I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o socijalnoj skrbi sadržana je u članku 2. stavku 4., podstavku 1. i članku 58. stavku 1. i 2.  Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17,  98/19, 64/20 i 138/20) temeljni je propis kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, korisnici, prava i usluge te postupci za njihovo ostvarivanje, način obavljanja djelatnosti i druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.

Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine i do sada je osam puta mijenjan i dopunjavan. Izrada Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi planirana je Planom zakonodavnih aktivnosti za 2021. godinu.

Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanje korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe i  fizičke osobe koje djelatnost obavljaju pod uvjetima i način propisan Zakonom, posebnim zakonima i provedbenim propisima. Djelatnost socijalne skrbi obavlja 82 centra za socijalnu skrb s 56 podružnica, 68 domova i centara za pružanje usluga u zajednici s 18 podružnica i 9 dislociranih jedinica kojima je osnivač Republika Hrvatska, 45 decentraliziranih domova za starije i teško bolesne osobe, 360 pružatelja usluga drugih osnivača s kojima Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ima sklopljen Ugovor o pružanju socijalnih usluga i 2.577 udomiteljskih obitelji, odnosno sveukupno 3.497 fizičkih i pravnih osoba.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa rizika od siromaštva u Republici Hrvatskoj u 2019. godini iznosila je 18,3%, odnosno 23,3% osoba je bilo u riziku od siromaštva ili socijalnoj isključenosti. Rizik od siromaštva posebno je visok za  djecu, osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom.

Postojeće zakonske odredbe ne osiguravaju dostatnu skrb najranjivijim, socijalno ugroženim skupinama društva u zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih potreba.  Stoga je potrebno poduzeti mjere radi poboljšanja adekvatnosti i obuhvata naknada koje pridonose smanjenju rizika od siromaštva i socijalne isključenosti i njihovo usklađivanje s potrebama korisnika u odnosu na dob i specifične potrebe pojedine korisničke skupine. Radi osiguranja iste razine zaštite osobama u riziku od siromaštva na području Republike Hrvatske potrebno je redefinirati naknade koje imaju istu ili sličnu svrhu, koje se ostvaruju na različitim razinama i iz različitih izvora, njihovim objedinjavanjem vodeći računa o indeksu razvijenosti jedinica lokalne samouprave.

Analiza postojećeg zakonskog okvira pokazala je da je određena prava iz sustava socijalne skrbi potrebno mijenjati i usklađivati s propisima iz nadležnosti drugih tijela državne uprave kao što je i naknada za troškove prijevoza koju je potrebno uskladiti sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 41/18,  98/19 i 30/21).

Naknada do zaposlenja prestaje postojati kao pravo u sustavu socijalne skrbi, a istu će zamijeniti nova naknada u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nova naknada urediti će se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada (Narodne novine, br. 118/18 i 32/20), a naknadu će moći ostvarivati dosadašnji korisnici prava na naknadu do zaposlenja koji će ispunjavati  propisane uvjete.

Nadalje, naknade vezane za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom potrebno je uskladiti sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, br. 85/14, 95/15) i Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, br. 67/17, 56/18). Novim normativnim rješenjima potrebno je podržati ostanak osoba s najtežim oštećenjima zdravlja u vlastitoj obitelji.

Potrebe za socijalnim uslugama kao i njihovo financiranje trenutno su definirane u mreži socijalnih usluga iz 2014. godine u kojoj je utvrđen broj i vrsta socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj na razini županija, zasebno za svaku korisničku skupinu. Obzirom da je na snazi Odluka o mreži iz 2014. godine koja se nije mijenjala, a protekom vremena pojavile su se drukčije potrebe za vrstama socijalnih usluga u mreži, potrebno je pristupiti redefiniranju socijalnih usluga, razvoju novih usluga i povećati ravnomjernu dostupnost socijalnih usluga na području Republike Hrvatske. U svrhu radne aktivacije i socijalne integracije dugotrajno nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i prevencije sve prisutnijeg nasilničkog ponašanja potrebno je uvođenje novih socijalnih usluga.

U Republici Hrvatskoj, sukladno važećem Zakonu o socijalnoj skrbi, djeluju različiti pružatelji socijalnih usluga za različite korisničke skupine. Postojeći način utvrđivanja cijena socijalnih usluga je nestandardiziran te nije razvidna detaljna struktura razvoja poslovanja pružatelja usluga, odnosno nije moguće utvrditi opravdanost i realnost stvarnih troškova u odnosu na propise kojima se regulira obavljanje socijalne skrbi. Stoga je potrebno pristupiti razvoju transparentnog sustava socijalne skrbi s dostupnim informacijama o vrsti i iznosu za svakog pojedinog korisnika kako bi se doprinijelo povećanju dostupnosti socijalnih usluga i njihove kvalitete, a koji bi osigurao jednaki pristup za sve pružatelje socijalnih usluga u mreži.

Postupak ugovaranja socijalnih usluga potrebno je pojednostavniti te omogućiti ravnopravno javljanje pružatelja usluga na javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora na način da pružatelji usluga imaju priliku za razvijanje kvalitete usluga i povećanje dobrobiti korisnika. Novim načinom ugovaranja socijalnih usluga omogućiti će se jedinstveni pristup mreži za sve korisnike i pružatelje usluga, standardizacija procesa i kvalitete usluga i jednakost i transparentnost u financiranju.

Radi poboljšanja učinkovitosti rada centara za socijalnu skrb potrebne su organizacijske promjene i osnivanje novih ustanova koje će pridonijeti kvaliteti stručnosti i zadovoljavanju potreba korisnika sustava socijalne skrbi.

Slijedom iznijetog, zakonske promjene nužno je poduzeti radi bolje i učinkovitije organizacije sustava socijalne skrbi s ciljem unaprjeđenja sustava, a osobito smanjenja siromaštva, socijalne ugroženosti, isključenosti i zaštite najosjetljivijih skupina društva kojima je to najpotrebnije.

Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom

Prijedlogom Zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Zakon) predviđa se usklađivanje zajamčene minimalne naknade s potrebama najosjetljivijih skupina (djece i radno nesposobnih korisnika) kroz promjenu ekvivalentne ljestvice, odnosno povećanje osobnih faktora o kojima ovisi visina naknade. Visina zajamčene minimalne naknade određuje se u postotku od osnovice koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Prema Odluci o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade ("Narodne novine", br. 114/14), osnovica iznosi 800,00 kn.

Zakonom je povećan maksimalni iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo sa 100% na 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Beskućniku koji koristi uslugu prihvatilišta, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima kojima je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama priznaje se 50% iznosa zajamčene minimalne naknade. Ako se korisnik zajamčene minimalne naknade zaposli u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci, pravo ne prestaje već se u prvih šest mjeseci rada naknada umanjuje za 50% iznosa. Vlasništvo osobnog vozila više nije zapreka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu ako njegova vrijednost ne prelazi iznos od 40 osnovica za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Prema Odluci o osnovici za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi ("Narodne novine, br. 114/14), osnovica iznosi 500,00kn.

Radi smanjenja rizika od energetskog siromaštva i osiguranja prava na naknadu za troškove stanovanja svim korisnicima zajamčene minimalne naknade redefinira se naknada za troškove stanovanja kao naknada koja obuhvaća sve izvore i načine grijanja, osim električne energije koja će se i nadalje podmirivati iz naknade za ugroženog kupca energenata. Budući da troškovi ogrjeva postaju dio troškova stanovanja, Zakonom se više ne propisuje naknada za troškove ogrjeva. Objedinjavanjem naknade za troškove stanovanja i naknade za troškove ogrjeva kao naknada s istom ili sličnom namjenom smanjuje se administrativno opterećenje, rizik od siromaštva i osigurava ista razinu zaštite svim korisnicima zajamčene minimalne naknade.

Zakonom se povećava iznos naknade za osobne potrebe korisnika prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema potrebama pojedinih korisničkih skupina za razliku od dosadašnjeg dugogodišnjeg jedinstvenog iznosa naknade za sve korisnike u visini od 100,00 kn.  

Zakonom se proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status njegovatelja čime se potiče ostanak djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u vlastitom domu i sprječava njihova institucionalizacija. Također, roditelj njegovatelj i njegovatelj ima pravo na veći iznos naknade ako dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom zbog zdravstvenog stanja nije moguće uključiti  u programe i usluge u zajednici, a roditelju koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom  naknada se dodatno uvećava. Radi zaštite djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom, propisani su uvjeti za roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja. Propisana je obustava isplate naknade za vrijeme korištenja rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta roditelja njegovatelja za drugo dijete.

Radi sveobuhvatnije pomoći korisnicima propisuju se nove usluge kao što su sveobuhvatna procjena i planiranje, prethodna stručna procjena, socijalno mentorstvo i  psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, a preciznije se propisuje sadržaj, trajanje i korisnici postojećih socijalnih usluga. Nadalje, usluga savjetovanja i pomaganja redefinira se na dvije usluge – savjetovanje i psihosocijalno savjetovanje, a usluga psihosocijalne podrške proširuje se u odnosu na sadržaj i korisnike.

Novim zakonskim prijedlogom propisuje se da Ministarstvo utvrđuje ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za Zavod i Obiteljski centar dok jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuju ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za sve druge pružatelje usluga, a rješenja će donositi na rok do tri godine. Nastavno, istima je propisana obveza kontroliranja ispunjavanja uvjeta u skladu s donesenim rješenjem i obavještavanje Ministarstva u slučaju utvrđenih odstupanja kao i obveza suorganiziranja edukacija za pružatelje usluga. Navedeno će doprinijeti poboljšanju kvalitete skrbi za korisnika i zakonitom pružanju socijalnih usluga.

Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju i to zbog premalog broja pružatelja usluga posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Smatramo da će razdoblje od pet godina biti dovoljno da se obiteljski domovi preorganiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pest godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno Zakonu o udomiteljstvu.

Novim načinom ugovaranja socijalnih usluga pojednostavniti će se postupak javnog poziva za podnošenje ponuda i sklapanja ugovora te će se omogućiti jedinstveni pristup mreži za pružatelje usluga, zatim standardizacija procesa i kvalitete usluga, jednakost i transparentnost u financiranju.

Zakonom se predlaže osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) kao javne ustanove koja će poslove iz svoje djelatnosti obavljati u središnjoj i područnim ustrojstvenim jedinicama umjesto sadašnjih centara za socijalnu skrb.  Zavod će se sastojati od Središnje službe, područnh službi (21 centar za socijalnu skrb u sjedištu županije), 75 područnih ureda (75 centara za socijalnu skrb) i ispostava (22 podružnice centara za socijalnu skrb). Navedenim ustrojem smanjuje se broj ravnatelja i upravnih vijeća s dosadašnjih 82 na samo jednog ravnatelja i jedno upravno vijeće Zavoda. Zavod će preuzeti javne ovlasti kao i druge stručne poslove centara za socijalnu skrb. Zavod će, također, preuzeti i stručne te druge radnike centra za socijalnu skrb kao temeljne ustanove u sustavu socijalne skrbi. Osnivanje Zavoda predlaže se radi jačanja i unapređenja stručnog rada, ujednačavanja stručnog postupanja, osiguranja stručnog nadzora te obavljanja stručno analitičkih, administrativnih, pravnih ekonomskih i drugih poslova u jedinstvenoj stručnoj službi.

Radi provođenja aktivnosti i programa usmjerenih na preventivne, tretmanske i razvojne aktivnosti za djecu, mlade i obitelj te jačanja usluga za djecu, mlade i obitelj predlaže se odvajanje obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb. Stoga se Zakonom predlaže osnivanje Obiteljskog centra kao samostalne ustanove koja će svoju djelatnost obavljati u 21 podružnici u sjedištu županije. Obiteljski centri su 2014. godine pripojeni centrima za socijalnu skrb i djeluju kao podružnice centara za socijalnu skrb. Razdvajanje obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb predlaže se radi odvajanja preventivne, savjetodavne i tretmanske uloge obiteljskog centra od kontrolne uloge Zavoda i poduzimanja mjera iz nadležnosti Zavoda što dovodi do osnaživanja i smanjenja rizika u obitelji. Obiteljski centar provoditi će različite oblike preventivnih programa, individualnih i grupnih tretmana, savjetovanja, obiteljske medijacije, podrške roditeljstvu, jačanja obiteljskih i roditeljskih kompetencija, edukacije i grupne podrške posvojitelja, podrške i osnaživanja žrtava obiteljskog nasilja i članova obitelji osobito djece, prevencije zlostavljanja i zanemarivanja, problema u ponašanju i ovisnosti djece i mladih, psihosocijalnog tretmana prevencije nasilničkog ponašanja, poticanja i razvoja programa u zajednici, volonterskog rada i rada udruga koje su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladima i drugim socijalno osjetljivim skupinama.

Zakonom se predlaže osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove u svrhu organiziranja i provođenja stručnog usavršavanja stručnih i drugih radnika u sustavu socijalne skrbi te standardizacije obveznih i specijaliziranih programa stručnog usavršavanja. Stručno usavršavanje odnosi se na usavršavanje vježbenika, početno i kontinuirano usavršavanje ravnatelja, stručnih i drugih radnika Zavoda, Centra za posebno skrbništvo, Obiteljskog centra, kod pružatelja usluga, voditelja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, skrbnika, udomitelja i dr. Također, Akademija će provoditi organizacijske, timske i metodske supervizije u sustavu socijalne skrbi.

Zakonom se predlaže osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, a vezano za pruženu uslugu, postupak ili propuštanje postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Povjerenstvo se sastoji od predstavnika Ministarstva i predstavnika građana koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv. Navedeno pridonosi boljoj zaštiti prava korisnika u sustavu socijalne skrbi.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Zakonom o socijalnoj skrbi povećava se dostupnost, transparentnost, adekvatnost i obuhvat socijalnih naknada koje pridonose smanjenju rizika od siromaštva, socijalne ugroženosti i isključenosti korisnika kao i smanjenju administrativnog opterećenja, poboljšava se kvaliteta života osoba s invaliditetom i podržava njihov ostanak u obitelji.

Zakonom se osiguravaju nove socijalne usluge u skladu s potrebama obitelji, djece, mladih i drugih socijalno osjetljivih skupina. Uslugom socijalnog mentorstva dodatno se poboljšava aktivacija nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade  i utječe na njihovo socijalno uključivanje.

Osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad osigurava se učinkovitije obavljanje povjerenih poslova koji su bili u nadležnosti centra za socijalnu skrb i unaprjeđenje stručnog rada u sustavu socijalne skrbi. Zakonom se također omogućuje osnivanje Obiteljskog centra kao samostalne ustanove socijalne skrbi radi provođenja savjetodavnih i preventivnih programa te tretmanskog rada s ciljem osnaživanja obitelji i podrške roditeljstvu kao i prevenciji rizičnog ponašanja. Osnivanjem Akademije socijalne skrbi osigurava se kontinuirano stručno usavršavanje stručnih i drugih radnika u sustavu i podizanje kvalitete stručnog rada.

Navedene promjene pridonose jačanju sustava socijalne skrbi, boljoj organizaciji,  sveobuhvatnijoj zaštiti korisnika te boljoj kvaliteti i dostupnosti usluga.

III.  OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu Zakon potrebno je u državnom proračunu osigurati dodatna sredstva u iznosu od 361.964.634 kune u 2022. godini i u iznosu od 669.891.080 kuna u 2023. godini.

Navedena dodatna sredstva osigurat će se unutar limita ukupnih rashoda Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje Vlada Republike Hrvatske utvrđuje Smjernicama za trogodišnje razdoblje 2022.-2024.

Jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužne su u svom proračunu osigurati sredstva za podmirenje troškova stanovanja u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu odnosno kućanstvu.

DIO PRVI

OSNOVNE ODREDBE

Predmet uređenja

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se djelatnost socijalne skrbi, načela socijalne skrbi, naknade  i usluge u sustavu socijalne skrbi, postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici, sadržaj i način obavljanja djelatnosti socijalne skrbi, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, zbirke podataka, inspekcijski i upravni nadzor, financiranje djelatnosti socijalne skrbi te druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.

Usklađenost s pravnim poretkom Europske unije

Članak 2.

Ovim  Zakonom preuzimaju se u pravni sustav Republike Hrvatske slijedeći akti Europske unije:

1. Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.)

2. Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15. 4. 2011.)

3. Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.)

4. Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20. 12. 2011.)

5. Direktiva  2012/29/EU  Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012.)

6. Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016.).

Ciljevi i svrha socijalne skrbi

Članak 3.

Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

Načelo supsidijarnosti

Članak 4.

Ako osoba ne može osigurati uzdržavanje svojim prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način, može ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

Načelo socijalne pravičnosti

Članak 5.

Osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada.

Načelo dostupnosti

Članak 6.

Socijalna skrb osigurava se na način koji omogućuje dostupnost naknada i usluga korisniku.

Načelo individualizacije

Članak 7.

(1) Naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi ostvaruju se u skladu s individualnim potrebama i uz aktivno sudjelovanje korisnika.

(2) Prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.

(3) Dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.

Načelo pravodobnosti

Članak 8.

Socijalna skrb ostvaruje se na način koji osigurava pravodobno uočavanje potreba korisnika radi sprječavanja nastanka ili razvoja stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje životnih potreba i sprječavaju njegovu uključenost u zajednicu.

Načelo informiranosti  

Članak 9.

Svaka osoba ima pravo na informaciju o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi te pravo na podršku u prevladavanju komunikacijskih teškoća koja pridonosi zadovoljavanju osobnih potreba i poboljšanju kvalitete života u zajednici.

Načelo sudjelovanja u donošenju odluka

Članak 10.

(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo sudjelovati u procjeni stanja, potreba i odlučivanju o korištenju usluga te pravodobno dobiti informacije i podršku za donošenje odluka.

(2) Za ostvarivanje naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi potreban je pristanak korisnika odnosno njegovog zakonskog zastupnika.

(3) U postupcima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegovog mišljenja, a mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

(4) Osoba lišena poslovne sposobnosti ima pravo sudjelovati i dati mišljenje u postupcima u kojima se odlučuje o njezinim pravima i interesima u skladu sa svojim mogućnostima.

Načelo tajnosti i zaštite osobnih podataka

Članak 11.

Korisniku naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi mora se osigurati tajnost i zaštita osobnih podataka sukladno posebnim propisima.

Načelo poštivanja privatnosti

Članak 12.

(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo na poštivanje privatnosti prilikom ostvarivanja naknade i usluge.

(2) Pružatelj usluge u djelatnosti socijalne skrbi ne smije narušavati privatnost korisnika.

(3) Prikupljanje podataka u svrhu ostvarivanja naknade i usluge te poduzimanje radnji neophodnih za pružanje usluge ne smatra se povredom prava na privatnost korisnika.

Načelo kombinirane socijalne politike

Članak 13.

Kombinirana socijalna politika zagovara pluralizam kao okvir socijalne politike u kojem vlada i lokalne vlasti prepoznaju organizacije civilnog društva, trgovačka društva, obitelj i druge dionike kao partnere u pripremi, donošenju te provedbi socijalnih programa.

Načelo socijalnih inovacija

Članak 14.

Socijalne inovacije podrazumijevaju nove proizvode, usluge ili modele, kojim se istovremeno podmiruju socijalne potrebe učinkovitije od drugih te stvaraju novi društveni odnosi i suradnja što se odnosi na razvoj inovativnih rješenja, novih organizacijskih oblika ili novih oblika suradnje i financiranja, a radi rješavanja socijalnih problema.  

Definicije pojmova

Članak 15.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1) korisnik je osoba ili kućanstvo koji u sustavu socijalne skrbi ostvaruje naknadu, socijalnu uslugu ili drugi oblik pomoći propisan ovim Zakonom

2) samac je osoba koja živi sama

3) kućanstvo je obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života, bez obzira na srodstvo

4) samohrani roditelj je roditelj koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava

5) jednoroditeljska obitelj je obitelj u kojoj žive dijete, odnosno djeca i jedan roditelj

6) dijete je osoba do navršenih 18 godina života

7) mlađa punoljetna osoba je osoba koja je navršila 18, a nije navršila 21 godinu života

8) odrasla osoba je osoba koja je navršila 18 godina, a nije navršila 65 godina života

9) osoba starije životne dobi je osoba koja je navršila 65 i više godina života

10) dijete s teškoćama u razvoju je dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za razvoj i učenje, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost

11) osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta

12) osoba potpuno nesposobna za rad je osoba starija od 65 godina, dijete do navršene 15. godine života ili osoba koju privremeno ili trajno nije moguće uključiti u radne procese, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja

13) djelomično radno sposobna osoba  je osoba kod koje je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti prema propisu o vještačenju i metodologijama vještačenja

14) beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti troškove stanovanja, a privremeno je smještena u prihvatilištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje

15) osnovne životne potrebe su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe. Osnovne životne potrebe djece i mladeži obuhvaćaju i potrebe koje proizlaze iz njihovog razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja. Osnovne životne potrebe djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom obuhvaćaju i dodatne potrebe koje proizlaze iz oštećenja njihovog zdravlja, odnosno invaliditeta

16) prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl. ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu, umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza

17) imovina su sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli, stambena štednja, životno osiguranje i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu

18) sveobuhvatna procjena je proces prikupljanja podataka, prepoznavanja i ocjene poteškoća, potreba, snaga i rizika, situacije i uključenih osoba koji se postepeno razvija kako bi se odredili ciljevi rada s korisnikom i potrebne mjere i usluge

19) individualno planiranje je metoda socijalnog rada u procesu planiranja i izrade individualnog plana promjene životne situacije ili ponašanja korisnika, utvrđen na temelju sveobuhvatne procjene potreba, teškoća i resursa korisnika, uz suradnju i partnerstvo s korisnikom i njegovom obitelji, a čija izrada obuhvaća aktivnosti procjene, organiziranja pristupa pravima i uslugama, koordiniranja s drugim pružateljima usluga, praćenje i evaluaciju koje trebaju odgovoriti na potrebe korisnika. Individualno planiranje provodi se kada je potreban veći broj usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti

20) voditelj slučaja je socijalni radnik koji planira, provodi i koordinira aktivnosti, a pri tome koristi potrebne profesionalne i druge resurse  neophodne za zadovoljavanje potreba, odnosno za pružanje odgovarajućih usluga korisniku radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti

21) plan intervencija obuhvaća postupke usmjerene na stručnu pomoć korisnicima s ciljem da se mijenjanjem stanja i akcijom prevladaju teškoće i postignu ciljevi vezani za razvoj potrebnih znanja, za usvajanje vrijednosti i vještina. Intervencije obuhvaćaju tretman, ali i  ostale aktivnosti koje se koriste za prevenciju problema i postizanje ciljeva koji vode socijalnoj dobrobiti. Intervencija obuhvaća savjetovanje, psihosocijalno savjetovanje, zastupanje, posredovanje, obiteljsku medijaciju, socijalno planiranje, rad u zajednici i druge aktivnosti koje pripadaju suvremenom konceptu socijalnog rada

22) socijalna  isključenost je nemogućnost pojedinca  da sudjeluje u normalnim aktivnostima društva kojemu pripada, zbog čimbenika koji su izvan njegove kontrole

23) interventne mjere u iznimnim slučajevima  obuhvaćaju privremeno upućivanje radnika iz jedne ustanove socijalne skrbi u drugu, odnosno od jednog do drugog pružatelja socijalnih usluga, preraspodjela radnoga vremena i izolacija radnika u prostorijama ustanove socijalne skrbi ili pružatelja socijalne usluge (radna izolacija).

24) pripravnik je osoba koja se prvi put zapošljava u  ustanovi socijalne skrbi, kod druge pravne osobe,  kod obrtnika koji obavlja djelatnost socijalne skrbi i kod fizičke osobe koja profesionalno obavlja poslove socijalne skrbi i koja je stekla obrazovnu kvalifikaciju u Republici Hrvatskoj potrebnu za zapošljavanje u sustavu socijalne skrbi, ili je obrazovnu kvalifikaciju stekla izvan Republike Hrvatske, a ista joj je priznata od strane nadležnog tijela u skladu s posebnim propisom kojim se regulira priznavanje inozemnih obrazovanih odnosno stručnih kvalifikacija.

25) javni rad je društveno koristan rad koji se odvija u ograničenom vremenskom razdoblju te nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz ciljanih skupina, čiji se program temelji na društveno korisnom radu kojeg inicira lokalna zajednica ili organizacije civilnog društva.

Rodno značenje pojmova

Članak 16.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

DIO DRUGI

DJELATNOST SOCIJALNE SKRBI

POGLAVLJE I.

OSNOVE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

Obavljanje djelatnosti socijalne skrbi

Članak 17.

(1) Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, drugim zakonima i provedbenim propisima.

(2) Djelatnost socijalne skrbi ustanove obavljaju kao javnu službu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) nadzire obavljanje djelatnosti socijalne skrbi, a u provođenju ovoga Zakona ima i druge propisane ovlasti.

Korisnici socijalne skrbi

Članak 18.

(1) Korisnici socijalne skrbi su:

1. samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način

2. dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu

3. mlađa punoljetna osoba i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju

4. osoba koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života

5. trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život

6. obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška

7. odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama

8. odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima

9. osoba koja zbog starosti ili bolesti ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama

10. osoba ovisna o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti

11. beskućnik ili

12. druga osoba koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Hrvatski zavod za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod)  određuje osobu koja predstavlja kućanstvo radi ostvarivanja naknada utvrđenih ovim Zakonom.

Državljanstvo, prebivalište i boravak kao uvjet

Članak 19.

(1) Naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, mogu se priznati ili odobriti:

1. hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj

2. strancu i osobi bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj.

(2) Stranac pod supsidijarnom zaštitom i azilant te članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj kao i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, zakonima kojima je uređena zaštita od trgovanja ljudima i zakonom kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.

(3) Iznimno, osobi koja nije obuhvaćena stavcima 1. i 2. ovoga članka može se priznati pravo na jednokratnu naknadu i pravo na uslugu privremenog smještaja pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se našla.

Kada osoba može sama sebe uzdržavati

Članak 20.

(1) U smislu ovoga Zakona osoba može sama sebe uzdržavati ako sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba može ostvariti svojim prihodima ili imovinom koja ne služi njoj niti članovima njezine obitelji za podmirenje osnovnih životnih potreba te od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, imovina djeteta izuzima se od opterećenja ili otuđenja.

POGLAVLJE II.

NAKNADE U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Oblici naknada

Članak 21.

Naknade u sustavu socijalne skrbi su:

1. zajamčena minimalna naknada

2. naknada za troškove stanovanja

3. naknada za ugroženog kupca energenata

4. naknada za osobne potrebe

5. jednokratna naknada

6. naknada za pogrebne troškove

7. naknada za redovito studiranje

8. plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu

9. osobna invalidnina

10. doplatak za pomoć i njegu

11. status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja.

Osnovice za izračun naknada

Članak 22.

(1) Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske.

(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske donosi jednom godišnje.

(3) Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada iz članka 21. ovoga Zakona  odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske.

ODJELJAK 1.

ZAJAMČENA MINIMALNA NAKNADA

Pojam

Članak 23.

Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanim ovim Zakonom.

Uvjeti  za priznavanje

Članak 24.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ih mogu osigurati u visini propisanoj člankom 27. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona po osnovi:

1. prihoda samca ili članova kućanstva kao niti od obveznika uzdržavanja

2. prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu samca ili člana kućanstva, koju ne koristi za  stanovanje

3. prodaje ili korištenja poslovnog prostora u vlasništvu samca ili člana kućanstva

4. prodaje pokretnina u vlasništvu samca ili člana kućanstva koje ne koristi za podmirenje

osnovnih životnih potreba

5. prodaje, zakupa ili najma druge imovine u vlasništvu samca ili člana kućanstva koja ne

služi podmirenju osnovnih životnih potreba ili po drugoj osnovi.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje se ako:

1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona

2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora,

3. samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava nije omogućio uvid u prihod ili imovinu

4. se nezaposleni radno sposobni i djelomično radno sposobni samac ne nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba po posebnom propisu ili

5. je samac korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u prenoćištu.

Umanjivanje iznosa

Članak 25.

Iznos zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona umanjuje se kućanstvu za udio:

1. nezaposlenog radno sposobnog i djelomično radno sposobnog člana kućanstva koji nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri službi nadležnoj za zapošljavanje

2. člana kućanstva koji je sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora

3. člana kućanstva koji je korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona.

Iznimke od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba

Članak 26.

Odredbe članka 24. stavka 2. točke 4. i članka 25. točke 1. ovoga Zakona ne odnose se na:

1. osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se uređuje mirovinsko osiguranje

2. dijete nakon navršene 15. godine dok se redovito školuje, odnosno mlađeg punoljetnika do završetka redovitog školovanja, a najduže do navršene 26. godine

3. trudnicu i rodilju do šest mjeseci nakon poroda, roditelja koji čuva i odgaja dijete do godinu dana, blizance do tri godine ili ima troje i više djece do navršenih 10 godina te roditelja koji koristi posvojiteljski dopust

4. osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema posebnom propisu

5. nezaposlenog člana kućanstva bez prihoda koji skrbi za dijete ili za odraslog člana obitelji koji nije sposoban skrbiti o sebi, ako takav način skrbi nadomješta institucionalnu skrb po ovom Zakonu ili

6. nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Postotak osnovice za izračun prava samcu ili članu kućanstva

Članak 27.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Zajamčena minimalna naknada za samca iznosi:

1. 100% osnovice za radno sposobnog samca

2. 130% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad.

(3) Zajamčena minimalna naknada za kućanstvo utvrđuje se kao zbroj udjela članova kućanstva, a udjel za pojedinog člana kućanstva iznosi:

1. 70% osnovice za odraslu radno sposobnu osobu

2. 95% osnovice za odraslu osobu potpuno nesposobnu za rad

3. 120% osnovice za samohranog radno sposobnog roditelja

4. 135% osnovice za samohranog roditelja potpuno nesposobnog za rad

5. 70% osnovice za dijete

6. 80% osnovice za dijete u jednoroditeljskoj obitelji

7. 90% osnovice za dijete samohranog roditelja.

8. 120 % osnovice za trudnicu nakon 12 tjedana trudnoće i rodilju do dva mjeseca nakon poroda.

(4) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u učenički dom za školsku godinu 2021/2022 i 2022/2023.

(5) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.

Postotak osnovice za izračun prava

beskućniku, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima

Članak 28.

(1) Beskućniku koji se nalazi u prihvatilištu priznaje se pravo na zajmčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Iznimno od članka 24. stavka 2., točke 5. i članka 25. točke 3. ovoga Zakona,  žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima, kojoj je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama, priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Utvrđivanje iznosa kad korisnik ostvaruje prihode

Članak 29.

(1) Ako samac ili kućanstvo ostvaruje prihod, iznos zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec od pokretanja postupka do donošenja rješenja utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznavanje prava do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje.

(2) Iznos zajamčene minimalne naknade od mjeseca u kojemu se donosi rješenje, utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva ostvarenog u mjesecu prije donošenja rješenja.

Novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod

Članak 30.

U prihod u smislu članka 29. ovoga Zakona ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi:

1. naknade za troškove stanovanja

2. naknade ga ugroženog kupca energenata

3. naknade zbog tjelesnog oštećenja

4. ortopedskog dodatka

5. osobne invalidnine

6. doplatka za pomoć i njegu

7. doplatka za djecu

8. naknade koju osigurava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, na temelju odluke predstavničkog tijela

9. stipendije za školovanje učenika ili studenta dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života

10. darovanja pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe fizičke osobe

11. jednokratne donacije pravnih i fizičkih osoba do iznosa 10.000,00 kuna godišnje

12. pomoći za ublažavanje posljedica prirodne nepogode

13. privremenog uzdržavanja za dijete

14. uzdržavanja za maloljetno i punoljetno dijete ostvarenog prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi do iznosa minimalne plaće

15. obiteljske mirovine za maloljetno i punoljetno dijete do iznosa minimalne plaće

16. nagrade učeniku za vrijeme praktičnog rada i naukovanja

17. novčane pomoći i naknade troškova prijevoza za vrijeme obrazovanja prema propisu kojim se uređuje zapošljavanje

18. doplatka za njegu i pomoć druge osobe, doplatka za pripomoć u kući, ortopedskog doplatka, posebnog doplatka, jednokratne novčane pomoći, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, osobne invalidnine, troškova ukopa, potpore za obrazovanje, novčane protuvrijednosti za besplatne udžbenike, dodijeljenog iznosa stambenog kredita ili financijske potpore, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, naknade za topli obrok, sredstva potpore ostvarena kroz Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rada i članova njihovih obitelji ostvarene prema zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji

19. osobne invalidnine, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, dodatka za pomoć i njegu druge osobe, ortopedskog dodatka, posebnog dodatka, dodatka za pripomoć u kući i novčane protuvrijednosti za besplatne udžbenike ostvarene prema zakonu kojim se uređuje zaštita vojnih i civilnih invalida rata

20. osobne invalidnine, dodatka za njegu i pomoć druge osobe, dodatke za pripomoć u kući,  ortopedskog dodatka, posebnog dodatka, jednokratne novčane pomoći, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, povećane i uvećane obiteljske invalidnine, naknade za troškove ukopa, stipendije i novčane protuvrijednost za besplatne udžbenike prema zakonu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata

21. jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete na temelju zakona kojim se uređuju rodiljne i roditeljske potpore, novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta odnosno novčane pomoć za novorođeno dijete koje isplaćuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb

22. rada učenika i studenta na redovitom školovanju preko učeničkih i studentskih udruga ili

23. novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane nezaposlene osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja.

Umanjivanje prihoda kućanstva

Članak 31.

Iznos prihoda iz članka 29. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, samac ili član kućanstva plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi.

Utvrđivanje prihoda od samostalne djelatnosti

Članak 32.

Za samca ili člana kućanstva koji primitke ostvaruje obavljanjem samostalne djelatnosti, a obveznik je plaćanja poreza na dohodak, prihod iz članka 29. ovoga Zakona utvrđuje se prema podnesenoj godišnjoj poreznoj prijavi ili Izvješću o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak (Obrazac PO-SD).

Isplata u naravi

Članak 33.

(1) Zajamčena minimalna naknada može se isplatiti u cijelosti ili djelomično u naravi ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti u svrhu podmirenja osnovnih životnih potreba.

(2) Djelomični iznos zajamčene minimalne naknade može se izravno isplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka za člana kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade, ako se na temelju utvrđenih okolnosti može osnovano pretpostaviti da se zajamčena minimalna naknada neće koristiti u svrhu podmirenja navedene potrebe.

Obveze radno sposobnoga korisnika

Članak 34.

(1) Radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je prihvatiti zaposlenje te biti aktivan u traženju posla i raspoloživ za rad prema zakonima  o zapošljavanju.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva odbije prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema zakonima o zapošljavanju ili otkaže ugovor o radu.

(3) Korisniku iz stavka 2. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno uvećati iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji je odbio prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema zakonima o zapošljavanju ili otkazao ugovor o radu, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.

Suradnja Zavoda i službe za zapošljavanje

Članak 35.

(1) Zavod i služba nadležna za zapošljavanje dužni su međusobno surađivati u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih, djelomično radno sposobnih ili članova kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(2) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je provoditi aktivnosti i mjere iz svoje nadležnosti u svrhu zapošljavanja radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(3) Zavod je dužan službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o priznatom pravu na zajamčenu minimalnu naknadu za nezaposlenog radno sposobnog ili djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu te za osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava.

(4) Zavod je dužan  službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o odobrenoj usluzi socijalnog mentorstva radno sposobnom i djelomičnom radno sposobnom samcu ili članu kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i uključiti predstavnika službe nadležne za zapošljavanje u proces socijalnog mentorstva.

(5) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je obavijestiti Zavod o prestanku i razlozima prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, najkasnije u roku od osam dana od dana prestanka vođenja u evidenciji.

(6) Način suradnje Zavoda i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).

Rad za opće dobro bez naknade

Članak 36.

(1) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, dužne su organizirati rad za opće dobro bez naknade za radno sposobne ili djelomično radno sposobne samce ili članove kućanstva koji su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu te snositi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu.

(2) Rad za opće dobro bez naknade izvršava se na temelju ugovora kojim se određuje trajanje rada, mjesto obavljanja rada, opseg i vrsta posla.

(3) Radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je odazvati se pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade.

(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na osobe iz članka 26. ovoga Zakona.

(5) U radovima za opće dobro bez naknade osobe iz stavka 3. ovoga članka mogu sudjelovati  od 30 do 90 sati mjesečno.

Prestanak ili umanjivanje prava zbog neodazivanja

Članak 37.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako se radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva ne odazove urednom pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, s danom kojim se bio dužan odazvati pozivu.

(2) Korisniku iz stavka 1. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno za uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji se nije odazvao pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.

Obveza dostave podataka

Članak 38.

(1) Zavod i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su međusobno surađivati u provođenju mjere rada za opće dobro bez naknade.

(2) Zavod je dužan jednom mjesečno jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu dostaviti podatke o radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim samcima korisnicima zajamčene minimalne naknade te radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim članovima kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade.

(3) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je područnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda jednom mjesečno dostaviti podatke o korisnicima zajamčene minimalne naknade koji su uredno pozvani, a nisu se odazvali niti sudjelovali u radovima za opće dobro.

Zapošljavanje samca ili člana kućanstva korisnika

Članak 39.

(1) Ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci zaposli, u prvih šest mjeseci rada iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje se za 50% priznatog iznosa.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu nakon šest mjeseci rada osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako prosječni prihod u posljednja tri mjeseca prelazi priznati iznos zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo.

(3) Ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, zaposli u javnom radu, pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne prestaje, odnosno ne umanjuje se za prihod člana kućanstva ostvaren po osnovi zaposlenja u javnom radu.

Prestanak prava

Članak 40.

(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu ako:

1. se praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika utvrdi da su prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava

2. zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava

3. je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava ili

4. ako u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje korištenje prava samac ili član kućanstva nije omogućio uvid u prihod i imovinu.

(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos umanjuje kućanstvu za udio člana kućanstva ako:

1. se samac ili član kućanstva nalazi na bolničkom liječenju, u  istražnom zatvoru, izdržavanju kazne zatvora ili boravi u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca

3. samac ili člana kućanstva umre.

(3) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, u slučaju iz stavka 1. podstavka 2., 3. i 4. ovoga članka, prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti.

(4) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos umanjuje kućanstvu, u pripadajućem dijelu člana kućanstva iz stavka 2. ovoga članka,  s danom nastupanja okolnosti iz stavka 2. ovoga članka.

ODJELJAK 2.

NAKNADA ZA TROŠKOVE STANOVANJA

Korisnici

Članak 41.

(1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade.

(2) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, troškove grijanja, vodne usluge te naknade za uvođenje energetske učinkovitosti.

Iznos

Članak 42.

(1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu odnosno kućanstvu.

(2) Ako su troškovi stanovanja manji od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade, pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u iznosu stvarnih troškova stanovanja.

(3) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb može priznati naknadu za troškove stanovanja i do punog iznosa zajamčene minimalne naknade priznate kućanstvu, ako se po mišljenju Zavoda samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja.

(4) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb može naknadu za troškove stanovanja djelomično ili u potpunosti podmiriti izravno u ime i za račun korisnika zajamčene minimalne naknade.

Evidencija i dokumentacija

Članak 43.

(1) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je voditi evidenciju i dokumentaciju o priznatim pravima u sustavu socijalne skrbi propisanim ovim Zakonom, posebnim propisima i općim aktima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba.

(2) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je o podacima o korisnicima i naknadama iz sustava socijalne skrbi iz evidencije i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka izraditi godišnje izvješće.

(3) Jedinica lokalne samouprave dužna je jedinici područne (regionalne) samouprave dostaviti godišnje izvješće iz stavka 2. ovoga članka u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva, a jedinica područne (regionalne) samouprave dužna je objediniti i potvrditi dostavljena godišnja izvješća jedinica lokalne samouprave te ih dostaviti Ministarstvu u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva.

(4) Jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb dužan je Ministarstvu dostaviti godišnje izvješće iz stavka 2. ovoga članka u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva.

(5) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije te način dostave, rokove i sadržaj godišnjeg izvješća jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba pravilnikom propisuje ministar.

ODJELJAK 3.

NAKNADA ZA UGROŽENOG KUPCA ENERGENATA

Pojam, sadržaj rješenja

Članak 44.

(1) Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata priznaje se samcu ili kućanstvu koji ispunjava uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se uređuje energetski sektor.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka  priznaje se na zahtjev samca ili predstavnika kućanstva.

(3) U rješenju kojim se korisniku priznaje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata utvrđuje se:

1. status ugroženog kupca

2. priznanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata u određenom iznosu, odnosno određenje vrste i opsega prava koja pripadaju korisniku s obzirom na utvrđeni status i

3. određenje načina sudjelovanja u podmirenju troškova energije odnosno načina isplate naknade za ugroženog kupca energenata.

(4) Ako je zbog promijenjenih okolnosti doneseno rješenje o smanjenju opsega prava ili o prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca, Zavod je dužan, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja, o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca.

(5) Mjesečni iznos naknade za ugroženog kupca energenata, način sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade te postupanje Zavoda vezano za priznanje predmetne naknade uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

ODJELJAK 4.

NAKNADA ZA OSOBNE POTREBE

Uvjeti za priznavanje, iznos

Članak 45.

(1) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se učeniku osnovne i srednje škole, mlađoj punoljetnoj osobi, odrasloj osobi i osobi starije životne dobi kojoj se priznaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju.

(2) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona i iznosi:

1. 50% osnovice za učenika osnovne škole, odraslu i osobu starije životne dobi

2. 70% osnovice za učenika srednje škole i mlađu punoljetnu osobu.

(3) O priznavanju prava na naknadu za osobne potrebe odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, a pravo se priznaje s danom početka korištenja usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.

(4) Pravo na naknadu za osobne potrebe prestaje s danom prestanka usluge smještaja ili organiziranog stanovanja odnosno s danom promijenjenih okolnosti ako korisnik ostvari prihod kojim može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba u priznatom iznosu.

ODJELJAK 5.

JEDNOKRATNA NAKNADA

Uvjeti za priznavanje

Članak 46.

(1) Pravo na jednokratnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih uslijed trenutnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.

(2) Pravo na jednokratnu naknadu može se priznati i:

1. radi nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ili obuće ako se nabava nužnih predmeta u kućanstvu odnosno odjeće i obuće ne može osigurati putem humanitarnih organizacija

2. učeniku srednje škole koji je korisnik prava na uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi

3. korisniku privremenog smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno drugu ustanovu ili

4. korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.

Iznos

Članak 47.

(1) Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini može iznositi najviše 500% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za samca, odnosno 700% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za kućanstvo.

(2) Jednokratna naknada može se isplatiti i u naravi, ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da  korisnik naknadu neće koristiti namjenski.

(3) Iznimno, u osobito opravdanim slučajevima, Zavod može jednom godišnje priznati uvećanu jednokratnu naknadu u iznosu do 10.000,00 kuna.

Razmjena podataka

Članak 48.

Zavod razmjenjuje podatke o priznatim jednokratnim naknadama s jedinicama lokalne samouprave, odnosno Gradom Zagrebom.

ODJELJAK 6.

NAKNADA ZA POGREBNE TROŠKOVE

Uvjeti, iznos, način isplate

Članak 49.

(1) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se fizičkoj ili pravnoj osobi koja je podmirila troškove pogreba ili izvršila uslugu pogreba osobe:

1. koja nije imala zakonskog ili ugovornog obveznika uzdržavanja i

2. koja je u trenutku smrti bila korisnik:

a) prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili

b) prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju rješenja Zavoda.

(2) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se do iznosa osnovnih troškova pogreba u mjestu pogreba, odnosno u mjestu posljednjeg prebivališta korisnika u Republici Hrvatskoj u slučaju pogreba izvan područja Republike Hrvatske.

(3) U iznos iz stavka 2. ovoga članka uračunavaju se i troškovi prijevoza do mjesta pogreba odnosno do državne granice u slučaju pogreba izvan područja Republike Hrvatske.

(4) Zavod je dužan zatražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe.

ODJELJAK 7.

NAKNADA ZA REDOVITO STUDIRANJE

Korisnik, iznos, ostvarivanje prava

Članak 50.

(1) Korisniku prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja priznaje se pravo na naknadu za redovito studiranje na sveučilišnom ili stručnom studiju u postotku od osnovice koji iznosi 400% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Danom izvršnosti rješenja o priznavanju prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka korisniku prestaje pravo na uslugu smještaja, odnosno organiziranog stanovanja.

(3) Zahtjev za priznavanje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti do isteka roka od šest mjeseci od dana prestanka prava na uslugu smještaja, odnosno organiziranog stanovanja.

(4) Korisnik prava na naknadu za redovito studiranje ima pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka i u slučaju mirovanja obveza studenta za vrijeme služenja vojnog roka, za vrijeme trudnoće i do godinu dana života djeteta, za vrijeme dulje bolesti te u drugim opravdanim slučajevima prekida studija sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje.

(5) Korisnik prava na naknadu za redovito studiranje dužan je dostaviti dokaz o upisanoj godini najkasnije do 31. listopada svake godine dok traje studiranje te izvijestiti Zavod o završetku studiranja.

(6) Pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se korisniku neovisno o njegovom imovnom stanju.

ODJELJAK 8.

PLAĆANJE TROŠKOVA SMJEŠTAJA U UČENIČKOM DOMU

Članak 51.

(1) Učeniku, polazniku srednje škole slabijeg imovnog stanja, koji nije član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, troškove smještaja u učeničkom domu plaća Ministarstvo u skladu s odredbama ugovora o smještaju učenika u učenički dom.

(2) Kriterije slabijeg imovnog stanja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

ODJELJAK 9.

OSOBNA INVALIDNINA

Pojam

Članak 52.

Pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja radi kojeg ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene dobi, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

Zapreke za priznavanje prava

Članak 53.

Pravo na osobnu invalidninu ne priznaje se osobi:

1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu

3. koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

4. kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima

5. koja osobnu invalidninu ostvaruje prema drugim propisima

6. koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema ovom Zakonu ili drugim propisima.

Iznos

Članak 54.

(1) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se u postotku od osnovice koji iznosi 300% osnovice iz članka 22 stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Za osobu koja ostvaruje prihod, iznos osobne invalidnine utvrđuje se kao razlika između iznosa iz stavka 1. ovoga članka i prosječnog mjesečnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.

(3) U prihod iz stavka 2. ovoga članka ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi:

1. plaće, naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, mirovine, autorskog honorara, ugovora o djelu, rodiljne i roditeljske novčane potpore  do iznosa 800% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona

2. zajamčene minimalne naknade

3. naknade za troškove stanovanja

4. zaposlenja u javnom radu korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu

5. doplatka za djecu

6. nacionalne naknade za starije osobe

7. ortopedskog dodatka

8. uzdržavanja za dijete ostvarena prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi

9. stipendije za školovanje učenika ili studenata dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života ili

10. novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja.

Umanjenje prihoda za iznos obveze uzdržavanja druge osobe

Članak 55.

Iznos prihoda iz članka 54. stavka 2. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji osoba plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

Mirovanje prava

Članak 56.

(1) Korisniku prava na osobnu invalidninu koji se nalazi u istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora ili boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca, pravo na osobnu invalidninu miruje.

(2) Za vrijeme mirovanja prava iz stavka 1. ovoga članka obustavlja se isplata osobne invalidnine.

(3) Rješenjem o prestanku mirovanja prava na osobnu invalidninu odlučuje se i o nastavku isplate osobne invalidnine, koja počinje s danom prestanka okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.

ODJELJAK 10.

DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU

Pojam

Članak 57.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju, osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi, uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

Opseg prava, iznos

Članak 58.

(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.

(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona koji iznosi:

1. 120% osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu

2. 84% osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu.

Zapreke za priznavanje prava