UREDBU O STANDARDU KAKVOĆE VODA

I. PREDMET UREDBE

Članak 1.

(1) Ovom Uredbom propisuje se standard kakvoće voda za površinske uključujući i priobalne vode i vode teritorijalnog mora te podzemne vode, posebni ciljevi zaštite voda, kriteriji za utvrđivanje ciljeva zaštite voda, uvjeti za produženje rokova za postizanje ciljeva zaštite voda, elementi za ocjenjivanje stanja voda, monitoring stanja voda i izvještavanje o stanju voda.

(2) Ova Uredba ne primjenjuje se na vode za ljudsku potrošnju, osim voda u vodnim tijelima iz članka 100. Zakona o vodama te na prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode koje se stavljaju na tržište u bocama i drugoj ambalaži.

Članak 2.

Ovom se Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

1. Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) (SL L 327, 22. 12. 2000.), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2014/101/EU od 30. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Tekst značajan za EGP (SL L 311, 31.10.2014.)

2. Direktiva 2008/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008.  o standardima kakvoće okoliša u području politike voda kojom se mijenjaju i slijedom toga ukidaju Direktive Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ te mijenja Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL, L 348, 24. 12. 2008.)

3. Direktiva 2006/118/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (SL L 372, 27. 12. 2006.)

4. Direktiva 2006/11/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o onečišćenju određenim opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodni okoliš Zajednice (Kodificirana verzija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 64, 4. 3. 2006.)

5. Direktiva Vijeća 91/676/EEZ Vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja  koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31. 12. 1991.)

6. Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.) dopunjena Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. s obzirom na određene zahtjeve utvrđene u Dodatku I. (Tekst značajan za EGP) (SL L 67, 7.3.1998.)

7. Direktiva 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike (Tekst značajan za EGP) (SL L 226, 24. 8. 2013.) i

8. Direktiva Komisije 2014/80/EU оd 20. lipnja 2014. o izmjeni Priloga II. Direktivi 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 182, 21. 6. 2014).

Članak 3.

Pojedini izrazi, u smislu ove Uredbe, imaju sljedeće značenje:

1. bioakumulacija je svojstvo tvari da se ulaskom u žive organizme trajno ugrađuju i nakupljaju u staničnim tkivima te se ulaskom u hranidbene lance organizama višeg reda trajno ugrađuju i nakupljaju u tim organizmima, uključujući i čovjeka

2. granica detekcije je izlazni signal ili koncentracija iznad koje se, s određenim stupnjem pouzdanosti, može potvrditi da se uzorak razlikuje od slijepog uzorka koji ne sadrži zadani analit

3. granica kvantifikacije je određeni višekratnik granice detekcije pri koncentraciji analita koji je moguće objektivno odrediti s prihvatljivim stupnjem točnosti i preciznosti, a određuje se upotrebom odgovarajućeg standarda ili uzorka. Ako se koristi standard, granica kvantifikacije se izračunava iz najnižeg standarda na baždarnoj krivulji isključujući slijepi uzorak

4. granična vrijednost pokazatelja kemijskog stanja podzemnih voda označava standard kakvoće podzemnih voda koji se utvrđuje sukladno članku 41. i 42. ove Uredbe

5. medij označava dio vodnoga okoliša koji može biti voda, sediment ili biota

6. nerazgradljivost je svojstvo neke tvari da se sporo razgrađuje ili uopće ne razgrađuje u vodama

7. oblak onečišćenja je masa onečišćujuće tvari otopljene u podzemnoj vodi, čija je koncentracija viša od granične vrijednosti ili standarda kakvoće utvrđenih u Prilogu 6. ove Uredbe za promatranu onečišćujuću tvar i koja se kreće u smjeru tečenja podzemne vode pod utjecajem hidrauličkog gradijenta, a čiji oblik i veličina ovise o geološkim i hidrogeološkim značajkama tijela podzemne vode, tipu izvora onečišćenja (točkasti ili raspršeni) te vrsti i koncentraciji onečišćujuće tvari otopljene u podzemnoj vodi

8. osnovna razina označava prosječnu vrijednost koncentracije pokazatelja izmjerenu minimalno tijekom referentnih godina (2007. odnosno 2008.). Osnovna razina utvrdit će se i u slučaju pojavljivanja novih onečišćujućih tvari nakon navedenih referentnih godina tijekom prvog razdoblja praćenja za koje su dostupni takvi podaci

9. ostale (druge) onečišćujuće tvari su one onečišćujuće tvari (sintetske i nesintetske) navedene u Prilogu 4. ove Uredbe, koje se ne nalaze na listi prioritetnih i prioritetnih opasnih tvari. Među između crpljenja i prihranjivanja podzemnih voda u cilju postizanja dobrog stanja podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području;

2.3. promjena svakog značajnog i trajno rastućeg trenda povećanja koncentracije bilo koje onečišćujuće tvari uzrokovanog ljudskom djelatnošću kako bi se postupno smanjilo onečišćenje podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području.

3. za zaštićena područja – područja posebne zaštite voda, ciljevi zaštite voda usklađuju se s propisima donesenim na temelju Zakona o vodama i posebnim propisima o zaštiti tih područja.

II. POSEBNI CILJEVI ZAŠTITE VODA, KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE MANJE STROGIH CILJEVA I PRIVREMENO POGORŠANJE STANJA VODA

1. Posebni ciljevi zaštite voda

Članak 4.

Provedbom programa mjera utvrđenih Planom upravljanja vodnim područjima ostvaruju se, uz ciljeve zaštite voda navedene u članku 46. Zakona o vodama i posebni ciljevi zaštite voda:

1. za površinske vode:

1.1. sprječavanje pogoršanja stanja svih površinskih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području;

1.2. zaštita, poticanje obnavljanja i obnavljanje svih površinskih voda radi postizanja dobrog stanja površinskih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području;

1.3. zaštita i očuvanje svih umjetnih i znatno promijenjenih tijela površinskih voda u cilju postizanja dobrog ekološkog potencijala i dobrog kemijskog stanja površinskih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području;

1.4. postupno smanjivanje onečišćenja prioritetnim tvarima i specifičnim onečišćujućim tvarima te prekid i postupno ukidanje emisija prioritetnih opasnih tvari;

2. za podzemne vode:

2.1. sprječavanje ili ograničavanje unošenja onečišćujućih tvari u podzemne vode i sprječavanje pogoršanja stanja svih podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području;

2.2. zaštita, očuvanje i obnavljanje svih podzemnih voda te osiguravanje ravnoteže između crpljenja i prihranjivanja podzemnih voda u cilju postizanja dobrog stanja podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području;

2.3. promjena svakog značajnog i trajno rastućeg trenda povećanja koncentracije bilo koje onečišćujuće tvari uzrokovanog ljudskom djelatnošću kako bi se postupno smanjilo onečišćenje podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području.

3. za zaštićena područja – područja posebne zaštite voda, ciljevi zaštite voda usklađuju se s propisima donesenim na temelju Zakona o vodama i posebnim propisima o zaštiti tih područja.

2. Produženje rokova za postizanje ciljeva zaštite voda

Članak 5.

Rokovi za postizanje ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe mogu se za određena vodna tijela produžiti radi postupnog postizanja ciljeva, uz uvjet da ne dolazi do daljnjeg pogoršanja stanja tih vodnih tijela te kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. kada se utvrdi da se potrebna poboljšanja stanja vodnih tijela na vodnom području ne mogu razumno postići u zadanom vremenskom okviru iz najmanje jednog od sljedećih razloga:

– ako se poboljšanje iz tehničkih razloga može postići samo u fazama čije trajanje ukupno prelazi zadani vremenski okvir

– ako bi postizanje poboljšanja u zadanom vremenskom okviru bilo nesrazmjerno skupo i/ili

– ako prirodni uvjeti ne dozvoljavaju pravovremeno poboljšanje stanja tih vodnih tijela

2. da su produženje rokova i razlozi za to produženje posebno navedeni i objašnjeni u Planu upravljanja vodnim područjima

3. da je produženje rokova iz točke 2. ovoga članka ograničeno na najviše dva naredna planska ciklusa Plana upravljanja vodnim područjima, osim u slučajevima kada su prirodni uvjeti takvi da ciljevi ne mogu biti postignuti u tom razdoblju i

4. da Plan upravljanja vodnim područjima sadrži sažetak neophodnih mjera i aktivnosti kojima se vodna tijela postupno dovode u dobro stanje do produženog roka, razloge za svako odgađanje provođenja tih mjera i očekivani vremenski plan njihove provedbe, kao i sažetak eventualnih dopunskih mjera.

3. Kriteriji za utvrđivanje manje strogih ciljeva zaštite voda i privremeno pogoršanje stanja voda

Članak 6.

Ako se utvrdi da je stanje određenih vodnih tijela koja su pod utjecajem ljudskih aktivnosti ili je njihovo prirodno stanje takvo da bi postizanje ciljeva njihove zaštite bilo tehnički neizvedivo i/ili nesrazmjerno skupo dopušteno je postići manje stroge ciljeve zaštite voda od onih propisanih člankom 4. ove Uredbe, kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

– da se okolišne i društveno-ekonomske potrebe kojima ta ljudska aktivnost služi ne mogu zadovoljiti na drugi način koji predstavlja znatno bolju ekološku opciju, a koja bi zahtijevala nesrazmjerne troškove

– da je osigurano najviše moguće ekološko i kemijsko stanje površinskih voda, odnosno najmanje moguće promjene dobrog stanja podzemnih voda

– da ne dolazi do daljnjeg pogoršanja stanja tijela površinske, odnosno podzemne vode i

– da su uspostavljanje i razlozi za uspostavljanje manje strogih ciljeva zaštite okoliša navedeni u Planu upravljanja vodnim područjima i preispituju se svakih šest godina.

Članak 7.

Privremeno pogoršanje stanja voda neće se smatrati odstupanjem od postizanja ciljeva iz članka 4. ove Uredbe ako je to pogoršanje posljedica prirodno uzrokovanih okolnosti ili zbog više sile, koje su iznimne i nisu mogle biti razumno predviđene, naročito velike poplave ili dugotrajne suše ili je posljedica okolnosti izazvanih nezgodama koje se nisu mogle razumno predvidjeti, kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da su poduzeti svi mogući koraci za sprječavanje daljnjeg pogoršanja stanja voda te se ne dovodi u pitanje postizanje ciljeva njihove zaštite na drugim vodnim tijelima koja nisu izložena navedenim okolnostima

2. da su u Planu upravljanja vodnim područjima navedeni uvjeti pod kojima se mogu proglasiti navedene okolnosti, uključujući i odabir odgovarajućih pokazatelja

3. da su u program mjera iz Plana upravljanja vodnim područjima uključene mjere koje treba poduzeti u takvim izuzetnim okolnostima i koje ne dovode u pitanje poboljšanje kakvoće vode nakon što navedene okolnosti prestanu

4. da se posljedice navedenih iznimnih nepredviđenih okolnosti preispituju i navode u godišnjem izvješću iz članka 50. Zakona o vodama te da su poduzete sve moguće mjere u cilju vraćanja voda u stanje prije nastanka navedenih okolnosti čim to bude moguće i

5. da se sažetak izvješća o posljedicama nastalih okolnosti i poduzetim mjerama iz točaka 1. i 4. ovoga članka uključi u naredni Plan upravljanja vodnim područjima.

4. Ograničenja ispuštanja onečišćujućih tvari

Članak 8.

(3) Stroža ograničenja ispuštanja onečišćujućih tvari u vode, određuju se ako ciljevi zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe zahtijevaju strože uvjete od onih koji proizlaze primjenom propisa iz članka 70. stavka 4. Zakona o vodama uzimajući u obzir kombinirani pristup.

Stroža ograničenja iz stavka 1. ovoga članka u pojedinačnim slučajevima, gdje je primjenjivo, uključuju utvrđivanje strožih graničnih vrijednosti emisija otpadnih voda u vode.

Strože granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovoga članka određuju se na način kako je to određeno propisom iz članka 70. stavka 4. Zakona o vodama.

5. Strože mjere

Članak 9.

U svrhu sprječavanja onečišćenja voda opasnim tvarima nema zapreke da se programom mjera iz članka 53. Zakona o vodama, samostalno ili u suradnji s drugim državama na području međunarodnih vodnih područja, predvide i strože mjere od onih propisanih propisom iz članka 40. Zakona o vodama.

III. ELEMENTI I STANDARDI ZA OCJENJIVANJE STANJA VODA, OCJENA I KLASIFIKACIJA STANJA VODA, KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE UMJETNIH I ZNATNO PROMIJENJENIH TIJELA POVRŠINSKIH VODA I ZNAČAJKE TRAJNIH PROMJENA STANJA PODZEMNIH VODA

1. Površinske vode

Elementi za ocjenjivanje stanja

Članak 10.

(4) Stanje površinskih voda određuje se na temelju ekološkog i kemijskog stanja tijela ili skupine tijela površinskih voda.

Ekološko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na biološke, hidromorfološke te osnovne fizikalno-kemijske i kemijske elemente koji prate biološke elemente navedene u Prilogu 2. ove Uredbe.

Kemijsko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na pokazatelje kemijskog stanja navedene u Prilogu 5. ove Uredbe.

Na umjetna i znatno promijenjena tijela površinskih voda primjenjuju se elementi za ocjenjivanje stanja onih prirodnih tijela površinskih voda koja su im najsličnija.

Stanje umjetnih i znatno promijenjenih tijela površinskih voda određuje se na temelju ekološkog potencijala i kemijskog stanja tijela ili skupine tijela.

A.Kategorije ekološkog i kemijskog stanja i ekološkog potencijala; umjetna i znatno promijenjena tijela površinskih voda

Članak 11.

(1) Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije ekološkog stanja:

1. vrlo dobro ekološko stanje

2. dobro ekološko stanje

3. umjereno ekološko stanje

4. loše ekološko stanje ili

5. vrlo loše ekološko stanje.

(2) Normativne definicije kategorija ekološkog stanja određene su u Prilogu 1. od 1.A. do 1.D. ove Uredbe.

(3) Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije kemijskog stanja i to:

1. dobro kemijsko stanje ili

2. nije postignuto dobro kemijsko stanje.

Članak 12.

(1) Površinske vode mogu biti određene kao umjetno ili znatno promijenjeno tijelo u sljedećim slučajevima:

1. ako bi promjene hidromorfoloških značajki tijela površinske vode potrebne za postizanje dobrog ekološkog stanja imale značajne negativne posljedice na:

1.1. širi okoliš

1.2. plovidbu, uključujući lučka postrojenja i rekreaciju

1.3. djelatnosti za koje je vodu potrebno akumulirati, kao što su javna vodoopskrba, energetika ili navodnjavanje

1.4. uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda i melioracijsku odvodnju ili

1.5. druge jednako važne održive razvojne djelatnosti

2. ako se koristi ostvarene promjenom karakteristika tijela površinske vode, iz tehničkih razloga ili nesrazmjernih troškova, ne mogu postići na drugi način koji bi bio bolji ekološki izbor.

(2) Umjetna i znatno promijenjena tijela površinskih voda navode se u Planu upravljanja vodnim područjima i preispituju se svakih šest godina.

Članak 13.

(1) Umjetno ili znatno promijenjeno tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije ekološkog potencijala:

1. dobar i bolji ekološki potencijal

2. umjeren ekološki potencijal

3. loš ekološki potencijal ili

4. vrlo loš ekološki potencijal.

(2) Normativne definicije kategorija ekološkog potencijala određene su u Prilogu 1.E ove Uredbe.

Ocjena i klasifikacija stanja

Članak 14.

(1) Stanje tijela površinske vode određuje se na temelju ekološkog ili kemijskog stanja toga tijela, ovisno o tome koje je lošije, prema postupku prikazanom na shematskom prikazu iz Priloga 3.A. ove Uredbe.

(2) Stanje tijela površinske vode je dobro ako:

1. ima vrlo dobro ili dobro ekološko stanje i

2. ima dobro kemijsko stanje.

(3) Tijelo površinske vode nije u dobrom stanju ako:

1. ima umjereno, loše ili vrlo loše ekološko stanje i/ili

2. nije postignuto dobro kemijsko stanje.

(4) Stanje tijela površinske vode prikazuje se na kartama koje sadrže prikaz stanja svakog vodnog tijela površinske vode odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(5) Kartografski prikazi iz stavka 4. ovoga članka te iz članaka 15., 16., 17. i 18. ove Uredbe, sastavni su dio Plana upravljanja vodnim područjima, odnosno godišnjeg izvješća iz članka 50. stavka 9. Zakona o vodama.

Članak 15.

(1) Ekološko stanje tijela površinske vode određuje se na temelju rezultata monitoringa bioloških elemenata kakvoće te hidromorfoloških, osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata, koji prate biološke elemente.

(2) Ocjena ekološkog stanja tijela površinske vode određuje se na temelju lošije vrijednosti, uzimajući u obzir vrijednosti rezultata ocjene prema biološkim elementima te osnovnim fizikalno-kemijskim i kemijskim elementima, koji prate biološke elemente. Kada se za određeno tijelo površinske vode ocijeni da je u vrlo dobrom ekološkom stanju, to stanje se dodatno provjerava u odnosu na hidromorfološke elemente koji prate biološke elemente, u postupku ocjene kako je to prikazano na shematskom prikazu iz Priloga 3.B. ove Uredbe.

(3) Ekološko stanje prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro ekološko stanje, plavom

2. dobro ekološko stanje, zelenom

3. umjereno ekološko stanje, žutom

4. loše ekološko stanje, narančastom

5. vrlo loše ekološko stanje, crvenom.

(4) Ocjena stanja tijela površinske vode na temelju bioloških elemenata određuje se prema najlošije ocijenjenom biološkom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, prema postupku kako je prikazano na shematskom prikazu iz Priloga 3.C. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(5) Ocjena stanja tijela površinske vode na temelju hidromorfoloških elemenata koji prate biološke elemente određuje se prema prosječnoj vrijednosti ocjena tih elemenata iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(6) Ocjena stanja tijela površinske vode na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente, određuje se najlošijom od vrijednosti rezultata ocjene pokazatelja iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo površinske vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, ekološko stanje tog tijela se može procijeniti na temelju rezultata monitoringa provedenog na najbližim mjernim postajama uz primjenu postupka iz Priloga 11. ove Uredbe.

Članak 16.

(1) Kemijsko stanje tijela površinske vode određuje se na temelju rezultata monitoringa pokazatelja kemijskog stanja prema popisu pokazatelja iz Priloga 5.A ove Uredbe.

(2) Ocjena kemijskog stanja tijela površinske vode određuje se najlošijom od vrijednosti rezultata, uzimajući u obzir rezultate ocjene pokazatelja kemijskog stanja.

(3) Kemijsko stanje tijela površinske vode prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. dobro kemijsko stanje, plavom

2. nije postignuto dobro kemijsko stanje, crvenom.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo površinske vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, kemijsko stanje tog tijela površinske vode se može procijeniti na temelju rezultata monitoringa provedenog na najbližim mjernim postajama uz primjenu postupka iz Priloga 11. ove Uredbe.

(5) U svrhu prikaza ocjene kemijskog stanja mogu se priložiti dodatne karte za jednu ili više sljedećih tvari odvojeno od podataka o drugim tvarima utvrđenim u Prilogu 5.B ove Uredbe:

◊ tvari navedene pod brojevima 5, 21, 28, 30, 35, 37, 43 i 44 (tvari koje su postojane, bioakumulativne i toksične tvari – PBT)

◊ tvari navedene pod brojevima od 34 do 45 (novoutvrđene tvari) i

◊ tvari navedene pod brojevima 2, 5, 15, 20, 22, 23 i 28 (tvari za koje su utvrđeni revidirani, stroži standardi kakvoće vodnog okoliša – SKVO).

(6) Za tvari iz stavka 5. ovoga članka može se prikazati stupanj bilo kakvog odstupanja od SKVO. U tom slučaju osigurava se njihova usporedivost na razini vodnog područja i na razini Europske unije.

Članak 17.

(1) Stanje umjetnog ili znatno promijenjenog tijela površinske vode određuje se na temelju njegovog kemijskog stanja ili ekološkog potencijala, ovisno o tome koje je lošije, u skladu s postupkom prikazanim na shematskom prikazu iz Priloga 3.A. ove Uredbe.

(2) Stanje umjetnog ili znatno promijenjenog tijela površinske vode je dobro ako:

1. ima dobro kemijsko stanje i

2. ima dobar ili bolji ekološki potencijal.

(3) Umjetno ili znatno promijenjeno tijelo površinske vode nije u dobrom stanju ako:

1. nije postignuto dobro kemijsko stanje i/ili

2. ima umjeren, loš ili vrlo loš ekološki potencijal.

(4) Stanje umjetnog i znatno promijenjenog tijela površinske vode prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobro i bolje, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjereno, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loše, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loše, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobro i bolje, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjereno, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loše, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loše, crvenom s tamnosivim prugama.

Članak 18.

(1) Ekološki potencijal umjetnog ili znatno promijenjenog tijela površinske vode određuje se na temelju rezultata monitoringa bioloških, osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih te hidromorfoloških elemenata kakvoće.

(2) Za ocjenu ekološkog potencijala tijela rijeka na temelju bioloških i hidromorfoloških elemenata te osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koriste se pokazatelji iz Priloga 2. ove Uredbe, a interpretirani prema odredbama Priloga 1. ove Uredbe za umjetna i znatno promijenjena tijela rijeka.

(3) Ocjena ekološkog potencijala umjetnih i znatno promijenjenih tijela površinskih voda određuje se na temelju lošije vrijednosti uzimajući u obzir vrijednosti rezultata ocjene prema biološkim i osnovnim fizikalno-kemijskim i kemijskim elementima prema postupku prikazanom na shematskom prikazu iz Priloga 3.D. ove Uredbe.

(4) Ekološki potencijal tijela površinskih voda prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loš, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loš, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loš, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loš, crvenom s tamnosivim prugama.

(5) Ocjena potencijala tijela površinske vode na temelju bioloških elemenata određuje se prema najlošije ocijenjenom biološkom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, prema postupku kako je prikazano na shematskom prikazu iz Priloga 3.C. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loš, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loš, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loš, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loš, crvenom s tamnosivim prugama.

(6) Ocjena potencijala tijela površinske vode na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente, određuje se najlošijom od vrijednosti rezultata ocjene pokazatelja iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

2. znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo površinske vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, ekološki potencijal tijela površinske vode se procjenjuje na temelju rezultata monitoringa provedenog na najbližim mjernim postajama uz primjenu postupka iz Priloga 11. ove Uredbe.

Standardi kakvoće vodnog okoliša

Članak 19.

(1) Za ocjenu stanja / potencijala tijela površinske vode na temelju bioloških elemenata kakvoće primjenjuju se omjeri ekološke kakvoće (OEK) svakog biološkog elementa.

(2) Omjer ekološke kakvoće biološkog elementa je prosječna vrijednost omjera ekološke kakvoće pojedinačnih pokazatelja/indeksa navedenih u Prilogu 2.B. ove Uredbe.

(3) Omjer ekološke kakvoće pokazatelja/indeksa je omjer između izmjerenih vrijednosti i referentnih vrijednosti pokazatelja/indeksa za određeni tip površinske vode. Popis tipova površinskih voda s oznakama tipova naveden je u Prilogu 12. ove Uredbe.

(4) Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja / potencijala bioloških elemenata kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće, propisane su u tablicama 5., 8., 8.a, 10. i 12. Priloga 2.C. ove Uredbe.

(5) Metodologija uzorkovanja, laboratorijskih analiza i određivanja omjera ekološke kakvoće bioloških elemenata kakvoće iz stavka 1. ovoga članka sadrži način uzorkovanja s terenskim protokolom, postupak laboratorijske analize i obrade podataka, kriterije na temelju kojih se određuju tipovi površinskih voda, referentne vrijednosti pokazatelja/indeksa iz stavka 3. ovoga članka, odgovarajuće taksonomske razine za pokazatelje/indekse potrebne za postizanje odgovarajuće pouzdanosti i točnosti pri ocjeni bioloških elemenata kakvoće voda, postupak izračunavanja bioloških pokazatelja/indeksa i omjera ekološke kakvoće, referentne i operativne liste taksona (svojti) i popis determinacijskih ključeva.

(6) Metodologiju iz stavka 5. ovoga članka donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva i Hrvatskih voda.

(7) Pri ocjeni stanja tijela površinskih voda na temelju bioloških elemenata, stanje toga tijela se ocjenjuje kao:

– vrlo dobro, kada se OEK svakog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija vrlo dobrog ekološkog stanja

– dobro, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija dobrog ekološkog stanja, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošije stanje od dobrog

– umjereno, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija umjerenog ekološkog stanja, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošije stanje od umjerenog

– loše, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija lošeg ekološkog stanja, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u kategoriju vrlo lošeg stanja ili

– vrlo loše, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija vrlo lošeg ekološkog stanja.

(8) Pri ocjeni potencijala tijela površinskih voda na temelju bioloških elemenata, potencijal toga tijela se ocjenjuje kao:

– dobar i bolji, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošiji potencijal od dobrog i boljeg

– umjeren, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija umjerenog ekološkog potencijala, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošiji potencijal od umjerenog

– loš, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija lošeg ekološkog potencijala, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u kategoriju vrlo lošeg potencijala ili

– vrlo loš, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija vrlo lošeg ekološkog potencijala.

Članak 20.

(1) Pri ocjeni stanja tijela / potencijala površinske vode na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente, stanje toga tijela ocjenjuje se prema vrijednosti 50-tog percentila za rijeke, prijelazne i priobalne vode, odnosno prosječnoj godišnjoj koncentraciji (PGK) za jezera.

(2) Vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka nazivaju se mjerodavnim vrijednostima.
Mjerodavne vrijednosti izračunavaju se na temelju svih rezultata mjerenja, izmjerenih u različitim razdobljima tijekom kalendarske godine.

(3) Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja / potencijala osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata kakvoće koji prate biološke elemente, navedene su u tablicama 6., 9., 9.a., 11. i 13. Priloga 2.C. ove Uredbe.

(4) Pri ocjeni potencijala tijela površinskih voda na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih elemenata kakvoće koji prate biološke elemente, potencijal toga tijela se ocjenjuje kao:

– dobar i bolji, kada je mjerodavna vrijednost svakog pokazatelja manja ili jednaka granicama kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala

– umjeren, kada je mjerodavna vrijednost najmanje jednog pokazatelja veća od granica kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala.

(5) Pri ocjeni potencijala tijela površinskih voda na temelju specifičnih onečišćujućih tvari, potencijal toga tijela se ocjenjuje kao:

– dobar i bolji, kada je mjerodavna vrijednost svakog pokazatelja manja ili jednaka granicama kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala ili

- umjeren, kada je mjerodavna vrijednost najmanje jednog pokazatelja veća od granica kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala.

Članak 21.

(1) Za ocjenu stanja tijela površinske vode na temelju hidromorfoloških elemenata kakvoće primjenjuje se prosječna ocjena svakog hidromorfološkog elementa iz Priloga 2.A. ove Uredbe.

(2) Ocjena hidromorfološkog elementa je prosječna ocjena svakog hidromorfološkog pokazatelja iz Priloga 2.B. ove Uredbe određenog sukladno Metodologiji monitoringa i ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja. Metodologija monitoringa i ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja sadrži način monitoringa, bodovanje i hidromorfološku ocjenu te ocjenu ekološkog stanja.

(3) Metodologiju iz stavka 2. ovoga članka donose Hrvatske vode i ista se objavljuje na mrežnoj stranici Ministarstva i Hrvatskih voda.

(4) Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja hidromorfoloških elemenata kakvoće propisane su u Prilogu 2.C. ove Uredbe.

Članak 22.

(1) Ekološki prihvatljiv protok osigurava hidrološki režim koji je usklađen s postizanjem okolišnih ciljeva iz članka 46. Zakona o vodama u tijelima površinskih voda osim umjetnih i znatno promijenjenih vodnih tijela.

(2) Metodologija za određivanje ekološki prihvatljivog protoka temeljit će se na kriterijima za postizanje dobrog stanja voda propisanim ovom Uredbom.

(3) Metodologiju iz stavka 2. donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva i Hrvatskih voda.

Članak 23.

(1) Za prioritetne tvari utvrđene u Prilogu 5.A ove Uredbe primjenjuju se SKVO iz Priloga 5.B ove Uredbe sukladno zahtjevima utvrđenima u Prilogu 5.C ove Uredbe.

(2) Za tvari navedene pod brojevima 5, 15, 16, 17, 21, 28, 34, 35, 37, 43 i 44 u Prilogu 5.A ove Uredbe primjenjuju se i SKVO za biotu utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe.

(3) Za druge tvari koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka primjenjuju se SKVO za vode utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe.

(4) U odnosu na jednu ili više kategorija površinskih voda mogu se primijeniti SKVO za medij koji je različit od medija određenog u stavku 2. ovoga članka ili, ako je potrebno, za takson biote koji je različit od onih određenih u Prilogu 5.B ove Uredbe.

(5) U slučaju primjene stavka 4. ovoga članka primjenjuju se relevantni SKVO utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe ili, ako SKVO za relevantni medij ili takson biote nije utvrđen Prilogom 5.B ove Uredbe, primjenjuje se SKVO koji omogućuje najmanje istu razinu zaštite kao SKVO utvrđen u Prilogu 5.B ove Uredbe.

(6) SKVO za medij iz stavka 4. ovoga članka mogu se primijeniti samo u slučaju kada metoda analize koja se koristi za odabrani medij ili takson biote ispunjava minimalne kriterije učinkovitosti utvrđene propisom iz članka 210. Zakona o vodama. Ako ti kriteriji nisu ispunjeni za nijedan medij, monitoring se osigurava korištenjem najboljih raspoloživih tehnika bez stvaranja prekomjernih troškova te primjenom metode analize učinkovite barem u jednakoj mjeri kao metoda dostupna za medij određen u stavku 2. ovoga članka.

(7) Za površinske vode, u slučaju kada se na temelju izmjerenih ili procijenjenih koncentracija ili emisija tvari utvrdi mogući rizik zbog akutne izloženosti za vodni okoliš ili takav rizik koji se prenosi putem vodnog okoliša i gdje se primjenjuju SKVO za biotu ili sediment, osigurava se monitoring medija voda primjenom maksimalne godišnje koncentracije (MGK) SKVO iz Priloga 5.B ove Uredbe ako su takvi SKVO utvrđeni.

(8) Ako se, sukladno propisu iz članka 210. Zakona o vodama, izračunati godišnji prosjek izmjerenih koncentracija tvari, dobivenih korištenjem najboljih raspoloživih tehnika bez stvaranja prekomjernih troškova, kategorizira kao manji od granice kvantifikacije, a granica kvantifikacije za tu tehniku veća je od SKVO, rezultat mjerenja za tu tvar ne uzima se u obzir za potrebe procjene kemijskog stanja tog vodnog tijela.

(9) Tvari za koje se primjenjuju SKVO za sediment i/ili biotu potrebno je pratiti u relevantnom mediju barem jednom godišnje, osim ako je na temelju tehničkih znanja i stručne procjene rezultata monitoringa, sadržanom u godišnjem izvješću iz članka 50. Zakona o vodama, opravdano neko drugo vremensko razdoblje.

(10) Plan upravljanja vodnim područjima koji se mijenja i dopunjuje sukladno članku 39. stavku 6. Zakona o vodama mora sadržavati sljedeće podatke:

1. tablicu koja prikazuje granice kvantifikacije za upotrijebljene metode analize i informacije o učinkovitosti tih metoda u odnosu na kriterije minimalne učinkovitosti sukladno propisu iz članka 210. Zakona o vodama

2. za tvari za koje je iskorištena mogućnost iz stavka 4. ovoga članka:

2.1. razloge i osnovu za korištenje te mogućnosti

2.2. prema potrebi, utvrđene alternativne SKVO, dokaz da ti SKVO omogućuju barem jednaku razinu zaštite kao i SKVO utvrđeni u Prilogu 5.B ove Uredbe, uključujući podatke i metodologiju koji su korišteni za utvrđivanje tih SKVO te kategorije površinskih voda za koje bi se oni primjenjivali

2.3. za usporedbu s informacijama iz točke 1. ovoga stavka, granice kvantifikacije za metode analize za medije utvrđene u Prilogu 5.B ove Uredbe, uključujući informacije o učinkovitosti tih metoda u odnosu na kriterije minimalne učinkovitosti sukladno propisu iz članka 210. Zakona o vodama

3. obrazloženje za učestalost monitoringa koji se obavlja sukladno stavku 9. ovoga članka, ako su razdoblja monitoringa dulja od jedne godine.

(11) Plan upravljanja vodnim područjima iz stavka 10. ovoga članka koji sadrži rezultate i učinke mjera poduzetih u svrhu sprječavanja kemijskog onečišćenja površinskih voda te privremeno izvješće u kojemu se opisuje napredak u provedbi planiranog programa mjera sukladno članku 42. stavku 3. Zakona o vodama, dostupan je javnosti sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o vodama.

Članak 24.

Prekoračenje standarda kakvoće vodnog okoliša (SKVO) iz članka 23. ove Uredbe je dopušteno ako se može dokazati da je:

1. do prekoračenja došlo zbog izvora onečišćenja koji je izvan teritorija Republike Hrvatske

2. zbog prekograničnog onečišćenja iz točke 1. ovoga članka bilo nemoguće poduzeti učinkovite mjere kako bi se postigli SKVO i

3. za vodna tijela pod utjecajem prekograničnih onečišćenja primijenjeno upravljanje vodama sukladno načelima iz članka 6. Zakona o vodama .

Članak 25.

(1) Kemijsko stanje tijela površinske vode utvrđuje se na temelju prosječne godišnje koncentracije (PGK) i maksimalne godišnje koncentracije (MGK) pokazatelja prioritetnih i prioritetnih opasnih tvari iz Priloga 5.B ove Uredbe.

(2) Prosječna godišnja koncentracija i maksimalna godišnja koncentracija izračunavaju se na temelju svih rezultata mjerenja pokazatelja prioritetnih i prioritetno opasnih tvari, izmjerenih u različitim razdobljima tijekom kalendarske godine.

(3) Radi izbjegavanja trajnih i dugoročnih negativnih posljedica za opstanak ekoloških sustava, prosječne godišnje koncentracije i maksimalne godišnje koncentracije tvari iz stavka 1. ovoga članka ne smiju biti premašene.

(4) Tijelo površinske vode razvrstava se u kategoriju kemijskog stanja »dobro kemijsko stanje« iz članka 11. stavka 3. ove Uredbe za tijelo površinske vode kada je izračunata prosječna godišnja koncentracija svake od tvari iz Priloga 5.A ove Uredbe manja ili jednaka standardu kakvoće vodnog okoliša za prosječnu godišnju koncentraciju (PGKi ≤ SKVO za PGK), a maksimalna izmjerena koncentracija svake tvari iz Priloga 5.A ove Uredbe manja ili jednaka standardu kakvoće vodnog okoliša za maksimalnu godišnju koncentraciju (MGKi ≤ SKVO za MGK).

(5) Tijelo površinske vode razvrstava se u kategoriju kemijskog stanja »nije postignuto dobro kemijsko stanje« iz članka 11. stavka 3. ove Uredbe kada je izračunata prosječna godišnja koncentracija najmanje jedne tvari iz Priloga 5.A ove Uredbe veća od standarda kakvoće vodnog okoliša za prosječnu godišnju koncentraciju (PGKi > SKVO za PGK), a maksimalna izmjerena koncentracija najmanje jedne tvari iz Priloga 5.A ove Uredbe veća od standarda kakvoće vodnog okoliša za maksimalnu godišnju koncentraciju (MGKi > SKVO za MGK).

Članak 26.

(1) Indikativni popis osnovnih onečišćujućih tvari, iz kojih se određuju specifične onečišćujuće tvari, naveden je u Prilogu 4. ove Uredbe, te se za njih utvrđuju standardi kakvoće vodnog okoliša i programi za njihovo praćenje s rokovima za provedbu odgovarajućih mjera.

(2) Standardi kakvoće vodnog okoliša za tvari iz stavka 1. ovoga članka određuju se za vodu, sediment ili biotu.

(3) Ukoliko su dostupne, koriste se i akutne i kronične vrijednosti standarda kakvoće vodnog okoliša, koje odražavaju trajno stanje za niže navedene taksonomske skupine, karakteristične za svaki tip površinskih voda, kao i za druge dostupne taksonomske skupine. Osnovne taksonomske skupine uključuju:

1. alge i/ili makrofite

2. dafnije ili reprezentativne organizme za slane vode i

3. ribe.

Članak 27.

Za određivanje standarda kakvoće vodnog okoliša, odnosno maksimalne prosječne godišnje koncentracije, korištenjem odgovarajućih faktora sigurnosti sukladno prirodi i kakvoći podataka, primjenjuje se postupak za izračunavanje faktora sigurnosti prema Tablici 1. iz Priloga 4. ove Uredbe, uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

1. ako postoje podaci o postojanosti i bioakumulativnosti, isti se uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti standarda kakvoće vodnog okoliša

2. da se određeni standard testira na terenu, a u slučaju neslaganja postupak se revidira radi omogućavanja preciznijeg izračunavanja faktora sigurnosti

3. da se određeni standard dodatno provjerava i daje na stručnu raspravu radi što točnijeg izračunavanja faktora sigurnosti.

Članak 28.

Procjena utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje tijela površinskih voda, kao i utjecaja provedbe mjera radi postizanja dobrog stanja voda, provodi se u Planu upravljanja vodnim područjima uz ocjenu prema postupku iz Priloga 11. ove Uredbe.

Monitoring

Članak 29.

(1) Monitoring stanja površinskih voda provodi institut za vode prema planu monitoringa donesenom sukladno članku 50. stavku 6. Zakona o vodama i sukladno Programu usklađenja monitoringa donesenim u skladu s Planom upravljanja vodnim područjima iz članka 39. Zakona o vodama. Plan monitoringa donosi se za iduću kalendarsku godinu do 1. listopada tekuće godine, uz prethodnu suglasnost Hrvatskih voda.

(2) Plan monitoringa obuhvaća:

1. uzorkovanje i ispitivanje voda na pokazatelje potrebne za utvrđivanje ekološkog i kemijskog stanja ili ekološkog potencijala površinskih voda

2. hidrološka mjerenja u mjeri odgovarajućoj za određivanje ekološkog i kemijskog stanja ili ekološkog potencijala (količina i dinamika protoka za rijeke, količina i dinamika protoka i vrijeme zadržavanja za jezera te količina i dinamika protoka slatke vode za prijelazne vode).

(3) Program usklađenja monitoringa iz stavka 1. ovoga članka donose Hrvatske vode i temelji se na rezultatima ocjene stanja površinskih voda iz članka 52. Zakona o vodama i analizama značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama te se usklađuje s programom mjera iz članka 53. Zakona o vodama, a uspostavlja se za razdoblje na koje se odnosi Plan upravljanja vodnim područjima. Program usklađenja monitoringa donose Hrvatske vode najkasnije šest mjeseci nakon donošenja Plana upravljanja vodnim područjima.

(4) Monitoring stanja površinskih voda provodi se kao nadzorni i operativni monitoring, a prema potrebi i kao istraživački monitoring.

(5) Za obavljanje monitoringa stanja površinskih voda uspostavlja se mreža mjernih postaja.

(6) Mreža mjernih postaja uspostavlja se na način da osigurava cjelovit pregled ekološkog i kemijskog stanja površinskih voda vodnoga područja, omogući određivanje kemijskog stanja kao i razvrstavanje tijela površinskih voda u pet kategorija ekološkog stanja te umjetnih i znatno izmijenjenih tijela površinskih voda u četiri kategorije ekološkog potencijala, sukladno normativnim definicijama propisanima u Prilogu 1. ove Uredbe.

(7) Prostorni raspored uspostavljenih mjernih postaja za praćenje stanja površinskih voda prikazuje se na karti koja je sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima i godišnjeg izvješća o monitoringu iz članka 50. stavka 6. Zakona o vodama.

(8) Radi ostvarenja ciljeva iz članka 46. stavka 1. Zakona o vodama monitoring stanja površinskih voda usklađuje se s monitoringom koji se provodi na temelju propisa o zaštiti okoliša.

Članak 30.

(1) Nadzorni monitoring provodi se radi:

1. dopune i vrednovanja postupka ocjene utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje voda

2. planiranja budućeg monitoringa

3. ocjenjivanja dugoročnih promjena prirodnih uvjeta i

4. ocjenjivanja dugoročnih promjena uzrokovanih intenzivnim ljudskim aktivnostima.

(2) Nadzorni monitoring obavlja se na dovoljnom broju tijela površinskih voda da bi se omogućila cjelovita ocjena stanja površinskih voda. Odabir mjernih postaja obavlja se u skladu sa sljedećim kriterijima:

1. u rijekama s protokom značajnim za vodno područje u cijelosti, uključujući mjerne postaje na velikim rijekama čiji je sliv veći od 2.500 km ²

2. u jezerima s količinom vode značajnom za vodno područje, uključujući velika jezera i akumulacije

3. na velikim tijelima površinskih voda koja prelaze granicu Republike Hrvatske

4. u prekograničnim vodama na mjernim postajama utvrđenima međunarodnim ugovorima između Republike Hrvatske i susjednih država, te mjestima koja ulaze u programe međunarodne razmjene podataka, uvažavajući posebne propise o zaštiti okoliša i/ili

5. na drugim mjestima gdje je potrebno procijeniti opterećenje onečišćenjem koje se prenosi preko granica zemlje i koje se unosi u morski okoliš, uvažavajući posebne propise o zaštiti okoliša.

(3) Nadzorni monitoring provodi se za:

1. sve biološke elemente kakvoće

2. sve hidromorfološke elemente kakvoće

3. sve osnovne fizikalno-kemijske elemente kakvoće

4. sve specifične onečišćujuće tvari i

5. sve pokazatelje kemijskog stanja.

Članak 31.

(1) Operativni monitoring provodi se na:

1. tijelima površinskih voda za koja je utvrđen rizik od nepostizanja ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe i na kojima se prati ocjena promjene stanja tijekom provedbe programa mjera, i

2. tijelima površinskih voda u koje se ispuštaju prioritetne tvari iz Priloga 5.A ove Uredbe.

(2) Rezultati operativnog monitoringa koriste se za ocjenu stanja voda i analizu značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama.

(3) Plan operativnog monitoringa se može mijenjati tijekom razdoblja provedbe Plana upravljanja vodnim područjima na temelju rezultata analiza utjecaja ljudskih aktivnosti i ocjene stanja voda te prema potrebi, smanjiti opseg monitoringa na onim tijelima površinskih voda gdje utjecaj nije značajan ili je onečišćenje otklonjeno.

(4) Radi ocjenjivanja veličine opterećenja kojima su izložene površinske vode ispituju se oni pokazatelji koji ukazuju na ta opterećenja, i to:

1. pokazatelji indikativni za biološki element ili elemente kakvoće najosjetljivije na opterećenja kojima su vode izložene, prema modulima iz shematskih prikaza za klasifikaciju ekološkog stanja na temelju bioloških elemenata kakvoće navedenima u Prilogu 3.C. ove Uredbe i/ili

2. sve ispuštene prioritetne i specifične onečišćujuće tvari u značajnim količinama i/ili

3. pokazatelji indikativni za hidromorfološke elemente kakvoće koji su najosjetljiviji za utvrđenu promjenu.

(5) Moduli iz stavka 4. točke 1. ovoga članka označavaju skupinu bioloških pokazatelja/indeksa koji ukazuju na istu vrstu opterećenja, odnosno daju istovrsnu informaciju o stanju voda.

Članak 32.

Istraživački monitoring se provodi:

1. kada razlozi prekoračenja graničnih vrijednosti pokazatelja za ocjenu stanja voda nisu poznati

2. kada nadzorni monitoring ukazuje na malu vjerojatnost da određeno tijelo površinske vode postigne ciljeve iz članka 4. ove Uredbe, a operativni monitoring još nije uspostavljen kako bi se utvrdili razlozi nepostizanja ciljeva zaštite voda

3. radi utvrđivanja veličine i utjecaja iznenadnog onečišćenja te

4. radi osiguranja informacija za uspostavljanje programa mjera za postizanje ciljeva zaštite voda i određivanja programa posebnih mjera za otklanjanje posljedica iznenadnih onečišćenja.

Članak 33.

(1) Monitoring tvari s Popisa praćenja provodi se na odabranim reprezentativnim postajama za monitoring tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci. Trajanje razdoblja kontinuiranog monitoringa za bilo koju pojedinačnu tvar s Popisa praćenja ne prelazi četiri godine.

(2) Za prvi Popis praćenja utvrđenog Provedbenom Odlukom Komisije (EU) 2015/495 od 20. ožujka 2015. o utvrđivanju popisa praćenja za tvari za koje je potrebno praćenje diljem Unije u području vodne politike u skladu s Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 78, 24. 3. 2015.), razdoblje monitoringa započinje unutar razdoblja od šest mjeseci od 20. listopada 2015. godine. Za svaku novu tvar dodanu na Popis praćenja započinje se s monitoringom unutar šest mjeseci nakon njezina dodavanja na Popis praćenja.

(3) Monitoring se provodi na najmanje jednoj mjernoj postaji, a u sljedećim slučajevima dodatno se uvećava za:

– jednu mjernu postaju ako ima više od milijun stanovnika

– broj mjernih postaja jednak broju njezinog zemljopisnog područja u km ² podijeljenog sa 60000 (zaokruženo na najbliži cijeli broj) i

– broj mjernih postaja jednak broju njezinih stanovnika u milijunima podijeljenom s pet milijuna (zaokruženo na najbliži cijeli broj).

(4) Pri odabiru reprezentativnih mjernih postaja, učestalosti i razdoblja monitoringa za svaku tvar se uzima u obzir mogućnost pojave i primjene tvari. Učestalost monitoringa ne smije biti manja od jednom godišnje.

(5) Ako su podaci za određenu tvar dostatni, usporedivi, reprezentativni i iz najnovijih postojećih programa monitoringa ili studija, za tu tvar ne mora se provoditi dodatni monitoring iz stavka 1. ovoga članka, uz uvjet da je monitoring te tvari proveden primjenom metodologije koja udovoljava zahtjevima tehničkih smjernica koje donosi Europska komisija.

Članak 34.

(1) Učestalost nadzornog i operativnog monitoringa određuje se tako da omogući prihvatljiv stupanj pouzdanosti i točnosti rezultata i ocjene stanja. Procjena pouzdanosti i točnosti rezultata monitoringa i ocjene stanja navodi se u Planu upravljanja vodnim područjima.

(2) Pri izboru učestalosti monitoringa uzima se u obzir i promjenjivost vrijednosti pokazatelja uslijed prirodnih utjecaja, kao i utjecaja ljudskih aktivnosti. Vrijeme uzorkovanja se određuje tako da se utjecaj sezonskih promjena svede na najmanju moguću mjeru i da rezultati ispitivanja odražavaju promjene nastale utjecajem ljudskih aktivnosti. U slučajevima gdje prirodne sezonske promjene znatno utječu na rezultate ispitivanja, provode se dodatna praćenja u različitim godišnjim dobima u istoj godini.

(3) Nadzorni monitoring provodi se u razdoblju od godine dana za vrijeme razdoblja provedbe Plana upravljanja vodnim područjima. Najmanja učestalost ispitivanja pojedinačnih elemenata kakvoće u okviru nadzornog monitoringa navedena je u Tablici 1. Priloga 7.A ove Uredbe.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadzorni monitoring se provodi tijekom svakog trećeg planskog ciklusa ako prethodno provedeni nadzorni monitoring tijela površinske vode pokazuje da se stanje tog tijela može klasificirati kao dobro i da prema rezultatima analize značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama nema naznaka da se utjecaj promijenio.

(5) Najmanja učestalost ispitivanja elemenata kakvoće u okviru operativnog monitoringa navedena je u Tablici 2. Priloga 7.A ove Uredbe.

(6) Učestalost monitoringa može se smanjiti za tvari navedene pod brojevima 5, 21, 28, 30, 35, 37, 43 i 44 Priloga 5.A ove Uredbe u odnosu na zahtjeve za prioritetne tvari iz članka 23. stavka 9. ove Uredbe i Priloga 7.A ove Uredbe pod uvjetom da je monitoring reprezentativan i da je dostupna statistički robusna osnova za procjenu prisutnosti tih tvari u vodnom okolišu te se provodi sukladno članku 35. stavku 3. ove Uredbe.

(7) Učestalost monitoringa iz stavaka 3. i 5. ovoga članka može se smanjiti ako je to smanjenje tehnički i stručno opravdano.

(8) Učestalost istraživačkog monitoringa određuje se prema potrebi.

Članak 35.

(1) Za prioritetne tvari navedene u Prilogu 5.A ove Uredbe, koje pokazuju tendenciju akumuliranja u sedimentu i/ili bioti, posvećujući posebnu pozornost tvarima navedenim pod brojevima 2, 5, 6, 7, 12, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 26, 28, 30, 34, 35, 36, 37, 43 i 44 Priloga 5.A ove Uredbe, analizira se dugoročni trend njihovih koncentracija dobivenih na temelju monitoringa voda sukladno članku 50. Zakona o vodama te člancima od 29. do 34. ove Uredbe.

(2) Sukladno članku 53. Zakona o vodama i odredbama ove Uredbe poduzimaju se mjere kako bi se osiguralo da se koncentracije tvari iz stavka 1. ovoga članka znatno ne povećavaju u sedimentu i/ili relevantnoj bioti.

(3) Učestalost monitoringa sedimenta i/ili biote utvrđuje se tako da se osigurava dovoljno podataka za pouzdane analize dugoročnih trendova. Monitoring se provodi svake tri godine, osim ako se na temelju tehničkih znanja i stručne procjene rezultata monitoringa sadržane u godišnjem izvješću iz članka 50. Zakona o vodama ne utvrdi neko drugo razdoblje.

Članak 36.

(1) Mjerne postaje za praćenje onečišćujućih tvari određuju se u odnosu na područja miješanja. Unutar određenog područja miješanja koncentracija jedne ili više onečišćujućih tvari iz Priloga 2.C. i Priloga 5.B. ove Uredbe može prekoračiti vrijednost standarda kakvoće vodnog okoliša ako nema utjecaja na preostali dio tijela površinske vode.

(2) Područja miješanja navode se u Planu upravljanja vodnim područjima uz opis:

1. metodologija primijenjenih za definiranje područja miješanja te

2. planiranih mjera s ciljem smanjivanja opsega područja miješanja.

(3) Područja miješanja određuju se na takav način da opseg područja miješanja bude:

1. ograničen na blizinu točke ispuštanja i

2. razmjeran koncentraciji onečišćujućih tvari u točki ispuštanja i uvjetima emisija onečišćujućih tvari.

Članak 37.

Mjerne postaje za provedbu operativnog monitoringa, uključujući i mjerne postaje za praćenje specifičnih onečišćujućih tvari iz Priloga 2.C. ove Uredbe odabiru se za:

1. vode izložene onečišćenju iz značajnog točkastog izvora na dovoljnom broju mjernih postaja na svakom tijelu površinske vode radi ocjenjivanja veličine i utjecaja točkastog izvora. Za vode izložene onečišćenju iz više točkastih izvora mjerne postaje se biraju radi ocjenjivanja veličine i utjecaja svih onečišćenja u cijelosti

2. vode pod utjecajem značajnog raspršenog izvora na dovoljnom broju mjernih postaja s izborom tijela površinskih voda za ocjenu veličine i utjecaja onečišćenja iz raspršenog izvora. Izbor tijela mora biti reprezentativan za relativni rizik pojave onečišćenja iz raspršenih izvora i za relativni rizik nepostizanja dobrog stanja površinskih voda

3. vode izložene riziku od jačih hidromorfoloških promjena na dovoljnom broju mjernih postaja s izborom tijela površinskih voda radi ocjene veličine i utjecaja hidromorfoloških promjena. Izbor mjernih postaja mora biti indikativan za ukupni utjecaj hidromorfoloških promjena kojima su vode izložene.

2. Podzemne vode

A.Elementi za ocjenjivanje stanja

Članak 38.

(1) Stanje podzemnih voda određuje se na temelju njihova količinskog i kemijskog stanja.

(2) Elementi za ocjenu količinskog stanja tijela podzemnih voda, osim mineralnih i geotermalnih voda, su:

◊ razina podzemne vode i

◊ izdašnost.

(3) Elementi za ocjenu kemijskog stanja tijela podzemnih voda, osim mineralnih i geotermalnih voda, su:

◊ općenito – električna vodljivost, otopljeni kisik, pH vrijednost i

◊ onečišćujuće tvari – nitrati, pesticidi i specifične onečišćujuće tvari.

(4) Elementi za ocjenu količinskog stanja mineralnih i geotermalnih voda su:

◊ razina podzemne vode ili hidrostatički tlak i

◊ izdašnost.

(5) Elementi za ocjenu kemijskog stanja mineralnih i geotermalnih voda su:

◊ općenito – temperatura i električna vodljivost

◊ onečišćujuće tvari – nitrati i pesticidi te specifične onečišćujuće tvari –suma trikloretilena i tetrakloretilena.

A.Ocjena i klasifikacija stanja

Članak 39.

(1) Tijelo podzemne vode razvrstava se na temelju njegovog količinskog i kemijskog stanja u kategoriju:

1. dobro stanje odnosno

2. loše stanje.

(2) Definicije kategorija dobrog količinskog i kemijskog stanja tijela podzemnih voda navedene su u Prilogu 1.F. ove Uredbe.

Članak 40.

(1) Stanje tijela podzemne vode određuje se na temelju rezultata monitoringa podzemnih voda sukladno metodologijama iz Plana upravljanja vodnim područjima, a ocjenjuje se u odnosu na kemijsko i količinsko stanje ovisno o tome koje je lošije i prikazuje na karti odgovarajućom bojom i to:

1. dobro stanje, zelenom

2. loše stanje, crvenom.

(2) Količinsko stanje podzemnih voda klasificira se u kategorije količinskog stanja i prikazuje se na karti odgovarajućom bojom i to:

1. dobro količinsko stanje, zelenom

2. loše količinsko stanje, crvenom,

a određuje se primjenom definicija dobrog količinskog stanja tijela podzemnih voda iz Priloga 1.F. ove Uredbe.

(3) Kemijsko stanje podzemnih voda klasificira se u kategorije kemijskog stanja i prikazuje se na karti odgovarajućom bojom i to:

1. dobro kemijsko stanje, zelenom

2. loše kemijsko stanje, crvenom,

a određuje se primjenom definicija dobrog kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz Priloga 1.F. ove Uredbe.

(4) Kartografski prikazi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka sastavni su dio Plana upravljanja vodnim područjima, odnosno godišnjeg izvješća iz članka 50. stavka 9. Zakona o vodama.

(5) Na navedenim kartografskim prikazima se prikazuju sve mjerne postaje na kojima su prekoračeni standardi kakvoće podzemnih voda i/ili granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari.

(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo podzemne vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, stanje tog tijela procjenjuje se na temelju konceptualnog modela iz članka 44. stavka 3. Uredbe.

Standardi kakvoće podzemnih voda

Članak 41.

(1) Kemijsko stanje tijela podzemnih voda ocjenjuje se na temelju:

1. standarda kakvoće podzemnih voda iz Tablice 2. Priloga 6. ove Uredbe i

2. graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Tablice 3. Priloga 6. ove Uredbe, sukladno postupku utvrđenom u članku 45. ove Uredbe za onečišćujuće tvari za koje je analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrđeno da je tijelo podzemne vode u stanju rizika. Za procjenu rizika nepostizanja dobrog stanja uzimaju se u obzir najmanje pokazatelji iz Priloga 6. ove Uredbe za koje su utvrđeni standardi kakvoće podzemnih voda (SKPV).

(2) Kemijsko stanje tijela podzemne vode ocjenjuje se sukladno Metodologiji ocjene kemijskog stanja tijela podzemnih voda, koja osobito sadrži postupak određivanja pozadinskih i graničnih vrijednosti, testiranja za ocjenu kemijskog stanja, određivanja statistički značajnog trenda i točke promjene trenda.

(3) Metodologiju iz stavka 2. ovoga članka donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva i Hrvatskih voda.

Članak 42.

(1) Popis specifičnih onečišćujućih tvari, uključujući i njihove važeće granične vrijednosti za ocjenu kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz Tablice 3. Priloga 6. ove Uredbe, dopunjava se odnosno mijenja kada se na temelju monitoringa dobiju nove informacije o postojećim i/ili novim onečišćujućim tvarima, skupinama onečišćujućih tvari ili pokazateljima onečišćenja s ciljem sprječavanja dovođenja tijela podzemne vode u rizik nepostizanja dobrog kemijskog stanja i radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

(2) Popis iz stavka 1. ovoga članka može se izmijeniti na način da se pojedine tvari s tog popisa brišu ako se utvrdi da tijela podzemnih voda nisu pod utjecajem onečišćenja tim tvarima.

(3) Dopunu, odnosno izmjenu popisa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva kada tijelo nadležno za provedbu monitoringa iz članka 49. ove Uredbe, na temelju rezultata monitoringa, utvrdi opravdanost te dopune, odnosno izmjene.

(4) Sve utvrđene granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz popisa iz stavka 1. ovoga članka i svaka izmjena toga popisa navode se u Planu upravljanja vodnim područjima.

(5) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari u podzemnim vodama određuju se sukladno članku 45. stavku 3. ove Uredbe, osobito imajući u vidu međusobnu povezanost tijela podzemne vode s tijelom površinske vode i utjecaj tijela podzemne vode na stanje tijela površinske vode te na izravno ovisne kopnene ekosustave i močvare te uzimajući u obzir ekotoksikološke i toksikološke podatke.

(6) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari su utvrđene na razini tijela ili skupine tijela podzemnih voda kako je navedeno u Tablici 3. Priloga 6. ove Uredbe.

(7) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari za tijela podzemnih voda koja dijele dvije ili više država i za tijela podzemnih voda unutar kojih podzemne vode teku preko granice države, usuglašavaju se između država u skladu s međunarodnim ugovorima.

Članak 43.

(1) Ocjena kemijskog stanja obavlja se za svako tijelo, odnosno za svaku skupinu tijela podzemnih voda.

(2) Tijelo podzemne vode ili skupina tijela podzemnih voda ima dobro kemijsko stanje ako:

1. rezultati monitoringa pokazuju da su ispunjeni uvjeti određeni definicijama dobrog količinskog i kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz Priloga 1.F. ove Uredbe

2. vrijednosti standarda kakvoće podzemnih voda i granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Priloga 6. ove Uredbe nisu prekoračene niti na jednoj mjernoj postaji relevantnoj za tijelo ili skupinu tijela podzemnih voda.

(3) Tijelo podzemne vode ili skupina tijela podzemnih voda ima dobro kemijsko stanje iako je vrijednost standarda kakvoće podzemnih voda i/ili granična vrijednost specifičnih onečišćujućih tvari prekoračena na jednoj ili više mjernih postaja ako:

1. to prekoračenje ne predstavlja značajnu opasnost za okoliš

2. su ispunjeni ostali uvjeti za dobro kemijsko stanje podzemnih voda utvrđeni u Prilogu 1.F. ove Uredbe

3. je tijelu podzemne vode iz kojeg se zahvaća voda namijenjena za ljudsku potrošnju osigurana zaštita od onečišćenja uspostavom zona sanitarne zaštite te je na taj način spriječeno pogoršanje njene kakvoće i ne postoji potreba povećanja stupnja pročišćavanja

4. onečišćenje nije znatno narušilo stanje tijela podzemne vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

(4) Sažetak ocjene kemijskog stanja podzemnih voda sastavni je dio Plana upravljanja vodnim područjima.

(5) U ograničenim dijelovima tijela podzemne vode u kojima je prekoračena vrijednost standarda kakvoće podzemne vode i/ili granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Priloga 6. ove Uredbe, a nalaze se unutar tijela podzemne vode koja su u dobrom kemijskom stanju, poduzimaju se mjere potrebne za zaštitu vodnih ekosustava, kopnenih ekosustava i vode za ljudsku potrošnju i uspostavlja se operativni monitoring.

Članak 44.

(1) Za svako tijelo podzemne vode za koje se analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrdi da su u stanju rizika, kao i za sve onečišćujuće tvari koje pridonose takvoj ocjeni, potrebno je provesti istraživanja za utvrđivanje okolnosti iz članka 43. stavka 3. ove Uredbe, pri čemu se uzimaju u obzir:

1. informacije prikupljene kao dio analiza koje se provode u Planu upravljanja vodnim područjima

2. rezultati monitoringa podzemnih voda provedenog kako je propisano u člancima 49. do 54. ove Uredbe

3. svi drugi mjerodavni rezultati i informacije, uključujući usporedbu prosječne godišnje koncentracije onečišćujućih tvari na mjernim postajama sa standardima kakvoće podzemnih voda i/ili graničnim vrijednostima iz Priloga 6. ove Uredbe.

(2) Za potrebna ispitivanja radi utvrđivanja uvjeta iz članka 43. stavka 3. točaka 1. i 4. ove Uredbe ocjenjuje se stanje dijela tijela podzemne vode, za koje je prosječna godišnja koncentracija onečišćujuće tvari veća od standarda kakvoće podzemnih voda i/ili graničnih vrijednosti iz Priloga 6. ove Uredbe, kada je to potrebno i na temelju odgovarajućeg grupiranja rezultata ispitivanja koristeći pritom i procjene koncentracija na temelju konceptualnog modela tijela ili skupine tijela podzemnih voda.

(3) Za potrebna ispitivanja radi utvrđivanja uvjeta iz članka 43. stavka 3. točaka 2. i 3. ove Uredbe procjenjuje se, kad je to potrebno i na temelju rezultata ispitivanja i odgovarajućeg konceptualnog modela tijela podzemnih voda, kako slijedi:

1. utjecaj onečišćujućih tvari u tijelu podzemnih voda,

2. količina i koncentracija onečišćujućih tvari koje se prenose ili će se vjerojatno prenositi iz tijela podzemnih voda do s njime povezanih površinskih voda ili izravno ovisnih kopnenih ekosustava,

3. vjerojatan utjecaj količina i koncentracija onečišćujućih tvari prenesenih do povezanih površinskih voda ili izravno ovisnih kopnenih ekosustava,

4. veličina utjecaja prodora slane vode ili nekoga drugog prodora u tijelo podzemne vode, te

5. opasnost od onečišćujućih tvari u tijelu podzemne vode za kakvoću zahvaćene vode ili koja se planira zahvatiti za ljudsku potrošnju.

Članak 45.

(1) Granične vrijednosti određuju se za sve onečišćujuće tvari za koje je u Planu upravljanja vodnim područjima utvrđeno da zbog njihovog utjecaja može doći do nepostizanja ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe u tijelima podzemnih voda.

(2) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari utvrđuju se na način da će, u slučaju kada rezultati monitoringa na odabranoj mjernoj postaji prekoračuju granične vrijednosti, to ukazivati na rizik neispunjavanja jednog ili više uvjeta za dobro kemijsko stanje podzemnih voda prema članku 43. stavku 3. točkama 2., 3. i 4. ove Uredbe.

(3) Pri određivanju graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari u podzemnim vodama, uzima se u obzir:

1. prirodni uvjeti i način korištenja voda:

1.1. povezanost podzemnih voda, vodnim i o vodi ovisnim kopnenim ekosustavima

1.2. međuovisnost sa stvarnim ili mogućim zakonski dopuštenim korištenjima i/ili funkcijama podzemnih voda

1.3. sve onečišćujuće tvari koje dovode tijelo podzemne vode u stanje rizika, uzimajući u obzir najmanje one iz Priloga 6. ove Uredbe i

1.4. hidrogeološke karakteristike, uključujući podatke o pozadinskim razinama i vodnoj bilanci podzemnih voda.

2. porijeklo onečišćujućih tvari, njihovo moguće prirodno pojavljivanje, njihova toksičnost i sklonost disperziji, njihova postojanost i bioakumulacijski potencijal

3. pri određivanju pozadinskih vrijednosti razina tvari ili iona ili njihovih pokazatelja koje se u određenom tijelu podzemne vode javljaju zbog prirodnih hidrogeoloških razloga, a uzimaju se u obzir pri određivanju graničnih vrijednosti onečišćujućih tvari, moraju se uzeti u obzir sljedeća načela:

3.1. utvrđivanje pozadinskih razina mora se temeljiti na analizi značajki vodnih tijela podzemne vode sukladno propisu iz članka 40. Zakona o vodama te na rezultatima praćenja stanja podzemnih voda u skladu s odredbama ove Uredbe, a metodologija praćenja stanja podzemnih voda i tumačenja podataka mora uzeti u obzir činjenicu da se uvjeti toka i kemija podzemnih voda razlikuju lateralno i po dubini

3.2. ako su dostupni samo ograničeni podaci o praćenju stanja podzemnih voda, treba prikupiti još podataka, a vrijednosti pozadinskih razina u tom slučaju utvrditi na temelju ograničenih podataka, gdje je to prikladno, upotrebom pojednostavljenog pristupa s podskupom uzoraka za koje pokazatelji ne ukazuju na utjecaj ljudskih aktivnosti te, ako su dostupne, u obzir se uzimaju i informacije o geokemijskim promjenama i procesima i

3.3. ako je dostupna količina podataka o praćenju stanja podzemnih voda nedovoljna te postoji malo informacija o geokemijskim promjenama i procesima, u međuvremenu dok se ne prikupi više podataka i informacija, pozadinske razine se procjenjuju, gdje je to prikladno, na temelju referentnih statističkih rezultata za istu vrstu vodonosnika s drugih područja gdje je dostupno dovoljno podataka o praćenju.

4. određivanje graničnih vrijednosti temeljeno na sustavu kontrole kvalitete prikupljenih podataka, analitičkim procjenama i pozadinskim razinama tvari koje mogu biti prisutne i kao rezultat ljudskih aktivnosti.

Članak 46.

(1) Za tijela podzemnih voda za koja je analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrđeno da su u stanju rizika, utvrđuje se i svaki značajan i trajno rastući trend u koncentraciji onečišćujućih tvari uzimajući u obzir odredbe stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka.

(2) Plan monitoringa, sukladno člancima 49. do 54. ove Uredbe, treba omogućiti utvrđivanje značajnih i trajno rastućih trendova koncentracija onečišćujućih tvari iz Priloga 6. ove Uredbe.

(3) Postupak za utvrđivanje značajnih i trajno rastućih trendova koncentracija onečišćujućih tvari temelji se na sljedećim elementima:

1. učestalosti monitoringa i odabiru mjernih postaja, koje se odabiru tako da:

1.1. daju informacije neophodne za razlikovanje značajnog i trajno rastućeg trenda onečišćujuće tvari od prirodnog raspona njihovih vrijednosti s odgovarajućim stupnjem pouzdanosti i točnosti

1.2. se značajni i trajno rastući trendovi koncentracija onečišćujućih tvari mogu pravovremeno utvrditi, a kako bi se mogle provesti mjere za sprječavanje ili barem za ublažavanje pogoršanja kakvoće podzemnih voda koje imaju značajan utjecaj na okoliš

1.3. se uzimaju u obzir promjenjive fizikalne i kemijske karakteristike tijela podzemnih voda u vremenu, uključujući tok podzemnih voda, koeficijent hidrauličke vodljivosti, protjecanje i vrijeme infiltracije

2. korištenim metodama uzorkovanja i ispitivanja, u skladu s propisom iz članka 210. stavka 2. Zakona o vodama, kako bi se osigurala istovrijedna znanstvena razina i usporedivost dobivenih rezultata i dostupnih informacija

3. procjeni statističkim metodama, uključujući regresijske analize trendova u vremenskom nizu pojedinačnih mjernih postaja i na vodnom tijelu

4. granici kvantifikacije svih mjerenja postavljenoj na polovicu vrijednosti najviše granice kvantifikacije koja se pojavljuje u vremenskom nizu, osim za ukupne pesticide, kako bi se izbjegla sistematska pogreška u utvrđivanju trendova.

(4) Pri izvještavanju u okviru Plana upravljanja vodnim područjima o utvrđivanju značajnih i trajno rastućih trendova koncentracija tvari koje se javljaju prirodno ili kao rezultat utjecaja ljudskih aktivnosti, treba uzeti u obzir pozadinske razine i podatke prikupljene prije početka monitoringa, ako su dostupni.

(5) Hrvatske vode sukladno članku 42. Zakona o vodama  izvještavaju o utvrđenom značajnom i trajno rastućem trendu u okviru Plana upravljanja vodnim područjima, odnosno najmanje svakih šest godina.

Članak 47.

(1) U tijelima podzemnih voda u kojima je utvrđen značajan i trajno rastući trend koncentracija onečišćujućih tvari utvrđuju se polazne točke za praćenje i utvrđivanje tog trenda, njegove promjene te polazne točke za preokretanje trenda.

(2) Polazna točka za promjenu značajnog i trajno rastućeg trenda određuje se kao postotak vrijednosti standarda kakvoće podzemnih voda i/ili graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari utvrđenih u Prilogu 6. ove Uredbe. Kada je potrebno procijeniti utjecaj postojećih oblaka onečišćenja u tijelima podzemnih voda, koja mogu dovesti u pitanje postizanje ciljeva iz članka 4. ove Uredbe, a osobito oblaka onečišćenja koji potječu iz točkastih i raspršenih izvora, provode se dodatne procjene trendova za utvrđene onečišćujuće tvari kako bi se potvrdilo da se oblaci onečišćenja ne šire, ne pogoršavaju kemijsko stanje tijela podzemnih voda i ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i okoliš.

(3) Rezultati procjena iz stavka 2. ovoga članka se objavljuju u Planu upravljanja vodnim područjima.