i elektroničkim putem, dok u ostalim slučajevima ovrhovoditelj ima mogućnost, na primjer zadužnicu podnijeti zahtjevom za izravnu naplatu izravno FINA-i, što je jasno vidljivo iz stipulacije odredbe "ako propisom nije drukčije određeno". Navedeno se odnosi i na rješenja Porezne uprave koja ih dostavlja na temelju posebnog propisa FINA-i elektroničkim putem. Dakle, izvansudska ovrha nije ukinuta, već je ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uređena na različit način od dosadašnjeg. |
| 46 | Vlaho Orepić | Opće odredbe, Članak 225. | U članku 225. stavak 4., predviđeno je da će ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom propisati postupanje s novčanim sredstvima odnosno računima potrošača izuzetim od ovrhe. Ako je cilj zakona definirati primanja koja su izuzeta od ovrha ne vidim razlog zašto postupanje s novčanim sredstvima izuzetim od ovrha ne definirati Zakonom, osobito s aspekta što Pravilnici ne idu u saborsku proceduru, a zakoni da. Predlažem da se stavak 4. izbriše i odredbe definiraju Zakonom. | Nije prihvaćen | Podzakonskim aktima, kao što su pravilnici se uređuje materija provedbe Zakona te nije opravdano tekst Zakona opterećivati tehničkim procedurama. |
| 47 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Opće odredbe, Članak 225. | Stavak 1.; Koja je svrha OIBa? Između ostalog, otklanjanje pravne nesigurnosti u slučaju tipfelera (greške u pisanju i sl). Potrebno bi stoga bilo, u slučaju očitog tipfelera, postupiti prema OIBu iz osnove, odnosno provesti ovrhu na računima koji se vode pod istim OIBom. Stavak 3.; Ovrhovoditelj ne može biti odgovoran za štetu ukoliko istu nije uzrokovao – nekad ovrhovoditelj ne raspolaže točnim OIBom ovršenika jer mu je sam ovršenik dostavio namjerno ili nepažnjom, pogrešan OIB. U tom slučaju odgovornost će biti na ovršeniku. | Nije prihvaćen | Ovrhovoditelj ima mogućnosti pribaviti OIB ovršenika ako već prilikom zasnivanja na primjer ugovornog odnosa nije posvetio potrebnu pažnju. Odgovornost zbog pogrešnog navođenja podataka ovršenika u prijedlogu za ovrhu ne može biti na ovršeniku. |
| 48 | Pravobranitelj za djecu RH | Zapljena računa na temelju bjanko zadužnice, Članak 221. | Nastavno na komentar pravobraniteljice uz članak 82. i čl. 220. napominjemo i ovom prilikom kako smatramo da Nacrt Ovršnog zakona ne predviđa dostanu zaštitu djece ukidanjem ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Nacrtom je potrebno onemogućiti manipulacije obveznika uzdržavanja u svrhu izbjegavanja ili ograničavanja dostupnih novčanih sredstava za potrebe ovrhe radi naplate uzdržavanja djeteta te remećenja prvenstvenog reda namirenja privilegiranog potraživanja za djecu – npr. u slučaju da ovršenik ostvaruje primanja u gotovini (plaću ili mirovinu), „radom na crno“, prijavljivanjem na minimalnu plaću i slično, uzimanjem kredita, administrativnim zabranama te izdavanjem zadužnica i bjanko zadužnica. Zaštita određena člankom 82. stavak 5. u tom smislu nije dostatna jer se odnosi samo na iznose koji su izuzeti od ovrhe (zaštita ovršenika, a ne djece koja ostvaruju uzdržavanje). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 49 | Pravobranitelj za djecu RH | Zapljena računa na temelju zadužnice, Članak 220. | Nastavno na komentar pravobraniteljice uz članak 82. napominjemo i ovom prilikom kako smatramo da Nacrt Ovršnog zakona ne predviđa dostanu zaštitu djece ukidanjem ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Nacrtom je potrebno onemogućiti manipulacije obveznika uzdržavanja u svrhu izbjegavanja ili ograničavanja dostupnih novčanih sredstava za potrebe ovrhe radi naplate uzdržavanja djeteta te remećenja prvenstvenog reda namirenja privilegiranog potraživanja za djecu – npr. u slučaju da ovršenik ostvaruje primanja u gotovini (plaću ili mirovinu), „radom na crno“, prijavljivanjem na minimalnu plaću i slično, uzimanjem kredita, administrativnim zabranama te izdavanjem zadužnica i bjanko zadužnica. Zaštita određena člankom 82. stavak 5. u tom smislu nije dostatna jer se odnosi samo na iznose koji su izuzeti od ovrhe (zaštita ovršenika, a ne djece koja ostvaruju uzdržavanje). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 50 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Zapljena računa na temelju zadužnice, Članak 220. | Stavak 8.; Izdavanjem? U vrijeme izdavanja isprave tražbina još nije niti dospjela. Misli li se – podnošenjem na provedbu? | Primljeno na znanje | Za tražbine koje nisu dospjele izdavanje zadužnice ne prekida zastarjevanje, niti skraćuje rok, niti ga ubrzava, jer tražbina nije dospjela. Dakle, zastarjevanje se prekida samo u onim slučajevima kada se zadužnica izda nakon dospijeća tražbine. Svrha zadužnice kao sredstva osiguranja je da prati obvezu, odnosno ona je dokaz obveze, a ujedno i osnova na temelju koje se može provesti ovrha. U tom smislu, kada je izdana zadužnica kao osiguranje tražbine, nakon što je tražbina dospjela, zastarjevanje se prekida, a ako je izdana prije nego što je tražbina dospjela, tražbina ionako zastarjeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. |
| 51 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Glava trinaesta OVRHA NA NOVČANOJ TRAŽBINI OVRŠENIKA, 5. Zadužnica i bjanko zadužnica | Predloženim Zakonom brisan je članak 202. (NN 93/14, 73/17) koji je normirao zapljenu po pristanku dužnika. Komora smatra da bi predmetni članak trebao i dalje ostati u novom Nacrtu prijedloga zakona, uz zadržavanje tog sredstva osiguranja. Komora, stoga, u cijelosti podržava argumentaciju i obrazloženje koje je vezano uz navedenu problematiku iznijela kolegica Mira Grbac. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 52 | Mira Grbac | Glava trinaesta OVRHA NA NOVČANOJ TRAŽBINI OVRŠENIKA, 5. Zadužnica i bjanko zadužnica | Poštovani, Predloženim Zakonom brisan je članak 202. (NN 93/14, 73/17) koji je normirao Zapljenu po pristanku dužnika. Komentar o potrebi daljnje normativne i stvarne egzistencije Izjave o zapljeni po pristanku dužnika daje se u ovom dijelu prijedloga zakona iz razloga povezanosti materije predmetne Izjave sa zadužnicom i bjanko zadužnicom. Predmetni članak trebao bi ostati u Ovršnom zakonu u postojećem obliku iz sljedećih razloga: - Primjenjuje se samo ako (conditio sine qua non) je dužnik zaposlen, prima plaću ili stalno novčano primanje. - Postoji u pravnom prometu u Republici Hrvatskoj od Ovršnog zakona iz 1996 godine (članak 178.). - Zamijenila je nekadašnju tzv. „administrativnu zabranu na plaći“. - Od Ovršnog zakona iz 2012. (NN 112/2012, u daljnjem tekstu: OZ) - Izjavu o zapljeni po pristanku ovršenika, potrebno je kod javnog bilježnika potvrditi, čime je dužniku - ovršeniku sukladno zakonu objašnjena pravna priroda izjave koju daje i pravni dometi tako izdanog sredstva osiguranja tražbine. - Potvrđena privatna isprava, Izjava iz čl. 202 OZ dobiva svojstvo javne i ovršne isprave, čime se anulira potreba za traženjem i donošenjem rješenja o ovrsi na plaću (čl. 41. i 197 st. 1. i 2. OZ) za sve one fizičke osobe (i umirovljenike) ovršenike koji nemaju otvorene račune kod banaka, kao i (iznimno) za one fizičke osobe - ovršenike kojima se vrši isplata plaće na račun kod banke. - Zakonsko postojanje Izjave o zapljeni po pristanku dužnika, doprinijelo je smanjenju angažiranosti suda u donošenju rješenja o ovrsi na plaći – ( čl. 197. OZ), u pravnom prometu omogućilo, da bez velikih i nepotrebnih troškova dužnik i vjerovnik slobodnom voljom ugovore još jedno sredstvo osiguranja tražbine (prenosivo i u odnosu na osobu ovršenika i osobu ovrhovoditelja). - Pravna zaštita dužnika – ovršenika koji je izdao izjavu ili na kojega je prenijeta obveza po izdanoj izjavi zadnjom izmjenom OZ (73/2017) dovedena je na viši pravni nivo dodavanjem čl. 12. (odgoda isplate plaće, prijenos plaće se proglasi nedopuštenim) i st.13. (rok od 60 dana za nastavak isplate plaće u korist novog ovrhovoditelja). - U praksi Izjava o zapljeni po pristanku dužnika koristi se od 1996, (izdana je u velikom broju primjeraka), zamijenila je u cijelosti (za mala i srednja potraživanja) izdavanje mjenice kao sredstva osiguranja (time je anulirala mjenične sporove) čime je svoj smisao postojanja u pravnom prometu dokazala i potvrdila kroz efikasnost i nizak trošak za dužnika – ovršenika. - U Republici Hrvatskoj velik broj umirovljenika prima i primati će ubuduće mirovinu putem poštara koji mu istu dostavlja na kućnu adresu. To su prvenstveno ona kategorija umirovljenika koja žive u malim mjestima (selima), prometno udaljenim od financijskih institucija, a često i samačka domaćinstva. Oni najčešće nisu u mogućnosti kako zbog starosti i bolesti, tako i zbog prometne nepovezanosti odlaziti po svoju mirovinu u banku. Ukoliko se ukinu Izjave ta kategorija osoba bit će diskriminirana, jer neće moći dobiti bilo kakav kredit odnosno obročno plaćanje, možda čak i radi osnovnih životnih potreba kao što je nabava ogrjeva. Do sada su takve Izjave o zapljeni, a koje nisu bile vezane za postojanje računa, već za uredna primanja (mirovina je uredno primanje, op.a) pružale veliku izvjesnost kreditoru da će mu dugovanje biti vraćeno, pa upravo ta kategorija građana (umirovljenici) su ipak mogli na obročne načine rješavati svoje financijske probleme. Osim toga, postavlja se pitanje zar je moguće da ih se prisili da njihova mirovina mora biti uplaćena u banci, do koje oni ponekad neće moći lako doći ili će trebati tuđu pomoć koja sigurno neće biti besplatna u slučajevima samačkih domaćinstva. -Iz dosadašnje dugogodišnje prakse postojanje istovremenih instrumenata osiguranja i Izjave i Zadužnice pokazalo se svrsishodnim i praktičnim u situacijama neredovitog plaćanja rata bez otkaza kredita npr. jedno neredovito plaćanje kredita, a u kojem slučaju je aktivirana Izjava pa nije bilo potrebe za blokadom računa, građani su slobodno raspolagali svojim sredstvima na računu i nisu imali dodatnih troškova pljenidbe sredstava. Pretpostavljamo da je doista takvih slučajeva bilo mnogo, jer svakome se može dogoditi da jednu ratu iz bilo kojeg razloga zanemari platiti. Nadalje, ukoliko bi ostala samo zadužnica, u takvim situacijama ( za slučaj neredovitog plaćanja rata bez otkaza kredita), jednom upotrijebljena zadužnica predana FINI na naplatu, neće se vraćati, pa će financijske institucije svoja potraživanja osiguravati sa većim brojem zadužnica ili će se tražiti dodatna sredstva osiguranja (npr. založno pravo na nekretninama) što će za građane znatno poskupiti cijeli postupak kreditiranja. -Stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i primjenom istog, postojanje Izjave je smanjilo troškove ovršenicima, ali i ovrhovoditeljima koji unaprijed moraju predujmiti troškove provedbe ovrhe kod FINA-e. Zaključno, ako je svrha ukidanje Izjave- rasterećenje poslodavaca i HZMO-a, onda je ipak primarni interes građana i umirovljenika, iz više navedenih razloga. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 53 | HOK | Posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, Članak 218. | Uz članak 218. st. 2. Člankom 218. st. 2., kao posebnom odredbom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, propisana je dužnost Agencije naložiti banci da ovršeniku otvori poseban račun. S obzirom da u praksi obrtnici, iako mogu ostvariti primanja koja su izuzeta iz ovrhe po predloženom članku 81., ne mogu otvoriti poseban račun, po istom principu treba propisati dužnost otvaranja posebnog računa i za obrtnika. | Primljeno na znanje | Novim uređenjem izuzeća od ovrhe na način da je od ovrhe izuzet dio svakog primanja, pa i onog koje ostvaruje obrtnik, poseban račun bi se mogao otvoriti i obrtniku. Dakle, nije više od ovrhe izuzeto primanje s naslova plaće, već dio svakog primanja do određenog iznosa. |
| 54 | Pravobranitelj za djecu RH | Posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, Članak 218. | Predlažemo da se odredbama zakona ili provedbenim propisima regulira postupanje Agencije i banaka u slučaju uplate iznosa uzdržavanja na blokirani račun, radi ostvarivanja uzdržavanje za dijete te prekršajne odredbe u slučaju nepostupanja obveznika plaćanja, banaka i Agencije. U praksi nailazimo na slučaj u kojemu obveznik plaćanja uzdržavanja za dijete, usprkos tome što je od Agencije obaviješten o otvaranju posebnog računa za uplatu uzdržavanja za dijete, na koji je dužan uplaćivati zaštićena primanja, uplate uzdržavanja za dijete, čini se namjerno, i dalje uplaćuje, na blokirani račun roditelja koji stanuje s djetetom. Vrlo često, ovi novčani iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na blokirani račun budu zaplijenjeni i preneseni sa zaštićenoga računa roditelja u korist drugog ovrhovoditelja, a sve na štetu djeteta kome su ova sredstva trebala biti namijenjena. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Uplatitelj primanja odgovara za štetu prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. |
| 55 | Financijska agencija | Posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, Članak 218. | Predlažemo izmijeniti stavak 1. ovog članka radi usklađenja terminologije s odredbom članka 82. Nacrta tako da isti sada glasi: (1) Ovršenik je dužan obavijestiti Agenciju o primanjima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena. Predlažemo izmijeniti stavak 2. ovog članka tako da isti sada glasi: (2) Po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Agencija je bez odgode dužna naložiti banci koju je ovršenik naveo u obavijesti iz stavka 1. ovoga članka da ovršeniku otvori poseban račun, na koji će se uplaćivati sva primanja iz stavka 1. ovoga članka. Predlažemo izmijeniti odredbu stavka 4. na način da ista glasi: (4) Banka iz stavka 2. ovoga članka dužna je po nalogu Agencije bez odgode, prije nego što zaplijenjena novčana sredstva prenese na račun ovrhovoditelja, dio primanja koji je izuzet od ovrhe ili na kojem je ovrha ograničena prenijeti na poseban račun, u skladu s odredbama članaka 81. i 82. ovoga Zakona. Predlažemo brisati odredbu stavka 5. ovog članka Stavci 6., 7., 8. i 9. postaju stavci 5., 6., 7. i 8. Predlažemo izmjenu novog stavka 6. na način da isti sada glasi: (6) Uplatitelj primanja koja su izuzeta od ovrhe iz članka 81. ovoga Zakona odnosno banka, dužni su na zahtjev suda dostaviti podatke o uplatama, odnosno podatke o uplatama i stanju na posebnom računu iz stavka 3. ovoga članka. Predlažemo izmjenu stavka 7. tako da isti sada glasi: (7) Osoba kojoj se preko računa uplaćuju primanja koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena može, u slučaju kada su ta sredstva još uvijek zaplijenjena na njezinim računima preko kojih prima uplatu takvih primanja , zatražiti od Agencije da naloži banci prijenos sredstava izuzetih od ovrhe na poseban račun u cijelosti, uz potvrdu uplatitelja da se radi o primanjima u cijelosti izuzetima od ovrhe iz članka 81. ovoga Zakona odnosno da naloži banci prijenos zaplijenjenih sredstava do preostalog mjesečnog iznosa na kojem je ovrha ograničena iz članka 82. stavka 2. ovoga Zakona. Predlažemo izmijeniti odredbu stavka 8. tako da ista glasi: (8) Uplatitelji primanja koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena dužni su u uplati naznačiti da uplaćuju primanje koje je izuzeto od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena ako je to moguće s obzirom na način uplate. Predlažemo dodati novi stavak 9. koji glasi: (9) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati postupanje s novčanim sredstvima odnosno računima ovršenika fizičke osobe izuzetim od ovrhe. Obrazloženje: Postojeći sustav izuzeća od ovrhe funkcionira na način da Agencija prema zahtjevu ovršenika daje banci nalog za otvaranje posebnog računa i o tome obavještava prijavljenog uplatitelja, a svaki uplatitelj primanja na kojem je ovrha ograničena obavlja izračun zaštićenog dijela primanja i isti uplaćuje na poseban račun ovršenika. Agencija u postojećem sustavu ne raspolaže podacima na temelju kojih bi mogla dati banci nalog za prijenos dijela sredstava na posebni (zaštićeni) račun kako je propisano odredbama ovog članka Nacrta, budući da Agencija nema podatak o iznosu novčanih sredstava na računu ovršenika. Iz odredbi Nacrta proizlazi da je zapravo potrebno izgraditi potpuno novi sustav izuzeća od ovrhe u kojem uplatitelji primanja na kojima je ovrha ograničena (poslodavci, HZMO i dr.) više nemaju obvezu izračuna i uplaćivanja zaštićenog i nezaštićenog dijela primanja na poseban odnosno redovan račun ovršenika već će prema Nacrtu ove poslove umjesto uplatitelja primanja preuzeti Agencija kao tijelo koje provodi ovrhu na novčanim sredstvima i koje može osigurati jedinstveno praćenje iznosa zaštićenih primanja i kontrolu maksimalnih propisanih iznosa za sve ovršenike u RH na jednom mjestu. Navedeno je moguće budući da su prema Nacrtu (odredba članka 82.) sva primanja na račun ovršenika zaštićena (3/4 primanja), ali ukupno do maksimalnog mjesečnog iznosa od 2/3 prosječne neto plaće u RH. Međutim, kako bi Agencija mogla obavljati poslove izračuna i kontrole maksimalnog iznosa zaštićenog dijela primanja ovršenika mora imati podatak o stanju na blokiranom računu ovršenika u trenutku zaprimanja priljeva novčanih sredstava. Također, izgradnja ovakvog, potpuno novog i iznimno složenog sustava iziskuje znatne ljudske i materijalne resurse, osobito na strani Agencije te se predlaže za odredbe koje iziskuju izgradnju ovakvog novog sustava (članak 82. i 218. Nacrta) propisati kasnije stupanje na snagu. Predlaže se omogućiti ovršeniku da sam odabere banku u kojoj će mu se prema nalogu Agencije otvoriti poseban račun, kako bi mu sredstva s tog računa bila lakše dostupna (stavak 2.). Odredba stavka 7. je korigirana i dopunjena radi usklađenja s novim konceptom sustava izuzeća od ovrhe sadržanim u Nacrtu. Naime, kad se radi o sredstvima na kojima je ovrha ograničena, Agenciji više nije potrebna potvrda uplatitelja o iznosu dijela primanja na kojem je ovrha ograničena, budući da je sada ovrha ograničena na svim primanjima i da o tome vodi računa upravo Agencija. Potvrda uplatitelja je potreba samo kada se radi o primanjima koja su u cijelosti izuzeta od ovrhe. Predložene izmjene ostalih stavaka (4., 6. i 8.) odnose se na preciziranje odredbi i terminološko usklađenje. | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćen. Odredba je nomotehnički dorađena. |
| 56 | Ured pučke pravobraniteljice | Posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, Članak 218. | Uz članak 218. Nacrta prijedloga zakona: Iz pritužbi kojima se građani obraćaju pučkoj pravobraniteljici proizlazi i problem neodgovarajuće propisanog postupka u kojem se ostvaruje zakonom zajamčena zaštita primanja i naknada koje su izuzete od ovrhe, odnosno na kojima je ovrha ograničena. Naime, zbog načina i trajanja komunikacije između svih sudionika u ovom dijelu postupka (Financijska agencija, banka, uplatitelj), događaju se slučajevi u kojima ovršenici ostaju bez nužnih sredstava, iako su na vrijeme Financijskoj agenciji dostavili obavijest o zaštićenim primanjima te im je otvoren poseban, tzv. zaštićeni račun. S obzirom da ni iz obrazloženja, niti iz same odredbe članka 218. Nacrta prijedloga zakona nije do kraja razvidno pruža li se njime beziznimna zaštita ovim primanjima i naknadama, a što je nužno postići, predlažemo dodatno procijeniti, preispitati i obrazložiti njezine učinke te, po potrebi, učiniti dodatne izmjene. Također, u stavku 3. predlažemo propisati kako je banka o otvaranju posebnog računa bez odgode dužna obavijestiti i ovršenika. U stavku 9. predlažemo propisati da je banka dužna bez odgode obavijestiti ovršenika i Agenciju o uplati za koju je uplatitelj naznačio da se radi o uplati primanja i naknade koja je izuzeta od ovrhe ili na kojoj je ovrha ograničena. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. O otvaranju posebnog računa ovršenika obavještava Financijska agencija, dok banke obaviještavaju svoje klijente o promjenama u vezi s transakcijskim računom koji se kod njih vodi u skladu s općim pravilima poslovanja. |
| 57 | Saša Žebić | Pravna sredstva ovršenika, Članak 216. | Kao sudski savjetnik na Općinskom sudu, s preko 15 godina staža na ovršnom odjelu, skupa s kolegama sam uočio nemale poteškoće u primjeni ovog članka u praksi (koji je identičan kao u starom zakonu).Pravna sredstva ovršenika po nacrtu novog Ovršnog zakona su definitivno podnormirana. To se odnosi na prijedlog ovršenika za pljenidbu i prijenos nedopuštenim i žalbu nakon proteka roka, za koje je navedeno da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi( čl. 216. st 2.). Prvo pitanje koje se nameće je na koji način će sud utvrđivati pravovremenost takvog prijedloga ovršenika tj. žalbe u situaciji kad se provodi izravna naplata, i treba li te prijedloge odbacivati ukoliko su nepravovremeni? Nadalje, sukladno i ovom nacrtu Zakona, u slučaju da sud prvog stupnja ocijeni da žalba nije osnovana, dužan ju je uputiti nadležnom sudu na odlučivanje u drugom stupnju (čl. 54. st. 4. nacrta Zakona). Hoće li prvostupanjski sud i kod prijedloga ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ako ocijeni da prijedlog nije osnovan, dostaviti taj prijedlog na odlučivanje Županijskom sudu , u slučaju kad se ovršenika ne upućuje u parnicu? (treba imati na umu da u ovom slučaju ne postoji odluka protiv koje se ovršenik žali, nego se on "žali" na pokretanje izravne naplate) Također, u slučaju da prijedlog odnosno žalba ovršenika bude izjavljen iz razloga iz čl. 53. st. 1. t. 7. i 9. – 11. Zakona, hoće li sud ovršenika upućivati u parnicu? Ovo sve navodimo jer je u članku izričito navedeno da sud postupa kao u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi. Ukoliko zakonodavac smatra da bi prvostupanjski sud trebao meritorno odlučivati o prijedlozima tj. žalbama koje predstavljaju pravna sredstva ovršenika( na način da prijedlog usvoji ili odbije/odbaci, bez upućivanja u parnicu i dostave na županijski sud), onda bi to morao izrijekom i navesti u Zakonu, a ne da svaki sud to tumači na svoj način. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 58 | Pravobranitelj za djecu RH | Izravna naplata, Članak 215. | Predlažemo skraćivanje roka od šezdeset dana za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava radi ostvarenja uzdržavanja djece. Ovaj je rok predug i ugrožava egzistenciju djece. Predlažemo da se uvede iznimka kad je u pitanju ostvarenje uzdržavanja za djecu odnosno da se maksimalno skrate rokovi za prijenos zaplijenjenog novčanog iznosa. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 59 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Izravna naplata, Članak 215. | Stavak 10.; Molimo potvrdu: s obzirom na brisanje dosadašneg stavka 7. ovoga članka, znači li ovo da ukoliko po proteku roka od 60 dana od dana dostave osnove za plaćanje FINI, ne bude dostavljena drugačija odluka suda, vjerovnicima će po proteku istoga roka biti prenesena sredstva koja su zapljenjena u tome roku? | Primljeno na znanje | Ako Financijska agencija u roku od 60 dana od dana kada joj je dostavljena isprava iz stavka 7. i 8. ovoga članka ne zaprimi drukčiju odluku suda (rješenje o odgodi ili rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim), nastavit će s izdavanjem naloga bankama za prijenos sredstava. Predmetna odredba je vezana uz idući članak koji govori o pravnim lijekovima ovršenika. |
| 60 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | Izravna naplata, Članak 215. | Ističemo da stavak 1. ovog članka ne predviđa provedbu izravne naplate temeljem nagodbe sklopljene u postupku mirenja u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. U odnosu na primjedbe u vezi nagodbom sklopljenom u postupku mirenja prema Zakonu o mirenju već je dano očitovanje. |
| 61 | Bojan Grahek | Izravna naplata, Članak 215. | U vezi st. 2. - Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predstavlja ovršnu odluku domaćeg suda i izdaje se kao elektronička isprava, a čl. 48. se predviđa da se FINI-i dostavlja u obliku elektroničke isprave. U st. 2. se navodi da se uz zahtjev prilaže izvornik, otpravak, ovjereni prijepis ili preslika isprave pa je moguće da je to potrebno dopuniti s mogućnosti dostave elektroničke isprave. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Radi se o postupanju po zahtjevu za izravnu naplatu, za razliku od postupanja po nalogu suda za provedbu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje se dostavlja kao elektronička isprava. Dostava prave elektroničke isprave od strane ovrhovoditelja značilo bi uspostavljanje sigurnog kanala komunikacije te mogućnost dostave osnova za plaćanje, kao što su zadužnica, presuda i slično u obliku prave elekroničke isprave, za što trnutno ne postoje preduvjeti. |
| 62 | Pravobranitelj za djecu RH | Privilegirane tražbine , Članak 213. | Predlažemo da se privilegiranim tražbinama smatraju ne samo tražbine uzdržavanja za dijete već i sva druga potraživanja djece (npr. isplate, ostvarenja imovinsko-pravnog zahtjeva, naknade štete i slično) te da nakon ostvarenja uzdržavanja ostvaruju prvenstveni red namirenja u svim ovršnim i stečajnim postupcima, i ne samo na novčanim tražbinama nego i na svim drugim predmetima ovrhe. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 63 | Pravobranitelj za djecu RH | Pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava. Rok za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstva , Članak 212. | Predlažemo skraćivanje roka od šezdeset dana za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava radi ostvarenja uzdržavanja djece. Ovaj je rok predug i ugrožava egzistenciju djece. Predlažemo da se uvede iznimka kad je u pitanju ostvarenje uzdržavanja za djecu odnosno da se maksimalno skrate rokovi za prijenos zaplijenjenog novčanog iznosa. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 64 | Financijska agencija | Pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava. Rok za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstva , Članak 212. | Predlaže se brisati stavak 1. ovog članka, stavak 2. koji postaje stavak 1. izmijeniti na način da isti sada glasi: (1) Agencija će nakon što primi rješenje o ovrsi iz članka 211. stavka 1. ovoga Zakona upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i izdati nalog bankama da zaplijene i prenesu zaplijenjena novčana sredstva ako ovršenik ima novčanih sredstva na računima. Pljenidba novčanih sredstava je provedena u trenutku kada banka izvrši zapljenu novčanih sredstava na računu ovršenika prema nalogu Agencije. Predlažemo dodati novi stavak 2. koji glasi: (2) Ovrhovoditelj stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu pljenidbom novčanih sredstava na računu ovršenika, u iznosu zapljene. Stavak 3. predlažemo izmijeniti na način da se briše tekst iza riječi "iz sudske pristojbe" te isti sada glasi: (3) Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka Agencija i banke imaju pravo na naknadu koja se plaća iz sudske pristojbe. Stavak 4. predlažemo brisati. Stavci 5., 6., 7. i 8. postaju stavci 4., 5., 6. i 7. te se predlaže dodati novi stavak 8 koji glasi: (8) Ako odredbama ovog odjeljka nije drukčije propisano, na postupanje Agencije u postupku pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na temelju rješenja o ovrsi na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o postupanju Agencije. Obrazloženje: Predlažemo brisati odredbu stavka 1. o stjecanju založnog prava dostavom rješenja o ovrsi Agenciji te propisati da se isto stječe zapljenom novčanih sredstava na računu ovršenika. Naime, prema prirodi predmeta na kojemu se založno pravo stječe (novčana tražbina po računu) u praksi je ovakvu odredbu nemoguće provesti. Založno pravo na novčanoj tražbini po računu ne može se steći dostavom rješenja o ovrsi Agenciji, već pljenidbom koja je provedena u trenutku kad banka izvrši zapljenu novčanih sredstava ovršenika, i to u iznosu zapljene. Vezano za stavak 3. predlažemo da se odredbama Nacrta ne propisuje način raspodjele iznosa sudske pristojbe između pojedinih sudionika postupka budući da se radi o materiji koja je sadržajno prikladnija za propisivanje pravilnikom, osobito stoga što bi se za slučaj potrebe prilagodbe propisanih naknada i nagrada morao mijenjati sam zakon. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća. Odredba je nomotehnički dorađena. |
| 65 | Ured pučke pravobraniteljice | Pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava. Rok za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstva , Članak 212. | Uz članak 212. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo preispitati i obrazložiti odredbu kojom se propisuje da će Agencija po primitku rješenja o ovrsi iz članka 211. stavka 1. odmah izdati nalog bankama da prenesu zaplijenjena novčana sredstva, obzirom da se u stavku 6. propisuje kako će nalog za prijenos zaplijenjenog iznosa dati po proteku roka od šezdeset dana, ako ne zaprimi rješenje o odgodi ovrhe ili rješenje o ukidanju rješenja o ovrsi ili o obustavi ovrhe, odnosno ranije u slučaju da ovršenik za to da izričitu pisanu suglasnost. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 66 | HOK | Rješenje o ovrsi, Članak 211. | Uz članak 211. U članku 211. stavku 2. dodaje se nova alineja koja glasi: „-kada se ovrha za osobne obveze treba provesti na novčanim sredstvima fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, ovrha se provodi isključivo na njenim osobnim računima.“ Obrazloženje Predlažemo da se članak 211. izmijeni na način da se za fizičku osobu (obrtnika ili drugu osobu koja se bavi nekom drugom registriranom samostalnom djelatnošću) propiše drugačije postupanje u odnosu na fizičku osobu koja ne obavlja samostalno registriranu djelatnost. Predlažemo propisati da se ovrha koja se odnosi na obveze koje ne proizlaze iz poslovanja obrtnika provodi isključivo na osobnom računu ili računima, kako bi se sredstva namijenjena poslovanju zaštitila od ovrha koje se provode zbog osobnih dugova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Novim uređenjem izuzeća od ovrhe namjera je svim fizičkim osobama omogućiti sredstva za život na mjesečnoj razini. Sredstva namjenjena poslovanju obrtnika i drugih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost su već izuzeta od ovrhe. |
| 67 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Izjašnjenje ovršenikova dužnika, Članak 195. | Kao rješenje vezano uz prethodni komentar stavka 5. ovoga članka, kao i rješenje problema situacije u kojoj dužnik nema otvoren račun predlažemo: Potrebno je u ovom slučaju propisati obvezu isplate primanja i mirovine na račun, uz sankcioniranje u praksi isplatitelja koji ne postupa sukladno navedenome. Naime, u hrvatskoj praksi postoji određeni postotak poslodavaca koji plaće isplaćuju u gotovini te se za više od 300.000 umirovljenika mirovina isplaćuje u gotovini. U slučaju dakle isplate primanja „na ruke“, ovrha na novčanim sredstvima je nemoguća. Postavlja s epitanje: a što sa građanima koji nemaju otvoren račun? Osim rješenja koje bi propisalo da su sve fizičke osobe koje su zaposlene ili u mirovini, dužne imati otvoren račun, u nastavku izlažemo naša razmišljanja o mogućim drugim rješenjima ovakve situacije: SUD bi po pravomoćnosti rješenja o ovrsi, bez odlaganja, ex lege, osim FINI, primjerak rješenja dostavio i poslodavcu, sa nalogom da gotovinske uplate moraju prestati i da se sve mora uplaćivati na račun. Ukoliko dužnik nema otvoren račun, za takve situacije, treba postojati poseban račun kod suda na koji će u tom slučaju poslodavci sa određenim pozivom na broj koji se referira na odredeđni poslovni broj ovršnog spisa, uplaćivati dio primanja koji se odnosi na dio koji nije izuzet iz ovrhe. Dakle, zaštićenim dijelom ovršenik i daslje slobodno raspolaže primivši iznos u gotovini, a vjerovnik se namiruje iz sredstava koja se odnose na nezaštićeni dio, a koji je uplaćen na poseban račun. Sud bi u istom rješenju, ili popratno dopisu uz rješenje, trebao upozoriti poslodavca da je dužan isplaćivati ISPRAVNE – zakonom propisane iznose na taj račun. I da za nepoštivanje svega navedenog odgovara i materijalno (potrebno je isto utvrditi u prekršajnim odredbama, u značajnom iznosu) te kazneno. Ovdje napominjemo i posebno to da je sada prosječna ustega s plaće u praksi svega 700-900 kn, iz čega bi proizašlo da SVI dužnici imaju minimalne plaće,a što nije točno. Dakle, poslodavci bilo s namjerom, bilo iz neznanja, uplaćuju pogrešne iznose i sada, bilo na redovan račun kod ovrhe na računu, bilo ustežu pogrešne iznose na račun ovrhovoditelja kod ovrhe na plaći. I to gotovo 90% poslodavaca. Ovo je zato NUŽNO dobro postaviti, vršiti kontrolu provedbe te propisati i primjenjivati sankcije. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća u dijelu uređenja situacije kada ovršenik nema otvoren račun, dok je situacija isplate primanja u gotovini već uređena Nacrtom. |
| 68 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Izjašnjenje ovršenikova dužnika, Članak 195. | U glavi trinaestoj, pod nazivom OVRHA NA NOVČANOJ TRAŽBINI OVRŠENIKA, pronalazimo odredbe o novčanim sredstvima dužnika po svim računima te novčanim primanjima dužnika. Međutim, odredbom čl. 195. st. 4. i 5. OZ-a propisalo bi se da sud neće zatražiti očitovanje od ovršenikova poslodavca i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) kada su oni ovršenikovi dužnici s osnove obveza iz radnog odnosa, odnosno prava iz mirovinskog osiguranja te da će njima sud na prijedlog ovrhovoditelja zabraniti ispunjenje novčanih obveza ovršeniku u gotovom novcu i naložiti im da do drukčije obavijesti suda sve novčane obveze prema ovršeniku moraju ispunjavati uplatom novčanih sredstva na račun ovršenika otvoren kod banke u Republici Hrvatskoj. Osim restriktivnih odredbi kada je predmet ovrhe nekretnina, zakonodavac ovim odredbama potpuno isključuje mogućnost pokretanja ovrhe na plaći ili mirovini ovršenika te onemogućuje ovrhovoditelja u naplati svoje tražbine od poslodavca ili HZMO-a. Naime, nije jasno zašto ovrhovoditelj ne bi mogao kao predmet svoje ovrhe izabrati plaću ili mirovinu, kao uostalom dosada, na način da od poslodavca ili HZMO-a traži da postupi po ovršnoj ispravi. Ponovno se navodi kako ovrhovoditelju mora na raspolaganju biti mogućnost odabira predmeta ovrhe, sve kako bi se ispunila svrha ovršnog postupka, a to je namirenje tražbine ovrhovoditelja te da se pritom štiti dostojanstvo ovršenika. Stoga predlažemo da se u OZ uvrste odredbe o ovrsi na novčanim primanjima ovršenika na način da se ovrhovoditelj može obratiti poslodavcu i HZMO-u i na taj način pokretati odgovarajuće postupke. Posebno glede stavka 5.; Odlično da je sada određeno da ovu obavijest šalje sud. Međutim, smatramo nepotrebnim odugovlačenjem postupka propisivanje obveze da se ovo obavještavanje obavlja samo na prijedlog ovrhovoditelja, jer trebalo bi biti ex lege. | Nije prihvaćen | Novim uređenjem ovrhe na novčanim sredstvima rasterećuju se poslodavci od provedbe ovrhe te se uspostavlja jedinstveni prednosni red naplate. Situacija kada poslodavci isplaćuju primanja u gotovini je uređena Nacrtom. |
| 69 | Financijska agencija | Ovršne radnje, Članak 189. | Predlažemo radi ujednačavanje terminologije Nacrta izmijeniti odredbu stavka 2. na način da se riječi "Ovršnim prijedlogom" zamijene riječima "Prijedlogom za ovrhu" te navedeni stavak sada glasi: (2) Prijedlogom za ovrhu može se zahtijevati da se odredi samo pljenidba novčane tražbine, ali u tom je slučaju ovrhovoditelj dužan u roku od tri mjeseca od dana kad mu je dostavljeno rješenje o pljenidbi, odnosno od dana kad mu je dostavljena obavijest o očitovanju ovršenikova dužnika ili o tome da se on nije očitovao u određenom roku, podnijeti prijedlog za prijenos tražbine. Predlaže se izmijeniti stavak 4. ovog članka na način da se nakon riječi "glave" doda zarez i riječi "osim založnih prava na novčanoj tražbini po računu" i zarez, tako da ovaj stavak sada glasi: (4) Založna prava stečena prema odredbama ove glave, osim založnih prava na novčanoj tražbini po računu, upisuju se u Upisnik osiguranja tražbina na pokretnim stvarima i pravima, ako ovim Zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno. Obrazloženje uz stavak 4: Predlažemo da se propiše da se u Upisnik ne upisuje založno pravo na novčanoj tražbini po računu. Naime, takav upis nema svrhe s obzirom na to da se založno pravo na novčanoj tražbini po računu stječe zapljenom novčanih sredstava s računa ovršenika i ovršenik njima ne može raspolagati te i ne postoji potreba publiciranja založnog prava radi zaštite interesa trećih strana. Također, upis u Upisnik ne bi utjecao na red prvenstva namirenja vjerovnika u postupku ovrhe budući da se isti formira prema trenutku zaprimanja osnove za plaćanje u Agenciju. Osim toga, navedeno bi značilo da se u Upisnik mora upisivati svaka zapljena, a što bi s obzirom na prirodu ovog predmeta ovrhe moglo značiti nekoliko stotina, možda i tisuća, upisa dnevno (svaki priljev i zapljena sredstava bi se upisivali), što bi zahtjevalo dodatne nadogradnje sustava i predstavljalo ogromno i nesrazmjerno opterećenje i za sustav provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i za Upisnik, a da pri tom ovakvi upisi nemaju nikakvu razumnu svrhu. U skladu s prethodno navedenim predložena je i izmjena članka 362. na način da se založna prava na novčanoj tražbini po računu ovršenika stečena bilo uz suglasnost dužnika bilo prisilno, ne upisuju u Upisnik. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 70 | Pravobranitelj za djecu RH | Namirenje više ovrhovoditelja, Članak 184. | Nastavno na komentar pravobraniteljice za djecu uz članak 86. Nacrta, predlažemo da u svim ovršnim i stečajnim postupcima bude osiguran prvenstveni reda namirenja uzdržavanja djeteta u odnosu na druge ovrhovoditelje, a u slučaju više ovrhoditelja radi ostvarenja uzdržavanja djece treba uvijek biti osigurano njihovo razmjerno namirenje, radi zaštite dobrobiti djece i njihove egzistencije. Primjedba je vezana i uz čl. 266. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 71 | Pravobranitelj za djecu RH | Predaja postignute kupovne cijene, Članak 177. | Nastavno na komentar pravobraniteljice za djecu uz članak 86. Nacrta, predlažemo da u svim ovršnim i stečajnim postupcima bude osiguran prvenstveni reda namirenja uzdržavanja djeteta u odnosu na druge ovrhovoditelje, a u slučaju više ovrhoditelja radi ostvarenja uzdržavanja djece treba uvijek biti osigurano njihovo razmjerno namirenje, radi zaštite dobrobiti djece i njihove egzistencije. Primjedba je vezana i uz čl. 266. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 72 | Stanislava Jerković | Predmet pljenidbe, Članak 152. | Članak 154, stavak 4 - ...smatra se da ovršeniku pripadaju pokretnine koje se nalaze u stanu u kojem stanuje... Mišljenja sam da ovo treba elaborirati. Što je sa ovršenicima koji žive kao podstanari bez podstanarskog ugovora? Ili i sa ugovorom koji nije ovjerovljen kao javna isprava (potpisan, ali ne i solemniziran kod javnog bilježnika). Što je s ovršenikom koji živi u roditeljskoj kući i kojeg uzdržavaju roditelji? Na koji će način oni dokazati da su pokretnine njihove, a da se ne upuštaju u dugotrajne i skupe parnice? I što je sa bračnim odnosno predbračnim ugovorom kojime ugovorne strane ugovaraju što spada u njihovu posebnu imovinu? Što je o ovršenicima koji imaju prijavljeno prebivalište na jednoj adresi ali u vrijeme ovrhe zbog bolesti ili nemoći žive duže vremena u stanu svoje rodbine ili prijatelja? Hoće li u tom slučaju rodbina morati dokazivati da su stvari u njihovom stanu njihovo vlasništvo? Koji kriterij se uzima kod definicije "stana u kojem stanuje" ovršenik? Prijavljeno prebivalište ili boravište ili nešto treće? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ocjena radi li se o stvarima u vlasništvu ovršenika je na sudu, dok se pod stanom u kojem stanuje ovršenik smatra stan u kojem on stanuje. Propisi koji uređuju prijavu prebivališta, odnosno boravišta propisuju postupanje u slučaju promjene mjesta stanovanja. |
| 73 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Glava jedanaesta OVRHA NA POKRETNINAMA, 1. Opće odredbe | Opće je poznato da je ovrha na pokretninama potpuno promašen predmet ovrhe. No to tako ne mora nužno biti. Pitanje je samo kako se ista provodi. Najveći su problemi nepostojanje svjesti potencijalnih kupaca o postojanju određenih predmeta ponuđenih na prodaju, kompliciran je način kupnje, nepostojanje mogućnosti da se pokretnine razgledaju, omogućen je uvid u podatke o dužnicima i kupcima i sl. Zbog toga su takve pokretnine nedostupne, kupnja je komplicirana, a nije osigurana anonimnost te može doći i do vrlo neugodnih situacija. Rješenje: Imamo primjer nekih zemalja gdje se provode masovne i vrlo uspješne dražbe pokretnina. Predlažemo stoga da se uvedu elektronički oglasnici zapljenjenih pokretnina (princip Njuškalo, ebay..). Dakle, prilikom zapljene, predmeti bi se fotografirali, uploadali na za to predviđene javno dostupne stranice, uz opis (recimo tehničke specifikacije televizora) bez navođenja bilo kakvih podataka o dužniku i dugu, te bi bili ili određeno vrijeme dostupni za kupnju bilo po fiksnoj cijeni, bilo kao predmeti za koje se može bidati. Ujedno, o takvom bi se oglasniku trebalo i informirati javnost kako bi potencijalni kupci bili svjesni njegovog postojanja. Osigurala bi se potpuna anonimnost i ovršenika i kupca, velik dio pokretnina bi bio prodan, vjerovnik barem djelomično namiren. Na adekvatan način isto bi se trebalo primijeniti i na vozila. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ovim Nacrtom se dodatno uređuje institut komisionara, čime se poboljšavaju pravila o prodaji pokretnina u ovrsi. |
| 74 | Ured pučke pravobraniteljice | Privremeni smještaj u kriznim situacijama , Članak 146. | Uz članak 146. Nacrta prijedloga Zakona: Odredbe o stambenom zbrinjavanju i privremenom smještaju trebaju se na jednak način regulirati za ovršenike kojima je radi novčane i nenovčane tražbine ovršena nekretnina, obzirom neovisno o vrsti tražbine, posljedice ovrhe su jednake za obje skupine ovršenika. | Nije prihvaćen | U slučaju nenovčane tražbine može se raditi o iseljenju ovršenika koji bez valjanog pravnog temelja boravi u tuđoj nekretnini iz koje ne želi iseliti te nije primjereno uspoređivati navedenu situaciju sa situacijom kada je nekretnina u vlasništvu ovršenika prodana u ovrsi radi namirenja novčane tražbine. |
| 75 | Ured pučke pravobraniteljice | Promjena okolnosti, Članak 145. | Uz članak 145. Nacrta prijedloga Zakona: Sukladno stavku drugom ovog članka Nacrta prijedloga Zakona, ukoliko dođe do promijenjenih okolnosti, zbog kojih ovršenik ostvaruje pravo na veći ili manji iznos naknade, pravo u izmijenjenom iznosu priznaje se s danom nastanka promijenjenih okolnosti. Stoga, ukoliko je do odluke Centra o umanjenju iznosa na naknadu ovršenik primao puni iznos naknade, stupanjem na snagu odluke Centra, ovršenik će preplaćeni iznos morati vratiti (razliku između prvotnog iznosa i umanjenog iznosa novčane naknade temeljem izmijenjenih okolnosti). Kako bi se izbjegle situacije da ovršenik mora odjednom vratiti veći iznos preplaćenih novčanih naknada, predlaže se unijeti rok u kojem Centar mora odlučiti o izmijenjenom iznosu naknade, a koji ne bi smio biti dulji od 30 dana od obavijesti ovršenika o promijenjenim okolnostima. | Nije prihvaćen | Ovršenik mora u roku od osam dana obavijestiti o promijenjenim okolnostima, kao i vratiti preplaćeni dio naknade bez odgađanja. Ovdje se radi o odgovornosti ovršenika koji je dužan savjesno postupati, dok su sankcije za nepostupanje Centra za socijalnu skrb pripisana posebnim propisom. |
| 76 | Ured pučke pravobraniteljice | Stambeno zbrinjavanje ovršenika, Članak 144. | Uz članak 144. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: Sukladno ovoj odredbi priznavanje prava na novčanu naknadu za stambeno zbrinjavanje pokreće se na zahtjev ovršenika koji između ostaloga treba dostaviti i dokaz o sklopljenom ugovoru o najmu nekretnine, ističemo da takvo zakonsko uređenje podrazumijeva da ovršenik prvo zaključuje ugovor o najmu nekretnine, a zatim traži priznanje prava na novčanu naknadu. Međutim, u praksi je česti uvjet sklapanja ugovora o najmu nekretnine, prethodno polaganje najamnine najmanje za prvi jedan, a nerijetko i za više mjeseci. Obzirom na financijski profil ovršenika najmoprimaca, zbog kojega im je i ovršena jedina nekretnina, isti nerijetko nisu u mogućnosti podmiriti početne novčane iznose prilikom sklapanja ugovora o najmu nekretnine, o čemu bi trebalo voditi računa prilikom regulacije mogućnosti osiguranja novčane naknade za stambeno zbrinjavanje ovršenika. Ostvarenje prava na naknadu za stambeno zbrinjavanje barem u trenutku sklapanja ugovora o najmu nekretnine, ne samo da će biti učinkovitije za imovinski najugroženije skupine ovršenika, već se zasigurno pozitivno utjecati na njihovu dobrovoljnu predaju nekretnine kupcu. Također bi bilo korisno istaknuti rok u kojem Centar treba odlučiti o zahtjevu ovršenika za ostvarenje prava na novčanu naknadu za stambeno zbrinjavanje. | Nije prihvaćen | U slučaju da ovršenik nije u mogućnosti ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje radi se o situaciji koja je uređena posebnim propisima koji reguliraju ostvarivanje prava iz socijalne skrbi. |
| 77 | Bojan Grahek | 7. Pravni položaj ovršenika i trećih osoba nakon prodaje nekretnine, Stambeno zbrinjavanje ovršenika | Ovo su odredbe o socijalnim pravima kojima nije mjesto u Ovršnom zakonu, već u Zakonu o socijalnoj skrbi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 78 | Toni Carić | Prijedlog za iseljenje prije zaključka o predaji, Članak 141. | Prijedlog za iseljenje prije zaključka o predaji – čl. 141. st. 1 OZ-a Navedenom odredbom propisano je da ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu ili kasnije tijekom postupka predložiti da se ovršenik iseli i da se nekretnina preda ovrhovoditelju na čuvanje i prije donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu ako položi jamčevinu za štetu koja bi ovršeniku mogla biti prouzročena nedopuštenom prodajom nekretnine ili obustavom ovrhe iz razloga za koje je ovrhovoditelj odgovoran. Visinu jamčevine određuje sud po slobodnoj ocjeni, nakon što ovršeniku omogući da se o tome izjasni u roku od osam dana. I ovom odredbom unosi se pravna nesigurnost, kako za ovrhovoditelja, tako i za ovršenika, budući da visina jamčevine nakon čije uplate će se ovršenik iseliti, a nekretnina predati ovrhovoditelju na čuvanje, ovisi o diskrecijskoj ocjeni svakog pojedinog suda, posve neovisno o vrijednosti nekretnine, ili bilo kakvim drugim objektivno relevatnim okolnostima. To znači da takav iznos može predstavljati i npr. 10.000,00 kn, čime bi se pogodovao ovrhovoditelj na štetu ovršenika, ili čak npr. 1.000.000,00 kn, čime bi se pogodovao ovršenik na štetu ovrhovoditelja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Protiv odluke suda dopošten je pravni lijek, u kojem postupku će sud ispitati je li odluka ispravno donesena. U slučaju sumnje na pogodovanje suda jednoj strani u postupku, također su propisani odgovarajući zaštititni mehanizmi. |
| 79 | Pravobranitelj za djecu RH | Namirenje ostalih tražbina, Članak 126. | Nastavno na komentar pravobraniteljice za djecu uz članak 86. Nacrta, predlažemo da u svim ovršnim i stečajnim postupcima bude osiguran prvenstveni reda namirenja uzdržavanja djeteta u odnosu na druge ovrhovoditelje, a u slučaju više ovrhoditelja radi ostvarenja uzdržavanja djece treba uvijek biti osigurano njihovo razmjerno namirenje, radi zaštite dobrobiti djece i njihove egzistencije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 80 | Pravobranitelj za djecu RH | Prvenstveno namirenje, Članak 125. | Nastavno na komentar pravobraniteljice za djecu uz članak 86. Nacrta, predlažemo da u svim ovršnim i stečajnim postupcima bude osiguran prvenstveni reda namirenja uzdržavanja djeteta u odnosu na druge ovrhovoditelje, a u slučaju više ovrhoditelja radi ostvarenja uzdržavanja djece treba uvijek biti osigurano njihovo razmjerno namirenje, radi zaštite dobrobiti djece i njihove egzistencije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 81 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Uplata kupovnine, Članak 118. | Stavak 3. ovog članka propisuje da se iz jamčevine kupca koji nije u predviđenom roku položio kupovninu, namiruju troškovi ponovljene dražbe, odnosno naknađuje se razlika između najveće ponuđene kupovnine i kupovnine ostvarene na ponovljenoj dražbi. Radi se o pozitivnoj izmjeni kojoj je svrha sprječavanje zloupotrebe procesnih ovlasti od strane potencijalnih kupaca, koji su do sada mogli opstruirati ovršni postupak izbjegavanjem uplate kupovnine nakon dražbe, bez ikakvih faktičnih posljedica. Kako bi se takve situacije u potpunosti spriječile, bilo bi svrsishodno dodatno propisati i da ponuditelj koji ne položi kupovninu na račun suda u predviđenom roku, nema pravo zahtijevati povrat jamčevine. Naime, ostatak jamčevine nakon namirenja troškova ponovljene dražbe, postao bi ili prihod državnog proračuna, ili bi se pri sudu osnovano poseban fond u koji bi se uplaćivali iznosi jamčevine koju ponuditelji gube ako ne uplate kupovninu u roku, odnosno takvi bi se iznosi mogli izravno uplaćivati u fond za namirenje troškova stečajnog postupka koji je predviđen čl. 111. Stečajnog zakona. U svakom slučaju, u potpunosti bi se spriječile moguće zlouporabe procesnih ovlasti koje potencijalno dovode do obustave ovršnog postupka, na štetu ovrhovoditelja koji će morati pokrenuti novi postupak i na štetu ovršenika čiji se dug povećava i morati će snositi dodatne troškove postupka. | Nije prihvaćen | Jamčevina se daje kao osiguranje te se ne može korisititi kao sancija zbog zloupotrebe prava u postuku. Zlouporaba prava u postupku se sankcionira u skladu s odredbama koje uređuju tu materiju. |
| 82 | Ured pučke pravobraniteljice | Rješenje o dosudi, Članak 115. | Uz članak 115. Nacrta prijedloga zakona: Kako bi stranke imale realnu mogućnost koristiti svoje pravo na žalbu protiv rješenja o dosudi, u svezi stavka 2. predlažemo propisati da se istovremeno dostavlja i obavijest o donošenju rješenja o dosudi i to odgovarajućom primjenom odredaba članka 16. stavaka 7. i 8. Nacrta prijedloga zakona. Također, u stavku 3. predlažemo propisati dulji rok, primjerice od osam dana, protekom kojeg se rješenje o dosudi smatra dostavljenim. | Nije prihvaćen | Stranke koje sudjeluju u postupku dužne su se brinuti o svojim pravima. |
| 83 | Jelena Čuveljak | Prodaja usmenom javnom dražbom, Članak 108. | Ovo je dobra dopuna, jer iskustvo u primjeni elektroničke javne dražbe je pokazalo da se imovina prodaje po znatno nižoj cijeni nego putem usmene javne dražbe, a nadam se da će se ovo primjenjivati i na stečajne postupke, u kojima stvarno imamo prodaju imovine vrijedne više od 10.000.000,00 kn za nekih 2-3 tisuće kuna. Takve razlike nisu bile dok nije uvedena elektronička javna dražba. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 84 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Prikupljanje ponuda, Članak 107. | Predloženim izmjenama detaljnije je uređen postupak prodaje, te se stavkom 5. propisuje da cijena naznačena u ponudi može biti ista ili veća od cijene po kojoj se nekretnina može prodati. Obzirom se na taj način zakonom propisuje kakva se ponuda smatra valjanom, bilo bi svrsishodno urediti i način davanja ponude, i to na način da se ponuditeljima omogući izbor da potvrde početnu cijenu nadmetanja, povise postojeću ponudu za iznos dražbenog koraka, ili da ponude iznos koji žele, pod uvjetom da je ponuđeni iznos viši od najvišeg iznosa koji je moguće ponuditi putem dražbenih koraka. Naime, postojeći sustav dražbenih koraka nepotrebno ograničava ponuditelje da ponude cijenu koju bi inače ponudili, te se na taj način ne ostvaruje svrha sustava dražbe. Naime, svrha je dražbe da se predmet ovrhe proda po najvećoj mogućoj cijeni, kako bi s jedne strane ovrhovoditelj mogao u što većoj mjeri namiriti svoju tražbinu, te s druge strane kako bi ovršenik u što većoj mjeri podmirio svoje dugovanje. Predložene odredbe ne isključuju mogućnost ponuda uvećanjem za iznos dražbenog koraka, ali uvodi dodatnu mogućnost stvarno zainteresiranim kupcima da slobodno ponude cijenu koju bi bili voljni platiti, a koja je u pravilu viša od onoga što su u mogućnosti postići uvećanjem postojeće cijene za iznose dražbenih koraka. To je u interesu i ovrhovoditelja i ovršenika i zainteresiranog kupca. Zaključno, protivno je pravnoj sigurnosti da se Ovršni zakon „razrađuje“ pravilnicima koje autonomno donose tijela koja ga provode. Dakle, sva pravila iz pravilnika npr. Fine trebaju biti unutar OZ jer niti Fina, niti MUP, niti bilo koje tijelo nije ovlašteno derogirati Ovršni zakon svojim internim pravilima i dovoditi stranke u obvezu korigiranja podzakonskih akata u drugim postupcima. U tom smislu, vrijedi jednaki stav kao što je već i prihvaćen u odnosu na ZPONS koji mora biti uključen u Ovršni zakon. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. ZPONS je uključen u Ovršni zakon, dok je cilj dražbe nadmetanje potencijalnih kupaca, koja pravila su ovim Nacrtom dodatno razrađena. Podzakonske akte koji se donose na temelju odredbi Zakona donose ministri nadležni za svako pojedino područje, a ne tijela koja ih provode. |
| 85 | Financijska agencija | Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi, Članak 105. | Predlaže se izmjena stavka 2. tako da isti sada glasi: (2) Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi obvezno sadrži: 1. uvjete prodaje iz zaključka o prodaji 2. rok za uplatu jamčevine 3. datum i vrijeme početka i očekivanog završetka za prikupljanje ponuda u elektroničkoj javnoj dražbi, uz naznaku da se elektronička javna dražba neće završiti u vrijeme koje je određeno kao očekivano vrijeme završetka dražbe ako u posljednjih deset minuta prije isteka tog vremena bude dana najpovoljnija valjana ponuda, u kojem slučaju će se elektronička javna dražba produživati za dodatnih deset minuta od svake posljednje najpovoljnije valjane ponude sve dok ne protekne deset minuta od posljednje najpovoljnije valjane ponude, a najkasnije do kraja dana koji je u pozivu na sudjelovanje određen kao dan završetka prikupljanja ponuda. Predlaže se izmjena stavka 3. tako da isti sada glasi: (3) Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi Agencija objavljuje na mrežnoj stranici Agencije. Predlaže se izmjena stavka 6. tako da isti sada glasi: (6) Jamčevina mora biti evidentirana na računu Agencije najkasnije do isteka objave poziva na sudjelovanje. Obrazloženje: Predloženim odredbama uređuje se poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi, njegov sadržaj, objava, trajanje te način postupanja nadležnih tijela po objavljenom pozivu. Vezano za stavak 2. smatramo nužnim proširiti popis obveznih podataka u pozivu na sudjelovanje na način da se kao obvezni podatak propiše rok za uplatu jamčevine te se u tom smislu predlaže dopuniti ovaj stavak. Izmjena stavka 3. predlaže se zato da se odredba o završetku nadmetanja nomotehnički uskladi sa odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku (NN 1/2019) odnosno da se jasnije specificira od kojeg se točno trenutka nadmetanje produljuje i do kada takvo produljeno nadmetanje traje. Agencija također smatra kako bi se dio ovršnog postupka koji se odvija kod Agencije (objava poziva na uplatu predujma te objava poziva na sudjelovanje), trebao oglašavati samo na mrežnim stranicama Agencije, a ne i na e-oglasnoj ploči suda, a kako bi se jasno razlikovao dio postupka koji provodi Agencija od dijela postupka koji provodi sud, te se u tom smislu predlaže izmijeniti stavak 3. ovoga članka. Predlaže se izmjena stavka 6. na način da se izričito propiše da uplata jamčevine mora biti evidentirana na računu Agencije do određenog roka kako bi pravila o pristupu nadmetanju u vezi s uplatom jamčevine bila nesporna te usklađena s odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku (NN 1/2019) . | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća. Odredba je nomotehnički dorađena. |
| 86 | Hrvoje Vukić | Prodaja elektroničkom javnom dražbom, Članak 104. | Ukoliko se ovrha nastoji vratiti pod kontrolu sudova, čemu elektronička javna dražba koju provodi FINA? Iskustva pokazuju kako se najveći dio dražbi odvija u posljednjih 10-tak minuta dražbe, ne postoji nikakav sustav kontrole kvalitete elektroničke komunikacije niti postoji mogućnost sudske kontrole toga postupka dražbe. Dražbe bi trebali voditi suci i to kroz sustav javnih dražbi kakve su desetljećima funkcionirale u praksi. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća. Nacrtom se daje mogućnost provođenja usmene javne dražbe na sudu, dok su odredbe o elektroničkoj javnoj dražbi dorađene u odnosu na postojeće uređenje. |
| 87 | Financijska agencija | Prodaja elektroničkom javnom dražbom, Članak 104. | Predlaže se izmjena stavka 1. na način da isti sada glasi (alternativno): (1) Kada se nekretnina prodaje elektroničkom javnom dražbom, sud elektroničkim putem dostavlja Agenciji nalog za prodaju zajedno sa zaključkom o prodaji. Zaključak o prodaji/alt. nalog za prodaju Agencija objavljuje na svojim mrežnim stranicama. Predlaže se izmjena stavka 3. na način da isti sada glasi: (3) Agencija ima pravo za naknadu troškova koje će imati u vezi s prodajom nekretnine. Predujam za pokriće troškova u vezi s prodajom nekretnine ovrhovoditelj je dužan uplatiti na račun Agencije u roku od 15 dana od dana objave poziva na uplatu predujma. Ako ovrhovoditelj u tom roku ne predujmi troškove, Agencija će o tome obavijestiti sud, u kojem slučaju će sud obustaviti ovrhu. Obrazloženje: Odredbama ovog članka propisuje se način prodaje nekretnine elektroničkom javnom dražbom, oblik i sadržaj naloga za prodaju, plaćanje predujma za pokriće troškova u vezi s prodajom te način postupanja nadležnih tijela provedbe prilikom provedbe elektroničke javne dražbe. Predlaže se izmjena stavka 1. jer je potrebno zakonom definirati koje je sudske odluke Agencija dužna objaviti na mrežnim stranicama Agencije (zaključak o prodaji ili nalog za prodaju). Izmjena stavka 3. ovoga članka predlaže se kako bi se izričito propisalo da Agencija, a ne sud, poziva ovrhovoditelja na uplatu predujma za pokriće troškova koje će Agencija imati u vezi s prodajom nekretnine. Naime, predloženi koncept u cijelosti je u suprotnosti s trenutnim poslovnim procesom koji je u sustavu elektroničke javne dražbe aplikativno već podržan, a prema kojemu trenutno Agencija poziva ovrhovoditelja na uplatu predujma te bi izmjena postojećeg koncepta podrazumijevala određeno vrijeme za prilagodbu aplikativnog rješenja što ujedno i poskupljuje postupak. Nadalje, u situaciji kada sud poziva zaključkom o prodaji ovrhovoditelja na uplatu predujma, Agencija neće moći pratiti uplatu odnosno Agencija neće biti u mogućnosti povezati uplatu sa spisom radi čega postoji opasnost da će se postupci neosnovano obustavljati jer Agencija može u sustavu automatizmom bilježiti samo one transakcije za koje unaprijed u sustavu ima kreirane podatke. Budući da zaključak o prodaji donosi sud te nakon toga tek Agenciji dostavlja nalog za prodaju, Agencija na taj način neće biti u mogućnosti pravodobno kreirati u svom sustavu podatke nužne za povezivanje uplate sa spisom. S obzirom na navedeno, samo u slučaju kada Agencija sama kreira poziv na uplatu predujma Agencija može i jamčiti je li pravilno evidentirala uplatu prema takvom pozivu, slijedom čega je nužno zadržati postojeći koncept u vezi s pozivom i evidentiranjem na uplatu predujma za pokriće troškova u vezi s prodajom nekretnine. S obzirom na to da je za neuplatu predujma kao sankcija predviđena obustava ovrhe, pozivanje na uplatu predujma i pravilno i pravodobno evideniranje uplate u spisu bitne su procesne pretpostavke za nastavak postupka te Agencija neće biti u mogućnosti pratiti uplate ovrhovoditelja koje na plaćanje predujma obvezuje sud zaključkom o prodaji, prema pravilima drugačijima od onih koje je Agencija trenutno aplikativno podržala kod provođenja elektroničke javne dražbe. | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćen. Odredba je nomotehnički dorađena. |
| 88 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Prodaja elektroničkom javnom dražbom, Članak 104. | 02.01.2018. donijesen je pravilnik o provođenju e-dražbi koji je u suprotnosti s ovim zakonom. | Nije prihvaćen | Pravilnici koji su na snazi ne mogu biti u skladu s ovim Nacrtom iz razloga što su oni u skladu s trenutnim uređenjem ovršnog postupka, dok će se pravilnici koji će biti u skladu s novim uređenjem ovršnog postupka donijeti tek po stupanju na snagu Zakona, a na temelju Zakona. |
| 89 | Toni Carić | Načini prodaje, Članak 103. | Načini prodaje – čl. 103. OZ-a Ovom odredbom propisano je da se nekretnina u pravilu prodaje elektroničkom javnom dražbom, a iznimno usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Dakle, odredba je nejasna budući da zakonom nije definirano kojim se smjernicama mora rukovoditi sud prilikom odabira načina prodaje, a niti je određeno da li je ovrhovoditelj i u kojem trenutku postupka, dužan predložiti način prodaje. Ako uzmemo u obzir da prodaja elektroničkom javnom dražbom putem Agencije podrazumijeva puno veće troškove, prvenstveno za ovrhovoditelja, a u konačnici za ovršenika, iz razloga što se u postupak uključuje još jedno tijelo (FINA), različite odluke sudova o načinu prodaje nekretnina svakako predstavljaju nejednako postupanje prema svim strankama u postupku, čime se krše ustavna prava ovršenika. | Nije prihvaćen | Pravilo je da se provodi elektronička javna dražba, dok se iznimno može provesti usmena javna dražba ili se nekretnina može prodati neposrednom pogodbom. Usmena javna dražba se provodi u slučaju kada se stranke u postupku o tome suglase i zajednički predože takav način prodaje, što je jasno propisano Nacrtom. |
| 90 | Financijska agencija | Načini prodaje, Članak 103. | Predlaže se izmjena članka 103. Nacrta tako da isti sada glasi: Nekretnina se u pravilu prodaje elektroničkom javnom dražbom koju provodi Agencija po nalogu suda, a iznimno neposrednom pogodbom. Obrazloženje: Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 93/14) uveden je institut elektroničke javne dražbe kao način prodaje nekretnina u ovršnom postupku, a ukinuta je usmena javna dražba na sudu. Prema važećem Ovršnom zakonu trenutno se nekretnine u ovršnom postupku prodaju elektroničkom javnom dražbom (u većini slučajeva) te u manjem broju slučajeva neposrednom pogodbom. Agencija predlaže da se takvo uređenje zadrži i u novom Ovršnom zakonu, odnosno da se i ubuduće kao načini prodaje nekretnina u ovršnom postupku propišu elektronička javna dražba (kao pravilo) i neposredna pogodba (kao iznimka, kada za to postoje zakonom propisani razlozi). Agencija stoga predlaže da se usmena javna dražba kao način prodaje briše iz prijedloga novog Ovršnog zakona. Naime, nedostaci na koje je ukazivala dugogodišnja praksa usmenih javnih dražbi nekretnina na sudovima upravo su i bili temeljni razlozi za izmjenu načina prodaje nekretnina u ovršnom postupku odnosno intervencije zakonodavca prilikom izmjena OZ-a (NN 93/14), a u bitnome ti nedostaci mogu se svesti na: nedovoljnu informiranost šire javnosti/potencijalnih kupaca o oglašenim prodajama; prodaje koje su se vršile između uskog kruga sudionika radi nedovoljno transparentnog oglašavanja prodaja na usmenim javnim dražbama; veliki broj neuspješnih prodaja te posljedično mali broj spisa u kojima bi se iz ostvarene cijene namirila tražbina vjerovnika. Ponovnim uvođenjem instituta usmene javne dražbe na sudu ponovno bi se pojavili isti problemi koji su postojali i ranije. U međuvremenu, pokazalo se da sustav elektroničke javne dražbe funkcionira u skladu sa postavljenim zakonodavnim okvirom, a kroz ostale predložene izmjene u ovom Nacrtu zakona elektronička javna dražba postala bi još brža i jednostavnija, što je od osobitog značaja i za prodaju imovine stečajnog dužnika u stečajnom postupku u kojemu se elektronička javna dražba koristi kao način prodaje u slučajevima prodaje nekretnine dužnika na kojoj postoji razlučno pravo. Prednosti sustava elektroničke javne dražbe su prije svega javna dostupnost svih informacija o predmetu prodaje 0-24 sata, 365 dana u godini putem interneta (mrežnih stranica Agencije), ponuditeljima je zajamčena anonimnost što je nakon primjene Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te stavljanju izvan snage Direktive 95/49/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) dobra poslovna praksa u postupanju s osobnim podacima u sudskom postupku; pristup sustavu elektroničke javne dražbe omogućen je svim korisnicima pod jednakim uvjetima, slijedom čega je onemogućeno da bi neki korisnik sprječavao ostale u sudjelovanju u konkretnoj dražbi što posljedično dovodi do većeg kruga sudionika u dražbi i mogućnosti postizanja više prodajne cijene; temeljem objavljenih informacija zainteresirani kupac može putem interneta te bez troškova pristupa sudu realizirati svoju ponudu za kupnju u skladu s uvjetima prodaje; provođenjem elektroničke javne dražbe smanjuju se troškovi koji u konačnici padaju na teret ovršenika, a odnose se na troškove zastupanja ovrhovoditelja po odvjetniku (primjerice radi velikog broja pristupa ročištu za dražbu) i troškova pristupa ostalih sudionika u dražbi/uplatitelja jamčevine samom nadmetanju odnosno troškova pristupa sudskom ročištu. Elektronička javna dražba na tragu je cjelokupne digitalizacije pravosuđa i unaprijeđenja sudskih postupaka korištenjem digitalnih tehnologija te bi vraćanje na usmenu javnu dražbu nepotrebno opteretilo sud i odugovlačilo ovršne postupke. | Nije prihvaćen | Novim uređenjem uvodi se mogućnost usmene javne dražbe kao opcije koju stranke mogu same izabrati, dok i dalje kao pravilo ostaje elektronička javna dražba. |
| 91 | ALEN VAJCL | Načini prodaje, Članak 103. | Mislim da bi trebalo napustiti način prodaje elektroničkom javnom dražbom. Sam postupak je za običnog čovjeka koji bi možda sudjelovao na dražbi prekompliciran. Napose u današnje vrijeme kada smo svjedoci internet prevara i svih drugih mogućnosti osoba koje posjeduju više znanja u elektronici i internetu, ovakav način prodaje pogoduje baš takvima. Da ne govorim o eventualnim elektroničkim upadima na stranice FINA ili drugih osoba koje sudjeluju na elektroničkoj dražbi. Razne blokade servera i ostalo može dovesti do onemogućavanja sudjelovanja na takvim dražbama. Pa zar ne vidite tko sudjeluje do sada na takvim dražbama, te interent blokadama i zagušenjima servera. Postoje pojedinci ili tvrtke koje prekompliciranost postupka koriste za kupovanje nekretnina. Osim toga nije posve razrađen niti postupak sudjelovanja založnih vjerovnika, njima nije dana mogućnost da sudjeluju na dražbi bez da plate jamčevinu, te ne mogu za svoj dug sudjelovati kao ostali na dražbi. Založnim vjerovnicima bi trebalo ako se ipak ne prihvati ovaj prijedlog, dopustiti da se na kraju odnosno okončanju dražbe u nekom kratkom roku 3 ili 5 dana očituju da li po najpovoljnijoj ponuđenoj cijeni uvećanoj za iznos dražbenog koraka kupuje predmet kupoprodaje bez obveze plaćanja iznosa kupovnine ukoliko njegov iznos potraživanja je veći od iznosa ponuđene kupovnine s njegove strane. Ovaj postupak ima jako puno nedostataka, ljudima nije dostupan i prekompliciran je, postoje mogućnosti internet i elektronički prevara, založnim vjerovnicima nije dana mogućnost da svoje potraživanje naplate kroz mogućnost sudjelovanja na dražbi bez plaćanja kupovnine odnosno da se na kraju očituju da li žele za iznos najpovoljnije ponuđene kupovnine uvećane za slijedeći dražbeni korak istu nekretninu kupiti prebijanjem sa svojim potraživanjem. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 92 | Toni Carić | Prigovor nedostatka pokrića, Članak 101. | Prigovor nedostatka pokrića – čl. 101. st. 3. OZ-a Stavkom 1. propisano je da svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja. Stavkom 2. propisano je da se prijedlog za obustavu ovrhe može podnijeti na ročištu na kojem je sud zaključkom utvrdio vrijednost nekretnine. Stavkom 3. propisano je da će sud, prema okolnostima slučaja, ocijeniti je li prodaja svrhovita s obzirom na vjerojatnu visinu iznosa djelomičnoga namirenja ovrhovoditelja koji je predložio ovrhu. Stavkom 4. propisano je da u slučaju obustave ovrhe iz stavka 1. ovoga članka troškove postupka snosi ovrhovoditelj koji je pokrenuo ovrhu. Odredba je u potpunosti nejasna i nepravedna za ovrhovoditelja, posebice st. 3. Prvenstveno, u zakonu nigdje nisu definirane relevantne okolnosti slučaja kojima se sud mora rukovoditi prilikom odlučivanja o svrhovitosti prodaje. Nije jasno niti u kojem trenutku sud može donijeti takvu odluku. Naime, sve do okončanja druge javne dražbe za prodaju nekretnina, nakon što licitacija završi, sud ne može predvidjeti za koji iznos će se predmeta nekretnina prodati i kojem će se dijelu ovrhovoditelj namiriti. Navedeno ne može sa sigurnošću znati niti ovrhovoditelj, stoga je i odredba koja ga obvezuje na naknadu troškova ovrhe u cijelosti, i unatoč činjenici što je ovršenik neplaćanjem duga dao povoda za postupak, nepravedna. | Nije prihvaćen | Sud će se prilikom ocjene svrhovitosti rukovoditi okolnostima slučaja te donijeti odluku ocjenjujući sve okolnosti. Protiv rješenja o obustavi postupka postoji mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka te kontrola višeg suda u postupku po izjavljenom pravnom lijeku. |
| 93 | Toni Carić | Način utvrđivanja vrijednosti, Članak 100. | Način utvrđivanja vrijednosti | Nije prihvaćen | Nije jasno na što se komentar odnosi. |
| 94 | Toni Carić | Način utvrđivanja vrijednosti, Članak 100. | Način utvrđivanja vrijednosti – čl. 100 st. 1. OZ-a Navedenom odredbom propisano je da vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne. Iako je navedeni diskrecijski standard već ustaljen u odredbama ovršnih zakona, ova odredba je kroz nekoliko izmjena sada dopunjena obveznim provođenjem vještačenja u svrhu utvrđenja vrijednosti nekretnine. Iz tog razloga daljnja primjena diskrecijskog standarda «po slobodnoj ocjeni» unosi dodatnu pravnu nesigurnost, jer omogućava sudu da, bez obzira na vrijednost nekretnine utvrđenu građevinskim vještačenjem od strane stručnjaka - ovlaštenog vještaka, odredi vrijednost nekretnine prema vlastitoj «slobodnoj ocjeni». | Prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 95 | Općinski sud u Splitu | Način utvrđivanja vrijednosti, Članak 100. | Komentar uz čl.100: Predlaže se da st.1. ovog članka glasi: "Vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom o prodaji po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne, a ako navedene osobe imaju prigovore na nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, vrijednost nekretnine utvrđuje nakon održanog ročišta na kojemu se raspravljalo o tim prigovorima." Iz trenutnog prijedloga ove odredbe proizlazi da je obveza suda da zakaže ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Kako bi se izbjeglo nepotrebno održavanje ročišta (koja se moraju održati premda stranke nemaju primjedbi na mišljenje vještaka) i stvaranje troškova postupka, predlaže se propisati da će se ročište održati jedino radi rasprave o eventualnim prigovorima na mišljenje vještaka ili procjenitelja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 96 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Zabilježba ovrhe, Članak 93. | Članak 93. st. 3. Ovakva odredba postoji duži niz godina u Ovršnom zakonu, no pokazala se vrlo ograničavajućom. Naime, ovršenik čija je nekretnina pod ovrhom često nalazi izlaz u prodaji nekretnine, pri čemu cjelokupna ili dio kupovnine ide izravno ovrhovoditelju(ima). Nakon toga ovrhovoditelj povlači prijedlog za ovrhu, ovrha se obustavlja te se zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi briše. Tek se tada stvaraju uvjeti za prijenos vlasništva nekretnine i uknjižbu kupca. No, period od namirenja ovrhovoditelja do brisanja zabilježbe ovrhe je predugačak i lako se može dogoditi da se pojavi novi vjerovnik koji će prije ishoditi novu zabilježbu prijedloga za ovrhu nego će kupac nekretnine doći u priliku uknjižiti svoje pravo vlasništva. Tako se može dogoditi da kupac nekretnine izgubi i novac i nekretninu koju je kupio. Postoji opcija i da treća osoba, koja bi podmirila tražbinu ovrhovoditelja a ne želi steći vlasništvo nekretnine, sada svoju tražbinu želi osigurati založnim pravom, no to opet ne može prije nego zabilježba ovrhe bude brisana. Predlažemo da se predvidi mogućnost predbilježbe (prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava) temeljem raspoložbe ovršenika, koja predbilježba bi se morala opravdati u roku od npr. 60 dana od dana predaje prijedloga za upis predbilježbe, i to ukoliko u navedenom roku zemljišnoknjižnom sudu pristigne odluka suda o brisanju zabilježbe ovrhe. Novac kojim bi se namirivali ovrhovoditelji plaćao bi se na račun suda, čime bi se olakšalo dokazivanje činjenice plaćanja i ubrzalo brisanje zabilježbe ovrhe. Eventualna žalba na rješenje o obustavi ovrhe u tom slučaju ne bi zadržavala izvršenje istoga, odnosno donošenje odluke (zaključka) o brisanju zabilježbe ovrhe. Na taj način bi se osiguralo da: - ovršenik postigne bolju cijenu za nekretninu nego bi ju postigao da se nekretnina prodaje u ovrsi; - stjecatelj stvarnog prava temeljem pravnog posla osigura svoje pravo; - se postojeći ovrhovoditelj(i) namire u cijelosti. Članak 93. st. 4. i 5. Najčešći slučaj promjene vlasnika jest temeljem sudske odluke (presude ili sudske nagodbe) kojom određena osoba biva utvrđena vlasnikom nekretnine protiv ovršenika koji je bio uknjižen kao vlasnik. Ta osoba u pravilu nastupa u ovrsi kao treća osoba te u tom svojstvu poduzima pravne radnje, osporavajući tražbinu ovrhovoditelja, tvrdeći da se ovrha vodi na nekretnina koja nije ovršenikova. Nakon što se upiše kao vlasnik nekretnine temeljem sudske odluke (jer to nije mogao temeljem pravnog posla nakon zabilježbe ovrhe), treću se osobu neopravdano dovodi u nepovoljniji položaj nego je bila prije toga. Iako je ostvarila svoje pravo, treća osoba postaje stranom ovršnog postupka za kojega tvrdi da ga ne bi niti bilo da je njezino pravo bilo upisano u zemljišnoj knjizi! Iz toga proizlazi da je ista osoba, kao treća osoba, imala veća prava nego ih ima kao „prisilni“ ovršenik, a nema niti mogućnost izjaviti žalbu protiv rješenja o nastavku postupka protiv nje same kao ovršenika. Prema tome, kako zabilježba ovrhe ima svoje pravne posljedice, nema nikakve zapreke da se postupak nastavi protiv starog ovršenika unatoč promjeni titulara prava vlasništva, a trećoj osobi se omogući da iz istog statusa nastavi osporavati dopuštenost ovrhe. Predlaže se stavake 4 i 5 izmijeniti kako slijedi (4) Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv staroga vlasnika kao ovršenika. (5) Brisati. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 97 | Općinski sud u Splitu | Dokaz o vlasništvu i pravu građenja, Članak 91. | Komentar uz čl.91.: S obzirom na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, nužno je izričito propisati da li mora sud dostaviti izvornik isprave iz čl.91.st.3. ili je dostatna kopija te isprave, a pogotovo stoga što je upitno da li će i sam ovrhovoditelj raspolagati izvornikom isprave i dostaviti izvornik uz prijedlog za ovrhu. U praksi je zabilježeno da dužnici izbjegavaju upis vlasništva na svoje ime pa ovrhovoditelj može doći eventualno do obične neovjerene kopije ugovora (npr. ako izvrši uvid u spis kojemu je priložena ta isprava koju ne može dobiti iz tog spisa u izvorniku već samo kopiju). U pogledu st.4.ovog članka bilo bi nužno propisati koga u toj parnici tužbom mora obuhvatiti ovrhovoditelj tj. moraju li biti tuženi upisani vlasnici, ovršenik ili i ovršenik i osobe koje su upisani kao vlasnici. Isto tako, nužno je znati i propisati da li pokretanje ove parnice prekida zastaru naplate potraživanja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Pribava isprava u situaciji kada ju treća osoba ne želi predati je uređena važećim propisima, dok su pravila koja uređuju uknjižbu u zemljišne knjige jasna i propisana posebnim propisom. Zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom u cilju naplate svoje tražbine. |
| 98 | Sandra Ivić | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Članak 90. Predloženom izmjenom čl. 90. Nacrta, osim što će strankama biti dodatno otežano postupanje zbog nametanja dodatnih obveza, neopravdano se odstupa od načela da dužnik odgovara za svoje obveze cjelokupnom svojom imovinom, te se potiče dužnike koji nisu dobrovoljno ispunili svoje dospjele obveze, da nastave s kršenjem temelja obveznog prava i prava općenito. To stvara nedopuštenu diskriminaciju u odnosu na one poštene i fer pojedince i dužnike koji se trude te uredno ispunjavanju svoje preuzete obveze sukladno zahtjevima pravnog poretka, i one druge koji ga krše, a takva situacija nije dobra niti za dužnike koji uredno ispunjavaju svoje obveze, niti za vjerovnike, a time niti za društvo u cjelini. Time se potiče pravni nered, nejednakost i nepravda a samim time i nepovjerenje u pravosuđe i vladavinu prava. Niti jedan zakon ne bi smio poticati na nepoštivanje pravnog poretka. Dakle, predloženim izmjenama u pravilu se ide „na ruku“ dužnicima koji ne ispunjavaju, niti ne žele ispunjavati svoje dospjele obveze iako to često mogu. Predložene izmjene će u konačnici najviše štetiti osobama koje poštuju pravni poredak, vladavinu prava, te uredno i dobrovoljno ispunjavaju sve svoje obveze te koji omogućavaju uredno funkcioniranje i financiranje društva ( plaćaju usluge koje su zatražili, robu koju su kupili, odvoz komunalnog otpada, poreze, prireze, komunalne naknade i druga javna davanja kako bi društvo moglo funkcionirati u potpunosti). Naime, takve će se osobe, prije ili kasnije, naći u situaciju da su primorani pred sudom štiti svoja prava, te da su primorani pokretati postupke prisilne naplate protiv dužnika koji izbjegavaju plaćanje svojih obveza, a koje svoja prava neće moći ostvariti zbog nepravičnog i neefikasnog sustava. Povisivanjem granice za dopuštenost ovrhe na nekretnini na 40.000,00 kn neopravdano se ide na štetu ovrhovoditelja jer je to prilično visok iznos za obične građane, mikro i male poduzetnike, a imajući u vidu da ovršenik može imati i više nekretnina od kojih možda neke vrijede upravo toliko ili manje od toga, pa se ne može reći da bi se „narušila pravična ravnoteža“ između tražbine i vrijednosti nekretnine. Dobrovoljno ispunjenje obveza je temeljno pravno pravilo koje pravni poredak treba štititi. Uz to i dalje vrijedi temeljno pravilo da dužnik za svoje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom i na njemu je da je prvenstveno dobrovoljno unovči i podmiri pravovremeno svoje obveze i bez djelovanja pravosudnog sustava pa tako i bez ovrhe. To je poruka koja treba biti i preventivno djelovanje pojedinog zakona a ne suprotno. Nema opravdanja da vjerovnik sa tražbinom od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn može ostvariti svoju tražbinu od toga da se onog s 19.999,00 kn ili 39.999,00 kn tj. neznatno manje onemogući u jednakom ostvarivanju prava. To je pravno nedopustivo. Uopće poticanje neispunjavanja obveza tj. predviđeno ograničavanje predstavlja nepotrebno i sustavno onemogućavanje pojedinih vjerovnika da ostvare svoje tražbine a time i zaštite svoje pravo vlasništva. Nadalje, nema razloga da se takva ograničenja primjenjuju na sve nekretnine dužnika, već bi bilo puno pravednije i smislenije da ovrhovoditelj s nižom tražbinom može pokrenuti ovrhu na nekretnini ovršenika u kojoj isti ne stanuje, ili na nekretnini koja je poljoprivredno zemljište i slično, a sve kako bi se spriječile zlouporabe prava od strane dužnika koji imaju više nekretnina u svojem vlasništvu i koji nemaju namjeru plaćanja svojih obveza. Uostalom svakako treba dopustiti osnivanja prisilnog založnog prava za sve pa i manje tražbine. Tako se neki pojedinci stavljaju u nejednak položaj npr. kod tražbina s jednogodišnjim rokom zastare iz čl. 232. ZOO-a npr potraživanja za zbrinjavnje komunalnog otpada odnosno javna usluga prikupljanja mješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada, isporučenu el. energiju, plin, vodu kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Naime npr. javna usluga prikupljanja mješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada veže se uz nekretninu za koju se ista pruža, pa je stoga neodrživ sustav gospodarenja otpadom u kojem vlasnici/korisnici nekretnina neće biti poticani da iste plaćaju, niti će im na nekretnini moći biti zasnovano prisilno založno pravo ili provedena ovrha a iznosi u zbroju za godinu dana neće dosezati predviđene limite od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn. Međutim, sustav javnih usluga mora funkcionirati pa će usluga poskupiti i plaćati će je skuplje upravo oni uredni korisnici kod kojih nema potrebe za provođenje ovrhe za takvu pruženu uslugu. To je svakako nepravedan sustav koji ne potiče i ne nagrađuje uredne i poštene potrošače i poduzetnike koje bi trebao nagraditi. Predloženim izmjenama upravo suprotno najviše profitiraju baš oni koji nemaju nikakvu namjeru plaćanja svojih dospjelih obveza, pa se društvo u cjelini navodi na takva postupanja što nikako nije dobro za pravednu i poštenu podjelu tereta financiranja i funkcioniranja društva. Svaka daljnja povećanja postojeće zaštite ovršenika dovodi do toga da ovrha na nekretnini postaje neprovediva. Takvim izmjenama teško se narušava načelo razmjernosti i proporcionalnosti, te se ovrhovoditelje koji nisu krivi za ovršni postupak, već su isti morali pokrenuti jer im tražbine nisu bile dobrovoljno podmirene, dovodi u izrazito težak i neravnopravan položaj, te se narušava pravična ravnoteža u postupku. Naime, svrha je ovršnog postupka da se ovrhovoditelju omogući efikasna naplata njegove tražbine, a ne da ga se u potpunosti onemogućuje, ili da ga se konstantnim nametanjem sve većih i težih obveza bez razumnih razloga dodano ograničava. Dakle, potrebno je uvesti stvarnu pravičnu ravnotežu između prava ovrhovoditelja da štiti svoja prava iz ovršne isprave“ i svoju imovinu te prisilno ostvari svoje dospjelo potraživanje s jedne strane, kao i prava ovršenika na zaštitu dostojanstva i prava na dom s druge strane, a koja je predloženim izmjenama grubo narušena na štetu ovrhovoditelja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ukazuje se na članak 300. stavak 2. Zakona - na osiguranje tražbina ne primjenjuju se pravila ovog Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretninama. |
| 99 | CROATIA osiguranje d.d. | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Čl. 90. Ovrha na nekretnini nije dopuštena radi namirenja tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 40.000,00 kn dovodi ovrhovoditelje u nepovoljan položaj, otežava mogućnost naplate i ponovno poskupljuje trošak provedbe ovrhe ( jer ukoliko se ovrhovoditelj ne uspije naplatiti na drugim sredstvima i nakon što ovrha bude obustavljena, u zastarnom roku može se ponovno tražiti određivanje ovrhe na prvom sredstvu-računima. Cijelo to vrijeme kamate teku, troškovi postupka rastu, a dug i dalje nije podmiren!!!). Ako dužnik ima u vlasništvu nekretninu, vjerovnici čija potraživanja u glavnici ne prelaze 40. 000,00 kn su nezaštićeni! Čak i da vjerovnici koji nemaju upisano založno pravo na nekretnini pokrenu stečaj, uslijed primjene članka 60. Zakona o stečaju ne mogu ni u tom postupku provesti ovrhu ! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Primjenjuje se pravilo da nije razmjerno provesti ovrhu na nekretnini za tražbinu čija glavnica ne prelazi iznos od 40.000,00 kn. |
| 100 | Hrvoje Vukić | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Ova odredba je, jednostavno, promašena i populistička. Cilj ovršnog postupka ne bi trebala biti zaštita vlasništva ovršenika već naplata tražbine ovrhovditelja - vjerovnika. Nekretnina nije ništa drugo nego novac koji se nalazi u pojavnom obliku nekretnina. Ako se može prodati, za nekretninu se može dobiti novčana vrijednost. Znači li to da ovršenik može imati veliku vrijednost u nekretninama koje ne želi prodati, a ovrhovoditelj ostaje bez mogućnosti namirenja ? Ili ukinimo ovrhu na nekretninama ili je pojednostavimo i otvorimo jer je ovo model koji je nepraktičan i nesvrsishodan. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se da sud može odrediti ovrhu na nekretnini i u slučaju kada ovrhovoditelj dokaže da se nije uspio namiriti na drugom predmetima ovrhe (članak 5. stavak 2. ovoga Zakona), a sud ocijeni da prodaja nekretnine ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. |
| 101 | Matej Zubović | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Nekoliko ranijih komentatora su veoma dobro opisali sve loše strane predloženog čl. 90 s teoretske i pravno-znanstvene strane (npr. zašto bi netko tko je dužan npr. 30.000,00 kuna i ima u vlasništvu oranicu vrijednosti 25.000,00 kn koju ne obrađuje bio zaštićen od ovrhe na toj nekretnini, odnosno zašto bi imao pravo zadržati tu nekretninu i ne platiti dug, a zatim i činjenica da stavci. 2. i 3. stvaraju krajnju pravnu nesigurnost jer više ni jedan vjerovnik uoči pokretanja ovršnog postupka ne zna da li će mu prijedlog za ovrhu biti usvojen ili odbijen jer ne zna na koji način će sudac tumačiti pojam "pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja", a što također otvara i prostor sudačkom voluntarizmu). Stoga se neću baviti teoretskom stranom ovog članka, nego ću dodati i analizu učinka ovakvog članka u praksi: -u praksi ovaj članak bez ikakvog opravdanog razloga pogoduje dužnicima i pomaže im da ne plate svoje dugove, dakle bez ikakvog opravdanog razloga šteti vjerovnicima i onemogućuje im da dođu do svog novčanog potraživanja -naime, ovrha na nekretnini za manje iznose (dakle ispod sadašnjih 20.000,00 kn i ispod predloženih 40.000,00 kn) dok je još bila moguća do unazad godinu-dvije u praksi gotovo nikada nije rezultirala ovršnom prodajom nekretnine jer bi najveći broj dužnika kad bi dobio rješenje o ovrsi na nekretnini za neki manji iznos (npr. 5.000,00-6.000,00 kn) brže-bolje sam dobrovoljno platio taj svoj dug da spriječi ovrhu na nekretnini. Time je ovrha na nekretnini dugo godina bila vrlo učinkovito sredstvo da se dužnika prisili da sam plati svoj manji dug i bez provođenja ovršnih radnji prodaje nekretnine, što sada više neće biti moguće -imam vlastiti odvjetnički ured od 2004. do danas i u tom 15-godišnjem periodu sam pokrenuo nekoliko desetaka, možda i preko stotinu ovršnih postupaka na nekretninama za manje novčane iznose (npr. od 1.000,00 kn do 15.000,00 kn) i NIJEDAN od tih postupka nije završio prodajom nekretnine na dražbi, nego su SVI završili tako što je ovršenik brže-bolje sam platio taj manji dug da mu se ne bi prodavale nekretnine. Ukoliko nekoga u Ministarstvu zanimaju konkretni predmeti radi provjere mojih navoda, na zahtjev mogu dostaviti i brojeve tih predmeta, naravno bez imena stranaka jer sam vezan odvjetničkom tajnom. Pa svatko normalan tko ima neku nekretninu i može i hoće skupiti taj manji iznos koji je dužan i platiti ga dobrovoljno da izbjegne ovrhu na nekretnini, pa makar taj manji iznos morao posuditi od rodbine ili prijatelja. Time se vrlo efikasno i bez puno sudskog posla riješilo i naplatilo puno dugova, a sve što je sud morao raditi je bilo poslati ovršeniku rješenje o ovrsi na nekretnini nakon čega bi ovaj sam platio svoj dug i postupak bi bio završen i svrha postupka (naplata duga) bi bila ostvarena. -sada kada ta mogućnost otpadne, možemo samo zamišljati koliki broj vjerovnika sa tražbinama ispod 40.000,00 kn će zatrpati sudove prijedlozima za ovrhu na nečem drugom, na primjer pokretninama, gdje će onda sudski ovršitelji morati masovno izlaziti na pljenidbe pokretnina, a sve bi bilo daleko brže i jednostavnije da je bila određena ovrha na nekretnini nakon koje bi ovršenik sam dobrovoljno platiti dug. Ne predlažem nikakve promjene u tekstu tog članka, nego jednostavno predlažem da se taj članak u cijelosti izbaci iz prijedloga zakona i to iz slijedećih razloga: -jedina nekretnina za koju postoji opravdani razlog da eventulano bude izuzeta od ovrhe je nekretnina u kojoj ovršenik stanuje, a ta zaštita već postoji u predloženom čl. 79. -nekretnine u kojima ovršenik ne stanuje su imovina kao i svaka druga, pa nema nikakvog opravdanja da one uživaju povlašteni status i budu izuzete od ovrhe do 40.000,00 kn (naime, zašto se za mali dug od npr. 5.000,00 kn ne može prodati mala nekorištena oranica vrijednosti 10.000,00 kn, a za taj isti mali dug od 5.000,00 kn se može se prodati automobil vrijednosti 100.000,00 kn kojim ovršenik svakodnevno putuje na posao?) -okolnost da u daleko najvećem broju slučajeva ovrha malog iznosa na nekretnini u praksi uopće niti ne dovodi do prodaje nekretnine, nego dovodi do toga da ovršnik sam dobrovoljno plati dug da bi spriječio ovrhu, jer stvatko (čak i onaj tko je lošeg imovnog stanja) može posuditi manji iznos od rodbine, prijetelja ili banke da bi spriječio ovrhu na nekretnini -ovakva vrsta limita za ovrhu na nekretnini nikada nije postojala u našem pravnom sustavu, a limit od 20.000,00 kn je uveden tek nedavno iz očito nepromišljenih populističkih razloga i taj limit je rezultirao samo time da je mnogim vjerovnicima otežano ostvarenje njihovog prava, a pogodovalo se onima koji imaju imovinu, a ne žele da plaćaju čak ni manje dugove. Dakle, ono što je populistički proklamirano kao "zaštita sirotinje da im za manji dug ne ide ovrha na nekretnine" u praksi se pretvorilo u "pomoć drskim neplatišama koji imaju u vlasništvu čak i nekretnine u kojima ne stanuju, a ne žele platiti čak niti manje dugove, da izbjegnu plaćanje tih dugova". Stoga je donošenje novog Ovršnog zakona mogućnost da se ova greška ispravi i da se iz zakona izbaci takav društveno štetan propis. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se da sud može odrediti ovrhu na nekretnini i u slučaju kada ovrhovoditelj dokaže da se nije uspio namiriti na drugom predmetima ovrhe (članak 5. stavak 2. ovoga Zakona), a sud ocijeni da prodaja nekretnine ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. |
| 102 | Toni Carić | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini – čl. 90 OZ-a Stavkom 1. propisano je da ovrha na nekretnini nije dopuštena radi namirenja tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, osim ako: 1. se ovrha na nekretnini traži radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom ili 2. ovrhovoditelj dokaže da se nije uspio namiriti na drugom predmetima ovrhe (članak 5. stavak 2. ovoga Zakona), a sud ocijeni da prodaja nekretnine ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavkom 2. propisano je da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini radi namirenja tražbine čija glavnica prelazi iznos od 40.000,00 kuna ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavkom 3. propisano je da će pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: – je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu – je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri – služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji – ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga – je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine. Navedene odredbe nisu u potpunosti jasne, čime su ovrhovoditelji, ali i ovršenici, stavljeni u nepovoljniji položaj nego sada. Prvenstveno, i ovdje je nedefiniran te zato nejasan pojam «narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka». Nejasno je mora li ovrhovoditelj već prilikom podnošenja ovršnog prijedloga podnijeti dokaze da je ovrha na drugom sredstvu bila bezuspješna te da je odabrano sredstvo jedino moguće / svrsishodno, ili to mora / može učiniti tek ukoliko sud tijekom postupka procjeni da je takva ravnoteža narušena. Nejasno je i hoće li sud, ako takvo što procjeni, pozvati ovrhovoditelja da dostavi dodatnu dokumentaciju u svrhu dokazivanja da pravična ravnoteža ipak nije narušena, koliki će primjereni rok biti ostavljen ovrhovoditelju za očitovanje, te hoće li ovrhovoditelj protiv odluke suda imati pravo izjaviti pravni lijek. Takvo nužno utvrđivanje činjenica od strane suda u svrhu odluke o narušenju pravične ravnoteže svakako će produžiti ovršni postupak, što bi za ovršenika značilo u konačnici tegotniju obvezu zbog zateznih kamata koje teku na glavni dug kroz cijelo to razdoblje. Iz istih razloga nejasna je i nepravična odredba st. 2., koja omogućava da sud i unatoč postojanju ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu iznad 40.000,00 kn, odbije ovršni prijedlog na nekretnini, iz razloga što se subjektivnoj procjeni sudaca prepušta odluka o naplati dospjelih tražbina, čime se uvodi pravna nesigurnost te nejednakost ovrhovoditelja. Uzmimo za primjer da ovršenik s obitelji živi u luksuznoj vili s bazenom u vrijednosti koja višestruko premašuje tražbinu ovrhovoditelja, od npr. kn 100.000,00. Ali, ovršeniku je to jedina nekretnina. Za ovršenika iznos od kn 100.000,00 ne znači puno, ali ga iz bezobzirnosti ne želi podmiriti, dok za ovrhovoditelja taj iznos može značiti npr. isplatu plaće zaposlenicima, ili rješavanje vlastitih dugova u koje je zapao upravo zbog neurednih platiša poput ovršenika. Prema ovoj odredbi, ovrhovoditelj zbog subjektivne ocjene suda možda nikada neće namiriti svoju tražbinu. Pitanje je i što bi ovrhovoditelj u konkretnom slučaju morao dokazivati kako bi bio siguran da će mu sud usvojiti ovršni prijedlog (npr. vlastito loše financijsko stanje?). U situaciji kada spomenuti ovršenik ima više vjerovnika kojima duguje otprilike jednake iznose tražbina, a s obzirom da se odluka o usvajanju ovršnog prijedloga temelji na diskrecijskoj ocjeni suda o narušenju pravične ravnoteže, u praksi se vrlo lako može dogoditi, da čak unutar istog suda, postupajući po ovršnim prijedlozima različitih ovrhovoditelja pokrenutih protiv istog ovršenika, jedan ovršni sudac prijedlog za ovrhu prvog ovrhovoditelja odbije, a drugi sudac prijedlog drugog ovrhovoditelja usvoji. Dakle, ovakvom je odredbom nesporno narušeno pravo na jednakost ovrhovoditelja pred sudom, kao i jednakost ovršenika. Nadalje, i ovom odredbom zakona onemogućena je provedba ovrhe radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine za iznos ispod kn 40.000,00, na svim vrstama nekretnina (dakle, i na poslovnim prostorima te kućama za odmor). Uzevši u obzir da je cilj donošenja i ove odredbe bila zaštita dostojanstva ovršenika prvenstveno kroz stambeno zbrinjavanje, nejasno je iz kojeg je razloga vrijednosni minimum povišen s 20.000,00 na 40.000,00, te iz kojeg razloga zakonodavac nije konkretizirao da se radi o provedbi ovrhe na stambenim nekretninama. Na ovaj način velik broj ovrhovoditelja neće moći namiriti svoje tražbine prodajom npr. poslovnih prostora u vlasništvu ovršenika (bez obzira koriste li se takvi prostori ili ne). I ovom odredbom ovrhovoditelju kao vjerovniku nameću se ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti – da se može ograničiti i ovrha na nekretnini koja ne služi ovršeniku za stanovanje, što nesporno otežava vjerovnikov/ovrhovoditeljev pravni položaj. Zaključno, nejasna je i odredba st. 3. ovog članka, i iz razloga što iz nje proizlazi da bi već u trenutku pokretanja ovršnog postupka ovrhovoditelj morao raspolagati podatkom o vrijednosti nekretnine, kako bi mogao procjeniti je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, te procjeniti izlaže li se pokretanjem ovrhe riziku da sud njegov prijedlog za ovrhu odbije, pri čemu će mu nastati trošak sudske pristojbe na prijedlog o ovrsi, kojeg neće moći naknaditi od ovršenika, kao niti, uostalom, trošak utvrđenja vrijednosti nekretnine, a koji se prema trenutnom zakonskom rješenju ukazuje kao nužan za pokretanje ovrhe. Jednako tako, ocjena suda o tome ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, kao preduvjet pokretanja ovrhe, protivna je svrsi ovršnog postupka budući da je ovršni postupak sam po sebi uvijek hitan postupak prisilne naplate tražbine koju dužnik odbije dobrovoljno podmiriti. Na ovaj način onemogućena je jednakost svih ovrhovoditelja pred sudom, ali time i jednakost svih ovršenika. Slijedom svega navedenog, odredbe čl. 90 OZ-a u svojoj cjelokupnosti suprotne su zahtjevu pravne sigurnosti i vladavine prava iz čl. 3. Ustava: da pravna norma bude dostupna adresatima i za njih predvidljiva, to jest dovoljno precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obveze. U ovom slučaju nije zadovoljen zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme jer ovrhovoditelji, ali niti ovršenici, ne mogu iz odredbe čl. 90 stvarno i konkretno znati svoja prava prilikom pokretanja ovršnog postupka, budući da zakonodavac nije osigurao njihovu jasnoću i predvidljivost ni u pogledu sadržaja svake od njih niti u pogledu njihovih učinaka. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se da sud može odrediti ovrhu na nekretnini i u slučaju kada ovrhovoditelj dokaže da se nije uspio namiriti na drugom predmetima ovrhe (članak 5. stavak 2. ovoga Zakona), a sud ocijeni da prodaja nekretnine ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. |
| 103 | Općinski sud u Splitu | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Komentar uz čl.90.: Kako bi se izbjeglo da sudska praksa nadopunjuje zakon, bilo bi svrsishodno da se u vezi s odredbom čl.90.st1.toč.2 jasno propiše je li dostatno da je ovrhovoditelj pokušao bezuspješno se namiriti na samo jednom predmetu ovrhu ili na više njih. Npr. ovršenik ima račun u banci koji je već opterećen u korist drugih vjerovnika (pa bi na naplatu ovrhovoditelj čekao godinama) i stari automobil čija je vrijednost neznatna naspram visine tražbine ovrhovoditelja. Je li smisao ove odredbe da ovrhovoditelj mora pokušati provesti ovrhu na svim dijelovima imovine ovršenika prije nego zatraži ovrhu na nekretnini ili je dostatno da pokuša na samo jednom predmetu ovrhe? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 104 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | I trenutno važećim Ovršnim zakonom ograničena je mogućnost pokretanja ovrhe na nekretnini dužnika pa je ovakvom izmjenom ovrhovoditelj dodatno onemogućen u odabiru nekretnine kao predmeta ovrhe. Naime, kada bi sud ocjenjivao je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja, posebno one iz čl. 90. st. 3., proizlazi kako je ovrha na nekretnini skoro u potpunosti onemogućena, kako za namirenje tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, tako i za namirenje tražbine čija glavnica prelazi iznos od 40.000,00 kuna. Prvenstveno napominjemo kako je najčešće dug od 40.000,00 kuna previsok da bi ga ovrhovoditelj uspio naplatiti izvan sudskim putem pa nije jasno kojim načelom se zakonodavac vodio kada je postavio tako visok iznos. Imajući u vidu nabrojane okolnosti slučaja pri ocjenjivanju je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a kako bi se pokrenula ovrha na nekretnini, kao i činjenicu da ovrhovoditelj mora dokazati kako se nije uspio namiriti na drugim predmetima ovrhe, smatramo kako se pokušava u potpunosti onemogućiti postupak u kojem je nekretnina predmet te ovrhe. Znači, iako je ovršenik dužan te postoji valjana ovršna isprava, ovrhovoditelj će bez ograničenja moći radi namirenja svoje tražbine provesti ovrhu na nekretnini svoga dužnika samo ako mu je isti dao izričito odobrenje sadržano u javnoj ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi. Iskustveno navodimo kako je ovrha na novčanim sredstvima, pogotovo u slučajevima velikih iznosa, jedan proces koji traje godinama, a uzimajući u obzir kako su ovrhe na pokretninama većinom bezuspješne, ovrhovoditelj mora imati izbor za namirenje svoje tražbine pokrenuti ovrhu na nekretninama dužnika. Imajući u vidu nabrojane okolnosti slučaja u čl. 90. st. 3. te samom činjenicom kako ovrhovoditelj mora dokazati kako se nije uspio namiriti na drugim predmetima ovrhe, smatramo kako je zbog toga isti ograničen u namirivanju svoje tražbine provođenjem ovrhe na nekretnini svoga dužnika. Upravo zato, ovrhovoditelj mora imati izbor na koji način namiriti svoju tražbinu te jedino što mora dokazati je opravdani interes svoga potraživanja, i to u obliku valjane ovršne isprave. Naš prijedlog izmjene odredbe čl. 90. OZ-a je sljedeći: „Ovrha na nekretnini nije dopuštena radi namirenja tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako se ovrha na nekretnini traži radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.“ „ Sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini radi namirenja tražbine čija glavnica prelazi iznos od 20.000,00 kuna ako ocijeni da ovrhovoditelj nema opravdani interes za namirenjem tražbine.„ | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se da sud može odrediti ovrhu na nekretnini i u slučaju kada ovrhovoditelj dokaže da se nije uspio namiriti na drugom predmetima ovrhe (članak 5. stavak 2. ovoga Zakona), a sud ocijeni da prodaja nekretnine ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. |
| 105 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Prije svega ukazuje se na nepotrebnu pravnu nesigurnost i nejednakost koja se očituje u postavljanju cenzusa vijednosti od 20.000,00 kn tj. 40.000,00 kn. Naime, time se neopravdano odstupa od načela da dužnik odgovara za svoje obveze cjelokupnom svojom imovinom, i potiče se dužnike koji nisu dobrovoljno ispunili svoje dospjele obveze , da nastave s kršenjem temelja obveznog prava. To stvara nedopuštenu diskriminaciju u odnosu na one dužnike koji ispunjavanju svoje obveze sukladno pravnom poretku, i one koji ga krše, a takva situacija nije dobra niti za dužnike koji uredno ispunjavaju svoje obveze, niti za vjerovnike, a time niti za društvo u cjelini. Time se potiče pravni nered, nejednakost i nepravda a samim time i nepovjerenje u pravosuđe i vladavinu prava . Povisivanjem granice za dopuštenost ovrhe na nekretnini na 40.000,00 kn neopravdano se ide na štetu ovrhovoditelja jer je to prilično visok iznos, a imajući u vidu da ovršenik može imati nekretninu koje vrijedi upravo toliko ili manje od toga, pa se ne može reći da bi se „narušila pravična ravnoteža“ između tražbine i vrijednosti nekretnine. Nema opravdanja da vjerovnik sa tražbinom od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn može ostvariti svoju tražbinu od toga da se onog s 0,01 kun manje onemogući u jednakom ostvarivanju prava. Uopće poticanje neispunjavanja obveza tj. predviđeno ograničenje predstavlja nepotrebno i sustavno onemogućavanje pojedinih vjerovnika da ostvare svoje tražbine a time i zaštite svoje pravo vlasništva. Takva nejednakost nije dobra. Predloženim izmjenama narušava se pravična ravnoteža između ovršenikovih prava na zaštitu dostojanstva i prava na dom, te s druge strane prava ovrhovoditelja da u razumnom roku na efikasan način ostvari svoja prava u postupku. Smatramo da bi radi osiguranja pravednosti sustava, kao i radi osiguranja primjene načela razmjernosti i proporcionalnosti u postupku, trebalo unijeti u članak odredbu kojom se onemogućava ovršeniku da zloupotrebljava svoju poziciju i namjerno izbjegava plaćanje dospjelog duga, ako je isti vlasnik više nekretnina, a ovrha je predložena na nekretnini u kojoj ovršenik ne stanuje. Na ovršeniku bi trebao biti teret dokaza da je nekretnina na kojoj je predložena ovrha njegova jedina nekretnina, odnosno da stanuje u nekretnini na kojoj je predložena ovrha, obzirom isti ima lakšu mogućnost dokazati svoje navode (dostavom zemljišnoknjižnog izvatka ili uvjerenja o prebivalištu), od ovrhovoditelja koji bi morao dokazivati negativne činjenice u prijedlogu za ovrhu. Postojećim rješenjem je već dana dovoljna zaštita ovršenika u pogledu ovrhe na njegovoj nekretnini i svako daljnje povećavanje takve zaštite dovodi do toga da ovrha na nekretnini postaje neprovediva. Predloženo rješenje ostavlja mogućnost, npr. vlasniku većeg broja nekretnina da izbjegne ovrhu na istima, ukoliko duguje novac po više osnova od kojih niti jedna ne prelazi 40.000 kn glavnice. Uz pretpostavku da to nije bio cilj ovakve odredbe, istu treba korigirati tako da se odreba odnosi na nekretninu u kojoj ovršenik stanuje pa istu uskladiti s odredbom čl. 79.st.1. OZ. Stavak 2. ponovno omogućuje arbitrarnost u postupanju jer ne postoje objektivni kriteriji za donošenje odluke. Odredbe generalno otvaraju pitanje postupanja s tražbinama koje ne prelaze 40.000 kn, ukoliko ovrhu na nekretnini započne ovrhovoditelj čija tražbina prelazi minimalni iznos. Mogu li se ti vjerovnici uključiti u već započeti postupak ili će ih se i dalje držati u nepovoljnom položaju? Postoji li i tada „pravična ravnoteža“? Što ukoliko je tražbina do 40.000 kn dospjela prije one veće tražbine? Je li zbog toga izgubila prvenstveni red samo zato što je niža od propisanog minimuma? Treba razmisliti o sljedećim opcijama: - da se omogući da ovršni prijedlozi na nekretnini budu zabilježeni u zemljišnoj knjizi kao i svaki drugi (čl.40.st.4. Prijedloga), kako bi sačuvali prvenstveni red, makar sud odmah i ne odredio ovrhu; ukoliko se pojavi prijedlog za ovrhu koji prelazi minimalni iznos ili u zbroju s tražbinom iz ranije zaprimljenog prijedloga prelazi taj iznos, sud bi donio rješenje o ovrsi i temeljem prijedloga u kojima tražbina ne prelazi 40.000 kn, te bi takav prijedlog sačuvao prvenstveni red u zemljišnoj knjizi prema trenutku zaprimanja ovršnog prijedloga; - da se cenzus računa prema zbroju glavnica sadržanih u više ovršnih prijedloga i na temelju različitih pravnih osnova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ukazuje se na članak 300. stavak 2. Zakona - na osiguranje tražbina ne primjenjuju se pravila ovog Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretninama. |
| 106 | Sindikat umirovljenika Hrvatske | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | SUH smatra da je neopravdano tražit ovrhu na jedinoj nekretnini jer se time ovršenika i njegovu obitelj ostavlja bez doma, odnosno čini ih se beskućnicima. Potrebno je izmjenama Ovršnog zakona zaštititi temeljna ljudska prava u koja se ubraja pravo na dom. Nadalje, predloženom izmjenom traži se da sudac uvijek vodi računa o ravnoteži između interesa ovršenika i ovrhovoditelja kada je riječ o ovrhama na nekretninama. Iz tih razloga predlaže se da članak 90. glasi kako je navedeno: Članak 90. (1) Ovrha na nekretnini je dopuštena samo kada tražbina, odnosno glavnica prelazi iznos od 50.000,00 kuna i ne radi se o nekretnini koja je jedina stambena nekretnina nužna za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan izdržavati. (2) Ovrha na nekretnini je dopuštena radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom uz iste uvjete kako je navedeno u prethodnom članku. (3) Sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini radi namirenja tražbine čija glavnica prelazi iznos od 50.000,00 kuna ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. (4) Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: – je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu – je li ovrhovoditelj dokazao da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri – ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga | Nije prihvaćen | Zaštita nekretnine u kojoj ovršenik stanuje je uređena ovim Zakonom, dok se ovom odredbom uređuje ovrha na nekretninama koje nisu jedina nekretnina za stanovanje ovršenika. |
| 107 | Saša Perković | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | Zabrana ovrhe ako su sudom utvrđene nezakonite promjenljive kamate ili valuta | Nije prihvaćen | Navedeno nije predmet uređenja Ovršnim zakonom. |
| 108 | Bojan Grahek | Nedopuštenost ovrhe na nekretnini, Članak 90. | St. 1. ne uzima u obzir da postoje nekretnine čija vrijednost ne prelazi 40.000,00 kn. Razumljivo je da je potrebno zaštititi nekretnine u kojima ljudi žive, ali nije razumljivo zašto se u slučaju duga od 10.000,00 kn koji se ne može naplatiti na novčanim sredstvima ne može pokrenuti ovrha na oranici čija je procijenjena vrijednost 5.000,00 kn. Široko postavljeni opisni kriterij "nenarušavanja pravične ravnoteže" tu situaciju neće popraviti (utvrđivanje "ravnoteže" bi se pretvorilo u mini parnicu) jer će se sudovi u praksi držati isključivo kriterija glavnice. Osim toga, potrebno je jasno propisati da se ovo ograničenje odnosi samo na ovrhu na nekretninama, a ne na zasnivanje založnog prava na nekretninama. Sudska praksa je dosadašnje odredbe proširila i na postupak osiguranja zasnivanjem založnog prava, čime je onemogućila vjerovnike manjih (uvjetno rečeno) tražbina da na bilo koji način zaštite svoja prava. Uzmite u obzir da ovakvim uređenjem niti jedan dug za vodu, struju, smeće, plin i druge komunalne usluge u situaciji blokade računa dužnika nije naplativ. Jasno je da se za takve dugove ne treba pokretati ovrha na nekretnini, ali bez ikakvog opravdanja je da vjerovnici tih tražbina ne mogu barem osigurati tražbine za slučaj otuđenja nekretnine. Time se nikako ne utječe na pravo ovršenika, a ovrhovoditelju se barem daje neka mogućnost buduće naplate, pogotovo ako bi se predvidjelo da u slučaju promjene vlasništva na nekretnini na kojoj je upisano takvo založno pravo prestaje ograničenje ovrhe (time bi se stjecatelje primoralo da podmire dugove prijašnjeg vlasnika). | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 109 | Pravobranitelj za djecu RH | Redoslijed namirenja više ovrhovoditelja, Članak 86. | Odredbe o redoslijedu namirenja više ovrhovoditelja, kako važećeg Ovršnog zakona, tako i ovog Nacrta, nisu usklađene s konvencijskim načelom zaštite najboljeg interesa djeteta, koje propisuje članak 3. Konvencije o pravima djeteta, i prema kojem u svim akcijama najbolji interes djeteta mora imati prednost. Predlažemo da u svim ovršnim i stečajnim postupcima (dakle, ne samo u ovrsi na novčanoj tražbini, već i u stečaju te ovrsi na nekretninama, pokretninama, dionicama, vrijednosnim papirima i na drugim predmetima ovrhe) bude osiguran prvenstveni reda namirenja uzdržavanja djeteta u odnosu na druge ovrhovoditelje, a u slučaju više ovrhoditelja radi ostvarenja uzdržavanja djece treba uvijek biti osigurano njihovo razmjerno namirenje, radi zaštite dobrobiti djece i njihove egzistencije. Osim članka 86. ovaj prijedlog odnosi se i na odredbu članka 125. i 126. Nacrta koje propisuju prvenstveno namirenje i namirenje ostalih tražbina iz iznosa dobivenoga prodajom nekretnine, čl. 177. Nacrta koji propisuje predaju postignute kupovne cijene pokretnine, na članak 184. Nacrta koji propisuje namirenje više ovrhovoditelja prodajom pokretnine, čl. 266. i dr. Prijedlog je usklađen s člankom 213. Nacrta, odnosno načinom na koji je prvenstvo namirenja djetetovog potraživanja te razmjerno namirenje propisano na novčanoj tražbini ovršenika po računu. Također vezan je uz primjenu odredbe čl. 228. koja propisuje redoslijed izvršenja osnove za plaćanje koje provodi Agencija te uz članak 243. koje propisuje redoslijed izvršenja osnove za plaćanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 110 | Ured pučke pravobraniteljice | Novčana sredstva države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Članak 85. | Uz članak 85. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: Sa stajališta potrebe zaštite javnog interesa za obavljanjem osnovnih zadaća jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (dalje: JLP(R)S), bilo bi dobro propisati da će sud po službenoj dužnosti saslušati stranke i po potrebi provesti druge dokaze o okolnostima o kojima ovisi primjena stavka 1. ovog članka, kako mogućim propustom izjavljivanja prigovora i, posljedično, neograničenom ovrhom na novčanim sredstvima JLP(R)S, građani ne bi bili dovedeni u situaciju u kojoj im JLP(R)S nije u mogućnosti ni u nužnoj mjeri osigurati obavljanje osnovnih poslova iz svojeg djelokruga. | Nije prihvaćen | Sud je dužan po prigovoru osoba iz stavka 1. ovoga članka saslušati stranke i po potrebi provesti druge dokaze o okolnostima od kojih ovisi primjena stavka 1. ovoga članka. |
| 111 | Bojan Grahek | Novčana sredstva države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Članak 85. | Zašto se poseban status ovršenika daje državi i JLS? Što su to sredstva nužna za obavljanje osnovnih zadaća i što su to osnovne zadaće? Bavi li se država i JLS drugim poslovima koji ne spadaju u njihove "osnovne zadaće"? Sud će procjenjivati da li su ta sredstva nužna saslušanjem stranaka? Tko će se saslušavati kao stranka u slučaju ovrhe na novčanim sredstavima države? Ovakvim uređenjem se narušava ravnopravnost stranaka jer se država i JLS stavljaju u položaj koji nemaju drugi ovršenici, građani i pravne osobe. Pogotovo u kombinaciji sa čl. 4. zakona koji ograničava ovrhu na pokretninama i nekretninama države i JLS,. Da bi se ostvarila ravnopravnost stranaka, onda bi se ovaj kriterij trebao primjenjivati na sve ovršenike (procjenjivanje da li su im sredstva nužna za obavljanje osnovnih potreba), a to bi dovelo do potpunog kolapsa ovršnog postupka. | Nije prihvaćen | Potrebno je naći ravnotežu između javnog i privatnog interesa koji se očituje u mogućnosti obavljanja osnovnih zadaća jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao javnog interesa svih građana te jedinice i pojedinog interesa vjerovnika za naplatom svoje tražbine. |
| 112 | HOK | Zaštita ovršenika fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, Članak 83. | uz članak 83. stavak 1. Članak 83. stavak 1. Nacrta prijedloga Ovršnog zakona mijenja se i glasi: „(1) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost može se provesti na cjelokupnoj njezinoj imovini, osim na onim stvarima i pravima na kojima se protiv nje ne bi mogla provesti kad ne bi obavljala registriranu djelatnost te na onim stvarima, pravima i novčanim sredstvima na poslovnom računu koja su nužna za obavljanje njezine registrirane djelatnosti ako joj je ona glavni izvor sredstava za život.“ Obrazloženje Predlažemo da se članak 83. stavak 1. izmijeni na način da se od ovrhe zaštite i novčana sredstva na poslovnom računu fizičke osobe koja su nužna za obavljanje njezine registrirane djelatnosti ako joj je ona glavni izvor sredstava za život. | Nije prihvaćen | Zaštita novčanih sredstava na računu nije predmet uređenja ovim člankom. |
| 113 | Karla Katavić | Glava deveta OGRANIČENJA OVRHE , Zaštita ovršenika fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost | Čl.85. bi se mogao u cijelosti primjenjivati i kod fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost, tj.obrtnika. Kako je do sada praksa pokazala, obzirom da blokade računa za fizičke osobe idu putem OIBa, automatski se blokiraju i poslovni računi obrtnika, te isti više nisu u stanju obavljati djelatnost koja im je jedini izvor zarade, kojom hrane sebe i svoju obitelj, kojom hrane svoje zaposlenike i njihove obitelji. Privatna dugovanja fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, ne bi trebala moći utjecati na poslovnu stranu te osobe. Za obrtnike, koji svoju plaću (razliku između prihoda i rashoda) dobiju na kraju godine (ako išta ostane) ne postoji zaštićeni račun. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Novim uređenjem izuzeća od ovrhe obuhvaćene su i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost. |
| 114 | Karla Katavić | Glava deveta OGRANIČENJA OVRHE , Zaštita ovršenika fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost | Ovrha na novčanim sredstvima na računu fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost (obrtnik) kod banaka te na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koje ta osoba ima na deviznom računu, ne može se odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje registrirane djelatnosti. | Nije prihvaćen | Smisao zaštite dijela novčanih sredstava od ovrhe nije obavljanje registrirane djelatnosti. |
| 115 | HOK | Ograničenje ovrhe na ostalim primanjima ovršenika fizičke osobe, Članak 82. | Članak 82. Nacrta prijedloga Ovršnog zakona stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Ovršeniku fizičkoj osobi, bez obzira na to obavlja li registriranu djelatnost, iz primanja koja ostvari tijekom jednog kalendarskog mjeseca i koja su uplaćena na račun koji je povezan s njegovim OIB-om, a koja nisu izuzeta od ovrhe prema članku 81. ovoga Zakona, od ovrhe se izuzima iznos određen ovim člankom.“ Obrazloženje U članku 82. predlaže se ograničenje ovrhe ovršeniku fizičkoj osobi, bez obzira na to obavlja li registriranu djelatnost. Predlažemo pojasniti odredbu kako bi se obuhvatili svi računi fizičke osobe. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 116 | Pravobranitelj za djecu RH | Ograničenje ovrhe na ostalim primanjima ovršenika fizičke osobe, Članak 82. | Protivimo se promjenama iz stavka 3. točka 2. u odnosu na ranije važeće odredbe na uštrb zakonskog uzdržavanja za djecu. Naime, Nacrtom se smanjuje razina zaštite djece u ostvarenju uzdržavanja vezano za visinu izuzetog iznosa (važeći propis propisuje izuzima jednu četvrtinu, a Nacrt jednu trećinu prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj). Nadalje, preporučamo propisivanje mogućnosti ovrhovoditelja uzdržavanja za dijete da dobije ispravu s obračunom isplaćene tražbine - visine primanja te ostvarene tražbine i izuzetog iznosa, radi kontrole ispravnosti. Naime, imamo saznanja za slučajeve u kojima roditelji koji potražuju uzdržavanja za dijete ne mogu doći do podatka o točnoj visini plaće i obračunu tražbine uzdržavanja. Preporučamo osiguranje zaštite privilegiranih potraživanja za djecu, vezano za čl. 9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) na način da se davanje suglasnosti ovršenika za provedbu ovrhe na zaštićenim sredstvima mora uvjetovati prethodnim namirenjem privilegiranih potraživanja za djecu. Dakle, predlažemo da se propiše da ova izjava ima pravni učinak pod uvjetom da se prethodno podmire privilegirana potraživanja za djecu. Također, smatramo da Nacrt Ovršnog zakona ne predviđa dostatnu zaštitu djece ukidanjem ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Nacrtom je potrebno onemogućiti manipulacije obveznika uzdržavanja u svrhu izbjegavanja ili ograničavanja dostupnih novčanih sredstava za potrebe ovrhe radi naplate uzdržavanja djeteta te remećenja prvenstvenog reda namirenja privilegiranog potraživanja za djecu – npr. u slučaju da ovršenik ostvaruje primanja u gotovini (plaću ili mirovinu), „radom na crno“, prijavljivanjem na minimalnu plaću i slično, uzimanjem kredita, administrativnim zabranama te izdavanjem zadužnica i bjanko zadužnica. Zaštita određena člankom 82. stavak 5. u tom smislu nije dostatna jer se odnosi samo na iznose koji su izuzeti od ovrhe (zaštitu ovršenika, a ne djece koja ostvaruju uzdržavanje). | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 117 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Ograničenje ovrhe na ostalim primanjima ovršenika fizičke osobe, Članak 82. | Stavak 1.; Potrebno je u ovom slučaju propisati obvezu isplate primanja i mirovine na račun, uz sankcioniranje u praksi isplatitelja koji ne postupa sukladno navedenome. Naime, u hrvatskoj praksi postoji velik postotak poslodavaca koji plaće isplaćuju u gotovini. U slučaju dakle isplate primanja „na ruke“, ovrha na novčanim sredstvima je nemoguća. Postavlja se pitanje: a što sa građanima koji nemaju otvoren račun? Osim rješenja koje bi propisalo da su sve fizičke osobe koje su zaposlene ili u mirovini, dužne imati otvoren račun, u nastavku izlažemo naša razmišljanja o mogućim drugim rješenjima ovakve situacije: SUD bi (pošto se i ako se već ovim izmjenama uvodi sud, pa neka od toga bude i neka pozitivna promjena) po pravomoćnosti rješenja o ovrsi, bez odlaganja, osim FINI, primjerak rješenja dostavio i poslodavcu, sa nalogom da gotovinske uplate moraju prestati i da se sve mora uplaćivati na račun. Ukoliko dužnik nema otvoren račun, za takve situacije, treba postojati poseban račun kod suda na koji će u tom slučaju poslodavci sa određenim pozivom na broj koji se referira na odredeđni poslovni broj ovršnog spisa, uplaćivati dio primanja koji se odnosi na dio koji nije izuzet iz ovrhe. Dakle, zaštićenim dijelom ovršenik i dalje slobodno raspolaže primivši iznos u gotovini, a vjerovnik se namiruje iz sredstava koja se odnose na nezaštićeni dio, a koji je uplaćen na poseban račun. Sud bi u istom rješenju, ili popratno dopisu uz rješenje, trebao upozoriti poslodavca da je dužan isplaćivati ISPRAVNE – zakonom propisane iznose na taj račun. I da za nepoštivanje svega navedenog odgovara i materijalno (potrebno je isto utvrditi u prekršajnim odredbama, u značajnom iznosu) te kazneno. Ovdje napominjemo i posebno to da je sada prosječna ustega s plaće u praksi svega 700-900 kn, iz čega bi proizašlo da SVI dužnici imaju minimalne plaće, a što nije točno. Dakle, poslodavci bilo s namjerom, bilo iz neznanja, uplaćuju pogrešne iznose i sada, bilo na redovan račun kod ovrhe na računu, bilo ustežu pogrešne iznose na račun ovrhovoditelja kod ovrhe na plaći. I to gotovo 90% poslodavaca. Ovo je zato NUŽNO dobro postaviti, vršiti kontrolu provedbe te propisati i primjenjivati sankcije. Vezano uz ovdje navedeno, komentiramo nadalje vezani članak 218. - Obavijest FINE poslodavcu. Samtramo dakle kako o navedenome, dužnike treba obavještavati sud, a ne FINA, zbog autoriteta. No ako bi i ostala situacija takva da o istome ovršenikovog dužnika obavještava ipak FINA, opet i se morale uvesti gore spomenute sankcije za poslodavce koji ne postupaju u skladu sa naloženim. Stavak 2.; Ovo i dalje znači sljedeće? (primjer): Ovršenik prima neto plaću u iznosu 12.000 kn. ¾ te plaće je 9.000 kn. No, recimo da je prosječna plaća u RH 6.000 kn, čije 2/3 iznosi 4.000 kn. Dakle, ovršeniku iz ovoga primjera, nije zaštićeno 9.000 kn, već mu je zaštieno od ovrhe, 4,ooo kn? Smatramo da bi ove dvje rečenice radi izbjegavanja svake dvojbe, trebale biti spojene u jednu te glasiti: „Ovršeniku iz stavka 1. ovoga članka se iz svakog njegovog primanja kojeg ostvari tijekom jednog kalendarskog mjeseca i koje je uplaćeno na njegov račun, a koje nije izuzeto od ovrhe prema članku 81. ovoga Zakona, od ovrhe izuzima neto iznos u visini tri četvrtine od tog primanja, ali tijekom jednog kalendarskog mjeseca od ovrhe se može izuzeti najviše iznos od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj. „ | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 118 | Bojan Grahek | Ograničenje ovrhe na ostalim primanjima ovršenika fizičke osobe, Članak 82. | Izrazito komplicirano i upitna provedba ovakvih izuzeća od ovrhe. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 119 | Mladen Pevec | Ograničenje ovrhe na ostalim primanjima ovršenika fizičke osobe, Članak 82. | U članku 82. je nepotrebno zakomplicirana i konfuzano napisana T2 ----predlažem novi sadržaj koji jednostavnije definira minimum od kojega čovjek može preživjeti--- + u kompletnom tekstu se koristi "netoplaće" !...umjesto "neto plaće" (2) Ovršeniku iz stavka 1. ovoga članka se iz svakog njegovog primanja kojeg ostvari tijekom jednog kalendarskog mjeseca i koje je uplaćeno na njegov račun, a koje nije izuzeto od ovrhe prema članku 81. ovoga Zakona, od ovrhe izuzima neto iznos u visini tri četvrtine od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 120 | Pravobranitelj za djecu RH | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Predlažemo propisivanje izuzimanja od ovrhe u cijelosti obiteljske mirovine koju ostvaruje dijete nakon smrti roditelja. Radi se o primanju koje u naravi predstavlja zamjenu za zakonsko uzdržavanje roditelja. U odnosu na primanja i naknade koja su izuzeta u korist roditelja kao ovršenika, potrebno je predvidjeti zaštitu prava na uzdržavanje djece, jer djeca također imaju svoje svakodnevne i egzistencijalne potrebe i njihovi interesi u odnosu na interes roditelja trebaju imati prednost. Stoga predlažemo da se kod primanja i naknadi koji su izuzeta od ovrhe po članku 81. ovo izuzeće ne odnosi na slučajeve ostvarenja tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja djece podredno i drugih potraživanja djece (osim za ona koja su vezana za dijete npr. doplatak za dijete, dar za djecu, uzdržavanje djeteta). Npr. u praksi se događaju slučajevi da kada roditelj obveznik uzdržavanja za vrijeme bolovanja ne prima plaću, već naknadu plaće koja je izuzeta iz ovrhe, da dijete ne može ostvariti svoje pravo na uzdržavanje, pa makar u određenom dijelu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 121 | CROATIA osiguranje d.d. | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Čl. 81. Povećava se dio primanja koja su izuzeta od ovrhe što će rezultirati još težim namirenjem vjerovnika pljenidbom računa, pa će postupak opet biti duži i skuplji. Npr. izuzimaju se dnevnice za korištenje privatnog automobila u službene svrhe. Navedeno je nelogično jer ovršeniku se može provesti ovrha na automobilu čiji je vlasnik, ali ne i naknada za korištenje istog u službene svrhe, iako ta naknda može biti jednaka ili čak i veća od same plaće. “Administrativnim rasterećenjem poslodavca i HZMO-a” sukladno kojem isti više neće provoditi ovrhu na plaći i mirovini već biti samo produžena ruka suda/FINA-e narušava se jedno od temeljnih načela OZ-a – mogućnost provedbe ovrhe na više predmeta. Nadalje, postavlja se pitanje koji će biti onda smisao potvrđivanja SOZP-a prilikom osiguranja tražbina? | Primljeno na znanje | Novčana sredstva nikako nisu jedini predmet na kojem se može provesti ovrha, a s obzirom na brojne probleme prilikom provedbe ovrhe na plaći administrativno rasterećenje poslodavaca nije jedini razlog zbog kojeg se ukida mogućnost ovrhe na plaći. Napominje se da se plaća također isplaćuje na račun, slijedom čega će se ovrha na jedinstven način provoditi na svim novčanim primanjima po računu i prema jedinstvenom redoslijedu. |
| 122 | Ured pučke pravobraniteljice | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Uz članak 81. Nacrta prijedloga zakona: S obzirom na zabrinjavajuće pokazatelje siromaštva u RH, na koje redovito upozoravamo, čini se opravdanim razmotriti prijedloge, temeljito procijeniti dugoročne i sustavne učinke te na osnovi tih analiza moguće usvojiti rješenje kojim bi se u svrhu promicanja ostvarivanja prava na dostojan život propisala snažnija zaštita, pa i izuzeće od ovrhe za ona primanja koja su ispod linije siromaštva. Predlaže se izuzeti od ovrhe i iznos novčanih sredstava kojeg fizička osoba ostvari na osnovi donacija pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe te jednokratne donacije pravnih i fizičkih osoba do iznosa od 5.000, 00 kn godišnje. Naime, ovi iznosi se ne uračunavaju u prihode prilikom priznavanja zajamčene minimalne naknade sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, pa stoga držimo da bi isti trebali biti izuzeti od ovrhe. Također, s obzirom na proširenje kruga primanja kojima se Nacrtom prijedloga zakona pruža zaštita od ovrhe, predlažemo da obrazložite je li razmotrena mogućnost da se od ovrhe zaštite otpremnina te jubilarna nagrada, kao i da navedete razloge zbog kojih one nisu obuhvaćene ovom zaštitom. | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćeno. Jubilarna nagrada je navedena kao jedno od primanja izuzetih od ovrhe. Razmotrena je mogućnost izuzimanja otpremnine od ovrhe, ali s obzirom na to da iznosi otpremnine mogu doseći veće iznose, a namjera je instituta izuzeća od ovrhe osigurati mjesečni iznos sredstava za život te određene kategorije socijalnih primanja, otpremnina nije navedena kao primanje izuzeto od ovrhe. |
| 123 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Članak 81. st. 2 t. 16,17,19, 20 i 21 U konkretnom slučaju radi se o dodacima na plaću, kojima se može itekako manipulirati. Poslodavac koji želi „pomoći“ radniku-ovršeniku, isplaćivat će minimalnu plaću kao redovnu, a ostatak će isplaćivati po osnovama koje su izuzete iz ovrhe. Drugim riječima, sasvim je moguće da će i plaće od 5-6 tisuća kuna postati praktično u cijelosti neovršive. Posebno je problematična naknada za korištenje privatnog auta u službene svrhe, iako ona pretpostavlja da je ovršenik vlasnik vozila. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako je postupanje poslodavca koje je protivno prisilnim propisima koji uređuju materiju radnih odnosa uređeno posebnim propisom te je navedenim propisima uređen odgovarajući zaštitni mehanizam. |
| 124 | Sindikat umirovljenika Hrvatske | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Čak 160 tisuća hrvatskih umirovljenika ima mirovinu nižu od 1.000 kuna. Linija siromaštva u 2018. godini za jednočlano kućanstvo prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi 2.321,42 kune, pa je time 52 posto svih mirovina temeljem rada (prema općim propisima) ispod linije siromaštva. Prosječna mirovina je samo 23 kune viša od linije siromaštva! Zato, ne iznenađuje podatak da je svaki peti građanin u Republici Hrvatskoj u zoni siromaštva ili svaki treći ako je stariji od 65 godina, a najugroženija su staračka samačka domaćinstva i to osobito ona u ruralnim, socijalno, geografski izoliranim područjima. Uz spomenute poražavajuće podatke potrebno je istaknuti da je postotak siromašnih žena koje žive same vrlo visok, radi se o čak 43 posto, a u dobnoj skupini starijih od 65 godina više od 60 posto žena u siromaštvu. U Hrvatskoj 87 i pol tisuća osoba prima socijalnu naknadu od 440 do 980 kuna jer žive u ekstremnom siromaštvu. U Hrvatskoj, zemlji siromašnih trenutačno je na snazi sustav prisilne naplate dugova takav da generira još veće dugove dužnika, pogoduje javnobilježničkoj profesiji da ostvari još veću zaradu, bez mehanizama podrške da osobi koja je upala u financijske probleme da se iz njih izvuče. Lošim sustavom prisilne naplate dugova, financijski se opterećuje državu odnosno sustav socijalne skrbi. U Hrvatskoj je trenutno blokirano više od 320.000 prezaduženih građana čiji ukupni dug penje se na vrtoglavih 42 milijarde kuna. Iz tih razloga SUH predlaže da se članku 81. doda novi stavak stavak 23. kako glasi: Primanja izuzeta od ovrhe Članak 81. 23. mirovinskog osiguranja koja su ispod utvrđenog praga rizika od siromaštva Svake godine Državni zavod za statistiku objavljuje rezultate istraživanja o pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti i Sindikat umirovljenika Hrvatske traži da se temeljem njihovih izvješća u potpunosti izuzmu od ovrhe mirovine koje su po iznosu manje od utvrđenog praga rizika od siromaštva (jednočlano kućanstvo 2.321,42 kune, 2018. godina). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 125 | Nezavisni hrvatski sindikati | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Predlažemo dopunu ovog članka na način da se iza točke 21. dodaju nove točke 22. i 23. koje bi glasile: „22. otpremnina zbog poslovno i osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, otpremnina zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti i otpremnina zbog odlaska u mirovinu, u neoporezivom iznosu prema posebnom propisu 23. jubilarna nagrada, u neoporezivom iznosu prema posebnom propisu“ Dosadašnja točka 22. postala bi točka 24. Obrazloženje: Otpremnina sukladno Zakonu o radu predstavlja oblik materijalnog obeštećenja radnika zbog prestanka radnog odnosa otkazom ugovora o radu i izvor je egzistencije u razdoblju nezaposlenosti (presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 6953/01 od 1.10.2002.). Pravo na otpremninu ostvaruju samo radnici kojima je otkazan ugovor o radu iz poslovno i osobno uvjetovanih razloga, radnici koji su dobili otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a ponuđeni ugovor nisu prihvatili te radnici kojima je prestao ugovor o radu u postupku kolektivnog viška radnika temeljem sporazuma s poslodavcem, na zahtjev poslodavca. Dakle, pravo na otpremninu ne ostvaruju svi radnici kojima je otkazan ugovor o radu. Minimalni iznos otpremnine propisan je zakonom i to 1/3 prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, a najviše šest plaća. Otpremnina za odlazak u mirovinu predstavlja također materijalno obeštećenja radnika i služi ublažavanju egzistencijalnih problema od isplate posljednje plaće do isplate prve mirovine. Člankom 7. stavkom 2. r. br. 14., 15. i 16. 20. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19) propisano je da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi otpremnina prilikom odlaska u mirovinu i to do iznosa od 8.000,00 kuna, otpremnina zbog poslovno uvjetovanih razloga i osobno uvjetovanih razloga, prema zakonu kojima se uređuju radni odnosi i to do visine od 6.500,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca te otpremnina zbog ozljede na radu profesionalne bolesti do visine od 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Jubilarne nagrade su nagrade koje poslodavci isplaćuju radnicima za vjernost odnosno neprekinuti rad. Njihovi neoporezivi iznosi također su propisani člankom 7. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak i iznose: - za 10 godina radnog staža – do 1.500,00 kuna - za 15 godina radnog staža – do 2.000,00 kuna - za 20 godina radnog staža – do 2.500,00 kuna - za 25 godina radnog staža – do 3.000,00 kuna - za 30 godina radnog staža – do 3.500,00 kuna - za 35 godina radnog staža – do 4.000,00 kuna - za 40 godina radnog staža – do 5.000,00 kuna Predlažemo otpremnine i jubilarne nagrade izuzeti od ovrhe. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća u odnosu na jubilarnu nagradu. |
| 126 | Saša Perković | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Ako je netko blokiran duže od cca 6 mjeseci,zabrana ovrhe više od 10% mjesečnih primanja | Nije prihvaćen | Institut izuzeća od ovrhe temelji se na izuzeća dijela mjesečnih primanja te primanja koje su socijalnog karaktera. S obzirom na to nije razmjerno ograničiti prava vjerovnika koji se nije namirio u roku od šest mjeseci. |
| 127 | Ivan Špiranović | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Glava deveta OGRANIČENJA OVRHE Članak 81. Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, izuzeta su od ovrhe primanja po osnovi: 1.Zabrana provedbe ovrhe nad mjesečnim primanjima ovršenika do visine trenutne minimalne neto plaće u RH. | Nije prihvaćen | U slučaju da ovršenik prima minimalnu neto plaću u RH vjerovnik se za cijelo razdoblje dok su primanja ovršenika do te granice ne bi mogao namiriti na novčanim primanjima, što je protivno svrsi Ovršnog zakona, a to je prisilno namirenje vjerovnika uz primjerenu zaštitu ovršenika koja se postiže, između ostaloga, institutom izuzeća dijela mjesečnih primanja od ovrhe. |
| 128 | Miriam Kervatin | Primanja izuzeta od ovrhe, Članak 81. | Glava deveta OGRANIČENJA OVRHE Članak 81. Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, izuzeta su od ovrhe primanja po osnovi: 1.Zabrana provedbe ovrhe nad mjesečnim primanjima ovršenika koji su ispod 76% bruto minimalnog dohotka za kalendarsku godinu. OBRAZLOŽENJE: Bruto minimalna plaća, 2019. u RH iznosi 3.750,00 kn (76% =2.850,00 kn). Prijedlog vrijedi za pravne i za fizičke osobe. Prijedlog društveno opravdan. Zakonodavac više ne bi direktno poticao rast privatnog duga. Izlazi se u korist socijalno ugroženima, kako bi imali minimum, za preživjeti. Smanjio bi se alarmantni broj ovrha u Hrvatskoj. POZITIVNI PRIMJER IZ EUROPSKE OVRŠNE PRAKSE Republika Slovenija, ZdavP-2/od 2015. Od ovrhe zaštićeno 76% bruto minimalnog dohotka ( 602 EUR/mjesečno) | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. S obzirom na to da je slovenski sustav sličan hrvatskom, ističe se kako u Sloveniji izvršenje na novčanim tražbinama i radi osiguranja tih tražbina nije dopustivo na predmetima i pravima nužnima za ispunjenje osnovnih životnih potreba dužnika i osoba koje je dužnik zakonski obvezan uzdržavati ili nužnima za obavljanje profesionalne djelatnosti dužnika. Na nekima od tih predmeta i prava izvršenje je dopušteno samo u ograničenoj mjeri. Ista načela primjenjuju se i u Republici Hrvatskoj. |
| 129 | Nezavisni hrvatski sindikati | Glava deveta OGRANIČENJA OVRHE , Primanja izuzeta od ovrhe | Predlažemo dopunu ovog članka na način da se iza točke 21. dodaju nove točke 22. i 23. koje bi glasile: „22. otpremnina zbog poslovno i osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, otpremnina zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti i otpremnina zbog odlaska u mirovinu, u neoporezivom iznosu prema posebnom propisu 23. jubilarna nagrada, u neoporezivom iznosu prema posebnom propisu“ Dosadašnja točka 22. postala bi točka 24. Obrazloženje: Otpremnina sukladno Zakonu o radu predstavlja oblik materijalnog obeštećenja radnika zbog prestanka radnog odnosa otkazom ugovora o radu i izvor je egzistencije u razdoblju nezaposlenosti (presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 6953/01 od 1.10.2002.). Pravo na otpremninu ostvaruju samo radnici kojima je otkazan ugovor o radu iz poslovno i osobno uvjetovanih razloga, radnici koji su dobili otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a ponuđeni ugovor nisu prihvatili te radnici kojima je prestao ugovor o radu u postupku kolektivnog viška radnika temeljem sporazuma s poslodavcem, na zahtjev poslodavca. Dakle, pravo na otpremninu ne ostvaruju svi radnici kojima je otkazan ugovor o radu. Minimalni iznos otpremnine propisan je zakonom i to 1/3 prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, a najviše šest plaća. Otpremnina za odlazak u mirovinu predstavlja također materijalno obeštećenja radnika i služi ublažavanju egzistencijalnih problema od isplate posljednje plaće do isplate prve mirovine. Člankom 7. stavkom 2. r. br. 14., 15. i 16. 20. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19) propisano je da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi otpremnina prilikom odlaska u mirovinu i to do iznosa od 8.000,00 kuna, otpremnina zbog poslovno uvjetovanih razloga i osobno uvjetovanih razloga, prema zakonu kojima se uređuju radni odnosi i to do visine od 6.500,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca te otpremnina zbog ozljede na radu profesionalne bolesti do visine od 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Jubilarne nagrade su nagrade koje poslodavci isplaćuju radnicima za vjernost odnosno neprekinuti rad. Njihovi neoporezivi iznosi također su propisani člankom 7. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak i iznose: - za 10 godina radnog staža – do 1.500,00 kuna - za 15 godina radnog staža – do 2.000,00 kuna - za 20 godina radnog staža – do 2.500,00 kuna - za 25 godina radnog staža – do 3.000,00 kuna - za 30 godina radnog staža – do 3.500,00 kuna - za 35 godina radnog staža – do 4.000,00 kuna - za 40 godina radnog staža – do 5.000,00 kuna Predlažemo otpremnine i jubilarne nagrade izuzeti od ovrhe. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća u odnosu na jubilarnu nagradu. |
| 130 | Ured pučke pravobraniteljice | Pokretnine koje ne mogu biti predmet ovrhe, Članak 80. | Uz članak 80. Nacrta prijedloga zakona: Važećim Ovršnim zakonom, odredbom članka 135. stavka 1. točke 6., od ovrhe je izuzet gotov novac ovršenika po osnovi tražbina koje su izuzete od ovrhe te gotov novac ovršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnoga iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe, razmjerno vremenu do idućega primanja. Predlažemo preispitati i obrazložiti razlog zbog kojeg se ovo izuzeće ne predviđa Nacrtom prijedloga zakona. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje.Predmetno je rezultat novog uređenja instituta izuzeća dijela primanja od ovrhe. |
| 131 | Pravobranitelj za djecu RH | Nekretnina koja ne može biti predmet ovrhe, Članak 79. | Preporučamo da se propiše iznimka na način da nekretnina u kojoj ovršenik stanuje može biti predmet ovrhe i to u onim slučajevima kada se ovrha provodi radi ostvarenja uzdržavanje djece i drugih potraživanja za djecu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. U predmetnom slučaju bilo bi potrebno provesti test razmjernosti između ovršenikova prava na dom i dostojanstven život i prava djeteta na mjesečni iznos uzdržavanja. |
| 132 | CROATIA osiguranje d.d. | Nekretnina koja ne može biti predmet ovrhe, Članak 79. | Čl. 79. st. 1. točka 2. Obuhvaća li to i potraživanja regresa kredita, jer CO nije u ugovornom odnosu s regresnim dužnikom/ranije korisnikom kredita? ili je smisao ove odredbe samo izvanugovorne obveze iz ZOO-a? Opet nepovoljan položaj vjerovnika za naplatu određenog dijela svojih tražbina! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Materija izvanugovornih obveznih odnosa uređena je Zakonom o obveznim odnosima. |
| 133 | Dajana Dragičević | Nekretnina koja ne može biti predmet ovrhe, Članak 79. | (1) Ovrha nije moguća osim ako... Smatram da u Zakonu ne bi trebalo biti nikakvih uvjetovanja ukoliko se poštuje Ustav RH. U ovakvom slučaju Zakon krši Ustav. (5) Prema ovome jasno je da je ovrha nad nekretninom u kojoj ovršenik itekako moguća... izbaciti ovu stavku! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 134 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Nekretnina koja ne može biti predmet ovrhe, Članak 79. | Posebno o ograničenjima ovrhe na nekretninama (čl. 79.) te (ne)dopuštenosti iste (čl. 90): Potrebno je dodati iznimku od izuzeća ovrhe na nekretnini (u članak 78.) i za slučaj kada ovršenik (i) ima i drugih nekretnina prikladnih za stanovanje, što bi vodilo pravičnosti i ravnoteži strana u postupku i (ii) iako i nema drugih nekretnina – prikladnih za stanovanje – no nekretnine postoje i utržive su. Isto je potrebno učiniti i u članku 90.st.3. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 135 | Saša Perković | Obustava ovrhe, Članak 77. | Zabrana ovrhe ako je kredit sa sudski utvrđenom nezakonitom kamatom i( ili) valutom | Nije prihvaćen | S obzirom na to da je kamata sporedna tražbina u odnosu na gglavnicu nije jasan smisao prijedloga da se ne može provesti ovrha radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu. Navedeno iz razloga što se ovrha provodi radi naplate tražbine, bilo da se radi o glavnici ili glavnici i sporednim tražbinama. |
| 136 | Ivan Špiranović | Obustava ovrhe, Članak 77. | (7) Ovrha će se obustaviti ako je od nastanka duga proteklo više od 6 godina, te je s time nastupila apsolutna zastara. | Nije prihvaćen | Građanski postupci ne poznaju institut apsobutne zastare. Ističe se da se u slučaju ovrhe radi prisilnoj naplati tražine vjerovnika koja ćini dio njegove imovine te nije primjereno da ne može zahtjevati svoju imovinu iz razloga proteka određenog vremena. |
| 137 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Odgoda na temelju suglasnosti stranaka, Članak 73. | Smatramo da u ovom članku ne bi bilo loše urediti mogućnost odgode ovrhe na novčanim sredstvima na temelju suglasnosti stranaka u postupku izvansudske naplate. To na način da se stranke mogu sporazumjeti oko odgode pljenidbe novčanih sredstava po računima ovršenika, ali da ovrhovoditelj zadržava prvenstveni red u naplati na novčanim sredstvima. Naime, ovršeniku bi se omogućilo da izbjegne blokadu računa dok namiruje tražbinu ovrhovoditelja, a ovrhovoditelj je zaštićen jer ne gubi prvenstveni red, koji bi izgubio povlačenjem osnove za plaćanje s naplate pred FINA-om. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Iz prijedloga nije jasno status ostalih vjerovnika u slučaju da se provodi više ovršnih postupaka na novčanim sredstvima. |
| 138 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Odgoda ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja, Članak 70. | Ovom odredbom ostaje isto definirana odgoda ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno da na prijedlog ovrhovoditelja sud može, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu samo jednom, ako provedba ovrhe nije započela, i to za vrijeme koje odredi sud pa se predlaže istu izmijeniti kada je predmet ovrhe nekretnina. Naime, ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom (čl. 88 OZ.-a). Iz navedenog proizlazi da se ovrha na prijedlog ovrhovoditelja nikada ne bi mogla odgoditi kada je predmet ovrhe nekretnina, a sve iz razloga što je prva ovršna radnja kojom započine provedba ovrhe zabilježba te ovrhe u zemljišnim knjigama. Citiranu odredbu valjalo bi eventualno tumačiti na način da se ovrha na prijedlog ovrhovoditelja može odgoditi jednom ako provedba ovrhe nije započela, dok bi se mogla odgoditi više puta ako je provedba započela. Kada trenutno ne bismo tako tumačili tu zakonsku odredbu, ista bi bila neprimjenjiva. Životno je i logično da ovrhovoditelj može i smije disponirati svojim zahtjevima, a pogotovo kada ona ne diraju u prava trećih osoba i idu u korist ovršeniku. Naime, ovršni postupak u kojem je predmet ovrhe nekretnina nerijetko je najtegobniji po ovršenika pa svakako treba voditi računa o dostojanstvu istog i pokušati mirnim putem riješiti nastalu situaciju. Slijedom navedenog, čudi odredba trenutno važećeg zakona kojim se na prijedlog ovrhovoditelja zapravo ne može odgoditi ovrha na nekretnini. Mišljenja smo kako bi svaki pokušaj izvansudskog rješenja spora bio od iznimne koristi za ovršenika, neovisno je li provedba te ovrhe započela. Često se danas u praksi događa da novi ovrhovoditelj stupa u postupak umjesto starog i želi s ovršenikom dogovoriti jednokratnu ili obročnu otplatu, a da pritom ne izgubi mogućnost nastavka te ovrhe ako ovršenik ne bude kooperativan. I tu se javlja situacija da će, ako dođe do obustave predmetne ovrhe, troškove eventualnog ponovnog pokretanja ovrhe opet snositi ovršenik. Osim zaštite ovršenika i namirenja ovrhovoditelja, valja paziti da se ne dira u prava trećih. Budući da založna prava uknjižena na nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu pa makar isti nisu potpuno namireni, do tog dana moglo bi se disponirati i prijedlogom za odgodu ovrhe. Naš prijedlog izmjene odredbe čl. 70. OZ-a je sljedeći: „Na prijedlog ovrhovoditelja sud može, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu do pravomoćnosti rješenja o dosudi, i to za vrijeme koje odredi sud.“. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 139 | Pravobranitelj za djecu RH | Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, Članak 69. | Predlažemo propisati iznimku u slučajevima kada se ovršni postupak vodi radi namirenja tražbine radi uzdržavanja djeteta. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 140 | Općinski sud u Splitu | Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, Članak 69. | Komentar uz čl.69.: Kako bi se spriječile zloupotrebe procesnih ovlaštenja, a imajući u vidu da se u praksi prijedlozi za odgodu ovrhe podnose najčešće dan ili dva prije termina provedbe ovršne radnje (i često se podnese više takvih prijedloga tijekom istog postupka), predlaže se dodati odredbu st.8. koja bi glasila: "Iznimno od odredbe stavka 7. ovog članka, ako ovršenik tijekom istog ovršnog postupka podnese dva ili više prijedloga za odgodu ovrhe, a sud ocijeni da su drugi ili svaki idući prijedlog za odgodu ovrhe očito neosnovani i podneseni radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka, sud će nastaviti s ovrhom i prije donošenja odluke o ovim prijedlozima. O ovim prijedlozima sud će odlučiti prvim idućim rješenjem koja bude doneseno nakon obavljanja ovršne radnje prije koje je podnesen taj prijedlog." Predloženom dopunom odredbe sud ne bi više bio dužan odlučiti o prijedlogu za odgodu ovrhe prije provedbe ovršne radnje već naknadno (npr. u rješenju o dosudi ako je prijedlog za odgodu podnesen prije dražbe i sl.). Na ovaj način bi se ubrzali postupci i odvratilo stranke od mogućih zloupotreba procesnih ovlaštenja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 141 | Ured pučke pravobraniteljice | Razlozi za protuovrhu, Članak 66. | Uz članak 66. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: U slučajevima dvostrukog namirenja ovrhovoditelja (članak 66. stavak 1. točka 2.), kada mu ovršenik tijekom ovrhe ispuni novčanu tražbinu uplatom na račun u banci, ovršenik ne raspolaže javnom ni javno ovjerovljenom ispravom kojom bi to dokazao. Stoga predlažemo preispitati ovu odredbu i na odgovarajući je način dopuniti, tako da prijedlog za protuovrhu bude učinkovito pravno sredstvo kojim je ovršenik u ovim slučajevima u mogućnosti zaštititi svoja prava u istom ovršnom postupku. | Prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 142 | Bojan Grahek | Razlozi za protuovrhu, Članak 66. | U vezi st. 1. treba zahtjev za protuovrhu proširiti na troškove koje je ovršenik imao (svoje troškove, troškove FINA-e i sl.) U vezi st. 3. - ne vidim smisao kažnjavanja ovrhovoditelja posebnom novčanom kaznom. Zašto se na isti način ne kažnjava ovršenik koji je pozvan da dug plati, a nije ga platio? | Prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 143 | Vlaho Orepić | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | U obrazloženju je naznačeno da se Zakonom o ovršnom postupku fiksiraju sudske pristojbe na rješenje o ovrsi na način da se za tražbine do 5.000,00 kuna plaća 200,00 kuna za tražbine iznad 5.000,00 kn plaća se 300,00 kuna sudskih pristojbi. Obveza plaćanja sudske pristojbe regulirana je Zakonom o sudskim pristojbama. Predlažem da Zakon o sudskim pristojbama isto tako ide u izmjene jer u protivnom će biti u suprotnosti s ovršnim zakonom. Člankom 62. zakona je određen način raspodjele sudske pristojbe te novčani iznosi za pojedine radnje pri provođenju ovrhe u kojem sudjeluju javni bilježnici. Ukoliko se načini i rokovi plaćanja određuju Pravilnikom sukladno st. 9. predlažem da i naknade budu regulirane istim Pravilnikom, ili da se načini i rokovi plaćanja urede Zakonom. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u djelu koji se odnosi na način raspodjele sudske pristojbe. |
| 144 | CROATIA osiguranje d.d. | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Čl.62. st. 3. Zakonodavac smatra da rad jb koji obuhvaća pregled urednosti, dopuštenosti i osnovanosti prijedloga kao i izradu zaključka kojim poziva ovršenika da ispuni svoju obvezu vrijedi 10,00 kn, dok rad suda uvijek vrijedi 2/4 odnosno 1/3 sudske pristojbe ( konkretno 100,00 kn ) pa makar to bilo i samo potpisivanje unaprijed pripremljenog nacrta. St.4. i 6. Prethodno predujmljivanje cijele pristojbe, neovisno o tome da li će u konkretnom predmetu biti potrebna u cijelosti ili ne, pa nakndano traženje povrata neiskorištenog dijela,predstavlja kompliciranje ovršnog postupka, a nikako pojednostavljivanje, dodatno administriranje na sudovima i ministarstvu financija koje obavlja isplate. Plaćanje pristojbe u cijelosti pa traženje povrata rezultirat će povećanim opsegom posla kod tijela nadležnog za odlučivanje o tome. Bilo bi bolje ostaviti sistem predvidivih troškova. | Prihvaćen | Prihvaća se. Troškovi postupka propisati će se uredbom Vlade Republike Hrvatske. |
| 145 | Hrvoje Vukić | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Vrlo jednostavno pitanje za predlagatelja: Znači li ova odredba da stranka koja je angažirala odvjetnika u postupku provedbe ovrhe NEMA pravo na naknadu tih troškova postupka ovrhe od druge strane? Ako je to cilj, tada bi to trebalo izričito napisati. Naravno, to je neustavno. Ne smije se zabranjivati angažiranje stručne pomoći u postupku ovrhe. S druge strane, ako je cilj smanjivanje troškova ovršenika u postupku koji je započeo zbog njega, tada bi trebalo ukinuti i sudske pristojbe na ovršni postupak tako da nijedan akter postupka ništa ne naplaćuje za svoj rad u situaciji u kojoj je do postupka došlo jer ovršenik izvorno nije platio svoju obvezu. | Djelomično prihvaćen | U iznos sudske pristojbe nije uključen trošak odvjetnika, već se radi o naknadi za rad javnog bilježnika, FINA-e i suda. Svatko ima pravo angažirati stručnu pomoć u postupku. |
| 146 | DANIJEL LUČIĆ | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Po ovakvom nacrtu u grubo se može reći da će trošak ovrhe za tražbine do 5.000,00 kn biti 200,00 kn, a za tražbine više od 5.000,00 kn biti 300 kn. Ne može se u istu kategoriju staviti dug od 5.000,000,00 sa onim od 5.000,01 kn. Kakva je motivacija tzv. velikim neplatišama da plate svoj dug, ako im je trošak cijelog ovršnog postupka 300,00 kn. Ovako niske propisane naknade za javne bilježnike, koji snose ogroman dio odgovornosti u cijelom postupku, a za što odgovaraju svojom imovinom, predstavljaju puko omalovažavanje struke. Nerealno je očekivati da netko snosi odgovornost za predmet u kojem je vps primjerice 30.000.000,00, a za koji će dobiti 10 kn nagrade. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u djelu koji se odnosi na način raspodjele sudske pristojbe. |
| 147 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Uz članak 62. Nacrta prijedloga zakona: Načelno Komora smatra da je propisivanje nagrade od 10,00 kuna za postupanje javnih bilježnika u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave pokazatelj određenog nepoštovanja te omalovažavanja samog postupka i javnih bilježnika kao pravne profesije. Smatramo da je to općeniti problem u našoj državi, sveopće omalovažavanje struke, pa koja to bila. Upravo svjedočimo napadima na liječnike i zdravstvene radnike koji požrtvovno obavljaju svoj posao. U našem društvu svatko može biti liječnik, odvjetnik i javni bilježnika, do prve prepreke, a onda su svi krivi. Nije biti u više ili manje radnji koje javni bilježnici obavljaju u postupku na temelju vjerodostojne isprave, riječ je o vrednovanju određenog posla, koji iziskuje pravno znanje, sposobnost organizacije, materijali prostor, te iziskuje druge materijalne troškove. Propisivanje nagrade od 10,00 kn za dio radnji javnih bilježnika do donošenja zaključka jednostavno nije ekonomski opravdano. Država od javnih bilježnika očekuje da organiziraju posao, efikasno ga odrađuju, snose sve materijalne troškove, osiguraju adekvatan prostor i informatičku opremu, i to sve za nagradu od 10,00 kuna. Javni bilježnici isto tako osobno odgovaraju za svu štetu koja bi eventualno nastala njihovim radom. Te odgovornosti se javni bilježnik ne može osloboditi, čak i kada mu prestane služba. Stoga ovakvim prijedlogom imamo jednu paradoksalnu situaciju. Sva odgovornost za učinjeni rad je na javnim bilježnicima, pa i u milijunskim ovršnim predmetima, dok je nagrada za isti taj posao procijenjena na 10,00 kuna. Takav prijedlog obezvrjeđuju jedan pravni posao i samu pravnu struku. S druge strane, apsurdno je, kao što su to izložile kolege iz Hrvatske odvjetničke komore, da sudska pristojbe za pregled sudskog spisa iz arhive iznosi 100,00 kn, dok pristojbe za izdavanja izvadaka iz sustava katastra ili npr. državnih matica iznose od 20,00 do 40,00 kuna. To su priznajmo vrlo jednostavne radnje koje se mogu obaviti u nekoliko minuta i bez ulaganja većeg napora, za razliku od radnji koje javni bilježnik provodi u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Slijedom navedenog smatramo da bi pitanje nagrade javnih bilježnika svakako trebalo preispitati i napraviti računicu, te komparativni prikaz nagrada i naknada tijela koja u drugim državama sudjeluju u postupku certificiranje nespornih tražbina, kao i stvarnih materijalnih troškova koji taj postupak generira, kako bi se pronašla jedna zadovoljavajuća mjera na korist svih zainteresiranih strana. Uz ovaj načelni osvrt dajemo i sljedeće primjedbe na ovaj članak Nacrta prijedloga zakona. Od prve prezentacije koncepta rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 30. srpnja 2018. ovo je koliko je nama poznato četvrta verzija pokušaja da se ovim zakonom reguliraju i ograniče troškovi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Iz toga je već vidljivo da predlagatelj u želji da olakša ovršeniku nailazi na probleme kako da pokuša zadržati razumnu ravnotežu u odnosu na troškove koji objektivno moraju postojati. Načelno je prigovor da je nomotehnički rješenje kojim se bilo koja tarifa propisuje zakonom pogrešan pristup. Zakon bi trebao i ovdje sadržavati samo osnovna načela, a detalje bi trebalo razraditi podzakonskim aktom. Smatramo da bi sudska pristojba iz koje se namiruju nagrade i naknade troškova trebala biti jedna, neovisno o vrijednosti ovršnog zahtjeva. Tako je i u komparativnom slovenskom modelu. Isto tako prema ovom konceptu potpuno je jednak angažman svih sudionika u postupku neovisno o vrijednosti zahtjeva. Kad je riječ o javnobilježničkoj nagradi ona bi trebala biti propisana kao jedinstvena za sve radnje u postupku (tako je i sada u Pravilniku o nagradi i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku). Napominje se da javni bilježnik prije nego dostavi zaključkom prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku mora utvrditi da je prijedlog potpun, dopušten i osnovan. Dakle tada je utvrdio i da su ispunjeni uvjeti za izradu nacrta rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. To samo potvrđuje da kada je riječ o javnim bilježnicima nagrada treba biti utvrđena kao jedinstvena. Koncept kojim se naknade i troškovi namiruju pojedinim sudionicima u postupku morao bi voditi računa i o tome tko od sudionika sudjeluje u donošenju odluka, a tko provodi već pravomoćnu odluku. Potpuno nerazumljiv je koncept po kojem ovrhovoditelj kojem je ovršenik platio dug na temelju zaključka, treba u posebnom postupku tražiti povrat razlike uplaćene sudske pristojbe. Ovrhovoditelj je uplatio pristojbu kao uvjet pokretanja procedure. Ovršenik koji nakon što je primio zaključak plati dug je priznao dug te bi uz dug trebao ovrhovoditelju naknaditi i sve nastale i opravdane troškove, uključujući i plaćenu sudsku pristojbu. Postavlja se pitanje što u takvom slučaju s drugim troškovima ovrhovoditelja koje ima u trenutku pokretanja postupka (troškovi zastupanja po odvjetniku, materijalni troškovi) da li i njih ovršenik nije dužan u ovom slučaju platiti. Da ne govorimo o troškovima ovrhovoditelja kada bude morao tražiti povrat preplaćene pristojbe, broju tih postupaka i što će to značiti za sudove. Neki ovrhovoditelji imaju desetke tisuća predmeta. Ako samo 30% bude obuhvaćeno povratom pristojbe radi se o velikom broju sudskih postupaka. Stoga smatramo da ovaj koncept povrata dijela sudske pristojbe treba napustiti. U suprotnom i dalje se njeguje kultura neplaćanja. Pogoduje se i dalje nesavjesnim ovršenicima i nastavno se dalje ide k oprostu duga, ovaj put na teret ovrhovoditelja, suda i javnih bilježnika, opet u konačnici na teret državnog proračuna. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u djelu koji se odnosi na način raspodjele sudske pristojbe. |
| 148 | Financijska agencija | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Predlažemo brisati odredbe stavaka 3. do 6. Stavci 7., 8. i 9. postaju stavci 3., 4. i 5. Odredbu novog stavka 3. predlažemo izmijeniti tako da ista sada glasi: (3) Nagrade i naknade iz stavka 1. ovoga članka oslobođene su PDV-a. Stavak 5. predlažemo izmijeniti na način da isti sada glasi: (5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će odrediti način utvrđivanja naknada i nagrada na koje ima pravo javni bilježnik odnosno naknada na koje imaju pravo Agencija i banke te način i rokove plaćanja nagrada i naknada utvrđenih ovim člankom. Obrazloženje: Predlažemo da se iz Nacrta brišu odredbe koje propisuje način raspodjele iznosa sudske pristojbe i iznose nagrada i naknada pojedinih sudionika postupka. Radi se o materiji koja je sadržajno prikladnija za propisivanje pravilnikom, osobito stoga što bi se ovako za slučaj potrebe prilagodbe propisanih naknada i nagrada morao mijenjati sam zakon. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 149 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Komentar općenito na članak: Molimo zakonodavca da bude transparentan te da ovim zakonom propiše i iznos sudske prostojbe koja se plaća, a kako bi građani znali koliko se zapravo plaća i koliko od toga odlazi u proračun. Nadalje, niti vjerovnik neće znati koje iznose da predloži u ovršnom prijedlogu, a niti bilježnici niti sudovi neće znati koje da troškove priznaju. Kako bi taj postupak s obzirom na ovo trebao izgledati? Ovako je zakon neprovediv. Stavak 3.; Kada dostavu obavlja koje tjelo? O čemu to ovisi? Tko bi bio odgovoran u slučaju nedostave? Ne može se dostava obavljati ili ovako ili onako. Mora biti neki red i pravna sigurnost. Potrebno definirati da dostavu obavlja samo bilježnik ili samo sud. Ovako je zakon neprovediv, a ova odredba izgleda neozbiljno. Stavak 4; Plaćanje unaprijed cijele pristojbe, a onda povrat po pravilima o vraćanju neosnovano plaćene sudske pristojbe? Svima je jasno da je ovo u praksi toliko kompliciran postupak, pogotovo u odnosu na masovne ovrhe, da zakonodavac računa s time da ovrhovoditelji neće imati snage ni volje tražiti povrat pristojbe te će država na taj način doći do neosnovanih prihoda. Nužno je urediti odredbe o dostavi da bude jasno da se dostava onavlja preko jednog određenog tijela te u najgorem slučaju, barem treba urediti način povrata pristojbe na način koji će biti vrlo jednostavan, brz i omogućen na masovnoj razini. Jer će ovakve situacije biti vrlo vrlo česte, odnosno masovne. Stavak 5.; Kako će vjerovnik znati kada i što platiti? Ovime se ide za time da vjerovnik plati odmah sve, a onda neka se muči oko povrata onoga što je nepotrebno plaćeno. Ovo je krajnje nekorektno prema vjerovnicima. Ujedno je nevjerojatno komplicirano te će unedogled dodatno oduljuiti i zakomplicirati postupak, a i ne samo to, već će dolaziti do brojnih grešaka. Također, kako će bilježnik znati koji trošak priznati, kako će sud znati koje troškove iz nacrta rješenja javnog bilježnika priznati? Stavak 5., točka 1.; Ponovo, kako će vjerovnik znati koliko u stvari i kada platiti, a bilježnik/sud, priznati? Stavak 5., točka 2.; Kada dostavu obavlja koje tjelo, o čemu to ovisi, tko bi bio odgovoran u slučaju nedostave? Ne može se dostava obavljati ili ovako ili onako. Mora biti neki red i pravna sigurnost. Potrebno definirati da dostavu obavlja samo bilježnik ili samo sud. Ovako je zakon neprovediv, a odredba vrlo neozbiljna. Stavak 6., točka 3; Kakva je veza ovoga članka i članka 236. ovoga zakona gdje piše da bi agencija ipak imala pravo, uz ovu naknadu, na još dodatnu naknadu (to je ona naknada iz troškovnika Fine)? Molimo zakonodavca da bude transparentan i jasan prema građanima i sudionicima u postupku te da jasno propiše plaća li se ustvari samo ova naknada, ili se plaća i ova naknada i naknada prema troškovniku fine (a to je ona koja za dug od cca 3.000 kn iznosi 175 kn, a za velike dugove, i do 5.000 kn) – jer razlika između toga što stoji u ovome članku i onoga što stoji u članku 236. može biti jako velika. Troškovi dakle moraju biti transparentni, i svima, kako ovrhovoditeljima, tako i ovršenicima, mora biti unaprijed jasno s kojim sve troškovima doista mogu računati tijekom ovršnog postupka. Stavak 6; Svima je jasno da je povrat neosvnovanoe primljene pristojbe u praksi toliko kompliciran postupak, pogotovo u odnosu na masovne ovrhe, da zakonodavac računa s time da ovrhovoditelji neće imati snage ni volje tražiti povrat pristojbe te će država na taj način doći do neosnovanih prihoda. Nužno je urediti odredbe o dostavi da bude jasno da se dostava onavlja preko jednog određenog tijela te u najgorem slučaju, barem treba urediti način povrata pristojbe na način koji će biti vrlo jednostavan, brz i omogućen na masovnoj razini. Stavak 7.; Jer većina ionako odlazi izravno u proračun temeljem same činjenice da su ovi iznosi ustvari pristojba. Nije korektno sve stavljati na teret ovrhovoditelja koji su upravo zbog neplaćanja dužnih obveza od strane ovršenika dovedeni u nezavidan položaj u kojem moraju pokrenuti ovrhu. Ovime se znatno utječe na neravnotežu strana u postupku na štetu ovrhovoditelja. | Djelomično prihvaćen | Troškovi postupka u dijelu koji se odnosi na naknade javnih bilježnika, FINA-i i suda propisati će se uredbom Vlade RH. |
| 150 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | 1. Ukidanjem nastalih i predvidivih troškova, te uvođenjem obveze da ovrhovoditelj već pri pokretanju postupka mora jednokratno uplatiti iznos pristojbe na ime nagrade i naknade koja obuhvaća ne samo donošenje rješenja o ovrsi već i naknadu za provedbu ovrhe na FINA-i, samo je dodatno zakomplicirala proces i dovesti će do dodatnog posla za sudove i Ministarstvo zbog rješavanja zahtjeva za vraćanje razlike uplaćene pristojbe. Ukoliko se, prema predviđanju Ministarstva, uvođenjem obveze slanja zaključka od strane Javnog bilježnika kao posljednje opomene prije donošenja rješenja o ovrsi, poveća broj ovršenika koji će podmiriti svoje dugove prije donošenja rješenja o ovrsi, za svaki tako dovršeni predmet ovrhovoditelj će podnositi sudu zahtjeve za povrat preplaćene pristojbe čime će se pred sudom formirati novi predmet za svaki takav zahtjev. U svakom slučaju ukoliko ovakvih predmeta bude barem 5-10 % od ukupnog broja pokrenutih postupaka moguće je godišnje očekivati cca 35.000 do 70.000 postupaka radi zahtjeva za povrat preplaćene pristojbe. Također u odnosu na regulirane slučajeve u kojima se može podnijeti zahtjev za povrat razlike uplaćene pristojbe treba ukazati da prijedlogom zakona nije predviđena mogućnost podnošenja zahtjeva za povrat pristojbe ukoliko je na rješenje o ovrsi izjavljena žalba te postupak nastavljen u parnici. U tom slučaju svakako nije iskorišten dio pristojbe za naknadu Agenciji i banci. Taj dio trebalo bi se također vratiti ovrhovoditelju jer bi se naknada u protivnom neosnovano zadržavala. Eventualnim ukidanjem predvidivih troškova motivirat ćemo ovršenike u smjeru da besplatno postanu nesavjesni u onim slučajevima kada su imali volju namiriti tražbinu u paricionom roku i time dodatno zagluše sustav. Logično je da svaki ovršenik ocjenjuje svoju financijsku korist ili štetu prigodom odluke o plaćanju duga. Stoga je i logično da ovršenik koji ne plati u paricionom roku nema nikakvu štetu ako nema i daljnji predvidivi trošak – radi čega će se potaknuti neplaćanje u paricionom roku. 2. Predviđeni iznos od kn 10,00 na ime nagrade Javnim bilježnicima predstavlja sramotno obezvređivanje pravne struke u cijelini te javnobilježničkog rada. Ukoliko predlagatelj zakona želi osigurati besplatni radi javnih bilježnika onda realnu vrijednost rada javnih bilježnika treba jednostavno financirati iz proračuna kao što je bio slučaj s nedavnim nasumčnim darivanjem iznosa od po kn 10.000,00 pojedinim građanima. Prema sadašnjem uređenju, javni bilježnici za ispitivanje prijedloga za ovrhu i donošenje rješenja o ovrsi imaju pravo na nagradu koja se određuje s obzirom na visinu tražbine, s time da minimalna nagrada iznosi kn 60,00 (za tražbine do kn 1.000,00), do maksimalno kn 5.000,00. Prema novom uređenju predviđena nagrada JB-a iznosi minimalno kn 10,00, do maksimalno kn 100,00. Usporedbom radnji koje trenutno poduzima javni bilježnik po zaprimanju ovršnog prijedloga, sa radnjama koje bi trebao poduzimati prema novom prijedlogu zakona, možemo zaključiti da će prema novom uređenju javni bilježnici poduzimati više radnji nego do sada. Tako je predviđeno da javni bilježnik po zaprimanju ovršnog prijedloga, za nagradu od kn 10,00 mora: 1) ocijeniti da li je prijedlog za ovrhu potpun, dopušten i osnovan; 2) pozvati zaključkom orvhovoditelja na dopunu/ispravak ako prijedlog ne udovoljava svemu ad 1); 3) potom sastaviti zaključak koji upućuje ovršeniku a koji zaključak mora sadržavati podatke o tražbini, upozorenje ovršeniku o posljedica u slučaju donošenja ROO-a, uputu ovršeniku u pogledu pravnih lijekova, te mogućnosti mirnog rješenja spora, kao i o pravu na besplatnu pravnu pomoć. Uvažavajući činjenicu da su javni bilježnici osobe sa završenim pravnim fakultetom, te položenim pravosudnim i javnobilježničkim ispitom, kao i određenim godinama radnog iskustva, odmjeravanje nagrade od kn 10,00 predstavlja podcjenjivanje rada i znanja javnih bilježnika i javnobilježničke profesije općenito. Usporedbe radi, za primjerice ishođenje potvrde/uvjerenja HZMO-a ili MUP-a, odnosno izvatka sa katastra, zemljišnih knjiga, potrebno je platiti pristojbu od minimalno kn 20,00 do kn 40,00, i to za ispis dokumenta iz baze podataka, a za koji rad nije potrebno nikakvo stručno znanje niti završen fakultet. Isto tako za vađenje sudskog spisa iz arhive potrebno je platiti pristojbu od kn 100,00 kn, koji posao također ne zahtijeva pravno znanje, odnosno visoko obrazovanje. Ne treba također zanemariti ni činjenicu da će, u svrhu usklađenja i prilagodbe rada, javni bilježnici morati sigurno i dodatno uložiti u računalne programe/tehnologiju, budući je prijedlogom zakona predviđeno da će javni bilježnici zaprimati ovršne prijedloge od strane suda elektronskim putem, odnosno komunikaciju sa sudom obavljati elektronskim putem, što će zasigurno dovesti do dodatnih troškova za javne bilježnike, koje troškove sigurno neće moći “pokriti“ iz propisane nagrade. Kako bi predlagatelj mogao shvatiti cijelokupni apsurd svojeg prijedloga možda bi bilo najbolje ovo rješenje zaključno komentirati retoričkim pitanjem: Koliko postupaka u kojima ima pravo na naknadu od kn 10,00 mora pojedini javni bilježnik provesti da nakon što plati rad zaposlenih, sve izdatke, troškove rada i porez ima dostatna sredstva za plaćanje promjene gumice na slavini u umivaoniku? | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u djelu koji se odnosi na način raspodjele sudske pristojbe. |
| 151 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Ova odredba, kao ni ostale ni ostale odredbe zakona, ne reguliraju što je sa pitanjima nastalih odvjetničkih troškova, posebice u situaciji kada bi ovršenik ispunio svoju obvezu kako je predviđeno stavkom 3. ovog članka, prije donošenja rješenja o ovrsi, a u slučaju kada bi prijedlog za ovrhu podnio punomoćnik odvjetnik. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Načelo je da troškove postupka u vezi s odrađivanjem i provedbom ovrhe prethodno predujmljuje ovrhovoditelj, a ovrhovoditelju ih naknađuje ovršenik. |
| 152 | Ivan Špiranović | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | Nagrade i naknade maksimalizirati u pravednom i fer postotku na iznos osnovnog duga. Svrha naknade i nagrade na ovršni postupak je pokrivanje realnih troškova vođenja ovršnog postupka(do kojeg je u osnovi došlo zbog nemogućnosti dužnika da plati dug), a ne bogaćenje kroz naknade i nagrade kao da se upravlja naftnim fondom ili burzovnim mešetarenjem. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 153 | Bojan Grahek | Pravo na nagradu i naknadu troškova, Članak 62. | U vezi st. 4. - Ova odredba može dovesti do velikog broja zahtjeva za vraćanje sudske pristojbe. Odlučivanje o takvim zahtjevima će znatno opteretiti rad sudova, bez prijeke potrebe. Čl. 32. do 35. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se zahtjev podnosi sudu, a o njemu odlučuje Ministarstvo. Predlažem da se predvidi jednostavniji način plaćanja pristojbe, odnosno da se postupak vezano za donošenje "zaključka" u cijelosti izbaci iz zakona. | Prihvaćen | Prijedlog je primljeno na znanje. |
| 154 | Ante Grbac | Glava peta ŽALBA PROTIV RJEŠENJA O OVRSI, Pravo na nagradu i naknadu troškova | Ja bi molio idejne začetnike prijedloga da nagrada bude 10 kuna da u izvješću dostave feasibility studiju kojom bi opravdali takav mizeran iznos za rad pravnika sa pravosudnim i javnobilježničkim ispitom. U RH je trenutno minimalna plaća 3000 kn mjesečno odnosno minimalna cijena sata je 18,75 kuna pa se postavlja pitanje tko bi trebao raditi na poslovima koji su plaćeni 10 kuna po ovršnom predmetu? Činjenica je da je ovo prije svega degradacije struke u cijelosti, a također je činjenica da nitko iti malo financijski obrazovan ne bi nikad u zakon stavio novčani iznos iz razloga što postoje faktori koji utječu na vrijednost novca kao što je npr. inflacija pa se stoga tarife trebaju normirati podzakonskim propisima. Intencija bi trebala biti da donosimo stogodišnje zakone, a ne zakone koji se mijenjaju gotovo svake godine kao što je slučaj sa ovršnim zakonom pa da se ne bi dogodilo da 2020. godine mijenjamo zakon jer se tarifa promjenila sa 10 na 11 kuna... | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 155 | Bojan Grahek | Postupak u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Članak 61. | Iako su u praksi prigovori često neobrazloženi, krajnje je upitno što znači neobrazložen prigovor. Dovoljno je da ovršenik navede da nije dužan da se ispuni svrha prigovora. Što bi ovršenik koji nije u obveznopravnom odnosu s ovrhovoditeljem trebao više obrazlagati u žalbi? Također, čini se da u situaciji kad je izjavljena žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud odlučuje o ovršnosti rješenja o ovrsi (u cijelosti ili preostalom dijelu), što je suprotno sa odredbama zakona prema kojima javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti za takva rješenja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Neobrazložen prigovor je prigovor iz kojeg ne proizlaze razlozi pobijanja, dok je na sudu ocjena je li ovršenik obrazložio prigovor na način da se nedvojbeno može utvrditi razloge pobijanja. |
| 156 | Andrijana Kalić Boroje | Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Članak 60. | Produljenje roka za žalbu apsolutno je neopravdan. Imajući u vidu sva postupanja koja ovaj prijedlog zakona predviđa prije nego se donese rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i još ovo produljenje roka skoro pa da će postupak do ishođenja pravomoćnog rješenja o ovrsi trajati dulje nego parnični postupak koji će uslijediti nakon izjavljene žalbe ovršenika. Ostaviti dosadašnji rok za prigovor. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 157 | CROATIA osiguranje d.d. | Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Članak 60. | Čl. 60. Nisu definirani rokovi u kojem se podnosi žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne-predviđeni rokovi 8/15/30 dana. Namjerom produljenja roka za izjavljivanje žalbe opet se produljuje postupak. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 158 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Članak 60. | Članak 60; Smatramo neopravdanim toliko produljenje roka, uz sva druga prava koja su zakonom dana ovršenicima. Ovime se dodatno nepotrebno produljuje postupak, što je u suprotnosti sa svim načelima ovrhe. Prijedlog zakonodavca da rokove za žalbu u ovrsi produlji izvan rokova danim u parničnim postupcima, koji su po svojoj prirodi sistematični i detaljni, dok bi ovršni postupak trebao biti hitan postupak, svakako je presedan u ovršnom pravu. | Primljeno na znanje | Primljleno na znanje. |
| 159 | Bojan Grahek | Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Članak 60. | U vezi st. 6. - Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne izdaje sud, dostavlja ga javni bilježnik (jedan od prijedloga), ovršenik izjavljuje žalbu ovršnom sudu, a javni bilježnik kojem se ne upućuje žalba izdaje potvrdu pravomoćnosti. Problemi koji mogu proizaći iz ovakvog rješenja su nebrojeni. Od toga da će stranke biti potpuno zbunjene kome slati žalbu (žalba poslana bilježniku nije pravovremena žalba, kao kod slanja pogrešnom sudu pri primjeni čl. 113. st. 7. ZPP-a), do toga da je nejasno kako će bilježnici izdavati potvrdu pravomoćnosti kad ne raspolažu podatkom o tome da li je žalba izjavljena jer se ista ne dostavlja njima. Kako će sudovi odlučivati o pravovremenosti žalbe kad nisu vršili dostavu rješenja? | Prihvaćen | Prihvaća se. Rješenje o ovrsi dostavlja sud te izdaje potvrdu pravomoćnosti. |
| 160 | CROATIA osiguranje d.d. | Upućivanje na parnicu, Članak 58. | Čl. 58. U odredbama o upućivanju u parnicu nije više predviđena mogućnost ovrhovoditelju očitovati se na navode ovršenika iz žalbe na ROO određen temeljem ovršne isprave, već će se ovršenika zaključkom (protiv njega nije dopuštena žalba) uputiti bezrezervno u parnicu. Dakle, čak i kada ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu nema mogućnost otkloniti, u pravilu, paušalne navode dužnika usmjerene k odugovlačenju postupka, još u ovršnom postupku, nego dužnik opet ima mogućnost u parnici osporavati svoj dug koji je već utvrđen u ovršnoj ispravi. Dakle, sudovi će se opteretiti novim parnicama koje su u pravilu i do sada završavale u korist vjerovnika. Je li predlagatelj zakona napravio analizu takvih parnica koje su se vodile ili vode pri sudovima? | Nije prihvaćen | U slučaju kada je sud utvrdio da postoje opravdani razlozi za upućivanje ovršenika u parnicu, ovrhovoditelj ima mogućnost pobijati tvrdnje ovršenika u parničnom postupku, dok je analizom dosadašnjih postupaka utvrđeno kako u velikom broju slučajeva dolazi do zlouporabe prava u postupku izjavljivanjem žalbe protiv rješenja o upućivanju u parnicu. |
| 161 | Bojan Grahek | Upućivanje na parnicu u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, Članak 55. | U vezi st. 7. - predlažem ekonomičnosti postupka radi da se predvidi da u slučaju da se žalba izjavljuje iz više razloga, a ne samo iz čl. 53. st. 1. toč. 7. i 9. do 11., sud mora prvo odlučiti o žalbenim razlozima izvan čl. 53. st. 1. toč. 7. i 9. do 11. i tek ako žalba u tom dijelu bude odbijena, da se ovršenik uputi u parnicu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 162 | Ured pučke pravobraniteljice | Odlučivanje o žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, Članak 54. | Uz članak 54. stavak 1. Nacrta prijedloga zakona: Odredba je nedovoljno određena, jer nije razvidno koje su to isprave koje je ovršenik dužan priložiti uz žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave da bi se ona smatrala dopuštenom, a moguće je da odgovor u svakom pojedinom slučaju ovisi i o specifičnostima konkretnog postupka. Ponovno ističemo kako treba uzeti u obzir da ovršenik ima pravo izjaviti žalbu bez pomoći pravnog zastupnika te ne mora nužno raspolagati potrebnim pravnim znanjem. Upravo zbog toga, da bi zadovoljile zahtjeve pravne sigurnosti i vladavine prava, odredbe Nacrta prijedloga zakona moraju biti jasne i predvidljive adresatima, odnosno dovoljno precizne da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obveze kako bi se prema njima mogli ponašati. Stoga, radi zaštite prava ovršenika na djelotvoran pravni lijek, ukoliko nije moguće precizno propisati koje je isprave ovršenik dužan priložiti uz žalbu, utoliko bi trebalo predvidjeti da sud ima ovlast i dužnost odbaciti žalbu kojoj one nisu priložene, ali tek nakon što pozove ovršenika da ih u primjerenom roku dostavi. | Nije prihvaćen | Nije opravdano taksativno propisivati isprave koje je ovršenih dužan dostaviti uz žalbu s obzirom da će to u svakom pojedinom slučaju ovisiti o okolnostima i specifičnostima predmeta u tijeku. |
| 163 | Bojan Grahek | Odlučivanje o žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, Članak 54. | St. 1. - ovakav formalizam je neprimjeren, odnosno kazna za eventualni propust prilikom prilaganja isprava ne smije biti odbačaj žalbe. Osim toga, nije jasno što se podrazumijeva pod "ispravama potrebnim za ispitivanje dopuštenosti" jer se zakonom ne propisuju uvjeti "dopuštenosti" žalbe, osim eventualno pravnog interesa i rokova za žalbu. Žalba u kojoj ovršenik nije dokazao osnovanost iste (zbog neprilaganja isprava ili drugih razloga) treba biti odbijena kao neosnovana, a ne odbačena kao nedopuštena. | Nije prihvaćen | Nije opravdano taksativno propisivati isprave koje je ovršenih dužan dostaviti uz žalbu s obzirom da će to u svakom pojedinom slučaju ovisiti o okolnostima i specifičnostima predmeta u tijeku. U povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud prvog stupnja može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim u slučajevima iz članka 55. ovoga Zakona. |
| 164 | Ured pučke pravobraniteljice | Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, Članak 53. | Uz članak 53. Nacrta prijedloga zakona: Iako se u obrazloženju uz članak 53. navodi kako se njime određuje da žalba ne odgađa provedbu ovrhe, u odredbi ovog članka nije propisano odgađa li žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi provedbu ovrhe ili ne, pa je to potrebno jasno propisati te odredbu u tom smislu dopuniti. | Nije prihvaćen | Predmetno je već propisano člankom 12. Nacrta. |
| 165 | Toni Carić | Rad sudskoga ovršitelja, Članak 51. | Rad sudskog ovršitelja - čl. 51. OZ-a Navedenom odredbom propisano je da je sudski ovršitelj dužan prigodom pretrage ovršenikova stana ili odjeće koju on nosi na sebi postupati s dužnim obzirima prema osobi ovršenika i članovima njegova kućanstva. Prvenstveno, nejasno je dokle seže pojam pretrage, te koje su točno ovlasti sudskog ovršitelja, budući da je jasno koji sve uvjeti u Kaznenom zakonu / Zakonu o kaznenom postupku moraju biti ispunjeni prilikom pretrage, kako se ne bi kršila ustavna prava ovršenika. Ovakvim nejasnim i općenitim navođenjem pojma pretrage omogućavaju se neograničene ovlasti sudskih ovršitelja na pretragu ovršenika i njegova doma. Također, zakon nigdje ne definira niti pojam «dužnih obzira», već se postupanje u skladu s tim standardom prepušta na diskreciju ponovno sudskim ovršiteljima, što ovu odredbu čini neustavnom i diskriminatornom za ovršenike. | Nije prihvaćen | Predmetna odredba je dovoljno jasna, a u slučaju da su prekršena ustavna prava ovršenika, ovršenik ima mogućnost korišenja sredstava pravne zaštite. Sudski ovršitelji su stručni i educirani u obavljanju svojih zadaća. |
| 166 | Bojan Grahek | Rad sudskoga ovršitelja, Članak 51. | Zašto sudski ovršitelj može otvoriti prostoriju (i obaviti neke druge radnje) uz nazočnost javnog bilježnika? Ne bi li bilo logičnije da s obzirom da se već radi o sudskom ovršitelju on može otvoriti prostoriju uz nazočnost suca, po mogućnosti suca koji vodi taj ovršni predmet? | Nije prihvaćen | U predmetnom slučaju javni bilježnik je zamjena za svjedoke te je njegova zadaća svjedočiti ovršnim radnjama. |
| 167 | CROATIA osiguranje d.d. | Vrijeme ovrhe, Članak 50. | Čl. 50. st. 3. Koji su to opravdani razlozi? Opet će praksa dati odgovor? Dodatna pravna nesigurnost. Inače, parnični postupci radi predaje u posjed su hitni postupci i postupanje je vezano kratkim rokovima, a ovrha radi predaje u posjed bi pogotovo trebala biti hitna – opet nepovoljan položaj vjerovnika posebno imajući u vidu čl. 6. st. 3. OZ-a, predviđeno ograničenje da se za iznos glavnice manji od 40. 000,00 kn neće moći predlagati ovrha na nekretnine, načelo da se prvo ide u ovrhu na novčanoj tražbini, a tek onda na drugim predmetima i sl. | Nije prihvaćen | Sud je dužan odluku donijeti cijeneći sve okolnosti slučaja, pa tako i postojanje opravdanog razloga. |
| 168 | Toni Carić | Vrijeme ovrhe, Članak 50. | Vrijeme ovrhe – čl. 50. OZ-a Stavkom 1. propisano je da se ovrha provodi radnim danom u vremenu od 7 sati do 22 sata. Stavkom 2. propisano je da sud može odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili u vremenu od 22 sata do 7 sati ako za to postoji opravdan razlog. Stavkom 3. propisano je da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u pravilu ne provodi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, osim ako za to postoji opravdan razlog. Prvenstveno, odredbe st. 2 i st. 3 su nejasne iz razloga što nigdje u zakonu nije propisano koji bi to bili opravdani razlozi za provođenje ovrhe izvan razdoblja određenog st. 1., odnosno st. 3., na koji način sud utvrđuje te razloge, te postoji li pravo na pravni lijek protiv takve odluke suda. Također, odredba st. 3. nejasna je, ali i nepravedna, i iz razloga što na ovaj način u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja onemogućava provedbu ovrhe radi ispražnjenja i predaje svih vrsta nekretnina, što osim stambenih nekretnina, obuhvaća i poslovne prostore te kuće za odmor. S obzirom da je cilj donošenja novog zakona bila zaštita dostojanstva ovršenika, odnosno omogućavanje njihovog prvenstveno stambenog zbrinjavanja, posve je nejasno iz kojeg razloga je zakonodavac u razdoblju od čak 5 mjeseci u godini onemogućio provedbu iseljenja ovršenika iz prostora koji ne predstavljaju stambenu nekretninu ovršenika. Na ovaj način dolazi do umanjenja ovrhovoditeljevih prava naspram ovršenikovih, budući da, ukoliko se prihvati ovakav princip, ovrhovoditelj će moći provesti ovrhu radi iseljenja iz npr. poslovnog prostora samo tijekom 6 mjeseci u godini. Za očekivati je da će odmah po započinjanju ovršnog postupka ovršenici zatražiti odgodu ovrhe. Do donošenja odluke suda o njihovom prijedlogu za odgodu u praksi može proći i do 6 mjeseci, što ponovno dovodi ovrhovoditelja u razdoblje u kojem se ovrha ne smije provoditi, a u konačnici može odgoditi ovrhu i za više od godinu dana. Štoviše, nije isključeno da s još jednim ulaganjem prijedloga za odgodu, ovršni postupak bude ponovno odgođen za još toliko. Ovom odredbom ovrhovoditelju kao vjerovniku nameću se ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti – da se može ograničiti i ovrha na nekretnini koja ne služi ovršeniku za stanovanje, što nesporno otežava vjerovnikov/ovrhovoditeljev pravni položaj, te povrijeđuje i ustavno pravo ovrhovoditelja - pravo na jednakost. | Nije prihvaćen | Sud je dužan odluku donijeti cijeneći sve okolnosti slučaja, pa tako i postojanje opravdanog razloga.Protiv odluke suda dopušteno je izjaviti žalbu, dok sud ima mehanizme spriječiti zlouporabu prava u postupku. |
| 169 | Dajana Dragičević | Vrijeme ovrhe, Članak 50. | Ništa se Člankom 50(3) nije promijenilo i dalje se ostatak godine krši Ustavni Zakon Republike Hrvatske. Zaštite jedinu nekretninu od deložacije Zakonom! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 170 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Vrijeme ovrhe, Članak 50. | Stavak 3.; Ovrha radi ispražnjena i predaje nekretnine u pravilu se ne provodi u razdoblju od 1. studenog do 1. travnja, osim ako za to postoji opravdan razlog. Odredba donesena isključivo u populističke svrhe, vjerojatno pod krinkom socijalne osjetljivosti, no osim što je neustavna i nedorečena (ako zakonitog vlasnika nekretnina država onemogućuje da stupi u posjed nekretnine, onda je barem trebala pokušati propisati naknadu i način naplate iste koju bi nezakoniti i nesavjestan posjednik imao plaćati zakonitom vlasniku nekretnine za razdoblje u kojem vlasnik ne smije stupiti u posjed, a da se i ne spominje naknada štete vlasniku nekretnine, koji također možda nema alternativni smještaj i zimu mora dočekati u iznajmljenoj nekretnini). Nadalje, kad je već zakonodavac, valjda, vodio računa o tome da se nezakonitog posjednika ne smije iseljavati u hladnije doba godine, onda je i kiša na dan zakazanog uredovanja radi iseljenja (u „dozvoljeno“ doba godine) potencijalni razlog za odgodu iseljenja, kako se ljudi i njihova imovina ne bi „tjerali“ van iz nekretnine na kišu. Nejasno ostaje, što se u tome periodu dešava s postupkom. Da li se prekida do nastupanja određenog datuma ili se s istom zastaje. Ovime se dodatno produžuje postupak te se postavlja pitanje koliko će analogno primjenjivati ovu odredbu spram bilo koje druge tome slične situacije jer ukoliko je intencija zakonodavca bila da se zaštiti ovršenike od težih uvjeta (hladnoće, kiše, mraza) tada se isto može protumačiti i za bilo koju tome sličnu situaciju, kao što su prevelike vrućine ili izrazito kišno razdoblje. Ne vidimo uopće smisao ove odredbe niti zašto je jedan solsticij u godini povoljniji od drugog za ovršenika. | Primljeno na znanje | Sud je dužan odluku donijeti cijeneći sve okolnosti slučaja, pa tako i postojanje opravdanog razloga.Protiv odluke suda dopušteno je izjaviti žalbu, dok sud ima mehanizme spriječiti zlouporabu prava u postupku. Ovrha se može provesti u slučaju da postoji opravdan razlog. |
| 171 | OPG Istarske bobe | Vrijeme ovrhe, Članak 50. | Predlaže se izmjena stavka (3) na način da se na početku stavka dodaju riječi "Ukoliko se ovrha provodi nad jedinom stambenom nekretninom u vlasništvu ovršenika u kojoj ovršenik ima neprekinuto prijavljeno prebivalište tijekom cijelog postupka ovrhe, " ili sličnim tekstom. Ukoliko je osnovni cilj predložene mjere zaštita dostojanstva ovršenika i zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba tijekom zime, tada od ispražnjenja tijekom zimskih mjeseci ne bi trebale biti zaštićene poslovne nekretnine ili nekretnine koje nisu prikladne za stanovanje, npr. zemljišta, budući da bi to nepotrebno dovelo do dodatnih produženja ovršnih postupaka na štetu ovrhovoditelja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 172 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Ovrha na temelju nepravomoćnoga rješenja o ovrsi, Članak 48. | Stavak 2.; Nejasno. U drugoj rečenici stoji da rješenje dostavlja jb preko suda - što to uopće znači? Potrebno je jasno i jednostavno propisati (tako mi tumačimo ovaj članak, no kako je nejasan, molimo da se jasno definira, kako bi bio jasan svim građanima u RH): bilježnik utvrđuje pravomoćnost rješenja, klauzulu dostavlja sudu (elektroničkim putem?jer nikako drugačije ne bi smjelo biti), a sud rješenje dostavlja Agenciji, Isto elektroničkim putem? Također je nužno ovdje propisati rokove: i za dostavu klauzule od strane bilježnika sudu i rok za dostavu rješenja s klauzulom od strane suda, agenciji. Dakle, rokovi su ključ. I to, zbog svih principa ovršnog postupka, ovi rokovi moraju biti „bez odlaganja“, odnosno „odmah“, a pošto za to posebno nema prepreke pošto se radi o elektroničkoj dostavi. | Djelomično prihvaćen | Odredba je dorađena na način da potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdaje sud i sud dostavlja rješenje strankama. |
| 173 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Ovrha na temelju nepravomoćnoga rješenja o ovrsi, Članak 48. | Stavkom drugim ovog članka predviđa se ovlast javnog bilježnika na izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je izdao sud. Takvo što je nepravilno, a dodatno se upućuje i na nužnu obveznu daljnje dostave tog rješenja na provedbu Fini. Time se ukida dispozicija ovrhovoditelja gdje on odlučuje hoće li i kada koristiti svoje pravo iz ovršne isprave. Ovakvo rješenje je neprihvatljivo zbog činjenice da se ovršeniku daje pravo da na rješenje o ovrsi (nakon što se nije očitovao na zaključak javnog bilježnika ili je po njemu priznao dugovanje) izjavi žalbu, čime se dodatno produljuje ovršni postupak i otežava naplata tražbine. U uvodnim rečenicama Nacrta prijedloga navodi se: „Također se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda o ovršnosti se izdaje automatizmom, slijedom čega više nema troška izdavanja te potvrde.“ Iz ovog članka se vidi da nema automatizma (i logično da ga nema), već ovrhovoditelj traži od javnog bilježnika da izda potvrdu. Opet netko mora izgubiti vrijeme i obaviti rad, kao i do sada. I ovrhovoditelj, i bilježnik, i sud. Sve navedeno predstavlja trošak. | Nije prihvaćen | Ovrhovoditelj je inicijator ovršnog postupka te je opravdano da ga je pokrenuo s ciljem prisilne naplate tražbine, a ne izdavanjem rješenja o ovrsi na temelju kojeg će u neodređenom trenutku nakon njegova donošenja inicirati provedbu ovrhe. Time se ovršenika dovodi u nepovoljan položaj zbog nesigurnosti kada će rješenje o ovrsi biti dostavljano na provedbu FINA-i. Odredba je dorađena u dijelu dostave. |
| 174 | Bojan Grahek | Ovrha na temelju nepravomoćnoga rješenja o ovrsi, Članak 48. | St. 2. - kako će bilježnik izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti isprave koju nije izdao, a moguće niti dostavio (ovisno o konačnom zakonskom rješenju)? Zakonom se predlaže da javni bilježnik sudsko rješenje o ovrsi (koje ionako postoji u samo u elektroničkom obliku) sudu dostavi na provedbu. | Djelomično prihvaćen | Odredba je dorađena. |
| 175 | DANIJEL LUČIĆ | Dostava rješenja o ovrsi, Članak 46. | Uz članak 46. st. 1. Nije definirano tko i u kojem roku dostavlja rješenje o ovrsi. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 176 | Ured pučke pravobraniteljice | Dostava rješenja o ovrsi, Članak 46. | Uz članak 46. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati krajnji rok u kojem rješenje iz stavka 1., 2. i 4. mora biti otpremljeno. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 177 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Dostava rješenja o ovrsi, Članak 46. | Stavak 4.; Kome dostavlja, kako, ništa nije definirano? Kakve također, ovo veze ima s čime te kakva je veza sa člankom 49. stavak 2.? | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se u dijelu definiranja rokova iz članka 46. Nacrta prijedloga ovršnog zakona. |
| 178 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Dostava rješenja o ovrsi, Članak 46. | Nejasno se stavkom 4. uređuje uloga javnog bilježnika ovdje samo u dijelu dostave. Nije jasno hoće li tada sud ponovno vraćati javnim bilježnicima rješenja koja on donosi, isključivo radi dostave strankama, što bi dodatno poskupilo i usporilo postupak, zbog novih evidencija kod oba tijela, a što ne omogućuje niti strankama mogućnost pouzdanog praćenja predmeta kod jednog tijela. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 179 | Hrvatska udruga stečajnih upravitelja | Dostava rješenja o ovrsi, Članak 46. | Predlaže se dodati novi stavak 7. koji glasi: "Rješenje o ovrsi stečajnim dužnicima dostavlja se na poslovnu adresu stečajnog upravitelja upisanu na Listi stečajnih upravitelja". alternativni tekst članka, pod uvjetom da je u sudski registar upisana poslovna adresa stečajnog upravitelja kako je predloženo izmjenama Zakona o sudskom registru, te da je predmetna izmjena provedena u praksi "Rješenje o ovrsi stečajnim dužnicima dostavlja se na poslovnu adresu stečajnog upravitelja upisanu u sudskom registru". Navedena dopuna predlaže se obzirom na situaciju da kod gotovo svih stečajnih dužnika na adresi upisanoj kao sjedište stečajnog dužnika ili uopće nema poslovnih prostorija stečajnog dužnika ili nema nikoga tko bi preuzimao pismena. Slijedom navedenog pristigla pismena se vraćaju pošiljatelju sa naznakom "nepoznat" ili bivaju ostavljena pored vrata/u "nečijem" poštanskom sandučiću, što u slučaju da se radi o rješenju o ovrsi dovodi do dostave istog putem e-oglasne ploče i često nemogućnosti ulaganja pravodobnog prigovora na isto. Svrha predložene izmjene je da stečajni upravitelj kao zakonski zastupnik stečajnog dužnika bude na vrijeme obaviješten o eventualno pokrenutom ovršnom postupku, te da se ovisno o okolnostima i potrebi može očitovati na zaprimljeno pismeno u za to predviđenom roku. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 180 | Tomislav Mokrović | Dostava rješenja o ovrsi, Članak 46. | Dostava rješenja o ovrsi fizičkim osobama treba se, osim putem pošte, dostavljati i u osobni korisnički pretinac e-Građani. | Nije prihvaćen | Osobni korisnički pretinac ne omogućava potvrdu o uručenju rješenja o ovrsi te se dostava u pretinac ograničava na dostavu obavijesti u slučaju dostave rješenja putem e-Oglasna ploča sudova. |
| 181 | Ured pučke pravobraniteljice | Rješenje o ovrsi, Članak 45. | Uz članak 45. Nacrta prijedloga zakona: Nastavno na prijedlog uz članak 39., predlaže se propisati da i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku treba pružiti podatak o iznosu kamata koje je dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, kako bi bio upoznat s točnim iznosom tražbine koji treba podmiriti da bi u tom roku u cijelosti ispunio svoju obvezu. U svezi stavka 5. predlažemo uskladiti ga s odredbom članka 218. stavka 1. Nacrta prijedloga zakona koja propisuje da je ovršenik dužan obavijestiti Agenciju o primanjima i naknadama koji su izuzeti od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena. U stavku 6. predlažemo propisati da se uputom o pravnom lijeku ovršeniku trebaju pružiti informacije u kojem roku, kome i na koji način je ovlašten podnijeti pravni lijek, odgađa li on ovrhu te upozorenja s obzirom na odredbe članaka 54. i 61. Nacrta prijedloga zakona. Pritom bi bilo važno pružiti i jasnu uputu o tome koje su to isprave koje je ovršenik dužan priložiti uz žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave da bi se ona smatrala dopuštenom (članak 54. stavak 1.), odnosno koje će se žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave smatrati neobrazloženima (članak 61. stavak 1.). Naime, potrebno je uzeti u obzir da ovršenik ima pravo izjaviti žalbu bez pomoći pravnog zastupnika te ne mora nužno raspolagati potrebnim pravnim znanjem. Upravo zbog toga, da bi zadovoljile zahtjeve pravne sigurnosti i vladavine prava, odredbe Nacrta prijedloga zakona moraju biti jasne i predvidljive adresatima, odnosno dovoljno precizne da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obveze kako bi se prema njima mogli ponašati. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se da kamata teče od dospijeća do trenutka namirenja te u slučaju da se navede iznos kamate, taj iznos bi vrijedio samo na na taj dan na koji je izračunata. |
| 182 | Rankica Benc | Rješenje o ovrsi, Članak 45. | U čl. 45. st. 1. treba dodati i da moraju biti naznačeni ovrhovoditelj i ovršenik. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 183 | Ivan Špiranović | Rješenje o ovrsi, Članak 45. | U rješenju o ovrsi mora biti naznačeno da ovršenik ima mogućnost u svakom trenutku putem sustava e-građani vidjeti koliki je točni saldo duga te analitiku troškova ovrhe do tekućeg dana. | Nije prihvaćen | U navedenom slučaju ovršenik je jedna od strana ugovornog odnosa te je njegova odgovornost brinuti se o urednom ispunjenju svoje obveze. |
| 184 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | Rješenje o ovrsi, Članak 45. | Rješenje o ovrsi trebalo bi sadržavati sve troškove pa i kamate koje dužnik mora platiti u određenom roku da ne bi bilo plaćanja kamata na kamatu | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 185 | Bojan Grahek | Povlačenje prijedloga za ovrhu, Članak 44. | Što je sa troškovima postupka u tom slučaju? Prema predloženom rješenju trošak se može zatražiti do donošenje odluke kojom se postupak dovršava. Ako ovrhovoditelj može povući prijedlog bez pristanka ovršenika, onda se takav prijedlog ne mora ni dostaviti ovršeniku i ovršenik nema mogućnosti podnijeti zahtjev za naknadu troškova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Podredno se primjenjuje Zakon o parničnom postupku. |
| 186 | CROATIA osiguranje d.d. | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | Čl.43. Zakon predviđa da sud, nacrt koji mu jb dostavi mora ponovno ispitati, odnosno trebao bi ispitati sve ono što je javni bilježnik već prethodno ispitao i tek nakon toga potvrditi predloženu odluku odnosno potpisati rješenje o ovrsi. Iako opisano zakon predviđa, u praksi je teško zamislivo da će sudovi biti u mogućnosti veliku količinu ovršnih prijedloga ispitivati nakon što je to već učinio jb, nego je vjerojatnije da će se pouzdati u ocijenu jb-a te povrditi predloženu odluku.To pogotovo iz razloga jer sudovi i danas ovršni postupak ne vode kao žuran, nego im za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave nerijetko treba i po nekoliko godina. Imajući u vidu da je intencija zakonodavaca između ostalog bila ovršni postupak ubrzati i pojednostaviti, opisanim postupkom teško će se postići takva svrha. Ako pak sudovi ne kontroliraju i ne ispituju, nego samo potpisuju rješenja javnih bilježnika, onda ne možemo govoriti da će rješenje o ovrsi donositi sudovi, nego u tom smislu stvarni donosioci će u pravilu biti javni bilježnici i ne možemo govoriti o neovisnosti sudstva i samostalnosti sudaca prilikom donošenja odluka. Opet nisu propisani rokovi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Radi se o subjektivnom stavu. Kontrola rada sudova je omogućena kroz žalbeni postupak. |
| 187 | DANIJEL LUČIĆ | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | Uz članak 43. st. 1. - nejasna je potreba da sud ponovno preispituje odluke javnog bilježnika. Javni bilježnik je postavljen kao tijelo u ovršnom postupku upravo da bi se rasteretio sud sa ogromnim brojem ovršnih spisa. Još uvijek imamo ovršne postupke iz 2002. i 2003. iz nadležnosti suda, za koje još uvijek nije doneseno rješenje o ovrsi. Ovime se vraćamo na uređenje prije 2006. kada je sud donosio rješenja, a ovršenicima bi bila dostavljena nakon nekoliko godina. Za to vrijeme tekle su kamate, ovršenikov dug bi se multiciplirao, a vjerovnici nisu mogli računati na brzu naplatu svojih potraživanja. Ministarstvo, a ni Vlada RH ni na jedan način nisu ponudili rješenje kojime bi se taj problem riješio u slučaju da se ovrhe vrate u nadležnost suda. Uz stavak 2: - uvodi se još jedna radnja gdje se rješenje kao ping-pong loptica šalje od bilježnika do suda i obratno. Koji je smisao javnog bilježnika u ovom postupku, ako sve mora proći kroz sud? Ovakvo uređenje je, ponavljam, manje ekonomično nego dosadašnje. Kod svake dostave generira se trošak slanja pismena, koji je trenutno 15,10 kn za preporučen pošiljke. Tko će snositi te troškove? Javni bilježnici koji sami zarađuju od svojih stranaka biti će u minusu, ovrhovoditelja nema smisla obvezivati na ovaj trošak, ako isti neće moći naplatiti od svog dužnika. Loše je rješenje i kad bi se to financiralo iz državnog proračuna, budući da bi se za cca 700.000 ovrha godišnje opterećivao proračun za oko 10.000.000,00 kn troška za dostavu. Uz stavak 3. i 4. Uvodi se radnja da sud preispituje odluku javnog bilježnika, što će produljiti postupak od prijedloga do donošenja rješenja za nekoliko mjeseci, a moguće i više od godine dana. Za to razdoblje kamate će samo rasti i to na štetu ovršenika. Također, stavak 4. je problematičan jer propisuje obvezu suda da pokrene parnični postupak, koji možda iz nekog razloga ne žele ni ovršenik niti ovrhovoditelj. Što će produljiti ovršni postupak u nedogled i vratiti ćemo se na slučajeve prije 2006. godine. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 188 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | Uz članak 43. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: Ako bi se i dalje ostalo kod ovako predloženog koncepta podržavamo alternativu jer u smislu ranijih napomena doprinosi efikasnosti postupka. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 189 | Ured pučke pravobraniteljice | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | Uz članak 43. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati krajnje rokove u kojima je sud dužan postupati. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 190 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | Stavak 2.; I ovime je još dodatno zakompliciran ovršni postupak do razine koji nadilazi i najkompleksnije parnice. Potrebno je propisati u kojem roku će sud odraditi ove radnje. Bez utvrđenja roka, doći će do odugovlačenja postupka unedogled i dodatno se produbljuje pravna nesgurnost. Rokovi, s obzirom das se radi o ovršnom postupku, moraju biti vrlo kratki („odmah“, „bez odlaganja“ ili najviše „u roku 3 radna dana“). Stavak 3.; Potrebno je propisati u kojem roku će sud odraditi ove radnje. Bez utvrđenja roka, doći će do odugovlačenja postupka unedogled i dodatno se produbljuje pravna nesgurnost. Rokovi, s obzirom das se radi o ovršnom postupku, moraju biti vrlo kratki („odmah“, „bez odlaganja“ ili najviše „u roku 3 radna dana“). Stavak 4.; Potrebno ispraviti na članak 42 stavak 3. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 191 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | Smatramo neprovedivim predloženo u ovom članku. Sudu je potrebno ostaviti na odlučivanje jedino situaciju ukoliko ovršenik izjavi prigovor sukladno članku 42. stavak 2. U protivnom, umjesto sadašnjeg postupka kroz jednu radnju, dobivamo postupka u minimalno tri radnje koje nužno moraju usporiti proceduru, a što će konačno ići na štetu ovršenicima kroz povećane kamatne troškove uz rizik gubitka prava zbog složenosti postupka. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 192 | Daria Stipčević | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | u čl. 43. Nacrta, iza postojećeg st. 2., dodaje se novi st. 3., koji glasi: „(3.) U slučaju iz st. 2. ovog članka, sud će svoju odluku donijeti u roku od 60 dana, računajući od dana kada je zaprimio spis.“ Odredba postoji i u sada važećem OZ (čl. 281. st. 5.), a svrha joj je ubrzavanje postupka. Ukoliko bi ostala predložena odredba, sud nije vezan nikakvim rokovima za poduzimanje ikakvih radnji, pa se postupak može bezrazložno i bez ičije odgovornosti (pa niti za kamate) otezati unedogled. Predloženim odredbama se ostavlja mogućnost ovršeniku da zbog nesavjesnog postupanja, od suda (RH) može potraživati naknadu štete (zbog naplaćenih kamata). | Prihvaćen | Prihvaća se prijedlog u smislu određivanja rokova u članku 43. Nacrta prijedloga ovršnog zakona. |
| 193 | Bojan Grahek | Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika , Članak 43. | U vezi st. 1. - radi se dvostruki posao, prvo je bilježnik utvrdio pretpostavke za odbijanje, odbacivanje ili izdavanje rješenja o ovrsi i izradio nacrte odluka, potom sud ponovo ispituje osnovanost pretpostavki za donošenje odluke koje je netko drugi već preispitao. U vezi st. 2. - treba se odlučiti tko dostavlja rješenja o ovrsi. Zakon je inače najjednostavniju vrstu rješenja o ovrsi najviše zakomplicirao. Prijedlog putuje od ovrhovoditelja do suda, pa od suda do bilježnika, pa bilježnik radi neke dostave, pa opet bilježnik vraća predmet sudu koji provjerava i potpisuje ono što je već napravio bilježnik (dakle, upitan je smisao i opravdanost tih prethodnih radnji) i onda sud opet vraća predmet bilježniku da bi bilježnik dostavio rješenje o ovrsi. Koji je smisao dostave rješenja po bilježniku kad je sud izdao rješenje i kad samo sud može utvrđivati pravomoćnost i ovršnost takvog rješenja (provjera dostavnica), neovisno o tome tko izdaje potvrdu o tome. Koji je smisao vraćanja rješenja o ovrsi bilježniku samo radi dostave? Bilježnici su pravni stručnjaci sa specifičnim javnim ovlastima, a ne poštanske dostavne službe. Bilježnik će povjeriti dostavu poštanskoj službi jednako kako bi to učinio i sud. A u informatiziranom sustavu koji automatski generira pismena i izrađuje omotnice, ne postoji potreba za ovakvim kompliciranjem dostave i prebacivanjem predmeta između bilježnika i suda do te mjere da se neće znati tko što radi i tko je za što odgovoran. St. 3. - opet se sve vraća na to da sud treba odlučiti o prijedlogu za ovrhu. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 194 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | Uz članak 42. Nacrta prijedloga zakona: Ovim člankom je samo djelomično propisano postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku. Izostale su odredbe o postupanju javnog bilježnika kada ovršenik nakon primitka zaključka plati tražbinu. Tko javnog bilježnika o tome obavještava, pravne posljedice plaćanja ili neobavještavanja o plaćanju, da li i tko u tom slučaju donosi neku odluku odnosno nacrt odluke? | Prihvaćen | Prihvaća se. Dorađene su odredbe o postupanju javnog bilježnika u slučaju kada ovršenik dobrovoljno plati tražbinu. |
| 195 | DANIJEL LUČIĆ | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | Uz članak 42. Postavlja se pitanje što znači "osporavanje prijedloga"? U kojem obliku ovršenik mora osporiti prijedlog, je li dovoljno to učiniti telefonskim putem ili treba poslati nekakav oblik prigovora? Želi li ovršenik uopće ući u sudski spor ili želi to riješiti izvansudski sa ovrhovoditeljem? Ovo bih volio prikazati na sljedeći način: SADAŠNJE UREĐENJE: ovrhovoditelj podnosi prijedlog javnom bilježniku (prva radnja), javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi (druga radnja), javni bilježnik šalje rješenje o ovrsi ovršeniku (treća radnja). Dakle od podnošenja prijedloga do dostave poduzele su se tri radnje, koje je obavilo jedno tijelo. PREDLOŽENO UREĐENJE: ovrhovoditelj podnosi prijedlog sudu (prva radnja), sud dodijeljuje predmet bilježniku (druga radnja), javni bilježnik donosi zaključak (treća radnja), javni bilježnik dostavlja zaključak (četvrta radnja) javni bilježnik dostavlja nacrt rješenja sudu (peta radnja), sud odlučuje o nacrtu (šesta radnja). Dakle, imamo duplo veći broj radnji koju obavljaju dva tijela. Sva priča o ekonomičnosti postupka pada time u vodu, čime će biti opterećen državni proračun, a u konačnici porezni obveznici. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 196 | Ured pučke pravobraniteljice | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | Uz članak 42. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati krajnje rokove u kojima je javni bilježnik dužan izraditi i dostaviti sudu nacrt rješenja iz stavaka 1. i 3., odnosno dostaviti spis sudu iz stavka 2. ovoga članka. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 197 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | Stavak 1.; Ovom se izmjenom dakle dodaje uz dosadašnje, JOŠ JEDAN PRAVNI LIJEK OVRŠENIKA, potpuno suvišno. Naime, uz dosadašnji institut prigovora (prema novom nacrtu – žalbe) koji dužnik može istaknuti u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja o ovrsi te mogućnost prigovora u postupku samog izvršenja pred FINOM/poslodacem u roku od čak! 60 dana, ovim izmjenama uvodi se i dodatni rok od 15 dana za osporavanje tražbine u prvoj fazi postupka, fazi u kojoj javni bilježnik ispituje osnovanost ovršnog zahtjeva. U potpunosti je nejasno zašto se sada ovršni postupak dodatno produljuje i komplicira? Naime, svaki svoj prigovor će ovršenik moći dati kroz žalbu. Čemu sada još i spor? Uvođenje spora u ovršni postupak!? Nije li bit ovršnog postupka – brzina i jednostavnost? Ovo je u potpunoj suprotnosti sa svrhom i ciljem ovršnog postupka te svim načelima istog: brzina, učinkovitost, promptno rješavanje. Ovo sada više nije ovršni postupak. Sada će to biti neki hibrid kompleksnog parničnog postupka, sapunica u kojoj se više ne zna tko je za što odgovoran i gdje je što zapelo – a zapeti će. Stavak 1. i 3.; Potrebno je propisati u kojem roku će bilježnik izraditi nacrt. Bez utvrđenja roka, doći će do odugovlačenja postupka unedogled i dodatno se produbljuje pravna nesigurnost. Rokovi, s obzirom da se radi o ovršnom postupku, moraju biti vrlo kratki („odmah“, „bez odlaganja“ ili najviše „u roku 3 radna dana“). | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se prijedlog u dijelu kojim se predlaže propisati rokove u stvcima 1. i 2. predmetnog članka. |
| 198 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | Nije prihvatljiv stavak 1. na način da javni bilježnik ukoliko ovršenik „ne ospori prijedlog za ovrhu“ - izrađuje nacrt rješenja. Na taj način će se evidentno uzrokovati odugovlačenje postupka. Međutim, ovo rješenje je svakako pravno neprovedivo jer nije jasno kojim pravnim lijekom, kome i sa kojim daljnjim pravima ovršenik izjavljuje svoje „osporavanje prijedloga“. Nije nadalje jasno, jel tada bilježnik nastupa u svoje ime ili u ime suda, kao i možemo li prijedlog smatrati odlukom nadležnog tijela. S druge strane sud ne može biti postavljen u ulogu gdje on postaje tijelo koje ovjerava akte koje sam nije sastavio. Tim više jer ukoliko nema prigovora znači da nema spora oko konkretne osnove trebalo bi da tada javni bilježnik sukladno svojim ovlastima kao npr. povjerenik suda ima pravo donijeti sam odluku bez da prethodno šalje na odobrenje nacrt odluke sudu. Jednako tako smatramo neprihvatljivim i stavak 3. u slučaju da ovršenik izjavi kako priznaje potraživanje iz gore navedenih razloga. | Prihvaćen | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 199 | Daria Stipčević | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | u čl. 42. Nacrta, iza postojećeg st. 3., dodaje se novi st. 4., koji glasi: „(4.) Javni bilježnik će spis proslijediti sudu sukladno odredbama ovog članka najkasnije u daljnjem roku od 30 dana.“ Odredba postoji i u sada važećem OZ (čl. 281. st. 4.), a svrha joj je ubrzavanje postupka. Ukoliko bi ostala predložena odredba, javni bilježnik nije vezan nikakvim rokovima za poduzimanje ikakvih radnji, pa se postupak može bezrazložno i bez ikakve njegove odgovornosti (pa niti za kamate) otezati unedogled. Predloženim odredbama se ostavlja mogućnost ovršeniku da zbog njegova nesavjesnog postupanja, od javnog bilježnika može potraživati naknadu štete (zbog naplaćenih kamata). | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 200 | Bojan Grahek | Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku, Članak 42. | U vezi st. 1. - pravilnom implementacijom računalnog sustava, odnosno prema trenutnom zakonskom rješenju, ne postoji potreba da se izrađuje nacrt rješenja o ovrsi. I do sad se rješenje o ovrsi izdavalo tipiziranom potvrdom pa je nejasno što bi to specifično za svaki prijedlog javni bilježnik trebao izrađivati. Ponovno ukazujem na neprihvatljivost stava da tijelo izvan suda donosi nacrte sudskih odluka (čl. 115. st. 1. i 2. Ustava RH, čl. 2. i čl. 6. Zakona o sudovima). Sam tijek predloženih radnji je neekomičan jer se prijedlog za ovrhu predaje računalnom sustavu suda koji ga šalje bilježniku da bi ga bilježnik ponovo vratio sudu s prijedlogom nacrta rješenja kojeg je mogao izraditi ovrhovoditelj ili računalni sustav. A to je tek početak komplikacija. U vezi st. 2. - davanje mogućnosti prigovora prije izdavanja rješenja je davanje ovršeniku dvostrukog prava na pravni lijek. Nepotrebno. Ako ovršenik prigovori po primitku zaključka, treba izdati platni nalog i uzeti kao da je izjavljen prigovor protiv istog. Nastaviti postupak kao povodom prigovora, a ne uređivanjem prijedloga za ovrhu u tužbu. To bi pak bez jasnijeg uređenja moglo dovesti do toga da ovrhovoditelj uredi (preinači) svoj zahtjev na temelju podataka iz prigovora, što ne bi mogao u slučaju parnice (nakon što se tuženik upusti u raspravljanje....) Osim toga, što ako ovršenik ne ospori potraživanje, već ga podmiri, ali nitko ne obavijesti javnog bilježnika da je dug podmiren (ne postoji obveza stranka)? Ovo je za ovrhovoditelje vrlo problematično jer u velikim sustavima treba određeno vrijeme da se proknjiže uplate, a dužnik uplati zadnji dan roka. Javni bilježnik protekom roka od 15 dana sačinjava nacrt rješenja o ovrsi i dostavlja ga sudu, ovrhovoditelj ne uspijeva obavijestiti bilježnika da je dug plaćen, izdaje se rješenje o ovrsi i stvara se nepotreban trošak i dolazi do spora jer ovršenik mora izjaviti žalbu. Tko će odgovarati za te dodatne troškove (razlika pristojbe + trošak prigovora). Ovo samo ukazuje da je procedura slanja zaključka samo dodatni trošak i gubitak vremena bez stvarnog učinka. | Prihvaćen | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 201 | CROATIA osiguranje d.d. | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Čl. 41. i Čl. 42. Iz navedenog proizlazi da je u biti javni bilježnik tijelo koje stvarno odlučuje o ovršnom prijedlogu, ispituje osnovanost i donosi rješenje o ovrsi, a nadležni sud takvo unaprijed napisano rješenje samo potpisuje. Ne propisuju se rokovi u kojem jb donosi zaključak kojim poziva ovrhovoditelja da dopuni prijedlog za ovrhu. Nema rokova za postupanje jb povodom zaprimljenog prijedloga, time se ne postiže žurnost ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave, a posao donošenja rješenja o ovrsi se duplicira, pa ostaje mogućnost da postupak traje duže, nego sada, a čime se ne postiže hitnost postupanja što je jedno od temeljnih načela ovršnog postupka. Pozivanja ovršenika da podmiri dugovanje prije donošenja rješenja o ovrsi, može se postići uvođenjem obveze slanja opomena prije pokretanja ovršnog postupka, a ne kako to predviđa čl. 41. u st. 3. Ujedno, već je prije par godina vjerovnicima propisana obveza isticanja upozorenja na računima koji dostavljaju korisnicima svojih usluga. Upitna je svrha konstantnog opominjanja korisnika/dužnika da je dužan. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 202 | Miranda Marušić | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Jasno je da su ove zakonske odredbe pisane radi odluka Europskog suda , ali smatram pogrešnim angažiranje i bilježnika i suda radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave . U pravilu radi se o jednostavnim predmetima za koje su do sada bili zaduženi bilježnici , a odjednom je potrebno uz njih angažirati i sud. Dok rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave donosi sud , za vjerodostojnu ispravu potrebna mu je pomoć ili pravno znanje bilježnika. Zakonsko rješenje je promašeno . Isto kao i slanje zaključka iz čl. 41 st. 3 ovršeniku primjerice da plati račun za uslugu upotrebe struje ili vode . Kao da on sam nije svjestan svog duga , već ga treba ( a na svakom računu što u današnje vrijeme primite piše :vaša dugovanja na dan taj i taj iznose .....) i ponovno podsjetiti . Ovrha na temelju vjerodostojne isprave provodi se po pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa ovršenik , a ako smatra da ovršni prijedlog nije osnovan , može izjaviti žalbu i navode dokazivati u parnici . Ili po primitku rješenja o ovrsi podmiriti svoje dugovanje . | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 203 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Uz članak 41. Nacrta prijedloga zakona: Zakonodavac je čl. 41. st. 3. Nacrta prijedloga zakona predvidio dodatnu radnju u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave i to vidu zaključka kojim se poziva ovršenik da u roku od 15 dana ispuni svoju obvezu prema ovrhovoditelju ili da se u tom roku očituje osporava li i u kojem dijelu ovrhovoditeljevu tražbinu. Načelno smatramo da će se tom radnjom produžiti trajanje samog postupka, te se takvim prijedlogom dodatno jačaju procesna prava ovršenika na štetu ovrhovoditelja, koji je upravo pokrenuo ovršni postupak radi ostvarenje svoje tražbine, i to iz razloga što ovršenik nije dobrovoljo ispunio svoju obvezu. U javnosti je čestu u fokusu upravo ovršenik, te smatramo da država mora brinuti o socijalno ugroženima građanima, te donijeti niz mjera kako bi im pomogla. Država je to i učinila prošle godine oprostom duga socijalno ugroženim osobama. Međutim, u javnosti je često zanemaren ovrhovoditelj. Fokus javnosti je uvijek usmjeren na velike ovrhovoditelj, velike kompanije te se građani lako solidariziraju s ovršenicima. Međutim ovrhovoditelji su i mali poduzetnici, obrtnici, start up-ovi koji si ne mogu dopustiti da ne naplate svoja opravdana potraživanja u jednom brzom i efikasnom postupku. Takva klima stvara nelikvidnost, nije poticajna za investicije, a takvi ovrhovoditelji vrlo brzo postaju i sami ovršenici ili u najgorem slučaju napuštaju zemlju. To su sustavne stvari na koje predlagatelj, smatramo, treba obratiti pažnju. Ovršni postupci na temelju vjerodostojne isprave danas se rješavaju u roku od 30-90 dana. Svako produljenje postupka stvara jedan neučinkovit sustav koji prvenstveno ide na štetu samih ovršenika jer nije isto traje li određeni postupak 60 dana ili par godina. Egzaktno se može izračunati koliko više zateznih kamata ovršenih mora platiti na osnovnu glavnicu u takvim slučajevima. I te se kalkulacije moraju uzeti u obzir. Da ne govorimo što to u načelu znači za pravni sustav i društvo u cjelini. Problematično je i s radnjom zaključka što omogućava ovršeniku da skrije sredstva koja se mogu ovršiti, odnosno dobar je alat za zloupotrebe postupka, posebice iz razloga što u samom prijedlogu zakona nije propisana procedura postupanja javnog bilježnika nakon donošenja zaključka. Tako nije jasno tko obavještava javnog bilježnika da li je ovršenik postupio po zaključku i u kojem roku. Nastavno na sam predloženi tekst nacrta zakona ističemo i sljedeće konkretne primjedbe i prijedloge na zakonski tekst: Kroz sve odredbe o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije jasno i dosljedno propisano kada javni bilježnik kao povjerenik suda donosi odluku, kada nacrt te stoga proizlazi da je predviđena višekratna komunikacija sa sudom, elektronička kroz e-spis, što će još dodatno usporiti već prijedlogom usporeni postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Predlaže se da do donošenja nacrta rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sva rješenja i odluke javni bilježnik potpisuje kao povjerenik suda naprednim elektroničkim potpisom. To bi osiguralo da u cijelom postupku javni bilježnik samo jednom spis dostavlja sudu. Također bi trebalo razmisliti da li i u slučaju dostave zaključka (ako bi predlagatelj ostao kod prijedloga uvođenje te dodatne radnje), kojim se želi obavijestiti ovršenika o podnesenom prijedlogu je nužno to raditi prema pravilima iz čl. 16. Nacrta o osobnoj dostavi ili bi se taj postupak mogao skratiti, pa tako značajno skratiti i vrijeme trajanja postupka. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 204 | DANIJEL LUČIĆ | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Uz članak 41. st. 1. - nepotrebno formaliziranje komunikacije s ovrhovoditeljem koja se može riješiti elektroničkom poštom, odnosno telefonskim pozivom. Uz članak 41. st. 2. - zašto sud mora ponovno odlučiti o nečemu o čemu je već javni bilježnik donio odluku. Dva tijela će raditi jedan posao, što me nikako ne uvjerava da će se to obaviti brzo i efikasno. Uz članak 41 st. 3. - zaključak koji nema nikakvu pravnu snagu osim da ovršenik bude pozvan na plaćanje? | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 205 | Ured pučke pravobraniteljice | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Uz članak 41. Nacrta prijedloga zakona: U stavku 3. je potrebno izričito navesti da rok od 15 dana, u kojem je ovršenik pozvan ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju, odnosno očitovati se osporava li i u kojem dijelu njegovu tražbinu, teče od dana primitka zaključka. Također, predlažemo propisati krajnje rokove u kojima je javni bilježnik dužan postupati u povodu prijedloga za ovrhu, odnosno u kojima je dužan izraditi i otpremiti zaključke iz stavka 1. i 3. te dostaviti sudu nacrt rješenja iz stavka 2. ovog članka. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 206 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | U cijelom članku generano, nedostaju rokovi za odradu radnji u postupku zbog čega se stvara velika pravna nesigurnost. Stavak 1.; Potrebno je propisati u kojem roku će sud donijeti zaključak. Bez utvrđenja roka, doći će do odugovlačenja postupka unedogled i dodatno se produbljuje pravna nesigurnost. Rokovi, s obzirom da se radi o ovršnom postupku, moraju biti vrlo kratki („odmah“, „bez odlaganja“ ili najviše „u roku 3 radna dana“). Stavak 2.; Potrebno je propisati u kojem roku će bilježnik izraditi nacrt rješenja o ovrsi. Stavak 3.; Potrebno je propisati u kojem roku će bilježnik donijeti zaključak. Bez utvrđenja roka, doći će do odugovlačenja postupka unedogled i dodatno se produbljuje pravna nesgurnost. Rokovi, s obzirom da se radi o ovršnom postupku, moraju biti vrlo kratki („odmah“, „bez odlaganja“ ili najviše „u roku 3 radna dana“). | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 207 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | 1. Osvrt na odredbe prijedloga nacrta novog Ovršnog zakona u smislu zadovoljavanja uvjeta iz Uredbe (EZ) br. 805/2004 i Uredbe (EU) br. 1215/2012 Predlagatelj Zakona navodi da se “predloženim zakonodavnim rješenjem ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave stavlja pod nadzor suda (sudska kontrola)” te da stoga “sve će odluke suda biti donesene u kontradiktornom postupku (odnosi se i na odluke u čijem donošenju sudjeluju javni bilježnici kao pomoćnici suda) te će biti provedive u državama članicama Europske unije.” čime da se riješava problem provođenja rješenja o ovrsi u državama članicama EU. Predlagatelj zakona želi vratiti ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave u nadležnost suda i to samo kako bi tom postupku dao element kontradiktornosti s jedinim ciljem da bi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zadovoljavalo pretpostavke za izdavanje europskog ovršnog naslova, sukladno utvrđenjima suda Europske unije u presudama predmeta broj C-551/15 i C-484/15, a uzimajući u obzir Uredbe (EZ) br. 805/2004 i Uredbe (EU) br. 1215/2012. Predloženim izmjenama neće se postići željeni učinak niti je predloženi koncept izmjena ovršnog postupka svrsishodan i opravdan. Presuda suda EU u predmetu C-551/15 jasno i nedvosmisleno utvrđuje da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te uredbe. Osim toga, Uredba br. 1215/2012 odnosi se na izvršavanje i postupanje sa sudskim odlukama sudova određene države članice kao da su donesene u državi članici u kojoj se traži izvršenje. U tom smislu i presuda suda EU u predmetu C-484/15 utvrđuje da budući da se rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave” ne može smatrati sudskom odlukom jer to nacionalno tijelo nema svojstvo suda, pa se ne može ni smatrati da se to rješenje izdaje u okviru sudskog postupka…to se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave”, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu sukladno Uredbi br. 805/2004. Dakle, obje odluke suda pozivajući se na pravo EU konstatiraju da su javni bilježnici u Hrvatskoj dio javnobilježničke službe koja je odvojena od sustava sudova, čak i kada postupaju kao javna tijela odnosno povjerenici suda, a da se Uredbe primjenjuju isključivo na sudske postupke i sudske odluke donesene u sudskom postupku. Prijedlogom Zakona predviđa se da pretežni dio radnji u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne obavlja i dalje javni bilježnik, a ne sud. To samo po sebi oduzima takvom postupku svojstvo sudskog postupka u kojem se donosi sudska odluka, pa je očito kako su predviđene intervencije u ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave promašene. Osim toga javni bilježnik obavlja čak i onu najvažniju radnju koja predstavlja realizaciju - ostvarenja načela kontradiktornosti kao najvažnije značajke sudskog postupka, a to je donošenje zaključka kojim se ovršenik obavještava o podnesenom prijedlogu za ovrhu protiv njega i poziva ga se na očitovanje. Nadalje i samo očitovanje ovršenika upućuje se prema javnom bilježniku a ne prema sudu. Osim navedene radnje, u nadležnosti Javnog bilježnika je i: - ocjena da li je ovršni prijedlog potpun, dopušten i osnovan; - izrada nacrta rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostava istog ovršnom sudu; - vršenje dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave; - izdavanje potvrde da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te dostava istog putem suda na provedbu. Stoga se, ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave kako ga predviđa prijedlog novog Zakona ne može smatrati sudskim postupkom u smislu navedenih Uredbi pa se niti odluka donesena u takvom postupku ne može smatrati sudskom odlukom jer najveći dio radnji (i one najvažnije) vrši Javni bilježnik, stoga su predložene novine u tom postupku posve bespredmetne. Svaki ovršenik bi ovakvu argumentaciju mogao uspješno koristiti kao obranu u postupku izdavanja europskog ovršnog naslova koji bi bio pokrenut protiv njega. Sve i da bi se moglo smatrati da predloženo uređenje ovrhe zadovoljava zahtjeve iz cit. Uredbi za izdavanje europskog ovršnog naslova, što ovdje nije slučaj, predloženi koncept da rješenje o ovrsi donosi sud po nacrtu javnog bilježnika samo da bi se zadovoljio uvjet da su takve isprave podobne za izdavanje europskog ovršnog naslova, potpuno je nesvrsishodan, nepotreban i neopravdan, što proizlazi kako iz statističkih podataka tako i iz postojeće regulative. Prvo, od dosadašnjih cca 700.000 rješenja o ovrsi godišnje svega cca 500 rješenja odnosi na tražbine koje bi trebalo naplaćivati izvan RH. Dakle, za potrebe nekoliko stotina slučajeva godišnje, predlagatelj zakona predlaže vraćanje ovrha na temelju vjerodostojne isprave na sudove gdje će se sudovi “zagušiti” sa stotinama tisuća novih predmeta svake godine pa je izvjesno da će za samo nekoliko godina primjene ovakvog postupka na sudovima biti stotine tisuća neriješenih predmeta. Ukoliko uopće postoji realna potreba da zakonodavac intervenira u riješavanje ovog pitanja, tada je to potrebno riješiti na neki drugi jednostavniji, efikasniji i jeftiniji način. Drugo, gledano s regulatorne strane, mogućnost da tuzemna odlukakoje se donose na temelju vjerodostojne isprave, bude ovršiva u drugim zemljama EU u smislu cit. Uredbi već je omogućena odredbama Zakona o parničnom postupku kojima se uređuje izdavanje platnog naloga. Stoga već postoji mogućnost da svaki vjerovnik odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku vezano za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave pred sudom umjesto donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom može ishoditi sudsku odluku ovršivu u drugim zemljama EU. Kada tužitelj zahtjeva određivanje platnog naloga od suda, mora navesti razlog zašto zahtijeva određivanje platnog naloga umjesto donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Međutim Zakon o parničnom postupku nadalje u čl. 446.st.3. ZPP-a propisuje da se smatra da pravni interes postoji ako je tuženik osoba u inozemstvu.Stoga u ovom zakonu, predloženi koncept u tri koraka (sud, javni bilježnik, sud) sasvim sigurno nije jednostavniji i brži postupak kako ga proklamira predlagatelj zakona, niti ispunjava uvjete iz Uredbe (EZ) br. 805/2004 i Uredbe (EU) br. 1215/2012 a nije niti potreban jer odgovarajuće rješenje već postoji u Zakonu o parničnom postupku. 2. Nejasna uloga javnog bilježnika Ovim člankom daje se nova samostalna ovlast javnom bilježniku uz donošenje odluke o osnovanosti i dopuštenosti prijedloga samo prema ovršeniku i to u formi zaključka, što je neadekvatno rješenje za svrhu koja se htjela postići, a to je opomena ovršeniku. Sadašnji propisi već uvjetuju opomenu ovršeniku , a uključivanje javnih bilježnika kroz novi dodatni postupak nužno će poskupiti i usporiti proceduru. Smatramo potrebnim novim Ovršnim zakonom urediti svojstvo javnog bilježnika u postupku ovrhe temeljem vjerodostojne isprave transparentno i nedvojbeno na jedan od tri moguća načina, sukladno Zakonu o javnom bilježništvu (dalje ZJB) i to: kao povjerenik suda ili kao javni bilježnik ili kao zastupnik stranke. Ako bi bilježnik nastupao kao povjerenik suda, dakle ne više u svoje ime kao do sada, tada on sukladno ZJB mora i svoje naknade ostvarivati putem tijela koje ga je imenovalo, a ne neposredno od stranke i takvo svojstvo treba biti ovim zakonom biti uređeno. Ako bi bilježnik nastupao formalno kao javni bilježnik nije jasno u kojem cilju se radi promjena sadašnjeg uređenja. Javni bilježnik svakako ne bi mogao nastupao kao zastupnik stranke, npr. ovrhovoditelja u dijelu ispunjavanja/sastavljanja prijedloga za ovrhu. Javni bilježnik ovlašten je zastupati stranke u nespornim stvarima pred sudovima i drugim javnim tijelima ako su te stvari u neposrednoj vezi s kojom njegovom ispravom, a što u konkretnom slučaju nije riječ. Naime, postupak pred javnim bilježnikom pokrenut povodom prijedloga za ovrhu nije nužno nesporna stvar između stranaka, a niti je riječ „o stvarima koje su u neposrednoj vezi sa kojom njegovom ispravom.“ U suprotnom, ako bi se ovaj postupak gramatički tumačio kao nesporna stvar do osporavanja ovršenika, uloga bilježnika kao zastupnika stranke može biti nadalje tumačena da je on ovlašteni zastupnik i za sastavljanje tužbe i podnošenje sudu kao zastupnik stranke, jer niti postupak po tužbi nije „sporna stvar“ dok se tužba ne ospori, što držimo nepravilnim shvaćanjem instituta „sporna stvar“ u smislu zastupanja javnog bilježnika. 3. Povećanje broja radnji i dodatna složenost aktivnosti pred javnim bilježnikom Prijedlog zakona značajno usložnjava i povećava broj radnji koji javni bilježnik poduzima prilikom postupanja temeljem prijedloga za ovrhu. a) Radnje bilježnika prema postojećem zakonu: - Kada zaprimi ovršni prijedlog javni bilježnik mora ispitati dopuštenost, urednost i osnovanost prijedloga. - Ako prijedlog nije uredan, osnovan ili dopušten proslijedit će spis sudu radi donošenja odluke - Ako ocijeni da je prijedlog uredan, dopušten i osnovan, donijet će rješenje o ovrsi i otpremiti ga strankama najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja - Ako nakon donošenja rješenja o ovrsi ovrhovditelj povuče ovršni prijedlog u cijelosti ili djelomično, jb će donijeti rješenje o obustavi postupka - Javni bilježnik će obustaviti ovrhu i ako utvrdi da je ovršenik umro prije pokretanja postupka ili da je pravna osoba prestala postojati - Javni bilježnik uvijek dostavlja spis sudu radi donošenja odluke u povodu prigovora ovršenika - Javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi. b) Radnje bilježnika po novom uređenju: - zaprima ovršni prijedlog od suda i ispituje dopuštenost, potpunost i osnovanost prijedloga - ako nije potpun vraća ga ovrhovoditelju uz zaključak kojim ga poziva na dopunu u roku od 15 dana - ako nije dopušten ili osnovan vraća ga ovrhovoditelju uz zaključak da u roku od 15 dana povuče prijedlog za ovrhu –donosi nacrt rješenja kojim se prijedlog odbacuje odnosno odbija ili postupak obustavlja i dostavlja el. putem sudu na odlučivanje - ako ocijeni da je dopušten, potpun i osnovan-donosi zaključak kojim poziva ovršenika da u roku od 15 dana ispuni svoju obvezu ili da se očituje osporava li i u kojem dijelu tražbinu: - zaključak javnog bilježnika mora sadržavati: - upozorenje ovršeniku da će sud protiv njega izdati roo (po unaprijed predloženom nacrtu jb-a) ako u zakonskom roku ne postupi po zaključku, - uputu ovršeniku da protiv rješenja o ovrsi ima pravo izjaviti žalbu - uputu ovršeniku da spor s ovrhovoditeljem pokupa riješiti izvansudskim putem - uputu ovršeniku (fizičku osobu) na besplatnu pravnu pomoć - ako ovršenik ne ospori prijedlog za ovrhu bilježnik izrađuje nacrt rješenja o ovrsi i dostavlja ga el. putem sudu - ako ovršenik ospori prijedlog za ovrhu javni bilježnik će spis dostaviti sudu za odlučivanje o sporu između stranaka - ako ovršenik prizna postojanje tražbine ili dijela tražbine, a ospori ovršni zahtjev iz prijedloga za ovrhu, bilježnik će izraditi nacrt rješenja o ovrsi i dostaviti ga el. putem sudu - dostava rješenja o ovrsi strankama - još uvijek upitno u čijoj je nadležnosti - izdaje klazulu pravomoćnosti i ovršnosti te rješenje putem suda dostavlja na provedbu FINA-i Ovakav novo predloženi postupak nije i ne može biti brži, efikasniji i jeftiniji kako ga proklamira predlagatelj zakona. 4..Problem zastare Općenito, rješenje u kojem su angažirana dva tijela u izvanparničnoj stvari, protivno je općim načelima Ovršnog zakona i samoga postupka. Ne samo da će se postupak usporiti do granica apsurda, već je evidentno da će se bitno povećani rad svih sudionika postupka plaćati neusporedivo manje. U cijelom tom postupku najbolje će proći oni koji su krivi za njegovo pokretanje jer je „kazna“ za neplaćanje dugovanja nesrazmjerno mala u odnosu na stvarni trošak pokretanja ovršnog mehanizma. Osim navedenog, postoji ozbiljna opasnost od nastupa zastare ukoliko prijedlog iz nekog razloga bude odbačen, a to ne bude učinjeno u razumnom roku koji bi ostavio prostora ovrhovoditelju da pokrene novi postupak (ovo posebno u slučajevima 1-godišnjeg zastarnog roka). 5. Prijedlog novog ovršnog zakona ne nudi brži sustav ovršnih postupaka, već upravo suprotno, takav prijedlog rezultirati će sporijim i neefikasnim sustavom ovrhe; Uvođenje uloge Javnih bilježnika kao pomoćnog tijela u postupku u tri koraka, te “dvostruke kontrole“ osnovanosti prijedloga za ovrhu dovesti će do toga da će vjerovniku umjesto 30 dana, koliko mu otprilike sada treba da ishodi pravomoćno rješenje o ovrsi kod Javnog bilježnika, prema prijedlogu novog zakona biti potrebno minimalno 6 mjeseci, što se može produžiti za daljnjih 6 mjeseci (dakle 6 mjeseci + 6 mjeseci). Ovo sve pod pretpostavkom da brzina i kvaliteta rada sudaca u kombinaciji sa svim javnim bilježnicima (i onim koji do sada nisu sudjelovali u većem broju ovršnih postupaka vođnih na temelju vjerodostojnih isprava), bude iznimna. Svaki i najmanji zastoj u radu sudova i/ili javnih bilježnika neminovno će dovesti do značajnih zaostataka u riješavanju predmeta na sudovima, pa će se RH ubzo s brojem neriješenih predmeta dovesti u istu situaciju koja je bila prije izmjena zakona 2005/2006.g. kada su uvedeni javni bilježnici kao povjerenici sudova. Naime, sudovi još uvijek riješavaju zaostale predmete starije od 2005/2006 godine (preostalo ih je cca 15-16.000), Nadalje, radi se o godišnje preko 700.000 novih ovršnih postupaka temeljem vjerodostojne isprave koji su do sada bili u nadležnosti javnih bilježnika a koji će sada svi biti sudski postupci. Poznato je da otprilike 3-5 posto ovršnih postupaka koje provode javni bilježnici završe povodom prigovora na sudu. Stoga umjesto 21.000-35.000 novih predmeta godišnje koji dolaze na sud, po prijedlogu novog Ovršnog zakona svake će godine dolaziti na sud novih 700.000 predmeta. I u idealnom scenariju, ukoliko bi sudovi i javni bilježnici radili izuzetno brzo i kvalitetno, samo produljenjem postupka predviđeno novim prijedlogom zakona neminovno će dovesti do zastoja, opterećenja sudova i u konačnici velikom broju neriješenih predmeta, jer je sam postupak produžen za cca 6-12 mjeseci. Za pretpostaviti je da će broj neriješenih predmeta porasti već prve godine za najmanje 350.000 predmeta jer niti jedan ovršni postupak pokrenuti nakon lipnja, neće biti zbog kompliciranog i dugotrajnog postupka moći biti riješen iste godine. Opravdana je bojazan da će broj neriješenih predmeta rasti iz godine u godinu progresivno, jer kada dođe do prvog zastoja u rješavanju predmeta, neminovno će se broj neriješenih predmeta multiplicirati, što će nas u konačnici vrlo brzo dovesti na, a i prestići, brojke koje su bile prije 2005/2006. 6. Prijedlog novog ovršnog zakona ne nudi jeftiniji sustav ovrhe, već upravo suprotno, s obzirom na očekivano usporavanje i produljenje trajanja samog postupka, jasno je kako će isto neminovno dovesti do poskupljenja postupka; Navedeno će se prije svega manifestirati u značajnom rastu iznosa duga na ime zateznih kamata koje terete ovršenika jer će kamate teći čitavo vrijeme dok se postupak nepotrebno odugovlači i dok se produljuje njegovo trajanje u odnosu na sadašnje uređenje postupka. Time će ovršni postupak postati skuplji za ovršenika. Ovršni postupak je već i sada postao skuplji za ovrhovoditelja a moguće i za ovršenika i to zbog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prema kojemu se prestaju izvršavati osnove evidentirane na FINI po kojima nema uplata duže od tri godine. Naime, vjerovnici su prisiljeni predujmljivati FINI naknadu kako bi se spomenute osnove vratile u redosljed naplate, i to za sve osnove, pa tako i one koje neće nikada naplatiti, a one koje će uspijeti naplatiti trošak će pasti na teret ovršenika. Osim toga, neminovno je da postupak kako ga predviđa novi prijedlog zakona iziskuje dodatne značajne troškove za opremu i zaposlenike na sudovima (materijalno financijska ulaganja) da bi isti uopće bili u mogućnosti odrađivati procese koje im zakon nameće. 7. Zaključno u odnosu na ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Smatramo da je jedino prihvatljivo rješenje ono koje omogućava izdavanje rješenja o ovrsi od strane jednog tijela nakon primitka prijedloga za ovrhu, neovisno je li to javni bilježnik kao sada ili sud kako je to bilo ranije uređeno ovim zakonom. Predloženim rješenjem dolaze u nepovoljniji položaj sve strane/osobe koje provode ovrhu i to; Ovršenici – jer ih se na nejasan način dovodi u situaciju da se dva puta procesno očituju o svojim pravima pri čemu nije jasno jeli prvo očitovanje pravni lijek, radi čega prosječan vjerovnik ne može razlikovati faze postupka i pouzdano koristiti svoja prava što povećava rizike gubitka prava i prolongiranja postupka uz kamatu, nije jasno nadalje kako će prosječni ovršenik ostvarivati pravo na uvid u postupak i dokumentaciju u predmetu dok će se ista nalaziti malo na sudu a malo kod javnog bilježnika, hoće li se uvid obavljati elektronski iako je poznato da većina građana nije elektronoski pismena do te mjere da može na taj način ostvarivati svoja prava pred sudom i javnim bilježnikom. Nacrt zakona kao da je zamišljen da maksimalno oteža praćenje tijeka postupka. Ovrhovoditelji – jer će biti izloženi vođenju postupka kod dva tijela što će utjecati na brzinu i efikasnost i trošak provedbe, a čime će se izgubiti efekti digitalizacije i ciljevi koji su ovim zakonom predviđeni Javni bilježnici - jer im se ne daje ovlast donošenja rješenja o ovrsi u svoje ime, ali im se dodjeljuje autonomija kroz procesno nejasnu ovlast donošenja zaključka koji bi trebao imati značaj opomene prema ovršeniku, te ih se načelno koristi kao dostavnu službu u ime suda uz nejasne ovlasti u odnosu na stranke, Sud – jer bi bio prinuđen značajno proširiti svoje kapacitete radi provedbe više faza postupka što nije predviđeno u organizaciji sudova, a sve uz neprihvatljivu ulogu gdje sam ne priprema svoje odluke, nego ovjerava tuđi nacrt odluke, Odvjetnici – koji ne bi bili u mogućnosti adekvatno zastupati interese niti ovršenika niti ovrhovoditelja, jer im se uvjetuje neprimjereno velik broj radnji koje treba poduzeti radi vođenja i daljnje nužne provedbe postupka Fina – ne bi ovime bila rasterećena u provedbi ovrhe, već bi bila izložena većem broju ovrha koja bi se nužno morale podnositi čim ovrhovoditelj zatraži potvrdu ovršnosti sve uz rizike djelomičnih namirenja tijekom postupka i mogućih reakcija ovršenika i na zaključak od strane javnog bilježnika i na kasnije rješenje o ovrsi od strane suda. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 208 | Rankica Benc | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Izrijekom propisati komunikaciju javnog bilježnika s ovrhovoditeljem e-putem. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 209 | Daria Stipčević | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | u čl. 41. Nacrta, iza postojećeg st. 4., dodaje se novi st. 5., koji glasi: „(5.) Javni bilježnik će donijeti i otpremiti zaključke iz ovoga članka najkasnije u roku od 30 dana, računajući od dana zaprimanja prijedloga.“ Odredba postoji i u sada važećem OZ (čl. 281. st. 4.), a svrha joj je ubrzavanje postupka. Ukoliko bi ostala predložena odredba, javni bilježnik nije vezan nikakvim rokovima za poduzimanje ikakvih radnji, pa se postupak može bezrazložno i bez ikakve njegove odgovornosti (pa niti za kamate) otezati unedogled. Čak, štoviše, zbog uočenog nesavjesnog i neopravdanog otezanja postupka od strane javnih bilježnika, novelom OZ iz 2014. je propisana njihova obveza da odluku ne samo izrade nego i otpreme u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga. Bilo je nemalo slučajeva u praksi da bi javni bilježnik od ovrhovoditelju zaprimio prijedlog za ovrhu, o tome mu izdao potvrdu (čime se prekida zastara), rješenje fizički izradio nakon nekoliko mjeseci (pa makar i s datumom nekoliko dana nakon primitka prijedloga), a otpremio tek nakon godinu ili više dana. Predloženim odredbama se ostavlja mogućnost ovršeniku da zbog njegova nesavjesnog postupanja, od javnog bilježnika može potraživati naknadu štete (zbog naplaćenih kamata). | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 210 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Kada javni bilježnik provjerava zakonitost pokretanja postupka svakako bi trebalo uzeti u obzir da provjeri radi li se o zastarjelom potraživanju što je često puta slučaj, na što dužnik uslijed neznanja ne obraća pozornost i plaća ono što je u zastari. Zašto štititi vjerovnika kada je imao mogućnost posebno u eri korištenja računala da pokrene ovršni postupak na vrijeme. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. Sud na prigovor zastare pazi po prigovoru stranke. |
| 211 | Bojan Grahek | Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu , Članak 41. | Predloženi način izdavanja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije smislen, ekonomičan niti je dovoljno promišljen. Prvo sud elektroničkim putem zaprima prijedlog za ovrhu. Takav elektronički obrazac već ima sve potrebno za odlučivanje o njemu. Molim vidjeti kako je to riješeno s europskim platnim nalogom. Obrazac Vas vodi kroz sve nužne stavke i odmah ukazuje na nepravilne unose. Za veće ovrhovoditelje trebalo bi uvesti mogućnost tabličnog unosa podataka. Dodatno, sustav bi mogao biti povezan s drugim bazama podataka i npr. na temelju OIB-a sam upisivati osobne podatke kako bi se izbjegle greške (poveznica sa sudskim registrom i bazama podataka MUP-a). Na taj način bi se izbjegli postupci protiv mrtvih osoba, problemi zbog netočnih adresa za dostavu i sl. Jednom kad se unesu podaci o platnom nalogu, računalni sustav može na temelju istih sačiniti nacrt rješenja o ovrsi. Do sad su ovrhovoditelji to sami radili i rješenja o ovrsi su se izdavala stavljanjem tipizirane potvrde na tekst prijedloga kojeg je sačinio ovrhovoditelj. Ne vidim potrebu da javni bilježnik (st. 1.) poziva ovrhovoditelj da nešto dopuni kad sustav može biti takav da ne dozvoljava podnošenje prijedloga koji nije potpun. Trebalo bi ostaviti mogućnost fizičkog podnošenja prijedloga za ovrhu u situacijama kad zbog neke okolnosti sustav ne dozvoljava podnošenje prijedloga (npr. kako je to regulirano u situaciji kad FINA odbije provesti izravnu naplatu - uz potvrdu FINA-e ovrhovoditelj može podnijeti prijedlog sudu). Zakon predlaže (st. 2.) da nakon što se sastavi takav potpun prijedlog bilježnik zatim ocjenjuje i da li je dopušten i osnovan. Ponovno nepotrebno. Rizik dopuštenosti i osnovanosti treba biti na strankama jer je pravo ovršenika da prigovori neosnovanom i nedopuštenom rješenju o ovrsi i naplati svoj trošak od ovrhovoditelja ako je osnovano prigovorio . Još je gore rješenje da bilježnik sastavlja nacrt sudske odluke kojom se odbija ili odbacuje rješenje i dostavlja ga sudu na odlučivanje. Osnovno načelo samostalnosti i neovisnosti rada suda traži da sud sam donosi odluke (nacrte sudskih odluka eventualno pripremaju sudski savjetnici), a ne da to rade osobe izvan suda. Osim toga, ako se nacrt odluke dostavlja sudu na odlučivanje, to znači da opet sud mora pregledati da li je takva odluka osnovana, čime se nepotrebno dva puta radi isti posao. St. 3. i .4. dodatno komplicira kompliciranu proceduru. Nakon podnošenja prijedloga na obrascu javni bilježnik prvo zaključkom (?) poziva ovršenika da se očituje da li osporava tražbinu. Čemu ovaj dodatni korak - koji samo izaziva dodatne probleme s dostavom i dodatne troškove , a sve to nema nikakve svrhe jer ovršenik i ako se ne očituje može naknadno izjaviti prigovor (tj. po novom - žalbu) protiv rješenja o ovrsi. Sve informacije iz st.4. mogu biti ugrađene u obrascu prijedloga, odnosno u tekstu konačnog rješenja. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 212 | Andrijana Kalić Boroje | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Odredbama stavka 4. i 5. uvodi se potpuno nova vrsta zabilježbe te bi nedorečenost ovih odredbi mogle izazvati prilične poteškoće i nepravilnosti u njegovoj provedbi. Prije svega ove odredbe predviđaju i zabilježbu ovršnog prijedloga temeljem vjerodostojne isprave što znači da bi pravni subjekti već temeljem npr. izvatka iz poslovnih knjiga mogli blokirati pravni promet nekretnina, vozila, poslovnih udjela drugim pravnim subjektima u određenom trenutku - pa čak i kad bi se takva zabilježba brisala povodom stavljanja rješenja o ovrsi izvan snage i dalje ostaje upitna njegova opravdanost . Smatram da bi takvo rješenje trebalo ozbiljno preispitati i ograničiti upis ove zabilježbe isključivo u odnosu na ovršni prijedlog temeljem ovršne isprave. Osim toga prema postojećem tekstu proizlazi da bi se ovršni prijedlog proslijedio tijelu koje vodi evidenciju pa nije jasno tko bi donosio rješenje o zabilježbi na nekretnini zemljišnoknjižni sud ili? Što sa zabilježbom u evidenciji MUP-a o vlasništvu vozila. Ili bi to rješenje donosio sud koji postupa u ovrsi, no onda se ne bi proslijeđivao ovršni prijedlog već bi sud morao donositi rješenje kojim će odrediti zabilježbu prije nego predmet uputi javnom bilježniku - što predstavlja dodatnu komplikaciju pored svih postojećih komplikacija postupka u kojem zajedno sudjeluju sudovi i javni bilježnici. Ograničenje ove zabilježbe isključivo u odnosu na ovršni prijedlog temeljem ovršne isprave rješava gornja pitanja s time da se predlaže preciznije urediti tko određuje upis zabilježbe - ovršni sudac ili? | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 213 | CROATIA osiguranje d.d. | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Čl. 40. st. 2. Predloženim zakonskim tekstom sud u u prvom redu postaje prijamna pisarnica za ovršne prijedloge koji će nakon zaprimanja biti dodijeljeni u rad javnim bilježnicima, odnosno sud poprima ulogu administratora. Ne propisuju se rokovi u kojem sudovi dostavljaju prijedlog ovrhovoditelju, ostaje pitanje koji je to rok istovremeno-isti dan? | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 214 | Hrvoje Vukić | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Prigovor konceptu : ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji ga automatski dostavlja bilježniku (abecednim redom) da bi bilježnik nakon toga proveo proceduru prije nego dostavi sudu za odlučivanje, zar nije jednostavnije da se prijedlog podnosi javnom bilježniku koji dostavlja nadležnom sudu na odlučivanje nakon što provede proceduru (osim ukoliko cilj nije rasporediti ovršne prijedloge ravnomjerno među svim javnim bilježnicima) | Nije prihvaćen | Predloženim zakonskim uređenjem uvodi se novi ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave te se ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave stavlja pod nadzor suda (sudska kontrola). Sud će biti opće i redovno nadležno tijelo, ali zbog rasterećenja sudova zadržavaju se javni bilježnici kao povjerenici suda. |
| 215 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Uz članak. 40. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: Komora u svakom smislu podržava uvođenje elektroničke ovrhe i svaku daljnju digitalizaciju postupka. Inicijative Komore u tom smjeru seže još od 2013. godine. Komora se cijelo vrijeme zalagala za digitalizaciju postupka po uzoru na mađarski model e-platnog naloga, odnosno elektroničku raspodjelu ovršnih predmeta putem Komore. Smatramo da je to dobro rješenje pa ga ovim putem još jedanput ponavljamo. Javni bilježnici već imaju razvijenu središnju aplikaciju (eNotar) koja je u potpunosti skalibilna i interoperabilna i koja u načelu predstavlja digitalnu arhivu javnih bilježnika. Javni bilježnici tu aplikaciju trenutno koriste u rade na ovršnim predmetima na temelju vjerodostojne isprave. Aplikacija je već sada povezana sa evidencijama MUP o prebivalištu i boravištu stranaka, te sustavom OIB-a, te je potrebno dodatno web servisima povezati sa sudovima i FINA-om. Smatramo da je to ekonomičnije i operativnije rješenje koje bi pomoglo bržem ostvarenju projektnih zadataka, budući bi se koristilo znanje koje već postoji, te se sustav ne bi gradio ab ovo. Ako se pak zakonodavac odluči na predloženi koncept iza riječi „javnom bilježniku“ treba dodati riječi „kao sudskom povjereniku“. Na taj način se tek jasno određuje uloga javnih bilježnika u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 216 | DANIJEL LUČIĆ | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Uz članak 40. st. 1. - do sada pravilnici i ini podzakonski akti nisu ažurno pratili donošenje zakona. Sjetimo se samo situacije kod upisa starih zadužnica u Hrvatski registar zadužnica koji je donesen nakon više od mjesec dana od posljednjih izmjena i dopuna Zakona. Potrebno je propisati rok u kojem bi se donio takav pravilnik, a on bi morao biti najkasnije do stupanja zakona na snagu. Uz članak 40. st. 2. - uključivanje suda u automatsku dodjelu predmeta javnim bilježnicima dodatno usporava ovršni postupak. Naime, poznata nam je situacija kod ostavinskih postupaka gdje od suda do bilježnika spis "putuje" dva do tri mjeseca. Trebalo bi prijedlog podnositi neposredno javnom bilježniku, po izboru ovrhovoditelja. Uz Članak 40. st. 3 - trebalo bi detaljnije precizirati u kojem obliku i na koji način će se prilagati vjerodostojna isprava. Primjerice, hoće li to biti u PDF obliku bez pečata i potpisa? Hoće li biti skenirana sa pečatom ili potpisom? Hoće li možda biti propisan napredni elektronički potpis i za priloge? Uz članak 40. st. 4 - sud nije obvezan na nikakav rok u kojem će to učiniti, a poznavajući sporost naših sudova to može potrajati minimalno mjesecima. Uz to, manipuliranje prednosnim redovima već u ovoj fazi postupka je plodno tlo za manipulacije ovršnim postupkom, kao i zloporabu položaja. Primjerice, može se fiktivno osnovati još jedan j.d.o.o. koji može generirati prijedloge za ovrhu i manipulirati prednosnim redovima na štetu stvarnih vjerovnika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 217 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Stavak 7. (iskustva i prijedlog glede sustavne elektronifikacije); elektronifikacija kao takva je doista izvrsno rješenje i mi ga u potpunosti podržavamo. No samo dobro odrađeno rješenje ovdje može riješiti probleme koje se elektronifikacijom zapravo žele riješiti. Ništa što je polovično odrađeno ne bi smjelo biti prihvatljivo. Dajemo svoje prijedloge poboljšica, a kako smo detaljno upoznati sa ovršnim praksama drugih EU država pošto smo kao agencije, dio Grupa koje djeluju na razini cijele EU, prvenstveno Njemačke te skandinavskih zemalja, a i šire te smo izvršili i dodatna istraživanja: Pravilnikom je potrebno detaljno propisati način pokretanja masovnih ovrha – velik broj ovrhovoditelja šalje masovne ovršne prijedloge, primjerice 4.000 u jednom danu te je nužno da sustav bude podešen tako da se omogući brzo i jednostavno podnošenje većeg broja ovršnih prijedloga. Nikako nije prihvatljivo ispunjavanje pojedinačnog obrasca za predmet po predmet. Time bi u potpunosti bilo onemogućeno podnošenje većeg broja ovršnih prijedloga istovremeno, a što je potpuno protivno europskoj praksi. Primjerice Slovenski ovršni sustav je upravo prilagođen pokretanju masovnih ovrha tako da se nadamo da je intencija našeg zakonodavca također omogućiti navedeno postupanje. U nastavku su napomene vezane uz elektronifikaciju i umrežavanje sustava ovrhe temeljem vjerodostojne isprave; Povezivanje javnobilježničke aplikacije sa sustavom javne uprave (MUP, Porezna uprava), i izrada korisničkog sučelja kojeg bi koristili ovrhovoditelji. Naime, 01.01.2018. uvedena je jedinstvena bilježnička aplikacija koju koriste svi javni bilježnici u RH, a koja podržava elektronifikaciju i umreživanje, odnosno bi istu bilo eventualno potrebno dodatno razviti i omogućiti pristup i sudovima, no temelj je sigurno već postavljen. Ovršni prijedlozi izrađivali bi se po principu šprance – odabir željenog predloška ovršnog prijedloga ovisno o željenom predmetu ovrhe (ovrha na računu, primanjima, općenito na imovini..), importom excel tablice ili drugog oblika dokumenta, sa podacima koji predstavljaju obavezni sadržaj ovršnog prijedloga preko sučelja. Na navedeni način i funkcioniraju aplikacije ovrhovoditelja. Tako da se ovdje radi o istom principu, koji funkcionira u praksi pa se zapravo radi o sa tehničke strane, već viđenom i provedivom rješenju (primjerice Slovenija). Razlika je ta da bi sustav trebao biti kreiran tako da podržava veći broj korisnika i podataka od neke lokalne aplikacije pojedinog ovrhovoditelja. Sustav umrežen sa sustavom državne uprave, automatski bi javljao eventualne greške u podacima (poljima) kojima je potrebno popuniti ovršni prijedlog, slao povratno točan podatak u istom obliku u kojem je podatak importiran (primjerice excel – preporučljivo je uvesti jedan zadani (unificirani) oblik za import podataka!), kojim bi ovrhovoditelj povratno ponovnim importom, unio ispravne podatke u ovršni prijedog. Sustav bi trebao biti podešen tako da ovršne prijedloge koji i nadalje sadrže netočne podatke, primjerice – nepostojeći OIB (što se u praksi događa kod osoba koje su odselile u inozemstvo, preminulih osoba itd), ne pušta dalje u provedbu, dakle, ovrhodovitelj bi trebao nadalje istražiti koji je tome uzrok i ovisno o ishodu provjere - takvi ovršni prijedlozi NE ulaze u daljnji postupak. Vjerodostojna isprava bi se također dostavljala u elektronskom obliku, a poveznica ovršnog prijedloga i isprave, bio bi OIB ovršenika, odnosno druga jedinstvena identifikacija predmeta, gdje bi sustav ta dva dokumenta sam upario. Ovršni prijedlog u elektronskom obliku, dostavio bi se odabranom javnom bilježniku, ovisno o županiji dužnikovog prebivališta. Javni bilježnik koji bi zaprimio takav ovršni prijedlog, automatski bi generirao rješenje o ovrsi, a dodatne provjere ne bi bile potrebne niti od strane suda niti od strane bilježnika pošto je iste prethodno odradio sustav i do grešaka ne može doći. Faza ovrhe do ove točke, može biti odrađena na ovaj način, u roku 24 sata od početka importa ovršnih prijedloga, ako ne i puno brže. Ovrhovoditelj bi također, na sučelju mogao jednim klikom preuzeti generirana rješenja o ovrsi – ovaj dio isčitavamo da je zakonom predviđen. Rokove dostave bi trebali moći kontrolirati i ovrhovoditelji – pošto se cijeli postupak provodi u istom aplikativnom sustavu, ovrhovoditeljima se mora dati tehnička mogućnost da putem aplikacije komuniciraju sa bilježnicima, prate rokove dostave, prate tijek postupka – faze, potiču bilježnike na brži (pravovremeni rad), sami povlače statistike iz sustava i sl. Prednosti: Ubrzanje i pojednostavljenje donošenja rješenja o ovrsi: - Ne opterećuju se niti bilježnici niti sudovi osobnih istraživanjem ispravnosti ovršnih prijedloga, pošto ono što je pristiglo do javnog bilježnika, već jest kroz sustav utvrđeno kao ispravno i podobno za donošenje rješenja o ovrsi. - Nema potrebe za printom i slanjem papira– ušteda papira, ušteda na poštanskim troškovima (što je ušteda i ovrhovoditelju i u konačnici i ovršeniku), ušteda vremena na dostavi - Ovršni prijedlozi mogu biti generirani i rješenja donesena i u istom danu, kao i provedena elektronska dostava (preuzimanjem) vjerovniku - Pošto se radi o tehničkim rješenjima koja već u praksi postoje i primjenjuju se u pojedinim aplikacijama, radi se dakle o tehnički izvedivom rješenju. Također, Slovenski sustav već godinama aktivno funkcionira na sličan način, a za uspješno rješenje, zaprimio je nagradu Kristalna vaga Europske komisije i Vijeća Europe. - Ne opterećuju se pretrpani sudovi niti bilježnici. Svakako bi, ako se ovdje stremi kreiranju jednog sveobuhvatnog rješenja koje bi dobro funkcioniralo dulji niz godina, a i bilo bi u skladu sa EU praksom, dapače bi mnogim zemljama bilo i primjer, a tehnički je potpuno izvedivo, trebalo uvesti svaku moguću automatizaciju, odnosno napraviti jedan potpuno kvalitetan i dugoročno održiv sustav. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 218 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Stavak 7; Zbog neophodnosti ovoga pravnilnika za praktičnu provedbu ovrhe, a rekli bismo čak da pravilnik za praksu ima veće značenje od zakona jer bi trebao detaljno propisati točno koje radnje, na koji način, kojim slijedom i modusom se iste trebaju provoditi, isti je stoga nužno donijeti odmah sada, početkom 2019., a ne primjerice krajem godine ili čak nakon stupanja zakona na snagu. Isti također, mora biti predmet javne rasprave gdje se mora saslušati prvenstveno praktičare. Puno prije stupanja zakona na snagu, i zakon i pravilnik moraju biti definirani i objavljeni u konačnom sadržaju, kako bi se svi sudionici u postupku (vjerovnici, dužnici, sudovi, bilježnici, sudovi...) mogli detaljno pripremiti za novi sustav ovrhe, a koji je bitno različit od sadašnjeg. U protivnom, danom stupanja na snagu zakona, nitko neće znati što i kako raditi i biti će to pad sistema koji će trajati mjesecima. Ovo napominjemo jer ne bi bilo prvi put da se donese (važan) zakon,a da nisu spremni provedbeni pravilnici te se dogodi višetjedni/višemjesečni zastoj s radom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 219 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Stavak 6. (a vezano uz predaju pismena pošti); Koje vrijeme u danu – što ako je na isti dan elektroničkim putem zaprimljeno primjerice još 3 ovršna prijedloga, gdje svaki imaju evidentiranu precizno, minutu zaprimanja, kako će se onda gledati prednosni red ovoga prijedloga koji je predan poštom u odnosu na ove predane elektroničkim putem? | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 220 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Stavak 3.; Mora se izričito navesti da se ta isprava prilaže u elektroničkom obliku. U suprotnom, nema elektronifikacije i postupak je neprovediv. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 221 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Stavak 2.; Nejasno je zašto se predmeti u startu od strane ovrhovoditelja uopće dostavljaju sudu, ako se predmeti dalje odmah dodjeljuju automatski (je li doista tako?). Kako će se zapravo dodijeliti predmeti u rad? – doista automatski čim obrazac ovršnog prijedloga stigne sudu ili će neki djelatnik suda morati odraditi neku radnju (pa bio to samo „klik“)? Zašto se predmeti samim upladom u sustav ne dodijele automatski prema predefiniranom ključu, zašto je uopće potrebno uključivati ljudski faktor, povećati mogućnost greške, usporiti sustav i ne iskoristiti u potpunosti prednosti elektronifikacije koje se nude? | Nije prihvaćen | Predloženim zakonskim uređenjem uvodi se novi ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave te se ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave stavlja pod nadzor suda (sudska kontrola). Sud će biti opće i redovno nadležno tijelo, ali zbog rasterećenja sudova zadržavaju se javni bilježnici kao povjerenici suda. |
| 222 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Dakle, ako se uvode sudovi, ovakvo rješenje tog uvođenja je iznimno loše. Trebalo bi postupiti prema Slovenskom modelu, u kojem ovršne postupke vodi jedno jedino tijelo - jedini centralni sud (COVL), sa svega nekoliko sudaca i nekoliko desetaka administratora. I sve stižu odraditi, ne samo u smislu zakonskih rokova, nego – odmah, bez odlaganja. Zašto? Zato, što nema loptanja između nekoliko institucija, tu je samo sud. Zato, što nema desetak nepotrebnih radnji, provjeravanja napisanog i slično. Naime, u Sloveniji je savršeno jasno pravilo kakav je sadržaj ovršnog prijedloga, što smije istime biti priznato, što ne. I sve je automatizirano – sve, svaka radnja, svaki papir. Sam sustav ne dozvoljava da ovrha ide dalje, ako je bilo koji podatak ubačen u šprancu pogrešan. Nema potrebe za nikakvih provjeravanjem sadržaja niti forme bilo kakvog podatka od bilo koje osobe, nego sve navedeno provjerava sam sustav. U potpunosti se izbjegava ljudski faktor – i glede mogućnosti pogreške i glede brzine, tj sporosti postupanja. Slovenija ima i opciju: uz elektroničku ovrhu, i mogućnost izrade ovršnog prijedloga pisanim putem, što je također priično korišteno od strane neukih stranaka u Sloveniji, s time da se u takvim postupcima koji su iznimni, a nisu elektronički, plaća viša naknada i pristojba, od postupaka koji idu elektronički. Time se potiče elektronifikacija, no ujedno se i vjerovnicima daje izbor, jer uz velike vjerovnike, postoje i mali vjerovnici kojima pisani sistem više odgovara. Napominjemo kako u takvom Slovenskom sustavu nema niti jedna jedina zabilježena greška. Cijeli sustav je do faze pravomoćnosti rješenja o ovrsi – ekstremno brz. Slovenski je sustav stoga nagrađen nagradom Kristalna vaga Vijeća Eurpoe i Europske Komisije. U tome primjeru vidimo kako je apsolutna automatizacija itekako moguća i provediva u praksi. Dapače, u najbližem susjedstvu već imamo gotovo programsko rješenje koje samo treba kupiti ili preslikati. Time se niti ne opterećuje sudstvo, uvedena je potpuna kontrola nad bilo kojom greškom, nema netransparentnosti, nema proizvoljnog postupanja i slično. No za razvoj takvog sustava, Sloveniji je trebalo 5 godina intenzivnog rada, u suradnji sa Njemačkim stručnjacima. No i taj sustav ima negativnu stranu što jako ljuti njihove praktičare: nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, provedba se spušta na lokalne sudove gdje prestaje i svaka brzina i svaka elektronifikacija. Dakle, u tom dijelu sustav nije dorađen. Tu se događa da nakon što 90% rješenja postane pravomoćno u 2 mjeseca, sama provedba traje godinama. I taj se dio trebao riješiti elektronifikacijom i automatizacijom. Taj je pak dio bolje rješen čak i u RH, kako trenutnim zakonom, tako i ovim prijedlogom. Svejedno svakako smatramo da su naši javni bilježnici izuzetno učinkoviti, da u tom segmentu možemo biti primjer drugim zemljama tako da smatramo da ono što odlično funkcionira, nije potrebno mijenjati. | Prihvaćen | Prijedlog primljen na znanje. |
| 223 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Komentar na članke 40.-46.; Nedvojbena i vrlo opasna posljedica ovakve formulacije članaka 42.-44 je oduljenje i nepotrebna komplikacija ovršnog postupka. Ovo je loptanje između suda i javnog bilježnika: ovrhovoditelj prijedlog uploada na platformu, sud ga dodjeljuje bilježniku u rad, bilježnik donosi nacrt, nacrt šalje dužniku, dužnik odgovara/ne odgovara, bilježnik šalje nacrt sudu, sud donosi odluku, odluku dalje dostavlja.... Sve skupa nepotrebno. Sada je puno jednostavnije – vjerovnik prijedlog podnosi bilježniku, on donosi rješenje i dostavlja ga strankama, i to je to. Kako itko može pomisliti da će dodavanje u postupak brojnih dodatnih faza i radnji koje do sada nisu postojale, taj postupak – pojednostaviti? I logika i višegodišnja praksa govore suprotno. Također, dodatno oduljenje i pravnu nesigurnost donosi NEPOSTOJANJE rokova za odradi tih radnji suda i bilježnika, što je detaljno iskomentirano u člancima koji slijede na svakom mjestu gdje nedostaje rok, a ovdje ćemo dati svoj generalni osvrt. Dakle, bez propisanih rokova, postupak bi se mogao otegnuti zauvijek. Ovo nije bespotrebna bojazan; napominjemo ovo prisjećajući se vremena ovrha na sudovima prije javnih bilježnika, a koji se nikako nisu držali niti propisanih rokova. Rokovi se moraju unijeti pošto znamo da će sva tijela u postupku koristiti ovu zakonsku prazninu, posebno time što je sada predviđeno da u postupku sudjeluju i sudovi i javni bilježnici. Bez propisanog roka doći će sigurno do oduljenja postupka – protivno načelu hitnosti; ovrhovoditelj neće tako skoro doći do svog novca, a ovršeniku će rasti bespotrebno zakonska zatezna kamata. Vjerovniku također nisu omogućena nikakva pravna sredstva za traženje ubrzanja takve dostave. Time se, osim propisivanja rokova, moraju unijeti i sankcije za bilo koje tijelo postupka koje se ne pridržava propisanih rokova, uključujući i sudove. Pošto se radi o ovršnom postupku, i izmjenama kojima bi cilj trebao biti ubrzanje i povećanje učinkovitosti tog postupka, odnosno postupku koji bi trebao biti (nadamo se u potpunosti) automatiziran, smatramo kako bi svi rokovi trebali biti „bez odlaganja“ ili „najdulje u roku 3 radna dana). Uz dakako uvođenje spomenutih, gore predloženih sankcija za nepridržavanje rokova. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 224 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Negativno što se u ovršnom sustavu uopće javljaju dva provedbena tijela – i sudovi i javni bilježnici. Potpunom automatizacijom kakva se stremi uvesti ovim zakonom, dovoljno je samo jedno tijelo, a i tom se tijelu na taj način minimizira potreba za resursima, generiranje bilo kakvih troškova, a postupak se bezbolno ubrzava. S obzirom na dosadašnju praksu koja je pokazala da su javni bilježnici izvrsno ovladali ovršnim postupcima temeljem vjerodostojne isprave, smatramo da bi donošenje rješenja o ovrsi trebalo ostati u nadležnosti istih. Prije svega, općinski sudovi ne da nemaju kapaciteta i ljudi za određivanje ovrha podnesenih i temeljem vjerodostojnih isprava, već nemaju niti za odradu predmeta koji su im trenutno u radu. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 225 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | Predloženi način podnošenja prijedloga za ovrhu na propisanim obrascima ne olakšava rad niti strankama, a niti sudu, te se na taj način nepotrebno ograničava strankama pravo na pristup sudu kao i na efikasno i jednostavno i predvidivo pružanje očekivane pravne zaštite. Ukoliko se ovrha provodi, primjerice, radi ostvarenja nenovčanih tražbina, teško je za očekivati da će se stranka moći lakše izraziti i predložiti ovrhu koristeći obrazac, nego što bi mogla pisanjem vlastitog prijedloga za ovrhu. Propisivanjem obrazaca ne mogu se predvidjeti sve situacije do kojih u praksi najčešće dolazi (npr. ukoliko dođe do prijenosa tražbine ili dugovanja, ili univerzalne sukcesije na strani ovrhovoditelja ili ovršenika), pa će stranke morati dodatno objašnjavati zbog čega je propisani obrazac nepodoban za postupanje kako bi im se omogućila naknada troška. Navedenim postupanjem ovrhovoditelju se nameću dodatne obveze, koje posljedično utječu na efikasnost naplate tražbine i otežavanje pravne pozicije ovrhovoditelja koja time nije u ravnoteži sa pozicijom ovršenika. Također, propisivanjem obveze podnošenja podneska elektroničnim putem se strankama pravo na pristup sudu uvjetuje tehničkim i informacijskim vještinama i tehničkom opremljenošću. Predlaže se izbaciti navedene stavke. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 226 | Rankica Benc | Podnošenje prijedloga za ovrhu, Članak 40. | U čl. 40. stavak 3. ispred točke treba dodati zarez i tekst: "u elektroničkom obliku i to skenirana i potpisana kvalificiranim elektroničkim potpisom podnositelja. Pri tome podnositelj jamči da je skenirana isprava vjerna ispravi na papiru, pod prijetnjom kaznene odgovornosti kao za lažni iskaz dan pred sudom". U st. 4. naznačiti da se radi o prijedlogu na temelju OVRŠNE isprave. | Primljeno na znanje | Prijedlog primljen na znanje. |
| 227 | Hrvoje Vukić | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | zakonski tekst (i sada je na snazi): "– ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihov osobni identifikacijski broj i, prema potrebi, njihove adrese " pitanje: Zašto su potrebni ovi podaci osoba koje NISU stranke u postupku? Punomoćnik zastupa stranku kao i zakonski zastupnik i zašto se moraju stavljati i ovi podaci? Čemu to služi? U situaciji u kojoj se GDPR tumači ekstenzivno i svuda oko nas svi ugovori dobivaju nepotrebna tri članka i potpisuje se izjava ili dvije više nego prije - koji je smisao davanja ovih podataka osoba koje uopće nisu stranke u postupku? | Nije prihvaćen | Radi zasnivanja prava i obveza, kao i identifikacije osoba koje zastupaju stranke u postupku potrebni su navedeni podaci. |
| 228 | DANIJEL LUČIĆ | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Uz članak 39. st. 1. t. 3. Nacrta prijedloga zakona - o čemu ovisi potreba da se navodi adresa zakonskog zastupnika/punomoćnika? Ako se već traže ti podaci koji su nepotrebni, trebalo bi navesti u kojim okolnostima je potrebno navoditi adresu. Uz članak 39. st. 1. t. 3. Nacrta prijedloga zakona - potrebno je propisati okolnosti koji spadaju u "prema potrebi". Ovakvo rješenje dovodi do nejasnoća i praktične nemogućnosti unificiranja jednog obrasca prijedloga. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 229 | Ured pučke pravobraniteljice | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Uz članak 39. Nacrta prijedloga zakona: Bilo bi svrsishodno propisati da prijedlog za ovrhu treba sadržavati naznaku kamata u apsolutnom iznosu koji je ovršenik uz glavnicu i troškove dužan platiti u određenom roku da bi se tražbina smatrala namirenom. Također, predlažemo dodatno predvidjeti, procijeniti i prevenirati moguće negativne učinke ove odredbe u provedbi, primjerice, u situaciji u kojoj bi ovršenik postupio po pozivu iz zaključka i u roku ispunio svoju obvezu, ali ovrhovoditelj o tome ne bi (pravovremeno) obavijestio javnog bilježnika i povukao prijedlog za ovrhu. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. Napominjemo kako kamata teče sve do podmirenja glavnog duga pa ju je nesvrsishodno izraziti u apsolutnom iznosu na određeni dan, jer već slijedeći dan ista će biti povećana. |
| 230 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Stavak 1., točka 3.; Što to znači „prema potrebi“ – tko o tome odlučuje? Svako spominjanje adrese zakonskih zastupnika, pošto se radi o nepotrebnom podatku koji u ovršnom postpku nema nikakvu svrhu, protivno je odredbama GDPRa, a ujedno stvara opasnost za život, tjelesni integritet i imovinu zastupnika i članova njihovog kućanstava. Stavak 1., točka 4.; Opet, „prema potrebi“. Tko odlučuje o potrebi, i kada.Sud? Kada? U kojem roku? Ovime se dodatno i nepotrebno produbljuje pravna naeigurnost i oduljuje postupak. Nadalje je nejasno: 1. Popis okolnosti. Mi kao vjerovnici iz ovoga uopće ne znamo što je potrebno opisati i popisati. Potrebno je odredbu preciznije definirati. 2. Opis dokaza: na što se tu misli? 3. Ujedno, je li i opis dokaza „prema potrebi“, ili je prema potrebi samo opis okolnosti? Stavak 3., točka 1.; A što je s vjerodostojnom ispravom? Stavak 5.; Odredbe Zakona o stečaju potrošača, koji je usko vezan uz ovaj zakon, propisuju da se brišu (deblokiraju te potom i u praksi posljedično otpisuju, gube pravnu osnovu) potraživanja jednog vjerovnika koja su primjerice zavedena u očevidnik FINE samo 2 dana, ukoliko potraživanje nekog drugog vjerovnika istog dužnika, na FINI stoji dulje od 3 godine. Istovremeno nije moguće dobiti podatke potrebne za donošenje odluke i svijesti o tome da se pojedino potraživanje u stvari ne može aktivirati pred finom jer potraživanje može već za par dana biti otpisano, pošto je set podataka koji se može dobiti iz očevidnika Fine i prema trenutnom Zakonu o provedbi ovrhe i provedbenim propisima, i prema ovome prijedlogu Ovršnog zakona, nedostatan. Znači, Zakon o provedbi ovrhe nije usklađen sa Zakonom o stečaju potrošača, a taj zakon nije usklađen niti sa ovim izmjenama Ovršnog zakona. Kada ne bi bilo navedenih neustavnih odredbi Zakona o stečaju potrošača te nedovoljno definiranih odredbi provedbenih propisa Zakona o provedbi ovrhe (koji će s obzirom da se ovim izmjenama Ovršnog zakona, Zakon o provedbi ovrhe stavlja izvan snage, biti provedbeni propisi Ovršnog zakona), svakako bismo se složili da ova odredba, osim za potraživanja u ukupnom iznosu većem od 40.000 kn, ima smisla i socijalnu opravdanost. Tako da predlažemo da se izmjene sporne odredbe Zakona o stečaju potrošača te da se provedbeni propisi ovoga zakona definiraju tako da otklanjaju nedostatke dosadašnjih provedbenih propisa Zakona o provedbi ovrhe. Dodatno, za veće iznose dugova, ovrha na novčanim sredstvima bi trajala predugo, odnosno bi dužnik ionako bio odblokiran nakon 3 godine, ukoliko bi svega recimo 6 mjeseci zastao s uplatama, ili bi i bez tog zastoja, same ustege trajale godinama i godinama, a istovremeno bi se generirala zakonska zatezna kamata. Tako da ovo ne bi smjelo vrijediti uopće za predmete sa VPSom većim od primjerice 40.000 kn ili treba definirati neku drugu granicu (možda i višu): ova bi se iznimka (iznimka da se ovaj redoslijed ne primjenjuje na iste) izričito trebala unijeti i u članak 90. st. 3. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje.Navođenje podataka o zastupnicima i pounomoćnicima nije u suprotnosti s GDPR jer su podatci dostupni u javnim registrima i nužni zbog identificiranja stranaka u postupku. Nacrtom se ne intervenira u stečaj potrošača. |
| 231 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Podržavamo predloženo rješenje u stavku 4. koji predstavlja usvojeni prijedlog Hrvatske odvjetničke komore, te smatramo kako će isti pridonijeti u postupku provedbe ovrhe temeljem vjerodostojnih isprava značajnu promjenu u smjeru učinkovitosti i jednostavnijih rješenja za ovršenike, bez štete za ovrhovoditelje. Stoga, držimo da se upravo ovakvim rješenjem postiže traženi cilj u ovom najzastupljenijem obliku ovrhe, a što i jest ujedno i najbitniji cilj ove novele Ovršnog zakona. No međutim, svakako je potrebno regulirati i porezni aspekt predloženih ponuda na način da ovakve ponude (smanjenja ukupne tražbine) ne budu porezno otegotno tretirane za ovrhovoditelja/ponuditelja, nego upravo suprotno da budu ovrhovoditeljima atraktivne s poreznog aspekta. Također predlažemo da se oprost potraživanja / otpust duga ovrhovoditelja prema ovršenicima učini porezno privlačnim npr. po proteku određenog vremena nakon što je pravomoćno rješenje o ovrsi na FINI (npr. tri godine) bez ikakve naplate, na način da se porezni tretman ovrhovoditelja bude jednak u slučaju prodaje potraživanja ili otpusta duga. Na taj način spriječiti će se prodaje potraživanja ovrhovoditelja, te će ovršenici ostati u pravnom odnosu s ovrhovditeljem, a izbjeći će se situacija da ovršenik ne zna nužno da je tražbina prema njemu prethodno prenesena i da je doveden u nepovoljan položaj. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 232 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Smatramo da bi u pogledu naznačavanja u prijedlogu za ovrhu OIB-a punomoćnika koji profesionalno obavljaju djelatnost pravnog zastupanja (odvjetnici), istog trebalo izostaviti obzirom da se odvjetnik legitimira odvjetničkom iskaznicom. Osim navedenoga, nejasan je legitimni interes isticanja osobnog i nejavnog podatka punomoćnika i svih zakonskih zastupnika (OIB, adrese) koji nemaju nikakvu svrhu u postupku. Pravna osoba je ovrhovoditelj, a svi podaci o toj pravnoj osobi (pa tako i podaci o zakonskim zastupnicima) su tijelu koje vodi ovršni postupak lako dostupni. Niti punomoćnici, niti zakonski zastupnici nisu ovrhovoditelji, ovrha se ne vodi u njihovu korist, a samo se te osobe (od kojih neke niti nisu potpisnici samog prijedloga za ovrhu) može dovesti do nelagodne situacije u kojoj ovršenik dobiva dokument iz kojeg vidi sve osobne podatke tih osoba te ih može iskoristiti za prilično neželjene stvari. Također je nejasno što je u slučaju kada stranku zastupa odvjetnik zaposlen u odvjetničkom društvu, a koje društvo je pravna osoba sa svojim OIB-om. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 233 | Rankica Benc | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | U čl. 39. st. 2. je greška u pisanju "roku od osam 15 dana", pri čemu je realnije očekivati da se tražbina namiri u roku od 15 dana, pogotovo kod fizičkih osoba. Podaci o zastupnicima ne bi trebali biti obvezni, oni su ionako za pravne osobe promjenjivi. Korisnije bi bilo npr. izrijekom propisati da se za maloljetnu osobu i osobu pod skrbništvom jedan otpravak rješenja dostavlja Centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta. Za stavak 4. prva varijanta "pokriva" i alternativu, jer daje vjerovniku fleksibilnost, a dužniku garantira jasnu posljedicu njegove uplate. U stavku 5. bi bilo učinkovitije propisati "ovrhu općenito na imovini ovršenika", a predmet ovrhe se određuje i mijenja u provedbi. | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćen u pogledu roka. |
| 234 | SUZANA MAJER MARKOVIĆ | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Vezano za st.4 - Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave može sadržavati ponudu ovršeniku da u roku od 15 dana uplati određeni novčani iznos, a koji iznos je manji od iznosa tražbine radi kojeg se pokreće ovrha. Ovime se pruža mogućnost za otpust dijela duga ovršeniku te se izbjegava vođenje sudskog postupka. Ovrhovoditelju treba ostaviti mogućnost da sam odredi visinu otpusta dijela duga koji će odobriti ovršeniku, a ne ograničavati ga da ponudu temelji na visini glavnice i odmjerenih troškova postupka. Naime, ovrhovoditelj će odobriti veći otpust duga što je imovina ovršenika manja. Kako bi se navedeno moglo provesti nužno je da ovrhovoditelj dobije podatke o imovini ovršenika od državnih tijela i pravne osobe s javnim ovlastima sukladno čl. 21.ovog Zakona. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 235 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | Kada se donosi rješenje dvsksko bi bilo dobro naznačiti uz glavnicu i kamate koje se moraju platiti u određenom roku jer pojedinci znaju pokretati nove ovrhe ako dužnik nije platio točnu kamatu koju mu nitko nije izračunao. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 236 | Bojan Grahek | Sadržaj prijedloga za ovrhu, Članak 39. | U vezi st. 1. al. 3. - Nejasno je zašto je potrebno u prijedlogu za ovrhu navoditi imena, prezimena, OIB i adresu npr. članova uprave pravne osobe (budući da u zakonu nema definicije što je zakonski zastupnik, prema dosadašnjoj praksi taj podatak se traži i za članove uprave TD) . Nejasno je kad je potrebna adresa, a kad nije (zašto je to ostavljeno diskrecijskoj ocjeni i čijoj). Za neke oblike udruživanja ne postoje detaljni javni podaci o osobama koje su zastupnici (npr. adrese osoba ovlaštenih za zastupanje udruga). Nejasno je zašto je potreban OIB punomoćnika i koji je to OIB kod npr. odvjetničkih ureda s više odvjetnika (odvjetničko društvo nije punomoćnik, punomoćnici su uvijek pojedinačni odvjetnici). Ova odredba smislena je samo kod osoba koje nemaju poslovnu sposobnost kako bi sud znao kome dostaviti odluke te eventualno kod stranka u stečaju, budući da iste u pravilu više ne posluju na registriranoj adresi sjedišta, već na adresi stečajnog upravitelja. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 237 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Stvarna nadležnost, Članak 37. | Uz članak 37. Nacrta prijedloga zakona: Ovim nacrtom je ovršni postupak propisan kao sudski, da li pojedine radnje provode javni bilježnici kao povjerenici, Agencija ili netko treći ne znači da „rješavaju“ predmete. Odredbe iz čl. 47. o stvarnoj nadležnosti bolje su pa bi ih trebalo i ovdje propisati. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 238 | Andrijana Kalić Boroje | Dio drugiOVRHA, Glava treća PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE | Iako razumijem razloge zbog kojih je predlagatelj krenuo u izmjene postupka donošenja rješenja o vjerodostojnoj ispravi (činjenica da javnobilježnička rješenja o ovrsi nisu provediva u državama EU u svjetlu odluka Europskog suda) predloženi koncept u kojem se udružuju sudovi i javni bilježnici kako bi zajedničkim snagama donijeli "pravno zahtjevno" rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave trpi opravdane kritike te podržavam komentare ostalih sudionika javnog savjetovanja kojima se ukazuje na nelogičnost, nepreciznost, nedorečenost i nepravilnost odredbi prijedloga zakona kao i cijelog koncepta. Nadam se da će ove kritike uroditi rezultatom te da će predlagatelj pokušati pronaći drugačije rješenje ovog pitanja ili barem u dostatnoj mjeri promijeniti i bolje urediti ovaj dio zakona. Osobito bi trebalo obratiti pažnju na rješenje prema kojem bi javni bilježnici utvrđivali pravomoćnost i ovršnost rješenja kojeg je donio sud. Rješenje prema kojem pravomoćnost odluke utvrđuje tijelo koje nije donijelo odluku smatram problematičnim s više aspekata, osobito što bi ovdje nesudsko tijelo utvrđivalo pravomoćnost sudskih odluka te se potencijalno opet otvara mogućnost preispitivanja da li će se i takva odluka moći izvršavati u zemljama EU. | Nije prihvaćen | Postojeći sustav ovrhe na temelju vjerodostojne isprave ne omogućuje da se rješenje o ovrsi koje je doneseno od strane javnog bilježnika izravno provede u državama članicama Europske unije (Presuda Suda Europske unije (drugo vijeće) u predmetu Pula Parking d.o.o. protiv Svena Klausa Tederahna, C-551/15 od 9. ožujka 2017.; Presuda Suda Europske unije (drugo vijeće) u predmetu Ibrica Zulfikarpašić protiv Slavena Gajera, C-484/15 od 9. ožujka 2017.). Sukladno navedenom, ovim Zakonom uvodi se novi ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave te se predloženim zakonodavnim rješenjem ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave stavlja pod nadzor suda (sudska kontrola). Sud će biti opće i redovno nadležno tijelo, ali zbog rasterećenja sudova zadržavaju se javni bilježnici kao povjerenici suda. Predloženim zakonskim rješenjem sve će odluke suda biti donesene u kontradiktornom postupku (odnosi se i na odluke u čijem donošenju sudjeluju javni bilježnici kao pomoćnici suda) te će biti provedive u državama članicama Europske unije. |
| 239 | HGK | Potvrda o ovršnosti, Članak 36. | Predlaže se dopuniti stavak 4. tako da glasi: „(4) Arbitražni sudovi ne izdaju potvrde o ovršnosti svojih odluka, osim ako zakonom ili pravilima sudišta nije drukčije određeno. U povodu pravnog lijeka ovršenika sud koji vodi ovršni postupak ispitat će je li odluka arbitražnog suda stekla to svojstvo te ako utvrdi da odluka arbitražnog suda nije stekla to svojstvo ukinut će rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti.“. Obrazloženje: uz naš prijedlog izmjene i dopune članka 26. Nacrta prijedloga ovršnog zakona | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 240 | CROATIA osiguranje d.d. | Potvrda o ovršnosti, Članak 36. | Čl. 36. Potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju. Potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave daje javni bilježnik bez nakande. Upravo navedena odredba potvrđuje stvarnu ulogu javnih bilježnika kao tijela koje u biti zaista i donosi odluku. Nezamislivo je da se donošenje rješenja o ovrsi stavlja u nadležnost suda, samo da se ispuni formalna svrha zakona, a odlučivanje o potvrdi pravomoćnosti i ovršnosti ( kao uvjetu bez kojega se u glavnom niti ne može provesti ovrha) ostavlja u nadležnosti javnih bilježnika. | Prihvaćen | Prihvaća se. Potvrdu će izdavati sud koji je donio rješenje. |
| 241 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Potvrda o ovršnosti, Članak 36. | Uz članak 36. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona: Hrvatska javnobilježnička komora je već ranije upozorila na suvišnost druge rečenice ovoga stavka. Ponavlja se da se radi o povjerenom poslu. Osim toga se opet ubacuju u zakon na različitim mjestima na ovaj ili onaj način tarifne stavke pa se tako i ovdje u članku iznad kojeg je naslov „potvrda ovršnosti“ „propisuje“ tarifa. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 242 | Rankica Benc | Potvrda o ovršnosti, Članak 36. | U čl. 36. st. 6. prije točke dodati zarez i tekst;"nakon pribavljenog očitovanja javnog bilježnika koji je dao premetnu potvrdu ovršnosti ili ako on više ne postoji javnog biljećnika ili općisnkog usda kod kojeg se čuva spis". Ovo j potrebno jer u praksi javni bilježnik koji je potvrdu dao niti ne zna da se vodi postupak za ukidanje klauzule, pri tome ovrhovoditelj često nije aktivan u tom postupku te je nužno osigurati kako je predloženo zakonskom odredbom. | Prihvaćen | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 243 | Bojan Grahek | Potvrda o ovršnosti, Članak 36. | U vezi st. 1. treba razmotriti mogućnost na koju sam ukazao u komentaru ZPP-a, a to je da sudovi počnu donositi presude u obliku elektroničke isprave te da se automatizira postupak izdavanja potvrda. Računalni sustav bi mogao u elektroničke pretince dostavljati elektroničke presude s potvrdama odmah nakon što sudac u e-spisu utvrdi pravomoćnost i ovršnost. U vezi st. 2. - prije svega, predloženi postupak i način izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izvan je svakog logičnog razmišljanja i donosi proturječnosti u tekst zakona i ovakva polovična rješenja. St. 2. određuje da potvrdu ovršnosti izdaje sud ili tijelo koje odlučivalo o tražbini, ali da za rješenja o ovrsi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdaje javni bilježnik koji nema nikakve veze s postupkom izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Budući da prema predloženom tekstu zakona takvo rješenje o ovrsi izdaje sud i dostavlja ga strankama (odnosno prijedlog zakona nije dao jasan stav tko ga dostavlja), samo sud može utvrđivati pravomoćnost isprave koju je donio i samo sud može izdavati potvrde za takve isprave. Prva rečenica st. 2. propisuje temeljno pravilo da bi ga druga rečenica prekršila. St. 3. - ako javni bilježnik izdaje potvrdu ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne i pri tome pogriješi (npr. iz prakse - bilježnik propustio evidentirati prigovor), onda isti taj javni bilježnik koji je pogriješio odlučuje o ukidanju vlastite klauzule, bez mogućnosti žalbe? Pri tome ukazujem da se st. 6. ne odnosi na taj slučaj jer se isti odnosi samo na klauzule koje je dao bilježnik na "svojoj" ispravi, a ne na sudskom rješenju o ovrsi. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća u dijelu kojim se propisuje izdavanje potvrde. |
| 244 | Mićo Ljubenko | Prijenos tražbine ili obveze, Članak 32. | Smatram potrebitim ukoliko je riječ o promjeni vjerovnika, svakako naznačiti iznornog vjerovnika kod oznake stranke. To iz razloga kako bi ovršeniku bilo poznato tko je stvarni (izvorni) vjerovnik prema kome je nastao dug i kako bi se izbjeglo ne svrhovito isticanje prigovora. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 245 | Ured pučke pravobraniteljice | Prijenos tražbine ili obveze, Članak 32. | Uz članak 32. stavak 3. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo propisati da je novi ovrhovoditelj, osim što mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa, ujedno dužan bez odgode stupiti u pravnu poziciju starog ovrhovoditelja, na način da to bude evidentirano i vidljivo te ne dovodi do situacija u kojima ovršenik ne zna čiju je tražbinu dužan ispuniti. Naime, cesija kod građana često izaziva sumnju na provođenje dvostruke ovrhe, jer novi vjerovnik ne stupi odmah u pravnu poziciju ustupitelja pa, primjerice, ne dođe do promjene vjerovnika u očevidniku Financijske agencije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 246 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Prijenos tražbine ili obveze, Članak 32. | stavak 4.; Ova odredba nije jasna i mišljenja smo da bi trebalo izbaciti citiranu rečenicu, jer je ista u suprotnosti sa st. 3. istog čl., kao što je proturječna, primjerice, odredbi čl. 93. OZ-a kojim je propisan prednosni red više ovrhovoditelja na nekretnini. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje . |
| 247 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Prijenos tražbine ili obveze, Članak 32. | Smatramo nedostatno razrađenim uređenje iz stavka 3. kojim se ovrha nastavlja u ime novog ovrhovoditelja bez ikakve suglasnosti ovršenika u svakoj fazi ovršnog postupka. Time se onemogućava ovršenika na transparentno uređenje svog odnosa sa onim ovrhovoditeljem sa kojim je sam stupio u pravni odnos. Ovo rješenje je suprotno rješenju iz Zakona o parničnom postupku glede promjene na strani tužitelja, gdje se predviđa suglasnost od strane tuženika. Ovo rješenje dovodi i do otežane primjene provedbe parnica za proglašenje nedopuštenim, te bi bilo svrsishodno urediti ovo pitanje nakon što se djelatnost otkupa dospjelih, a time i računovodstveno spornih potraživanja uredi posebnim zakonom prema uzoru na uređenje djelatnosti faktoringa pod nadzorom Hanfe. U tom smislu smatramo korisnim urediti i identificiranje ovrhovoditelja kroz naznaku osobe izvornog vjerovnika i u slučaju kad je tražbina prenesena prije pokretanja ovrhe. To stoga jer ovršenik ne zna nužno da je tražbina prema njemu prethodno prenesena i time se ovršenika dovodi u potencijalan spor i nepovoljan položaj. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 248 | Rankica Benc | Prijenos tražbine ili obveze, Članak 32. | Zbog dosadašnjih različitih tumačenja u praksi i veće pravne sigurnosti , bilo bi korisno u čl. 32. izrijekom propisati da kod vjerodostojnih isprava nema mogućnosti da ovrhu predloži osoba koja u vjerodostojnoj ispravi nije označena kao vjerovnik. | Nije prihvaćen | Nije opravdano ograničavati pravo novog vjerovnika na predloženi način. Nejasno je kako bi novi vjerovnik mogao u tom slučaju pokrenuti ovrhu ako je vjerodostojna isprava na primjer račun koji je izdala pravna osoba, a koja tražbina je dalje prenesena ugovorom na novog vjerovnika. |
| 249 | Bojan Grahek | Glava druga OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA, Prijenos tražbine ili obveze | Predloženi st. 3. ostavlja mogućnost zlouporabe postupka od strane ovrhovoditelja. Potrebno je urediti pitanje odgovornosti za troškove koji su nastali do trenutka promjene ovrhovoditelja, tj. urediti to pitanje na način da za te troškove solidarno odgovaraju prvotni ovrhovoditelj i novi ovrhovoditelj. U protivnom u situaciji kad postane izvjesno da je ovrha nedopuštena ili neosnovana, a ista je prouzročila troškove, ovrhovoditelj može tražbinu javnom ispravom prenijeti na treću osobu, npr. na nekoga tko nema imovine, čemu se po predloženom tekstu zakona ovršenik ne može protiviti, te tako onemogućiti ovršenika da nadoknadi troškove ovrhe od ovrhovoditelja. Jednako treba urediti to pitanje i za slučaj protuovrhe jer se ista može odrediti samo u odnosu na "ovrhovoditelja", a u slučaju prijenosa tražbine osoba koja je stvarno primila isplatu temeljem neosnovane ovrhe više ne bi bila ovrhovoditelj i u odnosu na nju sud ne bi mogao donijeti rješenje o protuovrsi. Ispravno rješenje bilo bi da se odustane od predloženog teksta da "Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika". Postoje razlozi zašto ZPP ne dozvoljava subjektivnu preinaku tužbe bez pristanka protivne strane (gore ukazane mogućnosti zlouporabe) pa je nejasno zašto se odstupa od takve prakse u OZ-u. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 250 | CROATIA osiguranje d.d. | Vjerodostojna isprava, Članak 31. | Čl. 31. Ček, mjenica javna isprava i po zakonu ovjerovljena privatna isprava više nisu vjerodostojne isprave, pa takve isprave sada mogu poslužiti samo eventualno kao osnova kod tužbe na isplatu pred nadležnim sudom. Navedena izmjena nije od presudne važnosti jer nacrt zakona i dalje predviđa da je izvod iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. Nadalje, nacrt predloženog zakona potpuno mijenja postupak pokretanja ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave kao i sami postupak odlučivanja po ovršnom prijedlogu, pa tako prema novom uređenju nakon što ovrhovoditelj na propisanom obrascu podnese ovršni prijedlog sudu, sud ga odmah ( ali zakon ne navodi u kojem roku) dostavlja javnom bilježniku. b) Radnje bilježnika po novom uređenju: - zaprima ovršni prijedlog od suda i ispituje dopuštenost, potpunost i osnovanost prijedloga; -nejasno je postupanje bilježnika u svezi utvrđenja adrese prebivališta ovršenika: do sada mora provjeriti adresu u MUP-ovim bazama podataka adresa prebivališta/boravišta, a po prijedlogu zakona obveze nema, niti mogućnosti (formulacija može). Bez provjere i utvrđenja točne adrese, postoji mogućnost da ovršenik tek blokadom računa shvati da je dužan; - ako nije potpun vraća ga ovrhovoditelju uz zaključak kojim ga poziva na dopunu u roku od 15 dana; - ako nije dopušten ili osnovan vraća ga ovrhovoditelju uz zaključak da u roku od 15 dana povuče prijedlog za ovrhu; –donosi nacrt rješenja kojim se prijedlog odbacuje odnosno odbija ili postupak obustavlja i dostavlja el. putem sudu na odlučivanje; - ako ocijeni da je dopušten, potpun i osnovan-donosi zaključak kojim poziva ovršenika da u roku od 15 dana ispuni svoju obvezu ili da se očituje osporava li i u kojem dijelu tražbinu: Iz teksta prijedloga nije razvidna pravna „težina“ ovršenikovog očitovanja, niti koje konzenkvence donosi. Nejasno je li očitovanje ima težinu žalbe / prigoivora, niti koliko očitovanje usporava postupak. Zaključak javnog bilježnika mora sadržavati: - upozorenje ovršeniku da će sud protiv njega izdati roo (po unaprijed predloženom nacrtu jb-a) ako u zakonskom roku ne postupi po zaključku, - uputu ovršeniku da protiv rješenja o ovrsi ima pravo izjaviti žalbu, - uputu ovršeniku da spor s ovrhovoditeljem pokupa riješiti izvansudskim putem, - uputu ovršeniku (fizičku osobu) na besplatnu pravnu pomoć, - ako ovršenik ne ospori prijedlog za ovrhu bilježnik izrađuje nacrt rješenja o ovrsi i dostavlja ga el. putem sudu, - ako ovršenik ospori prijedlog za ovrhu javni bilježnik će spis dostaviti sudu za odlučivanje o sporu između stranaka, - ako ovršenik prizna postojanje tražbine ili dijela tražbine, a ospori ovršni zahtjev iz prijedloga za ovrhu, bilježnik će izraditi nacrt rješenja o ovrsi i dostaviti ga el. putem sudu, -konačno, javni bilježnik izdaje klauzulu na rješenje o ovrsi te rješenje putem suda dostavlja na provedbu FINA-i. S obzirom na to da zakonodavac novim uređenjem želi postići brži, efikasniji, jednostavniji i jeftiniji postupak, opisanim postupkom to se nikako ne postiže. Prvenstveno ističemo da nacrt zakona nigdje ne predviđa rokove u kojima je sud dužan dodijeliti javnom bilježniku ovršni prijedlog u rad, a isto tako niti rokove u kojima je bilježnik dužan postupiti po ovršnom prijedlogu niti u kojem roku će sud/bilježnik vršiti dostavu zaključaka/rješenja o ovrsi ovršenicima. Sadašnji zakon propisuje rok u kojem je bilježnik dužan izraditi i dostaviti rješenje o ovrsi strankama, a taj rok iznosi max 30 dana i ako tome pribrojimo još vrijeme potrebno za iskazivanje pravomoćnosti i ovršnosti, zaključujemo da po sadašnjem uređenju, vrijeme potrebno od podnošenja ovršnog prijedloga do ishođenja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti je cca 35-45 dana, dok bi prema nekim procijenama, po novom uređenju taj period trajao cca 5 mjeseci. U konačnici tako predviđeni postupak osim što će definitivno biti dulji, kompliciraniji bit će i skuplji i za ovršenika ( jer ovršeniku cijelo vrijeme teku kamate), a za ovrhovditelje će isto tako biti nepovoljniji jer se produžava vrijeme potrebno za ishođenje pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kao osnovi temeljem koje mogu prisilno naplatiti svoje potraživanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Automatizacijom i digitalizacijom postupka postići će se pojednostavljenje, ubrzanje i pojeftinjenj postupka. Potvrdu o ovršnosti izdaje sud. Propisuju se rokovi postupanja javnog bilježnika. |
| 251 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Vjerodostojna isprava, Članak 31. | Uz članak 31. Nacrta prijedloga zakona: Potrebno je posebno propisati sadržaj izvatka iz poslovnih knjiga tako da se u njemu osim podataka iz st. 2. vidi i pravna osnova tražbine (npr. Ugovor o prijenosu). | Nije prihvaćen | Predmetno je već propisano kao obvezni sadržaj prijedloga za ovrhu. |
| 252 | Općinski sud u Splitu | Vjerodostojna isprava, Članak 31. | Komentar uz čl.31.: Nije jasno jesu li možda zbog propusta u pisanju mjenica i ček izostavljeni s popisa vjerodostojnih isprava. | Primljeno na znanje | Mjenica i ček više nisu vjerodostojne isprave u smislu Nacrta. Ističemo kako je predmetna materija propisana odredbama ZPP-a koje uređuju izdavanje platnog naloga. |
| 253 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Vjerodostojna isprava, Članak 31. | Zašto je ovjerena privatna isprava izbačena iz popisa vjerodostojnih isprava? To je bilo sredstvo kojim je ovrhovoditelj fizička osoba mogao izbjeći dugotrajno i skupo parničenje da bi došao do svojih sredstava. Na ovaj način se ovrha za male vjerovnike, fizičke osobe komplicira: oduljuje i poskupljuje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 254 | Miriam Kervatin | Vjerodostojna isprava, Članak 31. | VJERODOSTOJNA ISPRAVA Članak 31 (1) Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, izvadak iz poslovnih knjiga i obračun kamata, samo ako se odnosi na nespornu tražbinu, ako se ustvrdi da je dužnik izričito prihvatio navedenu tražbinu. (2) Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te nesporni predmet, opseg i vrijeme ispunjenja nesporne tražbine. OBRAZLOŽENJE: Vjerodostojna isprava temeljem izvatka, račun iz poslovne knjige, mjenica, vrijednosni papir, cesija ... (...) može se smatrati autentičnom ispravom, koja također može biti osnova za izdavanjem ovršnog naslova u Rh, i EU samo ako se utvrdi da je dužnik izričito prihvatio u njima navedenu tražbinu. Svako drugačije ponašanje može voditi ka zloupotrebi. POZITIVAN PRIMJER IZ PRAKSE EUROPSKOG SUDA PRAVDE (travanj, 2017) Presuda C- 551/15 Presuda C- 484/15 | Nije prihvaćen | Autentična isprava u smislu propisa EU bi odgovarala solemniziranom ugovoru u RH. Nije jasna namjera da se na primjer prihvaća tražbina koja proistječe iz računa za kupoprodaju robe. Napominje se da u slučaju ako postoji spor oko činjenica ovršenik ima odgovarajuća pravna sredstva osporavati tražbinu. |
| 255 | Ivan Špiranović | Određivanje i naplata zateznih kamata, Članak 30. | (6) Bez obzira na sve navedeno u stavcima (1),(2),(3),(4) i (5) sud odnosno ovrhovoditelj naplatu zateznih kamata može izvršiti jedino u visini osnovnog duga tj. glavnice. Obrazloženje: 1.Na taj način se omogućava pravednija naplata duga, gdje svi ostali troškovi NE SMIJU preći visinu osnovne glavnice duga jer se uvišestručavanjem troškova u odnosu na osnovni dug gubi smisao naplate i pokretanja ovršnog postupka radi naplate osnovnog duga. Utvrđivanje visine ostalih troškova je institut poznat još iz rimskog prava. 2.Omogućava se rasterećenje pravnog sustava(dijela koji se bavi ovrhama) gdje će vjerovnici odustajati odnosno ne ulaziti u pravni način naplate zbog minornih dugova(imamo primjere gdje se pokreću ovšni postupci zbog dugova od 0,01 lp=jedne lipe) nego će sami procijeniti u odnosu na visinu osnovnog duga koliko još maksimalno troškova može naplatiti u postupku ovrhe. Smisao ovršnog postupka je naplata osnovnog duga putem pravnih sredstava, a ne izgovor za zakonski omogućeno lihvarenje dužnika putem inflacije troškova na osnovni dug. | Nije prihvaćen | Prijedlogom se predlaže propisati da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga. Prijedlog da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Zatezne kamate su zakonom unaprijed određena naknada koja nastaje kao posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Predloženo uređenje dovelo bi do obezvrjeđivanja poticajne, kaznene i zaštitne funkcije zateznih kamata i utjecalo na smanjenje discipline u plaćanju. Tijek zateznih kamata nije unaprijed vremenski određen (teku od prvoga dana zakašnjenja do plaćanja) i na tijek kamata dužnik može utjecati vremenom ispunjenja obveze. U hrvatskom pravnom sustavu dužnik je zaštićen od prekomjernog plaćanja na ime kamata i to: zakonskim ograničenjem visine stope zateznih kamata i načelnom zabranom anatocizma kojom se zabranjuje obračunavanje kamata na iznos dospjelih neisplaćenih kamata. usvajanje prijedloga da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga je u suprotnosti sa svrhom i funkcijom kamata kao naknadom za korištenje tuđeg novca čime bi se dovela u pitanje njihova suština, te bi se u odnos vjerovnika i dužnika unijela neravnopravnost – oštetio bi se vjerovnik a privilegirao dužnik koji bi imao pravo koristiti vjerovnikov novac bez naknade. |
| 256 | Rankica Benc | Podobnost ovršne isprave za ovrhu, Članak 29. | U čl. 29. st. 6. izbrisati "ili javno ovjerovljenoj ispravi", ako u definicijama naprijed ne bude to definirano kao solemnizirana isprava. Naime, osoba koja određuje tako bitne stvari kao što su opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, mora za to snositi veći stupanj odgovornosti, a taj stupanj odgovornosti se ne veže uz institut ovjere potpisa. Usporedba s čl. 305 KZ. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 257 | Dajana Dragičević | Ovršnost javnobilježničke isprave, Članak 28. | Čitajući Zakon primjećujem kako Javni bilježnici dobivaju još veće ovlasti. Javni bilježnici ne bi trebali uopće biti uključeni ni na koji način u Zakon. Sve članke poput ovoga koje se tiču njih izbaciti i svu nadležnost za donošenje rješenja o ovrsi i provedbu prebaciti na sud. Nikakvi "pomoćnici suda" nisu potrebni. Od početka se govori kako su j.b. rješenje problem zatrpanosti sudova i slične komentare. Nije istina. Zakon je i dalje neefikasan i sudovi su zatrpani. Na ministarstvu pravosuđa dostupne su sve brojke, znate ih. Predlažete da se ti troškovi fiksiraju, ali nije dovoljno oni i dalje postoje i uz druge troškove koji su ovim zakonom propisani ljude vode u dužničko ropstvo. Maknite javne bilježnike iz Zakona, ponavljam. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 258 | HGK | Ovršnost sudske odluke i odluke donesene u upravnom postupku, Članak 26. | Predlaže se članak 26. dopuniti novim stavkom 4. koji glasi: „(4) Odluka arbitražnog suda osnovanog pri stalnom arbitražnom sudu u Republici Hrvatskoj čije je osnivanje predviđeno zakonom Republike Hrvatske, postaje ovršna kada postane ovršna prema pravilima koja uređuju postupak pred tim sudom. Odluke ostalih arbitražnih sudova postaju ovršne prema Zakonu o arbitraži.“. Stavci 4., 5. i 6. postaju stavci 5., 6. i 7. Obrazloženje: na ovaj će se način urediti pitanje ovršnosti arbitražnih odluka koje donose arbitražni sudovi osnovani pri kojem stalnom arbitražnom sudištu u Republici Hrvatskoj i čije je osnivanje predviđeno zakonom, a u svrhu brže provedbe tih arbitražnih odluka kod nadležnog tijela koje provodi ovrhu. | Primljeno na znanje | Materija je jasno propisana drugim odredbama Nacrta. |
| 259 | HGK | Ovršna isprava, Članak 25. | Predlaže se u stavku 1. dopuniti točku 3. tako da glasi: „3. ovršna odluka arbitražnog suda, kako je određeno člankom 26. stavkom 4. ovoga Zakona.“ Obrazloženje: uz prijedlog izmjene i dopune članka 26. Nacrta prijedloga ovršnog zakona. | Nije prihvaćen | Materija arbitražnog pravorijeka je uređena posebnim propisom te je iz odredbe Nacrta jasno na koju odluku se misli. |
| 260 | CROATIA osiguranje d.d. | Dužnost davanja podataka o dužniku i dužnikovoj imovini, Članak 21. | Čl. 21. Hoće li se i dalje pojedina državna tijela pozivati na GDPR i ne dostavljati podatke vjerovniku unatoč dokazanom pravnom interesu. Hoće li tijela dobiti uputu za takvo postupanje ili će opet svako ministarstvo tumačiti ovu odredbu samostalno pri čemu će opet dolaziti do oprečnih stajališta? | Primljeno na znanje | Iznosi se subjektivan stav. U slučaju kada tijela ne postupaju u skladu sa zakonom propisana je odgovarajuća sankcija. |
| 261 | Hrvoje Vukić | Dužnost davanja podataka o dužniku i dužnikovoj imovini, Članak 21. | (4) Tijela i osobe iz stavka 1. ovoga članka su dužne postupiti po zahtjevu osobe koja traži podatke bez troškova za poduzimanje te radnje. obrazloženje Ukoliko je cilj izmjena Ovršnog zakona ubrzati i pojednostaviti ovršni postupak uz smanjenje troškova, zar ne bi bilo u redu da u tome nastojanju svi akteri koji su involvirani u postupku ovrhe tako i postupaju. Dakle, ako ovrhovoditelj treba podatke o imovini ovršenika kako bi najjednostavnije mogao provesti ovrhu, zašto bi tijela koja imaju te podatke naplaćivala dostavu tih podataka? Nema zapreke da se i ti podaci dostavljaju elektroničkim pute, (troškova i nema)Najbrži način provođenja ovršnih postupaka bi bio taj da su ti podaci javno dostupni. Cilj kao što je zaštita ovršenika ne može biti takve prirode da se uvijek penalizira vjerovnika. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. Radi se o podmirenju realnih troškova koja tijela imaju s naslova izdavanja podataka. |
| 262 | Pravobranitelj za djecu RH | Troškovi postupka, Članak 17. | U članku 17. predlažemo uvođenje iznimke od pravila da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe u predujmljuje ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, na način da se predvidi predujmljivanje troškova postupka iz sredstava suda, u slučajevima kada je ovrhovoditelj ili predlagatelj osiguranja dijete. Predlažemo da se takva obveza propiše u svim ovršnim postupcima u kojima je ovrhovoditelj dijete (ne samo u postupcima ovrhe radi ostvarenja uzdržavanja za dijete, već i drugih potraživanja djeteta, npr. isplate, ostvarenja imovinsko-pravnog zahtjeva, naknade štete i slično) te neovisno o predmetu ovrhe. Time bi se primjerice, u slučaju ovrhe na nekretnini, olakšala pozicija djeteta ovrhovoditelja koje u pravilu ovršni postupak pokreće upravo iz razloga jer potražuje sredstva nužna za svoje osnovne životne potrebe te u pravilu ne raspolaže dostatnim sredstvima kojima bi predujmio troškove vještaka, procjenitelja i sl. Dodatno, vezano uz ovaj članak držimo nužnim istaknuti kako odredbe o troškovima postupka trebaju biti jasne i nedvosmislene, a troškovi precizno određeni ili odredivi. Upoznati smo i o negativnom utjecaju plaćanja mjesečnih naknada Agenciji za obavljanje poslova provedbe ovrhe radi ostvarivanja uzdržavanja za dijete na novčanim sredstvima ovršenika, u odnosu na drugu djecu s kojom obveznik uzdržavanja živi, što je potrebno izbjeći. Saznajemo za slučajeve u kojima se provedbom ovrhe na novčanim sredstvima koju provodi Agencija umanjuju iznosi uzdržavanja utvrđeni pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama te zaplijenjeni ovršeniku u ovršnom postupku, te se umanjeni za troškove Agencije uplaćuju roditelju ovrhovoditelju, na štetu djece i bez saznanja roditelja koji dijete zastupa u ovršnom postupku radi ostvarivanja uzdržavanja. Smatramo da je takvu praksu i probleme u novom zakonu potrebno izbjeći. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. Eventualno oslobođenje od troškova postupka uređeno je Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13.) |
| 263 | CROATIA osiguranje d.d. | Troškovi postupka, Članak 17. | Čl. 17. st.7. Iznosi koji se mogu tražiti od protivne strane propisani su posebnom glavom zakona-nema te glave? Koji je smisao te odredbe pored već naprijed napisane i to stavak 4. istog članka?! | Prihvaćen | Stavak je brisan. |
| 264 | Ivan Dušan | Troškovi postupka, Članak 17. | Predlažem da se zakonom limitira iznos troška ovrhe i zateznih kamata na način da ukupna iznos troška ovrhe skupa sa iznosom zateznih kamate ne može biti veće od: za iznose glavnice manje od 400 kuna - troškovi i zatezne kamate ne smiju prijeći 800 kuna, za iznose glavnice od 800,01 kn do 3000 kuna ukupni troškovi postupka zajedno sa zateznim kamatame ne smiju prijeći 50% vrijednosti glavnice duga, za iznose glavnice od 3000 kuna ukupni troškovi ovrhe ne mogu prijeći iznos veći od 35% vrijednosti duga. Ovo je potrebno limitirati kako se ovršenici ne bi doveli u težak položaj da primjerice za podmirenje duga od 4000 trebaju platiti iznos od 10000 kuna. To bi trebalo još razraditi, vidjeti sa kojim iznosima i postocima bi se išlo , međutim mislim da bi se tu trebalo gledati zbroj troškova ovršnog postupka, odvjetničkih i javnobilježničkih te sudskih troškova i zateznih kamata, te da ta suma ne bi smjela prijeći određeni iznos glavnice. Tu ima puno mogućnosti, ovo je načelna ideja koju treba razraditi | Nije prihvaćen | Prijedlogom se predlaže propisati da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu određeni iznos. Prijedlog da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Zatezne kamate su zakonom unaprijed određena naknada koja nastaje kao posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Predloženo uređenje dovelo bi do obezvrjeđivanja poticajne, kaznene i zaštitne funkcije zateznih kamata i utjecalo na smanjenje discipline u plaćanju. Tijek zateznih kamata nije unaprijed vremenski određen (teku od prvoga dana zakašnjenja do plaćanja) i na tijek kamata dužnik može utjecati vremenom ispunjenja obveze. U hrvatskom pravnom sustavu dužnik je zaštićen od prekomjernog plaćanja na ime kamata i to: zakonskim ograničenjem visine stope zateznih kamata i načelnom zabranom anatocizma kojom se zabranjuje obračunavanje kamata na iznos dospjelih neisplaćenih kamata. usvajanje prijedloga da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga je u suprotnosti sa svrhom i funkcijom kamata kao naknadom za korištenje tuđeg novca čime bi se dovela u pitanje njihova suština, te bi se u odnos vjerovnika i dužnika unijela neravnopravnost – oštetio bi se vjerovnik a privilegirao dužnik koji bi imao pravo koristiti vjerovnikov novac bez naknade. |
| 265 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Troškovi postupka, Članak 17. | Uz članak 17. stavak 7. Nacrta prijedloga zakona: Posebna glava zakona o troškovima postupka koji se mogu tražiti od protivne strane ne postoji u predloženom nacrtu! | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 266 | Ured pučke pravobraniteljice | Troškovi postupka, Članak 17. | Uz članak 17. stavak 7. Nacrta prijedloga zakona: Odredba je nedovoljno određena te ju je u svrhu pravne sigurnosti potrebno dopuniti i pojasniti. Strankama u postupku mora biti jasno i predvidljivo koje iznose troškova i tko je dužan snositi u ovršnom postupku. | Prihvaćen | Troškovi postupka će biti propisani uredbom Vlade RH. |
| 267 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Troškovi postupka, Članak 17. | 1. Prvenstveno se napominje kako posebne glave Zakona predviđene st.7., koja će navodno regulirati iznose troškova postupka koji se mogu tražiti od protivne strane, nema u trenutnom nacrtu prijedloga Zakona. S obzirom na navedeno nije moguće provjeriti, niti se očitovati na uvodne navode kako se predloženim nacrtom zakona smanjuju troškovi postupka. Naime nejasno je kako bi prijedlog zakona koji strankama (ovrhovoditelju i ovršeniku) i tijelima (sudu i javnim bilježnicima) nameće poduzimanje većeg broja radnji nego trenutno važeći OZ mogao dovesti do smanjenja troškova. Tako primjerice radnje koje će ovrhovoditelj morati poduzeti su slijedeće: 1) podnijeti ovršni prijedlog 2) na eventualno traženje javnog bilježnika prijedlog urediti/dopuniti 3) po očitovanju ovršenika, posebice ako se ovršenik očitovao da je tražbinu podmirio u cijelosti ili djelomice, izvršiti eventualne provjere, odnosno dati svoje očitovanje 4) podnijeti javnom bilježniku prijedlog za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti 5) prije slanja na provedbu što je u nadležnosti suda, ovrhovoditelj će u slučaju izvršene dobrovoljne uplate od strane ovršenika nakon donošenja rješenja o ovrsi, kojom je dugovanje djelomično podmirio, morati obavijestiti sud, kako bi sud dalje izvijestio FINA-u o preostalom iznosu duga koji je potrebno ustegnuti sa računa ovršenika. Sve ovo biti će nužno kako ne bi dovelo do dvostrukog ili uvećanog ustegnuća i protuovrhe 6) za slučaj pokušaja mirnog, izvansudskog rješenja spora, a za koji su pregovori između ovrhovoditelja i ovršenika započeli nakon podnošenja zahtjeva bilježniku za izdavanje klauzule, ovrhovoditelj mora obavijestiti sud i zatražiti od suda da zastane sa slanjem rješenja o ovrsi na provedbu 7) podnijeti zahtjev sudu za povrat razlike uplaćene pristojbe za slučaj da sve radnje za koje je pristojba uplaćena nisu provedene Kao i sa radnjama ovrhovoditelja, povećava se i broj radnji koje će ovršenici poduzimati, bilo samostalno ili putem punomoćnika, pa tako primjerice: 1) sastav očitovanja na zaključak javnog bilježnika 2) uz očitovanje na zaključak, sastav žalbe na rješenje o ovrsi 3) za slučaj izvršene dobrovoljne uplate nakon donošenja rješenja o ovrsi, obavijestiti sud o uplati, kako FINA ne bi ustegnula više od stvarnog duga 4) za slučaj pokušaja mirnog, izvansudskog rješenja spora, ovršenik će morati uz kontaktiranje ovrhovoditelja, o svemu obavijestiti i sud, i zatražiti od suda da zastane sa slanjem rješenja o ovrsi na provedbu budući je sud tijelo koje dalje disponira pravomoćnim i ovršnim rješenjem. Prethodno primjerice navedene radnje dokazuju kako će troškovi postupka u pogledu radnji ovršenika i ovrhovoditelja nužno morati biti skuplji, a također je razvidno da novi sustav ovrhe temeljem vjerodostojne isprave ne nudi niti jednostavniji ni efiktasniji sustav. Predloženi model kada se sagleda u cijelini izgleda kao da je konstruiran da bude kompliciraniji a time i skuplji. 2. Izmjena rokova u kojima je stranka dužna podnijeti zahtjev za naknadu troškova je nepotrebna, te nameće ovrhovoditelju dodatne obveze koje mora pratiti kako bi mu se naknadili troškovi potrebni za vođenje postupka. Dakle, nije jasno koja je svrha izmjene tih odredbi, a ako svrha nije jasna nema potrebe niti za uvođenjem takve izmjene, obzirom je postojeće rješenje zadovoljavajuće. Dodatno, navedenim odredbama se postupak ne ubrzava, već se usporava jer će sudu pristizati više podnesaka kojim stranke traže naknadu prouzročenog troška poslije svake poduzete radnje, a nejasno je ostalo kada će sud odlučivati o takvim troškovima, poslije svakog posebnog zahtjeva za naknadu, ili tek po okončanju postupka. Nastavno, uklanjanjem odredbi koje se tiču predvidivih troškova postupka, ovrhovoditelj je onemogućen da za pojedine troškove koji su mu nedvojbeno nastali može zahtijevati naknadu od ovršenika, iako je ovršenik izbjegavanjem plaćanja dužne tražbine doveo do postupaka prisilne naplate. 3. Smatramo također potrebnim preciznije i jasnije urediti obvezu ovršenika odnosno protivnika osiguranja u stavku 4. na naknadu troškova „koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje“ kao i obveza ovrhovoditelja odnosno predlagatelja osiguranja u stavku 5. na naknadu troškova „koje su neosnovano prouzročili“. Naime, nerijetko se događaju situacije u kojima ovrhovoditelj/predlagatelj osiguranja povuče svoj prijedlog nakon što sud pošalje prijedlog na očitovanje ovršeniku/protivniku osiguranja, a koje povlačenje sud zaprimi prije isteka roka koji je sud dao ovršeniku/protivniku osiguranja da dostavi svoje očitovanje. Odnosno, u vrlo raširenoj novoj praksi prodaje potraživanja od strane banaka ostaje pravno spornim je li ovrhovoditelj dužan naknaditi troškove punomoćnika ovršenika kada se ovrha obustavlja, jer je ovrhovoditelj zbog svog poslovnog interesa otuđio tražbinu trećoj osobi. Ova situacija osobito nastaje prema svim tzv. starim ovrhama kada je OZ zahtijevao suglasnost ovršenika. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 268 | Zlata Blaće | Troškovi postupka, Članak 17. | Da bi se trošak mogao priznati isti treba dokazati računom ili drugim nespornim dokazom o nastalom trošku. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 269 | Mladen Pevec | Troškovi postupka, Članak 17. | Čl.17, T7 nije napisana korektno //treba navesti naziv glave u kojoj su definirani ti troškovi// | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 270 | Tomislav Mokrović | Troškovi postupka, Članak 17. | Zakonski bi trebalo propisati troškove ovršnog postupka (dakle ne samo sudske pristojbe), i ograničiti ih u razumnoj mjeri, kako ovršenik ne bi za dug čija glavnica iznosi 200kn morao platiti 1000kn troškova ovrhovoditelju. Prijedlozi za ovrhu ionako se pišu po špranci i realno prouzrokuju zanemarive troškove ovrhovoditelju. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 271 | Ured pučke pravobraniteljice | Sudska dostava, Članak 16. | Uz članak 16. Nacrta prijedloga zakona: U stavku 6. predlažemo propisati krajnji rok u kojem je potrebno pokušati ponovljenu dostavu, primjerice 60 dana, kako bi se izbjegli slučajevi nepotrebnog odugovlačenja postupka i negativnih učinaka po ovršenika. Također, u stavku 6. predlažemo propisati duži rok isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, primjerice 15 dana, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri omogućilo da učinci dostave za ovršenika nastupe tek kada je on realno obaviješten o tome da mu se obavlja dostava pismena putem oglasne ploče suda te bude u mogućnosti upoznati se s njegovim sadržajem. Naime, za očekivati je kako bi rok od osam dana u značajnom broju slučajeva mogao biti prekratak te da ovršenik neće biti pravovremeno obaviješten dostavom obavijesti iz stavka 7. ovog članka, ako ju je u mogućnosti primiti samo u poštanski sandučić. U stavcima 7. i 8. predlažemo propisati da obavijest, osim dana isticanja pismena na oglasnoj ploči suda, treba sadržavati i dan kada će se dostava smatrati izvršenom te rok u kojem je ovršenik potom ovlašten izjaviti pravni lijek, kao i naznaku sadržaja pismena. Također, predlažemo propisati da je sud predmetnu obavijest dužan dostaviti bez odgode, istovremeno s isticanjem pismena na oglasnoj ploči, odnosno da ju je dužan otpremiti istoga dana. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. |
| 272 | Općinski sud u Splitu | Sudska dostava, Članak 16. | Komentar uz čl.16.st.6. i 7.: Bilo bi svrsishodno, radi izbjegavanja različitih tumačenja propisa, pojasniti što se smatra "bezuspješnom dostavom" tj. da li se pod tim smatra i vraćanje pismena sudu s naznakom "obaviješten-nije podignuo pošiljku". Isto tako, bitno je razjasniti da li se pod "ubacivanjem u poštanski sandučić" misli na običnu pismovnu pošiljku ili preporučenu pismovnu pošiljku bez povratnice. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 273 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Sudska dostava, Članak 16. | uz stavak 11.; I u drugom smjeru treba vrijediti isto pravilo (za dostavu od strane bilježnika sudu). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Uspostavljanjem kanala komunikacije uspostaviti će se i dvosmjerna komunikacija elektroničkim putem. |
| 274 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Sudska dostava, Članak 16. | Dostava se prema ovdje navedenome ubrzava (samo su dva pokušaja dostave prema ovršeniku, a već treća ide na oglasnu ploču), a dostava se prema pravnim osobama vrši elektronskim putem. Ovo je pozitivno. Međutim, bitna je primjedba kako u odredbama nedostaje rok za prvu dostavu, za ponavljanje dostave i nakon toga, za isticanje rješenja na oglasnoj ploči. Rokovi se moraju unijeti pošto znamo iz dugogodišnjeg iskustva i pravosudnih statistika da će sva tijela u postupku koristiti ovu zakonsku prazninu, posebno time što je sada predviđeno da u postupku sudjeluju i sudovi i javni bilježnici. Bez propisanog roka doći će sigurno do oduljenja postupka – protivno načelu hitnosti; ovrhovoditelj neće tako skoro doći do svog novca, a ovršeniku će rasti bespotrebno zakonska zatezna kamata. Vjerovniku također nisu omogućena nikakva pravna sredstva za traženje ubrzanja takve dostave. Ujedno navedeno vodi u veliku pravnu nesigurnost. Time se, osim propisivanja rokova, moraju unijeti i sankcije za bilo koje tijelo postupka koje se ne pridržava propisanih rokova – bilo sud, bilo javni bilježnik, bilo FINA. | Djelomično prihvaćen | Djelomično se prihvaća. Propisuju se rokovi postupanja. U odnosu na sankcije za nepostupanje, one već postoje. |
| 275 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | Sudska dostava, Članak 16. | Što se tiče stavka 7. ovog članka ističemo da je nejasno čemu uopće služi slanje obavijesti i njezino ubacivanje u poštanski sandučić, obzirom da na navedeni način uopće nema kontrole da li je obavijest adresatu uručena (razvidno je da se uopće ne bi radilo o preporučenoj pošiljci). Isto tako, hipotetski je moguće da se u roku od 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču obavijest uopće ne bude ubačena u poštanski sandučić (primjerice, dostava na otoke), a isto tako je moguće da ime adresata uopće nije istaknuto na poštanskome sandučiću u višestambenoj zgradi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ubacivanje obavijesti u poštanski sandučić doprinosi većoj sigurnosti da će stranka biti obaviještena o obavljenoj dostavi putem e-Oglasna ploča sudova. U odnosu na dostavu na otoke ističe se kako će se prethodno dva puta pokušati osobna dostava, prije ubacivanja obavijesti u sandučić, dok stranke koje imaju Osobni korisnički pretinac u sustavu e. -Građani obavijest će dobiti odmah, bez obzira jesu li ju primile u poštanski sandučić ili ne. |
| 276 | Rankica Benc | Sudska dostava, Članak 16. | Problem tumačenja supsidijarne primjene ZPP u dostavi na dostavu po OZ ostao je i dalje. U st. 7 bi bilo učinkovitije propisati da se običnom dostavom dostavlja preslik apismena koje se stavlja na e-oglasnu ploću uz irit na racionalan načinnaznaku datuma kada po objavi na e-oglasnoj ploći ističe rok za podnošenje prvnog lijeka. Korištenjem IT to nije problem realizirati. Ako bi se dostvaila samo obavijest o isticanju pismena na e-oglsnoj ploći, građani koji ne koriste Interent u dovoljnoj mjeri ili uopće, bili bi diskriminirani u odnosu na one koji su e-pismeni. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Isticanjem pismena na e-Oglasna ploča sudova ne ograničava se pravo stranke da u sudu izvrši uvid u spis predmeta i utvrdi o kakvom se pismenu radi, a za što nije potrebna e-pismenost. Radi se o iznimci kada se dostava prethodno nije uspjela obaviti osobnom dostavom. |
| 277 | Daria Stipčević | Sudska dostava, Članak 16. | u čl. 16. st. 6. Nacrta, iza riječi: „kraći od 30 dana“, dodati „niti duži od 60 dana“. Odredba postoji i u sada važećem OZ (čl. 8. st. 6), a na taj način se onemogućava (postoji odgovornost za štetu - kamate) da se postupak nakon prve dostave „zaustavi“, odnosno da se, bilo slučajno, bilo namjerno, nepotrebno odugovlači, jer je po predloženoj odredbi teoretski moguće da druga dostava bude tek za npr. 3 ili 4 godine ili više, a bez ikakve odgovornosti zbog toga za tijelo koje vodi postupak. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 278 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | Sudska dostava, Članak 16. | Sistemom dostave prilikom pošte može doći do nepravilnosti (ne ostavi se obavijest primatelju, izgubi se pismo) ili primatelj iz opravdanih razloga ne može primiti pošiljku jer ga nije bilo u mjestu stanovanja, a pošta ne vodi evidenciju o tome tko mu je poslao pošiljku pa ju niti ne dobije i završi ovršen a da to uopće nezna Nema pravne sigurnosti. S tim u vezi predlažemo da se primatelju ovršeniku pošalje OBIČNA pošiljka koja se bez potpisa ostavlja u njegovom poštanskom sandučiću u zgradi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se kako je prije dostave pismena putem e-Oglasna ploča sud potrebno dva puta pokušati pismeno dostaviti prema pravilima o osobnoj dostavi te da rješenje o ovrsi više nije prvo pismeno u postupku koje se dostavlja, dok će se obavijest o obavljenoj dostavi putem e-Oglasna ploča sudova ostaviti u poštanskom sandučiću i u Osobnom korisničkom pretincu u sustavu e-Građani. |
| 279 | Tomislav Mokrović | Sudska dostava, Članak 16. | S obzirom da danas tisuće ljudi koristi uslugu e-Građani svakako treba omogućiti da se dostava obavijesti o pokretanju ovršnog postupka nad fizičkom osobom paralelno dostavlja i u osobni korisnički pretinac, a ne samo putem pošte. Na taj način osigurat će se pravovremena i sigurna dostava. Također, uz obavijest o pokretanju ovršnog postupka, u osobni korisnički pretinac trebao bi se dostaviti i ovršni prijedlog u elektroničkom obliku. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Osobni korisnički pretinac ne omogućava potvrdu uručenja pismena, slijedom čega dostavu pismena nije moguće obaviti na taj način. Napominje se da već i sada fizičke osobe mogu putem usluge e-Građani imati uvid u sudske postupke koje vode. |
| 280 | Ured pučke pravobraniteljice | Žurnost, Članak 15. | Uz članak 15. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo izričito propisati da i javni bilježnik ima obvezu žurnog postupanja. | Nije prihvaćen | Javni bilježnik je povjerenik suda, dok je hitnost pravilo za cijeli postupak, a ne samo za postupanje pojedinog tijela u postupku, slijedom čega je suvišno propisivati da je javni bilježnik dužan postupati hitno. |
| 281 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Žurnost, Članak 15. | Smatramo potrebnim razmotriti instruktivne rokove unutar koji je sud dužan postupati, sukladno adekvatnim odredbama Stečajnog zakona koji jednako tako propisuje hitnost postupanja u stečajnom postupku, ali sa jasnim rokovima unutar kojih sud mora donijeti odluke, u suprotnom stranka ne može valjano pozvati sud na očekivane radnje u dinamici kako ju načelno zakon predviđa. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 282 | Općinski sud u Splitu | Revizija, ponavljanje postupka i povrat u prijašnje stanje, Članak 14. | Komentar uz čl.14.st.4.: Budući da rješenje kojim se određuju sudski penali (čl.268.st.1.) često zna predstavljati ovršnu ispravu temeljem koje se dalje određuje ovrha na drugim predmetima ovrhe radi naplate novčanog iznosa penala, bilo bi svrsishodno dopustiti ponavljanje postupka i protiv odluke o određivanju penala jer se u praksi može dogoditi da se to rješenje uopće ne može pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka što nije slučaj s drugim ovršnim ispravama (npr. presuda donesena u parnici). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 283 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Revizija, ponavljanje postupka i povrat u prijašnje stanje, Članak 14. | Članak 14. st. 2. Nepotrebno se ograničava strankama pravo na izjavljivanje izvanrednog pravnog lijeka protiv pravomoćnog rješenja o osiguranju. Posebno zato jer je predloženo da je revizija protiv rješenja o ovrsi moguća jedino „po dopuštenju“ Vrhovnog suda RH, a to će u pravilu biti radi odlučivanja o pitanju binom radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, nije jasno zašto se takva mogućnost ne bi osigurala i za reviziju protiv pravomoćnog rješenja o osiguranju. Predlaže se uvesti jednaku mogućnost podnošenja revizije protiv rješenja o osiguranju kao i protiv rješenja o ovrsi. | Nije prihvaćen | Rješenjem o osiguranju se samo osigurava tražbina te isto nema posljedice za stranke u postupku kao rješenje o ovrsi, rješenje o protuovrsi. |
| 284 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Postupanje suda povodom podnesene žalbe i prigovora, Članak 13. | Smatramo potrebnim preciznije regulirati i/ili dodatno pojasniti/razraditi u kojim slučajevima je prvostupanjski sud ovlašten samostalno odlučivati (stavak 1.), odnosno koji su to slučajevi u kojima je moguće nastaviti sa provedbom ovrhe ili osiguranja do donošenja odluke drugostupanjskog suda (stavak 2.), odnosno preciznije razraditi postupanje prvostupanjskog suda pri utvrđenju nezakonite i nepravilne radnje u provedbi ovrhe radi davanja obvezujuće upute (stavak 4.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Situacija u kojoj je sud ovlašten samostalno odlučivati je slučaj kada je ovlašten remonstrativno odlučiti o žalbi. Odlučivanje po žalbi protiv rješenja uređeno je posebnim odredbama te isto nije potrebno duplicirati u općim odredbama. |
| 285 | Dajana Dragičević | Žalba i prigovor, Članak 12. | Članak 12. (3) Ovime se krši temeljna ustavna prava ovršenika te smatram da ga treba izbaciti. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da se radi o uređenju koje postoji i u sadašnjem uređenju, a iz primjedbe nije vidljivo zbog čega se tvrdi da se takvim uređenjem krše ustavna prava, prijedlog se ne prihvaća. |
| 286 | Ivica Ribarić | Žalba i prigovor, Članak 12. | Članak 12. (1) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se podnijeti žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (3) Žalba ne odgađa provedbu rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Sami sebe pobijate točkom jedan dozvoljavate podnošenje žalbe, no žalba ne odgađa provedbu rješenja. A najveći apsurd u svemu je previše AKO, jer tom rječju omogućavate sucima i ostalima u procesu da samostalno interpretiraju zakon. Prijedlog je da se može podnijeti žalba u Članku 12. točka (1) i da se provedba rješenja nastavi nakon usvajanja - odbijanja žalbe Članak 12. točka (3). | Nije prihvaćen | Stavkom 1. je propisana mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja. S obzirom na to da u određenim slučajevima može biti propisano da protiv rješenja nije dopuštena žalba, radi se o iznimci koja se mora i u ovom stavku obuhvatiti. Stavkom trećim je propisano da bez obzir na izjavljenu žalbu, ovrha se može provesti, osim ako u određenim slučajevima nije opravdano provoditi ovrhu prije pravomoćnosti odluke o žalbi. |
| 287 | Miranda Marušić | Sastav suda i odluke , Članak 11. | Ako Ministarstvo ne izmjeni odredbu čl. 11 st.1 nadam se i da će prihvatit prijedloge Udruge sudskih savjetnika o povećanju plaća istih budući bi u ovršnom postupku izjednačeni u pogledu donošenja odluka bili sa sucem . | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 288 | Ured pučke pravobraniteljice | Sastav suda i odluke , Članak 11. | Uz članak 11. stavak 1. Nacrta prijedloga zakona: Predlažemo preispitati navedenu odredbu u kontekstu članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članaka 29., 115. i 118. Ustava Republike Hrvatske, s obzirom na moguću dvojbenost predloženog rješenja prema kojem bi sudski savjetnik bio ovlašten samostalno donositi odluke u ovršnom postupku u prvom i drugom stupnju. Ovo posebno uzimajući u obzir proširenje diskrecijskih ovlasti suda kod određivanja ovrhe na nekretnini te utjecaja sudskih odluka, ne samo na prava i obveze stranaka u pojedinom ovršnom postupku, već i na kreiranje sudske prakse. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 289 | Rankica Benc | Sastav suda i odluke , Članak 11. | U čl. 11. stavak 1. dopuniti: (1) U prvom i drugom stupnju ovršni postupak i postupak osiguranja vodi i odluke donosi sudac pojedinac ili sudski savjetnik, ako ovim ILI DRUGIM Zakonom nije određeno da postupak vodi javni bilježnik. | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 290 | Općinski sud u Splitu | Privremeni zastupnik, Članak 10. | Komentar uz čl.10.: Ukoliko izmjenom ZPP-a ne bude regulirano pitanje naknade troškova rada privremenog zastupnika, predlaže se propisati da će predujam troškova potrebnih za rad privremenog zastupnika morati predujmiti stranka u čijem je interesu da se nastavi postupak, a ako ne predujmi troškove da se neće postaviti privremeni zastupnik. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 291 | HP-Hrvatska pošta d.d. | Podnesci i ročišta, Članak 9. | Društvo HP – Hrvatska pošta d.d. na jednak je način komentiralo istovrsne odredbe u novom nacrtu Zakona o parničnom postupku. S tim u vezi, istaknuto je kako je propisivanje obveze pravnim osobama da podneske podnose elektroničkim putem neopravdano i predstavlja sporno zadiranje u prava stranaka u postupku. Naime, fizičke i pravne osobe imaju jednak stranački položaj u postupku. Novi nacrt Zakona o parničnom postupku predviđa obvezu podnošenja podnesaka elektroničkim putem za odvjetnike, vještake i druge sudionike u postupku koji su stručne naravi, a za što se može pronaći opravdanje u povećanju efikasnosti postupka. Međutim, navedene osobe nemaju položaj stranke u postupku. Upravo stoga, nije opravdano za određene stranke propisati stroža pravila samo iz razloga što su iste pravne osobe. Na taj način, stranke pravne osobe stavljene su u nepovoljniji položaj od stranka fizičkih osoba. Isto tako, pravna osoba s primjerice jednim radnikom takvom je odredbom stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na velike poslodavce, samom činjenicom što „malim“ poslodavcima uvođenje dodatnih sustava i mjera svakako nepotrebno otežava poslovanje i iziskuje dodatna sredstva. S druge strane, podnesci stranaka koje koriste usluge odvjetnika svakako će biti upućivani sudu elektroničkim putem. Zaključno, društvo HP – Hrvatska pošta d.d. predlaže brisanje odredbi kojima se pravnim osobama nameće obveza podnošenja podnesaka elektroničkim putem te da se izjednače stranačka prava neovisno o tome radi li se o fizičkim ili pravnim osobama. Točnije, predlaže se da strankama pravnim osobama bude ostavljena jednaka mogućnost odabrati način komunikacije sa sudom, a kako je to omogućeno fizičkim osobama. | Primljeno na znanje | Primjedbe su primljene na znanje te će biti razmatrane u okviru mogućih poboljšanja ovršnog postupka koji bi osigurao učinkovitu naplatu vjerovnikovog potraživanja uz zaštitu dostojanstva ovršenika. |
| 292 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Podnesci i ročišta, Članak 9. | Stavci 6., 7. i 8. ovog članka ograničavaju stranke u njihovom pravu na pristup sudu i efikasnom ostvarenju prava. Ukoliko sud može postupati po podnesku stranke, ne podnošenje istog na propisanom obrascu ne smije imati za posljedicu odbacivanje, jer se pretjeranim i nepotrebnim formalizmom ograničavaju stranke u ostvarenju svojih prava. Dodatno se nameću obveze ovrhovoditelju, primjerice obveze obrazlaganja razloga zbog čega ne može podnesak podnijeti na propisanom obrascu, čime se ograničava efikasnost postupka. Dakle, u tim situacijama ovrhovoditelj mora i podnijeti podnesak i dodatno obrazlagati razloge zašto ne može koristiti obrazac koji u pravilu nije podoban za postupanje, čime mu nastaju dodatne radnje, pa time i dodatni troškovi u odnosu na postojeće. Predlaže se izbacivanje označenih stavaka. Neovisno o gornjem, iako Ovršni zakon nije propis kojim se može određivati novčana vrijednost pojedine pravne radnje zastupanja u postupku (kao što to nije niti Zakon o parničnom postupku) ili Zakon o kaznenom postupku) mora se ukazati da eventualna buduća radnja ispunjavanja obrasca prema svom sadržaju i odgovornosti glede vrijednosti predmeta spora ničim nije različita od radnje sastavljanja prijedloga za ovrhu. Ovdje se ne smije ova radnja shvaćati kao daktilografski posao i na taj način eventualno u buduće ocjenjivati u smislu troška pravnog zastupanja. | Primljeno na znanje | Primjedbe su primljene na znanje te će biti razmatrane u okviru mogućih poboljšanja ovršnog postupka koji bi osigurao učinkovitu naplatu vjerovnikovog potraživanja uz zaštitu dostojanstva ovršenika. |
| 293 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | Podnesci i ročišta, Članak 9. | Što se tiče stavka 7. ovog članka isti bi bio protivan odluci Ustavnog suda RH, broj U-I-2881/2014 od 01.06.2016.g. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Pravilo da će sud odbaciti podnesak ograničeno je samo na podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kada je nužno da se prijedlog podnosi na propisanom obrascu, a ne u slobodnoj formi te nema nejednakog postupanja prema strankama i sudionicima ovršnog postupka. S obzirom na to da je propisano kako je vjerodostojna isprava račun, izvod iz otvorenih stavki te obračun kamata, radi se o ispravama koje mogu izdati u pravilu ili pravne osobe ili obrtnici ili osobe koje obavljaju registriranu djelatnost, a za koje se smatra da u svom poslovanju moraju postupati s pažnjom dobrog stručnjaka sukladno članku 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, ne radi se o ogrničenju prava na pristup sudu, osobito s obzirom na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojim se predlaže da su pravne osobe dužne podneske podnositi elektroničkim putem. Propisivanje obrazaca uvodi se radi ubrazanja postupka i pojednostavljenja. |
| 294 | Andrijana Kalić Boroje | Promjena sredstva i predmeta ovrhe , Članak 7. | Uređenje instituta promjene sredstva/predmeta ovrhe zasebnim člankom, za razliku kako je to bilo do sada, smatram dobrim radi preglednosti ove odredbe. No potpuno je nejasno zbog čega se rješenje kako je bilo u postojećem zakonu mijenja. Prije svega skraćivanje roka za predlaganje nove ovrhe ide pretjerano na teret ovrhovoditelja i nije opravdano osobito što u tom razdoblju ovrhovoditelj mora pronaći novo sredstvo/predmet ovrhe što uključuje i pribavljanje određenih isprava vezano za predlaganje ovrhe na pojedinim predmetima, te potom sastaviti i predati prijedlog. Nadalje, prema ovo zakonskom prijedlogu sud bi donosio novo rješenje i obustavljao ovrhu određenu prvobitinim prije nego je prvobitno rješenje postalo pravomoćno što smatram neprihvatljivim. Što ako ovršenik uspije sa žalbom protiv prvobitnog rješenja, a u međuvrmenu je doneseno novo rješenje na koje ovršenik nije imao pravo žalbe iz istih razloga. Isto tako prema predloženom rješenju sud bi istovremeno s novim rješenjm obustavljao ovrhu određenu prvobitnim. No kako će sud obustaviti ovrhu određenu rješenjem povodom kojeg se pred drugostupanjskim sudom vodi postupak? Isto tako prijedlog prema kojem bi sud obustavljao ovrhu određenu prvobitnim rješenjem (a što bi iz predložene formulacije obuhvaćalo i slučaj ovrhe na računima ovršenika) nije prihvatljiv. Naime s obzirom da FINA odmah obavještava sud o nepostojanju sredstava na računu ovrhovoditelj bi bio dužan predložiti novo sredstvo/predmet ovrhe te bi sud donoseći novo rješenje morao i obustaviti ovrhu na računima ovršenika što ovrhovoditelje koji vode sudski postupak ovrhe na računu stavlja u neravnopravan položaj s ovrhovoditeljima koji mogu pokrenuti izravnu naplatu temeljem ovršne isprave. S time da se napominje kako će bez obzira na izmjene odredbi koje uređuju osnovu za izravnu naplatu (izmjena odredbi vezano nedostatak OIB-a na osnovi, datum odluke temeljm koje se može tražiti izravna naplata) postojati određeni broj ovršnih isprava temeljm kojih se neće moći tražiti izravna naplata već sudska ovrha na računu ovršenika. Slijedom navedenog smatam kako bi predloženi članak trebao zadržati rješenja postojećeg Ovršnog zakona. | Djelomično prihvaćen | U stavku 1. dodano da se može predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe na temelju pravomoćnog rješenja. U odnosu na skraćivanje roka, svrha je poticanje ovrhovoditelja na aktivno vođenje predmeta, dok je rok od 30 dana primjeren. |
| 295 | CROATIA osiguranje d.d. | Promjena sredstva i predmeta ovrhe , Članak 7. | Čl. 7. Skraćuje se rok za PPO s 2 mjeseca na 30 dana, a što je vrlo kratak rok jer je upitno hoće li ovrhovditelj od svih nadležnih tijela u tom roku dobiti podatke, a kamoli i još pripremiti prijedlog i otpremiti na sud = Otežana pozicija ovrhovoditelja. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. U odnosu na skraćivanje roka, svrha je poticanje ovrhovoditelja na aktivno vođenje predmeta, dok je rok od 30 dana primjeren.. |
| 296 | Općinski sud u Splitu | Promjena sredstva i predmeta ovrhe , Članak 7. | Komentar uz čl.7.: Nije jasno zbog čega je izbačena odredba da će se odlučivanje o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva vrednovati sucu kao rad na novom predmetu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Vrednovanje rada suca na ovršnim predmetima nije predmet regulacije ovog Zakona. |
| 297 | CROATIA osiguranje d.d. | Načelo razmjernosti. Načelo pravičnosti, Članak 6. | Čl. 6. st.3. Znači, ovrhovoditelj će prethodno morati provjeriti cjelokupnu imovinu dužnika, ta provjera iziskuje dodatne troškove, a koje će sukladno zahtjevu ovrhovoditelja sud morati dosuditi ovrhovoditelju na teret ovršenika, a što znači u konačnici veći trošak za ovršenika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Napominje se kako se člankom 5. stavkom 2. Nacrta uvodi osnovno pravilo da će se ovrha radi naplate novčane tražbine ili osiguranje takve tražbine u pravilu provesti prvo na dužnikovim novčanim tražbinama, osim ako namirenje odnosno osiguranje prema navedenom redoslijedu ne bi bilo pravično. Dakle, za određivanje ovrhe na novčanim sredstvima po računu nije potrebna provjera imovine ovršenika te se radi o iznimnoj situaciji ako se ovrha ne može provesti na novčanim sredstvima u kojem slučaju je opravdan trošak provjere imovine ovršenika. |
| 298 | Toni Carić | Načelo razmjernosti. Načelo pravičnosti, Članak 6. | Načelo razmjernosti. Načelo pravičnosti – čl. 6. OZ-a Stavkom 1. ovog članka propisano je da sud određuje ovrhu odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu kojim se pokreće postupak, osim ako ocijeni da bi provedba ovrhe odnosno osiguranja narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka. Stavkom 2. propisano je da, ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe odnosno osiguranja, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika odnosno protivnika osiguranja ograničiti ovrhu odnosno osiguranje na neka od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine i ako ocijeni da provedba ovrhe odnosno osiguranja ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka. Stavkom 3. propisano je da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: – postoje li druga sredstva i predmeti ovrhe i osiguranja kojima se tražbina može u cijelosti ili u pretežnom dijelu ostvariti ili osigurati – je li ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da bi ovrha odnosno osiguranje drugim sredstvima ili na drugim predmetima bilo bezuspješno – je li vrijednost tražbine koja se ostvaruje ili osigurava nerazmjerno manja od vrijednosti predmeta ovrhe odnosno osiguranja.» Navedene odredbe nisu u potpunosti jasne, čime su ovrhovoditelji, ali i ovršenici, stavljeni u nepovoljniji položaj nego sada. Prvenstveno, nedefiniran je, pa slijedom navedenog, i nejasan pojam «narušenja pravilne ravnoteže između interesa stranaka». Nejasno je naime, mora li ovrhovoditelj već prilikom podnošenja ovršnog prijedloga podnijeti dokaze da je ovrha na drugom sredstvu bila bezuspješna te da je odabrano sredstvo jedino moguće / svrsishodno, ili to mora / može učiniti tek ukoliko sud tijekom postupka procjeni da je takva ravnoteža narušena. Također je nejasno hoće li sud ako takvo što procjeni pozvati ovrhovoditelja da dostavi dodatnu dokumentaciju u svrhu dokazivanja da pravična ravnoteža ipak nije narušena, koliki će primjereni rok biti ostavljen ovrhovoditelju za očitovanje, te hoće li ovrhovoditelj protiv odluke suda imati pravo izjaviti pravni lijek. Osim toga, navedeno postupanje nesporno produžuje ovršni postupak, što za ovršenika znači u konačnici tegotniju obvezu zbog zateznih kamata koje teku na glavni dug kroz cijelo to razdoblje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ocjenu narušenja pravilne ravnoteže između interesa stranaka je potrebno provesti u svakom pojedinom slučaju, slijedom čega nije moguće taksativno navesti kriterije kada bi se smatralo da je ista narušena, slijedom čega je nužno da sud provede test razmjernosti u svakom pojedinom slučaju i ocjeni na temelju okolnosti je li ravnoteža narušena. |
| 299 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Načelo razmjernosti. Načelo pravičnosti, Članak 6. | Članak 6 st.1 Sud nema objektivnih kriterija da već na temelju samoga ovršnog prijedloga ocjenjuje „pravičnu ravnotežu“. Gotovo se nameće sudu arbitrarno postupanje i svaka takva odluka koja bi „na prvu“ ograničila/onemogućila ovrhu bit će arbitrarna (presumira se da ovršni sudac ima znanje sudskog vještaka o procjenama vrijednosti tražbine odnosno vrijednosti predmeta ovrhe). Npr. ovršenik duguje 50.000 kn, a ovrha je pokrenuta na 10 nekretnina. Svaka od njih opterećena je većim brojem hipoteka i/ili započetih ovršnih postupaka. Njihova vrijednost može biti i 10 mil. eura, ali kolika je mogućnost da se ovrhovoditelj i u najmanjem dijelu naplati? Za to postoji institut prigovora nedostatka pokrića (čl.94., po novom prijedlogu čl.101.). Dosadašnje rješenje logično pretpostavlja angažman ovršenika po tom pitanju i nameće njemu dužnost da dokaže da ima drugu imovinu te da je ona dostatna za namirenje, odnosno da postoje uvjeti za ograničenje ovrhe na dijelu predloženih predmeta ovrhe itd. Problem novog prijedloga zakona je što maksimalno pasivizira ovršenika i nameće sudu i ovrhovoditelju da se brinu za njegova prava, što potpuni apsurd. U tom kontekstu je u predloženom čl.1.st.1. sadržaj zakona opisan tako kako je opisan. Današnji čl.5. OZ-a sasvim primjereno regulira problematiku. U st. 2. se navodi: (2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine. Bilo bi svrsishodnije zadržati postojeće stanje obzirom da će predloženo izazvati dosta nedoumica u praksi i pridonijeti pravoj nesigurnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ocjenu narušenja pravilne ravnoteže između interesa stranaka je potrebno provesti u svakom pojedinom slučaju, slijedom čega nije moguće taksativno navesti kriterije kada bi se smatralo da je ista narušena, slijedom čega je nužno da sud provede test razmjernosti u svakom pojedinom slučaju i ocjeni na temelju okolnosti je li ravnoteža narušena. |
| 300 | Pravobranitelj za djecu RH | Zaštita dostojanstva ovršenika odnosno protivnika osiguranja, Članak 5. | Predlažemo da se odredba regulira na način da se osim zaštite dostojanstva ovršenika odnosno protivnika osiguranja pri provedbi ovrhe i osiguranja pazi i na dostojanstvo i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ovrhe, osobito kada se radi o djetetu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako je odredba članka 5. Zakona općenita odredba, dok je u posebnim odredbama koje se odnose na provedbu ovrhe propisana obveza obzirnog postupanja prema drugim osobama koje sudjeluju u postupku ovrhe (u što je obuhvaćeno i obzirno postupanje prema djetetu). |
| 301 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Zaštita dostojanstva ovršenika odnosno protivnika osiguranja, Članak 5. | Stavak 2. (redoslije provedbe ovrhe); Odredbe Zakona o stečaju potrošača, koji je usko vezan uz ovaj zakon, propisuju da se brišu (deblokiraju te potom i u praksi posljedično otpisuju, gube pravnu osnovu) potraživanja jednog vjerovnika koja su primjerice zavedena u očevidnik FINE samo 2 dana, ukoliko potraživanje nekog drugog vjerovnika istog dužnika, na FINI stoji dulje od 3 godine. Istovremeno nije moguće dobiti podatke potrebne za donošenje odluke i svijesti o tome da se pojedino potraživanje u stvari ne može aktivirati pred finom jer potraživanje može već za par dana biti otpisano, pošto je set podataka koji se može dobiti iz očevidnika Fine i prema trenutnom Zakonu o provedbi ovrhe i provedbenim propisima, i prema ovome prijedlogu Ovršnog zakona, nedostatan. Znači, Zakon o provedbi ovrhe nije usklađen sa Zakonom o stečaju potrošača, a taj zakon nije usklađen niti sa ovim izmjenama Ovršnog zakona. Kada ne bi bilo navedenih neustavnih odredbi Zakona o stečaju potrošača te nedovoljno definiranih odredbi provedbenih propisa Zakona o provedbi ovrhe (koji će s obzirom da se ovim izmjenama Ovršnog zakona, Zakon o provedbi ovrhe stavlja izvan snage, biti provedbeni propisi Ovršnog zakona), svakako bismo se složili da ova odredba, osim za potraživanja u ukupnom iznosu većem od 40.000 kn, ima smisla i socijalnu opravdanost. Tako da predlažemo da se izmjene sporne odredbe Zakona o stečaju potrošača te da se provedbeni propisi ovoga zakona definiraju tako da otklanjaju nedostatke dosadašnjih provedbenih propisa Zakona o provedbi ovrhe. Dodatno, za veće iznose dugova, ovrha na novčanim sredstvima bi trajala predugo, odnosno bi dužnik ionako bio odblokiran nakon 3 godine, ukoliko bi svega recimo 6 mjeseci zastao s uplatama, ili bi i bez tog zastoja, same ustege trajale godinama i godinama, a istovremeno bi se generirala zakonska zatezna kamata. Tako da ovaj redoslijed ne bi smio vrijediti uopće za predmete sa VPSom većim od primjerice 40.000 kn ili treba definirati neku drugu granicu (možda i višu): ova bi se iznimka (iznimka da se ovaj redoslijed ne primjenjuje na iste) izričito trebala unijeti i u članak 90. st. 3. Naime, iako ovdje stoji da se redoslijed ne primjenjuje „isključivo“, već „u pravilu“, znamo da će stvarno stanje producirati tek praksa te da će biti raznih odluka koje će dovesti do odugovlačenja postupaka i ostalih gore opisanih posljedica. | Nije prihvaćen | Pitanje stečaja potrošača uređeno je posebnim zakonom te se ovršnim zakonom ne može intervenirati u isti. |
| 302 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Zaštita dostojanstva ovršenika odnosno protivnika osiguranja, Članak 5. | Smatramo neopravdanim ograničenje ovrhovoditelja u smjeru prethodne provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (u pravilu) i to iz dva razloga. Prvo, ako ovršenik ima slobodna novčana sredstva i želi namiriti tražbinu nema razloga da istu i ne namiri, te stoga ovrhovoditelj ne treba biti zakonom usmjeren na pokušaje namirenja na novčanim sredstvima ovršenika. Može se razumijeti namjera predlagatelja, no treba biti vrlo oprezan, a posebno s izborom riječi. Ovršni postupak je stupnjevit, tako da prve ovršne radnje ne mogu ovršeniku pričiniti štetu ako se ovrha počne provoditi na više predmeta (npr. dužnikovim novčanim tražbinama, nekretninama i pokretninama). Onemogućiti ovrovoditelja da odmah predloži ovrhu na čitavoj njemu poznatoj imovini ovršnika, i tjerati ga da se prvo naplaćuje na novčanoj tražbini ovršenika, dovest će do velikih problema u naplati. Naime, onaj dužnik koji ima novac, taj će u pravilu platiti i prije pokretanja ovrhe. Ako ne plati, a ima novac, zapljena će biti trenutna, prijenos će ići po isteku 60 dana i ovrha na eventualno drugim predmetima će se obustaviti. Današnje uređenje (čl.211. OZ) priječi sudsku ovrhu „na novčanim sredstvima“ na temelju nekih ovršnih isprava, dok novo uređenje (čl.217.) priječi sudsku ovrhu na novčanim sredstvima na temelju svih ovršnih isprava. Ono što je ovdje bitno naglasiti, jest predmet ovrhe na kojemu se ne dopušta sudska ovrha (i to u oba slučaja!) – novčana sredstva na računu odnosno novčana tražbina. Drugim riječima, nema (čl.211.) niti će biti (čl.217.) zapreke da se provede sudska ovrha temeljem bilo koje ovršne isprave na drugim predmetima ovrhe. Međutim, primjena ove odredbe u praksi je dovela do toga da se ovrha nije mogla provesti niti na tim drugim sredstvima, ako sudu nije dostavljena potvrda FINA-e da na računu ovršenika nema dovoljno sredstava, odnosno da naplata po toj ovršnoj ispravi nije provedena. Sada imamo isto nomotehničko rješenje u kasnijim odredbama, no u uvodnim odredbama imamo ovo novo, nejasno i problematično rješenje. Dakle, vrlo je važno da se ovrhovoditelju omogući da odmah „sjedne“ na svu ovršenikovu imovinu koja mu je poznata (u pravilu su to nekretnine te pokretnine koje se evidentiranju u javnim upisnicima), dakle da se zadrži postojeće rješenje, makar pod uvjetom da je kao predmet ovrhe potrebno istovremeno (ako već nije bilo ranije!) naznačiti ovršenikovu novčanu tražbinu po računima. Tako će se osigurati da se tražbina namiri iz novca ako ga ima (jer je postupak i ovako i onako takav da se novac naplaćuje u roku od 60 dana od zapljene, a ostali predmeti nekada niti za 60 mjeseci), a ako ga nema, ovrha će se provesti na drugim predmetima koji su prethodno „osigurani“ (npr. zabilježbom u zemljišnoj knjizi ili drugom javnom očevidniku). Osim toga ovakvo rješenje omogućavat će ovršenicima da nakon što ovrhovoditelj pokrene ovršni postupka na novčanim sredstvima, te ih na taj način "obavijesti" o pokušaju namirivanja svoje tražbine, raspolažu svojim nekretninama primjerice darovanjem istih trećim osobama prije nego što se može pokretnuti tj. zabilježiti postupak ovrhe na nekretninama te time otežavaju ili onemoguće naplatu tražbine ovrhovoditelju. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Osnovno načelo izraženo u stavku 1. je da se u provedbi ovrhe mora paziti na dostojanstvo ovršenika te da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. U tom smislu stavak 2. propisuje pravilo da se ovrha prvo pokuša na novčanim tražbinama, koje pravilo ima iznimku u smislu "ako to ne bilo pravično". Time se smatra da ako bi se time onemogućilo vjerovnika u naplati, ovrha se može provesti i na drugim predmetima ovrhe bez uvažavanja načela da ju je prvo potrebno pokušati provesti na novčanim sredstvima. Dakle, predloženim rješenjem se postiže ravnoteža između prava vjerovnika i prava dužnika. |
| 303 | Miriam Kervatin | Predmet na kojem ovrha i osiguranje nisu dopušteni, Članak 4. | RELATIVNA ZAŠTITA JEDINE NEKRETNINE Uvrstiti u Ovršni zakon Glava Prva Osnovne Odredbe PREDMET ZAKONA Čl. 4 (1) PREDMET OVRHE NE MOGU BITI: -prva stambena jedinica u kojoj dužnik boravi OBRAZLOŽENJE: ZAŠTITA PRVE STAMBENE JEDINICE O potrebi zaštite prve stambene jedinice u kojoj dužnik boravi, zaštite ustavnog, relativnog prava na dom (ustavni status), postoji široki konsenzus u zakonodavnim okvirima demokratskih država zapadne demokracije ( Europski sud Pravde, pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života; nesrazmjer "nedjela i kazne"). Pitanje rješenja prezaduženosti potrošača te posljedične masovne mjere prisilnih naplata dugovanja trebalo je, još 2007.godine biti pitanje od velike gospodarske i društvene važnosti po Republiku Hrvatsku. Trebalo je pristupiti rješenju problema. Nažalost, ni 2019. to izgleda kao da još uvijek nije primarni interes Republike Hrvatske. ZAŠTITI KROZ OPĆE ODREDBE OVRŠNOG. GLAVA DESETA OVRHA NA NEKRETNINI (Čl. 87- 148) Oduzimanje prve stambene jedinice treba zaustaviti kroz Ovršni zakon dok u pripremi; a dok nije prekasno, jer stiže novi val svjetske, ekonomske krize, i zakonodavac mora analizirati i potom uzeti u obzir (sve) loše posljedice prethodnih Ovršnih zakona s kojim se "vlast" nemilice pretežito obrušila na imovinu i bankovne račune pojedinaca i kućanstava, obrtnika, malih trgovaca umirovljenika, socijalno ugrožene građane, i radnike koji su ostajali bez posla, dok je od dugova oslobađao propale investicije i tajkune! Beskućništvo ne smije biti cilj. RH PRAVNA NAČELA vs EU PRAVNA NAČELA Ovršno pravno područje u Hrvatskoj , a podjelom nadležnosti između nacionalnog pravnog poretka i pravnog poretka Europske zajednice, zasad je još uvijek nacionalni legislativni rezervat. U RH već predugo vremena vlada shvaćanje da pravo EU Zajednice i ovršno pravo RH nemaju dodirnih točaka, odnosno da europsko međunarodno nadnacionalno pravo nema učinaka na tu granu prava. Međutim, slika o neokrnjenom nacionalnom ovršnopravnom suverenitetu je fikcija koja se mora prizemljiti i hrvatsko ovršno pravosuđe hitno urediti u skladu s pravnim i socijalnim normama EU. Pravo Europske zajednice razvilo je niz mehanizama utjecaja na pravne sustave država članica. Njima se nacionalni zakonodavac ograničava u donošenju pravnih propisa te nacionalni sudovi obvezuju da otklanjaju primjenu i eurokonformno ( i retroaktivno) tumače neusklađene nacionalne pravne propise. LJUDSKO PRAVO Pravo na zaštitu obiteljskog života, kroz pravo na zaštitu ( prva stambena jedinica) doma važno je načelo demokracije. Takvo načelo, svoje temelje nalazi u samoj osnovi ustavnih zakona kojim "država" odn. republika priznaje i jamči nepovrediva ljudska prava, kako građaninu pojedincu tako i u društvenim formacijama, gdje se odvija njegov život; s obzirom na to da upravo republika od građanina pojedinca zahtijeva temeljno ispunjavanje njihovih obaveznih dužnosti političke, ekonomske i društvene solidarnosti i, konačno, takvo načelo vuče svoj smisao iz savršenstva Konvencije o ljudskim pravima čl. 8. Europske konvencije koji štiti dom i više nego puku kvadraturu, nego jamči zaštitu doma kao "pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života i mjesta prebivališta, pravo na zaštitu doma, mjesto gdje dužnik stanuje, živi ili gdje je proveo znatan dio života" ( europske presude zaštite doma). Stoga je nužno pronaći alternativna rješenja kako bi se izbjeglo da subjekt dužnik, bude lišen jedinog, glavnog i prvog doma, poštujući time načelo da republika ne smije poticati beskućništvo ni apsolutno siromaštvo, nego jačati građansku svijest i dužnost solidarnosti koja se nalazi u temeljima cijele zajednice. Ovim prijedlogom nastojim zaštititi prava predviđena Ustavom, unoseći u reformu Osnovne odredbe Ovršnog zakona te sve od čl. do Ovršnog zakona koji po mom mišljenju olakšavaju otimanje i prodaju oduzete imovine dražbom na štetu dužnika i cijele zajednice. Zakonodavac mora imati na umu i širu viziju te znatno smanjiti ovlasti vjerovnika u pogledu traženja jamstava na dom za dužnika koji tamo živi, a nema drugog doma. TEMELJNI ASPEKTI Nacionalni zakonodavac po mom mišljenju nije po tom pitanju dobro definirao zakonodavni okvir, nedostaju neki temeljni aspekti koji bi, između ostalog, osigurali djelotvorniju zaštitu dužnika i njegovog prava na krov nad glavom, dok je jasno da su prava dužnika znatno otežavaju, u ovom slučaju pravo na stanovanje, ugrožena te trpe smanjenje u korist interesa vjerovnika. Osim navedenog, zakonodavac čl. Ovršnog zakona ( glava --------) predviđa da sudac izvršenja može narediti "oslobađanje" (koja čudna riječ u ovom kontekstu) imovine doma, čak i prije pravorijeka, što definitivno smanjuje pravnu sigurnost dužnika, i ugrožava temelje Ustava RH te Europske Konvencije o ljudskim pravima. Zaključujem da zakonodavac nije u potpunosti definirao zakonodavni okvir, nedostaju mnogi temeljni aspekti, koji bi između ostalog definirali namjeru republike da štiti cijelu zajednicu od apsolutnog siromaštva i jačanja beskućništva u Hrvatskoj. Stoga je jasno da prava dužnika, u ovom slučaju pravo na stanovanje, trpe znatno smanjenje u korist interesa vjerovnika. EUROPSKI STAV: Svrha svakog zakona pa tako i Ovršnog jest ravnopravno graditi i štititi prava i dostojanstvo cijele zajednice bez da republika ( republika,a ne država, ne vlast, demokratska republika koja svoj princip vladanja temelji na Ustavu i Europskoj konvenciji) direktno potiče namjeru smanjivanja temeljnog prava, na prvi dom kao i solidarnu dužnost društva da potiče pojedinca, obitelj pa tako i dužnika, da ima, ako to hoće, mogućnost i sigurnost življenja u svom, jedinom domu. PREPORUKA Preporuka - Rec (2007)8; - Rezolucija No.1 ( 26.Konferencija EU ministara pravosuđa (2005.Helsinki) ; Preporuka –Rec (2003)17 Vijeća ministara na temu prisilne naplate trebali su državama članicama poslužiti kao pravni putokaz rješenja prezaduženosti potrošača. Iz navedenih Preporuka izdvajam osnovno : 1. države članice moraju na vrijeme usvojiti adekvatne pravne mjere kojom bi se riješilo pitanje prezaduženosti ( prezaduženost znači da ukupan dug pojedinca ili obitelji, na duži rok, prelazi njihovu mogućnost plaćanja ) 2. države članice moraju na vrijeme spriječiti dugotrajne posljedice prezaduženost pojedinca i/ ili obitelji : – na vrijeme obaviti popis te analizu uzroka prezaduženosti - baviti se financijskim opismenjavanjem stanovništva; ubaciti financijsku pismenost potrošača u nacionalni obrazovni sustav - osmisliti mreže socijalne,financijske,pravne pomoći pojedincima i obiteljima koje su prezadužene - osigurati pravnu zaštitu privatnih podataka prezaduženih te spriječiti neodgovornu uporabu istih - poduzeti odgovorne mjere da bi se umanjile negativne posljedice prisilne naplate dugova s poštovanjem do osnovnih prava dužnika, zaštitom ljudskog dostojanstva dužnika kao i vjerovnika u svim fazama postupka izvrsne naplate - osigurati osnovna i jednaka temeljna prava dužniku i vjerovniku - usvojiti dobru praksu rješenja prezaduženosti koja već postoji u nekim državama članica - zaštititi osnovnu imovinu dužnika NAPOMENA: Zakonodavac mora , u startu, znati svoju odgovornost za svaki zakon, posebno za drakonske, izvršne zakone poput Ovršnog. Odgovoran je za sve građane naše zemlje u kontekstu siromaštva, svjetske krize, novog vala svjetske ekonomske krize koja se priprema, pa se ne smije (opet) dozvoliti da se isti aršin kazne primjenjuje na siromaha koji je ostao bez posla uslijed propale industrije u zemlji, i tajkuna ili korumpiranog političara ili teškog kriminalca koji zbog teškog kaznenog dijela mogu i moraju ( kroz Ovršni zakon) biti u poziciji izgubiti kompletnu imovinu kao namirenje štete. Hrvatska bi se demokracija morala potruditi više i bolje da doprinese općoj demokratizaciji svijeta i zaštiti ljudskih prava pojedinaca i/ili cijele zajednice. Dakle, pitanje je definicije političke namjere zakonodavca koja nikada ne smije biti iznad ili protiv Ustava ili Europske konvencije. | Primljeno na znanje | Prijedlog je primljen na znanje. S obzirom na to da se radi o općenitim, a ne konretnim primjedba,a, osim u dijelu zaštite nekretnine od ovrhe, na prijedloge se nije moguće očitovati. Prijedlog je primljen na znanje. U odnosu na zaštitu nekretnine od ovrhe ističe se kako je Nacrtom predviđena zaštita nekretnine koja služi ovršeniku za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba koja je konkretna razrada načela zaštite dostojanstva ovršenika. Ovršenik, također, ima na raspolaganju institute žalbe na rješenje ovrsi i moguće tužbe radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.. |
| 304 | Pravobranitelj za djecu RH | Značenje pojmova, Članak 2. | Vezano uz čl. 2. točku 25. predlažemo da se propiše da se kao članovi kućanstva smatraju i posinak i pokćerka, dijete koje je udomljeno i dijete pod skrbništvom | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Predložene osobe su već obuhvaćene pojmom "druge osobe neovisno o stupnju i vrsti srodstva, a koje žive u istom stambenom prostoru..." |
| 305 | HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA | Značenje pojmova, Članak 2. | Vezano uz čl. 2. točku 23. Javno ovjerovljena isprava je samo isprava na kojoj je potpis davatelja ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba s javnim ovlastima koja na to mora biti posebnim zakonom ovlaštena. U pojedinim postupcima potrebno je dostaviti takve isprave jer zakonodavac želi višu razinu pravne sigurnosti. Pri tome način ovjere potpisa sigurno će sukladno napretku tehničkih rješenja u skoroj budućnosti biti usklađen s odredbama o elektroničkim ispravama, ali to se ne smije pogrešno izjednačavati s snagom elektroničkog potpisa kao takvog. Suprotno tome u smislu UREDBE (EU) BR. 910/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA OD 23. srpnja 2014 o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage DIREKTIVE 1999/93/EZ nije propisana opća obveza korištenja elektroničkog potpisa, posebice ne za sudionike unutar postupka rezultat kojega ne utječe na treće strane. Ne bi također trebala utjecati na zahtjeve koji vrijede u nacionalnom pravu vezane uz oblik isprave, naročito registre – trgovački, zemljišne knjige. Osim toga sukladno navedenoj Uredbi treba definirati o kakvom bi se elektroničkom potpisu trebalo raditi, elektroničkom potpisu, kvalificiranom elektroničkom potpisu ili naprednom elektroničkom potpisu. Pri tome treba napomenuti da prema Uredbi kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni potpis. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Smisao javnobilježničke ovjere potpisa je da se sa sigurnošću može utvrditi da je davatelj izjave osobno potpisao ispravu, što se postiže i elektroničkim potpisivanjem isprave jer se sa sigurnošću može provjeriti značajke potpisa. |
| 306 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | Značenje pojmova, Članak 2. | Vezano uz stavak 1., točku 1.; Odredbom članka 2. točke 1. određeno je da „ovršni postupak“ označava izvanparnični sudski postupak koji se provodi radi prisilnog ostvarenja tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Iz citirane odredbe proizlazi da javni bilježnici više neće provoditi prisilno ostvarenje tražbina na temelju vjerodostojnih isprava, kako je to bilo dosada, čime će se značajno opteretiti sudovi. Naime, javni bilježnici bili su stvarno nadležni postupati u ovršnom postupku koji se pokreće temeljem vjerodostojne isprave. Na taj način znatno su se rasteretili sudovi, a pružena je pravna sigurnost ovršeniku te je omogućeno efikasno i brzo namirenje ovrhovoditelja. Predlažemo da se ovršni postupak definira i kao javnobilježnički postupak te da se javnim bilježnicima omogući određivanje ovrhe, odnosno donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave | Nije prihvaćen | U cilju redefiniranja uloge svih sudionika u postupku te vraćanja ovršnog postupka pod okrilje suda javni bilježnici više nisu samostalno tijelu u postupku, već povjerenici suda, dok isključivo sud određuje ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. |
| 307 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | Značenje pojmova, Članak 2. | Smatramo da bi u točku 18. stavka 1. ovog članka, kao "osnovu za plaćanje" trebalo unijeti i nagodbu sklopljenu u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja, a obzirom da je takva nagodba u čl. 25. prijedloga ovog zakona i posebno naznačena kao jedna od ovršnih isprava. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Nagodba sklopljena u postupku mirenja prema Zakonu o mirenju je ovršna isprava te se na temelju takve isprave može ishoditi rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave. Nagodba sklopljena u postupku mirenja pred sudom je određena kao "osnova za plaćanje" iz razloga što ju sastavlja sud, dok nagodbu sklopljenu u postupku mirenja prema Zakonu o mirenju mogu sklopiti i neuke stranke, ali to ne znači da je ona podobna za izravnu naplatu, zbog čega se na temelju takve isprave može podnijeti prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. |
| 308 | Rankica Benc | Značenje pojmova, Članak 2. | U točki 39. i cijelom Zakonu bi za Upisnik bilo potrebno definirati izrijekom što se u njega upisuje, jer fomulacija 39. "koje se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu" je i do sada izazivala različita tumačenja i otežavala praksu. | Nije prihvaćen | Članak 2. sadrži općenite definicije pojedinih pojmova, dok se u daljnjem tekstu Zakona jasno definira što se sve upisuje u Upisnik. |
| 309 | Rankica Benc | Značenje pojmova, Članak 2. | U točki 21. potrebno je definirati i slučajeve kada javni bilježnik osiguranje provodi i po drugom Zakonu, i to tako da bude naznačeno: „ javni bilježnik“ označava osobu od javnog povjerenja koja po ovom Zakonu i/ili po nalogu suda kao povjerenik suda može poduzimati pojedine radnje u ovršnom postupku ili postupku osiguranja, odnosno osoba od javnog povjerenja koja je po ovom ili drugom zakonu ovlaštena samostalno poduzimati radnje u postupku osiguranja | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 310 | Rankica Benc | Značenje pojmova, Članak 2. | Definiciju iz točke 23 treba razdijeliti na tri pojma, uvažavajući odredbe prava EU o javnim sipravama (posebno Brussels I i II) te Zakona o javnom bilježništvu odnosno UREDBE (EU) br. 910/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ I TO TAKO DA BUDU PRECIZNO DEFINIRANE, a slijedom toga i u praksi pravilno tretirane: A) privatne isprave na kojima je potpis javno ovjeren B) potvrđene (solemnizirane) privatne isprave C) isprave potpisane kvalificiranim elektroničkim potpisom sukladno citranoj Uredbi eIdas (pri čemu se takav potpis ne bi smio smatrati relevantnim za postupke od takve važnosti ako što su ovrha ili osiguranje ako nije dan uz odgovarajuće sudjelovanje suca ili javnog bilježnika u naravi ili uz odgovarajuću e-komunikaciju | Nije prihvaćen | Izraz "javno ovjerovljena isprava" ili "ovjerovljena isprava" ne odnosi se na "solemnizirane" isprave, već na isprave na kojima je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika ili druge ovlaštene osobe. Navedeno znači da se jamči istinitost potpisa osobe, što je jednako provjerljivo u slučaju kada osoba potpisuje ispravu elektroničkim potpisom. Napominjemo da su uredbe Europske unije u Republici Hrvatskoj izravno primjenjive. |
| 311 | Ivan Špiranović | Značenje pojmova, Članak 2. | 40. "apsolutna zastara" označava vremensko razdoblje nakon kojeg su iscrpljena sva pravna sredstva za naplatu potraživanja bez obzira na vrijeme pokretanja ovrhe. | Nije prihvaćen | Prijedlog je odbijen jer pitanje zastare nije materija koja se regulira ovršnim zakonom. |
| 312 | HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA | Predmet Zakona, Članak 1. | Ovršnim zakonom se prvenstveno uređuje postupak prisilnog ostvarenja tražbine vjerovnika, potom se uređuje postupak osiguranja tih tražbina (sudsko i javnobilježničko), a odnosi koji nastaju u tim postupcima su samo produkt tih postupaka, a ne njihov smisao. Stoga se predlaže slijedeća formulacija: «Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak), postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja) te materijalnopravni i procesnopravni odnosi koji nastaju u tijeku i u povodu ovršnih postupaka i postupaka osiguranja, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.» | Prihvaćen | Odredba je nomotehnički dorađena. |
| 313 | Financijska agencija | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA, NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Predlažemo razmotriti odredbe Nacrta kojima se propisuje prestanak važenja Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i inkorporiranje njegovih odredbi u Ovršni zakon. Naime, prema predloženom u Nacrtu odbacuje se dosadašnji zakonodavni okvir provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kako je isti uspostavljen Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i pratećim pravilnicima, iako je upravo navedenim Zakonom uspostavljen iznimno učinkovit, jedinstven i centralizirani postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koji je omogućio praćenje stanja vezano za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima kao i prepoznavanje problema i iznalaženje rješenja za problem blokiranih građana. Smatramo da je postojeće zakonsko rješenje svrsishodnije, budući da su odredbe koje propisuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima specifične i dobrim dijelom tehničke naravi te im po njihovoj prirodi i izričaju, ali i po sadržaju nije mjesto u Ovršnom zakonu, a radi se odredbama koje po svom značaju trebaju biti odredbe zakonske snage, koje se primjenjuju u svim slučajevima provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući izvansudsku ovrhu propisanu drugim propisima (npr. ovrha na temelju rješenja Porezne uprave temeljem Općeg poreznog zakona). Osim toga, provedba ovrhe na novčanim sredstvima nije dio ovršnog postupka u užem smislu te je opravdano da su tehničke odredbe koje propisuju provedbu ovrhe sadržane u posebnom zakonu. Također, ističemo kako su inkorporiranjem odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u Ovršni zakon, u isti dodane i odredbe koje s ovršnim postupkom zapravo nemaju veze (npr. odredbe o zabrani obračunskih plaćanja u uvjetima blokade računa, postupanje Agencije u slučaju zatvaranja računa, stečaja i slično). Slijedom navedenog, ne vidimo opravdanost i svrhu ukidanja navedenog Zakona i svih podzakonskih propisa koje će biti potrebno ponovno donijeti te smatramo da promjena već uhodanog i efikasnog procesa ustanovljenog Zakonom i pratećim podzakonskim propisima koja ne donosi nikakvu dodanu vrijednost u vidu pojednostavljenja postupka provedbe ovrhe, stvarnog smanjenja troškova i skraćivanja trajanja ovršnog postupka, može dovesti samo do pravne nesigurnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 314 | DANIJEL LUČIĆ | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Nije jasna smisao tzv. "predpostupka" koji se odnosi na fazu gdje javni bilježnici donose zaključke kojima pozivaju ovršenika na plaćanje prije izdavanja rješenja o ovrsi, zajedno sa "povećanjem stupnja sigurnosti dostave pismena". Naime, Zakonom o prebivalištu propisana je obveza svake fizičke osobe da pravovremeno prijavi svoje prebivalište/boravište. U slučaju da je osoba to propustila učiniti, sama snosi posljedice nemogućnosti dostave pismena. Nadalje, Zakonom o poštanskim uslugama propisana je obveza svake fizičke i pravne osobe da osigura mjesto i pristup kućnom kovčežiću za primanje pismena. Propust određenog subjekta da to učini znači da je odgovoran za nemogućnost dostave pismena. Urednost dostave dodatno je osigurana odredbama sadašnjeg Ovršnog zakona tako što su propisane minimalno dvije obvezne dostave prije stavljanja pismena na oglasnu ploču. Javni bilježnik najprije vrši dostavu na adresu prebivališta dva puta, a ako se adresa na prijedlogu razlikuje u onoj na kojoj ovršenik ima prijavljeno prebivalište, dostava će se obaviti još jednom na tu adresu. Ukoliko u međuvremenu dođe do promjene adrese prebivališta/boravišta, javni bilježnik će pokušati dostavu i na tu adresu. Već je sada propisana adekvatna zaštita interesa primatelja pismena kroz čak tri zakona, stoga je ne treba dodatno komplicirati novim zakonom. U konkretnom slučaju gdje ovršenik zaista živi u mjestu gdje ima prijavljeno prebivalište, ima uredan kućni kovčežić za primanje pismena, a javni bilježnik obavi dvije dostave koje su vraćene kao neuredne, tu odgovornost ne treba tražiti niti kod ovršenika, niti javnog bilježnika, a najmanje u samom sustavu. Odgovornost je kod davatelja poštanskih usluga i potrebno je drugim zakonom pronaći mehanizme kojima bi se efikasnije sankcionirali njihovi propusti. Ukoliko je slučaj da primatelj pismena nije ispunio svoje obveze iz Zakona o prebivalištu i Zakona o poštanskim uslugama, tada je na njemu odgovornost i snosi štetne posljedice zbog nemogućnosti primanja pismena. Daleko najveći problem kod same dostave je monopol određenog davatelja poštanskih usluga, zajedno sa kroničnim nedostatkom dostavljača na terenu kao i njihovo neznanje, odnosno nepoznavanje pravne snage različitih vrsta pošiljaka. Osobno sam rješenje u jednom upravnom postupku, za koje je propisana osobna dostava zatekao u poštanskom sandučiću. Ja poštansku knjigu ni dostavnicu nisam potpisao, a dostavljač mi je samo ostavio kovertu u sandučiću. Da sam recimo bio na godišnjem odmoru ili iz bilo kojeg drugog razloga odsutan, propustio bih rok za eventualnu žalbu. Konkretno u ured mi je došla stranka raspitivati se koliki joj je rok za prigovor, dobrovoljno plaćanje i slično. Na moj upit kada je preuzela pošiljku odgovorila mi je da ju je to jutro našla u sandučiću. Sreća, stranka je bila poprilično ažurna i nije propustila nikakav rok, ali sam je svakako uputio na pritužbu davatelju poštanskih usluga jer je mogla pretrpiti štetne posljedice. Ono što želim istaknuti s ova dva primjera, a vjerujem da ih je više, je to da ne vidim kako će novo uređenje s većim brojem dostava spriječiti nesavjesno postupanje djelatnika davatelja poštanskih usluga. Dakle, taj problem je potrebno rješavati na drugom mjestu, a ne Ovršnim zakonom. Nastavno na gore navedeno, a tiče se uvođenja pismene obavijesti prilikom stavljanja rješenja na e-oglasnu ploču suda. Ne vidim smisao pismenog obavještavanja osobe koja najmanje u dva navrata nije preuzela pismeno. Kakvo je jamstvo da će to učiniti treći put i to kad se radio o običnoj pošiljci čiju je dostavu nemoguće pratiti. Takav postupak dovodi samo do povećanja troškova samog postupka, a zapravo se njime nije ništa riješilo. Zabrana deložacije u zimskom razdoblju zasigurno se čini kao humano uređenje, odnosno tako je pretpostavljena. S druge strane, ta odredba pravničkim jezikom zapravo govori: "Oduzeti ćemo vam kuću, ali hej, barem ćete spavati pod vedrim nebom." Problem dakako nije riješen, nego samo odgođen za nekoliko mjeseci. Republika Hrvatska je svjetska turistička destinacija i mnogi ljudi žive od turizma od Savudrije pa do Prevlake. Mnogi od njih su privatni iznajmljivači, a poznat je problem da građani ne mogu naći podstanarski smještaj za vrijeme turističke sezone. Ovakvo uređenje bi onemogućilo onemogućilo ovršenike iz tih područja u pronalasku adekvatnog privremenog smještaja. | Prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjima predviđena su poboljšanja odredbi o dostavi jer nakon dva bezuspješna pokušaja dostava se vrši putem oglasne ploče uz obvezno slanje obavijesti dužniku u poštanski sandučić i osobni korisnički pretinac e-Građani, čime se osigurava da ovršenici budu uredno upoznati sa svojim obvezama. |
| 315 | Ante Grbac | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | S obzirom da se ovršni postupak vraća u nadležnost sudova, zanima me da li su se u prilikom pisanja ovog prijedloga zakona sudovi toliko rasteretili da se svi predmeti vode efikasno i brzo te da ne postoji gomila zaostalih predmeta? Ovrhe su prebačene u nadležnost javnih bilježnika baš sa svrhom rasterećenja sudova i umjesto da se traže novi načini kako bi se rasteretili sudovi (npr. da se umjesto zakona donesenog za vrijeme Kraljevine Jugoslavije odnosno 1934. godine napokon donese novi Zakon o izvanparničnom postupku) te da se proširi nadležnost javnih bilježnika i na određene nesporne postupke, a ne da se moraju parnično rješavati nesporne stvari. Lijepo je da zakonodavac želi prethodno opomenuti dužnika prije ovrhe, ali što nije izdan račun sa dospijećem opomena da se isti treba platiti? Mišljenja sam da većina ovršenika ne plaća račune iz razloga što nemaju novca, a ne iz razloga što su zaboravili platiti tako da bi prije svega trebalo trud uložiti u porezno rasterećenje građana i podizanje standarda, a ne stihijsko i nestručno mijenjanje Ovršnog zakona. Također, postavlja se pitanje što ako se na proljeće dogodi oluja, a ovršenika treba deložirati iz nekretnine. Ako se već obuhvaća zimsko razdoblje kao nepovoljno za deložaciju onda bi po mom mišljenju trebalo obuhvatiti sve vremenske nepogode jer nije lijepo ni da se ljude deložira po kiši ili po prejakom suncu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Kao tijelo u postupku i dalje sudjeluju javni bilježnici, upravo sa svrhom rasterećenja suda. |
| 316 | Dajana Dragičević | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Dakle, ovim Zakonom će se "zaštiti" ovršenici od deložacija zimi... znači u to vrijeme njime se ne krši Ustav Republike Hrvatske... a ostatak godine dom nije zaštićen tj. krši se Ustav i to po člancima 21.(Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.) 22.(Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva...) i 34. (DOM JE NEPOVREDIV.)i 35.(Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.) Ustavom je pravo na dom zajamćeno i zaštićeno... no to izgleda ne vrijedi za ovaj Zakon, tj. ustav se poštuje samo zimi... iz svega navedenoga slijedi-ukoliko se jedina nekretnina ne zaštiti od ovrhe ovaj Zakon je PROTUUSTAVAN. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 317 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Posebno u odnosu na odjeljak „b) Posljedice donošenja Zakona“ gdje se POGREŠNO navodi kako se stečaj potrošača otvara samo za ovrhe koje su na FINI evidentirane dulje od 3 godine: Ovo je zavaravajuća tvrdnja koja dovodi u zabludu javnost, dužnike i vjerovnike, jer se dugovi prema Zakonu o stečaju potrošača otpuštaju, odnosno potraživanja brišu i prema vjerovnicima čije je potraživanje staro svega i na FINI zavedeno recimo 2 dana, ukoliko je potraživanje nekog drugog vjerovnika prema ostom dužniku, na FINI zavedeno dulje od 3 godine. Time se prvog navedenog vjerovnika u potpunosti onemogućuje u naplati, a što je neustavna odredba. Nadalje, glede navoda o paketu mjera o oslobađanju dužnika od dugova: prvo, svrha ovršnog zakona trebala bi biti omogućenje namirenja vjerovnika, a ne oslobođenje od dugova, barem je tako u svim drugim državama svijeta. Nadalje, slažemo se da se ovršni sustav ne sastoji samo od Ovršnog zakona (tu je i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima sa popratnim propisima i cjenicima itd.). Tu su i drugi sustavi, primjerice sustav stečaja i stečaj potrošača, gdje ti sustavi reflektiraju određene posjedice na ovršni sustav, i obrnuto. Međutim, zakonodavac kao da prilikom donošenja zakona ne gleda koje će posljedice taj zakon imati na druge zakone i sustave, već zakone tretira kao da su u potpunosti samostalan i zavoren sustav. Tako cijeli navedeni splet zakona i sustava sada vjerovnicima otežava, i u pojedinim segmentima i onemogućava naplatu. Primjerice, Zakonom o stečaju potrošača propisano je brisanje potraživanja jednog vjerovnika koje je zavedeno u očevidnik FINE samo 2 dana, ukoliko potraživanje nekog drugog vjerovnika istog dužnika na FINI stoji dulje od 3 godine, dok istovremeno zbog nedorečenih provedbenih propisa Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije moguće dobiti podatke potrebne za donošenje odluke i svijesti o tome da se pojedino potraživanje u stvari ne može aktivirati pred finom, jer će se za aktivaciju platiti visoki troškovi, a potraživanje može već za par dana biti otpisano. Znači, Zakon o provedbi ovrhe nije usklađen sa Zakonom o stečaju potrošača, a taj zakon nije usklađen niti sa ovim izmjenama Ovršnog zakona (ove izmjene primjerice traže da se prvenstveno pokuša ovrha na novčanim sredstvima, a tek onda na nekom drugom predmetu ovrhe. Kako da se prvo provede ovrha novčanim sredstvima, kada vjerovnici uopće nemaju pravnu sigurnost oko toga hoće li im danas na Fini aktivirana ovršna isprava biti sutra deblokirana i brisana (ali su naravno, za tu aktivaciju, morali platiti trošak aktivacije). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Materija stečaja potrošača nije predmet uređenja ovim Zakonom. |
| 318 | Daria Stipčević | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Predlažem zakonodavcu da u OZ (ili možda ZPP-bez obzira što je savjetovanje o novom ZPP zaključeno) stipulira odredbe koje bi išle u prilog načelu savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja ovrhovoditelja (tužitelja), na način da se (makar u postupcima male vrijednosti) propiše (što je bilo u ZPP 56) da tužitelj u tužbenom zahtjevu (prijedlogu za ovrhu) mora obuhvatiti sve dospjele obveze prema tuženom (ovršeniku), inače se u protivnom ima smatrati da je u odnosu na neutužene obveze nastala prekluzija prava na zahtijevanje sudske zaštite. Ovo iz razloga što se u praksi događa da neki ovrhovoditelji (telekomi) prema ovršeniku koji duguje npr. 6 dospjelih mjesečnih obveza najprije pokrenu postupak za izdavanje rješenja na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na 3 takve obveze, a odmah nakon toga (u roku 10-15 dana, a i prije) pokrenu još jedan postupak za preostale 3 i na taj način iz obijesti ovršeniku uzrokuju duple troškove (odvjetničke, koji obuhvaćaju sastav prijedloga, razne izvide kod tijela koji vodi postupak, FINA-e itd., ali i druge troškove). (U tom smjeru i: TRIVA-DIKA, GPP, 7. izdanje, NN 2004., str 203.) | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 319 | Ivan Špiranović | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Obavezno u sva 3 zakona uvrstiti APSOLUTNU ZASTARU potraživanja. Obrazloženje: Svaki poslovni odnos tj. svaka vrsta pružanja usluga ili prodaje bilo kojih proizvoda(uključujući i kredite itd) nosi određeni rizik nenaplate, tj postotak. I taj trošak je uključen u cijenu proizvoda. Ukoliko nastane problem kod naplate, tu je država/sud koji putem svojih pravnih instrumenata omogućuju vjerovniku pravnu mogućnost da se naplate s imovine dužnika. Nakon proteka RAZUMNOG roka ista mogućnost prestaje. Stoga se mora točno utvrditi koliko godina(bez obzira na pravne radnje vjerovnika) je maksimalno za pokušaj naplate. Sve do 6 godina je i više nego dovoljno. Vjerovnici, a posebno financijske institucije moraju pronaći načine kreditnih provjera pojedinaca, tj. izgrađivanja sustava koji će pratiti financijske navike potrošača, te na temelju istih donijeti procjenu rizika za poslovanje s istim. Ukoliko je osoba neuredna u izvršavanju svojih obaveza imati će niski rejting, te ista neće niti biti u prilici da dođe do dužničkog odnosa jer vjerovnici neće ulaziti u posao s istom. Npr: neće moći sklopiti ugovor o mobilnoj pretplati, neće moći sklopiti ugovor sa HEP-om na naknadno plaćanje(standardni način) itd itd. Neće biti diskriminacije ni u kom slučaju. Nego će HEP omogućiti prepaid brojilo ili određeni polog/depozit, mobilni operater također prepaid uslugu ili određeni polog/depozit, banka veću kamatu na ponuđeni kredit ili financiranje kupnje nečega ili ako usluga ili proizvod bude odobren za naknadno plaćanje cijena biti veća tj.u nju će biti ugrađen rizik mogućeg, neplaćanja te naplate putem ovrhe kroz npr max 6 godina. APSOLUTNA ZASTARA je najpravednije rješenje koje omogućava bržu cirkulaciju u gospodarstvu a i u državi kroz poreze kroz novo ekonomsko aktiviranje bivših dužnika putem raspolaganja većim sredstvima ili pokretanjem novih biznisa koji su neopterećeni prijašnjim dugovima. | Nije prihvaćen | Prijedlog je odbijen jer pitanja zastare potraživanja ne spada u materiju koja se uređuje ovršnim zakonom. |
| 320 | Zlata Blaće | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Novi zakon ničim ne doprinosi rješenju postojećeg stanja dužničkog ropstva. ZASTARA je ponovo izostavljena. Predlažem da se odredi zakonom da zastara nastupa nakon 6g, kao kod preznog zakona. Sud pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Uvođenjem zastare prestala bi diskriminacija građana jer jedino kod ovršnog zakona nema zastare. Zastara bi se odnosila na sve postupke bez obzira po kojem zakonu bi se trebali dovršiti postupci. Da je moguće ovako urediti zastaru pokazuje nam i retroaktivno, dopuštenje novom vjerovniku stupanja u započeti postupak ovrhe na računima gdje novi vjerovnik može ući u postupak bez obzira po kojem zakonu se postupak treba dovršiti. Zastara bi ubrzala postupke i onemogućila zloporabe i pasivnost vjerovnika zbog gomilanja kamata i troškova. Niti založno pravo ne može biti razlog drugačijeg tretmana zastare, jer založno pravo ne bi trebalo biti razlog zloporabe i pasivnosti već upravo mogućnost brže i sigurne naplate, ali ne i nepovoljan i neravnopravan položaj založnog dužnika u odnosu na druge načine naplate duga. Predlažem da se zastara ne prekida svakom vjerovnikovom radnjom i obustavlja se kada nastupi zastara. | Nije prihvaćen | Prijedlog je odbijen jer pitanja zastare potraživanja ne spada u materiju koja se uređuje ovršnim zakonom. |
| 321 | Katija Šarić | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , b)Posljedice donošenja Zakona | Retroaktivna primjena izmjena Ovršnog zakona na dugogodišnje blokirane i ovršene građane iz razloga nemogućosti izlaska iz dugovanja i deblokade bankovnih računa. Ako je ovhovoditelj Grad u kojem ovršenik živi, koji zadržava pravo blokade dugoročno, što prelazi u termin doživotno, izmjenama Ovršnog zakona onemogućiti takvo skrnavljenje prava na dostojanstven život pojedinca i njegove obitelji. | Nije prihvaćen | Retroaktivna primjena zakona se može samo iznimno dopustiti. |
| 322 | Vlaho Orepić | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Ako se je kao socijalna država htjelo pomoći blokiranima i potencijalno blokiranim građanima radi normalnog života trebalo je zakonom odrediti cenzus primanja do kojega se ne može uopće provoditi ovrha. Naime, prosječna neto plaća u RH je u 2018. godini iznosila nešto više od 6.000,00 kn dok je minimalna plaća iznosila 3.000,00 kn. Predlažem da se ovrha uopće ne može provesti na minimalnoj plaći. | Nije prihvaćen | Predloženim rješenjem diskriminiralo bi se vjerovnike koji ne bi mogli pokrenuti ovrhu protiv dužnika koji prima nimimalni iznos plaće. |
| 323 | Pravobranitelj za djecu RH | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Sukladno 10. Zakona o pravobranitelju za djecu (NN 73/17) mišljenje na Nacrt prijedloga Ovršnog zakona. Inicijativa se temelji na problematici o kojoj smo upoznati obraćanjem većeg broja stranaka, koja upućuju na potrebu dodatne intervencije kako bi se zaštitila prava i interesi djece, na koja ukazujemo već dulje vrijeme. Nadamo se da će naši prijedlozi biti uzeti u obzir kako bi se postigla izgradnja cjelovitog sustava zaštite prava i interesa djece. Ukazujemo na potrebu da se prilikom intervencija u ovom području osobito vodi računa o zaštiti djece kao ovrhovoditelja u postupcima radi ostvarenja uzdržavanja djece, ali i drugih potraživanja u korist djece te u postupcima radi iseljenja ovršenika s djecom. Podsjećamo na obvezu da u svim akcijama koje se odnose na djecu, najbolji interes djece mora imati prednost. Sukladno tome zalažemo se za učinkovitije ovršne postupke u kojima će u potpunosti biti zastupljeno to načelo. Strahujemo da ćemo, načinom na koji je koncipiran novi Ovršni zakon, naići na nesnalaženje stranaka u praksi, naročito vezano za provedbu ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, kao i na neravnopravan položaj u odnosu na poboljšanja uvedena novim odredbama koje se ne primjenjuju na postupke u tijeku. Svako različito tumačenje, nesnalaženje i nedoumice ići će neminovno na štetu najboljeg interesa djece. Naglašavamo također kako se ne može očekivati njegova učinkovita provedba i zaštita interesa sudionika u postupcima, bez da su doneseni svi provedbeni propisi ključni za njegovu provedbu. Konkretne primjedbe dostavljamo uz označene članke Nacrta. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 324 | DANIJEL LUČIĆ | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Prilikom predstavljanja prijedloga novog Ovršnog zakona u zgradi Ministarstva pravosuđa naglasak je bio na postupku u ovršnim predmetima na temelju vjerodostojne isprave koja je zaista najznačajnija izmjena u Prijedlogu. Godinama unazad javni bilježnici u ovršnom postupku su putem medija predstavljani u vrlo negativnom kontekstu. Pojedini mediji su određeni dio bilježnika (i odvjetnika) nazivali ovršnom mafijom, a neinformiranost istih tih medija je u javnosti formirala mišljenje da su upravo javnobilježnički troškovi nesrazmjerno veliki i da ih kao takve treba ukinuti. Ministarstvo je kod predstavljanja vješto izmanipuliralo na prezentaciji prikaz sadašnjih i budućih troškova, gdje su svjesno ili ne, propustili napraviti razliku između javnobilježničkih i odvjetničkih predvidivih troškova čime su doprinijeli dojmu da su javnobilježnički trokovi visoki i najproblematičniji u cijelom ovršnom postupku. Da ne bih sada duljio o javnobilježničkoj tarifi, reći ću samo da javnobilježnički dio troška u ovršnom postpku, u predmetima do 1000 kn, može biti maksimalno 169,13 kn. Dakle nešto više od 15%, a govorimo o najvišem mogućem. Sve ostalo su odvjetnički troškovi, troškovi FINA-e i eventualno sudske pristojbe. Nejasno je zašto je opće javno mnijenje, stav većine medija, ali i predstavnika ministarstva fokusiran upravo na javnobilježničke troškove, kad su činjenice potpuno drugačije. Ovršni zakon se ne dotiče odvjetničkih troškova jer su oni uređeni drugim propisima, dakle neće u tom pogledu biti manji. Drugim riječima, smanjenje javnobilježničkih naknada je bacanje prašine u oči, dok se s druge strane donose propisi kojima FINI rastu naknade. Moram upotrijebiti ovakve izraze i reći da se zapravo radi o čistoj populističkoj mjeri pred izbore, manipulacijom podacima ovako društveno osjetljive teme kojom se zapravo ništa ne rješava. Ministarstvo je vrlo ponosno predstavilo ideju ukidanja predvidivih troškova, opet promašivši gdje bit problema kod predvidivih troškova u sadašnjem uređenju. Naime, prema odredbama Ovršnog zakona koji je na snazi ovrhovoditelj ima pravo od ovršenika tražiti naknadu predvidivih troškova iako oni možda nisu ni nastali. U praksi tako imamo slučaj gdje ovrhovoditelj nije zatražio izdavanje potvrde pravomoćnosti (30,00 kn + PDV), iako ovršenik nije platio u roku od 8 dana od dostave rješenja.Međutim, došli su do dogovora i ovršenik je voljan platiti dug. Ovrhovoditelj u tom slučaju ima pravo na naknadu tih 30,00 kn bez obzira što nije nikada zatražio potvrdu pravomoćnosti od javnog bilježnika. Puno je veći problem ako ovrhovoditelj ima odvjetnika, gdje troškovi rastu minimalno za još 250,00 kn odvjetničkih troškova. Ni u jednom slučaju taj trošak ne ide javnom bilježniku na račun, jer on potvrdu pravomoćnosti nije izdao. Zakonodavac je trebao urediti taj dio na način da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu predvidivih troškova, ako oni zaista nisu nastali. To se vrlo jednostavno moglo riješiti sa dva ili tri stavka jednog članka zakona. Još jedna od novosti koja je predstavljena kao napredak u odnosu na ranije uređenje je vraćanje predmeta u nadležnost suda uz zadržavanje javnih bilježnika u postupku. Zadržavanje javnih bilježnika opravdano je argumentom da je sud pretrpan i dodatnih 700.000 ovrha godišnje bi značajno opteretilo pravosudni sustav. To zaista i jest točno, trebamo se samo sjetiti uređenja prije 2006. godine kada je ovršni sustav bio u kolapsu i ovrhovoditelji su imali ogroman problem sa naplatom svojih dugovanja. Bilježnici su bili motivirani da što prije izbace rješenja o ovrsi i sustav ovrha na temelju vjerodostojne isprave učinili su kroz sve ove godine vrlo efikasnim. Velika većina bilježnika je rješenje o ovrsi izdala za dan ili dva od podnošenja prijedloga, a svega 7% predmeta je po prigovoru završavalo na sudovima. To je bilo ogromno rasterećenje za pravosudni sustav. Nejasno je međutim zašto se se sada ponovo vraćamo na sustav u kojem su nadležni sudovi koji su u Republici Hrvatskoj poznati po svojoj sporosti i neefikasnosti. Štoviše, došlo se do nekakvog hibridnog poluparničnog rješenja gdje prijedlog za ovrhu mora nekoliko puta proći kroz ruke bilježnika i suda. Tu ne možemo govoriti o efikasnosti i brzini, kad umjesto jednog imamo dva tijela i dvostruko više radnji. Javni bilježnik kao takav živi od prihoda koji mu donose stranke, dakle nije financiran iz državnog proračuna. Tako je motiviran da svoj posao obavi brzo i efikasno. Na tom tržištu neki su javni bilježnici brži i efikasniji iz određenih razloga, među kojima su i broj zaposlenih. U tom slučaju ovrhovoditelj, kao i bilo koja druga stranka koja traži i plaća javnobilježničke usluge ima pravo odabrati bilježnika za kojeg smatra da će posao najbolje napraviti. Financijski, ovršeniku je svejedno kod kojeg je bilježnika doneseno rješenje o ovrsi. Rješenje u kojem će sud dijeliti spise bilježnicima nije dobar iz više razloga. Najprije ovrhovoditelji će teže kontrolirati svoje predmete jer će im biti rasuti kod više bilježnika. Javni bilježnik neće biti motiviran obaviti posao brzo i efikasno, jer iako je ovrhovoditelj nezadovoljan njegovim radom, on će i dalje dobijati isti broj predmeta. Zaključno u pogledu ovršnih postupaka na temelju vjerodostojne isprave bih htio reći da su oni vrlo efikasni i brzi sa sadašnjim uređenjem. Ne mogu reći da su besprijekorni, ali izmjene bi trebale ići ka otklanjanju dosadašnjih nedostataka, a ne potpuno izmijeniti sustav i vratiti ga na učmalost i sporost koja je vladala prije 13-15 godina. Sporost sustava znači i rast zateznih kamata, na štetu ovršenika. Znači i štetne posljedice na gospodarstvo, kao i na još goru sliku Republike Hrvatske u očima stranih investitora. Ovršni zakon nije i ne smije biti socijalni zakon, već je sredstvo prisilne naplate potraživanja. Egzistencijalni problemi građana nastali su na drugom mjestu i ne treba zavaravati građane da će bilo kakvo novo uređenje ovršnog postupka riješiti te probleme | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. osnovna svrha Ovršnog zakona je prisilna naplata tražbina i osiguranje tražbina uz primjerenu zaštitu ovršenika. |
| 325 | velibor panjković | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Poštovani, Mislim da cijeli prijedlog Izmjena i dopuna Zakona o ovrsi nije dobro postavljen i da neće ispuniti svrhu a to je brže, učinkovitije i jeftinije postupanje sa ovrhama. Naime, tu ima nekoliko stvari na koje se treba osvrnuti i postaviti drugačija rješenja od predloženih. Radi se o postupanju suda u navedenim predmetima, radi se o predloženoj visini nagrade za rad javnih bilježnika i na kraju radi se o o očekivanoj brzini u postupanju sa ovršnim predmetima. Prvo, očekivana brzina i efikasnost u ovršnim predmetima neće se postići iz više razloga. Sada putem sudova, kao povjerene poslove dobijamo ostavinske predmete, koji od suda do javnog bilježnika putuju po dva i više mjeseci, ostavinskih predmeta ima po 100-120 godišnje po javnom bilježniku a ovrha će, ukolko se budu djelili po abecednom redu biti cca 1800 po javnom bilježniku. Prema mojim saznanjima sada se po sudovima rješavaju ovršni predmeti stari 10 i više godina pa mi nije jasno kako će se po novom zakonu rješavati brže, sa istim ljudima u istim prostorima, koji su zatrpani starim neriješenim ovršnim predmetima. Međutim to je samo jedan dio problema koji se tiče brzine i efikasnosti, drugi dio tog problema jesu javni bilježnici i njihova motiviranost za efikasnošću i brzinom postupanja. Naime, u zadnjih 10 godina koliko rješavamo ovrhe postigli smo zavidnu učinkovitost jer se izdavanje rješenja o ovrsi mjeri sa danima, u mojem uredu se rješava doslovno od danas za sutra a i u ostalim uredima je tako ili vrlo slično. Razlog je jednostavan, što brže riješimo predmet prije će biti naplaćena naša usluga, visina koje usluge ni sada nije velika niti adekvatna usluzi ali je naplata sigurna i zarada je u masi predmeta. Osobno očekujem da će ovršni predmeti sa suda stizati u naše urede sa 6-8 mjeseci zakašnjenja a ni kod nas javnih bilježnika neće biti puno brže. Naime, prema predloženoj tarifi zarada po predmetu će pasti na 1/3 sadašnje cijene pa će se ovrhe raditi sa gubitkom. Posebno to treba promatrati kroz prizmu kadrovske ekipiranosti i materijalne situacije javnih bilježnika. Sadašnji sastav od cca 330 javnih bilježnika u RH čini 55% javnih bilježnika iz prvog saziva iz 1995 godine, koji sada svi imaju 60 i više godina a da bi formirali ovršnu kancelariju trebaju ima dva djelatnika i cca 40-60 m2 novog poslovnog prostora. Netto plaća od cca 5.000.-kn po djelatniku čini 18.000.-kn brutto mjesečno odnosno 216.000.-kn godišnje a kupnja poslovnog prostora cca 50.000-70.000.- eur po poslovnom prostoru,ovisno o veličini što čini cca 3.750.- kn mjesečne rate odnosno 45.000.-kn godišnje što sa iznosom brutto plaća za djelatnike čini 260.000.-kn godišnje bez troškova struje, opreme, komunalija, papira, omota spisa i sl. Jednostavnom računicom sa 1800 predmeta godišnje dođemo do iznosa od 145.-kn po predmetu a to je samo trošak dok će iznos nagrade biti manji po sada predloženom modelu. Kolege koje imaju sada 60 i više godina neće ići u kreditna zaduženja a niti će dobiti dobre i pouzdane djelatnike koji znaju da će za 5-7 godina dobiti otkaz zbog odlaska javnog bilježnika u mirovinu i tada dolazimo do motivacije za rad. Takvu situaciju je najbolje opisala Jedna kolegica, javni bilježnik iz Zagreba koja je rekla: baš me briga ja ću raditi koliko mogu, neću zapošljavati nove djelatnike niti kupiti novi poslovni prostor, raditi ću kako budem mogla sa sadašnjom ekipom i u istom prostoru, što znači da će ovršni predmeti čekati da budu obavljeni kada netko od djelatnika bude imao vremena da ih obavi a javni bilježnik neće zbog toga trpiti nikakvu štetu jer će ionako po abecednom redu dobivati svake godine cca 1800 ov predmeta. Motivacija koju imamo sada, da predmete obavljamo u hitnom postupku u roku od dan-dva će nestati. Ovdje govorim o 55% javnih bilježnika iz prvog saziva, 60 i više godina a veliko je pitanje da li će mlađi kolege htjeti raditi po predloženoj tarifi. Jedna druga računica pokazuje da po jednom ovršnom predmetu potrošimo cca v10-15 min dakle kao za 5-7 ov predmeta a tarifa je kao za 2 ov predmeta, dakle nema ekonomski isplative računice. Po predloženom modelu vrijeme od odstave prijedloga za ovrhu sudu pa do izdavanje rješenja će se protegnuti na 10-12 mjeseci sa 1-2 dana kako je sada, o efikasnosti i brzini ovdje nema niti govora. Ukoliko ipak smatrate da je prijedlog koji ste iznijeli glede dodjele predmeta i tarife tada bi trebalo u izmjene i dopune zakon o ovrsi ugraditi i odredbu da se javni bilježnici koji ne žele raditi ovrhe mogu od toga izuzeti, da im sud ne šalje predmete jer ne mogu ostvariti zaradu nego samo gubitak. Pitanje naplate nagrade za obavljeni ovršni predmete je isto upitno ukoliko to bude obavljao sud i nama proslijeđivao jer će i to biti sporije nego sada kada smo uslugu naplaćivali u roku od cca 30 dana bez ikakvih problema. Ukoliko pak ostane prijedlog da se ovršni predmeti dijele po abecednom redu tada predlažem javnobilježničku nagradu u jedinstvenom iznosu za sve predmete, bez obzira na visinu tražbine jer je isti posao i izguljeno vrijeme bez obzira da li je tražbina 100 kn ili 1.000.000.-kn, po uzoru na Sloveniju. Primjereni iznos bi bio cca 250.-kn nagrade za javne bilježnike plus ostali troškovi. Sada je tu i drugi problem jer je 80% svih ovrha unutar naše tarife od 60 i 80 kn po predmetu, pa iako se stalno govori o našim visokim nagradama to jednostavno nije točno. 23.siječnja ove godine, na predstavljanju Prijedloga izmjena ovršnog zakona u zgradi Ministarstva pravosuđa jedan sudionik se požalio da je na dog od cca 5.000.-kn duga platio 8.000.-kn javnobilježničke nagrade što jednostavno nije istina ali nitko iz Radne grupe za izradu ovršnog zakona nije na to reaagirao. Osobno bih bio vrlo sretan da mogu za toliki dug naplatiti toliku nagradu ali to nažalost nije moguće. Troškovi javnog bilježnika u svim troškovima ovrhe iznose cca 10-12% Na kraju samo da napomenem da samo 4% ovršnih predmeta po prigovoru završava na sudu a ja već 3 godine nisam dobio odluku suda kojiom se ukida moje rješenje o ovrsi. Dakle percepcija javnosti o ovršnim predmetima da su skupi, da stranke nisu obavještene i slično jednostavno nije točna. Mi javni bilježnici, odvjetnici i Ministarstvo pravosuđa smo izgubili medijski rat sa ovršenicma koji su svoje probleme glede ovrha i plaćanja svojih dugova digli, uz pomoć medija na jedan neopravdano visok nivo, uz svo moje razumijevanje za situaciju u kojoj se nalaze ali to svakako nije zbog naših viskoih tarifa, niti zbog navodnog neobavještavanja o pokrenutim ovrhama. Dobar dio razloga jesu i sami ovršenici koji ne podižu poštu, mjenjaju adrese stanovanja bez da obavještavaju nadležne službe, ne reagiraju na poštanske obavijesti o preporučenim pošiljkama (što se i meni osobno desilo) i sl. Također moram napomenuti da još nisam primio niti jedan prigovor ovršenika da je dobio rješenje o ovrsi a da je dug već platio ili da nije postojao, možda drugi kojege imaju takve slučajeve ali ja ih nisam imao u svojoj praksi. Na kraju sam došao do zaključka da će ovaj zakon, ukoliko se usvoji u tekstu kako je i predložen,, biti loš za javne bilježnike jer nam smanjuje i to drastično tarifu, zatim za odvjetnike iz istog razloga, za ovrhovoditelje jer će biti spor i samim time neučinkovit, sudove će dodatno opteretiti sa 700.000 predmeta a jedino će biti dobar za ovršenike jer će put do naplate njihovog dugovanja biti višestruko duži. Smatram da se svrha donošenja zakona o ovršnom postupku sa ovakvim prijedlogom neće postići i da ćemo za nekoliko godina biti u istoj odnosno još goroj situaciji glede broja ovrha, njihovog rješavanja i sa više dužnika nego do sada a sudovi će biti zatrpani predmetima i vraćamo se cijelo desetljeće unatrag. Predlažem stoga da se prije konačnog teksta prijedloga napravi simulacija troškova ovrhe i prihoda javnih bilježnika i odvjetnika pa tek tada da se formira tarifa, zatim da se napravi simulacija koliko će objektivno biti vremena potrebno da se obavi jedna ovrha uvažavajući činjenicu da je sada i sud uključen u cijeli postupak Konačno, nadam se da se svi slažete sa činjenicom da se računi moraju plaćati a mislim da ovako predložen zakon šalje drugu poruku. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Troškovi ovrhe na temelju vjerodostojne urediti će se uredbom Vlade RH. |
| 326 | Porobija & Špoljarić d.o.o. | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Što se tiče de facto ukidanja ovrhe na plaći ovršenika, smatramo da, za sada, nema, izuzev administrativnog rasterećenja, razloga da bi se takva ovrha ukinula, tim više što sada važeći Ovršni zakon priznaje faktično stanje da ovršenici u radnom odnosu primaju plaću u gotovu novcu, što ni zakonskim propisima nije zabranjeno. Ovakvim zakonskim rješenjem bi bilo moguće izbjeći provedbu ovrhe pljenidbom novčanih sredstava na računu s osnova zaprimljene plaće. Također se na taj način, čak i ako se isplaćuje primanje s osnova plaće na račun, onemogućava provjera da li radnik prima plaću i da li se vrše ustege plaće, budući da u praksi dužnici daju nalog poslodavcu da se plaća isplaćuje na račun bračnog druga, roditelja ili sl., a koji nije u blokadi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Predloženim rješenjem uvodi se jedinstveni redoslijed u naplati na novčanim sredstvima. |
| 327 | Ivica Ribarić | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom. Radi zaštite dostojanstva dužnika Zakonom se predlaže da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u pravilu ne provodi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, osim ako za to postoji opravdan razlog. Ovim zakonom zadržava se trenutno zakonsko uređenje da se radi ostvarenja novčane tražbine ovrha ne može provesti na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje s time da se propisuje iznimka da se na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje može provesti ovrha ako sud utvrdi da bi, nakon što se namiri ovrhovoditelj i druge osobe kojima pripada pravo na namirenje prodajom nekretnine, iz ostatka kupovnine ovršenik mogao kupiti nekretninu u kojoj može stanovati sa članovima svojeg kućanstva. Nadalje, Zakonom se povećava iznos glavnice tražbine radi čijeg namirenja ovrha na nekretnini nije dopuštena i to na iznos od 40.000,00 kuna. Sa ovim stavkama automatski kršite Ustavni zakon i to : III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA 1. ZAJEDNIČKE ODREDBE 2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA Članak 21. Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne. Članak 22. Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Članak 23. Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima. Zabranjen je prisilni i obvezatni rad. Članak 34. Dom je nepovrediv. Članak 35. Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Naime ovi članci jamče pravo na dom i zaštitu istoga te smatram da jedina nekretnina koja služi za stanovanje treba biti izuzeta od ovrhe, osim ako je ista vezana uz hipotekarni kredit. To što ste postavili limit od 40000 kn za ovrhu na jedinoj nekretnini, je kršenje gore navedenih stavki Ustava RH. Isto tako naputak da se ovršenik ne smije deložirati u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, onima koje ostavljate bez doma ne znači ništa, jer ostavivši ga bez krova nad glavom, kršite pravo na slobodu i dostojanstven život. Predlaže se novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (dalje u tekstu FINA) koja ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti. Ukoliko ste ovlastili FINA za provedbu ovrha i oni upravljaju svim računima i sredstvima, smatram da bi trebali mjesečno - tromjesečno slati izvješća, tko je kome uplatio određeni iznos na temelju ovrhe, a ne da ovršenik koji je ionako u problemu, mora otići u FINA -u kako bi tamo platio uvid u očevidnik transakcije sredstava. Manje više u ovoj procjeni je vidljivo da nastavljate izradu ovršnog zakona na teret ovršenika, a u korist odvjetnika i financijskih institucija. | Primljeno na znanje | Primjedbe su primljene na znanje te će biti razmatrane u okviru mogućih poboljšanja ovršnog postupka koji bi osigurao učinkovitu naplatu vjerovnikovog potraživanja uz zaštitu dostojanstva ovršenika. |
| 328 | Vesna Ujdenica | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Poštovani, Obvezu provođenja ovrhe trebalo bi u potpunosti skinuti s leđa poslodavaca. Jer cijela ovršna problematika je vrlo komplicirana, sam se ovršni zakon poziva na posebne propise na više mjesta, a zemlja smo vrlo bogata posebnim propisima, i to je za poslodavce veliki problem. Problem u smislu da ne mogu svi poslodavci zaposliti pravnika da im tumači što ste vi htjeli reći, pa onda tu uslugu plaćaju posebno kroz savjetovanja s nekim odvjetnikom. A to je trošak. Pa još plaćaju i seminare, to je isto trošak , pa slušaju tumačenja sa sto strana, dobiju mišljenja u kojima se ni pravnici ne mogu složiti, a ovrhu provoditi moraju. I to besplatno. Dok se svi drugi sudionici naplate kroz ovaj ili onaj oblik naknade, poslodavci sve moraju raditi badava, naplatiti ne smiju ništa, a imaju trošak. Da ne pričam koliko se vremena gubi na istraživanje problematike. Ako već netko treba provoditi ovrhe, onda neka to radi FINA, neka to rade banke jer one imaju i mogućnosti i načina , a isplatitelje stalnih novčanih primanja, male poslodavce , neka se već jednom oslobodi tog tereta. | Primljeno na znanje | S ciljem administrativnog rasterećenja poslodavaca i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predloženim zakonodavnim rješenjem se isti oslobađaju od poslova provedbe ovrhe na plaći i mirovini te prestaju biti tijela u postupku koja provode ovrhu. Predlaže se novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (dalje u tekstu FINA) koja ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti. Predloženim zakonskim uređenjem poslodavcima ostaje samo obveza distribucije (uplata na račun) prema nalogu suda/FINA-e iznosa plaće koji je izuzet od ovrhe |
| 329 | Miljenko Škalec | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Poštovani, pišem iz vlastitog iskustva. Kao prvo ništa se ne mijenja pozitivno za dužnika koji se u većini slućajeva nađe u lancu lihvarenja od strane NE PRAVNE DRŽAVE, nije dozvoljeno pravično suđenje niti pravo na obranu onim uvjetom da je dovoljno na E ploči objaviti ili nekoj drugoj ploči objaviti, pa svi nebi trebali ništa drugo raditi osim da hodaju uokolo i traže da im slučajno njihovo ime se ne nađe na nekom "famoznom" mjestu. Nigdje nije dužnik zaštičen od "LEGALINIH UTJERIVAČA" opet iz vlastitog iskustva pišem, jer sam pokrenuo preko 30-tak kaznenih prijava i niti jedna nije polučila nešto dobro. Oni rade sve što hoče. Također sustav dvostrukih i trostrukih ovrha, opet sam podnio kaznene prijave po tom pitanju, no ista stvar ništa nije promjenjeno. Potrebno izuzeti iz sustava ovrhe sve osim suda. Fina je privatna institucija koja na najsiromašnijima zarađuje velika financijska sredstva, a troše ih za svoje luksuze i privatne potrebe. Ovrha na jedinom nekretninom treba biti nemoguća, jer se zbog nekoliko tisuća kuna netko uhljebi i uzme vam dom. Dom je USTAVOM RH zaštićen i tu se krše Ustavom zagarantirana ljutska prava. Dostojanstvena plaća - PITANJE ZA MINISTRA I PRIJEDLOG, NEKA ON ŽIVI GODINU DANA SA 3000 KUNA I DA MU SE ČETVRTINA ODUZIMA, neka i SUPRUGA MU IMA 3000 KUNA PLAĆE, NEKA ZABORAVI SLUŽBENI AUTO, MOBITEL I PRIVILEGIJE I NEKA ŠKOLUJE DVOJE DJECE ILI STUDENATA, PA NEKA NAKON GODINU DANA KAŽE ŠTO JE DOSTOJANSTVEN ŽIVOT. U VLADI NEMAJU OSJEČAJ ŠTO ZNAČI KADA NEZNAŠ ŠTO PRIJE PLATITI REŽIJE ILI KUPITI NEKVALITETNU HRANU NA AKCIJI! Gdje je kraj, gdje je kraj????? Jedino u Hrvatskoj kamate i troškovi mogu prijeći visinu glavnice i to nekoliko desetaka puta! Svugdje u svijetu je to nemoguće osim kod "NAS". Lako je iz fotelje pričati bajke, treba živjeti. MOJ VRLO JEDNOSTAVAN ZAKLJUČAK!!! NIKADA OVI NA VLASTI NEČE RAZUMIJETI BLOKIRANE GRAĐANE PRIJE DOK NEČE SAMI OSJETITI NA VLASTITOJ KOŽI. JER SIT GLADNOM NE VJERUJE. Puna su usta BLOKIRANIH pred izbore, a kada se želi nešto uraditi onda nitko nema hrabrosti zaokružiti za BLOKIRANE DEBLOKIRJAMO HRVATSKU. Sve dok se ne promijeni garnitura neče se ništa promijeniti samo dobijamo obečanja. MOJA PONUDA ZA MINISTRA - ZAMIJENIMO SE U PRIMANJIMA I POSLU DA VIDI KAKO JE ŽIVJETI KO BLOKIRAN, KADA NEMOŽEŠ KAO NORMALNA OSOBA NA BANKOMATU PODIĆI BIJEDNU CRKAVICU OD PLAĆE. KADA NEMOŽEŠ U TRGOVINI PLATITI KARTICOM, KADA NEMOŽEŠ NA RATE KUPTI NITI JEDNU JEDINU STVAR, SAMO ZATO ŠTO SMO GRAĐANI DRUGOG REDA MA NEEEEE DRUGOG VEĆ STOTOG REDA!!! MINISTRE AKO IMATE HRABROSTI PRIHVATITE MOJU PONUDU PA DA OSJETITI ŠTO ZNAČI ŽIVJETI U BANKROTU. Pozdrav svim ljudima DOBRIH NAMJERA, a onima koji smatraju da pišem gluposti ŽELIM SAMO DA PROBAJU BITI BLOKIRANI. citat Udruge BLOKIRANI: DA BI UBILI ČOVJEKA NE TREBATE PUCATI, DOVOLJNO JE DA MU ODUZMETE POSAO I BLOKIRATE RAČUN! | Primljeno na znanje | Primjedbe su primljene na znanje te će biti razmatrane u okviru mogućih poboljšanja ovršnog postupka koji bi osigurao učinkovitu naplatu vjerovnikovog potraživanja uz zaštitu dostojanstva ovršenika. |
| 330 | Zoran Đuga | II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA , a)Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom | Dakle i dalje je zakonom dozvoljeno lihvarenje i kamatarenje ! I Nijemci su po zakonu ubijali Židove zar ne ! | Prihvaćen | Primljeno na znanje |
| 331 | Sandra Ivić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA | Prvenstveno treba napomenuti da je nedopustivo da se Ovršni zakon, kao iznimno važan procesni propis koji treba štititi prava građana i omogućiti im pravnu zaštitu i efikasnost u provedbi prisilna naplate svojih tražbina, mijenja i dopunjuje u pravilu i beziznimno svake godine od donošenja prvog Ovršnog zakona 1996. godine. To dovodi da brojne prethodne izmjene nisu dostatno provjerene kako bi se mogla analizirati ocjena njihovih učinaka u praksi, a time niti ocijeniti ostvaruju li izmijenjene odredbe svoju svrhu radi koje su unesene u zakon. Naravno, to dovodi i do iznimne pravne nesigurnosti i neizvjesnosti, ali i problema za stranke u postupku koje nisu sigurne koja se pravna pravila primjenjuju u njihovom slučaju, odnosno povrede temeljnog načela vladavine prava zajamčenog čl. 3. Ustava RH. To je nepovoljno i za pravne profesionalce ( suce, državne odvjetnike, odvjetnike, javne bilježnike i dr ) ali i ostale profesionalce i sudionike ( FINA, sudski ovršitelji, ) gospodarstvenici i sve ostale sudionici i /ili zainteresirane osobe. Iako predlagatelj zakona u obrazloženju prijedloga navodi kako ima u cilju pojednostaviti i modernizirati ovršni postupak, te ga „učiniti dostupnijim strankama“, predloženim se nacrtom postupak dodatno komplicira i odugovlači, a ne postiže se niti smanjenje potrebnih radnji te samim time i potrebnog vremena. Naime, očitim povećanjem broja radnji koje su predviđene novim prijedlogom, jasno je da će strankama nastati ili dodatni troškovi, ili će se stranke odvažiti same (bez stručne pomoći) štiti svoja prava u postupku ili im prava neće biti štićena odnosno biti će im onemogućen jednostavan, lako razumljiv put do suda. Uz sve to povećanje broja radnji i kolanje spisa nedvojbeno utječe i na usporavanje rada suda i moguću potrebu dodatnog angažmana kako bi se transparentno pratilo kolanje spisa i pružanje zaštite u razumnom roku. Posebno nije jasno kako je zakonodavac naumio da postupak bude jasniji i transparentniji, te kako bi to postigao s predloženim nacrtom izmjena i dopuna, jer ovaj nacrt nije jasan niti pravnicima s godinama iskustva, a kamoli laicima, odnosno običnim građanima kojima bi trebao biti namijenjen. Ovršni postupak dolazi u pravilu nakon prethodnog sudskog ili drugog postupka i ishođenja najčešće sudske zaštite kroz pravomoćnu sudsku odluku - ovršnu ispravu, te bez njegove efikasne provedbe cijeli pravni postupak gubi na značaju. Naravno da je dobrovoljno ispunjenje naloženih obveza u roku za dobrovoljno ispunjenje u nekim pravnim sustavima i društvima pravilo, no to još uvijek nije slučaj i u hrvaskom pravnom sustavu gdje se veliki dio ishođene zaštite pojedinaca ostvaruje kroz ovršni postupak. Dakle, ovršni postupak mora biti efikasan, dostupan, razuman, uravnotežen, siguran i provediv, jer se u protivnom gubi svrha i vođenja parničnih postupaka u kojima građani traže i ishode zaštitu svojih prava, što posljedično dovodi do toga da građani gube povjerenje u cjelokupni pravni sustav (ako ga nisu već u cijelosti izgubili). Naime, zašto bi stranke uopće tražile zaštitu svojih prava pred sudom, ako već znaju da će morati godinama voditi sudski postupak i plaćati troškove iako su u pravu, te nakon toga neće moći faktično ostvariti svoje pravo za koje su se izborili, jer im to ovršni zakon ne onemogućuje. Efikasnost postupka se ne postiže uvođenjem obrazaca i obvezivanjem, odnosno natjeravanjem stranaka da svoju komunikaciju sa sudom ostvaruju isključivo putem obrazaca, jer u suprotnom neće moći ni na koji način ostvariti svoje pravo. Upravo suprotno, takvim se postupanjem narušava pravo na pristup sudu kao ustavnopravna i konvencijska kategorija i temelj prava na pravično suđenje propisanog čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uvodi se pretjerani formalizam u postupak koji će imati za posljedicu nemogućnost stranaka da na bilo koji način ostvare svoja prava pred sudom, ograničavaju se prava stranaka uvjetovanjem tehničkim i informacijskim vještinama te tehničkom opremljenošću (odredbe čl. 9., čl. 16., čl. 40. Nacrta zakona), što ni na koji način ne pridonosi niti efikasnosti, niti jednostavnosti postupka. Naime, efikasnost se postiže rasterećenjem stranaka i suda u pogledu radnji koje moraju obaviti i ubrzanjem rada suda, a ne nepotrebnim i nikad traženim daljnjim kompliciranjem postupka kroz dodatna pravila o obrascima, ili kroz novo predloženo postupanje po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kada predmet kruži od suda pa do javnog bilježnika pa do stranke, pa opet do bilježnika a zatim do suda, pa do stranke. Takvo postupanje sigurno ne pridonosi niti pojednostavljivanju niti efikasnosti a niti nižim troškovima jer se objektivno broj radnji i nečiji rad multiplicira. Sve stranke koje nemaju pristup internetu, nisu u mogućnosti predlagati ovrhu elektroničkim putem, pa su de facto su stavljene u nejednak položaj u odnosu na ostale, te im je pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje ne samo ograničeno, već i onemogućeno. Nadalje, ako je zakonodavac htio u što većoj mjeri smanjiti troškove ovrhe, nije jasno zašto nije intervenirao na način da smanji iznimno visoke naknade FINA-e za provedbu bilo koje ovršne radnje, koje su uvedene posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 2018. godine, odnosno Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 71/18) a kojima je izmjenama naplata tražbina postala dodatno ograničena, otežana i skuplja. Predmetni podzakonski akt Ministra financija nije bio na javnoj raspravi, ali je prilikom javne rasprave o ZID-u Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima iz 2018. godine bilo naglašavano smanjivanje a ne znatno poskupljenje troškova provedbe ovrhe pred FINOM kao zakonom predviđeni prvenstveni ovršni postupak na novčanim sredstvima te za obje stranke ovršnog postupka najpovoljniji, najbrži i najjeftiniji ( jer se sudska ovrha na drugim predmetima i sredstvima ovrhe ne može ni predložiti ako nije bila prethodno pokušana ovrha na novčanim sredstvima uz sudjelovanje FINE ) Financijska agencija je pokazala da može podjednako postupati po osnovama za plaćanje neovisno bila njihova naknada 100,00 kn, koliko je iznosila posljednjih 8 godina prije navedenih izmjena i dopuna Zakona, ili 5.000,00 kn koliko može iznositi postojeća ako se zahtijeva prisilna naplate tražbine većeg iznosa. Međutim, ovo drastično poskupljenje troškova ovrhe suprotno je proklamiranim ciljevima. U pogledu predloženog nacrta novog OZ-a, treba istaknuti da, osim što će strankama biti dodatno otežano postupanje zbog nametanja dodatnih obveza, neopravdano se odstupa od načela da dužnik odgovara za svoje obveze cjelokupnom svojom imovinom, te se potiče dužnike koji nisu dobrovoljno ispunili svoje dospjele obveze, da nastave s kršenjem temelja obveznog prava i prava općenito. To stvara nedopuštenu diskriminaciju u odnosu na one poštene i fer pojedince i dužnike koji se trude te uredno ispunjavanju svoje preuzete obveze sukladno zahtjevima pravnog poretka, i one druge koji ga krše, a takva situacija nije dobra niti za dužnike koji uredno ispunjavaju svoje obveze, niti za vjerovnike, a time niti za društvo u cjelini. Time se potiče pravni nered, nejednakost i nepravda a samim time i nepovjerenje u pravosuđe i vladavinu prava. Niti jedan zakon ne bi smio poticati na nepoštivanje pravnog poretka. Dakle, predloženim izmjenama u pravilu se ide „na ruku“ dužnicima koji ne ispunjavaju, niti ne žele ispunjavati svoje dospjele obveze iako to često mogu. Predložene izmjene će u konačnici najviše štetiti osobama koje poštuju pravni poredak, vladavinu prava, te uredno i dobrovoljno ispunjavaju sve svoje obveze te koji omogućavaju uredno funkcioniranje i financiranje društva ( plaćaju usluge koje su zatražili, robu koju su kupili, odvoz komunalnog otpada, poreze, prireze, komunalne naknade i druga javna davanja kako bi društvo moglo funkcionirati u potpunosti). Naime, takve će se osobe, prije ili kasnije, naći u situaciju da su primorani pred sudom štiti svoja prava, te da su primorani pokretati postupke prisilne naplate protiv dužnika koji izbjegavaju plaćanje svojih obveza, a koje svoja prava neće moći ostvariti zbog nepravičnog i neefikasnog sustava. Povisivanjem granice za dopuštenost ovrhe na nekretnini na 40.000,00 kn neopravdano se ide na štetu ovrhovoditelja jer je to prilično visok iznos za obične građane, mikro i male poduzetnike, a imajući u vidu da ovršenik može imati i više nekretnina od kojih možda neke vrijede upravo toliko ili manje od toga, pa se ne može reći da bi se „narušila pravična ravnoteža“ između tražbine i vrijednosti nekretnine. Dobrovoljno ispunjenje obveza je temeljno pravno pravilo koje pravni poredak treba štititi. Uz to i dalje vrijedi temeljno pravilo da dužnik za svoje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom i na njemu je da je prvenstveno dobrovoljno unovči i podmiri pravovremeno svoje obveze i bez djelovanja pravosudnog sustava pa tako i bez ovrhe. To je poruka koja treba biti i preventivno djelovanje pojedinog zakona a ne suprotno. Nema opravdanja da vjerovnik sa tražbinom od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn može ostvariti svoju tražbinu od toga da se onog s 19.999,00 kn ili 39.999,00 kn tj. neznatno manje onemogući u jednakom ostvarivanju prava. To je pravno nedopustivo. Uopće poticanje neispunjavanja obveza tj. predviđeno ograničavanje predstavlja nepotrebno i sustavno onemogućavanje pojedinih vjerovnika da ostvare svoje tražbine a time i zaštite svoje pravo vlasništva. Nadalje, nema razloga da se takva ograničenja primjenjuju na sve nekretnine dužnika, već bi bilo puno pravednije i smislenije da ovrhovoditelj s nižom tražbinom može pokrenuti ovrhu na nekretnini ovršenika u kojoj isti ne stanuje, ili na nekretnini koja je poljoprivredno zemljište i slično, a sve kako bi se spriječile zlouporabe prava od strane dužnika koji imaju više nekretnina u svojem vlasništvu i koji nemaju namjeru plaćanja svojih obveza. Uostalom svakako treba dopustiti osnivanja prisilnog založnog prava za sve pa i manje tražbine. Tako se neki pojedinci stavljaju u nejednak položaj npr. kod tražbina s jednogodišnjim rokom zastare iz čl. 232. ZOO-a npr potraživanja za zbrinjavnje komunalnog otpada odnosno javna usluga prikupljanja mješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada, isporučenu el. energiju, plin, vodu kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Naime npr. javna usluga prikupljanja mješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada veže se uz nekretninu za koju se ista pruža, pa je stoga neodrživ sustav gospodarenja otpadom u kojem vlasnici/korisnici nekretnina neće biti poticani da iste plaćaju, niti će im na nekretnini moći biti zasnovano prisilno založno pravo ili provedena ovrha a iznosi u zbroju za godinu dana neće dosezati predviđene limite od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn. Međutim, sustav javnih usluga mora funkcionirati pa će usluga poskupiti i plaćati će je skuplje upravo oni uredni korisnici kod kojih nema potrebe za provođenje ovrhe za takvu pruženu uslugu. To je svakako nepravedan sustav koji ne potiče i ne nagrađuje uredne i poštene potrošače i poduzetnike koje bi trebao nagraditi. Predloženim izmjenama upravo suprotno najviše profitiraju baš oni koji nemaju nikakvu namjeru plaćanja svojih dospjelih obveza, pa se društvo u cjelini navodi na takva postupanja što nikako nije dobro za pravednu i poštenu podjelu tereta financiranja i funkcioniranja društva. Svaka daljnja povećanja postojeće zaštite ovršenika dovodi do toga da ovrha na nekretnini postaje neprovediva. Takvim izmjenama teško se narušava načelo razmjernosti i proporcionalnosti, te se ovrhovoditelje koji nisu krivi za ovršni postupak, već su isti morali pokrenuti jer im tražbine nisu bile dobrovoljno podmirene, dovodi u izrazito težak i neravnopravan položaj, te se narušava pravična ravnoteža u postupku. Naime, svrha je ovršnog postupka da se ovrhovoditelju omogući efikasna naplata njegove tražbine, a ne da ga se u potpunosti onemogućuje, ili da ga se konstantnim nametanjem sve većih i težih obveza bez razumnih razloga dodano ograničava. Dakle, potrebno je uvesti stvarnu pravičnu ravnotežu između prava ovrhovoditelja da štiti svoja prava iz ovršne isprave“ i svoju imovinu te prisilno ostvari svoje dospjelo potraživanje s jedne strane, kao i prava ovršenika na zaštitu dostojanstva i prava na dom s druge strane, a koja je predloženim izmjenama grubo narušena na štetu ovrhovoditelja. Treba napomenuti da je i u praksi Europskog suda za ljudska prava utvrđena obveza država da osiguraju sustav ovrhe presuda koji je djelotvoran kako na razini prava, tako i u praksi, te osigurati njihovu ovrhu bez neopravdanih odgoda (Mužević protiv Hrvatske, br. 39299/02 od 16.11.2006. g.; Fuklev protiv Ukrajine, br. 71186/01 od 07.06.2005. g.), a sve u svrhu konačnog i faktičnog ostvarenja čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nastavno, u praksi ESLJP-a utvrđeno je da se ovrha presude koju donese bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom pravičnog suđenja u smislu čl. 6. Konvencije (Hornsby protiv Grčke od 19.03.1997. g.; Zappia protiv Italije od 26.09.1996. g.). Također, podsjeća se na zahtjeve određenosti i preciznosti pravnih normi koje su u predloženim izmjenama izostale, kao što je u čl. 5. st. 2., čl. 6., čl. 90. st. 2. i 3. Nacrta zakona, što u praksi može dovesti do pravne neizvjesnosti, do povreda načela vladavine prava, ali i do moguće arbitrarnosti suda te nedopuštene diskrecije suda pri odlučivanju zbog nejasnih kriterija i nepreciznosti takvih normi. Dakle, nisu propisani jasni kriteriji na temelju kojih bi sud mogao ocjenjivati „pravičnu ravnotežu“, pa se nameće sudu arbitrarno postupanje. U tom se smislu upućuje na stavove Ustavnog suda RH koji ukazuju da je arbitrarnost „vrsta legalizirane samovolje“, te je takvo ponašanje apsolutno zabranjeno (Ustavni sud U-I-4405 12013 i U-Il-322212014 od 31. 3.2015. lzv; U-l-288112014 od 1. 6. 2016. Izbor Us 2016126.) Također, predloženim izmjenama nije uveden niti jedan mehanizam kojim bi se ostvarilo ubrzavanje rada suda, a jedina odredba koja je nametala obvezu suda da odlučuje u razumnom roku i u skladu s načelom hitnosti ovršnog postupka (čl. 80.a sadašnjeg Ovršnog zakona), je uklonjena u predloženim izmjenama zakona. Dakle, načelo hitnosti postupka je temeljna pretpostavka efikasnosti postupka, a ne uvođenje brojnih obrazaca na silu koji nikome ne olakšavaju rad, te nametanja dodatnih obveza sudu i strankama koji će neminovno dodatno usporiti postupak. Vezano uz cjelokupne troškove postupka jasno je da se objektivnim povećanjem cirkuliranja spisa i dostave raznih pismena različitim sudionicima objektivno povećava i broj raznih radnji i troškovi istih bez obzira tko ih plaća. Nadalje, jasno je kako iz poštenog rada svih profesionalaca ( dostavljača, sudaca, sudskih namještenika, državnih odvjetnika i namještenika, javnih bilježnika i njihovog administrativnog osoblja, odvjetnika i njihovih radnika, radnika FINE i dr ) treba biti moguće podmiriti rashode/troškove nužne i potrebne za obavljanje pojedinog posla ( materijalni i dr troškovi ) te treba biti moguće podmiriti i doprinose i javna davanja i poreze i neto plaću tih profesionalaca. Pri tome je još dodana razlika da li se ti profesionalci financiraju isključivo iz državnog proračuna ili samo iz cijene usluga koje pružaju. Ukoliko je to iz cijene usluga koje pružaju, a za koje država propisuje cijenu, tada takva cijena ukoliko država neće sufinancirati s druge strane mora biti razumno i ekonomski opravdana i održiva i ne smije dovoditi do gubitaka u poslovanju. Stoga se isitče da je minimalna plaća od 01.01.2019. g u bruto iznosu od 3.750,00 kn, pri čemu je satnica 23,49 kn ako je ukupan mjesečni broj radnih sati 160. Dakle, na tu cijenu treba dodati i sve ostale troškove te uzeti u obzir koliko i kojeg posla se može realno pružiti po propisanoj cijeni. Odvjetnik Sandra Ivić | Primljeno na znanje | Predloženim zakonskim rješenjema sve će odluke suda biti donesene u kontradiktornom postupku (odnosi se i na odluke u čijem donošenju sudjeluju javni bilježnici kao pomoćnici suda) te će biti provedive u državama članicama Europske unije. S ciljem pojednostavljenja i moderniziranja ovršnog postupka uvodi se elektronička komunikacija, uređuju se žalbeni razlozi i definiraju odluke protiv kojih je moguće izjaviti reviziju. Uz navedeno uvode se elektronički obrasci kako bi ovršni postupak bio jasniji, dostupniji i transparentniji za sve stranke i sudionike u ovršnom postupku. Također se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda o ovršnosti se izdaje automatizmom, slijedom čega više nema troška izdavanja te potvrde. Uz navedeno, Zakonom se fiksiraju sudske pristojbe na rješenje o ovrsi na način da se za tražbine do 5.000,00 kuna plaća 200,00 kuna za tražbine iznad 5.000,00 kn plaća se 300,00 kuna sudskih pristojbi. Isto tako, predviđena su poboljšanja odredbi o dostavi jer nakon dva bezuspješna pokušaja dostava se vrši putem oglasne ploče uz obvezno slanje obavijesti dužniku u poštanski sandučić i osobni korisnički pretinac e-Građani. |
| 332 | HOK | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Pozdravljamo novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kojim se u cilju administrativnog rasterećenja poslodavci oslobađaju od poslova provedbe ovrhe na plaći. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 333 | Sandra Ivić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Prvenstveno treba napomenuti da je nedopustivo da se Ovršni zakon, kao iznimno važan procesni propis koji treba štititi prava građana i omogućiti im pravnu zaštitu i efikasnost u provedbi prisilna naplate svojih tražbina, mijenja i dopunjuje u pravilu i beziznimno svake godine od donošenja prvog Ovršnog zakona 1996. godine. To dovodi da brojne prethodne izmjene nisu dostatno provjerene kako bi se mogla analizirati ocjena njihovih učinaka u praksi, a time niti ocijeniti ostvaruju li izmijenjene odredbe svoju svrhu radi koje su unesene u zakon. Naravno, to dovodi i do iznimne pravne nesigurnosti i neizvjesnosti, ali i problema za stranke u postupku koje nisu sigurne koja se pravna pravila primjenjuju u njihovom slučaju, odnosno povrede temeljnog načela vladavine prava zajamčenog čl. 3. Ustava RH. To je nepovoljno i za pravne profesionalce ( suce, državne odvjetnike, odvjetnike, javne bilježnike i dr ) ali i ostale profesionalce i sudionike ( FINA, sudski ovršitelji, ) gospodarstvenici i sve ostale sudionici i /ili zainteresirane osobe. Iako predlagatelj zakona u obrazloženju prijedloga navodi kako ima u cilju pojednostaviti i modernizirati ovršni postupak, te ga „učiniti dostupnijim strankama“, predloženim se nacrtom postupak dodatno komplicira i odugovlači, a ne postiže se niti smanjenje potrebnih radnji te samim time i potrebnog vremena. Naime, očitim povećanjem broja radnji koje su predviđene novim prijedlogom, jasno je da će strankama nastati ili dodatni troškovi, ili će se stranke odvažiti same (bez stručne pomoći) štiti svoja prava u postupku ili im prava neće biti štićena odnosno biti će im onemogućen jednostavan, lako razumljiv put do suda. Uz sve to povećanje broja radnji i kolanje spisa nedvojbeno utječe i na usporavanje rada suda i moguću potrebu dodatnog angažmana kako bi se transparentno pratilo kolanje spisa i pružanje zaštite u razumnom roku. Posebno nije jasno kako je zakonodavac naumio da postupak bude jasniji i transparentniji, te kako bi to postigao s predloženim nacrtom izmjena i dopuna, jer ovaj nacrt nije jasan niti pravnicima s godinama iskustva, a kamoli laicima, odnosno običnim građanima kojima bi trebao biti namijenjen. Ovršni postupak dolazi u pravilu nakon prethodnog sudskog ili drugog postupka i ishođenja najčešće sudske zaštite kroz pravomoćnu sudsku odluku - ovršnu ispravu, te bez njegove efikasne provedbe cijeli pravni postupak gubi na značaju. Naravno da je dobrovoljno ispunjenje naloženih obveza u roku za dobrovoljno ispunjenje u nekim pravnim sustavima i društvima pravilo, no to još uvijek nije slučaj i u hrvaskom pravnom sustavu gdje se veliki dio ishođene zaštite pojedinaca ostvaruje kroz ovršni postupak. Dakle, ovršni postupak mora biti efikasan, dostupan, razuman, uravnotežen, siguran i provediv, jer se u protivnom gubi svrha i vođenja parničnih postupaka u kojima građani traže i ishode zaštitu svojih prava, što posljedično dovodi do toga da građani gube povjerenje u cjelokupni pravni sustav (ako ga nisu već u cijelosti izgubili). Naime, zašto bi stranke uopće tražile zaštitu svojih prava pred sudom, ako već znaju da će morati godinama voditi sudski postupak i plaćati troškove iako su u pravu, te nakon toga neće moći faktično ostvariti svoje pravo za koje su se izborili, jer im to ovršni zakon ne onemogućuje. Efikasnost postupka se ne postiže uvođenjem obrazaca i obvezivanjem, odnosno natjeravanjem stranaka da svoju komunikaciju sa sudom ostvaruju isključivo putem obrazaca, jer u suprotnom neće moći ni na koji način ostvariti svoje pravo. Upravo suprotno, takvim se postupanjem narušava pravo na pristup sudu kao ustavnopravna i konvencijska kategorija i temelj prava na pravično suđenje propisanog čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uvodi se pretjerani formalizam u postupak koji će imati za posljedicu nemogućnost stranaka da na bilo koji način ostvare svoja prava pred sudom, ograničavaju se prava stranaka uvjetovanjem tehničkim i informacijskim vještinama te tehničkom opremljenošću (odredbe čl. 9., čl. 16., čl. 40. Nacrta zakona), što ni na koji način ne pridonosi niti efikasnosti, niti jednostavnosti postupka. Naime, efikasnost se postiže rasterećenjem stranaka i suda u pogledu radnji koje moraju obaviti i ubrzanjem rada suda, a ne nepotrebnim i nikad traženim daljnjim kompliciranjem postupka kroz dodatna pravila o obrascima, ili kroz novo predloženo postupanje po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kada predmet kruži od suda pa do javnog bilježnika pa do stranke, pa opet do bilježnika a zatim do suda, pa do stranke. Takvo postupanje sigurno ne pridonosi niti pojednostavljivanju niti efikasnosti a niti nižim troškovima jer se objektivno broj radnji i nečiji rad multiplicira. Sve stranke koje nemaju pristup internetu, nisu u mogućnosti predlagati ovrhu elektroničkim putem, pa su de facto su stavljene u nejednak položaj u odnosu na ostale, te im je pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje ne samo ograničeno, već i onemogućeno. Nadalje, ako je zakonodavac htio u što većoj mjeri smanjiti troškove ovrhe, nije jasno zašto nije intervenirao na način da smanji iznimno visoke naknade FINA-e za provedbu bilo koje ovršne radnje, koje su uvedene posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 2018. godine, odnosno Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 71/18) a kojima je izmjenama naplata tražbina postala dodatno ograničena, otežana i skuplja. Predmetni podzakonski akt Ministra financija nije bio na javnoj raspravi, ali je prilikom javne rasprave o ZID-u Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima iz 2018. godine bilo naglašavano smanjivanje a ne znatno poskupljenje troškova provedbe ovrhe pred FINOM kao zakonom predviđeni prvenstveni ovršni postupak na novčanim sredstvima te za obje stranke ovršnog postupka najpovoljniji, najbrži i najjeftiniji ( jer se sudska ovrha na drugim predmetima i sredstvima ovrhe ne može ni predložiti ako nije bila prethodno pokušana ovrha na novčanim sredstvima uz sudjelovanje FINE ) Financijska agencija je pokazala da može podjednako postupati po osnovama za plaćanje neovisno bila njihova naknada 100,00 kn, koliko je iznosila posljednjih 8 godina prije navedenih izmjena i dopuna Zakona, ili 5.000,00 kn koliko može iznositi postojeća ako se zahtijeva prisilna naplate tražbine većeg iznosa. Međutim, ovo drastično poskupljenje troškova ovrhe suprotno je proklamiranim ciljevima. U pogledu predloženog nacrta novog OZ-a, treba istaknuti da, osim što će strankama biti dodatno otežano postupanje zbog nametanja dodatnih obveza, neopravdano se odstupa od načela da dužnik odgovara za svoje obveze cjelokupnom svojom imovinom, te se potiče dužnike koji nisu dobrovoljno ispunili svoje dospjele obveze, da nastave s kršenjem temelja obveznog prava i prava općenito. To stvara nedopuštenu diskriminaciju u odnosu na one poštene i fer pojedince i dužnike koji se trude te uredno ispunjavanju svoje preuzete obveze sukladno zahtjevima pravnog poretka, i one druge koji ga krše, a takva situacija nije dobra niti za dužnike koji uredno ispunjavaju svoje obveze, niti za vjerovnike, a time niti za društvo u cjelini. Time se potiče pravni nered, nejednakost i nepravda a samim time i nepovjerenje u pravosuđe i vladavinu prava. Niti jedan zakon ne bi smio poticati na nepoštivanje pravnog poretka. Dakle, predloženim izmjenama u pravilu se ide „na ruku“ dužnicima koji ne ispunjavaju, niti ne žele ispunjavati svoje dospjele obveze iako to često mogu. Predložene izmjene će u konačnici najviše štetiti osobama koje poštuju pravni poredak, vladavinu prava, te uredno i dobrovoljno ispunjavaju sve svoje obveze te koji omogućavaju uredno funkcioniranje i financiranje društva ( plaćaju usluge koje su zatražili, robu koju su kupili, odvoz komunalnog otpada, poreze, prireze, komunalne naknade i druga javna davanja kako bi društvo moglo funkcionirati u potpunosti). Naime, takve će se osobe, prije ili kasnije, naći u situaciju da su primorani pred sudom štiti svoja prava, te da su primorani pokretati postupke prisilne naplate protiv dužnika koji izbjegavaju plaćanje svojih obveza, a koje svoja prava neće moći ostvariti zbog nepravičnog i neefikasnog sustava. Povisivanjem granice za dopuštenost ovrhe na nekretnini na 40.000,00 kn neopravdano se ide na štetu ovrhovoditelja jer je to prilično visok iznos za obične građane, mikro i male poduzetnike, a imajući u vidu da ovršenik može imati i više nekretnina od kojih možda neke vrijede upravo toliko ili manje od toga, pa se ne može reći da bi se „narušila pravična ravnoteža“ između tražbine i vrijednosti nekretnine. Dobrovoljno ispunjenje obveza je temeljno pravno pravilo koje pravni poredak treba štititi. Uz to i dalje vrijedi temeljno pravilo da dužnik za svoje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom i na njemu je da je prvenstveno dobrovoljno unovči i podmiri pravovremeno svoje obveze i bez djelovanja pravosudnog sustava pa tako i bez ovrhe. To je poruka koja treba biti i preventivno djelovanje pojedinog zakona a ne suprotno. Nema opravdanja da vjerovnik sa tražbinom od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn može ostvariti svoju tražbinu od toga da se onog s 19.999,00 kn ili 39.999,00 kn tj. neznatno manje onemogući u jednakom ostvarivanju prava. To je pravno nedopustivo. Uopće poticanje neispunjavanja obveza tj. predviđeno ograničavanje predstavlja nepotrebno i sustavno onemogućavanje pojedinih vjerovnika da ostvare svoje tražbine a time i zaštite svoje pravo vlasništva. Nadalje, nema razloga da se takva ograničenja primjenjuju na sve nekretnine dužnika, već bi bilo puno pravednije i smislenije da ovrhovoditelj s nižom tražbinom može pokrenuti ovrhu na nekretnini ovršenika u kojoj isti ne stanuje, ili na nekretnini koja je poljoprivredno zemljište i slično, a sve kako bi se spriječile zlouporabe prava od strane dužnika koji imaju više nekretnina u svojem vlasništvu i koji nemaju namjeru plaćanja svojih obveza. Uostalom svakako treba dopustiti osnivanja prisilnog založnog prava za sve pa i manje tražbine. Tako se neki pojedinci stavljaju u nejednak položaj npr. kod tražbina s jednogodišnjim rokom zastare iz čl. 232. ZOO-a npr potraživanja za zbrinjavnje komunalnog otpada odnosno javna usluga prikupljanja mješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada, isporučenu el. energiju, plin, vodu kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Naime npr. javna usluga prikupljanja mješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada veže se uz nekretninu za koju se ista pruža, pa je stoga neodrživ sustav gospodarenja otpadom u kojem vlasnici/korisnici nekretnina neće biti poticani da iste plaćaju, niti će im na nekretnini moći biti zasnovano prisilno založno pravo ili provedena ovrha a iznosi u zbroju za godinu dana neće dosezati predviđene limite od 20.000,01 kn ili 40.000,01 kn. Međutim, sustav javnih usluga mora funkcionirati pa će usluga poskupiti i plaćati će je skuplje upravo oni uredni korisnici kod kojih nema potrebe za provođenje ovrhe za takvu pruženu uslugu. To je svakako nepravedan sustav koji ne potiče i ne nagrađuje uredne i poštene potrošače i poduzetnike koje bi trebao nagraditi. Predloženim izmjenama upravo suprotno najviše profitiraju baš oni koji nemaju nikakvu namjeru plaćanja svojih dospjelih obveza, pa se društvo u cjelini navodi na takva postupanja što nikako nije dobro za pravednu i poštenu podjelu tereta financiranja i funkcioniranja društva. Svaka daljnja povećanja postojeće zaštite ovršenika dovodi do toga da ovrha na nekretnini postaje neprovediva. Takvim izmjenama teško se narušava načelo razmjernosti i proporcionalnosti, te se ovrhovoditelje koji nisu krivi za ovršni postupak, već su isti morali pokrenuti jer im tražbine nisu bile dobrovoljno podmirene, dovodi u izrazito težak i neravnopravan položaj, te se narušava pravična ravnoteža u postupku. Naime, svrha je ovršnog postupka da se ovrhovoditelju omogući efikasna naplata njegove tražbine, a ne da ga se u potpunosti onemogućuje, ili da ga se konstantnim nametanjem sve većih i težih obveza bez razumnih razloga dodano ograničava. Dakle, potrebno je uvesti stvarnu pravičnu ravnotežu između prava ovrhovoditelja da štiti svoja prava iz ovršne isprave“ i svoju imovinu te prisilno ostvari svoje dospjelo potraživanje s jedne strane, kao i prava ovršenika na zaštitu dostojanstva i prava na dom s druge strane, a koja je predloženim izmjenama grubo narušena na štetu ovrhovoditelja. Treba napomenuti da je i u praksi Europskog suda za ljudska prava utvrđena obveza država da osiguraju sustav ovrhe presuda koji je djelotvoran kako na razini prava, tako i u praksi, te osigurati njihovu ovrhu bez neopravdanih odgoda (Mužević protiv Hrvatske, br. 39299/02 od 16.11.2006. g.; Fuklev protiv Ukrajine, br. 71186/01 od 07.06.2005. g.), a sve u svrhu konačnog i faktičnog ostvarenja čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nastavno, u praksi ESLJP-a utvrđeno je da se ovrha presude koju donese bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom pravičnog suđenja u smislu čl. 6. Konvencije (Hornsby protiv Grčke od 19.03.1997. g.; Zappia protiv Italije od 26.09.1996. g.). Također, podsjeća se na zahtjeve određenosti i preciznosti pravnih normi koje su u predloženim izmjenama izostale, kao što je u čl. 5. st. 2., čl. 6., čl. 90. st. 2. i 3. Nacrta zakona, što u praksi može dovesti do pravne neizvjesnosti, do povreda načela vladavine prava, ali i do moguće arbitrarnosti suda te nedopuštene diskrecije suda pri odlučivanju zbog nejasnih kriterija i nepreciznosti takvih normi. Dakle, nisu propisani jasni kriteriji na temelju kojih bi sud mogao ocjenjivati „pravičnu ravnotežu“, pa se nameće sudu arbitrarno postupanje. U tom se smislu upućuje na stavove Ustavnog suda RH koji ukazuju da je arbitrarnost „vrsta legalizirane samovolje“, te je takvo ponašanje apsolutno zabranjeno (Ustavni sud U-I-4405 12013 i U-Il-322212014 od 31. 3.2015. lzv; U-l-288112014 od 1. 6. 2016. Izbor Us 2016126.) Također, predloženim izmjenama nije uveden niti jedan mehanizam kojim bi se ostvarilo ubrzavanje rada suda, a jedina odredba koja je nametala obvezu suda da odlučuje u razumnom roku i u skladu s načelom hitnosti ovršnog postupka (čl. 80.a sadašnjeg Ovršnog zakona), je uklonjena u predloženim izmjenama zakona. Dakle, načelo hitnosti postupka je temeljna pretpostavka efikasnosti postupka, a ne uvođenje brojnih obrazaca na silu koji nikome ne olakšavaju rad, te nametanja dodatnih obveza sudu i strankama koji će neminovno dodatno usporiti postupak. Vezano uz cjelokupne troškove postupka jasno je da se objektivnim povećanjem cirkuliranja spisa i dostave raznih pismena različitim sudionicima objektivno povećava i broj raznih radnji i troškovi istih bez obzira tko ih plaća. Nadalje, jasno je kako iz poštenog rada svih profesionalaca ( dostavljača, sudaca, sudskih namještenika, državnih odvjetnika i namještenika, javnih bilježnika i njihovog administrativnog osoblja, odvjetnika i njihovih radnika, radnika FINE i dr ) treba biti moguće podmiriti rashode/troškove nužne i potrebne za obavljanje pojedinog posla ( materijalni i dr troškovi ) te treba biti moguće podmiriti i doprinose i javna davanja i poreze i neto plaću tih profesionalaca. Pri tome je još dodana razlika da li se ti profesionalci financiraju isključivo iz državnog proračuna ili samo iz cijene usluga koje pružaju. Ukoliko je to iz cijene usluga koje pružaju, a za koje država propisuje cijenu, tada takva cijena ukoliko država neće sufinancirati s druge strane mora biti razumno i ekonomski opravdana i održiva i ne smije dovoditi do gubitaka u poslovanju. Stoga se isitče da je minimalna plaća od 01.01.2019. g u bruto iznosu od 3.750,00 kn, pri čemu je satnica 23,49 kn ako je ukupan mjesečni broj radnih sati 160. Dakle, na tu cijenu treba dodati i sve ostale troškove te uzeti u obzir koliko i kojeg posla se može realno pružiti po propisanoj cijeni. Odvjetnik Sandra Ivić | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ujedno se isitče da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju se odredbe ovrsi o nedopuštenosti ovrhe za tražbine u iznosu od 40.000,00 kn na nekretnini. |
| 334 | Mirjana Spajić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Da li će se i kada odrediti najniži iznos zaštićenog primanja koji se ne ovršuje, pošto je Premijer izjavio da je 3000,00kn minimalne plaće dostatno za život. Znaći li to da se minimalna plaća izuzima iz ovrhe? Voljela bih da se prije upućivanja u saborsku proceduru održi još predstavljanja nacrta Ovršnog zakona, kao i e savjetovanja, pošto zakon ionako bi trebao stupiti na snagu tek 2020.g. Bilo bi poželjno da se do 2020.g. obustave sve dosadašnje ovršne radnje i po mogućnosti preispitaju jer znamo da ima i onih koje nisu osnovane. Lp Mirjana Spajić | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Institutom izuzeća od ovrhe omogućava se ovršeniku da na poseban račun primi dio stalnih primanja te primanja koja su socijalne naravi u cijelosti. Ujedno se napominje kako su Nacrtom taksativno propisana primanja izuzeta od ovrhe (u odnosu na postojeće rješenje krug primanja je proširen) te ograničenja ovrhe na svim mjesečnim primanjima fizičke osobe. Ograničavanjem vjerovnika na način da se uopće ne može naplatiti od ovršenika koji ima primanja manja od određenog iznosa je ograničavanje povrata svog vlasništva, odnsono tražbine koju mu dužnik duguje, a što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. U odnosno na osnovanost rješenja o ovrsi ističemo kako je ovršeniku omogućeno pravo na pravni likej u okviru kojeg postupka može osporavati i osnovanost i visinu tražbine. |
| 335 | UDRUGA BLOKIRANI | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Udruga Blokirani smatra da Prijedlog novog Ovršnog zakona ne doprinosi znatnom rješavanju temeljnih problema vezano uz provedbu Ovršnog zakona na “hrvatski način”, te predlažemo prije puštanja u saborsku proceduru, prijedlog Ovršnog zakona proći kroz checks and balances (sustav provjere i ravnoteže) Ustava RH te Europske konvencije o ljudskim pravima te tek potom izglasati novi Prijedlog. Nesporna je činjenica, a za koju postoji osnova kako u Ustav-u RH, zakonskim aktima RH, kao i usvojenim /prihvaćenim pravnim temeljima i pravnim izvorima EU, a sve ima podlogu i osnovu iz Europske Konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), da se u svim postupcima mora uvijek i svugdje štititi načelo, a samim time i pravo na : pošteno suđenje, pravnu sigurnost, zaštitu privatne imovine što podrazumijeva i zaštitu privatnih računa građana, nepovredivosti doma (životne sredina u kojem obitava prebiva i boravi čovjek, građanin) i to tako da niti jedan zakonski članak , zakon, podzakonski akt ne smije biti zasnovan ili usmjeren na povredu načela ugroze ljudskih i temeljnih prava čovjeka i građanina. Predmetnu činjenicu sadržavali su i sve dotadašnje temeljne odredbe ovršnog zakona kao i sam Ustav RH i samim time i međunarodne konvencije koje su uređivale predmetnu materiju. Svako postupanje suprotno prije navedenom uzrokuje protuustavnost i suprotnost tekovinama EU prava , konvencijama EU kao i baznim postulatima postojanja i svrhe načela slobode i nepovredivosti doma i samim time ljudskog dostojanstva a na kojima počiva EU i kao zajednica ravnopravnih građana . Prihvaćanjem zakonskog utkanja kršenja osnovnih građanskih i ljudskih prava blokade privatne imovine bez odgovarajućih olakotnih okolnosti gdje RH ne pravi razliku “zločina i kazne”, istom mjerom kažnjava kriminalca koji je “oprao” par milijardi prljavog novca i bakicu koja nije platila TV pretplatu, uz ugrozu nepovredivosti doma i općenitih ljudskih prava ovakve zakonske odredbe su protivne pravnim stupovima EU i mogu proizvesti zakonsku i moralnu osudu i protivnost obvezama koje proizlaze kako iz preuzetih pravnih tekovina EU i naposljetku postupanja suprotno Ustavu RH (budući da je EU pravo i europski pravni izvori kao i odluke sudišta EU i drugih međunarodnih institucija iznad pravo i obveza poštivanja na području RH). Stoga je ovakvo zakonsko rješenje protivno svemu prihvaćenog i utkanog u pravni sustav ( zakonski sustav ) RH i EU pa bi inzistiranje na ovakvom zakonskom rješavanju predstavljalo vandalsko (Džingis kanovo) “silovanje i ubojstvo” civilizacijske tekovine zaštite građanskih i ljudskih prava građana RH, načela postojanja građansko pravne države, urušavanja sustava ustavnih i zakonskih načela , Ustava RH, zakonskih i podzakonskih akata RH i preuzete građansko pravne stečevine EU-a s jasnom naznakom i posljedicom “samoubojstva” temeljnih građanskih, ljudskih, ustavnih, i zakonskih prava , načela i stečevina . LOŠ PRIMJER IZ PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA: OVRHA NA NEKRETNINI (jedini krov nad glavom osumnjičenog za dug) Izdvajamo iz prijedloga novog Ovršnog zakona : Razgledanje nekretnine , Članak 98. (2) Iz opravdanih razloga sud će osobi zainteresiranoj za kupnju nekretnine dati, na njezin zahtjev, odobrenje da nekretninu razgleda i izvan vremena iz stavka 1. ovoga članka, po potrebi i uz sudjelovanje sudskoga ovršitelja. Troškove izvanrednoga razgledavanja nekretnine snosi ta osoba. !!! Dakle, što to znači? Što Ministarstvo pokušava legalizirati? Da pojasnim, kolokvijalno : Ako potencijalni kupac vašeg stana, poželi razgledati nekretninu u nedjelju u 23,30 h – po potrebi može to učiniti i sam sa sudskim činovnikom i bravarom, a ako bas želi neka pozove službenika suda! Karikirano, opis situacije: “Obitelj sjedi u dnevnom boravku, pije čaj i gleda crtiće. Nedjelja, suton. Mir. Poštujemo obitelj i odjednom se pojave divlji na vratima, mijenjaju bravu da bi potencijalni mogući kupac razgledao stan???? I to je po vama legalno? A sudski postupak nije dovršen, čak se i ne zna hoće li kupiti, ništa nije platio ni 10 posto i ako obitelj, otac obitelji to bude krivo k srcu primio pa nasrne braniti djecu koja prestravljeno plaču-e onda se zakonodavac dosjetio da će ih sve izbaciti na ulicu i zabraniti im povratak u dom. A Medo igračka ostao na podu dnevnog boravka Republike Hrvatske ,2019. Što JE OVO – GULAG? Upasti nekome u dom za dug od cca 40.000 kn ili manje? (3) Ako ovršenik ili druge osobe sprječavaju ili ometaju razgledavanje nekretnine, sud će odrediti da se ovršenik i te osobe udalje s nekretnine za vrijeme razgledavanja. Rješenje o udaljenju provodi sudski ovršitelj, po potrebi uz pomoć policije. Izbaciti ih uz policiju iz doma, da bi potencijalni kupac razgledavao u miru? HALLO! U zakonu stoji da udaljenje može biti trajno! I ne piše gdje bi ta obitelj trebala otići! Ovo prelazi svaku civilizacijsku normu, i sramotno je da uopće za ovo moramo od Ministarstva tražiti brisanje necivilizacijskih čl. iz Ovršnog zakona. ZAHTJEVI U D R U G E B L O K I R A N I, za novi OZ! Zahtjevi Udruge Blokirani, štite svakog građanina RH, i pravni poredak RH. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda sastavni je dio svakog modernog i socijalnog pravnog sustava. Minimalni standardi zaštite zajamčeni su Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje:EKLJP). Konvencija je sastavni dio pravnog uređenja država članica Vijeća Europe te su ju kao takvu dužni primjenjivati nacionalni sudovi zemalja potpisnica Konvencije. 1. Pravo na pošteno suđenje! Čl. 6/1. Europske konvencije određuje, između ostaloga, da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ( uvijek i svugdje) ima pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično, (javno) i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Bez iznimke! 2. Definiranje novčanog iznosa koji ne može biti predmet ovrhe. Vrijedi i za pravne (obrtnici, honorarci, ugovor o djelu) i za fizičke osobe ( zaposlenici, umirovljenici). Zabrana provedbe ovrhe nad svim mjesečnim primanjima ovršenika koji su ispod 80% mjesečnog iznosa proračunske osnovice, 2.660,80 kn. Prijedlog vrijedi kako za pravne, tako i za fizičke osobe. Proračunska osnovica utvrđuje se svake godine Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna RH. Proračunska osnovica za 2018. godinu iznosi 3.326,00 kn (kao i u prethodnoj 2018. god.) Dohodovni cenzus (80% proračunske osnovice) iznosi 2.660,80 kn. 3. Prva i jedina stambena jedinica u kojoj dužnik boravi ne može biti predmetom ovrhe. ( samo uz pristanak vlasnika). O potrebi zaštite prve stambene jedinice u kojoj dužnik boravi, zaštite ustavnog, relativnog prava na dom (ustavni status), postoji široki konsenzus u zakonodavnim okvirima demokratskih država zapadne demokracije ( Europski sud Pravde, pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života; nesrazmjer “nedjela i kazne”). 4. Privatna imovina obrtnika ne može biti predmet ovrhe, niti uzeti pod založno pravo za dugove obrta. 5. Javni bilježnik ne može odrediti, ni provoditi ovrhu jer nisu sud. 6. Izmjena redoslijeda naplate glavnice i zavisnih troškova s kamatama. 7. Visina ukupnih troškova ne smije prelaziti iznos dužne tražbine “jednaka vrijednost činidbe i protučinidbe.” 8. Prigovor mjesne nadležnosti je bitna povreda postupka i razlog za ukidanje ovršne odluke. 9. Tužba za ništetnost jamči aktivnu obustavu ovršnog postupka. 10. Namjenska primanja ( sva namjenska primanja) u cijelosti osloboditi od ovrhe ( pr: božićnica, uskrsnica, nagrada, otpremnina, povrat poreza, europski poticaji…) mora se izuzeti od ovrhe ( jer su namjenska). 12. Zamrzavanje, blokada i pljenidba privatne imovine, bankovnih računa zabranjeno, osim kao pravomoćno sudsko rješenje i/ili zahtjev Državnog odvjetništva i uz dozvolu suca. 13. Nasilni ulazak, provaljivanje (privatnih i/ ili javnih lica) u privatan dom, bez dozvole vlasnika čiji je dom u vlasničkom posjedu, apsolutno zabraniti. 14.U svim ovršnim sporovima ovršenika i agencija za utjerivanje dugova , cijena kupljenog duga mora biti javno poznata da bi ovrhovoditelj, prije nego što otuđi ugovore o kreditu, iste uvjete ponudio svojim dužnicima ( kao u USA..) Cijena prodanog duga mora biti: a) bitan sastojak ugovora o ustupu i b) temelj za određivanje poreza pa stranke,i.e. otuđivatelj, prenositelj, itd. ne-isticanjem cijene vrši prekršaj, stoga porezna tijela imaju pravo novčano kazniti ustupitelja, prenositelja itd… ( Na tržnicama, ako prodavatelj nije istakao cijenu, biva prekršajno kažnjen od strane tržišnog inspektora..). Stoga neizostavno treba prigovoriti ovrhovoditelju i pozvati suca da ex offo zahtijeva od protustranke da se izjasni o cijeni prijenosa jer u protivnom se podržava siva ekonomija i to od strane suda (?!). Tako će se spriječiti iznos velikog novca iz zemlje ,poglavito protupravno otetim od sirotinje dužnika i njihove imovine. 15. Redefinirati vjerodostojnu ispravu i javnobilježnički akt! Posebice dio gdje se Javni bilježnik ograđuje od sadržaja pismena kojeg ovjerava(čl.77.st.4. Zakona o javnom bilježništvu ). Ne može biti vjerodostojna ovršna isprava jednostrani izvod iz poslovne knjige, fotokopija računa, fotokopija, vrijednosni papir s praznim i/ili nepreciznim ili neistinitim podacima koje se potom jednostrano koriste kao ovršna isprava (kako to od ministarstva zahtijevaju banke i cesionari). Dužnik u svojstvu cedenta potpisuje mjenice, zadužnice , čekove s praznim rubrikama glede iznosa i vremena dospijeća i uručuje ih bankama, na zahtjev banke što RH dozvoljava, kao instrumente osiguranja potraživanja. Dakle mi uručujemo opasan alat koji banke protivno čl.5.ZOO „suradnja stranaka u izvršenju obveza“ koriste bilo kao vjerovnici ili cesionari, ispunjavaju po svojem nahođenju i to potom ima svojstvo „vjerodostojne isprave“? Banke, teleoperateri i cesionari : agencije za utjerivanje dugova time zloupotrebljavaju pravo, i posluju uz mogućnost zloporabe i kaznena djela prevare, uz n.b. diligentia-u professionalis ( povećanu profesionalnu pažnju )… Vrijednosne papire ispunjava isključivo izdatnik- cedent na licu mjenice,čeka, zadužnice,. Mjenica na licu može nositi klauzulu………“ per avalem“ …… (Vidi jedinstveni Zakon o mjenici..) 15. Osobito je sporan, kod ovrhe, pojam bjanko mjenica jer navedeni pojam nije točan, budući da bjanko mjenica nije mjenica već papir koji će tek postati mjenica ako se ispuni u skladu sa zakonom. Bjanko mjenica nije mjenica zato što ne sadrži bitne sastojke. Bjanko mjenica postaje mjenicom tek kada ovlaštena osoba ispuni mjenični sadržaj. Mjenica koja je samo djelomično ispunjena, a imatelj nema posebnog ovlaštenja da je ispuni, ne smatra se bjanko mjenicom već ništavom mjenicom, i ovršni postupci temeljem takve mjenice su ništavi. 16. Posebno u sadašnjim uvjetima zabrinjava odredba prijedloga zakona kojom bi ovrhovoditelj mogao, za 6 godina od nastanka sumnje na dug, pokrenuti ovrhu! Tko još čuva 6 godina dokaz da je platio račun? Udruga Blokirani predlaže uvođenje relativne zastare (3 godine ) te uvođenje apsolutne zastare , apsolutno apsolutne zastare 6 godina! 17. Ne slažemo se s digitalizacijom ovrhe s obzirom na relativno nisku razinu informatičke pismenosti u stanovništvu, ne štiti odredbe prava na jednakost oružja u pravo na pošteno suđenje. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda sastavni je dio svakog modernog i socijalnog pravnog sustava. Minimalni standardi zaštite zajamčeni su Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje:EKLJP). Konvencija je sastavni dio pravnog uređenja država članica Vijeća Europe te su ju kao takvu dužni primjenjivati nacionalni sudovi zemalja potpisnica Konvencije. Kompletan komentar Udruge Blokirani na prijedlog Ovrsnog zakona (s obzirom da je file prijedloga zakona preglomazan i nepraktičan za čitanje) moguće je pročitati online na web stranici Udruge Blokirani, slijedom poveznice na http://www.blokirani.hr/komentar-udruge-blokirani-na-prijedlog-novog-ovrsnog-zakona-e-savjetovanje-2019/ UDRUGA BLOKIRANI, 31.01.2019. | Nije prihvaćen | Ministarstvo je u Nacrt prijedloga zakona uvrstilo mehanizme napravljene po najvišim europskim standardima kojima se osigurava da ovršni postupak bude učinkovit i da vodi računa o zaštiti dostojanstva ovršenika. |
| 336 | Mario Balta | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Izbaciti iz postupka javne bilježnike i FINA-u. Zaštititi jedinu nekretninu od ovrhe neovisno o iznosu duga. Uvesti E-ovrhu gdje svaka strana snosi svoj trošak. Obavijestiti dužnika i povratni mehanizam da je obavijesti primljena od strane dužnika. U potpunosti izbaciti mogućnost blokiranja računa. Blokirani građanin može samo na crno raditi i nikada ne otplatiti svoj dug. Zabraniti rad agencijama za naplatu potraživanja. | Nije prihvaćen | Ističe se kako zbog broja ovršnih postupaka koji se očekuju nije moguće prebaciti sav posao isključivo na sudove, već se dio posla raspoređuje na javne bilježnike i FINA-u kao provedbeno tijelo. Nekretnina u kojoj ovršenik stanuje je zaštićena od ovrhe uz iznimku da ako se njezinom prodajom može namiriti ovrhovoditelj i ovršeniku se osigurati druga nekretnina prikladna za stanovanje, u kom slučaju nije opravdano onemogućivati ovrhovoditelja da naplati svoju tražbinu jer se time ne ugrožava egzistencija ovršenika, U odnosu na blokadu računa navodi se kako svaki ovršenik ima mogućnost otvaranja zaštićenog račura na koji može primati dio primanja izuzetih od ovrhe. |
| 337 | Iskra Jušić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | ppppppppppppppppppppppppppIskoristivši svoje građansko pravoiznošenja prijedloga i sugestija na prijedlog novog O Ovršnog zakona (a kao višegodišnje ovršena osoba) smatram se dovoljno kompententnom kompententnom da istaknem nekoliko, meni važnih i prepoznatih, pr oblema.Prije svega želim se osvrnuti na čl. 81 prijedloga novog zakona koji je proširio sredstva izuzeta od ovrhe i na prigodne nagrade- Uskrsnicu, Božičnicu no nije IZRIJEKOM UTVRDIO JUBI JUBILARNU NAGRADU kao oblik prigodne nagrade zaposleniku premda je ona doista doista nagrada zaposleniku za broj odeđenih godina provedenih u službi i što nije zanemarivo zanemarivo .Predlažem stoga SVAKAKO NAVOĐENJE I ISPLATE JUBILARNE NAGRADE U SREDSTVIMA NAGRADE U SREDSTVIMA IZUZETIM OD OVRHE.OVRHE. | Prihvaćen | Prihvaća se prijedlog da su od ovrhe izuzeta primanja jubilarne nagrade i drugih nagrada za uspješnost u radu do iznosa koji su neoporezivi prema posebnom propisu. |
| 338 | Mira Validžić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Imam primjedbe: 1. visina 40000 kn za zaštićenu nekretninu u kojoj ovršenik živi. Predlažem da se iznos ne definira u kunama jer nije ista cijena stambenog prostora u Zagrebu ili nekim drugim djelovima Hrvatske. Bolje bi bilo da se ta nekretnina definira kao jedini stambeni prostor za život koji ovršenik koristi a da se garaže, poslovni prostori, vikendice i sl. iz toga izrijekom isključe. 2. Fina koja dobiva povlašteni položaj nije ni do sada pokazala zadovoljavajući oblik poslovanja - inertni, neobučeni, tromi, .. nemaju uvid u točne podatke i jedino što znaju je na očevidnik upisati svoje naknade koje se prioritetno naplačuju i u slučajecvima kad vjerovnik povuče ovrhu a da fina osim što ga je uvrstila na popis nije skinula ni lipe za bilo kakvu naplatu, dakle nije odradila ni 1% posla za koji je pokupila novce. Službenici su im neobučeni, vrlo arogantni prema ovršenima. Na očevidnicima nemacjelokupnih informacija pa ovršenici moraju obijati vrata da bi dobili točne podatke. Na e-građani podaci su neažurni i netočni a da bi se nešto ispravilo to postaje gotovo nemoguća misija. 3. Otpis dugova - zašto se ne predvidi procedura nakon pravomoćnosti ovrhe da predmeti ne stoje u ladicama javnih bilježnika ili odvjetnika nego da se propišu rokovi u kojima se na fini moraju uvesti u evidenciju da ovršenici mogu reagirati a ne da se nakon desetak godina i više odjednom pojavljuju lihvarske agencije koje otkupljuju dugove i onda počinje kalvarija za ovršene. Tako dolazi do nerqavnopravnosti građana jer oni kojima su ovrhe prikazane na fini imaju ogućnost da im se eventualno pomogne otpisom, jednostavnim stečajem i sl. a oni čiji predmeti čame u ladicama to ne mogu 4. Ovlasti i način rada rada ovlaštenih za pljenidbu imovine. Nema ujednačenih kriterija o načinu kako popisati i vrednovati pokretnu imovinu nego se to prepušta osobnoj procjeni pojedinaca i sudaca 5. Do kada će HRT imati privilegirani položaj i uz pomoć sudske vlasti ovršiti građane koji nisu njihovi pretplatnici samo zato što su potomci preminulih osoba koje su bile njihovi pretplatnici a da te osobe nisu u posjedu prijemnika., 6. Svakako ugraditi odredbu da kamate ne mogu biti veće od glavnice nego ih svesti na maksimalno 20% glavnice. 7. Predvidjeti kao i po drugim situacijama vrijeme zastare je po dosadašnjoj praksi a koja se i dalje pdredviđa novim zakonom zastara vrijedi za ubojice, silovatelje, lopove, razne druge kriminalce ali za dužnike nema zastare. Očito smo mi koji smo velikim dijelom dovedeni na rub egzistencije ne svojom krivnjom (kriminal u pretvorbi i sl) največi kriminalci ove države koja štiti na sve načine vjerovnike a dužnicima uzima i krov nad glavom iako žive ispod svih kriterija egzistencije, stari, bolesni, nezaposleni, --- Treba propisati točne kriterije vezano za ovrhu na pokretninama, naime mi blokirani koji živimo od minimalnih mirovina ili socijalnih pomoći vrlo često putem Njuškala, Caritasa, Crvenog križa, ... uspijevamo nabaviti predmete kućanstva, odjeću, tehničke aparate, ... koji su koštali ovršenika par kuna ili čak besplatno. Kako će se ovršavati takva imovina? Pozdravljam vas ja ovršenik do groba koja sam jednom nogom u grobu kao rezultat ovrhe vašeg HRTa | Nije prihvaćen | Odredbe o ograničenjima trebaju biti jasno utvrđene i vrijediti za sve stranke i sudionike u postupku neovisno o tome gdje se nekretnina nalazi jer bi svako drugačije postupanje bilo diskriminirajuće. |
| 339 | A1 Hrvatska d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Trgovačko društvo A1 Hrvatska d.o.o. (dalje u tekstu: A1) iznosi svoje komentare na nacrt prijedloga Ovršnog zakona i to kako slijedi. Članak 15. Žurnost U važećem Ovršnom zakonu način postupanja suda određen je odredbom članka 13. prema kojoj odredbi je sud u ovršnim predmetima dužan postupati hitno. Sada zakonodavac mijenja zakonski termin i određuje kako je sud u takvom postupku dužan postupati žurno, iako isti niti jednom svojom odredbom ne predviđa konačne rokove, niti pobliže označava na što se taj termin odnosi. Štoviše odredbama članaka 16., 42. i 43. predloženog nacrta Ovršnog zakona ukinuti su rokovi kojima je cilj upravo bio ubrzanje ovršnog postupka. Dakle, i dok su zakonom bili propisani rokovi sudski ovršni postupak u velikom broju slučajeva traje i do 10, pa i više godina, pa se postavlja pitanje koliko će dugo tek sada trajati kada se ukidaju i rokovi koji su bili propisani. Članak 16. stavak 6. Sudska dostava U važećem Ovršnom zakonu način sudske dostave određen je odredbom članka 8. stavka 6. prema kojoj odredbi ako dostava ne uspije na adresi iz stavaka 1., 4. i 5. toga članka, dostava će se pokušati obaviti još jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 niti duži od 60 dana. Predlažemo izmjenu predložene zakonske odredbe na način da se sudu odredi vremenski rok u kojem je dužan izvršiti dostavu. Naime, ako ovakva zakonska odredba stupi na snagu na osnovi iste ovršni postupak se može odugovlačiti i do nekoliko godina, što nikako ne može biti u korist niti ovršenika, a niti ovrhovoditelja. Članak 25. Ovršna isprava U trenutno važećem Ovršnom zakonu člankom 23. stavkom 1. točkom 5. kao ovršne isprave definirane su ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, dok novim prijedlogom Ovršnog zakona javnobilježnička odluka više nije uvrštena u skupinu ovršnih isprava. Iako se po prijedlogu novog Ovršnog zakona više neće donositi nova javnobilježnička rješenja i dalje će postojati već ranije donesena javnobilježnička rješenja koja jesu ovršne isprave. Nužno je stoga javnobilježničku odluku zadržati u tekstu zakona kao ovršnu ispravu jer se u suprotnom otvara mogućnost nastanka problema kod podnošenja novih prijedloga za ovrhu temeljem pravomoćnih javnobilježničkih rješenja o ovrsi. Članak 39. Sadržaj prijedloga za ovrhu Kao obvezni sastojak prijedloga za ovrhu sukladno prijedlogu novog Ovršnog zakona propisano je navođenje imena i prezimena zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihov osobni identifikacijski broj i prema potrebi, njihove adrese. Navođenje osobnih podataka zakonskih zastupnika i punomoćnika je prikupljanje više podataka nego što je to potrebno za sam postupak ovrhe i nije u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog Parlamenta i Vijeća (GDPR). Osim što nije u skladu s GDPR-om i opterećuje nepotrebno sadržajno sam tekst prijedloga za ovrhu, za isti ne postoji ni bilo kakva praktična primjena. Shodno tome, iz sadržaja prijedloga za ovrhu predlaže se brisati dio odredbe koja propisuje da prijedlog za ovrhu mora sadržavati ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihov osobni identifikacijski broj i prema potrebi, njihove adrese. Članak 40. stavak 2. Podnošenje prijedloga za ovrhu Prijedlog ove odredbe zakona ne daje odgovor na pitanje što ako se prijedlog za ovrhu podnese nenadležnom sudu, odnosno što se događa u situaciji kada dužnik od trenutka zaprimanja prijedloga za ovrhu do izdavanja rješenja o ovrsi promijeni prebivalište, te nadležni sud postaje nenadležan za donošenje rješenja o ovrsi. S obzirom na to da sada nije poznat način rada cjelokupnog elektroničkog sustava ovrhe postavlja se pitanje hoće li sustav automatski prilikom upisivanja relevantnih podataka prema OIB-u ovršenika moći prepoznati da je ovršenik umro ili odjavljen iz RH, odnosno gdje isti ima prebivalište, te ukoliko je prijedlog za ovrhu dostavljen nenadležnom sudu, hoće li nenadležni sud prijedlog dostaviti nadležnom sudu. Ako nije predviđena naprijed opisana procedura postavlja se pitanje hoće li ovrhovoditelj moći saznati prebivalište ovršenika kroz elektronički sustav ovrhe prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu ili će ovrhovoditelj morati ranije kontaktirati nadležna tijela i pribaviti takve podatke (MUP). Ukoliko je ovrhovoditelj u obvezi pribaviti takve podatke, ima li isti pravo tako nastale troškove potraživati od ovršenika, obzirom da su isti, a sukladno odredbi članka 17. stavka 4. nacrta prijedloga Ovršnog zakona bili potrebni za ovrhu, te kada može podnijeti svoj zahtjev za naknadu tako nastalih troškova. Nacrt prijedloga Ovršnog zakona u tom dijelu nije određen. Članak 41. - Postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu Članak 42. - Postupanje javnog bilježnika nakon dostave prijedloga za ovrhu ovršeniku Članak 43. - Postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika Novopredloženim člancima 41., 42. i 43. propušteno je definirati rokove za niz različitih postupanja suda i javnog bilježnika. S obzirom na kompliciranost predloženog postupka, utvrđivanje zakonskih rokova nužno u svrhu osiguranja brzine postupka, a uzevši u obzir činjenicu da se ovim prijedlogom postupak podnošenja prijedloga za ovrhu nepotrebno produljuje i da je jedno temeljnih načela ovršnog postupka da se mora postupati hitno (po novom prijedlogu žurno, za što je komentar dan ranije pod novopredloženim člankom 15.). Novopredložena zakonska odredba članka 42. stavka 1. tako ne propisuje rok u kojem je javni bilježnik obvezan izraditi nacrt rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Smatramo kako je potrebno odrediti rok u kojem je javni bilježnik u obvezi takav nacrt dostaviti sudu jer se u protivnom tako postupak može odugovlačiti unedogled. Odredba postoji i u sada važećem Ovršnom zakonu (članak 281. stavak 4.), a svrha joj je ubrzavanje postupka. Predložena izmjena određivanja zakonskog roka odnosi se i na predloženi stavak 2. članka 42. u situaciji kada ovršenik ospori prijedlog za ovrhu te će javni bilježnik elektroničkim putem spis dostaviti sudu. Isto tako novopredložene odredbe članka 43. stavka 1. i 2. ne propisuju rok u kojem je sud obvezan izraditi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Smatramo kako je potrebno odrediti rok u kojem je sud u obvezi odlučiti o nacrtu rješenja o ovrsi i njegovom usvajanju jer se u protivnom isto tako postupak može odugovlačiti unedogled. Odredba postoji i u sada važećem Ovršnom zakonu (članak 281. stavak 5.), a svrha joj je ubrzavanje postupka. Novopredloženim odredbama dupliciraju se praktički istovjetne radnje na strani suda i bilježnika i raspodjeljuju ovlasti između njih na način koji rađa niz odugovlačenja i proturječja (primjerice, pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi razmatraju i sud i javni bilježnik; sud bi trebao donositi odluke koje je pripremilo izvansudsko tijelo; javni bilježnik izdaje klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na odluku koju donosi sud; dostavu rješenja o ovrsi radi javni bilježnik, a prigovor se šalje sudu itd). Bespotrebno se uvodi još jedan stadij u kojem ovršenik može osporiti potraživanje; vrijeme ishođenja pravomoćnog rješenja o ovrsi će uz ovolike korake i angažiranje sudova višestruko produljiti; veliki ovrhovoditelji će pogotovo biti pogođeni raspodjelom ovrha svim bilježnicima – teoretski, prilikom svakog utuženja će predmeti biti raspodijeljeni na preko 300 javnih bilježnika (općinskih sudova, s druge strane, ima 34) što će otvoriti niz problema s komunikacijom (svaki predmet – zasebni javni bilježnik) jer će primjerice, kod ispitivanja pravomoćnosti, biti potrebno kontaktirati svaki javnobilježnički ured u Republici Hrvatskoj i provjeravati je li predmet pravomoćan i onda im odašiljati zahtjeve za izdavanje pravomoćnosti. Nalaže se stoga potreba da se predvidi postupak pred samo jednim tijelom (po mogućnosti javnim bilježnikom, koji su se pokazali znatno učinkovitijima od sudova), dok se za slučaj podnošenja prijedloga za ovrhu putem računalnog sustava predlaže taj sustav povezati s odgovarajućim javnim registrima radi provjere podataka te omogućiti unos podataka u velikom broju i pregled predmeta u velikom broju. U odnosu na stavak 4. članak 41. novopredloženog prijedloga, a obzirom da je već propisano da javni bilježnik ovršenika obavještava i o dugovanju, bilo bi uputno da obavijest javnog bilježnika sadrži i upozorenje ovršeniku da će u slučaju bezuspješnog osporavanja dugovanja u parnici troškovi biti znatno veći. Članak 44. Povlačenje prijedloga za ovrhu predviđeno je isključivo putem suda. Navedeno će u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave uvelike otežati komunikaciju između ovrhovoditelja i Financijske agencije (primjerice, ukoliko ovršenik izvansudski podmiri cijelo ili dio dugovanja). U tom slučaju ovrhovoditelj ne može izravno Financijsku agenciju obavijestiti o povlačenju dijela prijedloga, već o navedenom mora obavijestiti sud, međutim dok to sud dostavi Financijskoj agenciji moguće je da potraživanje već bude naplaćeno. Dodatno, nije zanemariva ni činjenica da sudovima ponekad trebaju mjeseci da Financijsku agenciju obavijesti o obustavi ili odgodi ovrhe. Članak 48. stavak 2. Predmetnim stavkom predviđeno je da pravomoćno rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji dostavlja sud temeljem zahtjeva javnog bilježnika, a prema prijedlogu ovrhovoditelja. Nejasno je u kojem roku je javni bilježnik dužan izdati potvrdu da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti i koji je rok za dostavu rješenja Financijskoj agenciji na provedbu. Nužno je stoga u predmetnom stavku propisati i rokove. Dodatno, postavlja se i pitanje kako javni bilježnik može izdati klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje postoji samo u elektroničkom obliku i to na rješenje koje nije niti izdao kao niti za čiju dostavu, i to sukladno odredbi članka 46. stavka 4. predložene zakonske odredbe možda neće biti niti nadležan. Nadalje, moguće je da će stanje dugovanja (zbog izvansudskih uplata ovršenika) u slučaju odugovlačenja s postupanjem biti drugačije nego u trenutku zahtjeva ovrhovoditelja (danas, a s obzirom na izravnu komunikaciju Financijska agencija – ovrhovoditelj, u pravilu se Financijskoj agenciji komunicira stanje dugovanja važeće na sam dan dostave rješenja o ovrsi na provedbu). Članak 60. stavak 6. Žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ranijim predloženim zakonskim odredbama predviđena je mogućnost ovršenika osporiti nacrt prijedloga za ovrhu pri čemu će javni bilježnik spis elektroničkim putem dostaviti sudu koji će u predmetnoj stvari nastaviti odlučivati prema pravilima parničnog postupka. Kada sud donese rješenje o ovrsi, isto će ovršeniku, ako se usvoji takav zakonski prijedlog, dostaviti javni bilježnik, ali žalba se ne podnosi tijelu koje je isto dostavilo, već ovršnom sudu. Ukoliko dakle, ovršenik pogrešnom tijelu podnese svoju žalbu ista se neće smatrati pravovremenom jer žalba nije podnesena nenadležnom sudu pa da bi se u konkretnoj situaciji mogla primijeniti odredba članka 113. stavka 7. Zakona o parničnom postupku, nego će ista biti podnesena nenadležnom tijelu pri čemu takvu žalbu treba odbaciti. Na ovaj način zakonodavac nije pojednostavio postupak ovrhe nego ga je tek dodatno zakomplicirao zbunivši ovršenika. Potpuno je nepotrebno u dvije različite etape ovršnoga postupka ovršeniku omogućiti da se upusti u parnicu s ovrhovoditeljem, pogotovo iz razloga što velik broj ovršenika u svojim prigovorima sadržajno i ne osporava dug nego ističe svoju tešku materijalnu situaciju, ne zna na što se dugovanje odnosi i slično. Na ovaj način ovršenika se samo izlaže dodatnim parničnim troškovima koji mogu nastati vođenjem parničnog postupka. Članak 61. stavak 1. Postupak u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Predložena zakonska odredba ponovno, kao što je to slučaj i sa trenutno važećom zakonskom odredbom, ne definira što znači neobrazložena žalba. Naime, prema dosadašnjoj praksi sudovi gotovo svaki prigovor cijene kao obrazloženi. Dovoljno je da ovršenik istakne kako nije dužan i postupak se nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Predlažemo definirati termin neobrazložene žalbe ukoliko zakonodavac ostane kod ovako predložene odredbe, te obvezati ovršenika na dostavu dokumentacije vezano za navode istaknute u žalbi. Članak 62. stavak 4. Predviđeni sustav povrata pristojbe dovest će do iznimno sporog povrata sredstava i usto opteretiti sudove. Sudovima su potrebni mjeseci da o takvim zahtjevima donose odluku, a Ministarstvu financija još i više da postupe po njima. Dodatno, propisivanjem ovakve odredbe moguće je da dođe do značajno velikog broja takvih zahtjeva. Predlažemo povrat sredstava regulirati na drugačiji način. Članak 90. Nedopuštenost ovrhe na nekretnini Zadnjim izmjenama Ovršnog zakona (NN 73/2017) ovrhovoditeljima je već ograničena ovrha na nekretninama postavljanjem granice, da ovrha nije ni moguća, ako glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, uz propisane iznimke. U međuvremenu, od stupanja na snagu te odredbe, stupio je na snagu novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je isto tako ograničio ovrhovoditelje u provođenju ovrhe i nametnuo im dodatne troškove. Povišenjem iznosa glavnice za duplo novim prijedlogom Ovršnog zakona, nastavlja se trend stavljanja ovrhovoditelja u položaj da su u naplati svojih tražbina ograničeni. Već sada je donošenjem novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (a to će se nastaviti s implementacijom odredaba iz Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (koji prestaje važiti stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona) u novi Ovršni zakon), Financijska agencija prestala s izvršavanjem velikog broja osnova za plaćanje, te je ovrhovoditeljima koji žele zaštititi svoja potraživanja, sada preostala mogućnost da ovrhu pokrenu na drugim predmetima ovrhe, moguće i nekretnini. Međutim, povišenjem iznosa glavnice na 40.000,00 kuna to će biti nemoguće za ovrhovoditelje poput teleoperatora čija su potraživanja većinom ispod iznosa od 40.000,00 kn. Čak je i iznos glavnice od 20.000,00 kn takve ovrhovoditelje veoma ograničio, dok će određivanje granice od 40.000,00 kn, pokretanje postupka na nekretnini učiniti nemogućim. Stoga predlažemo vraćanje odredbe kojom je ovrha na nekretnini dopuštena bez obzira na iznos glavnice, podredno zadržavanje iznosa glavnice od 20.000,00 kuna. Članak 394. Prijelazne i završne odredbe Eventualno stupanje na snagu zakona prije nego što budu i doneseni i od strane svih sudionika u postupku implementirani pravilnici koje treba donijeti dovest će do velike pravne nesigurnosti. Naime, s obzirom na to da se znatno mijenja cjelokupni ovršni postupak, podzakonski propisi doneseni na temelju Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) koji ostaju na snazi do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju novog zakona neće dati odgovore na mnoga pitanja te je nužno regulirati i navedeno. | Djelomično prihvaćen | Prihvaćaju se prijedlozi o određivanju rokova u Nacrtu prijedloga ovršnog zakona (dalje u tekstu: Nacrt) kako bi se osiguralo da se postupak provodi učinkovito i hitno Navođenje podataka o zastupnicima i punomoćnicima nije u suprotnosti s Općom uredbom o zaštiti podataka (dalje u tekstu GPRD) jer su podatci dostupni u javnim registrima i nužni zbog identificiranja stranaka u postupku. Pitanje eventualne nenadležnosti uređeno Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. dalje u tekstu ZPP) u vezi s čl 24 st .1. Nacrta. Pitanje troškova jasno je uređeno na način da obavijest javnog bilježnika sadrži upozorenje ovršeniku da će u slučaju bezuspješno osporavanja tražbine ovrhovoditelja u mogućoj parnici troškovi biti znatno veći. Ujedno ističemo kako nije moguće predvidjeti iznos troškova, s obzirom na to da je riječ o budućem neizvjesnom događaju. Vezano za prijedlog restriktivnog ograničavanja prava na prigovor ističe se da bi restriktivan pristup ugrozio zaštitu dostojanstva ovršenika odnosno protivnika osiguranja te u konačnici pristup sudu sukladno članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na ograničenje ovrhe na nekretnini za iznose tražbine do 40.000,00 kn ističemo da smisao navedenog proizlazi, između ostalog, načela razmjernosti i pravičnosti, odnosno, zaštite dostojanstva ovršenika |
| 340 | Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | ČLANAK 21. U važećem članku 18. OZ-a stavak 1. alineja 1. i 7., a prema kojem i Zavod kao osoba s javnim ovlastima izdaje potvrde za potrebe ovršnog postupka na zahtjev, propisano je „1) Na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva − Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dati podatke o tome je li neka fizička osoba osiguranik u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, po kojoj osnovi (radni odnos, samostalna profesionalna djelatnost, obrt ili samostalna djelatnost poljoprivrede) i kod koga, odnosno prima li mirovinu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja ili koju drugu stalnu naknadu o kojoj vodi evidenciju, − poslodavac ili isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je dati podatak o tome na koji način osobi protiv koje podnositelj zahtjeva namjerava pokrenuti postupak isplaćuje plaću, odnosno drugo stalno novčano primanje,“ Sada se člankom 21. stavak 1. sadržajno mijenja odredba o davanju podataka, te se prenosi obveza na pravne osobe s javnim ovlastima te uključuje i Zavod, ali tako da pravne osobe same utvrde koji su podaci koje vodi u svojim zbirkama prema zakonu tajni, odnosno koje smiju izdavati na zahtjev, te ostavlja dvojbe odnosno mogućnost neujednačenog tretmana o davanju podataka. Napominje se, da su u vrijeme donošenja važećeg OZ-a također bili na snazi zakoni o zaštiti osobnih podataka i tajnosti podataka, pretpostavljamo da je tada zakonodavac propisujući istu odredbu njen izričaj uskladio s važećim propisima, te prema saznanjima, u primjeni te odredbe nije bilo prigovora. S obzirom na uređenje čl. 195. i potrebe da ovrhovoditelj da prilikom pokretanja ovršnog postupka ima informaciju na koji način se vrši isplata prije svega mirovine (na račun ili putem pošte na kućnu adresu) mišljenja smo da bi se trebalo razmotriti mogućnost da se ta odredba ostavi u ranijem sadržaju, odnosno da se ostavi na snazi odredba čl.18.st.1. točka1. i 7. sadašnjeg OZ-a jer su to podaci koji su nužni za efikasniju provedbu ovršnog postupka ČLANAK 213. U čl. 213. prijedloga Ovršnog zakona navedene su privilegirane tražbine. Stavak 1. navedenog članka propisuje da će se ovrha radi ostvarenja tražbine uzdržavanja za dijete provesti na novčanoj tražbini ovršenika po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihovog nastanka. Ovdje se radi samo o prioritetu provođenja ovrhe za uzdržavanje djeteta po računu ovršenika, ali mišljenja smo da bi se trebalo na nedvojben način propisati da tražbina za uzdržavanje djeteta ima prioritet pred svim tražbinama, neovisno na kojem predmetu ovrhe je određena. Znači, ukoliko poslodavac provodi ovrhu na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju (stare ovrhe do stupanja na snagu novog OZ-a) i dalje se neće moći naplatiti uzdržavanje djeteta koje je privilegirana tražbina. S tim u vezi predlažemo da se doda stavak 2. koji glasi: (2) Sud će na prijedlog ovrhovoditelja, radi ostvarenja privilegiranih tražbina u ovršnom postupku, zabraniti ovršenikovom poslodavcu i/ ili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ispunjenje novčanih obveza ovršenika prema vjerovnicima i ovrhovoditeljima ako se provodi naplata po osnovi ostalih tražbina i naložiti im da do drukčije obavijesti suda sve novčane obveze prema ovršeniku mora ispunjavati uplatom novčanih sredstva na račun ovršenika otvoren kod banke u Republici Hrvatskoj. ČLANAK 218. U prijedlogu čl. 218. OZ -a predstavljenog radnoj skupini prije upućivanja u e- Savjetovanje propisano je da je Agencija bez odgode dužna uplatiteljima primanja ovršenika dužna dostaviti podatak o vrsti tražbine za koju je određena ovrha, a uplatitelji su dužni odmah uskratiti uplatu primanja i naknada ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe te izvršiti uplatu na poseban račun koji je po nalogu Agencije otvorila banka. U prijedlogu čl.218. OZ-a upućenog u e-Savjetovanje iz ovog postupka izuzima se uplatitelj primanja ovršenika koji po našem tumačenju ove odredbe više neće imati obvezu uskrate primanja i uplate na poseban račun ovršenika dijela izuzetog od ovrhe već će uplaćivati cjelokupno primanje na tekući račun ovršenika, a banka će po nalogu Agencije bez odgode prije nego što zaplijenjena novčana sredstva prenese na račun ovrhovoditelja, dio primanja i naknada ili iznosa koji su izuzete od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena prenijeti na poseban račun. Napominjemo još jednom da će u skladu sa prijelaznim odredbama poslodavci i HZMO i dalje provoditi ovrhe započete prije stupanja na snagu novog zakona i neće biti u mogućnosti uplaćivati cjelokupan iznos na račun ovršenika. U tim okolnostima poslodavac odnosno HZMO bi prema stavku 9. pri uplati trebao naznačiti da uplaćuje sredstva koja su izuzeta od ovrhe s obzirom da je pljenjiv dio primanja već ovršen pri isplati mirovine a sve kako bi se pravilno utvrdio dio primanja koji treba uplatiti na poseban račun. Dakle, odredbu tog stavka trebalo bi preurediti na način da se briše dio odredbe „ako je to moguće s obzirom na način uplate.“ Način označavanja uplate primanja koju obavlja uplatitelj u navedenom slučaju trebalo bi propisati dodanom odredbom istovjetnom oznakom za sve poslodavce. | Nije prihvaćen | S ciljem administrativnog rasterećenja poslodavaca i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Nacrtom prijedloga ovršnog zakona isti se oslobađaju od poslova provedbe ovrhe na plaći i mirovini te prestaju biti tijela u postupku koja provode ovrhu. Uz navedeno predlaže se novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (dalje u tekstu FINA) koja ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti. |
| 341 | Općinski građanski sud u Zagrebu | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Primjedbe - komentari na nacrt prijedloga Ovršnog zakona podnositelja Općinski građanski sudu u Zagrebu ˘ Članak 6. - Načelo razmjernosti. Načelo pravičnosti Odredbe ovog članka nisu jasne, jer nije definirano kako i kada će sud ocijeniti je li narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka. Praktično, sud odlučuje o prijedlogu za ovrhu prema sadržaju kako ga je definirao ovrhovoditelj, pa ostaje nejasno da li će sud u slučaju u kojem smatra da je narušena pravična ravnoteža između interesa stranka, prije odlučivanja o prijedlogu ili tek kasnije tijekom postupka, provesti određene radnje u cilju utvrđivanja narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka. Navedena odredba sigurno dovodi do odugovlačenja postupka bilo u fazi podnošenja prijedloga, bilo kasnije, jer uvodi dodatnu nužnost dokazivanja činjenica. ˘ Članak 7. - Promjena predmeta i sredstva ovrhe Sukladno sadašnjem zakonskom uređenju, za predlaganje promjene predmeta i sredstva ovrhe, preduvjet je da ranije rješenje o ovrsi postane pravomoćno. Takvo je rješenje logično, stoga što nastavak ovrhe na temelju novog rješenja pretpostavlja pravomoćnost ranije donesenog rješenja o ovrsi. ˘ Članak 16. - Stavak 6 - Sudska dostava Pojam bezuspješne dostave nije definiran. Sukladno postojećoj praksi (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske), dostava pismena s naznakom obaviješteni nije podigao pošiljku ne smatra se bezuspješnom, već neurednom dostavom. Potrebno je definirati rok koji ne može biti kraći (primjerice od 30 dana), ni duži (primjerice od 60 dana), radi poštivanja načela hitnosti i onemogućavanja odugovlačenja postupka. ˘ Članak 17. - Troškovi postupka Potrebno je definirati rokove koje sud određuje za predujmljivanje troškova postupka, primjerice ne kraći od 8 dana, ni duži od 30 dana. U praksi je nemoguće ispoštovati rok od 8 (nekada i 15) dana za uplatu, primjerice predujma za vještačenje. Stavak 6 - Prijedlogom je nepotrebno zakompliciran postupak postavljanja zahtjeva za naknadu troškova - neživotno je da će za svaki trošak koji ovrhovoditelj imao tijekom provedbe postupka, morati zatražiti naknadu u roku od 8 dana od kada je nastao - na taj način sudski će spis biti zatrpan zahtjevima stranaka za naknadu troškova i donosit će zasebno rješenje o trošku za svaki pojedinačni trošak. Dosadašnje zakonsko uređenje se u praksi pokazalo vrlo uspješnim, da se o troškovima odlučuje po dovršetku postupka (ili obustave postupka), a taj se zahtjev postavlja u određenom roku (15 ili 30 dana). ˘ Članak 39. Stavak 2 - Sadržaj prijedloga za ovrhu Nužno je definirati rok na 8 dana (čl. 448. st. 2. ZPP-a). ˘ Članci 40. - 43. Predviđeni postupak pri donošenju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je nepotrebno kompliciran, a radnje se preklapaju i ponavljaju. Dakle, prijedlog za ovrhu se podnosi sudu, a sud ga povjerava u rad javnom bilježniku i istovremeno ga prosljeđuje nadležnom tijelu koje vodi javnu knjigu, upisnik ili očevidnik radi upisa zabilježbe prijedloga za ovrhu radi očuvanja prednosnog reda. To praktično znači da po predmetu MORA raditi sudac/sudski savjetnik jer upis zabilježbe ne određuje sudski službenik. To dalje praktično znači da se po prijedlogu za ovrhu mora formirati predmet (elektronički ili papirnati) i dodijeliti mu broj i rješavatelja. Kad se predmet dodijeli javnom bilježniku, on prvo ispituje da li je ovršni prijedlog potpun, dopušten ili osnovan i donosi nacrt odgovarajuće odluke. Zatim sud (znači da se predmet vratio sudu, da li istom rješavatelju, i pod kojim brojem?) ispituje da li je nacrt osnovan što znači da dolazi do ponovnog provjeravanja priedloga. Za napomenuti je da nisu određeni nikakvi rokovi u kojima bi sud i javni bilježnik trebali postupati. Načelna je primjedba da sud DONOSI odluke, a ne potpisuje nacrte odluka drugih tijela. ˘ Članak 45. Stavak 2. - Rješenje o ovrsi Nužno je definirati rok na 8 dana. ˘ Članak 48. Stavak 2. Javni bilježnik ne može izdavati potvrdu pravomoćnosti na odluku koju je donio sud. ˘ Članak 50. Stavak 3. Nerazumno dug period za nemogućnost provedbe ovrhe radi iseljenja, predlaže se period od 15. prosinca do 15. veljače. Nacrtom zakona određen je termin koji se kalendarski ne poklapa sa godišnjim dobom (zimom) kada bi zbog vremenskih uvjeta trebalo ne provoditi iseljenja - navedene okolnosti sud uobičajeno ima u vidu - vremenske, subjektivne i sve druge okolnosti na koje pazi prilikom provedbe iseljenja, sve na način da provedba ovrhe bude što manje otegotna za ovršenika. Tako se iseljenja ne provode kada je vrlo hladno, kada pada snijeg, prije Božića, Nove godine i Uskrsa, pred kraj školske godine i slično. Ukoliko se iseljenja ne bi provodila pet mjeseci u godini, dodajući tome ljetne mjesece (srpanj i kolovoz), došlo bi do velikog zastoja u radu na predmetima te do problema tehničke i organizacijske naravi. ˘ Članak 58. Stavak 6. Nepotrebno kompliciranje da je nužan prijedlog ovršenika, dovoljno bi bilo određenje po službenoj dužnosti. ˘ Članak 60.Stavak 1 i stavak 5 Nužno je definirati rok na 8 dana. ˘ Članak 70. i članak 73. Trebalo bi precizno odrediti maksimalno vrijeme na koji se može ovrha odgoditi, a kod prijedloga za odgodu ovrhe temeljem suglasnosti stranaka i koliko puta se ona može odrediti. ˘ Članak 77. Stavak 5. Navedena je odredba u koliziji s odredbama ZPP-a - postupak koji je u prekidu mora biti nastavljen da bi mogao biti obustavljen. ˘ Članak 103. Nužno je zakonom definirati iznimke za provedbu usmene dražbe, odnosno povezati s odredbom čl. 108. st. 1., koja propisuje da će sud provesti usmenu dražbu uz suglasnost stranaka. ˘ Članak 104. Stavak 3. Potrebno je odredbu uskladiti s odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku. ˘ Članak 111. Stavak 2 - kupac daje osiguranje u skladu s uvjetima iz ugovora neposrednom pogodbom. Stavci 4, 5 i 6 - nepotrebno zakomplicirano, potrebno uskladiti s odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku. ˘ Članak 118. Stavak 1. Uplata se vrši na račun suda ili Agencije, ne samo suda. ˘ Članak 138. Potrebno definirati da li sud odlučuje rješenjem ili zaključkom. ˘ Članak 212., Stavak 1. i 2. Predloženom odredbom članka 212. stavak 1. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema bankama u trenutku dostave sudskog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji, a predloženim člankom 212. stavak 2. OZ-a je propisano da je pljenidba tih novčanih sredstava provedena trenutkom dostave naloga Financijske agencije banci.Obzirom je opće pravilo da se založno pravo stječe u trenutku zapljene, a tražbina je zaplijenjena u trenutku dostave rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku (predloženi članak 191. stavak 2. i 3. OZ-a), u slučaju kada ovrhu provodi Financijska agencija na način da ista na temelju rješenja o ovrsi izdaje nalog bankama da zaplijene novčana sredstva na ovršenikovim računima, analognom primjenom predloženog članka 191. stavak 2. i 3. OZ-a, trenutak pljenidbe ovršenikove tražbine jest trenutak dostave naloga Financijske agencije banci, slijedom čega bi u tim postupcima, a obzirom na opće pravilo iz predloženog članka 191. stavak 2. i 3. OZ-a, i založno trebalo biti stečeno u trenutku pljenidbe, dakle u trenutku dostave naloga Financijske agencije banci. Stoga smatramo da nema razloga da se založno pravo ne stječe trenutkom pljenidbe i u slučaju kada se ovrha provodi putem Financijske agencije. ˘ Članak 212. st. 3. Odredbom predloženog članka 212. stavak 3. OZ-a propisana je podjela iznosa sudske pristojbe između suda, Financijske agencije i banaka u slučaju kada se ovrha provodi na temelju rješenja o ovrsi koji je donio sud. Prije svega smatramo pogrešnim da se iz iznosa sudske pristojbe naplaćuje angažman Financijske agencije i banaka i to ne samo zato jer je sudska pristojba naknada za angažman suda u određenoj pravnoj stvari, već i iz razloga što su Financijska agencija i banke pravne osobe, a ne tijela državne vlasti. Međutim, ako je zakonodavac odlučan u propisivanju navedene odredbe, smatramo da bi u tom slučaju trebao biti izmijenjen omjer naknade koji se dijeli između Financijske agencije i suda budući iz odredbe predloženog članka 212. stavak 3. OZ-a proizlazi da bi od ukupnog iznosa sudske pristojbe sudu u konačnici pripalo 20%, dakle tri puta manje nego Financijskoj agenciji. Naime, sud donosi rješenje o ovrsi, upravlja ovršnim postupkom i odlučuje o njegovom okončanju. Unatoč sudjelovanju Financijske agencije, u praksi je dobro poznato da se angažman suda u takvim ovršnim postupcima ne svodi samo na donošenje rješenja o ovrsi i rješenja o zaključenju postupka, već i na niz drugih radnji koje se moraju poduzeti u međuvremenu. Zbog navedenog, a obzirom bi podjela iznosa sudske pristojbe, koji iznos predstavlja naknadu za rad suda i drugih pravnih osoba uključenih u ovaj postupak, trebala biti određena razmjerno konkretnom angažmanu suda, Financijske agencije i banaka u ovršnom postupku, ovakva podjela sigurno nije pravilan odraz njihovog realnog angažmana u ovršnom postupku, a, osim toga, neprimjereno i neosnovano umanjuje vrijednost rada suda koji je tijelo državno vlasti i (ipak) glavni čimbenik u provedbi ovršnog postupka. Isto tako smatramo da bi, u svrhu izbjegavanja različitih tumačenja navedene odredbe, bilo dobro navesti da pravo na naknadu imaju samo one banke koje su izvršile pljenidbu i prijenos novčanih sredstva te da se iznos 16% sudske pristojbe dijeli razmjerno na sve banke koje su na takav način sudjelovale u postupku ovrhe. ˘ Članak 215. Stavak 6. do 8. Odredbom predloženog članka 215. stavak 6., 7. i 8. OZ-a propisano je namirenje u izvansudskom postupku izravne naplate u slučajevima u kojima je došlo do promjene vjerovnika ili dužnika navedenih u ovršnoj ispravi te se navedenim odredbama propisuje pravo Financijske agencije da utvrdi aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja i pasivnu legitimaciju ovršenika. Obzirom se u ovršnom postupku prisilno namiruje ovrhovoditeljeva tražbina na imovini ovršenika te obzirom je postupak naplate na novčanoj tražbini iznimno brz, a Financijska agencija nije tijelo državne vlasti niti tijelo s javnim ovlastima, već samo pravna osoba, smatramo da se istoj ne bi trebalo povjeriti utvrđivanje aktivne i pasivne legitimacije, već, a u svrhu maksimalnog osiguranja da će se postupak prisilnog namirenja provesti samo na novčanoj tražbini osobe koja je nedvojbeno dužnik odnosno samo u korist osobe koja je nedvojbeno vjerovnik, u takvim situacijama aktivnu i pasivnu legitimaciju treba utvrditi sud, zbog čega bi u takvim situacijama ovrhovoditelji trebali ovršni prijedlog podnositi sudu. U praksi su nerijetki slučajevi u kojima novi vjerovnici predlažu stupanje u postupak na temelju isprava koje nisu isprave iz predloženog članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a,zbog čega, a u svrhu izbjegavanja mogućih (a možda i izglednih) situacija u kojima će se ovrha provoditi u korist ili protiv osobe čija legitimacija nije valjano dokazana, smatramo da navedena ovlast treba biti u nadležnosti suda. ˘ Članak 216. Stavak 1. i 2. Odredba predloženog članka 216. stavak 1. OZ-a omogućuje ovršenicima da, osim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, osporavaju zakonitost postupka izravne naplate i podnošenjem žalbe nakon proteka roka. Obzirom se prema članku 210. OZ-a koji je sada na snazi na odlučivanje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima odlučuje primjenom odredaba o žalbi protiv rješenja o ovrsi i žalbi protiv rješenja o ovrsi nakon proteka, smatram nejasnim što bi se promijenilo omogućavanjem ovršeniku da podnese i žalbu nakon proteka roka. Prije svega se postavlja pitanje o kojem roku se uopće radi budući odredba predloženog članka 216. stavak 1. OZ-a ne propisuje rok na određen način (8 dana, 15 dana, 30 dana i slično), već samo navodi da ovršenik ima pravo podnijeti navedena pravna sredstva "nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine", što zapravo znači da ovršenik može podnijeti pravno sredstvo iz predloženog članka 216. stavak 1. OZ-a u bilo kojem trenutku nakon saznanja za postupak izravne naplate, slijedom čega odredba o žalbi nakon proteka roka zapravo nije primjenjiva. Osim toga, obzirom je predloženim člankom 216. stavak 2. OZ-a propisano dase na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi, a žalba nakon proteka roka se podnosi iz dijela razloga radi kojih se može podnijeti i redovna žalba (predloženi članak 53. stavak 1. točka 7. i točka 9. do 11. OZ-a), smatramo da uvođenjem mogućnosti podnošenja žalbe nakon proteka roka u postupku izravne naplate se sadržajno ne bi omogućilo ovršenicima dodatno sredstvo za zaštitu njihovih prava. Ovaj dio odredbe predloženog članka 216. stavak 1. OZ-a trebalo bi izostaviti, a u predloženom članku 216. stavak 2. OZ-a navesti da se u postupku odlučivanja o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju predložene odredbe članka 53., 54. i 55. OZ-a. ˘ Čl. 216. Stavak 3. Rok od 8 dana je apsolutno prekratak (prijedlog za odgodu ovrhe dostavlja se ovrhovoditelju na očitovanje, koji ima rok od 8 dana za očitovanje), te u praksi nepotreban, jer će Agencija naložiti prijenos tek nakon 60 dana - dovoljno je definirati da je sud dužan odlučiti i otpremiti odluku o rješenju o odgodi prije isteka roka od 60 dana od kada je Agencija primila rješenje o ovrsi / zahtjev za izravnu naplatu. ˘ Članak 244. U predloženom članku propisano je postupanje Financijske agencije u slučaju kada ovrhovoditelj ili ovršenik koji je pravna osoba prestane postojati odnosno kada ovrhovoditelj ili ovršenik koji je fizička osoba premine. Postupanje Financijske agencije je vezano uz trenutak kada Financijska agencija sazna za navedene okolnosti. Smatramo oportunim da zakonodavac propiše u kojem trenutku se smatra da je Financijska agencija saznala za navedene okolnosti odnosno kada bi se propisalo da se ima smatrati da je Financijska agencija saznala za brisanje iz registra prave osobe u trenutku kada je navedena odluka javno objavljena u sudskom registru, a za smrt fizičkih osoba u trenutku kada je činjenica smrti upisana u odgovarajući upisnik. U suprotnom slučaju bi se " trenutak saznanja " mogao tumačiti doslovno kao subjektivni trenutak u kojem je Financijska agencija na neki način saznala za navedene okolnosti, a ujedno bi značilo i da pravne posljedice iz predloženog članka 244. ovise o tome u kojem trenutku će Financijska agencija biti upoznata s činjenicom prestanaka odnosno smrti stranke kao i o tome hoće li uopće s time biti upoznata, što bi uzrokovalo nejednakost među građanima i poslovnim subjektima. ˘ Članak 394. Pravilnici bi trebali biti doneseni u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu zakona. Ostaje otvoren period od 60 dana u kojem neće biti moguće vršiti određene radnje zbog nedostatka Pravilnika, otvoren put pravnoj nesigurnosti. | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se prijedlog za izmjenu članka 7., članka 39. stavka 2., članka 45. stavka 2., članka 48. stavka 2., definiranja roka u člancima 40. - 43., dok će se ostali prijedlozi uzeti u razmatranje u okviru poboljšanja odredbi koje bi osigurale uravnotežen ovršni postupak. Pitanje bezuspješne dostave predlaže se urediti na način da će se bezuspješnom dostavom smatrati ako primatelj ne podigne pismeno ili ako se dostava ne uspije obaviti iz bilo kojeg drugog razloga. |
| 342 | Ured pučke pravobraniteljice | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN 76/12), upućujemo Vam mišljenje na Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa za nacrt prijedloga Ovršnog zakona (dalje: Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa) i na Nacrt prijedloga Ovršnog zakona (dalje: Nacrt prijedloga zakona), za koje je javno savjetovanje otvoreno do 1. veljače 2019. godine. Pučka pravobraniteljica, putem javno prezentiranih i dostupnih informacija, pozorno prati donošenje novog Ovršnog zakona budući da Vam je, u svojem Izvješću koje je podnijela Hrvatskom saboru za 2017. godinu, uputila preporuku da se on donese i da se njime usvoji pravedan, jednostavan, jeftin, sustavno održiv i učinkovit model ovrhe, kojim će biti zaštićena procesna ravnoteža stranaka te dostojanstvo ovršenika. Pritom je naglasila i da u procesu donošenja novog Ovršnog zakona treba temeljito analizirati postojeće stanje te iznaći i opredijeliti se za stabilna rješenja uočenih problema, prethodno predvidjeti i procijeniti njihove dugoročne učinke te izbjeći praksu nedosljedne i kazuističke normativne aktivnosti kojom je do sada stvoren nejasan i nepregledan niz pravila čija primjena je složena čak i za pravne stručnjake. U tom smislu pozdravljamo pristupanje izradi ovog važnog propisa koji je, nažalost, od značajnog interesa za svakodnevni život velikog broja građana te apeliramo na dosljednost u participativnom pristupu i pružanju mogućnosti da se u okviru radne skupine te javnih izlaganja i savjetovanja, u suradnji sa svim dionicima i zainteresiranima na koje će se propis primjenjivati, iznađu najbolja rješenja za postizanje njegovih ciljeva i eliminiranje anomalija trenutnog ovršnog sustava. U kontekstu dane preporuke podržavamo postizanje ciljeva istaknutih u Obrascu iskaza o procjeni učinaka propisa i Nacrtu prijedloga zakona te, u mjeri u kojoj smo u mogućnosti predvidjeti njihove praktične implikacije, načelno pozdravljamo ona predložena rješenja, koja predstavljaju pozitivan iskorak u odnosu na postojeći sustav ovrhe, što možemo prepoznati u nastojanju da se unaprijedi zaštita dostojanstva ovršenika i postigne pravednija procesna ravnoteža ovrhovoditelja i ovršenika, smanje troškovi postupka, afirmira načelo razmjernosti, uvede prethodno obavještavanje dužnika prije donošenja rješenja o ovrsi, poboljša dostava pismena, otkloni zapreka za provedbu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izvan RH, a time i postigne kontradiktornost postupka koji mu prethodi. Radi se o dobrodošlom pokušaju da se izravno odgovori na neke od problema, na koje pučka pravobraniteljica već niz godina ukazuje u svojim izvješćima. Pritom, učinak smanjenja troškova nije u dovoljnoj mjeri razvidan iz Nacrta prijedloga zakona već se na razini tvrdnje načelno obrazlaže, a posebno nije izvjesno hoće li, i u kojoj mjeri, predložena rješenja dovesti do općenitog pojeftinjenja ovršnog postupka, s obzirom na to da ne proizlazi kako bi se smanjenje troškova odnosilo i na, primjerice, postupak izravne naplate. U tom smislu predlažemo pružiti detaljnija obrazloženja te razmotriti mogućnost i svakog dodatnog rasterećenja ovršnog postupka od prekomjernih troškova. Iz Nacrta prijedloga zakona, međutim, ne proizlazi prijedlog rješenja za još neke važne probleme trenutnog ovršnog sustava u svezi kojih je nužno propisati snažnije mehanizme pravne zaštite. Stoga opet ukazujemo kako je potrebno iznaći rješenje za problem tzv. vječnih dužnika, odnosno za situaciju u kojoj se nalaze oni ovršenici koji nemaju dovoljno sredstava da bi se dug mogao naplatiti jednokratno, nego se njihovi računi blokiraju te im se novčana sredstva ovršuju sukcesivno, a redoslijed uračunavanja, prema kojem se glavnica naplaćuje nakon kamata te neograničen tijek kamata, ovršenika ostavljaju u začaranom krugu ovrhe iz kojeg nije u mogućnosti izaći. U tom smislu, iako se to općenito uređuje Zakonom o obveznim odnosima, ponovno predlažemo uzeti u obzir da Ovršni zakon regulira postupak prisilnog namirenja tražbina te u tom kontekstu razmotriti mogućnost da se njime, kao posebnim propisom, odredi redoslijed uračunavanja glavnice prije kamata te ograničenje tijeka zateznih kamata do određenog iznosa u odnosu na visinu glavnice. Skrećemo pozornost i na slučajeve građana koji su pod ovrhom ili im prijeti ovrha zbog tražbina proizlazećih iz ugovora o kreditu koji sadrže nepoštene ugovorne odredbe te podsjećamo kako, u kontekstu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, iz sudske prakse i tumačenja Suda Europske unije proizlazi da efikasnu zaštitu predstavljaju samo oni instrumenti kojima se u konačnici sprječava da se uopće provodi ovrha na temelju nepoštene ugovorne odredbe te da ex post zaštita koja se temelji na naknadi štete zbog provedbe ovrhe na temelju nepoštene ugovorne odredbe, posebno u slučajevima kad je predmet ovrhe nekretnina, nije efikasno pravno sredstvo zaštite. Stoga predlažemo da se novim Ovršnim zakonom propiše obvezna odgoda ovrhe radi prodaje nekretnine dok traje parnični postupak koji se vodi radi utvrđenja nepoštenosti, odnosno ništetnosti ugovorne odredbe. Ovom prigodom ponovno prenosimo iskustva građana koji nam se obraćaju pritužbama iz kojih proizlazi da ovrhu poimaju kao nepravednu te pritom posebno propituju ulogu sudionika ovršnog postupka koji nisu sud i pokazuju nepovjerenje prema institucijama što, posljedično, slabi njihov osjećaj odgovornosti i dužnosti vraćanja duga. U tom kontekstu se gubi svijest o legitimnom pravu vjerovnika da od dužnika primi ispunjenje dospjele tražbine te građani često izražavaju dojam da ovršni postupak služi tzv. industriji duga u kojoj na njihovoj prezaduženosti profitiraju tek pojedini odvjetnici, javni bilježnici i trgovačka društva koja otkupljuju dospjela potraživanja. Takav stav potencira opasnost od ozbiljnog i trajnog narušavanja vladavine prava kao najviše ustavne vrednote te ga je stoga nužno mijenjati, a jedan od načina je i transparentan odnos tijela javne vlasti, kao i podizanje svijesti te postizanje uvjerenja građana o opravdanosti propisanih prava i obveza u pojedinom pravnom području, u ovom slučaju vezano uz sustav ovrhe. Stoga bi i u postupku donošenja novog Ovršnog zakona bilo važno u javnosti konkretnije, jasnije i preciznije komunicirati koji su sve modeli i komparativna rješenja razmatrani prilikom izrade Nacrta prijedloga zakona te detaljnije upoznati javnost sa zaključcima njihovih analiza kojima možete potkrijepiti odabir predloženih rješenja i postići kod građana najveći mogući stupanj uvjerenja da su ona najbolja moguća, pravedna i dostatna za postizanje predviđenih učinaka, a time i prihvatljiva onima na koje će se primjenjivati. To se, primjerice, odnosi na predloženo zadržavanje javnih bilježnika i Financijske agencije u postupku ovrhe, što u javnosti i dalje izaziva prijepor, na konkretnije analize koje ukazuju da će doći do značajnog smanjenja troškova ovršnog postupka, kao i one koje potvrđuju da će se Nacrtom prijedloga zakona doista u najvećoj mogućoj mjeri ostvariti pravična ravnoteža interesa ovrhovoditelja i ovršenika. Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa te Nacrt prijedloga zakona u dijelu u kojem donosi ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se uređuju zakonom te posljedice donošenja zakona u tom smislu ne pružaju dostatna obrazloženja, pa predlažemo u tom pravcu učiniti dodatne napore, a posebno pri upućivanju prijedloga konačnog teksta u zakonodavnu proceduru. Naime, nesporna je isključiva ovlast zakonodavca da pojedine institute ovršnog postupka prihvati, zadrži ili ukloni iz prihvaćenog modela ovrhe, odnosno promijeni sam model, s jedinom obvezom da pritom uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav RH, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote, na što ukazuje Ustavni sud RH u Odluci U-I-2881/2014 i dr. od 1. lipnja 2016. Međutim, podsjećamo i na nedavnu Odluku U-I-3197/2017 i dr. od 16. listopada 2018., donesenu povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o dopuni Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 46/17. i 73/17.) u kojoj Ustavni sud RH ističe i svoje stajalište da sloboda zakonodavca u izboru ili promjeni određenog zakonodavnog modela ne znači i ne oslobađa predlagatelja zakona od obveze da u prijedlozima zakona navede dostatna i relevantna obrazloženja, postojanje racionalnih i objektivno opravdanih razloga za odabrani model ili njegovu promjenu. Ovo stoga što je u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava i zaštiti ustavnih vrednota neprihvatljivo podnositi Hrvatskom saboru prijedloge zakona koji ne sadržavaju takva obrazloženja, jer to narušava pravnu sigurnost, unosi pravnu neizvjesnost i nepredvidljivost. Stoga prijedlozi zakonskih rješenja kojima se želi postići legitimne ciljeve moraju sadržavati potrebne podatke u smislu njihove relevantnosti i dostatnosti, a što se osobito odnosi na slučajeve u kojima nije riječ o pukoj pravno-tehničkoj izmjeni, već o strukturalnom normativnom zahvatu kojim se u bitnome mijenja postojeći zakonodavni model. Drugim riječima, nužno je dati relevantna i konkretna obrazloženja te kvantificirati podatke na kojima predlagatelj temelji svoje tvrdnje o učincima i kojima opravdava odabir predloženih mjera, čime postiže uvjerenje da su one prikladne za ostvarenje postavljenih legitimnih ciljeva koje se želi postići predloženim propisom. Mišljenja smo da je svrsishodno ovo pravilo slijediti i u predstavljanju Nacrta prijedloga zakona javnosti, kako bi građani imali priliku predložena rješenja razumjeti i u najvećoj mogućoj mjeri o njima postići konsenzus na društvenoj razini. Manjak transparentnog prikaza svih razmatranih modela te analiza i zaključaka koji opravdavaju odabir upravo predloženog modela ovrhe, ostavljaju prostor daljnjem nepovjerenju građana prema tvrdnjama da će usvajanjem Nacrta prijedloga zakona doći do potrebnih promjena i uspostave pravednijeg i jeftinijeg ovršnog postupka. Konačno, izostalo je i obrazloženje prijedloga da se novim Ovršnim zakonom obuhvate odredbe sadašnjeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZoPONS), kojeg bismo načelno mogli podržati, obzirom da smo u javnom savjetovanju prilikom donošenja ZoPONS-a zatražili da se preispita potreba donošenja posve novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u tom trenutku, budući da je Ministarstvo pravosuđa tada već radilo na prijedlogu novog, cjelovitog Ovršnog zakona koji predstavlja osnovni propis kojim se ovrha uređuje i na koji se ovaj zakon naslanja. Naime, već je tada postojala velika vjerojatnost da bi donošenje novog Ovršnog zakona moglo zahtijevati dodatne izmjene i dopune ZoPONS-a. U tom smo kontekstu tada predložili razmotriti prijedlog da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima propiše novim Ovršnim zakonom, uz prethodnu detaljnu analizu i sveobuhvatno usklađivanje s cijelim sustavom ovrhe. Međutim, prijedlog je tada odbijen uz obrazloženje da je materija koju ZoPONS uređuje vrlo specifična i sadrži niz pravila velikim dijelom tehničke naravi te stoga opravdava donošenje posebnog zakona kojim se takva materija propisuje, kao i da takvim, uglavnom tehničkim zakonskim odredbama, po njihovoj prirodi i izričaju nije mjesto u Ovršnom zakonu. Nadalje je ocijenjeno kako je izgledno da bi, u slučaju da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima ne propiše posebnim zakonom te se ova materija pokuša inkorporirati u sadržaj Ovršnog zakona, veći dio sadašnjih zakonskih pravila bio sadržan u podzakonskim aktima te bi se time bitno smanjilo razinu pravne sigurnosti i mogućnosti zaštite prava svih sudionika postupka. Posljedica je donošenje ZoPONS-a koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., kao i novih podzakonskih propisa za njegovu provedbu, a koji bi već stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona, koji se sada predlaže, trebali prestati važiti. Budući da u ovom javnom savjetovanju u tom smislu nije dano dostatno obrazloženje odstupanja od ranije izraženog stava, kao ni detaljna procjena učinaka koji će se postići obuhvaćanjem ZoPONS-a novim Ovršnim zakonom, stječe se dojam da se nekoordinirano pristupa reguliranju materije ovršnog postupka što svakako treba izbjeći. Jednako tako, potrebno je temeljito procijeniti i obrazložiti hoće li Ovršni zakon biti provediv s obzirom na podzakonske propise koji se trebaju donijeti tek po njegovu stupanju na snagu, kao i potrebu uspostave elektroničkog sustava te edukacije sudionika za njegovo korištenje. U nastavku ukazujemo na pitanja koja predlažemo dodatno razmotriti te Vam upućujemo daljnje mišljenje unutar komentara na pojedine odredbe Nacrta prijedloga zakona. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Vezano za problematiku tzv. „Vječnog dužnika“ ističe se kako ovršni zakon nije materijalni propis kojim se regulira navedena problematika. Građani koji su u predmetnoj situaciji mogu koristiti institute iz Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15. i 67/18;). U odnosu na prijedlog da se propiše obavezna odgoda ovrhe radi prodaje nekretnina dok traje parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, napominjemo da je institut odgode ovrhe uređen Nacrtom dovoljno precizan za primjenu u svakoj individualnoj situaciji. |
| 343 | ZAJEDNIČKI ODVJETNIČKI URED DAMIR RUDEŠ, MARIJO ROĐAK I HRVOJE KALAUZ | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | KOMENTARI NACRTA PRIJEDLOGA NOVOG OVRŠNOG ZAKONA - DISKRECIJSKI STANDARDI Ovršni postupak je pravno uređen sudski građanski postupak radi prisilnog ostvarenja tuđeg subjektivnog prava građanskopravne prirode. S obzirom da su predmet ovrhe prvenstveno dijelovi imovine ovršenika, odredbe ovog zakona, moraju biti jasne, precizne, predvidljive, izvjesne te u skladu s legitimnim očekivanjima stranaka u postupku. Novim Ovršnim zakonom uvedeni su dodatni diskrecijski standardi kojima su ova načela narušena, te je stvorena pravna nesigurnost za sve sudionike u postupku. U nastavku se navode sporni članci zakona, s komentarima. 1.) Načelo razmjernosti. Načelo pravičnosti – čl. 6. OZ-a Stavkom 1. ovog članka propisano je da sud određuje ovrhu odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu kojim se pokreće postupak, osim ako ocijeni da bi provedba ovrhe odnosno osiguranja narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka. Stavkom 2. propisano je da, ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe odnosno osiguranja, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika odnosno protivnika osiguranja ograničiti ovrhu odnosno osiguranje na neka od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine i ako ocijeni da provedba ovrhe odnosno osiguranja ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka. Stavkom 3. propisano je da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: – postoje li druga sredstva i predmeti ovrhe i osiguranja kojima se tražbina može u cijelosti ili u pretežnom dijelu ostvariti ili osigurati – je li ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da bi ovrha odnosno osiguranje drugim sredstvima ili na drugim predmetima bilo bezuspješno – je li vrijednost tražbine koja se ostvaruje ili osigurava nerazmjerno manja od vrijednosti predmeta ovrhe odnosno osiguranja.» Navedene odredbe nisu u potpunosti jasne, čime su ovrhovoditelji, ali i ovršenici, stavljeni u nepovoljniji položaj nego sada. Prvenstveno, nedefiniran je, pa slijedom navedenog, i nejasan pojam «narušenja pravilne ravnoteže između interesa stranaka». Nejasno je naime, mora li ovrhovoditelj već prilikom podnošenja ovršnog prijedloga podnijeti dokaze da je ovrha na drugom sredstvu bila bezuspješna te da je odabrano sredstvo jedino moguće / svrsishodno, ili to mora / može učiniti tek ukoliko sud tijekom postupka procjeni da je takva ravnoteža narušena. Također je nejasno hoće li sud ako takvo što procjeni pozvati ovrhovoditelja da dostavi dodatnu dokumentaciju u svrhu dokazivanja da pravična ravnoteža ipak nije narušena, koliki će primjereni rok biti ostavljen ovrhovoditelju za očitovanje, te hoće li ovrhovoditelj protiv odluke suda imati pravo izjaviti pravni lijek. Osim toga, navedeno postupanje nesporno produžuje ovršni postupak, što za ovršenika znači u konačnici tegotniju obvezu zbog zateznih kamata koje teku na glavni dug kroz cijelo to razdoblje. 2.) Vrijeme ovrhe – čl. 50. OZ-a Stavkom 1. propisano je da se ovrha provodi radnim danom u vremenu od 7 sati do 22 sata. Stavkom 2. propisano je da sud može odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili u vremenu od 22 sata do 7 sati ako za to postoji opravdan razlog. Stavkom 3. propisano je da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u pravilu ne provodi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, osim ako za to postoji opravdan razlog. Prvenstveno, odredbe st. 2 i st. 3 su nejasne iz razloga što nigdje u zakonu nije propisano koji bi to bili opravdani razlozi za provođenje ovrhe izvan razdoblja određenog st. 1., odnosno st. 3., na koji način sud utvrđuje te razloge, te postoji li pravo na pravni lijek protiv takve odluke suda. Također, odredba st. 3. nejasna je, ali i nepravedna, i iz razloga što na ovaj način u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja onemogućava provedbu ovrhe radi ispražnjenja i predaje svih vrsta nekretnina, što osim stambenih nekretnina, obuhvaća i poslovne prostore te kuće za odmor. S obzirom da je cilj donošenja novog zakona bila zaštita dostojanstva ovršenika, odnosno omogućavanje njihovog prvenstveno stambenog zbrinjavanja, posve je nejasno iz kojeg razloga je zakonodavac u razdoblju od čak 5 mjeseci u godini onemogućio provedbu iseljenja ovršenika iz prostora koji ne predstavljaju stambenu nekretninu ovršenika. Na ovaj način dolazi do umanjenja ovrhovoditeljevih prava naspram ovršenikovih, budući da, ukoliko se prihvati ovakav princip, ovrhovoditelj će moći provesti ovrhu radi iseljenja iz npr. poslovnog prostora samo tijekom 6 mjeseci u godini. Za očekivati je da će odmah po započinjanju ovršnog postupka ovršenici zatražiti odgodu ovrhe. Do donošenja odluke suda o njihovom prijedlogu za odgodu u praksi može proći i do 6 mjeseci, što ponovno dovodi ovrhovoditelja u razdoblje u kojem se ovrha ne smije provoditi, a u konačnici može odgoditi ovrhu i za više od godinu dana. Štoviše, nije isključeno da s još jednim ulaganjem prijedloga za odgodu, ovršni postupak bude ponovno odgođen za još toliko. Ovom odredbom ovrhovoditelju kao vjerovniku nameću se ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti – da se može ograničiti i ovrha na nekretnini koja ne služi ovršeniku za stanovanje, što nesporno otežava vjerovnikov/ovrhovoditeljev pravni položaj, te povrijeđuje i ustavno pravo ovrhovoditelja - pravo na jednakost. 3.) Rad sudskog ovršitelja - čl. 51. OZ-a Navedenom odredbom propisano je da je sudski ovršitelj dužan prigodom pretrage ovršenikova stana ili odjeće koju on nosi na sebi postupati s dužnim obzirima prema osobi ovršenika i članovima njegova kućanstva. Prvenstveno, nejasno je dokle seže pojam pretrage, te koje su točno ovlasti sudskog ovršitelja, budući da je jasno koji sve uvjeti u Kaznenom zakonu / Zakonu o kaznenom postupku moraju biti ispunjeni prilikom pretrage, kako se ne bi kršila ustavna prava ovršenika. Ovakvim nejasnim i općenitim navođenjem pojma pretrage omogućavaju se neograničene ovlasti sudskih ovršitelja na pretragu ovršenika i njegova doma. Također, zakon nigdje ne definira niti pojam «dužnih obzira», već se postupanje u skladu s tim standardom prepušta na diskreciju ponovno sudskim ovršiteljima, što ovu odredbu čini neustavnom i diskriminatornom za ovršenike. 4.) Nedopuštenost ovrhe na nekretnini – čl. 90 OZ-a Stavkom 1. propisano je da ovrha na nekretnini nije dopuštena radi namirenja tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, osim ako: 1. se ovrha na nekretnini traži radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom ili 2. ovrhovoditelj dokaže da se nije uspio namiriti na drugom predmetima ovrhe (članak 5. stavak 2. ovoga Zakona), a sud ocijeni da prodaja nekretnine ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavkom 2. propisano je da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini radi namirenja tražbine čija glavnica prelazi iznos od 40.000,00 kuna ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavkom 3. propisano je da će pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: – je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu – je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri – služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji – ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga – je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine. Navedene odredbe nisu u potpunosti jasne, čime su ovrhovoditelji, ali i ovršenici, stavljeni u nepovoljniji položaj nego sada. Prvenstveno, i ovdje je nedefiniran te zato nejasan pojam «narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka». Nejasno je mora li ovrhovoditelj već prilikom podnošenja ovršnog prijedloga podnijeti dokaze da je ovrha na drugom sredstvu bila bezuspješna te da je odabrano sredstvo jedino moguće / svrsishodno, ili to mora / može učiniti tek ukoliko sud tijekom postupka procjeni da je takva ravnoteža narušena. Nejasno je i hoće li sud, ako takvo što procjeni, pozvati ovrhovoditelja da dostavi dodatnu dokumentaciju u svrhu dokazivanja da pravična ravnoteža ipak nije narušena, koliki će primjereni rok biti ostavljen ovrhovoditelju za očitovanje, te hoće li ovrhovoditelj protiv odluke suda imati pravo izjaviti pravni lijek. Takvo nužno utvrđivanje činjenica od strane suda u svrhu odluke o narušenju pravične ravnoteže svakako će produžiti ovršni postupak, što bi za ovršenika značilo u konačnici tegotniju obvezu zbog zateznih kamata koje teku na glavni dug kroz cijelo to razdoblje. Iz istih razloga nejasna je i nepravična odredba st. 2., koja omogućava da sud i unatoč postojanju ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu iznad 40.000,00 kn, odbije ovršni prijedlog na nekretnini, iz razloga što se subjektivnoj procjeni sudaca prepušta odluka o naplati dospjelih tražbina, čime se uvodi pravna nesigurnost te nejednakost ovrhovoditelja. Uzmimo za primjer da ovršenik s obitelji živi u luksuznoj vili s bazenom u vrijednosti koja višestruko premašuje tražbinu ovrhovoditelja, od npr. kn 100.000,00. Ali, ovršeniku je to jedina nekretnina. Za ovršenika iznos od kn 100.000,00 ne znači puno, ali ga iz bezobzirnosti ne želi podmiriti, dok za ovrhovoditelja taj iznos može značiti npr. isplatu plaće zaposlenicima, ili rješavanje vlastitih dugova u koje je zapao upravo zbog neurednih platiša poput ovršenika. Prema ovoj odredbi, ovrhovoditelj zbog subjektivne ocjene suda možda nikada neće namiriti svoju tražbinu. Pitanje je i što bi ovrhovoditelj u konkretnom slučaju morao dokazivati kako bi bio siguran da će mu sud usvojiti ovršni prijedlog (npr. vlastito loše financijsko stanje?). U situaciji kada spomenuti ovršenik ima više vjerovnika kojima duguje otprilike jednake iznose tražbina, a s obzirom da se odluka o usvajanju ovršnog prijedloga temelji na diskrecijskoj ocjeni suda o narušenju pravične ravnoteže, u praksi se vrlo lako može dogoditi, da čak unutar istog suda, postupajući po ovršnim prijedlozima različitih ovrhovoditelja pokrenutih protiv istog ovršenika, jedan ovršni sudac prijedlog za ovrhu prvog ovrhovoditelja odbije, a drugi sudac prijedlog drugog ovrhovoditelja usvoji. Dakle, ovakvom je odredbom nesporno narušeno pravo na jednakost ovrhovoditelja pred sudom, kao i jednakost ovršenika. Nadalje, i ovom odredbom zakona onemogućena je provedba ovrhe radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine za iznos ispod kn 40.000,00, na svim vrstama nekretnina (dakle, i na poslovnim prostorima te kućama za odmor). Uzevši u obzir da je cilj donošenja i ove odredbe bila zaštita dostojanstva ovršenika prvenstveno kroz stambeno zbrinjavanje, nejasno je iz kojeg je razloga vrijednosni minimum povišen s 20.000,00 na 40.000,00, te iz kojeg razloga zakonodavac nije konkretizirao da se radi o provedbi ovrhe na stambenim nekretninama. Na ovaj način velik broj ovrhovoditelja neće moći namiriti svoje tražbine prodajom npr. poslovnih prostora u vlasništvu ovršenika (bez obzira koriste li se takvi prostori ili ne). I ovom odredbom ovrhovoditelju kao vjerovniku nameću se ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti – da se može ograničiti i ovrha na nekretnini koja ne služi ovršeniku za stanovanje, što nesporno otežava vjerovnikov/ovrhovoditeljev pravni položaj. Zaključno, nejasna je i odredba st. 3. ovog članka, i iz razloga što iz nje proizlazi da bi već u trenutku pokretanja ovršnog postupka ovrhovoditelj morao raspolagati podatkom o vrijednosti nekretnine, kako bi mogao procjeniti je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, te procjeniti izlaže li se pokretanjem ovrhe riziku da sud njegov prijedlog za ovrhu odbije, pri čemu će mu nastati trošak sudske pristojbe na prijedlog o ovrsi, kojeg neće moći naknaditi od ovršenika, kao niti, uostalom, trošak utvrđenja vrijednosti nekretnine, a koji se prema trenutnom zakonskom rješenju ukazuje kao nužan za pokretanje ovrhe. Jednako tako, ocjena suda o tome ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, kao preduvjet pokretanja ovrhe, protivna je svrsi ovršnog postupka budući da je ovršni postupak sam po sebi uvijek hitan postupak prisilne naplate tražbine koju dužnik odbije dobrovoljno podmiriti. Na ovaj način onemogućena je jednakost svih ovrhovoditelja pred sudom, ali time i jednakost svih ovršenika. Slijedom svega navedenog, odredbe čl. 90 OZ-a u svojoj cjelokupnosti suprotne su zahtjevu pravne sigurnosti i vladavine prava iz čl. 3. Ustava: da pravna norma bude dostupna adresatima i za njih predvidljiva, to jest dovoljno precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obveze. U ovom slučaju nije zadovoljen zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme jer ovrhovoditelji, ali niti ovršenici, ne mogu iz odredbe čl. 90 stvarno i konkretno znati svoja prava prilikom pokretanja ovršnog postupka, budući da zakonodavac nije osigurao njihovu jasnoću i predvidljivost ni u pogledu sadržaja svake od njih niti u pogledu njihovih učinaka. 5.) Način utvrđivanja vrijednosti – čl. 100 st. 1. OZ-a Navedenom odredbom propisano je da vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne. Iako je navedeni diskrecijski standard već ustaljen u odredbama ovršnih zakona, ova odredba je kroz nekoliko izmjena sada dopunjena obveznim provođenjem vještačenja u svrhu utvrđenja vrijednosti nekretnine. Iz tog razloga daljnja primjena diskrecijskog standarda «po slobodnoj ocjeni» unosi dodatnu pravnu nesigurnost, jer omogućava sudu da, bez obzira na vrijednost nekretnine utvrđenu građevinskim vještačenjem od strane stručnjaka - ovlaštenog vještaka, odredi vrijednost nekretnine prema vlastitoj «slobodnoj ocjeni». 6.) Prigovor nedostatka pokrića – čl. 101. st. 3. OZ-a Stavkom 1. propisano je da svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja. Stavkom 2. propisano je da se prijedlog za obustavu ovrhe može podnijeti na ročištu na kojem je sud zaključkom utvrdio vrijednost nekretnine. Stavkom 3. propisano je da će sud, prema okolnostima slučaja, ocijeniti je li prodaja svrhovita s obzirom na vjerojatnu visinu iznosa djelomičnoga namirenja ovrhovoditelja koji je predložio ovrhu. Stavkom 4. propisano je da u slučaju obustave ovrhe iz stavka 1. ovoga članka troškove postupka snosi ovrhovoditelj koji je pokrenuo ovrhu. Odredba je u potpunosti nejasna i nepravedna za ovrhovoditelja, posebice st. 3. Prvenstveno, u zakonu nigdje nisu definirane relevantne okolnosti slučaja kojima se sud mora rukovoditi prilikom odlučivanja o svrhovitosti prodaje. Nije jasno niti u kojem trenutku sud može donijeti takvu odluku. Naime, sve do okončanja druge javne dražbe za prodaju nekretnina, nakon što licitacija završi, sud ne može predvidjeti za koji iznos će se predmeta nekretnina prodati i kojem će se dijelu ovrhovoditelj namiriti. Navedeno ne može sa sigurnošću znati niti ovrhovoditelj, stoga je i odredba koja ga obvezuje na naknadu troškova ovrhe u cijelosti, i unatoč činjenici što je ovršenik neplaćanjem duga dao povoda za postupak, nepravedna. 7.) Načini prodaje – čl. 103. OZ-a Ovom odredbom propisano je da se nekretnina u pravilu prodaje elektroničkom javnom dražbom, a iznimno usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Dakle, odredba je nejasna budući da zakonom nije definirano kojim se smjernicama mora rukovoditi sud prilikom odabira načina prodaje, a niti je određeno da li je ovrhovoditelj i u kojem trenutku postupka, dužan predložiti način prodaje. Ako uzmemo u obzir da prodaja elektroničkom javnom dražbom putem Agencije podrazumijeva puno veće troškove, prvenstveno za ovrhovoditelja, a u konačnici za ovršenika, iz razloga što se u postupak uključuje još jedno tijelo (FINA), različite odluke sudova o načinu prodaje nekretnina svakako predstavljaju nejednako postupanje prema svim strankama u postupku, čime se krše ustavna prava ovršenika. 8.) Prijedlog za iseljenje prije zaključka o predaji – čl. 141. st. 1 OZ-a Navedenom odredbom propisano je da ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu ili kasnije tijekom postupka predložiti da se ovršenik iseli i da se nekretnina preda ovrhovoditelju na čuvanje i prije donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu ako položi jamčevinu za štetu koja bi ovršeniku mogla biti prouzročena nedopuštenom prodajom nekretnine ili obustavom ovrhe iz razloga za koje je ovrhovoditelj odgovoran. Visinu jamčevine određuje sud po slobodnoj ocjeni, nakon što ovršeniku omogući da se o tome izjasni u roku od osam dana. I ovom odredbom unosi se pravna nesigurnost, kako za ovrhovoditelja, tako i za ovršenika, budući da visina jamčevine nakon čije uplate će se ovršenik iseliti, a nekretnina predati ovrhovoditelju na čuvanje, ovisi o diskrecijskoj ocjeni svakog pojedinog suda, posve neovisno o vrijednosti nekretnine, ili bilo kakvim drugim objektivno relevatnim okolnostima. To znači da takav iznos može predstavljati i npr. 10.000,00 kn, čime bi se pogodovao ovrhovoditelj na štetu ovršenika, ili čak npr. 1.000.000,00 kn, čime bi se pogodovao ovršenik na štetu ovrhovoditelja. 9.) Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba – čl. 282. st.2. OZ-a Navedenom odredbom propisano je da u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj. Odreba je vrlo nejasna i predstavlja još jednu od mnogobrojnih pravnih nesigurnosti ovog zakona. Odredbom se omogućava sudu da i bez obzira na realne troškove osobe ovlaštene za obavljanje predmetnih radnji, po slobodnoj ocjeni utvrdi visinu iznosa potrebnog za podmirenje tih troškova. Iako u pravilu sudovi znaju o kojim se iznosima radi, stranke u postupku ne moraju imati takvih saznanja. Stoga je nužno da svi sudionici postupka budu upoznati s visinom svih troškova koji im mogu nastati u postupku, te da su njihovi iznosi transparentni i javno dostupni. 10.) Postupak u povodu prijedloga za prethodnu ovrhu – čl. 320. st. 2 OZ-a Navedenom odredbom propisano je da ako se stranke o tome ne sporazumiju, sud će, ako prihvati prijedlog za ovrhu, po slobodnoj ocjeni odrediti visinu jamčevine i rok u kojemu treba biti dana. Dok jamčevina ne bude dana, ne može se započeti s provedbom ovrhe. Kao i kod čl. 141., odredbom se unosi pravna nesigurnost za sve stranke u postupku, budući da visina jamčevine i ovdje ovisi o diskrecijskoj ocjeni svakog pojedinog suda, dok ostaju nedefinirani objektivni kriteriji kojima bi se sudovi morali voditi. To znači da odluka suda može ići i u smislu pogodovanja ovrhovoditelja na štetu ovršenika, i obrnuto. ZAKLJUČAK Prethodno navedenim diskrecijskim standardima uklopljenim u zakonske odredbe, narušeno je ostvarenje legitimnih ciljeva ovršnog postupka, pravna sigurnost pravnog poretka, određenost, predvidljivost i pravna izvjesnost normi, kao i procesna ravnopravnost stranaka u ovršnim postupcima u Republici Hrvatskoj. Odlučivanje o postojanju uvjeta za pokretanje ovršnog postupka, koji je formalan i hitan, te o načinima provedbe ovrhe, nedopustivo je prepustiti diskreciji sudova, a u pojedinim slučajevima i sudskim ovršiteljima. Korištenjem prethodno opisanih - neodređenih i nepreciznih pravnih normi, nužno dolazi do diskriminiranja jedne skupine ovrhovoditelja, kao i ovršenika, te se otvara prostor za svojevoljno odlučivanje sudbenih tijela. Zakoni mogu postaviti okvir diskrecijskih ovlasti i urediti način njihove provedbe, ali s dostatnom jasnoćom koja pojedincu osigurava primjerenu zaštitu protiv arbitrarnosti suda, što ovim nacrtom zakona nije učinjeno. Pravila postupka moraju biti jednaka za sve stranke, kako za sve ovrhovoditelje, tako i za sve ovršenike, što ovim nacrtom zakona nije ispoštovano, te je uspostavljena očita nejednakost između sudionika u postupku. Ukoliko zakon u ovom obliku stupi na snagu izvjesno je stvaranje svojevoljnog vršenja ovlasti od strane sudaca, što će omogućiti nepravedne, neobrazložene pa čak i nerazumne odluke protivne načelu vladavine prava. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ukazuje se da ocjenu o pravičnoj ravnoteži između interesa stranaka donosi sud ocjenjujući sve konkretne okolnosti, koji je nemoguće unaprijed sve propisati. Prigovor o subjektivnoj procjeni sudaca te posljedičnoj pravnoj nesigurnosti ne može se prihvatiti jer je svaka sudska odluka podložna ispitivanju od strane višeg suda po pravnom lijeku ovlaštenog podnositelja. Pitanje usmene javne dražbe detaljno je propisano Nacrtom te je propisano kako će se usmena javna dražba provesti ako su obje stranke suglasne. |
| 344 | Monja Matić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | 1. ROKOVI: Članak 16. Iz stavka šestog proizlazi da se ponovna dostava fizičkoj osobi ne smije vršiti prije proteka 30 dana od dana prve neuspješne dostave što predstavlja nepotrebno odugovlačenje postupka, tim više što se, ako ta ponovljena dostava ostane bezuspješna, vrši dostava putem oglasne ploče suda. Osim toga, u praksi će ovo značiti da će npr. rješenja o ovrsi tjednima, ako ne i mjesecima, čekati na dostavu ovršeniku fizičkoj osobi budući da nije propisan rok u kojem se mora ponoviti dostava, a ovrhovoditeljima neće preostajati ništa drugo nego slati požurnice i opterećivati kancele izvidima. Ovdje treba napomenuti da ovršni kanceli na npr. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu već sada imaju ograničenja u pogledu broja predmeta koje jedan odvjetnik/vježbenik može tražiti radi uvida pa je za pretpostaviti da će kanceli uvesti još veća ograničenja. Članak 17. Stavak drugi zapravo znači da sud samoinicijativno određuje rok u kojem je ovrhovoditelj dužan predujmiti neki trošak. Dakle, nema nikakve zapreke da sud naloži ovrhovoditelju da npr. u roku od 1 dana od primitka zaključka mora predujmiti npr. 5.000,00 kuna za građevinsko vještačenje, sve uz prijetnju obustave postupka pri čemu se ovrhovoditelj ne može žaliti na takvu obustavu. Rok za uplatu predujma za provođenje neke nužne ovršne radnje ne može biti kraći od najkraćeg roka koji je propisan Ovršnim zakonom. Rok iz stavka 6. nije jasan budući da se pojam "od dana kada su troškovi nastali" može tumačiti na više načina pa je samim time i nejasan rok od 8 dana u kojem se ima staviti zahtjev za naknadu troškova. Isto tako, nije jasno određen krajnji rok budući da pojam ”najkasnije do donošenja odluke kojom se postupak dovršava” nije odrediv - stranke ne mogu znati kojeg će dana sud donijeti odluku kojom se postupak dovršava. Članak 21. Ovrhovoditelji u praksi sigurno neće dobiti tražene podatke u roku 8 dana, a neće niti imati mogućnost utjecati na požurivanje postupanja državnih tijela, tim više što je kao "sankcija" za državna tijela predviđena prekršajna odgovornost u čl. 388. nacrta - novčana kazna iz tog članka je prihod državnog proračuna pa ovrhovoditeljima nije svrsishodno niti financijski isplativo podnositi ikakve prijave (ovršenici im i dalje duguju isti iznos radi kojeg planiraju pokrenuti ovršni postupak). Stavak 4. predstavlja odugovlačenje i mogućnost zlouporabe na štetu ovrhovoditelja budući da se daje ovlast državnim tijelima i pravnim osobama s javnim ovlastima da odbiju svaki zahtjev koji zaprime uz obrazloženje da nije predujmljen trošak. Osim toga, za pretpostaviti je da će i državna tijela i pravne osobe kao pravilo tražiti predujmljivanje troškova od ovrhovoditelja, a upravo kako bi izbjegli gore spomenutu prekršajnu odgovornost. Osim toga, a budući da je obveza postupanja tih tijela predviđena ovršnim zakonom, troškovi, ako uopće i postoje, moraju biti propisani Ovršnim zakonom i/ili nekim od pravilnika koji se moraju donijeti radi provedbe te zakonske odredbe (postojeći nacrt zakona to ne predviđa). U protivnom, državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima mogu samoinicijativno odrediti (izmisliti) trošak koji ovrhovoditelj mora platiti, a ovrhovoditelj taj isti trošak ne može potraživati od ovršenika u postupku jer to nije predviđeno u članku 21., a opća odredba iz čl. 17. st. 4. nacrta ovdje nije primjenjiva. Članak 39. Rok od 15 dana iz stavka drugog te obje verzija stavka četvrtog je protivan odredbi čl. 448. st. 2. ZPP-a. Rok za namirenje tražbine iz platnog naloga ne može biti dulji od 8 dana. Čl. 40. Budući da još uvijek ne postoji elektronička komunikacija sa općinskim sudovima niti javnim bilježnicima, u pogledu stavka drugog to znači da u periodu od stupanja na snagu novog zakona do donošenja pravilnika iz čl. 40. st. 7. nacrta zakona neće biti dozvoljeno niti moguće podnositi prijedloge za ovrhu. Također, nisu propisani nikakvi rokovi postupanja za sud niti je predviđeno prijelazno rješenje za taj period. Iz stavka sedmog proizlazi da je ministar dužan navedeni pravilnik donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu zakona, što znači da se neko vrijeme od stupanja na snagu zakona neće moći podnositi prijedlozi za ovrhu jer neće biti donesen pravilnik. Poseban problem je činjenica što nije predviđeno prijelazno rješenje za slučaj da ministar ne donese navedeni pravilnik u roku od 60 dana. Dakle, izvjesno je da jedan dulji period neće biti moguće podnositi nikakve prijedloge za ovrhu što predstavlja ograničenje prava vjerovnika. Čl. 41. Stavak prvi i drugi ne predviđaju nikakav rok u kojem bi javni bilježnik bio dužan uopće uzeti predmet u rad, što će u praksi značiti da se predmeti neće rješavati u kratkom roku, a ovrhovoditelj neće imati nikakav zaštitni mehanizam na raspolaganju. Stavak treći predstavlja odugovlačenje ovršnog postupka na isključivu štetu ovrhovoditelja budući da nije propisan rok u kojem je javni bilježnik dužan donijeti zaključak te iz razloga što je rok od 15 dana ovršeniku za očitovanje protivan odredbama o rokovima u ovršnom postupku te odredbama o rokovima iz glave 25. ZPP-a (izdavanje platnog naloga) i glave 30. ZPP-a (sporovi male vrijednosti). Čl. 42. Stavak prvi i drugi predstavljaju odugovlačenje ovršnog postupka na isključivu štetu ovrhovoditelja budući da nije propisan rok u kojem je javni bilježnik dužan izraditi nacrt rješenja o ovrsi i dostaviti ga nadležnom sudu. U praksi će to značiti da će ovrhovoditelji morati opterećivati i sud i javne bilježnike upitima o stanju predmeta budući da ovrhovoditelji neće znati (niti mogu znati) je li spis na sudu ili kod bilježnika. Čl. 43. Stavak prvi ne propisuje nikakav rok u kojem je sud dužan postupiti što predstavlja odugovlačenje ovršnog postupka na isključivu štetu ovrhovoditelja budući da ovrhovoditelj nema pravno sredstvo na raspolaganju koje bi mu osiguralo da će rješenje o ovrsi biti doneseno u nekom roku. Stavak drugi (prva verzija) ne propisuje nikakav rok u kojem je sud dužan postupiti što predstavlja odugovlačenje ovršnog postupka na isključivu štetu ovrhovoditelja. Osim toga, odugovlačenje postupka predstavlja i odredba da sud ne dostavlja rješenje o ovrsi nego opet vraća odluku javnom bilježniku sa nalogom da on dostavi rješenje strankama - potpuno nepotrebna odredba koja nema svrhu. Stavak drugi (druga verzija) vrijedi sve kao i za gore navedenu prvu verziju. Stavak treći i četvrti ne propisuju nikakav rok u kojem je sud dužan postupiti što predstavlja odugovlačenje ovršnog postupka na isključivu štetu ovrhovoditelja. Članak 45. Rok iz stavka drugog, točke prve je protivan odredbama o rokovima iz glave 25. ZPP-a (izdavanje platnog naloga) i glave 30. ZPP-a (sporovi male vrijednosti). Članak 46. Stavak 6. nema propisan rok u kojem je sud dužan postupiti što predstavlja odugovlačenje ovršnog postupka na isključivu štetu ovrhovoditelja tim više što sud u praksi mora donijeti rješenje koje mora zatim postati pravomoćno i tek se po pravomoćnosti spis radi provedbe može uputiti drugom sudu. Članak 48. U stavku drugom nije propisan rok u kojem je javni bilježnik dužan postupiti po prijedlogu ovrhovoditelja niti je propisan rok u kojem je dužan dostaviti rješenje na provedbu. Osim toga, nejasno je kako će to javni bilježnik putem suda dostaviti rješenje o ovrsi na provedbu. Ako to znači da će javni bilježnik poslati rješenje o ovrsi s klauzulom na sud uz popratni dopis kojim se moli sud da pošalje rješenje na provedbu, ovrhovoditelj nema mogućnost (jer to ne može) "natjerati" sud da pošalje rješenje na provedbu u najkraćem mogućem roku, čime ovrhovoditelj neosnovano gubi pravo namirenja odnosno prednosni red na FINA-i iz razloga što je jedan sud ažurniji od drugog (nesporno je da je npr. Općinski građanski sud u Zagrebu opterećen sa kudikamo više ovršnih predmeta od nekog malog suda pa će to u praksi značiti da će ovrhovoditelji čekati na provedbu ovisno o tome koji sud je ovršni sud). Također nema obrazloženja zašto se ovrhovoditeljima zabranjuje da, kao što su do sada mogli, sami podnose na provedbu rješenja o ovrsi radi pljenidbe novčanih sredstava temeljem vjerodostojne isprave. Nesporno je da je provedbeno tijelo FINA slijedom čega je nebitno tko je podnositelj osnove. Dakle, ne postiže se nikakav veći stupanj sigurnosti za ovršenike nego upravo suprotno. Članak 60. Duljina roka u stavku prvom (15 i 30 dana za žalbu) je protivna postojećim odredbama ZPP-a pri čemu se napominje da je rok od 15 dana npr. predviđen za žalbe protiv presuda, a 30 dana je rok predviđen za izjavljivanje revizije. Osim toga, predloženi rokovi (15 i 30 dana) protivni su odredbama o rokovima iz glave 25. ZPP-a (izdavanje platnog naloga) i glave 30. ZPP-a (sporovi male vrijednosti), a sukladno čl. 23. nacrta zakona. Članak 62. U stavku trećem isti problem kao i u čl. 41. st. 3. Nacrta - ovršenik se ne obvezuje u nekom roku dostaviti potvrdu da je platio pa je nejasno kako bi se istek tog roka trebao računati što u praksi znači da će sud svaki puta opterećivati ovrhovoditelja da dostavlja potvrdu o izvršenom plaćanju odnosno da se ovrhovoditelj očituje je li ovršenik podmirio dug te je li ga podmirio u cijelosti ili djelomično. Time će ovrhovoditeljima nastajati značajni materijalni troškovi (trošak izrade obračuna, potrošeno vrijeme na sastavljanje podnesaka sudu, trošak poštarine ako je npr. ovrhovoditelj fizička osoba) koje troškove ovrhovoditelji neće imati pravo naplatiti od ovršenika jer se ne radi o troškovima postupka. Članak 233. Ovom odredbom se oštećuje i ovrhovoditelja i ovršenika. Ovrhovoditelja zbog činjenice da ostali ovrhovoditelji gube prednosni red u odnosu na privilegirane kategorije ovrhovoditelja iz stavka drugog tog članka. Ovršenika iz razloga što je notorna činjenica da je zastara potraživanja utvrđenih ovršnom ispravom 10 godina od dana pravomoćnosti isprave što znači da ovrhovoditelj može minimalno 3 puta slati to isto rješenje na provedbu FINA-i što će u konačnici jedino značiti veći trošak za ovršenika (budući FINA uzima naknadu za provedbu svake osnove). Osim toga, u nacrtu se ničime ne obrazlaže zašto uopće taj rok i zašto 3 godine. Članak 386. U stavku trećem nije propisan krajnji rok, iako je propisan minimalni rok, pa proizlazi da nadzorna tijela mogu odrediti npr. rok od godine dana ili dulji za otklanjanje nepravilnosti, a radi se o nepravilnostima provedbenih tijela ovrhe (FINA, banke), koje nepravilnosti mogu potencijalno biti takve prirodev da privremeno ili trajno onemogućuju provedbu ovrhe bilo na štetu ovrhovoditelja bilo na štetu ovršenika. Članak 394. Budući da nacrt zakona obvezuje ovrhoditelje da podnose prijedloge za ovrhu na propisanim obrascima pri čemu je sankcija za nepostupanje odbačaj prijedloga, proizlazi da vjerovnici jedan dulji vremenski period neće biti u mogućnosti podnositi prijedloge za ovrhu sukladno novom zakonu iz jednostavnog razloga što nisu doneseni pravilnici koji reguliraju sadržaj obrazaca prijedloga za ovrhu i/ili obrasci za prijedloge za ovrhu. Budući da je najkraći zastarni rok predviđen ZOO-om godina dana te budući da se radi o izrazito velikom broju tražbina različitih vjerovnika koje su obuhvaćene tim zastarnim rokom (između ostalih tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva), izvjesno je da će dio tih tražbina zastarijeti u periodu čekanja da ministar donese potrebne pravilnike i obrasce prijedloga za ovrhu. Odnosno, a kao svojevrsnu reakciju na prethodno navedeno, vjerovnici takvih tražbina će biti primorani do kraja 2019., za sve dospjele neplaćene tražbine (makar se radilo u tražbini dospjeloj mjesec dana prije) pokrenuti ovršne postupke po važećem OZ-u kako bi izbjegli gore navedeni slučaj. To će za posljedicu imati znatno povećanje broja ovršnih predmeta u 2019. kako pred javnim bilježnicima, tako i kasnije pred sudovima budući da će automatski biti i veći broj izjavljenih prigovora na rješenja o ovrsi (dok je još na snazi aktualni OZ). Time će se sudovi dodatno opteretiti i prije nego što stupi na snagu novi OZ, a kad se tome pridodaju predmeti po novom OZ-u, i više je nego očito da sudovi neće moći podnijeti to izuzetno povećanje broja predmeta u odnosu na godinu prije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako su dodatno uređuju odredbe o rokovima postupanja, dok je u odnosu na potrebu donošenja novih pravilnika prijelaznim odredbama uređen prijelazni režim. |
| 345 | Radovan Preložnjak | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ništa se nije promijenilo na dobro ovim zakonom! Sve promjene koje su u ovom nacrtu su kozmetićke i na kraju će ponovo naši građani ispaštati! Zakon je i dalje protuustavan, čak i genocidan! Jedina nekretnina ovršenika NE MOŽE biti predmet ovrhe što je ZAJAMČENO Ustavom Republike Hrvatske! Tko ste vi da kršite Ustav? FINA-u i Javne bilježnike treba izbaciti iz Zakona! Kao i sve pijavice koje na ovom Zakonu zarađuju! Sa time što ste neke troškove fiksirali ništa se ne rješava i dalje oni su tu! Zakonom su se još neka primanja isključila od ovrhe, no nisu npr. novac primljen od humanitarnih organizacija, naknade za prvo udomljavanje djeteta, pomoći za štete od prirodnih katastrofa i još mnoga druga primanja. Dok sva takva primanja nisu zaštićena nema riječi da se misli na socijalno najosjetljiviji dio društva! I dalje niste uveli ništa kako bi se Zakonom zaštitili ovršenici od raznoraznih lihvarskih agencija kao što su B2 capital I Matrix EOS! Dug dakle može otkupiti tko hoće jer ama baš nije ništa regulirano u Zakonu! Ponudite ovršenicima njihovo pravo da otkupe svoj dug! Napravite nešto za građane Republike Hrvatske i zaustavite patnju svojih građana! U suprotnome KRIVI STE! Krivi ste za odlazak ljudi, čak i za tisuće koji su si oduzeli život jer nisu vise mogli se nositi sa svime! Imate priliku ispraviti sve! Sve znate! Znate i bolje nego ja! Zašto to ne učinite? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 346 | Dajana Dragičević | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | U potpunosti nedostaje u Zakonu dio kojim bi se dužniku omogućilo pravo prvenstva otkupa duga (čime bi se riješio problem sa troškovima koji su izravna posljedica raznoraznih tvrtki za naplatu dugovanja čija je legalnost upitna). | Nije prihvaćen | Prijedlog je odbijen jer se pitanja otkupa potraživanja ne uređuju Ovršnim zakonom. |
| 347 | HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Osnovni problem Problem društva nije ovršni zakon. Ovršni zakon tek pokušava liječiti posljedice cijele visokoproblematične gospodarske situacije u državi. Ovakvim Ovršnim zakonom koji je ovdje predviđen, koji je neustavan i praktično neprovediv, koji unosi visoki stupanj pravne nesigurnosti, financijski sustav Republike Hrvatske biti će ozbiljno ugrožen, kao i investicije u gospodarstvo. - Uvođenje sudova u postupak ovrhe. Dakle samo uvođenje sudova kao jednog za postupak ovrhe, presporog i povijesno neučinkovitog tijela, tijela koje je nespremno za kadove kako s kadrovskog, tako i tehničkog aspekta, predstavlja poseban problem. Drugi je vezani problem, udvostručenje broja radnji koje bi sada ta dva tijela provodila, međusobno se izmjenjujući radnjama i dokumentima, sve potupno nepotrebno. Nastavno, velikim problemom smatramo to što za provedbu 80% navedenih radnji Zakonom uopće nije predviđen rok. Vezano, uvodi se još jedan, dodatni pravni lijek na sam početak postupka gdje bi dužnik imao pravo dodatnog prigovora na obvezu koju je dužan ispuniti, čime dolazimo do nevjerojatne brojke od ukupno čak 3! potencijalna pravna lijeka (isključujući izvanredne) u postupku ovrhe koji bi trebao biti brz i efikasan (taj prigovor, žalba, prigovor na provedbu ovrhe u roku 60 dana pred tijelima izvršenja). Sve navedeno ovrhu će pretvoriti u hibrid komplemsnog parničnog postpka (broj radnji i pravnih lijekova je veći nego u parnici, a predloženi su rokovi dulji ili isti kao u parnici, ili ih čak i nema). Svime time će se postupak višestruko oduljiti u odnosu na sadašnju situaciju. Realno; javni bilježnik trenutno može izdati tisuće rješenja o ovrsi u jednom danu, rješenja o ovrsi su špranca. Zar će sud doista morati čitati to isto rješenje o ovrsi - svako pojedino od rješenja o ovrsi – njih 700.000 godišnje - i davati eventualne ispravke? Zašto jednostavno, kako sada postoji špranca rješenja o ovrsi, i kako će i u ovom zakonu, postojati obrasci ovršnog prijedloga, ne postoji i dalje isto tako – zadani obrazac rješenja o ovrsi (od kojeg nema odstupanja ni u pogledu sadržaja ni u pogledu troškova koji se smiju priznavati)? Tu prestaje poreba za bilo kakvim provjeravanjem. Nadalje, bilježnici su već sada povjerenici sudova, a radi se o većinom, bivšim sucima, uglednim pravnicima tako da ovako izgleda kao da sustav uopće nema povjerenja u javne bilježnike. Sada ćemo imati situaciju da će nacrt rješenja o ovrsi jednog bivšeg suca – koje realno jest, špranca, preispitivati pravnici koji su pred dvije godine završili fakultet (sudski savjetnici)... Čemu uopće ta potreba, zašto se postupak komplicira umjesto da se pojednostavi? Trenutni sustav provedbe ovrhe preko javnih bilježnika (gdje vjerovnik bira najefikasnijeg javnog bilježnika) te provedbe izvansudske ovrhe je iznimno učinkovit (u roku 30 dana od pokretanja postupka, 40% rješenja postane pravomoćno, a nakon 90 dana, i 95% istih). Nastavno, provedba od strane FINE je izuzetno brza i učinkovita. Smatramo da takav učinkovit sustav ne treba mijenjati. Sudovima će trebati, umjesto 1-3 mjeseca, 1-3 godine za iste radnje, za koje će vrijeme dužnicima teći kamata. To smatramo, doista nije nikome u interesu. Samo bismo istaknuli jedan primjer: Općinski sud u Novom Zagrebu, u predmetu Ovr-5954/15, dana 08.01.2019. napokon donosi rješenje sukladno zahtjevu ovrhovoditelja od – 13.04.2015! Govorimo o gotovo 4 godine za donošenje jednostavnog procesnog rješenja (to je jedna jedina radnja, a u ovome postupku sada ih je uvedeno i blizu 10). Ovo je samo jedan od brojnih primjera tako da svoju bojazan smatramo itekako opravdanom. A uz to je neracionalno imati sustav gdje potoji 10tak radnji u fazi prije same pravomoćnosti, gdje za njih 7 ne postoji određen rok u kojem se radnja treba provesti Dakle, ako sudovi ne mogu u nimalo racionalnom roku riješavati predmete koji su im sada u radu, ne vidimo kako bi se stigli imalo pravovremeno baviti i sa dodatnih 700.000 predmeta godišnje. Smatramo da ne postoji moralan dužnik koji smatra neopravdanim vraćanje vjerovniku glavnice, već su problem kamate i troškovi. A na ovaj način, upravo ta kamata će rasti – godinama. Zaključak je da mi sa strane predstavnika prakse, možemo odgovorno tvrditi kako poteškoća u primjeni trenutnog Ovršnog zakona u dijelu koji se odnosi na javnobilježnički postupak ovrhe te izvansudsku ovrhu na računu, nema. Molimo naslovno Ministarstvo za pojašnjenje u čemu je točno Ovršni zakon u tom segmentu neučinkovit, a pošto se ovim izmjenama ponajviše zadire upravo u te odredbe. Trenutni Ovršni zakon, gdje postupak provode javni bilježnici izuzetno je učinkovit i brz te nadvisuje čak i najviše Europske standarde. Zahvaljujući učinkovitosti istog, inozemni vlasnici naših kompanija time popravljaju u svojim zemljama dojam koji tamo vlada prema Hrvatskom pravosuđu. Dakle, loptanje između dva tijela je najgora moguća solucija. Puno prihvatljivija je; ako se sudovi već uvode, da onda postupak u potpunosti vode sudovi. Time se broj radnji koje su sada predviđenje u ovršnom postupku do pravomoćnosti, smanjuje sa 11, na 5, postupak vodi samo jedno tijelo, nema izmjene radnji i upravo da, loptanja među tijelima te dolazimo do veće kontrole nad rokovima izvršenja istih radnji (postupak do pravomoćnosti se na taj način neće produljiti sa 3 mjeseca na 3 godine, već samo, procjenjujemo, na godinu-dvije, ovisno o sudu. Dakle, ili sudovi, ili bilježnici, ali oba tijela, nikako. - Rješenje problema presude suda EU Kao bitan razlog potrebe uvođenja sudova u sustav ovrhe temeljem vjerodostojne isprave, navodi se presuda suda EU. Smatramo kako je to nepotrebno i neopravdano jer je neoportuno da zbog 500njak ovrha godišnje koje zahtjevaju provedbu pred tijelima EU, mora trpiti cijeli sustav od 700.000 ovrha godišnje. To se ne bi smjelo rješavati na taj način. Ovrha mora ostati učinkovita kakva jest, a ovi iznimni slučajevi moraju biti posebno regulirani Ovršnim zakonom, u dijelu koji se donosi posebno za takve slučajeve. Dakle, takvi predmeti trebali bi biti rješavani pred sudom, iako se radi o vjerodostojnoj ispravi, a ostali, vezani uz rezidente, pred bilježnicima. To je vrlo jednostavno i ako provedivo rješenje, zbog kojeg nije potrebno raditi rošadu cijelog zakona, već je potrebno dodati svega nekoliko novih članaka. - Donošenje provedbenih pravilnika u roku 60 dana OD stupanja zakona na snagu S obzirom na to da prema članku 394. svi provedbeni pravilnici stupaju na snagu u roku 60 dana NAKON stupanja na snagu ovog zakona, a bez istih se zakon uopće ne može provoditi, potrebno je ili sam početak provedbe zakona odgoditi za 60 dana od dana donošenja navedenih pravilnika ili je pravilnike potrebno osmisliti najmanje 60 dana prije stupanja zakona na snagu, prezentirati ih javnosti, održati brojne edukacije kako bi svi sudionici u postupku (vjerovnici, dužnici, sudovi, bilježnici, FINA...) bili spremi sa danom početka provedbe zakona postupati u skladu sa istim. Naime, tek kada pravilnici budu doneseni, počinje se formirati svijest o operativnim modusima provedbe samih ovršnih i vezanih radnji, a prema iskustvu, isto se ne može provesti preko noći, potrebno je vrijeme prilagodbe i pripreme, od najmanje 60 dana. Zakonodavac bi morao biti svjestan što znači početak primjene zakona bez provedbenih pravilnika. Bez istih se zakon ne može provoditi i govorimo o zastoju kompletnog ovršnog sustava koji će trajati od 3-6 mjeseci. Posljedice su u ovome trenutku nesagledive. Navedeno se prvenstveno odnosi na pravilnike iz članaka 40.st.1. te 40.st.7. (sadržaj ovršnog prijedloga i pravila operativnog postupanja sudova, bilježnika, ovrhovoditelja). - Poskupljenje ovrhe Ovim izmjenama, ovako kako su sada iste koncipirane, neće doći do pojeftinjenja ovršnog postupka jer niti ovi iznosi prezentirani od Ministarstva pravosuđa nisu manji od iznosa koji su sada propisani za dugove do 3.000 kn=viši su, a kroz sam zakon nisu niti navedeni svi troškovi postupka – tu je samo dio troškova, a ostatak troškova ovdje nije spomenut, a odnosi se na dodatne troškove aktivacije ovrhe pred Finom (npr do sada je trošak ovrhe bio 200 kn, a sada će biti 200 + 200 kn). Za najniže iznose dugova, postupak (i dio do početka faze same provedbe ovrhe) će biti skuplji nego do sada (govorimo o iznosima u razredima dugova do 1.000 te od 1.000-3.000 kn). Nije jasno kako da postupak zapravo poskupljuje za onaj dio ovršnih postupaka - do 3.000 kn, a koji se ističe kao te koji jest, najveći problem društva i koji čini najveći udio ovršnih postupaka? Troškove će na kraju platiti – ovršenici. Vezano, nametanje vjerovnicima obveze predujmljenja svih vrsta troškova, gdje zakon propisuje da se neosnovano plaćene pristojbe mogu vratiti prema pravilima o vraćanju neosnovano plaćenih sudskih prostojbi. Navedeno je nerealno. Zna se da postupak povrata pristojbe traje izuzetno dugo i da je prekompliciran te je isti apsolutno nemoguće provesi u kontekstu masovnih ovrha. Ovime će vjerovnici biti oštećeni u visokim iznosima, a proračun će biti pun pristojbi stečenih bez osnove. - Elektronifikacija Elektronifikacija ne smije biti provedena djelomično ni ishitreno, već samo sveobuhvatno i sustavno. Bojimo se da zakonodavac nije svjestan što znači sustavna elektronifikacija. Potrebno je organizirati sustav koji besprijekorno radi 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini i u mogućnosti je podržati 700.000 i više ovrha godišnje, u gdje se u svakom od tih postupaka pojavljuje veći broj radnji i veći broj sudionika. Godinu dana ne smatramo niti približno dostatnim vremenskim periodom za uvođenje sustava koju će besprijekorno funkcionirati. Sustan nakon što je stvoren, mora se testirati, i to u realnom roku i na realnom broju predmeta i korisnika, dakle treba provesti sustavnu simulaciju. Ne smije se dogoditi da sustav u bilo kojem trenutku ima bilo kakav bug ili drugi problem. U godinu dana nije moguće provesti niti puno jednostavnija tenička rješenja nego što je ovo. Sloveniji je trebalo 5 godina da svoj sustav dovede do savršenstva tako da ne znamo odakle zakonodavcu ideja da je bilo što drugo realno provedivo. Primjerice, dobro riješena elektronifikacija, kao u primjeru Slovenije, u potpunosti anulira potrebu ne samo za dva provedbena tijela, već čak i za samo jednim, pošto dobro riješena elektronifikacija, gdje su u sustavu unesena i testirana sva pravila i algoritmi, anulira potrebu za kontrolom od strane fizičkih osoba bilo kojeg dokumenta u sustavu ovrhe. - Rizik otvaranja stečaja potrošača Trenutno postoji velika pravna nesigurnost. Zakonom o stečaju potrošača propisano je brisanje potraživanja jednog vjerovnika koje je zavedeno u očevidnik FINE primjerice samo 2 dana, ukoliko potraživanje nekog drugog vjerovnika istog dužnika na FINI stoji dulje od 3 godine, dok istovremeno zbog nedorečenih provedbenih propisa Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije moguće dobiti podatke potrebne za donošenje odluke i svijesti o tome da se pojedino potraživanje u stvari ne može aktivirati pred Finom, jer će se za aktivaciju platiti visoki troškovi, a potraživanje može već za par dana biti otpisano. Znači, Zakon o provedbi ovrhe nije usklađen sa Zakonom o stečaju potrošača, a taj zakon nije usklađen niti sa ovim izmjenama Ovršnog zakona (ove izmjene traže da se prvenstveno pokuša ovrha na novčanim sredstvima, a tek onda na nekom drugom predmetu ovrhe. Kako da se prvo provede ovrha novčanim sredstvima, kada vjerovnici uopće nemaju pravnu sigurnost oko toga hoće li im danas na Fini aktivirana ovršna isprava biti sutra deblokirana i brisana (ali su naravno, za tu aktivaciju, morali platiti naknadu za aktivaciju). Svakako, kada bi vjerovnicima bili dostupni svi podaci koji su potrebni za procjenu oportuniteta pokretanja ovrhe te aktivacije na novčanim sredstvima, broj pokrenutih ovrha bi se definitivno smanjio. - Brisanje odredbi o ovrsi na plaći, ako prethodno nije kvalitetno riješen problem isplate primanja u gotovini Zbog brisanja odredbi o ovrsi na primanjima, potrebno je propisati obvezu isplate primanja i mirovine na račun, uz sankcioniranje u praksi isplatitelja koji ne postupa sukladno navedenome. Naime, u hrvatskoj praksi postoji određeni postotak poslodavaca koji plaće isplaćuju u gotovini te se za više od 300.000 umirovljenika mirovina isplaćuje u gotovini. U slučaju dakle isplate primanja „na ruke“, ovrha na novčanim sredstvima je nemoguća. Postavlja se pitanje: a što sa građanima koji nemaju otvoren račun? Osim rješenja koje bi propisalo da su sve fizičke osobe koje su zaposlene ili u mirovini, dužne imati otvoren račun, predlažemo i sljedeće rješenje ovakve situacije: SUD bi po pravomoćnosti rješenja o ovrsi, bez odlaganja, osim FINI, primjerak rješenja dostavio i poslodavcu, sa nalogom da gotovinske uplate moraju prestati i da se sve mora uplaćivati na račun. Ukoliko dužnik nema otvoren račun, za takve situacije, treba postojati poseban račun kod suda na koji će u tom slučaju poslodavci sa određenim pozivom na broj koji se referira na odredeđni poslovni broj ovršnog spisa, uplaćivati dio primanja koji se odnosi na dio koji nije izuzet iz ovrhe. Dakle, zaštićenim dijelom ovršenik i dalje slobodno raspolaže primivši iznos u gotovini, a vjerovnik se namiruje iz sredstava koja se odnose na nezaštićeni dio, a koji je uplaćen na poseban račun. Sud bi u istom rješenju, ili popratno dopisu uz rješenje, trebao upozoriti poslodavca da je dužan isplaćivati ISPRAVNE – zakonom propisane iznose na taj račun. I da za nepoštivanje svega navedenog odgovara i materijalno (potrebno je isto utvrditi u prekršajnim odredbama, u značajnom iznosu) te kazneno. Postoji još jedna posljedica ukidanja instituta ovrhe na plaći, koja nigdje do sada nije izgovorena: do sada je vjerovnik mogao birati između ovrhe na plaći i na računu. Razlika je ta da je provedba ovrhe na plaći i za vjerovnika i za dužnika besplatna, dok se za provedbu na računu plaća naknada FINE, koja za iznos glavnice od recimo 3.000 kn, ovrhu duplo poskupljuje. Recimo da se 30% ovrha novčanim sredstvima vodi na plaći. Pošto će sada sve ovrhe morati ići preko FINE, i ovih 30% vjerovnika i dužnika će morati plaćati naknadu državi (FINI), koju do sada uopće nisu morali plaćati. - Zašto dužnici ne znaju – tko ih i zašto ovršava? Dužnici u stvari znaju tko ih i zašto ovršava. Zna se, ako nije plaćen račun za mobitel, zašto je stigla ovrha. Većina dužnika koja pak tvrdi da ne znaju zašto su ovršeni, u takvoj su situaciji zbog vlastitog postupanja/propuštanja, odnosno zato što vjerovniku nisu dostavili obavijest o promjeni adrese ili kontakt telefona, a što je inače njihova obveza koja proizlazi iz ugovornog odnosa sa vjerovnikom. Kada takav dug bude prodan agenciji, prodan je sa kontakt podacima koji su ranijem vjerovniku – banci, telekomu, uopće poznati, temeljem zadnjeg stanja koje im je dostavio dužnik. Upravo zato, agencije pokušavaju doći do kontakta sa dužnikom, višestrukim telefonskim pozivima i dopisima, kako bi došli do nekog odgovora druge strane, koji bi rezultirao dogovorom o obročnoj otplati te kako bi i sam vjerovnik i dužnik izbjegli daljnje kommplikacije i troškove postupka. No iz razloga što dužnici vrlo često niti ne prijavljuju nove adrese stanovanja (čime krše ugovor sa vjerovnikom), ili uopće niti ne žive na adresi prebivališta (čime čine prekršaj prema pozitivnim propisima RH), često prvi kontakt sa vjerovnikom ostvare tek kroz ovrhu, a koju je vjerovnik uporno pokušavao izbjeći. Napominjemo i kako dostava rješenja o ovrsi dužniku preko bilježnika sukladno zakonu, ide isključivo na prijavljenu adresu prebivališta. Tako da je jedna jedina situacija u kojoj dužnik zaista „ne zna“ tko ga je i zašto ovršio, ona u kojoj isti ne živi na prijavljenoj adresi. Ili, iz razloga što – ne želi preuzeti dostavljenu pošiljku. Tko je onda kriv za to „neznanje“ dužnika? Glede cesije: prilikom otkupa potraživanja, sukladno zakonu o obveznim odnosima, raniji vjerovnik obavještava sve dužnike o cesiji, pisanim putem, na zadnju adresu koju mu je dužnik prijavio. Nakon toga, i novi vjerovnik šalje istu pisanu obavijest o cesiji, kako bi se predstavio dužniku te s istim nastavlja komunikaciju telefonskim pozivima te pisanim putem. Dužnik time svakako ima priliku da se upozna sa novim vjerovnikom i sa pogodnostima koje mu taj odnos nudi. Trgovačka društva koja se bave otkupom dugova, puno su fleksibilnija od banaka i sličnih tipova vjerovnika, tako da lakše i brže izlaze ovršenicima u susret u smislu umanjenja iznosa duga (otpisa, djelomičnih otpisa, otpis kamata), plaćanja na rate, obustave ovršnih postupaka odmah po sklapanju nagodbe sa ovršenikom i sl. Ta društva ujedno, primjenjuju red zatvaranja duga: glavnica-trošak-kamata, tako da kod istih dužnik u konačnici plaća puno niži dug nego što je to kod vjerovnika koji primjenjuju drugačiji redoslijed, pogotovo onaj propisan trenutnim zakonom o obveznim odnosima. Prije pokretanja ovršnog postupka, ta društva nastoje kontaktom sa dužnikom, telefonskim ili pisanim putem, doći do sporazumnog podmirenja duga u iznosu prihvatljivom za obje strane te takvi dogovori uspjevaju vrlo često, a kod predmeta u kojima je već pokrenut ovršni postupak, kod svakog naknadnog dogovora, dolazi u konačnici do obustave ovrhe. Dužnik je time svime u stvari otkupom duga od strane agencije, doveden u povoljniji položaj nego što je to bilo kod ranijeg vjerovnika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako su očitovanja na pojedine primjedbe dane u okviru primjedbi danih na konkretan članak. |
| 348 | Ivan Dušan | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Predlažem da se limitira maksimalni iznos zakonske zatezne kamate koja se može naplatiti u ovršnom postupku na 20% vrijednosti duga. Ovo stoga što se mnogo puta dešava da zatezna kamata dostigne i do 50% ili 60% vrijednosti visine duga, što ovršenika stavlja u nepovoljana položaj. Stoga smatram da bi se zakonom morao regulirati maksimum iznosa zatezne kamate i da one ne može biti veća od 20% vrijednosti duga. | Nije prihvaćen | Prijedlogom se predlaže propisati da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga. Prijedlog da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Zatezne kamate su zakonom unaprijed određena naknada koja nastaje kao posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Predloženo uređenje dovelo bi do obezvrjeđivanja poticajne, kaznene i zaštitne funkcije zateznih kamata i utjecalo na smanjenje discipline u plaćanju. Tijek zateznih kamata nije unaprijed vremenski određen (teku od prvoga dana zakašnjenja do plaćanja) i na tijek kamata dužnik može utjecati vremenom ispunjenja obveze. U hrvatskom pravnom sustavu dužnik je zaštićen od prekomjernog plaćanja na ime kamata i to: zakonskim ograničenjem visine stope zateznih kamata i načelnom zabranom anatocizma kojom se zabranjuje obračunavanje kamata na iznos dospjelih neisplaćenih kamata. Usvajanje prijedloga da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga je u suprotnosti sa svrhom i funkcijom kamata kao naknadom za korištenje tuđeg novca čime bi se dovela u pitanje njihova suština, te bi se u odnos vjerovnika i dužnika unijela neravnopravnost – oštetio bi se vjerovnik a privilegirao dužnik koji bi imao pravo koristiti vjerovnikov novac bez naknade. |
| 349 | Melita Šiftar Kuhar | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Uredimo li OZ kako treba, jer nitko ne bježi od plaćanja duga, neće više biti toliko ovrha, te će suci sami stići rješavati predmete, neće im trebati javni bilježnici, i njih treba netko platiti. Prvi problem je što, dok nešto ne možeš platiti u roku, vjerovnici šalju prijedlog za ovrhu u kojem su i odvjetnički troškovi, te nama "neplatišama" odmah padne mrak na oči i ne želimo platiti, niti ne možemo, jer tri puta su skuplji od samoga duga. Tko je uopće tražio odvjetničke usluge? Zašto bi ih platio? I tako ode sve krivim smjerom. Nitko ne bi trebao plaćati uslugu koju nije tražio! Dakle, vjerovnicima se treba dati rok naplate od dospijeća računa, prije pokretanja ovršnog postupka. Svakako treba odrediti rok zastare naplate duga! Niti kriminalca se ne može zatvoriti, ako prođe rok sprovedbe izvršenja kazne. I na kraju, agencije koje otkupljuju dugove. Gdje toga ima?? To rade mafijaši, a mi smo to ozakonili!?? Treba li vam novaca, ozakonite prostituciju i marihuanu, a ne mafiju koja, nakon što ste nam uzeli slobodu raspolaganja svojim novcem, nam uzima duševni mir. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako je obveza dužnika podmiriti tražbinu do roka dospijeća. Dodatan rok za podmirenje tražbine nakon roka dospijeća je stvar dogovora dužnika i vjerovnika te se ne može uređivati Ovršnim zakonom čija je svrha prisilno namirenje tražbine ako ona nije podmirena dobrovoljno po dospijeću. |
| 350 | Ivan Špiranović | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ovhu bi morao pokrenuti i voditi isključivo sud na temelju odgovarajuće isprave koju može zaprimiti elektroničkim putem ili fizičkim putem tj. poštom. Također sud bi trebao obavijesti ovršenika pismeno na temelju prebivališta i putem sustava e-građani. Naknadu za provođenje postupka odrediti u minimalnom postotku od max 1% od iznosa glavnog duga, te tu istu naknadu naplatiti iz glavnice i istu umanjiti za visinu naknade. Objašnjenje: Sud je služba tj. servis građana koji je organiziran da bi uređivao i omogućavao provođenje prava i pravde za te iste građane zbog kojih postoji. Pravni sustav se financira iz sredstava koje država prikupi naplatom poreza, poglavito PDV-a koji je 5. najveći na svijetu. 1.Butan (50%) 2.Džibuti (33%) 3.Burma/Mianmar (30%) 4.Mađarska (27%). Taj isti PDV plaćaju ti isti građani zbog kojih sud postoji. Budući da nismo porezna oaza sa minimalnim porezima, gdje bi svaku radnju institucija trebalo dodatno financirati, nego sustav je već dovoljno financiran od građana porezno opterećenima na svakom koraku. Upravo zbog toga sudska pristojba mora biti maksimalno 1%. Znači bez Fine, odvjetnika, javnih bilježnika i ostalih društvenih parazita. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Pitanje troškova postupka biti će riješeno uredbom Vlade Republike Hrvatske. |
| 351 | Ivan Špiranović | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Bezuvjetna APSOLUTNA zastara bez obzira na tijek naplate maksimalno do 6 godina. | Nije prihvaćen | Pitanje zastare potraživanja ne uređuje se Ovršnim zakonom. |
| 352 | Ivan Špiranović | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Drastično smanjiti trošak/naknadu za pokretanje ovrhe, te da taj trošak umanjuje glavnicu duga. Time bi se spriječila inflacija ovrha koje se pokreću samo radi nabijanja odvjetničko/javnobilježničkih troškova. Time bi svaki vjerovnik ugradio mogući trošak ovrhe i odvjetnika u cijenu proizvoda i to je jednostavno rizik poslovanja. | Prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjima smanjuju se troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda o ovršnosti se izdaje automatizmom, slijedom čega više nema troška izdavanja te potvrde. Uz navedeno, Zakonom se fiksiraju sudske pristojbe na rješenje o ovrsi. |
| 353 | Andrea Marić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Jedinu nekretninu izuzeti od ovrhe, inače svi smo beskućnici sa dozivotnom "ratom kredita". Uvesti APSOLUTNI rok zastare po potrazivanjima, UKINUTI agencije za naplatu potrazivanja, ili, ako ih se već ne zeli ukinuti, ponuditi i blokiranom građaninu (drugog reda u ovom slučaju) da "kupi" svoje dugove po uvjetima pod kojima su ih kupile agencije za naplatu potrazivanja. Zar mislite da smo mi htjeli da budemo blokirani ? Ja nisam.... Spletom okolnosti, stambeni kredit za tu moju jedinu nekretninu, da ne budem socijalni slučaj sa 65 i na grbači drzavi i Bogu i ljudima...otkaz, da,znala sam i bila svjesna što će se desiti....postati ću blokirana. I jesam. Zatezne kamate su postale višestruko veće od glavnica dugova, koliko tuđih vila i jahti bi mi trebali otplatiti ?! Ovaj OZ ima jedinu pozitivnu stvar da se nećemo osjećati "jadno" kada , u vrijeme Bozica, Uskrsa i onog dijeljenja regresa ostali dobiju nagradu, a mi "nagradu popapala maca". Jođ jednom apeliram, UKINUTI AGENCIJE ZA NAPLATU POTRAZIVANJA, ukinuti javnobiljeznicke pristojbe, otpisati apsolutnom zastarom dugove nenaplative više godina. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 354 | Helena Stojković | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovani, ovakav prijedlog novog OZ neće apsolutno ništa promijeniti i donijeti bolje za sve nas koji smo u blokadi već dugi niz godina. Naime zatezna kamata nas iz dana u dan uništava. Lihvarske agencije koje nas svakodnevno maltretiraju svojim pozivima nisu pod ničijom kontrolom, te im je dato da samovoljno prijete što dužniku, što dužnikovom poslodavcu te uz pomoć pojedinih odvjetnika traže da se baš oni stave prvi na naplatu, iako još nisu na redu. U suprotnom prijete poslodavcu kako će sjesti ovrhom na račun firme.Tko im je to dozvolio, tko ih kontrolira, imaju li pravo dužnika zvati po 10-15 puta dnevno, slati po par poruka uzastopno??? Gdje je tu pravo dužnika? Kažete da će od ovrhe biti izuzeti regres, božićnica,uskrsnica,........a gdje je izuzeće za povrat poreza, drugi dohodak? Zakon bi po nekim vašim procjenama treba stupiti na snagu 2020.god, zašto do tada ne bi donijeli neku uredbu, odluku kako god da se zove i izuzeli regres, povrat poreza, božićnicu,...već od ove god.? Koliko blokiranih građana još treba otići u zemlje EU jer ovdje ne mogu živjeti od svojih primanja opterećenih ovrhama? Zašto Finu i javne bilježnike ne izbacite iz sustava naplate ovrha?Pa upravo ti javni bilježnici su blokiranima uništili živote svojim bezobrazno skupim tarifama. Jedinu nekretninu u potpunosti zaštitite od ovrhe, uvedite rok zastare, a ne da budemo doživotno blokirani. Pokažite razumijevanja za ovu skupinu građana i pružite im ruku spasa, jer mnogi blokirani su izgubili zdravlje, obitelji, a mnogi i živote upravo zahvaljujući ovrhama i Ovršnom zakonu. Ova agonija blokiranih traje predugo i mora se pod HITNO naći rješenje,a ne čekati još godinu dana da nas se uništi do kraja. Jer svakom blokiranom građaninu je puno već svaki sat, a da ne govorim o danima i godinama koliko žive u tom crnilu zvano blokada. Vaša zadaća bi trebala biti pomoći blokiranim građanima, a ne ovršnoj mafiji!!! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako je Zakonom o stečaju potrošača omogućeno ravnomjerno namirenje tražbina te otpis poštenom potrošaču. |
| 355 | Ozana Juric | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ukinuti svaku mogucnost da se netko sjeti 2015 da mu 2001 nesto niste platili i zablokira vam racun jer mu se moze ! Osobno dozivjela!!!!! 3 god rok za utvrdivanje duga se mora postovat kako i jeste regulirano . Zakon ne smije i ne moze biti dvojak , svi moraju biti jednaki ! Stop nasilju | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti, već po prigovoru stranke. |
| 356 | Ozana Juric | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ovrha ne moze i ne smije trajati 20 god . Nedopustivo. Zastara MORA postojat jer ovrsen covjek nije nikog ubio ! Ubili su njega | Nije prihvaćen | Pitanje zastare potraživanja ne uređuje se Ovršnim zakonom. |
| 357 | Ozana Juric | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Nedopustivo je da se odvjetnicki uredi ponasaju iznad drzave zakona i vlasti! Nedopustivo - to nema ni u tadzikistanu ! Stop nasilju nad obiteljima, stop otimacini po kucama pred djecom i susjedima, stop krimi rad agencijama!!!!STOP! Krimi rad agencije momentalno ukinut pod 1.- i potjerat od kuda su dosli a banke ako oce prodat mogu duzniku za isti iznos ko krimi rad agencijama . Ako duznik i tada zakaze onda ovrha na sve | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Nadzor nad radom odvjetnika i pravnih osoba koje se bave otkupom potraživanja nije materija koja se uređuje Ovršnim zakonom. |
| 358 | Alan Jobst | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovani, U zakon treba unijeti rok za apsolutnu zastaru potraživanja koja nastupa bez obzira na financijske transakcije. U slučaju osiguranja potraživanja hipotekom uvesti da nakon prodaje nekretnine od strane vjerovnika dužnik više nema nikakve obveze prema vjerovniku te se njegov dug smatra namirenim. Na taj način spriječilo bi se doživotno dužničko ropstvo. | Nije prihvaćen | Pitanje zastare potraživanja ne uređuje se Ovršnim zakonom. |
| 359 | damir dukši | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | NOVI OVRŠNI ZLOČINAČKI ZAKON JE ZLO ZA HRVATSKU NAROD! Mora se zaustaviti pljačka hrvatskih građana i otimanje njihovih nekretnina!“ , „Ovršiti nekoga zato što nema za struju, vodu ili stanarinu je zločin i sramota.“, „Idemo, dosta je bilo!“, „Svaki pošten čovjek bi trebao potpisati. Vratiti vlast narodu, ne pojedincima.“, „Ovršni zakon je najveće zlo za hrvatski narod i hrvatsku državu. Takav zakon je uz bok zbivanjima iz 90-tih“, „To nigdje na svijetu ne postoji da ti može oduzeti kuću za stanovanje i da te izbaci na ulicu. Jedna sramota da država štiti bankare i sve druge koji vrše ovrhe. Za neplaćeni račun npr. od struje da država stoji iza toga računa je van svake pameti.“, „Pustite ljude da žive i da prežive, dosta bi bilo tog dužničkom ropstva…“, „Potpisujem protiv barbarizma“, „Ovršni zakon je sramota za RH jer brani ološ nasuprot sirotinje koju se za korist Hanžekovića i sličnih uništava. Ogavno.“, „Svaki čas neka financijska afera, osiromašena nam je država, a zatvori puni lopova. Oduzeli su poštenom narodu kruh iz ruku, a sada još i lihvarske kamate čime odobravaju za naplatu uz “debele” kamate. Ljude bez stanova ostavljaju. Otimačina, k’o u kaubojskim filmovima.“, „Ovršni zakon u Hrvatskoj je jedna velika prijevara i sramota, a osmišljen je da bi se uništavala Hrvatska.“, #Zakon donesen za pljačku Hrvatskih građana, jer Hrvatska država je pod kontrolom kapitala i raznih protuha koje su okupirale Hrvatsku pod parolom demokracije“, „sramotni zakon koji odgovara samo vladi, Fini i javnim bilježnicima.“, „Ovaj zakon je davno trebao biti srušen zbog neustavnosti.“ Tu je i prijedloga da treba suditi onima koji su donijeli ovaj zakon i da se traži nadoknada štete: „SUDITI IM ZA OVAJ ZAKON, ISTOVREMENO NADOKNADITI ŠTETU OŠTEĆENIMA“,“ I ne samo tog Zakona već želimo imena onih koji su ih napisali ako uopće postoje ti ljudi s premalo savjesti, a da žive u ovoj istoj državi protiv koje pišu ovakve zakone.“ Ima tu i konkretnih prijedloga kako bi novi Ovršni zakon trebao izgledati: „Da predmet ovrhe ne bude povrat poreza, jubilarne nagrade , naknada za godišnji odmor, božićnice…“, „Suludo je da se ljudima prodaju jedini domovi radi minornih dugovanja i na taj način stvaraju novi socijalni slučajevi… u komunalnim tvrtkama i gradskim uredima sjedi po nekoliko pravnika pa ne vidim razlog zašto oni ne bi pokretali ovrhe već se to ustupa odvjetničkim i javnobilježničkim uredima što za posljedicu ima da njihove naknade višestruko nadmašuju sam iznos duga“, “sramotan zakon…. vraćati duplo više od onog sto se duguju….samo zbog lihvarskih kamata i naknada FINI…..sramota neviđena“, „Ovršiti se mogu samo predmeti čija vrijednost odgovara vrijednosti duga. Zar to nije logično. Za dug od 1000 ovršiti se može bicikl, a ne auto. Sve ostalo je valjda krivično djelo.“,“ Protiv deložacije iz jedinoga doma!“, „Potpisujem sve navedeno u prijedlogu sa jednim dodatkom: Neka banka kod sklapanja ugovora o kreditu da potvrdu da posjeduje u času potpisivanja ugovora sav novac koji posuđuje klijentu i da je taj novac u cijelosti, dakle 100% njezin, jednako kao što i klijent mora priložiti ispravu o 100% vlasništvu nad nekretninom ili pokretninama koju daje za hipoteku. Stranke moraju biti ravnopravne pri sklapanju ugovora o kreditu, a ne da banka sa samo 10% osiguranih sredstava iz tuđeg duga uzima 100% nečijeg vlasništva. Na taj način država Ovršnim zakonom podržava i potencira pravnu nejednakost građana u poslu s bankama.“ Jasno je da ovaj zakon gazi i ljudska prava, a i narušava zdravlje do te mjere da imamo brojne slučajeve samoubojstava pod teretom dužničkog ropstva: „Agoniju koju prolazim zadnjih 4,5 godine ne želim niti neprijatelju. Kako stvari stoje pokrećem tužbu i u borbu protiv jedne od dviju najvećih hrvatskih banaka. Ono što je u stanju napraviti nestručan kadar u takvoj banci je sramota za bankarski sustav, ali što se može, upregni sve i posljednje atome snage i baci kamen na Golijata.“ ,„Ne poštuju se ljudska prava na život dostojna čovjeka.“, „Ovršene obitelji preživljavaju na rubu tolerancije i egzistencije.“, „Sram me je što sam sin branitelja.“, „Ako to ne riješe za 6 mjeseci, ide treća Vlada. Otkud im ideja ovo raditi narodu koji je goloruk išao na vojarne?“, „Ovršni zakon je katastrofalan i oduzima egzistenciju i ono malo ljudi koju su ostali u Hrvatskoj!!! Glasam za ukidanje momentalno!!!“, „Potpisujem jer trpim nepravdu već 10 godina.“, „Prestanite nam oduzimati dostojanstvo življenja.“,“ Pomaganje građanima u teškim situacijama je dužnost države. Demokracija znaci vladavina naroda, a ne izbacivanje naroda na ulice koji su vam dali posao u ruke. Samilost, suosjećanje su kvalitete vladara“, „Protiv zakona koji prkosi svim pravnim i etičkim normama na sramotu politike i političara!“ | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 360 | Denis Škugor | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovani Pozorno sam pratio javnu raspravu u Ministarstvu pravosuđa održanog 23.01.2019 god a na temu Prijedloga novog Ovršnog zakona te bi svojim komentarom ovaj put obuhvatio dvije teme koje su ostale nedotečene. Znači, prva je vezana za agencije za otkup dugova a svoje pitanje ću postaviti kroz svoj primjer. Moj dug je banka prodala agenciji a u dopisu koji su mi poslali nisu naveli koji su moji dugovi na osnovu glavnice a koliki na osnovu kamate. Kredit koji sam digao bio je 10000 eura i to 2009 godine. Dio sam otplacivao redovno dok nisam upao u financijske probleme prijevremenim umirovljenjem. Prije godinu dana sporna ovrha je došla na redovnu nqplatu te mi se ustezalo zakinom predviđen iznos a to u mom slučaju iznosi cca. 1700 kn mjesečno. Prije neki dan na Fini sam izvadio očevidnik iz kojeg je vidljivo da je moje dugivanje prema toj agenciji cca. 149.000 kn. E sad niko me nezna uputiti dali je to potraživanje koje je prebačeno na agenciju prije nekoliko mjeseci u cjelonupnom iznosu teret kao glavnicz i ako nije zašto nije dostavljeno koliko sam dužan glavnice a koliko kamata a uz to pošto je istrument odiguranja bila polica životnog osiguranja kako banka može istu bez mog odobrenja ustupiti agenciji. Pošto vjerovatno nisam jedini s ovakvim problemom mislim da bi ovo trebalo razmotriti i uvrstiti u zakon. Druga tema vezana je uz isknjiženja dugovanja koja se nisu mogla naplatiti u roku od tri godine. Na upit jednog sudionika Vaš odgovor je da nema mogućnosti trajne zastare dugovanja i brisanja iste što znači da moja supruga koja je bila poduzetnica a koja je propala i već narušenog zdravlja devet godina nezaposlena bez primanja, nekretnine i pokretnine, ostat će doživotni rob ovršne mafije. Izvadili smo njen očevidnik u kojem je stanje dugivanja 0 kn međutim u slučaju da se ovrhovoxitelji predomisle ona isti moment je ponovo ovršena s nekih 300.000 kn. E sad dali za stanje mirovanja idu još zatezne kamate to.neznzmo. Pitanje zašto se ovrhovoditelju ne da rok recimo od nekoliko godina da se pokuša naplatiti ako želi na neki drugi način ako ovršenik ima za naplatu a nakon proteka tog roka da se u slučaju nemogućnosti naplate ta ovrha proglasi zastarom i na taj naćin skinula omča oko vrata ovoj vrsti ovršenih. Samo da napomenem da od kad sam blokiran da sam do sad na ovrhe otplatio cca 200. 000 kn a od toga je stvarni dug nekih 100.000kn ostalo su kamate razni troškovi, pokušqj duple naplate od Zagrebacke banke koji sam djelom uspio osporiti a dok je jedan dio koji je preplačen ostao nerješen mada sam upoznao u HNB s slučajem međutim jedini naćin je bio sudskim putem dokazivanja krađe od strane imenovane banke za sto nisam imao ni financija ni snage za takvu jednu borbu pogotovo nažalost poznavajući situaciju u našem sudstvu. Nakon 11 gidina ovršenosti sad kad sam izvadiio očevidnik uz navedenu svotu koju sqm naveo da sam isplatio i cca. 12000kn isknjiženig duga moj dug je još cca. 190.000kn. Sve to Vam mogu prezentirati izvodima uplata., prepiskama s bankama, škz-ima koja su bila priča za sebe, sudskim presudama na prigovore za ovrhe, dopisima HNBu, očevidnicima iz svake codine, odvjetnickoj komori, javnobilbežnickoj komori, itd. I za kraj pošto je banka ustupila istrent osiguranja policu životnog osiguranja a kako mi je zdravlje dobrano narušeno mislim da će se isti u kinačnici naplatiti aktivirajući nju a sve zahvaljujući vama pasivnima koni ovakvim Zakonima potičete pljačku Hrvatskog naroda. Srdačno Vas pozdravlja Dragoviljac Domovinskog rata s 1649 dana borbenog sektora i koji spada po koularskim pričama u povlaštenu kastu ovog društva. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako brisanjem osnove iz Očevidnika jer je tamo zavedena duže od tri godine, a zadnjih šest mjeseci nije bilo naplate tražbina ne prestaje, dok kamate teku od dospijeća do isplate. |
| 361 | Damir Gabre | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Postupak pokreće vjerovnik, stoga vjerovnik mora snositi troškove postupka za koliko će se umanjiti i njegovo potraživanje. Vjerovnik mora snositi troškove postupka jer je morao znati da postoji mogućnost otežane naplate potraživanja što ulazi u rizik poslovanja. Na ovaj način bi se otklonile zloupotrebe OZ kojih smo svjedoci i koji služe za dodatnom zaradom i ekstra profitom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Nije jasna primjedba da bi vjerovnik trebao biti sankcioniran troškovima postupka jer dužnik nije podmirio tražbinu u roku dospijeća. Također nije jasno na koji način bi vjerovnik trebao znati da postoji mogućnost otežane naplate u trenutku dok tražbina još nije dospijela. |
| 362 | Savez samostalnih sindikata Hrvatske | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Odredba članka 189. Zakona o radu (NN br. 93/14) jasno propisuje kako je poslodavac dužan obračunavati i iz plaće radnika ustezati sindikalnu članarinu te je redovito uplaćivati na račun sindikata, a sve na zahtjev i u skladu s uputama sindikata i prethodnu suglasnost radnika koji je član sindikata. U praksi navedenu suglasnost radnika sadržava pristupnica sindikatu, čijim potpisom radnik postaje članom sindikata i ujedno daje svoj pristanak na ustezanje sindikalne članarine. Presliku pristupnice sindikat dostavlja poslodavcu, koji na taj način može ispuniti svoju zakonom propisanu obvezu. Od kada je 2012. godine Ovršnim zakonom omogućeno otvaranje posebnog, zaštićenog računa za uplatu zaštićenog iznosa plaće i zaštićenih primanja, veliki broj radnika opterećenih ovrhama iskoristilo je navedenu mogućnost u cilju zaštite osnovne egzistencije, međutim od tada do danas uočavamo kako sve veći broj poslodavaca iz zaštićenog dijela plaće radnika odbija ustezati i uplaćivati sindikalnu članarinu, pravdajući to navodno ograničavajućim odredbama Ovršnog zakona te strahom od mogućih kršenja istih. Sindikati, pri tome, smatraju kako Ovršni zakon u tom smislu ne propisuje nikakva ograničenja, naročito uzevši u obzir činjenicu da poslodavci raspolažu radnikovim pristankom za obračun i uplatu utvrđenog iznosa članarine na račun sindikata, ali da navedeno odbijanje poslodavaca svakako predstavlja kršenje gore navedene odredbe članka 189. Zakona o radu. Zbog svega navedenog, a u cilju razjašnjenja nastale situacije tražimo mišljenje predstavljaju li odredbe Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe u odnosu na plaću (članak 173.) i provedbi ovrhe na novčanim sredstvima izuzetim od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena (članak 212.) ograničenje za poslodavca prema kojem on više ne bi mogao iz zaštićenog iznosa plaće radnika ustezati i uplaćivati na račun sindikata iznos sindikalne članarine, odnosno bi li poslodavac takvim postupanjem na bilo koji način postupio protivno odredbama Ovršnog zakona? Derogiraju li navedene odredbe Ovršnog zakona odredbu članka 189. Zakona o radu iz koje proizlazi obveza poslodavca na obračun, ustegu i uplatu sindikalne članarine? Dodatno, krši li poslodavac zakon ako, temeljem prethodne suglasnosti radnika, vrši bilo kakve uskrate iz zaštićenog dijela plaće? Zajednički cilj sindikata i dobrog dijela poslodavaca nesumnjivo je djelovati u granicama propisanog, zbog čega nadamo Vašem što žurnijem mišljenju kako bi se uklonile postojeće nedoumice i različitost postupanja u praksi. | Primljeno na znanje | Pitanje ustezanja sindikalne članarine prilikom isplate plaće će biti razmatrane u okviru mogućih poboljšanja ovršnog postupka koji bi osigurao učinkovitu naplatu vjerovnikovog potraživanja uz zaštitu dostojanstva ovršenika. Ujedno se ističe kako stranka ili sudionik u postupku mogu podnijeti prigovor kojim traže od suda da otkloni nepravilnosti u provedbi ovrhe ili osiguranja |
| 363 | Tonica Šaf | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ponuditi PRVO dužniku da otkupi svoj dug po diskontnoj cijeni kako to daju agencijama. Ne dozvoliti agencijama da otkupe dug bez suglasnosti dužnika i njegove privole i potpisa.Npr.ja sam potpisala ugovor sa bankom a ne agencijom .Smanjiti troškove uvida izlistanja i drugih gluposti koji su do 10 puta i više veći od same glavnice,zatezne kamate 100 puta i više.Ne dozvoliti da naši dugovi budu dugovi naše djece | Nije prihvaćen | Tražbina je vlasništvo vjerovnika i on sa njom može raspolagati slobodno. Nema zakonske zapreke da se ugovorne strane suglase da na ime podmirenja tražbine dužnik plati manji iznos od dugovanog. Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine nasljeđene imovine. |
| 364 | Ozana Juric | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | 1. Obavezno i najvaznije od svega izbacit i smanjit djelovanje i ukinut ovlasti stranih agencija te zakonom obvezat vjerovnike da dug koji zele prodati MORAJU u iznosu kojem prodaju agencija(cca20%) prvo ponuditi samom duzniku!!!!!! 2. OBAVEZNO - uvesti osobnu odgovornost svakog djelatnika bilo koje drzavne institucije( porezna, fina etc.) za krivo i nepotpuno i samovoljno provodenje zakona i ostro kaznjavati bilo kakve nelegalne povlastice jer zakon MORA biti jednak za sve a ne dvojak.3. Vjerovnik salje poziv za nagodbu duzniku prije postupka blokade. 4. OBAVEZNO slati obavijest da cete biti blokirani i da ste uopce duzni jer ljudi ne znaju da se netko sjetio da 2001 god nisu ( kao), platiti neki racun. 5. Prvo rjesavanje glavnice. Zastiti minimalni dohodak u potpunost i i kod ljudi zaposlenih na 4h?6. ZASTARA se mora urediti zakonom kako i slijedi i postovat a ne da meni osobno hzmo posalje 2015 god da 2001 nisam predala ID obrazac i ad hok zaduzenje retroaktivno 15 god. I to sve bez adekvatnog poreznog rjesenja. Prestat pogodovat biljeznicima i odvjetnicima i pocet cijenit covjeka kao stupa drustva.7.Interakcija izmedu FINE i Sudova mora postojat a primjetila sam da uopce ne postoji. 8. Smanjit ovlasti Fine i objasnit gradanima sto je tocno Fina i zasto fina salje kazne ljudima koji su otvorili firme koje nikad dana poslovale nisu zatvorene odavno?- Molim Vas - procitajte ovo dok i zadnji vrijedan i posten covjek ne napusti domovinu i pobjegne tamo gdje ce moci prezivjet bez straha. Da li vi shvacate da vas se ljudi boje, da demokracija i sloboda govora ne postoji?” Jer se ljudi boje! 9.-!!!!! Zelim napomenuti da ovrhovoditelji upadaju u tude kuce i stanove bez najave i obavijesti - uvesti- pod obavezno poslati obavijest sa povratnicom o danu dolaska. Meni su gazdi stana doslovno oteli tv radi moje ovrhe?????Gdje zivimo- da li je to humanost na djelu? 10.smanjiti kte- ucinit dugove otplativim i ukinut troskove biljeznika, fine, kte agencijama i ostale troskove koji ne postoje jer da nema toga sigurna sam da bi se 50% duga rjesilo u roku od 1god. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 365 | Rajko Glavurdić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovanje! Ja sam u blokadi 2926 dana.Supruga mi se razbolila prije toga.Imala je karcinom dojke.Podigao sam kredit da joj olakšam liječenje.Inače sam iz Slavonije,a liječila se u Zagrebu i Osijeku.Određeno vrijeme sam servisirao kredit,a onda sam upao u probleme.Briga njih u banci za moje probleme i tako sam upao u to dužničko robstvo.To sa suprugom je na kraju dobro zavšilo.U vezi zakona moje mišljenje je da bi se prvo trebalo otplaćivati glavnicu pa onda kamate jer bi se bar tako nekada mogao osloboditi duga u suprotnom nikako. | Nije prihvaćen | Prijedlog koji se odnosi na promjenu načina uračunavanja (da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove da se prvo namiruje glavnica, potom troškovi a na kraju kamate) nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Prema važećem uređenju kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove uračunavanje se obavlja na način da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Troškovi trebaju imati prednost pred kamatama i glavnicom zato što troškovi izravno opterećuju vjerovnika bez obzira na to hoće li imati uspjeha u namirenju kamata i glavnice. Kamate imaju prednost pred glavnicom zato što bi se djelomičnom isplatom glavnice smanjile kamate te zbog zabrane anatocizma (zabrana obračunavanja kamate na kamate). Prihvaćanje predloženog rješenja značilo bi da namirenjem glavnice kamate na iznos glavnice prestaju teći, dok bi se dužnik i nadalje koristio novčanim sredstvima vjerovnika nepodmirenim na ime kamata na koji zbog zabrane anatocizma kamate ne teku. U odnosu na zaštitu potrošača, u uređenju visine stope zateznih kamata već je uvažena činjenica njihovog posebnog položaja odnosno zaštite jer je stopa zakonskih zateznih kamata za potrošače niža od stope zateznih kamata predviđenih za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. |
| 366 | Čedomir Marić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovani! Kao prvo zahtjevam da se iz ovršnog postupka izbace Javni Bilježnici jer se nepotrebno stvaraju troškovi. Drugo, Kada se ovrha pokrene, zatezne kamate su nepotrebne. (Prema iskustvu, dosadašnja praksa dovodi samo do veće zbrke) Kompletno digitalizirati sustav te pri sudu, osnovati tijelo od 5 do 10 sudaca koji bi zaprimali i obrađivali zahtjeve za ovrhama. Nadalje, iako postoje zahtjevi za drugačijom praksom, ja osobno smatram da se tijekom prilaganja zahtjeva za ovrhu treba i mora priložiti i račun po kojem se ovrha pokreće. Naime, nakon što je zaživio sustav fiskalizacije, račun je dokument koji je dokaziv kroz sustav digialne forenzike, a ovakva praksa bi zaustavila pojedine "izmišljene" ovrhe, (koje, prema navodima pojedinaca postoje). Cijela stvar ne bi trebala biti previše komplicirana. Iz ovršnog postupka, treba izbaciti dom kao sredstvo naplate. Naime, nije teško dokazati živi li netko u nekretnini koju naziva domom ili ne. Ako nije prijavljen na adresu koju naziva svojim domom, onda se to ne može smatrati istim. Naime, vrlo lako je dokazati da netko živi na adresi, odnosno ne jer se može ući u trag prijavama prebivališta odnosno boravišta. Takva praksa bi zaustavila nekorektne deložacije. Zapravo, nekorektne deložacije, jednom kada se i taj oblik naplate regulira pravnim sredstvima, može prouzročiti neizmjerne financijske štete po pravnu državu jer će se pojaviti odštetni zahtjevi koji onda prema postoječim pravnim normama mogu poprimiti dosta velike iznose. Ovrha na nekretnimama Ja osobno smatram da se ne bi trebao stavljati limit na ovrhu na nekretninama osim kad se radi o najmanjem iznosu. A to bi izgledalo ovako. Ovrhovoditelj, država i ovršenik se dogovaraju oko cijene nekretnine koja postaje predmetom ovrhe. Ako se ne mogu dogovoriti, onu stranu koja dogovor pobija, treba zastupati jedan ili više vještaka. Oni postižu dogovor oko cijene nekretnine te ona ulazi u postupak naplate ovrhe. Ako je cijena iste višestruke vrijednosti nego što je ovrha, onda se iz naplatne mase naplačuju prvo vjerovnik/ci, a tek onda se naplačuju kamate. Istom, preostala sredstva se uplačuju na poseban račun koji je zaštićen te ne potpada pod naplatu ovrha iz istog postupka. Osobno, smatram da najniža visina iznosa koja se smije provesti nad nekretninom smije biti do 100 000,00, kn (stotinu tisuća kuna), što bi moglo biti i jedna trećina najniže iznosa neke stambene jedinice a koja nije dom, (tj. nema status doma dužnika). I kao zadnje, ali sigurno i poslijednja moja primjedba na OZ, jest blokada računa. Smatram da blokada do sada nije pokazala nikakvu uspješnost u naplati dugovanja te bi, kao takva, trebala biti izbačena iz OZ-a u potpunosti. Naime, slijedom navoda uvaženog suca Mislava Kolakušića, a i iz osobnog iskustva, vrlo odgovorno tvrdim da blokada računa nema pozitivan učinak jer vodi u uzročno - posljedičnu spregu dugova i stvaranja novih dugovanja. Odnosno, ako je dužnik blokiran iz bilo kojeg razloga, njegov račun postaje nelikvidan te dužnik nije u stanju namiriti ostala potraživanja, što opet vodi u novi krug ovrha te se time zatvara "čarobni krug" dugovanja potraživanja - insolventnosti. Zapravo, zakon koji je prethodio novom Ovršnom zakonu kakvog danas poznajemo, onaj stari koji je vrijedio do izglašavanja sadašnjeg 2012 godine je bio daleko prilagođeniji jer se dugovanje namirivalo direktno kod poslodavca gdje je dužnik zaposlen gdje je sud kao glavno tijelo donošenja odluka o ovrhama slao ukupno dugovanje na naplatu kod poslodavca koji je onda trećinu OD-a, (osobnog dohotka), uplačivao na račun vjerovnika a ostatak je išao dužniku. Prijedlog uvaženog gospodina Kolakušića bi išao u tom pravcu te bi se sve odvijalo digitalnim putem, (uz moj dodatak, da vjerovnik mora dokazati postojanje dugovanja van svake sumnje, a dužnik mora biti dokazivo pozvan na izjašnjavanje o dugovanju). Naime, dosadašnja praksa predviđa oglasnu ploču kao sredstvo obavijesti dužnika o dugovanju za slučaj nemogućnosti dostave službenog pismena, što se pokazalo kao izuzetno sredstvo zlouporabe, (jer se u pravilu događa da dug bude oglašen na ploči suda daleko van mjesta stanovanja dužnika te ovaj ne bude obaviješten o dugovanju). Zapravo, oglasne ploče kao sredstvo obavještavanja stranaka o stanju predmeta, bih, osobno, izbacio kompletno van zakona te bih uveo neki digitalni oblik obavještavanja jer to u današnje vrijeme nije neki osobito zahtjevan zadatak. Primjerice, stranka u postupku može biti obaviještena o postojanju pismena na bilo kojem šalteru državne uprave kroz jedinstveni državni registar, te biti upućena na nadležni sudski uruđbeni ured kako bi preuzela pismeno. U trenutku kada bude obaviještena o postojanju pismena kreče zakonski rok za preuzimanju, umanjen za neradne dane, (vikendi, praznici, izvanredni neradni dani), te protekom tog vremena postupak može biti nastavljen i presuda donesena zbog ogluhe. S poštovanjem Čedomir Marić | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Ističe se kako su kamate sankcija za neplaćanje dugovane tražbine po dospijeću, a dužnik može zaustaviti tijek kamata pomirenjem tražbine. Dodatna pravna sigurnost ovršenika jamči se kroz ubacivanjem u poštanski sandučić obavijesti o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova |
| 367 | Goran Gudlin | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovanje, predložio bih da se od ovrhe izuzme otpremnina ili dio otpremnine u nekom postotku. Mislim da bi to ovršeniku omogućilo preživljavanje u razdoblju traženja novog posla, a drugi bitan razlog je da ovršenik dođe do većeg iznosa gotovine koji omogućava pregovore sa vjerovnicima bile to banke ili firme za naplatu kupljenog dugovanja. Ja osobno imam blokiran račun i ovrhu na novčanim sredstvima i banke su mi ponudile prije prodaje drugim firmama da platim u gotovini iznos od 10 do 30 posto, a ostatak duga bi otpisale.Nisam to mogao platiti jel mi zaštićeni dio plaće koji je potreban za tekući život nije oomogućio da uštedim veći iznos gotovine.Naravno u slučaju velikih iznosa otprmnina da se postavi maksimalan iznos otpremnine koji je izuzet od ovrhe npr. 30000 do 40000 tisuća kuna. Mislim da bi ovaj moj prijedlog puno pomogao ovršenicima. Hvala, lp, Goran Gudlin. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 368 | Udruga Ovršni | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Prije svega nekoliko primjedbi na sveukupan prijedlog Ovršnog zakona te nekoliko natuknica što smatramo da on MORA sadržavati. Smatramo kako su sveukupne promjene koje se predlažu “kozmetičke” prirode te nedovoljno štite socijalno osjetljive slojeve što ćemo detaljno obrazložiti dalje u tekstu. Ustavom RH. Čl.3 propisane su temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i između ostalog i "socijalna pravda". Pitanje ovrhe nad jedinom nekretninom i dalje je otvoreno te prema ovom prijedlogu Zakona moguće-što je također protuustavno (Prema Ustavu RH. Čl. 34 Dom je nepovrediv) . Potrebno je izuzeti iz ovršnog postupka jedinu nekretninu bez obzira na visinu duga! Upitna je i dalje efikasnost same naplate duga, dakle ono što bi trebao biti primarni cilj jednog ovakvog Zakona, zbog toga što se troškovi akumuliraju do te mjere da na kraju premaše i glavnicu te dug postaje neotplativ. Predlažemo izuzimanje FINA-e i javnih bilježnika iz ovršnog postupka( koji povećavaju troškove postupka ) te predlažemo da se novim Ovršnim zakonom dužniku omogući pravo prvenstva otkupa duga (čime bi se riješio problem sa troškovima koji su izravna posljedica raznoraznih tvrtki za naplatu dugovanja čija je legalnost upitna). Osim toga i dalje prema ovom prijedlogu Ovršnog zakona nije se promijenio redoslijed otplate duga što smatramo da je prvo potrebno da se plaća glavnica. Velik problem cijelog Zakona je njegova neefikasnost, brojke znate i sami iako tvrdite kako prethodna verzija daju dobre rezultate. Prema našem prijedlogu Zakona sudovi su nadležni za donošenje rješenja o ovrsi i provedbu ovrha. Kako bi se sudovi „rasteretili“ cjelokupni sustav bi trebao biti potpuno digitaliziran. U početku bi se naravno u tu digitalizaciju trebalo uložiti, to jest trošak, ali kao posljedica toga troškovi postupka bi bili svedeni na minimum te bi cjelokupan postupak postao efikasniji što sadašnji Zakon jednostavno ne omogućava. Sam ovršni postupak je dugotrajan, a zbog svega što jest posljedica ovog Ovršnog zakona dug postaje neotplativ. Jasno je da cilj ovog prijedloga kao i dosadašnjeg Ovršnog zakona nije naplata duga jer se ne bi izbjegavala ova pitanja koja smo naveli. Posljedica Ovršnog zakona jest iseljavanje naših građana, čak i gubitak života. Donesite pravedniji zakon, te uvažite naše prijedloge! U nastavku dajemo još nekoliko prijedloga. Članak 12. (2) "Žalba ne odgađa provedbu rješenja" Smatramo kako ovu odredbu treba izbaciti iz Ovršnog zakona zbog njezine protuustavnosti I protupravnosti te krši temeljna ustavna i druga prava dužnika/ovršenika. Članak 17. Zakonski odrediti troškove koji prema našem prijedlogu ne bi bili visoki (npr.50kn), jer kada bi se cijeli sustav digitalizirao oni ne bi stvarnu osnovu iz čega proizaći. Ovo je zaista realno i ostvarivo što pokazuje i praksa u drugim zemljama npr. Slovenija. Članak 28. Naveli smo već kako Javne bilježnike treba izuzeti iz Zakona. Isključivo sudovi su nadležni prema našem prijedlogu za donošenje rješenja o ovrsi i provedbu ovrhe, a cijeli sustav je digitaliziran čime ovršni postupak postaje brz i efikasan te su mu troškovi svedeni na minimum. Članak 30. Nikakve zatezne kamate. Izbaciti sve ovo iz zakona. Članak 46. Također mnogo problema što je pokazala dosadašnja praksa i ovo što predlažete nisu rješenja. Sve ove bespotrebne komplikacije se jednostavno rješavaju pomoću digitalizacije sustava. Čl. 79. Prema Ustavu RH. Čl. 34 Dom je nepovrediv te je potrebno izuzeti iz ovršnog postupka jedinu nekretninu bez obzira na visinu duga! Čl.81. Osim navedenih točaka predlažemo da se izuzmu od ovrhe primanja po sljedećim osnovama: primitke od povremenog rada osoba s invalidnošću koje nisu zaposlene, novac primljen od humanitarnih organizacija, naknade za prvo udomljavanje djeteta, pomoći za štete od prirodnih katastrofa, pomoć tvrtkama u teškoćama, novac dobiven iz aktivne politike zapošljavanja, otpremnine kako bi se dodatno zaštitili socijalno osjetljivi slojevi. Čl.90. Vi predlažete „(1) Ovrha na nekretnini nije dopuštena radi namirenja tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna…“ potpuno se ne slažemo sa visinom ovog iznosa koji bi trebao biti veći. Predlažemo 60.000,00 kuna. Članak koji u potpunosti nedostaje jest članak kojim bi dužniku omogućilo pravo prvenstva otkupa duga (čime bi se riješio problem sa troškovima koji su izravna posljedica raznoraznih tvrtki za naplatu dugovanja čija je legalnost upitna). | Djelomično prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 369 | Denis Škugor | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovani!!!! Danas sam u Fini izvadio očevidnik dugovanja te ustvrdio da je banka moje dugivanje prodala. Iznis kredita koji sam digao 2008 god iznosio je 10.000 eura. Zbog nemogucnosti vracanja istog 2011 god pokrenuta je ovrha dabi se u 2 mjesecu 2016 god ista pocela naplacuvati s mirovine u iznosu cca. 1700kn. Današnji dug po osnovi potraživanja agencije koja je otkupila dug iznosi 149.300,00 kn. Zbog gore navedenog vidljivo je da.ako se Zakon ne promjeni na način da kamata ne smije prelaziiti glavnicu kao i da se prvo naplaćuje glavnica pa kamata a troškve postupka snosi ovršitelj, primjeri slični meni a i moj su osuđeni na doživotno ropstvo. Nadam se da ćete ovaj moj komentar pročitati i prije slanja novog Zakona u Sabor promijeniti djelove Zakona koje nas u vlastitoj Državi čine robovima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. Vrijeme potrebno da iznos kamate dosegne visinu glavnice je cca 14 godina, dok je jedna od funkcija kamate sankcija zbog neplaćanja dugovane tražbine po dospijeću, dok se promjenom redoslijeda uračunavanja može pogodovati samo neurednim platišama, čime se ne bi ostvarila funkcija kamate. Također nije primjereno sankcionirati ovrhovoditelja troškovima postupka jer mora prisilno naplaćivati tražbinu koja mu nije dobrovoljno podmirena po dospijeću. |
| 370 | Miriam Kervatin | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | RELATIVNA ZAŠTITA PRVE STAMBENE JEDINICE Uvrstiti u Ovršni zakon Glava Prva Osnovne Odredbe PREDMET ZAKONA Čl. 4 (1) PREDMET OVRHE NE MOGU BITI: -prva stambena jedinica u kojoj dužnik boravi OBRAZLOŽENJE: ZAŠTITA PRVE STAMBENE JEDINICE O potrebi zaštite prve stambene jedinice u kojoj dužnik boravi, zaštite ustavnog, relativnog prava na dom (ustavni status), postoji široki konsenzus u zakonodavnim okvirima demokratskih država zapadne demokracije ( Europski sud Pravde, pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života; nesrazmjer "nedjela i kazne"). Pitanje rješenja prezaduženosti potrošača te posljedične masovne mjere prisilnih naplata dugovanja trebalo je, još 2007.godine biti pitanje od velike gospodarske i društvene važnosti po Republiku Hrvatsku. Trebalo je pristupiti rješenju problema. Nažalost, ni 2019. to izgleda kao da još uvijek nije primarni interes Republike Hrvatske. ZAŠTITITI KROZ OPĆE ODREDBE OVRŠNOG. GLAVA DESETA OVRHA NA NEKRETNINI (Čl. 87- 148) Oduzimanje prve stambene jedinice treba zaustaviti kroz Ovršni zakon dok u pripremi; a dok nije prekasno, jer stiže novi val svjetske, ekonomske krize, i zakonodavac mora analizirati i potom uzeti u obzir (sve) loše posljedice prethodnih Ovršnih zakona s kojim se "vlast" nemilice pretežito obrušila na imovinu i bankovne račune pojedinaca i kućanstava, obrtnika, malih trgovaca umirovljenika, socijalno ugrožene građane, i radnike koji su ostajali bez posla, dok je od dugova oslobađao propale investicije i tajkune! Beskućništvo ne smije biti cilj. RH PRAVNA NAČELA vs EU PRAVNA NAČELA Ovršno pravno područje u Hrvatskoj , a podjelom nadležnosti između nacionalnog pravnog poretka i pravnog poretka Europske zajednice, zasad je još uvijek nacionalni legislativni rezervat. U RH već predugo vremena vlada shvaćanje da pravo EU Zajednice i ovršno pravo RH nemaju dodirnih točaka, odnosno da europsko međunarodno nadnacionalno pravo nema učinaka na tu granu prava. Međutim, slika o neokrnjenom nacionalnom ovršnopravnom suverenitetu je fikcija koja se mora prizemljiti i hrvatsko ovršno pravosuđe hitno urediti u skladu s pravnim i socijalnim normama EU. Pravo Europske zajednice razvilo je niz mehanizama utjecaja na pravne sustave država članica. Njima se nacionalni zakonodavac ograničava u donošenju pravnih propisa te nacionalni sudovi obvezuju da otklanjaju primjenu i eurokonformno ( i retroaktivno) tumače neusklađene nacionalne pravne propise. LJUDSKO PRAVO Pravo na zaštitu obiteljskog života, kroz pravo na zaštitu ( prva stambena jedinica) doma važno je načelo demokracije. Takvo načelo, svoje temelje nalazi u samoj osnovi ustavnih zakona kojim "država" odn. republika priznaje i jamči nepovrediva ljudska prava, kako građaninu pojedincu tako i u društvenim formacijama, gdje se odvija njegov život; s obzirom na to da upravo republika od građanina pojedinca zahtijeva temeljno ispunjavanje njihovih obaveznih dužnosti političke, ekonomske i društvene solidarnosti i, konačno, takvo načelo vuče svoj smisao iz savršenstva Konvencije o ljudskim pravima čl. 8. Europske konvencije koji štiti dom i više nego puku kvadraturu, nego jamči zaštitu doma kao "pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života i mjesta prebivališta, pravo na zaštitu doma, mjesto gdje dužnik stanuje, živi ili gdje je proveo znatan dio života" ( europske presude zaštite doma). Stoga je nužno pronaći alternativna rješenja kako bi se izbjeglo da subjekt dužnik, bude lišen jedinog, glavnog i prvog doma, poštujući time načelo da republika ne smije poticati beskućništvo ni apsolutno siromaštvo, nego jačati građansku svijest i dužnost solidarnosti koja se nalazi u temeljima cijele zajednice. Ovim prijedlogom nastojim zaštititi prava predviđena Ustavom, unoseći u reformu Osnovne odredbe Ovršnog zakona te sve od čl. do Ovršnog zakona koji po mom mišljenju olakšavaju otimanje i prodaju oduzete imovine dražbom na štetu dužnika i cijele zajednice. Zakonodavac mora imati na umu i širu viziju te znatno smanjiti ovlasti vjerovnika u pogledu traženja jamstava na dom za dužnika koji tamo živi, a nema drugog doma. TEMELJNI ASPEKTI Nacionalni zakonodavac po mom mišljenju nije po tom pitanju dobro definirao zakonodavni okvir, nedostaju neki temeljni aspekti koji bi, između ostalog, osigurali djelotvorniju zaštitu dužnika i njegovog prava na krov nad glavom, dok je jasno da su prava dužnika znatno otežavaju, u ovom slučaju pravo na stanovanje, ugrožena te trpe smanjenje u korist interesa vjerovnika. Osim navedenog, zakonodavac čl. Ovršnog zakona ( glava --------) predviđa da sudac izvršenja može narediti "oslobađanje" (koja čudna riječ u ovom kontekstu) imovine doma, čak i prije pravorijeka, što definitivno smanjuje pravnu sigurnost dužnika, i ugrožava temelje Ustava RH te Europske Konvencije o ljudskim pravima. Zaključujem da zakonodavac nije u potpunosti definirao zakonodavni okvir, nedostaju mnogi temeljni aspekti, koji bi između ostalog definirali namjeru republike da štiti cijelu zajednicu od apsolutnog siromaštva i jačanja beskućništva u Hrvatskoj. Stoga je jasno da prava dužnika, u ovom slučaju pravo na stanovanje, trpe znatno smanjenje u korist interesa vjerovnika. EUROPSKI STAV: Svrha svakog zakona pa tako i Ovršnog jest ravnopravno graditi i štititi prava i dostojanstvo cijele zajednice bez da republika ( republika,a ne država, ne vlast, demokratska republika koja svoj princip vladanja temelji na Ustavu i Europskoj konvenciji) direktno potiče namjeru smanjivanja temeljnog prava, na prvi dom kao i solidarnu dužnost društva da potiče pojedinca, obitelj pa tako i dužnika, da ima, ako to hoće, mogućnost i sigurnost življenja u svom, jedinom domu. PREPORUKA Preporuka - Rec (2007)8; - Rezolucija No.1 ( 26.Konferencija EU ministara pravosuđa (2005.Helsinki) ; Preporuka –Rec (2003)17 Vijeća ministara na temu prisilne naplate trebali su državama članicama poslužiti kao pravni putokaz rješenja prezaduženosti potrošača. Iz navedenih Preporuka izdvajam osnovno : 1. države članice moraju na vrijeme usvojiti adekvatne pravne mjere kojom bi se riješilo pitanje prezaduženosti ( prezaduženost znači da ukupan dug pojedinca ili obitelji, na duži rok, prelazi njihovu mogućnost plaćanja ) 2. države članice moraju na vrijeme spriječiti dugotrajne posljedice prezaduženost pojedinca i/ ili obitelji : – na vrijeme obaviti popis te analizu uzroka prezaduženosti - baviti se financijskim opismenjavanjem stanovništva; ubaciti financijsku pismenost potrošača u nacionalni obrazovni sustav - osmisliti mreže socijalne,financijske,pravne pomoći pojedincima i obiteljima koje su prezadužene - osigurati pravnu zaštitu privatnih podataka prezaduženih te spriječiti neodgovornu uporabu istih - poduzeti odgovorne mjere da bi se umanjile negativne posljedice prisilne naplate dugova s poštovanjem do osnovnih prava dužnika, zaštitom ljudskog dostojanstva dužnika kao i vjerovnika u svim fazama postupka izvrsne naplate - osigurati osnovna i jednaka temeljna prava dužniku i vjerovniku - usvojiti dobru praksu rješenja prezaduženosti koja već postoji u nekim državama članica - zaštititi osnovnu imovinu dužnika NAPOMENA: Zakonodavac mora , u startu, znati svoju odgovornost za svaki zakon, posebno za drakonske, izvršne zakone poput Ovršnog. Odgovoran je za sve građane naše zemlje u kontekstu siromaštva, svjetske krize, novog vala svjetske ekonomske krize koja se priprema, pa se ne smije (opet) dozvoliti da se isti aršin kazne primjenjuje na siromaha koji je ostao bez posla uslijed propale industrije u zemlji, i tajkuna ili korumpiranog političara ili teškog kriminalca koji zbog teškog kaznenog dijela mogu i moraju ( kroz Ovršni zakon) biti u poziciji izgubiti kompletnu imovinu kao namirenje štete. Hrvatska bi se demokracija morala potruditi više i bolje da doprinese općoj demokratizaciji svijeta i zaštiti ljudskih prava pojedinaca i/ili cijele zajednice. Dakle, pitanje je definicije političke namjere zakonodavca koja nikada ne smije biti iznad ili protiv Ustava ili Europske konvencije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. U odnosu na zaštitu nekretnine od ovrhe ističe se kako je Nacrtom predviđena zaštita nekretnine koja služi ovršeniku za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba koja je konkretna razrada načela zaštite dostojanstva ovršenika. Ovršenik, također, ima na raspolaganju institute žalbe na rješenje ovrsi i moguće tužbe radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. |
| 371 | Slaven Barišec | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | PRIMANJA IZUZETA OD OVRHE U članak 81. nacrta prijedloga ovršnog zakona pod 23. uvrstiti stavku koja treba glasiti ovako: 23. Stimulacija u plaći Članak 81. stavku pod 15. potrebno je izmijeniti, te stavka pod 15. mora izgledati ovako: 15. PRIGODNIH NAGRADA radniku koja se smatraju materijalnim pravom radnika do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima CILJ: Ovim manjim izmjenama u ovome članku regulira i definira se zaštita prava i dostojanstva ovršenika koji imaju ovrhe na stalnim primanjima odnosno plaći. Do sada se u praksi kod više različitih poslodavaca događalo da zbog nedorečenosti ovog dijela ovršnog zakona ovršeniku plijeni (Božićnica,Uskrsnica, regres,darovi za djecu) jer je poslodavac sve navodio pod PRIGODNU NAGRADU koja u prijašnjem zakonu nije bila zaštićena. Poslodavci koriste "alat" stimulacije za isplatu nekih oblika nagrada,poticaja i slično za nagrađivanje radnika, te je ovu stavku isto tako potrebno zaštiti od ovrhe. Zaštitom STIMULACIJE u plaći od ovrhe, radnik će biti zadovoljniji te više motiviran/stimuliran za rad te na kraju krajeva i za ostanak u RH. . | Prihvaćen | Prihvaća se prijedlog da se od ovrhe izuzmu prigodne nagrade i druge nagrade za uspješnost na radu do iznosa koji su neoporezivi prema posebnom propisu. |
| 372 | Saša Perković | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Osobno sam bio u FINA-i i raspitivao se za "apsolutni" stečaj potrošača te su mi rekli da nemaju uvid u sva moguća eventualna potraživanja.Na moje pitanje kako da saznam točno gdje šta kako, jer nakon što sam godinama blokiran, ni sam ne znam gdje sam sve dužan.Nemojte dozvoliti da kad netko proglasi tzv."apsolutni "stečaj (jer dug može biti velik) da nakon toga ispadaju "kosturi iz ormara",odnosno dugovi od prije proglašenja stečaja dođu na naplatu poslije proglašenja istog.Možda neki poziv za sve npr. nešto kao kod stečaja pravnih osoba ili??? | Primljeno na znanje | Stečaj potrošača nije predmet ovih izmjena, odnosno predmetna materija nije uređena Ovršnim zakonom. |
| 373 | Vedrana mitrovic | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Postovani! Ja moram ostaviti komentar na ovu dosadasnju situaciju s ovrhama jer me se itekako tice.Naime,trebalo bi u ovom novom zakonu biti podosta izmjena staroga,ali i uvesti stosta novoga.realno,mi jesmk u eu,ali mnogim drzavama nismo ni do koljena kada su place i mirovine u pitanju,iste su nam jako skromne i jadne.u slavoniji (a vjerujem i sire)placa ne ide dalje od 3,500kn.mnogi dobijaju i manje (cesto cak i nista mjesecima),kada vec nitko nije spreman da se odrekne svog djela "kolaca" da bi obicni radnik dobio vecu placu,onda bi bilo u redu kada bi se place do 3,500kn izuzele takodjer od ovrhe,jer to je nesto malo vise samo od socijalne pomoci.od toga iznosa jedna obitelj ne moze prezivjeti od place do place,a stvarati nesto tek nemoze,a ako su mladi ljudi krenuli u samostalan zivot,mogu zaboraviti imati djete (jos jedan oooogroman razlog nase lose demografije jesu i ovrhe po racunima.zsmislite da dobijete bjednih 2700kn,ovrha od toga odmah u startu odnese 900kn,ostane ti 1800kn,rezije iznose 1200kn...koliko ostaje? Nemas ni za sami kruh iducih 30dana do sljedece place.sva primanja,bilo to placa ili mirovina barem do 3500kn trebala bi biti postedjena pljacke to je prvo sto bi valjalo uvesti.potom,da kad vec dodje do ovrhe se manje naplacuju svi usput,jer tako veoma brzo dug od bjednih 400kn na primjer dodje do svote koju nikada neces moci otplatiti,upadas u zacarani krug bez kraja,duznicko ropstvo u svakom smislu.s tim ovrhama i zakonom takvim kakav jeste,oduzimate ljudima mogucnost stvaranja obitelji,jer djeca traze osim ljubavi i sredstva za zivot,a to nisu porodiljne naknade vec dostojna i sigurna placa svaki mjesec iz godine u godinu,jer djeca ne zive samo prve dvije-tri godine.a kako da se netko upusti u to ako zna da narednih ne znam koliko godina nece imati sebi za jesti,a kamoli djetetu?jer eto,upao je u duznicko ropstvo,zvano OVRHA,koji je unistio na tisuce hrvata i unistava jos i dalje.Teze i gore je sada zivjeti nego za vrijeme domovinskog rata. Unaprijed zahvaljujem | Nije prihvaćen | Izuzimanjem od ovrhe plaće koja je manja od 3.500,00 kn značilo bi da se vjerovnik ne bi mogao namiriti na novčanim sredstvima ovršenika s naslova plaće sve dok on ima takvu plaću, što je neprimjereno ograničenje prava vjerovnika da naplati svoju tražbinu dok je ovršenik zaštićen pravilima o izuzimanju dijela primanja od ovrhe. |
| 374 | Nikola Čupić | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Da bi zakon bio uspjesan treba izbaciti lihvarske agencijee, kako ovrsni postupak nebi bio skuplji i veci od samog duga, te tako ipak dati priliku da se taj isti dug nekada i otplati! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 375 | Miriam Kervatin | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | PRAVO NA POŠTENO (PRAVIČNO) SUĐENJE Iproblem 9 milijuna vec postojecih ovrha sto treba uzeti i obzir obzirom da nisu provedene sudskim postupkom Pravo na sud i pristup sudu najvažniji je činitelj “prava na sud” kao jedan od čimbenika prava na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. (1) Ovršni postupak i postupak osiguranja u prvom i drugom stupnju vodi i odluke donosi sudac pojedinac. Cilj: 1. Hrvatska nije ni pokušala, a ni Ustavni sud ne osigurava temeljnu pravnu zaštitu ugroženih. 2. Taj “istočni grijeh” zakonodavne delegacije u Hrvatskoj uočio je i Ustavni sud u svojoj ranoj judikaturi kada je jednom prilikom, obiter dictum, primijetio da “… bi u primjeni članka 88. Ustava RH zakonodavac trebao biti određeniji na koja se pitanja iz njegova djelokruga odnosi ovlast Vladi RH, čime bi se otklonile moguće sumnje s tim u svezi i pridonijelo pravnoj sigurnosti”. 3. Upravo je propust Ustavnog suda da još ranije konkretizira ustavne kriterije zakonodavne delegacije doveo do eskalacije u problemima koji su sada dnevno pred nama. Pravna osnova: 1. USTAV RH Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 2. Europski sud Pravde Ovršni zakon RH, 1996. god. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 376 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Oglašavanje na oglasnoj ploči suda je neprimjereno i nema svrhe za dužnika jer to ne čita jer niti ne zna da je netko protiv njega pokrenuo ovrhu. To ide na ruku sudovima jer se rješavaju predmeta, ali zato nema PRAVNE sigurnosti građana koji mogu biti ovršeni a da to niti ne znaju. Zašto paralelno s oblašavanjem na oglasnoj ploči ne bi se moglo poslati ovršeniku ovršni prijedlog običnim pismom koje bi poštar ubacio u poštanski sandučić bez ikakve obavijesti i potpisa. Zašto sudski službenici ne bi direktno dali u ruke ovršeniku pismo ili da mu se isporuči u organizaciji gdje je zaposlen. zastara bi se trebala pratiti po službenoj dužnosti, a ne da je svaki ovršenik prepušten sam sebi pogotovo ako ne zna da se na zastaru mora sam pozvati. | Nije prihvaćen | Pravila o dostavi su propisana u svrhu potvrde trenutka primitka pismena od stane primatelja. u slučaju ubacivanja prijedloga u sandučić ne bi se znalo kada je ovršenik primio prijedlog, a što je bitno zbog tijeka rokova za prigovor/žalbu. Dostava putem oglasne ploče je iznimka i primjenjuje se kada dva puta nije uspjela osobna dostava na adresu prebivališta ili boravišta. Sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. |
| 377 | Saša Perković | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | -izuzeti od ovrhe božićnice,uskrsnice ili nešto takvo -zabrana ovrhe nekretnine koja je pod hipotekom sa nezakonskim i sudski utvrđenim(promjenjivim )kamatama i(ili) nezakonskom valutom (CHF)jer postoje presude naših sudova da su nezakonite kamata i valuta -ako je netko blokiran ,ne dozvoliti mogućnost skidanja sa primanja više od 10% istih | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se prijedlog da se od ovrhe izuzmu prigodne nagrade za uspješnost na radu do iznosa koji su neoporezivi prema posebnom propisu. |
| 378 | Saša Perković | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Saša Perković 07.01.2019 09:29 uredi 0 0 Imam nekoliko prijedloga: -kod "totalnog" stečaja potrošača zakonom osloboditi jamce i sudužnike jer ako nemam obaveza prema banci ,a banka ovršuje jamce i sudužnike koji je smisao?Opet sam rob dugova banci ali preko jamaca .ako je netko blokiran ne treba dozvoliti skidanje sa primanja više od 10% | Primljeno na znanje | Primjedbe su primljene na znanje. Ujedno ističemo kako je materija stečaja potrošača uređena posebnim zakonom. |
| 379 | Zlata Blaće | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Zakon se mijenja zbog javnih bilježnika što se niti ne krije. Varijante izmjena zakona nisu bile moguće već mijenjanje cijelog zakona jer javni bilježnik nije sud. Zakon je kompliciran i mnogi članci su nedorečeni pa ostaje kao i do sada da se tumači različito. Nema zastarnog roka, nakon kojeg kada nastupi ovrha se obustavlja, nužno kako bi se ovršenik bar izjednačio sa ubicom ili kriminalcem za koje postoje zastarni rokovi. Minimum izuzet od ovrhe se mora odrediti. Zakon opet ne uvažava i zanemariva činjenice da smo lihvareni i nezakonito ovršavani kamatama koje su ništave i koje su vjerovnici jednostrano mijenjali i temeljem tako ništavih obračuna doveli u stanje da dug nije bilo moguće vratiti. I dalje se ništavo ovršava. Banke su tako ništave kredite prodale članicama HUAN-a koji nezakonito postupaju i unose strah među građane kojima se prijeti na razne načine, idu tako daleko da ljudima dolaze na vrata, prijete. Treba izričito navesti da isprava u kojoj su navedene ništave odredbe nije ovršna isprava. Kod fiducije je ništav ugovor ali nema odredbi koji ugovor budući ili svi ugovori. Ako su svi onda to treba i napisati a ako se odnosi na buduće od stupanja zakona na snagu onda čemu ništavost, Pravilnije je nije dopušteno. Mada u osnovi i jesu ništavi svi sklopljeni pred bilježnikom koi nije sud i koji je provodio cjeli postupak i ljudi su gubili vrijednu imovinu za male iznose. Kod izravne naplate fina koja nije sud je nadležna za ocjenu valjanosti isprava, samo sud može naložiti blokadu računa. Novi ovrhovoditelj može stupiti u započeti postupak SAMO UZ IZRIČITU suglasnost ovršenika jer kod promjena ovrhovoditelja u izravnoj naplati ovršenik niti ne zna tko je vjerovnik koji mu oduzima imovinu. Ovdje se kod izravne naplate radi o RETROAKTIVNOJ PROTUUSTAVNOJ primjeni zakona jer se primjenjuje na sve ovršne postupke bez obzira po kojem zakonu se trebaju dovršiti iako je do 2014g za promijenu bila određena mogućnost samo uz izričiti pristanak stranke u postupku. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 380 | JAVNI BILJEŽNIK ZVIJEZDANA RAUŠ-KLIER | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ljubazno molim da primite na znanje kako troškovi javnog bilježnika za dug u iznosu 250,00 kuna iznose 60,00 kuna + PDV + trošak dostave (cca 15,00 kuna), sve sukladno važećim zakonskim propisima. Ostatak čine odvjetnički troškovi temeljeni na važećoj odvjetničkoj tarifi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 381 | Miriam Kervatin | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | VJERODOSTOJNA ISPRAVA Članak 31 (1) Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, izvadak iz poslovnih knjiga i obračun kamata, samo ako se odnosi na nespornu tražbinu, ako se ustvrdi da je dužnik izričito prihvatio navedenu tražbinu. (2) Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te nesporni predmet, opseg i vrijeme ispunjenja nesporne tražbine. OBRAZLOŽENJE: Vjerodostojna isprava temeljem izvatka, račun iz poslovne knjige, mjenica, vrijednosni papir, cesija ... (...) može se smatrati autentičnom ispravom, koja također može biti osnova za izdavanjem ovršnog naslova u RH, i EU samo ako se utvrdi da je dužnik izričito prihvatio u njima navedenu tražbinu. Svako drugačije ponašanje može voditi ka zloupotrebi. POZITIVAN PRIMJER IZ PRAKSE EUROPSKOG SUDA PRAVDE (travanj, 2017) Presuda C- 551/15 Presuda C- 484/15 | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 382 | Darko Repinac | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Moj prijedlog je da se iz postupka ovrhe iskljuće javni bilježnici. Nije moralno da na ime glavnice duga od 250 kn javni bilježnici nakalame preko 700 kn dodatnih troškova obrade ovrhe. Iznos javnobilježničkih troškova ne bi smio prelaziti iznos glavnice koja se ovršuje. Na ovaj način najmanju korist imaju vjerovnici, jer bi se njihova potraživanja puno brže naplatila nego na ovaj način, kad dužnici moraju plaćati te enormne troškove umjesto da ta sredstva usmjere na podmirivanje ostalih svojih troškova i tako izbjegnu ponovne ovrhe. | Nije prihvaćen | Navedeni institut javnih bilježnika nužan je za kvalitetno provođenje ovršnog postupka. |
| 383 | Miriam Kervatin | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Glava deveta OGRANIČENJA OVRHE Članak 81. Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, izuzeta su od ovrhe primanja po osnovi: 1.Zabrana provedbe ovrhe nad mjesečnim primanjima ovršenika koji su ispod 76% bruto minimalnog dohotka za kalendarsku godinu. OBRAZLOŽENJE: Bruto minimalna plaća, 2019. u RH iznosi 3.750,00 kn (76% =2.850,00 kn). Prijedlog vrijedi za pravne i za fizičke osobe. Prijedlog društveno opravdan. Zakonodavac više ne bi direktno poticao rast privatnog duga. Izlazi se u korist socijalno ugroženima, kako bi imali minimum, za preživjeti. Smanjio bi se alarmantni broj ovrha u Hrvatskoj. POZITIVNI PRIMJER IZ EUROPSKE OVRŠNE PRAKSE Republika Slovenija, ZdavP-2/od 2015. Od ovrhe zaštićeno 76% bruto minimalnog dohotka ( 602 EUR/mjesečno) | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 384 | Sara Juma | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Ukinuti kamate jer kamatarite vlastiti narod koji postaje rob vlastite drzave .. donjeti zakone koji ce pomoci ljudima,a ne pomoci vladi da puni proracun . Imam osijecaj da zelite uvesti cisto robovlasnicko drustvo 21-vog stoljeca. Uvest placanja rezija i mjesecnih obveza trajnim nalozima te obvezat institucije da place uplacuju do tocno odredjenih datuma . Mnoge zemlje imaju taj sistem koji izvrsno funkcionira i nema neplacenih racuna ... u protivnom ako radniku ne sjedne placa do odredjeng datuma -ovrsite instituciju a ne jadnog pojedinca !!! Problem ovrsnog treba rjesavat od korjena, a ne ga usjmeravat u pravcu - kako kaznit neplatise . Cemu ovrha ili blokada ??? Drzava je u rasulu ..siromasna i jadna .Vi sa dosadasnjim i novim zakonima osiromasujete narod jos vise ,umjesto da im pruzite ruku spasa Sjest na placu ako si dva mjeseca duzan i rijesen problem . Tad ne bi bilo ovih nesuvislih neplacenih cifri a niti ovrha. Cemu ovaj kaos ? Za kraj definitivno uvest zastaru na postojece ovrhe !!! | Nije prihvaćen | Prijedlogom se predlaže propisati da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga. Prijedlog da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Zatezne kamate su zakonom unaprijed određena naknada koja nastaje kao posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Predloženo uređenje dovelo bi do obezvrjeđivanja poticajne, kaznene i zaštitne funkcije zateznih kamata i utjecalo na smanjenje discipline u plaćanju. Tijek zateznih kamata nije unaprijed vremenski određen (teku od prvoga dana zakašnjenja do plaćanja) i na tijek kamata dužnik može utjecati vremenom ispunjenja obveze. U hrvatskom pravnom sustavu dužnik je zaštićen od prekomjernog plaćanja na ime kamata i to: zakonskim ograničenjem visine stope zateznih kamata i načelnom zabranom anatocizma kojom se zabranjuje obračunavanje kamata na iznos dospjelih neisplaćenih kamata. usvajanje prijedloga da zatezne kamate prestaju teći kada dosegnu visinu glavnice duga je u suprotnosti sa svrhom i funkcijom kamata kao naknadom za korištenje tuđeg novca čime bi se dovela u pitanje njihova suština, te bi se u odnos vjerovnika i dužnika unijela neravnopravnost – oštetio bi se vjerovnik a privilegirao dužnik koji bi imao pravo koristiti vjerovnikov novac bez naknade. |
| 385 | Biserka Meštrović | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Uvesti zastaru od tri godine, pogotovo ako vjerovnici nesmetano posluju, smanjiti drastično zatezne kamate, naplaćivati najprije GLAVNICU, pa tek onda kamate. Ukinuti nasljeđivanje dugova. U potpunosti ukinuti utjerivače dugova, ovršnu mafiju, UKINUTI FINU. Hanžekovićev lihvarski ured nema što raditi u pripremi zakona, to je za DORH, jer ako može lihvar sudjelovati u tome, to je onda zakon mafije protiv naroda. Sa javnih bilježnika prebaciti na sudstvo. Donjeti zakon koji bi štitio građane, a ne ugrožavao njihova osnovna ljudska prava. Omogućiti blokiranima da mogu zarađivati , jer u protivnom je to zatvoreni krug i van svake je pameti. Ovakvim zakonom protiv prava čovjeka na dostojanstven život narod navodite na to da se dogodi Paris ili Beograd, a onda će pasti i vaše pozicije, te moć da gurate narod u ponor. | Nije prihvaćen | Prijedlog koji se odnosi na promjenu načina uračunavanja (da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove da se prvo namiruje glavnica, potom troškovi a na kraju kamate) nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Prema važećem uređenju kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove uračunavanje se obavlja na način da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Troškovi trebaju imati prednost pred kamatama i glavnicom zato što troškovi izravno opterećuju vjerovnika bez obzira na to hoće li imati uspjeha u namirenju kamata i glavnice. Kamate imaju prednost pred glavnicom zato što bi se djelomičnom isplatom glavnice smanjile kamate te zbog zabrane anatocizma (zabrana obračunavanja kamate na kamate). Prihvaćanje predloženog rješenja značilo bi da namirenjem glavnice kamate na iznos glavnice prestaju teći, dok bi se dužnik i nadalje koristio novčanim sredstvima vjerovnika nepodmirenim na ime kamata na koji zbog zabrane anatocizma kamate ne teku. U odnosu na zaštitu potrošača, u uređenju visine stope zateznih kamata već je uvažena činjenica njihovog posebnog položaja odnosno zaštite jer je stopa zakonskih zateznih kamata za potrošače niža od stope zateznih kamata predviđenih za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. |
| 386 | Zoran Đuga | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | I dalje donosite zakone koji su protivni ljudskim pravima koja svakodnevno kršite ! Ljudima ste oduzeli pravo da zarade novac da mogu plaćati režije i preživjeti i donosite sramotne zakone koji ih dodatno osiromašuju i dovode do samoubojstava! Dajete sebi megalomanske plaće i uništavate zemlju i narod u kojoj živite kličući kako ste domoljubi !Možda vi ne znate što je to pravo i pravda ? Još da napišem i da ste nelegalno na vlasti jer vas nije bira narod ! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 387 | Denis Škugor | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Poštovani Iz iskustva znam da je jedan od najvećih problema Ovršnog zakona uz visoke javnobilježničke naknade i problem zatezni kamata koje konkretno u mom slučaju premašuju glavnicu za duplo tako da se moj dug zahvaljujući zateznim kamatama utrostručio. Prijedlog je da se oduzme javnim bilježnicama vođenje ovršnih postupaka te isto prebaci na sudstvo a zatezne kamate ogranuće najviše na visinu glavnice te da se prvo naplaćuje glavnica pa tek onda zatezne kamate dok troškove ovrhe treba snositi onaj tko pokreće ovrhu. | Nije prihvaćen | Predloženim zakonodavnim rješenjem smanjuju se troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda o ovršnosti se izdaje automatizmom, slijedom čega više nema troška izdavanja te potvrde. Uz navedeno, Zakonom se fiksiraju sudske pristojbe na rješenje o ovrsi. Prijedlog koji se odnosi na promjenu načina uračunavanja (da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove da se prvo namiruje glavnica, potom troškovi a na kraju kamate) nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Prema važećem uređenju kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove uračunavanje se obavlja na način da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Troškovi trebaju imati prednost pred kamatama i glavnicom zato što troškovi izravno opterećuju vjerovnika bez obzira na to hoće li imati uspjeha u namirenju kamata i glavnice. Kamate imaju prednost pred glavnicom zato što bi se djelomičnom isplatom glavnice smanjile kamate te zbog zabrane anatocizma (zabrana obračunavanja kamate na kamate). Prihvaćanje predloženog rješenja značilo bi da namirenjem glavnice kamate na iznos glavnice prestaju teći, dok bi se dužnik i nadalje koristio novčanim sredstvima vjerovnika nepodmirenim na ime kamata na koji zbog zabrane anatocizma kamate ne teku. U odnosu na zaštitu potrošača, u uređenju visine stope zateznih kamata već je uvažena činjenica njihovog posebnog položaja odnosno zaštite jer je stopa zakonskih zateznih kamata za potrošače niža od stope zateznih kamata predviđenih za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. |
| 388 | josip šipek | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Dugovi koji se nemogu naplatiti više od 3 godine zakonom je potrebno otpisati , s obzirom da vjerovnici uredno posluju te im isti ne predstavljaju ugrozu poslovanaj. Spriječiti zakonom da se dugovi prenašaju na djecu dužnika , jer na taj način se produljuje lanac dužnika a nastala opterećenja uništavaju obitelji nasljednika. Jedini dom potrebno izuzeti od ovrhe . osim HIPOTEKA. Donjti zakon sa ciljem zaštite građana , a ne u korist lihvarskih banaka i ovršne mafije. | Primljeno na znanje | Primjedbe su primljene na znanje. Ujedno ističemo kako je pitanje odgovornosti nasljednika nije predmet Ovršnog zakona. |
| 389 | Anamarija Popović | NACRT PRIJEDLOGA OVRŠNOG ZAKONA | Osim toga da se proširuje krug primanja izuzetih ovrhom, pozitivnijih i boljih promjena ne vidim. Trošak nam bez obzira na izmjene zakona raste, jer je prethodni zakon to omogućio. ZAŠTO nije predložena uredba kojom bi se ograničile mogućnosti tvrtkama koje vrše prisilnu naplatu da maltretiraju dužnike pozivima na mobitele ili telefone,pa čak i susjeda, drugih članova obitelji, poslodavaca. Kako planirate to regulirati s obzirom da osobno znam par ljudi koji su zbog prijetnji tih tvrtki poslodavcu dobili otkaze? KAKO je regulirano nasljeđivanje dugovanja ukoliko nakon pokojnika nije bilo ostavinske rasprave niti za istu ima osnove? Moj slučaj je takav...prisiljava me se da preuzmem dugovanje iako za to nema pravne osnove! KOJI ZAKON ĆE ZAŠTITI MOJU DJECU OD MOJIH DUGOVANJA NAČINJENIH PRIJE NJIHOVA ROĐENJA? Može li ova Vlada donijeti JEDAN zakon u korist svojih građana? Barem JEDAN u 27. godina? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |