MINISTARSTVO RADA, MIROVINSKOGA SUSTAVA, OBITELJI I SOCIJALNE POLITIKE
Nacrt
NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI
Zagreb, listopad 2021.
PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI
- Ukupno komentara:
- Ukupno općih komentara:
- Ukupno nadopuna teksta:
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o socijalnoj skrbi sadržana je u članku 2. stavku 4., podstavku 1. i članku 58. stavku 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20) temeljni je propis kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, korisnici, prava i usluge te postupci za njihovo ostvarivanje, način obavljanja djelatnosti i druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.
Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine i do sada je osam puta mijenjan i dopunjavan. Izrada Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi planirana je Planom zakonodavnih aktivnosti za 2021. godinu.
Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanje korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.
Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe i fizičke osobe koje djelatnost obavljaju pod uvjetima i način propisan Zakonom, posebnim zakonima i provedbenim propisima. Djelatnost socijalne skrbi obavlja 82 centra za socijalnu skrb s 56 podružnica, 68 domova i centara za pružanje usluga u zajednici s 18 podružnica i 9 dislociranih jedinica kojima je osnivač Republika Hrvatska, 45 decentraliziranih domova za starije i teško bolesne osobe, 360 pružatelja usluga drugih osnivača s kojima Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ima sklopljen Ugovor o pružanju socijalnih usluga i 2.577 udomiteljskih obitelji, odnosno sveukupno 3.497 fizičkih i pravnih osoba.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa rizika od siromaštva u Republici Hrvatskoj u 2019. godini iznosila je 18,3%, odnosno 23,3% osoba je bilo u riziku od siromaštva ili socijalnoj isključenosti. Rizik od siromaštva posebno je visok za djecu, osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom.
Postojeće zakonske odredbe ne osiguravaju dostatnu skrb najranjivijim, socijalno ugroženim skupinama društva u zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih potreba. Stoga je potrebno poduzeti mjere radi poboljšanja adekvatnosti i obuhvata naknada koje pridonose smanjenju rizika od siromaštva i socijalne isključenosti i njihovo usklađivanje s potrebama korisnika u odnosu na dob i specifične potrebe pojedine korisničke skupine. Radi osiguranja iste razine zaštite osobama u riziku od siromaštva na području Republike Hrvatske potrebno je redefinirati naknade koje imaju istu ili sličnu svrhu, koje se ostvaruju na različitim razinama i iz različitih izvora, njihovim objedinjavanjem vodeći računa o indeksu razvijenosti jedinica lokalne samouprave.
Analiza postojećeg zakonskog okvira pokazala je da je određena prava iz sustava socijalne skrbi potrebno mijenjati i usklađivati s propisima iz nadležnosti drugih tijela državne uprave kao što je i naknada za troškove prijevoza koju je potrebno uskladiti sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 41/18, 98/19 i 30/21).
Naknada do zaposlenja prestaje postojati kao pravo u sustavu socijalne skrbi, a istu će zamijeniti nova naknada u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nova naknada urediti će se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada (Narodne novine, br. 118/18 i 32/20), a naknadu će moći ostvarivati dosadašnji korisnici prava na naknadu do zaposlenja koji će ispunjavati propisane uvjete.
Nadalje, naknade vezane za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom potrebno je uskladiti sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, br. 85/14, 95/15) i Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, br. 67/17, 56/18). Novim normativnim rješenjima potrebno je podržati ostanak osoba s najtežim oštećenjima zdravlja u vlastitoj obitelji.
Potrebe za socijalnim uslugama kao i njihovo financiranje trenutno su definirane u mreži socijalnih usluga iz 2014. godine u kojoj je utvrđen broj i vrsta socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj na razini županija, zasebno za svaku korisničku skupinu. Obzirom da je na snazi Odluka o mreži iz 2014. godine koja se nije mijenjala, a protekom vremena pojavile su se drukčije potrebe za vrstama socijalnih usluga u mreži, potrebno je pristupiti redefiniranju socijalnih usluga, razvoju novih usluga i povećati ravnomjernu dostupnost socijalnih usluga na području Republike Hrvatske. U svrhu radne aktivacije i socijalne integracije dugotrajno nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i prevencije sve prisutnijeg nasilničkog ponašanja potrebno je uvođenje novih socijalnih usluga.
U Republici Hrvatskoj, sukladno važećem Zakonu o socijalnoj skrbi, djeluju različiti pružatelji socijalnih usluga za različite korisničke skupine. Postojeći način utvrđivanja cijena socijalnih usluga je nestandardiziran te nije razvidna detaljna struktura razvoja poslovanja pružatelja usluga, odnosno nije moguće utvrditi opravdanost i realnost stvarnih troškova u odnosu na propise kojima se regulira obavljanje socijalne skrbi. Stoga je potrebno pristupiti razvoju transparentnog sustava socijalne skrbi s dostupnim informacijama o vrsti i iznosu za svakog pojedinog korisnika kako bi se doprinijelo povećanju dostupnosti socijalnih usluga i njihove kvalitete, a koji bi osigurao jednaki pristup za sve pružatelje socijalnih usluga u mreži.
Postupak ugovaranja socijalnih usluga potrebno je pojednostavniti te omogućiti ravnopravno javljanje pružatelja usluga na javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora na način da pružatelji usluga imaju priliku za razvijanje kvalitete usluga i povećanje dobrobiti korisnika. Novim načinom ugovaranja socijalnih usluga omogućiti će se jedinstveni pristup mreži za sve korisnike i pružatelje usluga, standardizacija procesa i kvalitete usluga i jednakost i transparentnost u financiranju.
Radi poboljšanja učinkovitosti rada centara za socijalnu skrb potrebne su organizacijske promjene i osnivanje novih ustanova koje će pridonijeti kvaliteti stručnosti i zadovoljavanju potreba korisnika sustava socijalne skrbi.
Slijedom iznijetog, zakonske promjene nužno je poduzeti radi bolje i učinkovitije organizacije sustava socijalne skrbi s ciljem unaprjeđenja sustava, a osobito smanjenja siromaštva, socijalne ugroženosti, isključenosti i zaštite najosjetljivijih skupina društva kojima je to najpotrebnije.
Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom
Prijedlogom Zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Zakon) predviđa se usklađivanje zajamčene minimalne naknade s potrebama najosjetljivijih skupina (djece i radno nesposobnih korisnika) kroz promjenu ekvivalentne ljestvice, odnosno povećanje osobnih faktora o kojima ovisi visina naknade. Visina zajamčene minimalne naknade određuje se u postotku od osnovice koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Prema Odluci o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade ("Narodne novine", br. 114/14), osnovica iznosi 800,00 kn.
Zakonom je povećan maksimalni iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo sa 100% na 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Beskućniku koji koristi uslugu prihvatilišta, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima kojima je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama priznaje se 50% iznosa zajamčene minimalne naknade. Ako se korisnik zajamčene minimalne naknade zaposli u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci, pravo ne prestaje već se u prvih šest mjeseci rada naknada umanjuje za 50% iznosa. Vlasništvo osobnog vozila više nije zapreka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu ako njegova vrijednost ne prelazi iznos od 40 osnovica za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Prema Odluci o osnovici za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi ("Narodne novine, br. 114/14), osnovica iznosi 500,00kn.
Radi smanjenja rizika od energetskog siromaštva i osiguranja prava na naknadu za troškove stanovanja svim korisnicima zajamčene minimalne naknade redefinira se naknada za troškove stanovanja kao naknada koja obuhvaća sve izvore i načine grijanja, osim električne energije koja će se i nadalje podmirivati iz naknade za ugroženog kupca energenata. Budući da troškovi ogrjeva postaju dio troškova stanovanja, Zakonom se više ne propisuje naknada za troškove ogrjeva. Objedinjavanjem naknade za troškove stanovanja i naknade za troškove ogrjeva kao naknada s istom ili sličnom namjenom smanjuje se administrativno opterećenje, rizik od siromaštva i osigurava ista razinu zaštite svim korisnicima zajamčene minimalne naknade.
Zakonom se povećava iznos naknade za osobne potrebe korisnika prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema potrebama pojedinih korisničkih skupina za razliku od dosadašnjeg dugogodišnjeg jedinstvenog iznosa naknade za sve korisnike u visini od 100,00 kn.
Zakonom se proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status njegovatelja čime se potiče ostanak djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u vlastitom domu i sprječava njihova institucionalizacija. Također, roditelj njegovatelj i njegovatelj ima pravo na veći iznos naknade ako dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom zbog zdravstvenog stanja nije moguće uključiti u programe i usluge u zajednici, a roditelju koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom naknada se dodatno uvećava. Radi zaštite djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom, propisani su uvjeti za roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja. Propisana je obustava isplate naknade za vrijeme korištenja rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta roditelja njegovatelja za drugo dijete.
Radi sveobuhvatnije pomoći korisnicima propisuju se nove usluge kao što su sveobuhvatna procjena i planiranje, prethodna stručna procjena, socijalno mentorstvo i psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, a preciznije se propisuje sadržaj, trajanje i korisnici postojećih socijalnih usluga. Nadalje, usluga savjetovanja i pomaganja redefinira se na dvije usluge – savjetovanje i psihosocijalno savjetovanje, a usluga psihosocijalne podrške proširuje se u odnosu na sadržaj i korisnike.
Novim zakonskim prijedlogom propisuje se da Ministarstvo utvrđuje ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za Zavod i Obiteljski centar dok jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuju ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za sve druge pružatelje usluga, a rješenja će donositi na rok do tri godine. Nastavno, istima je propisana obveza kontroliranja ispunjavanja uvjeta u skladu s donesenim rješenjem i obavještavanje Ministarstva u slučaju utvrđenih odstupanja kao i obveza suorganiziranja edukacija za pružatelje usluga. Navedeno će doprinijeti poboljšanju kvalitete skrbi za korisnika i zakonitom pružanju socijalnih usluga.
Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju i to zbog premalog broja pružatelja usluga posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Smatramo da će razdoblje od pet godina biti dovoljno da se obiteljski domovi preorganiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pest godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno Zakonu o udomiteljstvu.
Novim načinom ugovaranja socijalnih usluga pojednostavniti će se postupak javnog poziva za podnošenje ponuda i sklapanja ugovora te će se omogućiti jedinstveni pristup mreži za pružatelje usluga, zatim standardizacija procesa i kvalitete usluga, jednakost i transparentnost u financiranju.
Zakonom se predlaže osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) kao javne ustanove koja će poslove iz svoje djelatnosti obavljati u središnjoj i područnim ustrojstvenim jedinicama umjesto sadašnjih centara za socijalnu skrb. Zavod će se sastojati od Središnje službe, područnh službi (21 centar za socijalnu skrb u sjedištu županije), 75 područnih ureda (75 centara za socijalnu skrb) i ispostava (22 podružnice centara za socijalnu skrb). Navedenim ustrojem smanjuje se broj ravnatelja i upravnih vijeća s dosadašnjih 82 na samo jednog ravnatelja i jedno upravno vijeće Zavoda. Zavod će preuzeti javne ovlasti kao i druge stručne poslove centara za socijalnu skrb. Zavod će, također, preuzeti i stručne te druge radnike centra za socijalnu skrb kao temeljne ustanove u sustavu socijalne skrbi. Osnivanje Zavoda predlaže se radi jačanja i unapređenja stručnog rada, ujednačavanja stručnog postupanja, osiguranja stručnog nadzora te obavljanja stručno analitičkih, administrativnih, pravnih ekonomskih i drugih poslova u jedinstvenoj stručnoj službi.
Radi provođenja aktivnosti i programa usmjerenih na preventivne, tretmanske i razvojne aktivnosti za djecu, mlade i obitelj te jačanja usluga za djecu, mlade i obitelj predlaže se odvajanje obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb. Stoga se Zakonom predlaže osnivanje Obiteljskog centra kao samostalne ustanove koja će svoju djelatnost obavljati u 21 podružnici u sjedištu županije. Obiteljski centri su 2014. godine pripojeni centrima za socijalnu skrb i djeluju kao podružnice centara za socijalnu skrb. Razdvajanje obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb predlaže se radi odvajanja preventivne, savjetodavne i tretmanske uloge obiteljskog centra od kontrolne uloge Zavoda i poduzimanja mjera iz nadležnosti Zavoda što dovodi do osnaživanja i smanjenja rizika u obitelji. Obiteljski centar provoditi će različite oblike preventivnih programa, individualnih i grupnih tretmana, savjetovanja, obiteljske medijacije, podrške roditeljstvu, jačanja obiteljskih i roditeljskih kompetencija, edukacije i grupne podrške posvojitelja, podrške i osnaživanja žrtava obiteljskog nasilja i članova obitelji osobito djece, prevencije zlostavljanja i zanemarivanja, problema u ponašanju i ovisnosti djece i mladih, psihosocijalnog tretmana prevencije nasilničkog ponašanja, poticanja i razvoja programa u zajednici, volonterskog rada i rada udruga koje su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladima i drugim socijalno osjetljivim skupinama.
Zakonom se predlaže osnivanje Akademije socijalne skrbi kao javne ustanove u svrhu organiziranja i provođenja stručnog usavršavanja stručnih i drugih radnika u sustavu socijalne skrbi te standardizacije obveznih i specijaliziranih programa stručnog usavršavanja. Stručno usavršavanje odnosi se na usavršavanje vježbenika, početno i kontinuirano usavršavanje ravnatelja, stručnih i drugih radnika Zavoda, Centra za posebno skrbništvo, Obiteljskog centra, kod pružatelja usluga, voditelja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, skrbnika, udomitelja i dr. Također, Akademija će provoditi organizacijske, timske i metodske supervizije u sustavu socijalne skrbi.
Zakonom se predlaže osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, a vezano za pruženu uslugu, postupak ili propuštanje postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Povjerenstvo se sastoji od predstavnika Ministarstva i predstavnika građana koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv. Navedeno pridonosi boljoj zaštiti prava korisnika u sustavu socijalne skrbi.
Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Zakonom o socijalnoj skrbi povećava se dostupnost, transparentnost, adekvatnost i obuhvat socijalnih naknada koje pridonose smanjenju rizika od siromaštva, socijalne ugroženosti i isključenosti korisnika kao i smanjenju administrativnog opterećenja, poboljšava se kvaliteta života osoba s invaliditetom i podržava njihov ostanak u obitelji.
Zakonom se osiguravaju nove socijalne usluge u skladu s potrebama obitelji, djece, mladih i drugih socijalno osjetljivih skupina. Uslugom socijalnog mentorstva dodatno se poboljšava aktivacija nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i utječe na njihovo socijalno uključivanje.
Osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad osigurava se učinkovitije obavljanje povjerenih poslova koji su bili u nadležnosti centra za socijalnu skrb i unaprjeđenje stručnog rada u sustavu socijalne skrbi. Zakonom se također omogućuje osnivanje Obiteljskog centra kao samostalne ustanove socijalne skrbi radi provođenja savjetodavnih i preventivnih programa te tretmanskog rada s ciljem osnaživanja obitelji i podrške roditeljstvu kao i prevenciji rizičnog ponašanja. Osnivanjem Akademije socijalne skrbi osigurava se kontinuirano stručno usavršavanje stručnih i drugih radnika u sustavu i podizanje kvalitete stručnog rada.
Navedene promjene pridonose jačanju sustava socijalne skrbi, boljoj organizaciji, sveobuhvatnijoj zaštiti korisnika te boljoj kvaliteti i dostupnosti usluga.
III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu Zakon potrebno je u državnom proračunu osigurati dodatna sredstva u iznosu od 361.964.634 kune u 2022. godini i u iznosu od 669.891.080 kuna u 2023. godini.
Navedena dodatna sredstva osigurat će se unutar limita ukupnih rashoda Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje Vlada Republike Hrvatske utvrđuje Smjernicama za trogodišnje razdoblje 2022.-2024.
Jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužne su u svom proračunu osigurati sredstva za podmirenje troškova stanovanja u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu odnosno kućanstvu.
DIO PRVI
OSNOVNE ODREDBE
Predmet uređenja
Članak 1.
Ovim Zakonom uređuje se djelatnost socijalne skrbi, načela socijalne skrbi, naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici, sadržaj i način obavljanja djelatnosti socijalne skrbi, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, zbirke podataka, inspekcijski i upravni nadzor, financiranje djelatnosti socijalne skrbi te druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.
Usklađenost s pravnim poretkom Europske unije
Članak 2.
Ovim Zakonom preuzimaju se u pravni sustav Republike Hrvatske slijedeći akti Europske unije:
1. Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.)
2. Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15. 4. 2011.)
3. Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.)
4. Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20. 12. 2011.)
5. Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012.)
6. Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016.).
Ciljevi i svrha socijalne skrbi
Članak 3.
Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.
Načelo supsidijarnosti
Članak 4.
Ako osoba ne može osigurati uzdržavanje svojim prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način, može ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
Načelo socijalne pravičnosti
Članak 5.
Osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada.
Načelo dostupnosti
Članak 6.
Socijalna skrb osigurava se na način koji omogućuje dostupnost naknada i usluga korisniku.
Načelo individualizacije
Članak 7.
(1) Naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi ostvaruju se u skladu s individualnim potrebama i uz aktivno sudjelovanje korisnika.
(2) Prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
(3) Dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.
Načelo pravodobnosti
Članak 8.
Socijalna skrb ostvaruje se na način koji osigurava pravodobno uočavanje potreba korisnika radi sprječavanja nastanka ili razvoja stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje životnih potreba i sprječavaju njegovu uključenost u zajednicu.
Načelo informiranosti
Članak 9.
Svaka osoba ima pravo na informaciju o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi te pravo na podršku u prevladavanju komunikacijskih teškoća koja pridonosi zadovoljavanju osobnih potreba i poboljšanju kvalitete života u zajednici.
Načelo sudjelovanja u donošenju odluka
Članak 10.
(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo sudjelovati u procjeni stanja, potreba i odlučivanju o korištenju usluga te pravodobno dobiti informacije i podršku za donošenje odluka.
(2) Za ostvarivanje naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi potreban je pristanak korisnika odnosno njegovog zakonskog zastupnika.
(3) U postupcima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegovog mišljenja, a mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.
(4) Osoba lišena poslovne sposobnosti ima pravo sudjelovati i dati mišljenje u postupcima u kojima se odlučuje o njezinim pravima i interesima u skladu sa svojim mogućnostima.
Načelo tajnosti i zaštite osobnih podataka
Članak 11.
Korisniku naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi mora se osigurati tajnost i zaštita osobnih podataka sukladno posebnim propisima.
Načelo poštivanja privatnosti
Članak 12.
(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi ima pravo na poštivanje privatnosti prilikom ostvarivanja naknade i usluge.
(2) Pružatelj usluge u djelatnosti socijalne skrbi ne smije narušavati privatnost korisnika.
(3) Prikupljanje podataka u svrhu ostvarivanja naknade i usluge te poduzimanje radnji neophodnih za pružanje usluge ne smatra se povredom prava na privatnost korisnika.
Načelo kombinirane socijalne politike
Članak 13.
Kombinirana socijalna politika zagovara pluralizam kao okvir socijalne politike u kojem vlada i lokalne vlasti prepoznaju organizacije civilnog društva, trgovačka društva, obitelj i druge dionike kao partnere u pripremi, donošenju te provedbi socijalnih programa.
Načelo socijalnih inovacija
Članak 14.
Socijalne inovacije podrazumijevaju nove proizvode, usluge ili modele, kojim se istovremeno podmiruju socijalne potrebe učinkovitije od drugih te stvaraju novi društveni odnosi i suradnja što se odnosi na razvoj inovativnih rješenja, novih organizacijskih oblika ili novih oblika suradnje i financiranja, a radi rješavanja socijalnih problema.
Definicije pojmova
Članak 15.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1) korisnik je osoba ili kućanstvo koji u sustavu socijalne skrbi ostvaruje naknadu, socijalnu uslugu ili drugi oblik pomoći propisan ovim Zakonom
2) samac je osoba koja živi sama
3) kućanstvo je obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života, bez obzira na srodstvo
4) samohrani roditelj je roditelj koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava
5) jednoroditeljska obitelj je obitelj u kojoj žive dijete, odnosno djeca i jedan roditelj
6) dijete je osoba do navršenih 18 godina života
7) mlađa punoljetna osoba je osoba koja je navršila 18, a nije navršila 21 godinu života
8) odrasla osoba je osoba koja je navršila 18 godina, a nije navršila 65 godina života
9) osoba starije životne dobi je osoba koja je navršila 65 i više godina života
10) dijete s teškoćama u razvoju je dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za razvoj i učenje, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost
11) osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta
12) osoba potpuno nesposobna za rad je osoba starija od 65 godina, dijete do navršene 15. godine života ili osoba koju privremeno ili trajno nije moguće uključiti u radne procese, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja
13) djelomično radno sposobna osoba je osoba kod koje je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti prema propisu o vještačenju i metodologijama vještačenja
14) beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti troškove stanovanja, a privremeno je smještena u prihvatilištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje
15) osnovne životne potrebe su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe. Osnovne životne potrebe djece i mladeži obuhvaćaju i potrebe koje proizlaze iz njihovog razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja. Osnovne životne potrebe djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom obuhvaćaju i dodatne potrebe koje proizlaze iz oštećenja njihovog zdravlja, odnosno invaliditeta
16) prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl. ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu, umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza
17) imovina su sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli, stambena štednja, životno osiguranje i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu
18) sveobuhvatna procjena je proces prikupljanja podataka, prepoznavanja i ocjene poteškoća, potreba, snaga i rizika, situacije i uključenih osoba koji se postepeno razvija kako bi se odredili ciljevi rada s korisnikom i potrebne mjere i usluge
19) individualno planiranje je metoda socijalnog rada u procesu planiranja i izrade individualnog plana promjene životne situacije ili ponašanja korisnika, utvrđen na temelju sveobuhvatne procjene potreba, teškoća i resursa korisnika, uz suradnju i partnerstvo s korisnikom i njegovom obitelji, a čija izrada obuhvaća aktivnosti procjene, organiziranja pristupa pravima i uslugama, koordiniranja s drugim pružateljima usluga, praćenje i evaluaciju koje trebaju odgovoriti na potrebe korisnika. Individualno planiranje provodi se kada je potreban veći broj usluga koje je potrebno usklađivati i pratiti u cilju složenije promjene u okruženju korisnika radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti
20) voditelj slučaja je socijalni radnik koji planira, provodi i koordinira aktivnosti, a pri tome koristi potrebne profesionalne i druge resurse neophodne za zadovoljavanje potreba, odnosno za pružanje odgovarajućih usluga korisniku radi poboljšanja njegove socijalne dobrobiti
21) plan intervencija obuhvaća postupke usmjerene na stručnu pomoć korisnicima s ciljem da se mijenjanjem stanja i akcijom prevladaju teškoće i postignu ciljevi vezani za razvoj potrebnih znanja, za usvajanje vrijednosti i vještina. Intervencije obuhvaćaju tretman, ali i ostale aktivnosti koje se koriste za prevenciju problema i postizanje ciljeva koji vode socijalnoj dobrobiti. Intervencija obuhvaća savjetovanje, psihosocijalno savjetovanje, zastupanje, posredovanje, obiteljsku medijaciju, socijalno planiranje, rad u zajednici i druge aktivnosti koje pripadaju suvremenom konceptu socijalnog rada
22) socijalna isključenost je nemogućnost pojedinca da sudjeluje u normalnim aktivnostima društva kojemu pripada, zbog čimbenika koji su izvan njegove kontrole
23) interventne mjere u iznimnim slučajevima obuhvaćaju privremeno upućivanje radnika iz jedne ustanove socijalne skrbi u drugu, odnosno od jednog do drugog pružatelja socijalnih usluga, preraspodjela radnoga vremena i izolacija radnika u prostorijama ustanove socijalne skrbi ili pružatelja socijalne usluge (radna izolacija).
24) pripravnik je osoba koja se prvi put zapošljava u ustanovi socijalne skrbi, kod druge pravne osobe, kod obrtnika koji obavlja djelatnost socijalne skrbi i kod fizičke osobe koja profesionalno obavlja poslove socijalne skrbi i koja je stekla obrazovnu kvalifikaciju u Republici Hrvatskoj potrebnu za zapošljavanje u sustavu socijalne skrbi, ili je obrazovnu kvalifikaciju stekla izvan Republike Hrvatske, a ista joj je priznata od strane nadležnog tijela u skladu s posebnim propisom kojim se regulira priznavanje inozemnih obrazovanih odnosno stručnih kvalifikacija.
25) javni rad je društveno koristan rad koji se odvija u ograničenom vremenskom razdoblju te nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz ciljanih skupina, čiji se program temelji na društveno korisnom radu kojeg inicira lokalna zajednica ili organizacije civilnog društva.
Rodno značenje pojmova
Članak 16.
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.
DIO DRUGI
DJELATNOST SOCIJALNE SKRBI
POGLAVLJE I.
OSNOVE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI
Obavljanje djelatnosti socijalne skrbi
Članak 17.
(1) Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, drugim zakonima i provedbenim propisima.
(2) Djelatnost socijalne skrbi ustanove obavljaju kao javnu službu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) nadzire obavljanje djelatnosti socijalne skrbi, a u provođenju ovoga Zakona ima i druge propisane ovlasti.
Korisnici socijalne skrbi
Članak 18.
(1) Korisnici socijalne skrbi su:
1. samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način
2. dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu
3. mlađa punoljetna osoba i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju
4. osoba koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života
5. trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život
6. obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška
7. odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama
8. odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima
9. osoba koja zbog starosti ili bolesti ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama
10. osoba ovisna o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti
11. beskućnik ili
12. druga osoba koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.
(2) Hrvatski zavod za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) određuje osobu koja predstavlja kućanstvo radi ostvarivanja naknada utvrđenih ovim Zakonom.
Državljanstvo, prebivalište i boravak kao uvjet
Članak 19.
(1) Naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, mogu se priznati ili odobriti:
1. hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj
2. strancu i osobi bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj.
(2) Stranac pod supsidijarnom zaštitom i azilant te članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj kao i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, zakonima kojima je uređena zaštita od trgovanja ljudima i zakonom kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.
(3) Iznimno, osobi koja nije obuhvaćena stavcima 1. i 2. ovoga članka može se priznati pravo na jednokratnu naknadu i pravo na uslugu privremenog smještaja pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se našla.
Kada osoba može sama sebe uzdržavati
Članak 20.
(1) U smislu ovoga Zakona osoba može sama sebe uzdržavati ako sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba može ostvariti svojim prihodima ili imovinom koja ne služi njoj niti članovima njezine obitelji za podmirenje osnovnih životnih potreba te od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, imovina djeteta izuzima se od opterećenja ili otuđenja.
POGLAVLJE II.
NAKNADE U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI
Oblici naknada
Članak 21.
Naknade u sustavu socijalne skrbi su:
1. zajamčena minimalna naknada
2. naknada za troškove stanovanja
3. naknada za ugroženog kupca energenata
4. naknada za osobne potrebe
5. jednokratna naknada
6. naknada za pogrebne troškove
7. naknada za redovito studiranje
8. plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu
9. osobna invalidnina
10. doplatak za pomoć i njegu
11. status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja.
Osnovice za izračun naknada
Članak 22.
(1) Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske.
(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske donosi jednom godišnje.
(3) Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada iz članka 21. ovoga Zakona odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske.
ODJELJAK 1.
ZAJAMČENA MINIMALNA NAKNADA
Pojam
Članak 23.
Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanim ovim Zakonom.
Uvjeti za priznavanje
Članak 24.
(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ih mogu osigurati u visini propisanoj člankom 27. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona po osnovi:
1. prihoda samca ili članova kućanstva kao niti od obveznika uzdržavanja
2. prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu samca ili člana kućanstva, koju ne koristi za stanovanje
3. prodaje ili korištenja poslovnog prostora u vlasništvu samca ili člana kućanstva
4. prodaje pokretnina u vlasništvu samca ili člana kućanstva koje ne koristi za podmirenje
osnovnih životnih potreba
5. prodaje, zakupa ili najma druge imovine u vlasništvu samca ili člana kućanstva koja ne
služi podmirenju osnovnih životnih potreba ili po drugoj osnovi.
(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje se ako:
1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona
2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora,
3. samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava nije omogućio uvid u prihod ili imovinu
4. se nezaposleni radno sposobni i djelomično radno sposobni samac ne nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba po posebnom propisu ili
5. je samac korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u prenoćištu.
Umanjivanje iznosa
Članak 25.
Iznos zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona umanjuje se kućanstvu za udio:
1. nezaposlenog radno sposobnog i djelomično radno sposobnog člana kućanstva koji nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri službi nadležnoj za zapošljavanje
2. člana kućanstva koji je sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora
3. člana kućanstva koji je korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona.
Iznimke od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba
Članak 26.
Odredbe članka 24. stavka 2. točke 4. i članka 25. točke 1. ovoga Zakona ne odnose se na:
1. osobu kojoj nedostaje najviše pet godina do stjecanja prava na starosnu mirovinu prema propisu kojim se uređuje mirovinsko osiguranje
2. dijete nakon navršene 15. godine dok se redovito školuje, odnosno mlađeg punoljetnika do završetka redovitog školovanja, a najduže do navršene 26. godine
3. trudnicu i rodilju do šest mjeseci nakon poroda, roditelja koji čuva i odgaja dijete do godinu dana, blizance do tri godine ili ima troje i više djece do navršenih 10 godina te roditelja koji koristi posvojiteljski dopust
4. osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost prema posebnom propisu
5. nezaposlenog člana kućanstva bez prihoda koji skrbi za dijete ili za odraslog člana obitelji koji nije sposoban skrbiti o sebi, ako takav način skrbi nadomješta institucionalnu skrb po ovom Zakonu ili
6. nezaposlenog člana kućanstva koji skrbi za dijete predškolske dobi, kojemu skrb nije moguće osigurati uz pomoć treće osobe ili u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Postotak osnovice za izračun prava samcu ili članu kućanstva
Članak 27.
(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Zajamčena minimalna naknada za samca iznosi:
1. 100% osnovice za radno sposobnog samca
2. 130% osnovice za samca potpuno nesposobnog za rad.
(3) Zajamčena minimalna naknada za kućanstvo utvrđuje se kao zbroj udjela članova kućanstva, a udjel za pojedinog člana kućanstva iznosi:
1. 70% osnovice za odraslu radno sposobnu osobu
2. 95% osnovice za odraslu osobu potpuno nesposobnu za rad
3. 120% osnovice za samohranog radno sposobnog roditelja
4. 135% osnovice za samohranog roditelja potpuno nesposobnog za rad
5. 70% osnovice za dijete
6. 80% osnovice za dijete u jednoroditeljskoj obitelji
7. 90% osnovice za dijete samohranog roditelja.
8. 120 % osnovice za trudnicu nakon 12 tjedana trudnoće i rodilju do dva mjeseca nakon poroda.
(4) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u učenički dom za školsku godinu 2021/2022 i 2022/2023.
(5) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od 150% bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.
Postotak osnovice za izračun prava
beskućniku, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima
Članak 28.
(1) Beskućniku koji se nalazi u prihvatilištu priznaje se pravo na zajmčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.
(2) Iznimno od članka 24. stavka 2., točke 5. i članka 25. točke 3. ovoga Zakona, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima, kojoj je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama, priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 50% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.
Utvrđivanje iznosa kad korisnik ostvaruje prihode
Članak 29.
(1) Ako samac ili kućanstvo ostvaruje prihod, iznos zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec od pokretanja postupka do donošenja rješenja utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznavanje prava do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje.
(2) Iznos zajamčene minimalne naknade od mjeseca u kojemu se donosi rješenje, utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva ostvarenog u mjesecu prije donošenja rješenja.
Novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod
Članak 30.
U prihod u smislu članka 29. ovoga Zakona ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi:
1. naknade za troškove stanovanja
2. naknade ga ugroženog kupca energenata
3. naknade zbog tjelesnog oštećenja
4. ortopedskog dodatka
5. osobne invalidnine
6. doplatka za pomoć i njegu
7. doplatka za djecu
8. naknade koju osigurava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, na temelju odluke predstavničkog tijela
9. stipendije za školovanje učenika ili studenta dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života
10. darovanja pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe fizičke osobe
11. jednokratne donacije pravnih i fizičkih osoba do iznosa 10.000,00 kuna godišnje
12. pomoći za ublažavanje posljedica prirodne nepogode
13. privremenog uzdržavanja za dijete
14. uzdržavanja za maloljetno i punoljetno dijete ostvarenog prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi do iznosa minimalne plaće
15. obiteljske mirovine za maloljetno i punoljetno dijete do iznosa minimalne plaće
16. nagrade učeniku za vrijeme praktičnog rada i naukovanja
17. novčane pomoći i naknade troškova prijevoza za vrijeme obrazovanja prema propisu kojim se uređuje zapošljavanje
18. doplatka za njegu i pomoć druge osobe, doplatka za pripomoć u kući, ortopedskog doplatka, posebnog doplatka, jednokratne novčane pomoći, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, osobne invalidnine, troškova ukopa, potpore za obrazovanje, novčane protuvrijednosti za besplatne udžbenike, dodijeljenog iznosa stambenog kredita ili financijske potpore, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, naknade za topli obrok, sredstva potpore ostvarena kroz Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rada i članova njihovih obitelji ostvarene prema zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
19. osobne invalidnine, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, dodatka za pomoć i njegu druge osobe, ortopedskog dodatka, posebnog dodatka, dodatka za pripomoć u kući i novčane protuvrijednosti za besplatne udžbenike ostvarene prema zakonu kojim se uređuje zaštita vojnih i civilnih invalida rata
20. osobne invalidnine, dodatka za njegu i pomoć druge osobe, dodatke za pripomoć u kući, ortopedskog dodatka, posebnog dodatka, jednokratne novčane pomoći, obiteljske invalidnine, uvećane i povećane obiteljske invalidnine, novčane naknade u iznosu obiteljske invalidnine, povećane i uvećane obiteljske invalidnine, naknade za troškove ukopa, stipendije i novčane protuvrijednost za besplatne udžbenike prema zakonu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata
21. jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete na temelju zakona kojim se uređuju rodiljne i roditeljske potpore, novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta odnosno novčane pomoć za novorođeno dijete koje isplaćuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb
22. rada učenika i studenta na redovitom školovanju preko učeničkih i studentskih udruga ili
23. novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane nezaposlene osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja.
Umanjivanje prihoda kućanstva
Članak 31.
Iznos prihoda iz članka 29. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, samac ili član kućanstva plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi.
Utvrđivanje prihoda od samostalne djelatnosti
Članak 32.
Za samca ili člana kućanstva koji primitke ostvaruje obavljanjem samostalne djelatnosti, a obveznik je plaćanja poreza na dohodak, prihod iz članka 29. ovoga Zakona utvrđuje se prema podnesenoj godišnjoj poreznoj prijavi ili Izvješću o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak (Obrazac PO-SD).
Isplata u naravi
Članak 33.
(1) Zajamčena minimalna naknada može se isplatiti u cijelosti ili djelomično u naravi ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti u svrhu podmirenja osnovnih životnih potreba.
(2) Djelomični iznos zajamčene minimalne naknade može se izravno isplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka za člana kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade, ako se na temelju utvrđenih okolnosti može osnovano pretpostaviti da se zajamčena minimalna naknada neće koristiti u svrhu podmirenja navedene potrebe.
Obveze radno sposobnoga korisnika
Članak 34.
(1) Radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je prihvatiti zaposlenje te biti aktivan u traženju posla i raspoloživ za rad prema zakonima o zapošljavanju.
(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva odbije prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema zakonima o zapošljavanju ili otkaže ugovor o radu.
(3) Korisniku iz stavka 2. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno uvećati iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji je odbio prihvatiti ponuđeno zaposlenje prema zakonima o zapošljavanju ili otkazao ugovor o radu, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.
Suradnja Zavoda i službe za zapošljavanje
Članak 35.
(1) Zavod i služba nadležna za zapošljavanje dužni su međusobno surađivati u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih, djelomično radno sposobnih ili članova kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
(2) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je provoditi aktivnosti i mjere iz svoje nadležnosti u svrhu zapošljavanja radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
(3) Zavod je dužan službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o priznatom pravu na zajamčenu minimalnu naknadu za nezaposlenog radno sposobnog ili djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu te za osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava.
(4) Zavod je dužan službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o odobrenoj usluzi socijalnog mentorstva radno sposobnom i djelomičnom radno sposobnom samcu ili članu kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i uključiti predstavnika službe nadležne za zapošljavanje u proces socijalnog mentorstva.
(5) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je obavijestiti Zavod o prestanku i razlozima prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, najkasnije u roku od osam dana od dana prestanka vođenja u evidenciji.
(6) Način suradnje Zavoda i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).
Rad za opće dobro bez naknade
Članak 36.
(1) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, dužne su organizirati rad za opće dobro bez naknade za radno sposobne ili djelomično radno sposobne samce ili članove kućanstva koji su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu te snositi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu.
(2) Rad za opće dobro bez naknade izvršava se na temelju ugovora kojim se određuje trajanje rada, mjesto obavljanja rada, opseg i vrsta posla.
(3) Radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je odazvati se pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade.
(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na osobe iz članka 26. ovoga Zakona.
(5) U radovima za opće dobro bez naknade osobe iz stavka 3. ovoga članka mogu sudjelovati od 30 do 90 sati mjesečno.
Prestanak ili umanjivanje prava zbog neodazivanja
Članak 37.
(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva, ako se radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva ne odazove urednom pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, s danom kojim se bio dužan odazvati pozivu.
(2) Korisniku iz stavka 1. ovoga članka ne može se priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno za uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u pripadajućem dijelu člana kućanstva koji se nije odazvao pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.
Obveza dostave podataka
Članak 38.
(1) Zavod i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su međusobno surađivati u provođenju mjere rada za opće dobro bez naknade.
(2) Zavod je dužan jednom mjesečno jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu dostaviti podatke o radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim samcima korisnicima zajamčene minimalne naknade te radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim članovima kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade.
(3) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je područnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda jednom mjesečno dostaviti podatke o korisnicima zajamčene minimalne naknade koji su uredno pozvani, a nisu se odazvali niti sudjelovali u radovima za opće dobro.
Zapošljavanje samca ili člana kućanstva korisnika
Članak 39.
(1) Ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci zaposli, u prvih šest mjeseci rada iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje se za 50% priznatog iznosa.
(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu nakon šest mjeseci rada osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako prosječni prihod u posljednja tri mjeseca prelazi priznati iznos zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo.
(3) Ako se samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, zaposli u javnom radu, pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne prestaje, odnosno ne umanjuje se za prihod člana kućanstva ostvaren po osnovi zaposlenja u javnom radu.
Prestanak prava
Članak 40.
(1) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili kućanstvu ako:
1. se praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika utvrdi da su prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava
2. zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava
3. je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje ili opseg prava ili
4. ako u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje korištenje prava samac ili član kućanstva nije omogućio uvid u prihod i imovinu.
(2) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos umanjuje kućanstvu za udio člana kućanstva ako:
1. se samac ili član kućanstva nalazi na bolničkom liječenju, u istražnom zatvoru, izdržavanju kazne zatvora ili boravi u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca
3. samac ili člana kućanstva umre.
(3) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, u slučaju iz stavka 1. podstavka 2., 3. i 4. ovoga članka, prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti.
(4) Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos umanjuje kućanstvu, u pripadajućem dijelu člana kućanstva iz stavka 2. ovoga članka, s danom nastupanja okolnosti iz stavka 2. ovoga članka.
ODJELJAK 2.
NAKNADA ZA TROŠKOVE STANOVANJA
Korisnici
Članak 41.
(1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade.
(2) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, troškove grijanja, vodne usluge te naknade za uvođenje energetske učinkovitosti.
Iznos
Članak 42.
(1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu odnosno kućanstvu.
(2) Ako su troškovi stanovanja manji od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade, pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se u iznosu stvarnih troškova stanovanja.
(3) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb može priznati naknadu za troškove stanovanja i do punog iznosa zajamčene minimalne naknade priznate kućanstvu, ako se po mišljenju Zavoda samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja.
(4) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb može naknadu za troškove stanovanja djelomično ili u potpunosti podmiriti izravno u ime i za račun korisnika zajamčene minimalne naknade.
Evidencija i dokumentacija
Članak 43.
(1) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je voditi evidenciju i dokumentaciju o priznatim pravima u sustavu socijalne skrbi propisanim ovim Zakonom, posebnim propisima i općim aktima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba.
(2) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je o podacima o korisnicima i naknadama iz sustava socijalne skrbi iz evidencije i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka izraditi godišnje izvješće.
(3) Jedinica lokalne samouprave dužna je jedinici područne (regionalne) samouprave dostaviti godišnje izvješće iz stavka 2. ovoga članka u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva, a jedinica područne (regionalne) samouprave dužna je objediniti i potvrditi dostavljena godišnja izvješća jedinica lokalne samouprave te ih dostaviti Ministarstvu u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva.
(4) Jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb dužan je Ministarstvu dostaviti godišnje izvješće iz stavka 2. ovoga članka u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva.
(5) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije te način dostave, rokove i sadržaj godišnjeg izvješća jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba pravilnikom propisuje ministar.
ODJELJAK 3.
NAKNADA ZA UGROŽENOG KUPCA ENERGENATA
Pojam, sadržaj rješenja
Članak 44.
(1) Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata priznaje se samcu ili kućanstvu koji ispunjava uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se uređuje energetski sektor.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka priznaje se na zahtjev samca ili predstavnika kućanstva.
(3) U rješenju kojim se korisniku priznaje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata utvrđuje se:
1. status ugroženog kupca
2. priznanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata u određenom iznosu, odnosno određenje vrste i opsega prava koja pripadaju korisniku s obzirom na utvrđeni status i
3. određenje načina sudjelovanja u podmirenju troškova energije odnosno načina isplate naknade za ugroženog kupca energenata.
(4) Ako je zbog promijenjenih okolnosti doneseno rješenje o smanjenju opsega prava ili o prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca, Zavod je dužan, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja, o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca.
(5) Mjesečni iznos naknade za ugroženog kupca energenata, način sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade te postupanje Zavoda vezano za priznanje predmetne naknade uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
ODJELJAK 4.
NAKNADA ZA OSOBNE POTREBE
Uvjeti za priznavanje, iznos
Članak 45.
(1) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se učeniku osnovne i srednje škole, mlađoj punoljetnoj osobi, odrasloj osobi i osobi starije životne dobi kojoj se priznaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju.
(2) Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona i iznosi:
1. 50% osnovice za učenika osnovne škole, odraslu i osobu starije životne dobi
2. 70% osnovice za učenika srednje škole i mlađu punoljetnu osobu.
(3) O priznavanju prava na naknadu za osobne potrebe odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, a pravo se priznaje s danom početka korištenja usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
(4) Pravo na naknadu za osobne potrebe prestaje s danom prestanka usluge smještaja ili organiziranog stanovanja odnosno s danom promijenjenih okolnosti ako korisnik ostvari prihod kojim može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba u priznatom iznosu.
ODJELJAK 5.
JEDNOKRATNA NAKNADA
Uvjeti za priznavanje
Članak 46.
(1) Pravo na jednokratnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih uslijed trenutnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.
(2) Pravo na jednokratnu naknadu može se priznati i:
1. radi nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ili obuće ako se nabava nužnih predmeta u kućanstvu odnosno odjeće i obuće ne može osigurati putem humanitarnih organizacija
2. učeniku srednje škole koji je korisnik prava na uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi
3. korisniku privremenog smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno drugu ustanovu ili
4. korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
Iznos
Članak 47.
(1) Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini može iznositi najviše 500% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za samca, odnosno 700% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona za kućanstvo.
(2) Jednokratna naknada može se isplatiti i u naravi, ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik naknadu neće koristiti namjenski.
(3) Iznimno, u osobito opravdanim slučajevima, Zavod može jednom godišnje priznati uvećanu jednokratnu naknadu u iznosu do 10.000,00 kuna.
Razmjena podataka
Članak 48.
Zavod razmjenjuje podatke o priznatim jednokratnim naknadama s jedinicama lokalne samouprave, odnosno Gradom Zagrebom.
ODJELJAK 6.
NAKNADA ZA POGREBNE TROŠKOVE
Uvjeti, iznos, način isplate
Članak 49.
(1) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se fizičkoj ili pravnoj osobi koja je podmirila troškove pogreba ili izvršila uslugu pogreba osobe:
1. koja nije imala zakonskog ili ugovornog obveznika uzdržavanja i
2. koja je u trenutku smrti bila korisnik:
a) prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili
b) prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju rješenja Zavoda.
(2) Pravo na naknadu za pogrebne troškove priznaje se do iznosa osnovnih troškova pogreba u mjestu pogreba, odnosno u mjestu posljednjeg prebivališta korisnika u Republici Hrvatskoj u slučaju pogreba izvan područja Republike Hrvatske.
(3) U iznos iz stavka 2. ovoga članka uračunavaju se i troškovi prijevoza do mjesta pogreba odnosno do državne granice u slučaju pogreba izvan područja Republike Hrvatske.
(4) Zavod je dužan zatražiti povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe.
ODJELJAK 7.
NAKNADA ZA REDOVITO STUDIRANJE
Korisnik, iznos, ostvarivanje prava
Članak 50.
(1) Korisniku prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja priznaje se pravo na naknadu za redovito studiranje na sveučilišnom ili stručnom studiju u postotku od osnovice koji iznosi 400% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Danom izvršnosti rješenja o priznavanju prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka korisniku prestaje pravo na uslugu smještaja, odnosno organiziranog stanovanja.
(3) Zahtjev za priznavanje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti do isteka roka od šest mjeseci od dana prestanka prava na uslugu smještaja, odnosno organiziranog stanovanja.
(4) Korisnik prava na naknadu za redovito studiranje ima pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka i u slučaju mirovanja obveza studenta za vrijeme služenja vojnog roka, za vrijeme trudnoće i do godinu dana života djeteta, za vrijeme dulje bolesti te u drugim opravdanim slučajevima prekida studija sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje.
(5) Korisnik prava na naknadu za redovito studiranje dužan je dostaviti dokaz o upisanoj godini najkasnije do 31. listopada svake godine dok traje studiranje te izvijestiti Zavod o završetku studiranja.
(6) Pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se korisniku neovisno o njegovom imovnom stanju.
ODJELJAK 8.
PLAĆANJE TROŠKOVA SMJEŠTAJA U UČENIČKOM DOMU
Članak 51.
(1) Učeniku, polazniku srednje škole slabijeg imovnog stanja, koji nije član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, troškove smještaja u učeničkom domu plaća Ministarstvo u skladu s odredbama ugovora o smještaju učenika u učenički dom.
(2) Kriterije slabijeg imovnog stanja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
ODJELJAK 9.
OSOBNA INVALIDNINA
Pojam
Članak 52.
Pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja radi kojeg ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene dobi, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.
Zapreke za priznavanje prava
Članak 53.
Pravo na osobnu invalidninu ne priznaje se osobi:
1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu
3. koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti
4. kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima
5. koja osobnu invalidninu ostvaruje prema drugim propisima
6. koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema ovom Zakonu ili drugim propisima.
Iznos
Članak 54.
(1) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se u postotku od osnovice koji iznosi 300% osnovice iz članka 22 stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Za osobu koja ostvaruje prihod, iznos osobne invalidnine utvrđuje se kao razlika između iznosa iz stavka 1. ovoga članka i prosječnog mjesečnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.
(3) U prihod iz stavka 2. ovoga članka ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi:
1. plaće, naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, mirovine, autorskog honorara, ugovora o djelu, rodiljne i roditeljske novčane potpore do iznosa 800% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona
2. zajamčene minimalne naknade
3. naknade za troškove stanovanja
4. zaposlenja u javnom radu korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu
5. doplatka za djecu
6. nacionalne naknade za starije osobe
7. ortopedskog dodatka
8. uzdržavanja za dijete ostvarena prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi
9. stipendije za školovanje učenika ili studenata dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života ili
10. novčane pomoći, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi sa svrhom zapošljavanja.
Umanjenje prihoda za iznos obveze uzdržavanja druge osobe
Članak 55.
Iznos prihoda iz članka 54. stavka 2. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji osoba plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Mirovanje prava
Članak 56.
(1) Korisniku prava na osobnu invalidninu koji se nalazi u istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora ili boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca, pravo na osobnu invalidninu miruje.
(2) Za vrijeme mirovanja prava iz stavka 1. ovoga članka obustavlja se isplata osobne invalidnine.
(3) Rješenjem o prestanku mirovanja prava na osobnu invalidninu odlučuje se i o nastavku isplate osobne invalidnine, koja počinje s danom prestanka okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.
ODJELJAK 10.
DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU
Pojam
Članak 57.
Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju, osobi s invaliditetom ili osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama primjerenim životnoj dobi, uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.
Opseg prava, iznos
Članak 58.
(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.
(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona koji iznosi:
1. 120% osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu
2. 84% osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu.
Zapreke za priznavanje prava
Članak 59
Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne priznaje se osobi:
1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu
2. koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti
3. kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima
4. koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju
5. koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema drugim propisima
6. koja osobnu invalidninu ostvaruje prema ovom Zakonu ili drugim propisima.
Uvjeti
Članak 60.
(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje se osobi kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 59. točke 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu priznaje se osobi kojoj je utvrđen drugi stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja ako prosječni mjesečni prihod samca ne prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.
U prihod se ne uračunava
Članak 61.
(1) U prihod u smislu članka 60. stavka 2. ovoga Zakona ne uračunavaju se novčana sredstva ostvarena po osnovi zajamčene minimalne naknade, zaposlenja u javnom radu korisnika zajamčene minimalne naknade, nacionalne naknade za starije osobe, naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi u svrhu zapošljavanja.
(2) Iznos prihoda iz članka 60. stavka 2. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, osoba plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi.
Mirovanje prava
Članak 62.
(1) Korisniku koji se nalazi u istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora, u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca, pravo na doplatak za pomoć i njegu miruje.
(2) Za vrijeme mirovanja prava na doplatak za pomoć i njegu obustavlja se isplata doplatka za pomoć i njegu.
(3) Rješenjem o prestanku mirovanja prava na doplatak za pomoć i njegu odlučuje se i o nastavku isplate, koja počinje s danom prestanka okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.
ODJELJAK 11.
STATUS RODITELJA NJEGOVATELJA ILI STATUS NJEGOVATELJA
Pojam
Članak 63.
Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je:
1. potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen
2. u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala ili
3. koja ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.
Roditelj njegovatelj
Članak 64.
(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se roditelju djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.
(2) Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona, pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati jednom i drugom roditelju.
Njegovatelj
Članak 65.
(1) Ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom nema roditelja, ako roditelji ne žive s njim ili zbog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu, pravo na status njegovatelja može se priznati bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom odnosno bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom, životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom odnosno životnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom, srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.
(2) Ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona, pravo na status njegovatelja može se priznati i osobi iz stavka 1. ovoga članka koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.
(3) Pravo na status njegovatelja priznaje se uz suglasnost osobe s invaliditetom.
Uvjeti
Članak 66.
(1) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se roditelju ili članu kućanstva iz članka 65. stavka 1. i 2. ovoga Zakona koji:
1. je punoljetan
2. ima poslovnu sposobnost
3. nije lišen roditeljske skrbi
4. ima psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći i koji pruža njegu
5. živi u kućanstvu s djetetom s teškoćama u razvoju ili osobom s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona i ima prebivalište na istoj adresi
6. koji je osposobljen za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. točke 1. ovoga Zakona i koji pruža njegu.
(2) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se roditelju njegovatelju ili njegovatelju do navršene 65. godine.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, roditelj njegovatelj ili njegovatelj može i nakon navršene 65. godine ostvarivati priznato pravo ako i nadalje ispunjava zakonske uvjete iz stavka 1. ovoga članka i ako se pružanje njege ne može osigurati priznavanjem prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja drugom roditelju ili članu kućanstva.
(4) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se:
1. ako djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom nije priznato pravo na uslugu
smještaja ili organiziranog stanovanja prema ovom Zakonu ili osiguran smještaj prema drugim propisima
2. ako dijete s teškoćama u razvoju nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakona
3. ako osoba s invaliditetom nije korisnik usluge poludnevnog boravka više od  ri dana u tjednu, a u jednoroditeljskoj obitelji više od četiri dana u tjednu ili usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakona
4. ako roditelji ne koriste rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za isto dijete
5. roditelju ili drugoj osobi kojoj nije izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi
6. roditelju ili drugoj osobi koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a (glava XVIII) Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) i koja nema pravomoćno izrečenu sankciju za prekršaj propisan zakonom kojim se uređuje zaštita od nasilja u obitelji
7. ako osoba iz članka 63. ovoga Zakona nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora.
Naknada
Članak 67.
(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice koji iznosi 800 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.
(2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. točke 1. ovoga Zakona koja se, zbog zdravstvenog stanja, ne može uključiti u programe i usluge u zajednici ima pravo na naknadu u iznosu od 900 % osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.
(3) Iznimno, roditelj njegovatelj koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona ima pravo na uvećanje naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka u iznosu od 100% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.
(4) Obračun i isplatu naknada iz stavka 1. i 2. ovoga članka, uspostavu prijavno-odjavnih podataka za obvezna osiguranjate uplatu doprinosa za obvezna osiguranja obavlja Ministarstvo putem Zavoda, a sredstva za te namjene osiguravaju se u državnom proračunu.
Odmor i privremena nesposobnost za rad
Članak 68.
(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna.
(2) Tijekom korištenja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca, a koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je utvrđena privremena nesposobnost za rad, djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom može se priznati pravo na uslugu privremenog smještaja.
(3) Za vrijeme dok traju okolnosti iz stavka 2. ovoga članka roditelj njegovatelj ili njegovatelj ima pravo na naknadu iz članka 67. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.
Obustava isplate naknade
Članak 69.
(1) Roditelju njegovatelju obustavlja se isplata naknade za vrijeme dok roditelj njegovatelj koristi rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za drugo dijete.
(2) Za vrijeme obustave isplate naknade iz stavka 1. ovoga članka, roditelju njegovatelju ne prestaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja.
(3) Rješenjem o prestanku obustave isplate naknade odlučuje se i o nastavku isplate naknade s danom prestanka okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.
Prestanak statusa
Članak 70.
Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje:
1. na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja
2. ako se promijene okolnosti iz članka 63. i članka 66. stavka 1. ovoga Zakona
3. ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zbog neopravdanih razloga ne obavlja poslove njegovatelja u skladu s ovim Zakonom
4. ako se roditelj njegovatelj ili njegovatelj nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora
5. ako roditelj njegovatelj ili njegovatelj zasnuje radni odnos, obavlja obrtničku, samostalnu ili neku drugu profesionalnu djelatnost
6. kada roditelj njegovatelj ili njegovatelj navrši 65 godina života, osim u slučaju iz članka 66. stavka 3. ovoga Zakona
7. istekom roka od dva mjeseca u slučaju privremene nesposobnosti za pružanje njege roditelja njegovatelja ili njegovatelja
8. smrću djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, roditelja njegovatelja ili njegovatelja
9. ako osoba iz članka 63. ovoga Zakona sklopi ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili
10. ako je nastupio neki od razloga navedenih u članku 66. stavka 4. ovoga Zakona.
Evidencija
Članak 71.
(1) Središnja ustrojstvena jedinica Zavoda vodi evidenciju osoba kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
POGLAVLJE III.
SOCIJALNE USLUGE
Pojam
Članak 72.
Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, namijenjene prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života.
Oblici socijalnih usluga
Članak 73.
Socijalne usluge su:
1. prva socijalna usluga
2. usluga sveobuhvatne procjene i planiranja
3. savjetovanje
4. prethodna stručna procjena
5. psihosocijalno savjetovanje
6. socijalno mentorstvo
7. obiteljska medijacija
8. psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja
9. psihosocijalna podrška
10. rana intervencija
11. pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)
12. pomoć u kući
13. boravak
14. organizirano stanovanje i
15. smještaj
Trajanje usluga, korisnici
Članak 74.
(1) Socijalne usluge mogu se pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika.
(2) Socijalne usluge pružaju se djetetu, mlađoj punoljetnoj osobi, odrasloj osobi, osobi starije životne dobi, osobi s invaliditetom i obitelji.
Način procjene, cilj
Članak 75.
(1) Socijalne usluge priznaju se ili odobravaju na temelju sveobuhvatne i/ili specifične procjene potreba korisnika, rizika i snaga obitelji i resursa lokalne zajednice, u skladu s individualnim planom promjene ili planom intervencija, s ciljem osnaživanja i boljom socijalnom uključenošću.
(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prvu socijalnu uslugu, uslugu savjetovanja koju pruža stručni radnik Zavoda i uslugu obiteljske medijacije.
Izvaninstitucijske i institucijske usluge
Članak 76.
(1) Socijalne usluge prvenstveno se priznaju ili odobravaju korisniku kao izvaninstitucijske usluge ili mu se priznaje pravo na izvaninstitucijsku skrb, a iznimno ako se korisniku tim uslugama ne mogu podmiriti sve potrebe priznaje se pravo na institucijsku skrb.
(2) Socijalne usluge iz članka 73. točka 1. do 14. ovoga Zakona su izvaninstitucijske usluge.
(3) Smještaj je usluga koja se pruža kao institucijska skrb u domu socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluga ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelji ili obiteljskom domu.
Pravna osnova za korištenje usluga
Članak 77.
(1) Socijalne usluge iz članka 73. ovoga Zakona mogu se pružati na temelju:
1. rješenja Zavoda, osim socijalnih usluga koje pruža Zavod
2. uputnice ili zaključka Zavoda ili
3. ugovora o pružanju socijalne usluge.
(2) Socijalne usluge iz članka 73. točke 14. i 15. ovoga Zakona, pružaju se na temelju rješenja.
(3) Socijalne usluge iz članka 73. točke 4. do 13. ovoga Zakona, pružaju se na temelju uputnice.
(4) Socijalne usluge iz članka 73. točke 5. do 15. ovoga Zakona mogu se pružati i na temelju ugovora korisnika i pružatelja usluge.
(5) Iznimno, socijalnu uslugu iz članka 73. točke 13. do 15. ovoga Zakona dijete može koristiti samo na temelju uputnice ili rješenja Zavoda.
(6) Korisnik može sam izabrati socijalnu uslugu i pružatelja s kojim sklapa ugovor o pružanju socijalne usluge u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(7) Korisnik koji socijalnu uslugu koristi temeljem ugovora iz stavka 4. ovoga članka u cijelosti snosi troškove usluge.
Uputnica
Članak 78.
(1) Uputnica za pružanje socijalne usluge izdaje se na temelju individualnog plana promjene i potreba korisnika, uz suglasnost korisnika.
(2) Uputnica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se samo za jednu vrstu usluge, a ako je procijenjeno da korisniku treba osigurati više vrsta usluga, za svaku uslugu izdaje se posebna uputnica.
(3) Ako se tijekom pružanja socijalne usluge promijene okolnosti koje utječu na vrstu, opseg, način pružanja usluge ili promjenu pružatelja usluge, izdaje se nova uputnica.
Sadržaj uputnice
Članak 79.
(1) Uputnica je isprava kojom se korisnik upućuje na korištenje određene socijalne usluge propisane ovim Zakonom, određuje se pružatelj i opseg usluge te ujedno predstavlja osnovu za obračun troškova pružene usluge.
(2) Uputnica za pružanje socijalne usluge sadrži: ime i prezime korisnika, osobni identifikacijski broj (u daljnjem tekstu: OIB), vrstu, oblik i opseg usluge, pružatelja usluge, početak i trajanje pružanja usluge, potpis osobe ovlaštene za izdavanje uputnice, planirane troškove usluge, obračun troškova usluge i potpis ovlaštene osobe koja je izvršila obračun te upozorenje o pravnim posljedicama nepridržavanja odredbi ovoga Zakona.
(3) Uz uputnicu se prilaže individualni plan intervencija.
(4) Zavod je dužan voditi evidenciju o izdanim uputnicama.
(5) Način vođenja evidencije o izdanim uputnicama i obrazac uputnice pravilnikom propisuje ministar.
Obavještavanje o pružanju usluge
Članak 80.
(1) Nakon zaprimanja uputnice, ovlašteni pružatelj usluge dužan je u roku od tri dana obavijestiti Zavod o danu početka pružanja usluge.
(2) Ako nije u mogućnosti pružiti uslugu iz uputnice, pružatelj usluge dužan je u roku od tri dana o tome obavijestiti Zavod i navesti razloge te vratiti uputnicu.
(3) Ako Zavod ocijeni da su razlozi za odbijanje pružanja usluge iz stavka 2. ovoga članka neopravdani, o tome će odmah obavijestiti Ministarstvo.
(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, Zavod će izdati novu uputnicu.
ODJELJAK 1.
PRVA SOCIJALNA USLUGA
Sadržaj, pružatelj
Članak 81.
(1) Prva socijalna usluga sadrži:
1. inicijalni razgovor
2. informiranje korisnika o pravima i pružateljima usluga
3. primjenu instrumenata za procjenu općih rizika za dobrobit djeteta
4. iniciranje žurnih intervencija u slučaju ugrožene sigurnosti i/ili osnovnih životnih potreba korisnika.
(2) Prvu socijalnu uslugu pruža stručni radnik Zavoda prilikom prvog kontakta s korisnikom kojem nije priznato pravo u sustavu socijalne skrbi odnosno nije poduzeta mjera ili radnja iz nadležnosti Zavoda ili ako je od njenog poduzimanja prošlo više od šest mjeseci, a korisnik se obraća radi istih ili novih potreba.
ODJELJAK 2.
USLUGA SVEOBUHVATNE PROCJENE I PLANIRANJA
Sadržaj, pružatelj
Članak 82.
(1) Usluga sveobuhvatne procjene i planiranja obuhvaća procjenu stanja, potreba, rizika i snaga korisnika i drugih članova obitelji u suradnji s korisnikom, te određivanje mjera, zadataka, aktivnosti te koordinacije usluga, praćenje i procjenjivanje s ciljem zaštite najboljeg interesa korisnika.
(2) Procjena iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća procjenu stanja, potreba, rizika i snaga korisnika i drugih članova obitelji ili osoba značajnih za korisnika.
(3) Planiranje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća individualno planiranje usluga radi njihovog korištenja i/ili određivanja mjera zaštite donošenjem individualnog plana promjene.
(4) Uslugu sveobuhvatne procjene i planiranja provodi socijalni radnik - voditelj slučaja u koordinaciji s drugim stručnim radnicima.
ODJELJAK 3.
SAVJETOVANJE
Sadržaj, način pružanja, pružatelj
Članak 83.
(1) Savjetovanje je usluga kojom stručna osoba u neposrednom kontaktu potiče korisnika na razvoj novih mogućnosti sagledavanja životne situacije sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu.
(2) Usluga savjetovanja obuhvaća individualni rad s korisnikom i/ili članovima njegove obitelji radi prevladavanja teškoća koje je moguće riješiti kratkotrajnim intervencijama do tri susreta, a iznimno prema procjeni stručnjaka do pet susreta.
(3) Uslugu savjetovanja pruža stručni radnik Zavoda, Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga iz članka 163. s točke 2. i 3. ovoga Zakona.
ODJELJAK 4.
PRETHODNA STRUČNA PROCJENA
Sadržaj, korisnik, svrha, pružatelj
Članak 84.
(1) Prethodna stručna procjena je usluga kojom se utvrđuju preostale sposobnosti korisnika radi davanja mišljenja o primjerenoj vrsti, trajanju i učestalosti usluge.
(2) Usluga prethodne stručne procjene odobrava se djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom radi priznavanja prava na uslugu psihosocijalne podrške, rane intervencije, boravka, organiziranog stanovanja ili smještaja, a može trajati od četiri do šest sati.
(3) Uslugu prethodne stručne procjene, na temelju uputnice ili zaključka Zavoda, provodi tim stručnjaka doma socijalne skrbi koji pruža usluge djeci s teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom i drugih pružatelja usluga iz članka 163. točke 2. ovoga Zakona.
ODJELJAK 5.
PSIHOSOCIJALNO SAVJETOVANJE
Sadržaj i način pružanja
Članak 85.
(1) Psihosocijalno savjetovanje je usluga kojom stručna osoba u neposrednom kontaktu, posebnim stručnim postupcima i aktivnostima pomaže korisniku otkloniti teškoće u funkcioniranju u različitim područjima života s naglaskom na ponašajne, emocionalne, interpersonalne, socijalne, obrazovne, razvojne i organizacijske aspekte života.
(2) Psihosocijalno savjetovanje temelji se na terapijskom odnosu i procesu tijekom kojega se radi na smanjivanju aktualnih teškoća i pronalaženju najboljeg rješenja ili prevladavanju kriznih situacija u skladu s potrebama korisnika.
(3) Usluga psihosocijalnog savjetovanja obuhvaća dugoročni individualni i/ili grupni rad s korisnikom i/ili članovima njegove obitelji.
Trajanje, pružatelj
Članak 86.
(1) Usluga psihosocijalnog savjetovanja odobrava se nakon procjene rizika snaga i potreba u skladu s individualnim planom promjene, u trajanju do šest mjeseci.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je radi postignutih pozitivnih promjena, prema procjeni Zavoda, potrebno daljnje pružanje usluge, usluga psihosocijalnog savjetovanja može se odobriti još dva mjeseca po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Uslugu psihosocijalnog savjetovanja pruža stručni radnik Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga iz članka 163. točke 2. i točke 3. ovoga Zakona, koji ima dodatnu izobrazbu iz područja savjetovališnog i/ili terapijskog rada.
ODJELJAK 6.
SOCIJALNO MENTORSTVO
Sadržaj, korisnik, trajanje
Članak 87.
(1) Socijalno mentorstvo je usluga kojom se dugotrajno nezaposlenoj osobi koja je korisnik zajamčene minimalne naknade, korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, korisniku koji je žrtva trgovanja ljudima te korisniku nakon izvršenja kazne zatvora, pruža stručna pomoć usmjerena jačanju njegovih snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi.
(2) Usluga socijalnog mentorstva odobrava se prema procjeni stručnog radnika, u dogovoru s korisnikom, a temelji se na odnosu povjerenja i partnerstva između socijalnog mentora i korisnika.
(3) Usluga socijalnog mentorstva pruža se u razdoblju od šest do osam mjeseci kroz deset strukturiranih susreta socijalnog mentora i korisnika.
Pružatelj
Članak 88.
(1) Korisniku zajamčene minimalne naknade uslugu socijalnog mentorstva pruža stručni radnik Zavoda.
(2) Korisniku kojem prestaje pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja uslugu socijalnog mentorstva pruža stručni radnik Zavoda, doma socijalne skrbi ili drugih pružatelja usluga iz članka 163.  očke 2. i 3. ovoga Zakona.
(3) Uslugu socijalnog mentorstva iz stavka 1. i 2. ovoga članka pruža stručni radnik koji ima dodatnu izobrazbu iz područja socijalnog mentorstva.
(4) Ako se socijalno mentorstvo provodi kod drugog pružatelja usluga, socijalni radnik Zavoda kao voditelj slučaja povezuje korisnika i socijalnog mentora te koordinira i upravlja procesom socijalnog mentorstva.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka socijalni mentor i korisnik dužni su pismeno izvijestiti voditelja slučaja o tijeku i učincima socijalnog mentorstva.
ODJELJAK 7.
OBITELJSKA MEDIJACIJA
Sadržaj, korisnik, trajanje, pružatelj
Članak 89.
(1) Obiteljska medijacija je usluga kojom se u strukturiranom procesu rješavaju sukobi i sporna pitanja između članova obitelji uz pomoć obiteljskog medijatora.
(2) Usluga obiteljske medijacije odobrava se članovima obitelji u svrhu postizanja zajedničkog sporazuma, pregovaranjem oko spornih pitanja.
(3) Usluga obiteljske medijacije pruža se u trajanju od tri do osam medijacijskih susreta u razdoblju do šest mjeseci, a pruža je obiteljski medijator kao nepristrana osoba, upisana u registar obiteljskih medijatora prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Primjena drugih propisa
Članak 90.
U postupcima obiteljske medijacije na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o obiteljskoj medijaciji sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi i odredbe zakona kojim se uređuje mirenje, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.
ODJELJAK 8.
PSIHOSOCIJALNI TRETMAN RADI PREVENCIJE NASILNIČKOG PONAŠANJA
Sadržaj, korisnik
Članak 91.
(1) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja je savjetodavno-terapijska i psiho-edukativna usluga usmjerena na zaustavljanje i sprječavanje nasilničkog ponašanja u obitelji, uključivanjem korisnika u strukturirani tretman koji ima za cilj zaustaviti nasilje među partnerima i/ili u obitelji.
(2) Usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja odobrava se prema procjeni stručnog tima, pojedincu kojem nije izrečena sudska mjera upućivanja u obavezni psihosocijalni tretman, a kod kojeg je procijenjeno postojanje visokog rizika od nasilničkog ponašanja i kojeg je radi sigurnosti članova obitelji i/ili rizika za dobrobit i razvoj djeteta potrebno uključiti u tretman.
(3) Usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji odobrava se prema procjeni stručnog tima partnerima i/ ili roditeljima kada niti jednom nije izrečena sudska mjera upućivanja u obavezni psihosocijalni tretman, postoji visok rizik od uzajamnog nasilničkog ponašanja i rizika za dobrobit i razvoj djeteta, bez uspostavljenog odnosa žrtva-zlostavljač, a partneri odluče živjeti zajedno.
Trajanje, pružatelj
Članak 92.
(1) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona traje šest mjeseci, a obuhvaća dva individualna i 12 do 16 grupnih susreta, ovisno o specifičnim potrebama grupe, a iznimno se tretman može provoditi individualno.
(2) Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 91. stavka 3. ovoga Zakona provodi se kroz deset do 16 susreta s partnerima među kojima nije bilo nasilja, dijelom zajedno, a dijelom odvojeno.
(3) Uslugu psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja pruža stručni radnik Obiteljskog centra i drugih pružatelja usluga iz članka 163. točke 2. i 3. ovoga Zakona, koji ima dodatnu izobrazbu za pružanje usluge.
ODJELJAK 9.
PSIHOSOCIJALNA PODRŠKA
Sadržaj
Članak 93.
Psihosocijalna podrška je usluga koja obuhvaća stručne postupke i druge oblike pomoći kojima se potiče razvoj i unaprjeđenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika.
Korisnik, način pružanja
Članak 94.
(1) Usluga psihosocijalne podrške može se odobriti pojedincu, obitelji ili udomitelju.
(2) Usluga psihosocijalne podrške pruža se individualno ili u grupi.
(3) Usluga psihosocijalne podrške pruža se u obitelji korisnika, udomiteljskoj obitelji ili kod drugih pružatelja usluga koji ispunjavaju propisane uvjete.
(4) Usluga psihosocijalne podrške može se pružati uz nazočnost i sudjelovanje članova obitelji.
Trajanje, pružatelj
Članak 95.
(1) Usluga psihosocijalne podrške može se odobriti do godinu dana.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je procijenjeno da je radi postignutih pozitivnih promjena potrebno osigurati daljnje pružanje usluge, usluga psihosocijalne podrške može se odobriti još šest mjeseci po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Uslugu psihosocijalne podrške pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 163. , točke 2. i 3. ovoga Zakona.
Psihosocijalna podrška pojedincu
Članak 96.
(1) Usluga psihosocijalne podrške pojedincu odobrava se radi prevladavanja teškoća i osnaživanja pojedinca u vezi s teškoćama u razvoju, invaliditetom, starijom životnom dobi, kriznim stanjima, nasiljem u obitelji, uključivanjem u svakodnevni život zajednice, prevladavanja tretmanskih iskustava, problema u ponašanju te u drugim nepovoljnim okolnostima.
(2) Usluga psihosocijalne podrške odobrava se pojedincu na temelju procjene rizika, snaga i potreba u skladu s individualnim planom promjene.
(3) Psihosocijalna podrška djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom odobrava se na temelju prethodne stručne procjene pružatelja usluge o vrsti, trajanju i učestalosti usluge, temeljem koje se izrađuje individualni plan promjene.
(4) Psihosocijalna podrška pruža se u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji do pet sati tjedno, a kod ostalih pružatelja usluga do šest sati tjedno, a najviše dva sata dnevno, od čega najviše četiri sata individualno, a ostalo u grupi.
Psihosocijalna podrška obitelji
Članak 97.
(1) Psihosocijalna podrška obitelji odobrava se radi prevladavanja obiteljskih teškoća, stjecanja roditeljskih vještina i osnaživanja obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.
(2) Usluga psihosocijalne podrške odobrava se obitelji u slučajevima kada se problemi i teškoće mogu riješiti samo promjenama u obitelji kao cjelini, kada je obitelji potrebna stručna pomoć i podrška pri odgoju i skrbi za djecu, radi usvajanja znanja i vještina za uspješnije roditeljstvo ili svakodnevnu brigu i skrb, odnosno kada je rad s članovima obitelji usmjeren na poboljšanje odnosa.
(3) Usluga psihosocijalne podrške odobrava se obitelji na temelju procjene rizika, snaga i potreba u skladu s individualnim planom promjene.
(4) Psihosocijalna podrška pruža se u obitelji do pet sati tjedno, iznimno kod pružatelja usluge do šest sati tjedno, a najviše dva sata dnevno.
Psihosocijalna podrška udomiteljima
Članak 98.
(1) Psihosocijalna podrška udomiteljima obuhvaća stručnu pomoć radi prevladavanja teškoća  e podrške i osnaživanja udomiteljske obitelji za stjecanje vještina potrebnih radi zadovoljavanja specifičnih potreba djece i odraslih osoba kojima je priznata usluga smještaja u udomiteljskoj obitelji.
(2) Psihosocijalna podrška udomiteljima pruža se u obitelji do pet sati tjedno, a iznimno kod pružatelja usluge do šest sati tjedno, najviše dva sata dnevno.
ODJELJAK 10.
RANA INTERVENCIJA
Korisnik, sadržaj, trajanje
Članak 99.
(1) Rana intervencija je usluga stručne poticajne pomoći djetetu i stručne savjetodavne pomoći roditeljima i drugim članovima obitelji ili udomitelju, kad je kod djeteta u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne teškoće.
(2) Odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne teškoće Zavod utvrđuje na temelju mišljenja liječnika specijaliste neonatologa ili pedijatra, a iznimno liječnika druge odgovarajuće specijalizacije.
(3) Usluga rane intervencije odobrava se djetetu radi poticanja razvoja i uključivanja u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti, na temelju prethodne stručne procjene pružatelja usluge o trajanju i učestalosti usluge.
(4) Usluga rane intervencije pruža se djetetu do navršene treće godine, a najdulje do navršene sedme godine, u trajanju do pet sati tjedno.
Pružatelj
Članak 100.
(1) Uslugu rane intervencije pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 163. točke 2. ovoga Zakona.
(2) Usluga rane intervencije pruža se u obitelji ili kod pružatelja usluge.
(3) Korisniku kojem je odobrena usluga rane intervencije ne može se odobriti usluga psihosocijalne podrške.
ODJELJAK 11.
POMOĆ PRI UKLJUČIVANJU U PROGRAME ODGOJA I REDOVITOG OBRAZOVANJA (INTEGRACIJA)
Pojam, prethodno mišljenje, pružatelj
Članak 101.
(1) Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova (integracija) je socijalna usluga koja se pruža odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama.
(2) Zavod odobrava uslugu iz stavka 1. ovoga članka nakon prethodno pribavljenog mišljenja predškolske ili školske ustanove i pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge, a može se odrediti u trajanju do pet sati tjedno.
(3) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga koji pružaju usluge djeci s teškoćama u razvoju i mlađim punoljetnim osobama s invaliditetom, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
ODJELJAK 12.
POMOĆ U KUĆI
Pojam, korisnik
Članak 102.
(1) Pomoć u kući je usluga koja se odobrava osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama.
(2) Usluga pomoći u kući odobrava se:
1. osobi starije životne dobi kojoj je prema procjeni Zavoda potrebna pomoć druge osobe
2. osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja prijeko potrebna pomoć druge osobe.
Uvjeti
Članak 103.
(1) Usluga pomoći u kući odobrava se osobi iz članka 102. ovoga Zakona ako:
1. nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba, osim stana ili kuće koju osoba koristi za stanovanje
2. nije sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora
3. je prosječni mjesečni prihod samca ili članova kućanstva u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka, manji od 300% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Ako prosječni mjesečni prihod samca ili članova kućanstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka prelazi iznos od 300% osnovice, a nije veći od 400% osnovice iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, korisniku koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka odobrava se 50% cijene troškova usluge pomoći u kući.
(3) Usluga pomoći u kući može se iznimno odobriti i korisniku doplatka za pomoć i njegu za zadovoljavanje pojedine potrebe iz članka 104. ovoga Zakona koju mu ne mogu pružiti članovi obitelji.
Sadržaj
Članak 104.
Usluga pomoći u kući obuhvaća:
1. organiziranje prehrane (priprema ili nabava i dostava gotovih obroka)
2. obavljanje kućnih poslova
3. održavanje osobne higijene i/ili
4. zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba.
Pružatelj
Članak 105.
Uslugu pomoći u kući pruža dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i drugi pružatelji usluga iz članka 163. točke 2. i 3. ovoga Zakona.
ODJELJAK 13.
BORAVAK
Sadržaj, korisnik, trajanje
Članak 106.
(1) Boravak je usluga kojom se osiguravaju organizirane aktivnosti tijekom dana uz stručnu i drugu pomoć i potporu, radi zadovoljavanja osnovnih i dodatnih životnih potreba korisnika koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji.
(2) Usluga boravka odobrava se djetetu s teškoćama u razvoju, djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djetetu s problemima u ponašanju, osobi kod koje je utvrđena privremena nezapošljivost od strane Centra za profesionalnu rehabilitaciju, osobi s invaliditetom, osobi starije životne dobi, teško bolesnoj odrasloj osobi i beskućniku koji nije smješten u prihvatilištu.
(3) Usluga boravka pruža se kao usluga poludnevnog boravka, u trajanju od četiri do šest sati dnevno ili kao usluga cjelodnevnog boravka, u trajanju od šest do deset sati dnevno.
(4) Usluga poludnevnog boravka i usluga cjelodnevnog boravka može se odobriti jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu.
Pružatelj
Članak 107.
(1) Uslugu boravka pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 163. točke 2. i 3. ovoga Zakona.
(2) Korisniku kojem je odobrena usluga boravka ne može se priznati pravo na uslugu smještaja, organiziranog stanovanja ili odobriti usluga psihosocijalne podrške.
ODJELJAK 14.
ORGANIZIRANO STANOVANJE
Sadržaj
Članak 108.
(1) Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se osobama iz članka 109. ovoga Zakona osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika.
(2) Stambena jedinica iz stavka 1. ovoga članka može biti obiteljska kuća ili stan u obiteljskoj kući ili zgradi u lokalnoj zajednici.
(3) U jednoj stambenoj jedinici može se pružati socijalna usluga za najviše osam korisnika.
Korisnik
Članak 109.
Pravo na uslugu organiziranog stanovanja priznaje se:
1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili mlađoj punoljetnoj osobi
2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju
3. djetetu stranom državljaninu bez pratnje ili bez državljanstva
4. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom
5. osobi koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje uz pomoć i potporu iz članka 108. stavka 1. ovoga Zakona dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života
6. funkcionalno neovisnoj osobi starije životne dobi koja samostalno zadovoljava svoje potrebe
7. osobi ovisnoj o alkoholu, drogama, kockanju ili drugim oblicima ovisnosti
8. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, koji nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može s djetetom ostati u obitelji
9. žrtvi obiteljskog nasilja
10. žrtvi trgovanja ljudima ili
11. beskućniku.
Pružatelj usluge
Članak 110.
Uslugu organiziranog stanovanja pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 163. točke 2. ovoga Zakona.
ODJELJAK 15.
SMJEŠTAJ
Sadržaj, trajanje
Članak 111.
(1) Smještaj je usluga kojom se korisniku tijekom duljeg vremenskog razdoblja osigurava intenzivna skrb i zadovoljavanje životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih usluga.
(2) Usluga smještaja obuhvaća stanovanje, prehranu, njegu, brigu o zdravlju, usluge socijalnog rada, psihosocijalnu rehabilitaciju, fizikalnu terapiju, radnu terapiju, radne aktivnosti, aktivno provođenje vremena ili odgoj i obrazovanje ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.
(3) Osim aktivnosti iz stavka 2. ovoga članka, smještaj može obuhvatiti i pripremu korisnika za povratak u vlastitu obitelj, udomiteljsku obitelj ili za samostalan život te pripremu djeteta za posvojenje ili smještaj u udomiteljsku obitelj.
(4) Pravo na uslugu smještaja može se priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana, a u slučajevima propisanim ovim Zakonom može se priznati i kao privremeni smještaj.
Korisnik
Članak 112.
(1) Pravo na uslugu smještaja priznaje se:
1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i mlađoj punoljetnoj osobi
2. djetetu s teškoćama u razvoju
3. osobi s invaliditetom
4. funkcionalno ovisnoj osobi starije životne dobi
5. teško bolesnoj odrasloj osobi kojoj je zbog promjena u zdravstvenom stanju prijeko
potrebna stalna pomoć i njega druge osobe ili
6. osobi potpuno nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način.
(2) Pravo na uslugu smještaja ne priznaje se osobi:
1. koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđivanje ništetnosti ili poništenje ugovora
2. kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili
3. kojoj se pomoć i njega može osigurati na drugi način.
Pružatelj usluge
Članak 113.
(1) Uslugu smještaja pruža dom socijalne skrbi i drugi pružatelji usluga iz članka 163. točke 2., 3. i 4. ovoga Zakona.
(2) Djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina pravo na uslugu smještaja priznaje se prvenstveno u udomiteljskoj obitelji ili obiteljskom domu.
(3) Iznimno, ako se u trenutku nastanka potrebe smještaja osobe iz stavka 2. ovoga članka usluga ne može pružiti u udomiteljskoj obitelji ili obiteljskom domu, pravo na uslugu smještaja priznaje se u domu socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 163. točke 1. i 2. ovoga Zakona.
Privremeni smještaj
Članak 114.
(1) Pravo na uslugu privremenog smještaja priznaje se:
1. u kriznim situacijama
2. radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa
3. radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana ili
4. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom ili drugim propisima.
(2) Usluga privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa i radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana ne mogu se pružati u obiteljskom domu.
(3) Radi sprječavanja, ublažavanja, i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja korisnika, pružatelj usluge privremenog smještaja, Zavod i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su surađivati i zajednički planirati aktivnosti za ponovno uključivanje korisnika u život zajednice.
Privremeni smještaj u kriznim situacijama
Članak 115.
(1) Krizne situacije su situacije u kojima je ugrožen život, zdravlje ili dobrobit osobe.
(2) Pravo na uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama priznaje se:
1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju
3. djetetu koje se zatekne u skitnji
4. djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva
5. djetetu o kojem se roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća
6. djetetu smještenom u udomiteljsku obitelj kojemu su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju
7. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana, koji nema stan, odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji
8. žrtvi obiteljskog nasilja
9. žrtvi trgovanja ljudima
10. odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koja nema prebivalište ili boravište i nije u stanju brinuti o sebi
11. odrasloj osobi kojoj je ugrožen život uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti, socijalne isključenosti ili drugih okolnosti ili
12. beskućniku.
Trajanje privremenog smještaja u kriznim situacijama
Članak 116.
(1) Pravo na uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama priznaje se korisniku dok se ne osiguraju uvjeti za njegov povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se usluga smještaja ne osigura na drugi način, a najdulje do šest mjeseci.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama može trajati do godinu dana ako se radi o:
1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
2. djetetu o kojem roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća
3. djetetu smještenom u udomiteljsku obitelj kojemu su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju
4. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana, koji nema stan, odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji
5. žrtvi obiteljskog nasilja
6. žrtvi trgovanja ljudima ili
7. beskućniku.
Privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa
Članak 117.
(1) Pravo na uslugu privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa priznaje se:
1. djetetu s teškoćama u razvoju
2. osobi s invaliditetom ili
3. osobi ovisnoj o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti.
(2) Pravo na uslugu privremenog smještaja iz stavka 1. ovoga članka može se priznati i roditelju djeteta s teškoćama u razvoju koje je upućeno na kraći rehabilitacijski program, radi njegovog aktivnog sudjelovanja u provođenju psihosocijalnog programa, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga, a najdulje do 15 dana tijekom kalendarske godine.
(3) Privremeni smještaj iz stavka 1. ovoga članka traje dok traje potreba, a najdulje do:
1. godinu dana za dijete s teškoćama u razvoju ili za osobu s invaliditetom
2. tri godine za osobu ovisnu o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti.
Privremeni smještaj radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana
Članak 118.
(1) Pravo na uslugu privremenog smještaja radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana priznaje se djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju.
(2) Privremeni smještaj radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana traje dok traje potreba, a najdulje tri godine.
Privremeni smještaj u drugim slučajevima
Članak 119.
Pravo na uslugu privremenog smještaja u drugim slučajevima priznaje se:
1. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom radi:
a) korištenja odmora roditelja njegovatelja, odnosno njegovatelja, u ukupnom trajanju od najviše 30 dana tijekom jedne kalendarske godine ili
b) privremene nesposobnosti za rad roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja, u skladu s propisom iz obveznog zdravstvenog osiguranja dok traje potreba, a najdulje 60 dana tijekom jedne kalendarske godine
2. djetetu i odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja u domu socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 163. ovoga Zakona, radi iskustva obiteljskog okruženja, tijekom blagdana ili školskih praznika u udomiteljskoj obitelji
3. osobi s invaliditetom radi postupne prilagodbe na dugotrajni smještaj izvan vlastite ili udomiteljske obitelji, dok traje potreba, a najdulje šest mjeseci
4. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom radi pripreme na izvaninstitucijsku skrb, dok traje potreba, a najdulje šest mjeseci
5. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom radi školovanja po posebnom programu izvan mjesta prebivališta, ako se školovanje ne može osigurati u mjestu prebivališta, najdulje do navršene 21. godine
6. djetetu s problemima u ponašanju radi multidisciplinarne procjene, u trajanju od 30 dana ili
7. stranom državljaninu i osobi bez državljanstva s privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, u trajanju do tri godine.
ODJELJAK 16.
CIJENE SOCIJALNIH USLUGA I SUDJELOVANJE KORISNIKA U PLAĆANJU
Cijene socijalnih usluga
Članak 120.
(1) Pružatelj socijalne usluge čiji je osnivač Republika Hrvatska socijalnu uslugu pruža u mreži socijalnih usluga po cijeni koja se utvrđuje odlukom o utvrđivanju cijena socijalnih usluga koju donosi ministar i javno se objavljuje na mrežnoj stranici Ministarstva.
(2) Za pružatelja socijalne usluge čiji osnivač nije Republika Hrvatska, a koji socijalnu uslugu pruža u mreži socijalnih usluga, cijena usluge utvrđuje se ugovorom o pružanju socijalnih usluga s Ministarstvom.
(3) Pružatelj socijalne usluge koji uslugu pruža izvan mreže socijalnih usluga cijenu socijalne usluge određuje samostalno.
(4) Metodologiju za utvrđivanje cijena socijalnih usluga, koje se pružaju u mreži socijalnih usluga, pravilnikom propisuje ministar.
Plaćanje socijalnih usluga
Članak 121.
(1) Odrasla osoba, koja socijalnu uslugu koristi na temelju rješenja ili uputnice, dužna je u cijelosti ili djelomično platiti cijenu usluge sukladno pravilniku iz članka 126. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Cijenu socijalne usluge priznate ili odobrene djetetu, na temelju ovoga Zakona, dužni su u cijelosti ili djelomično platiti roditelji ili drugi obveznici uzdržavanja, sukladno pravilniku iz članka 126. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
Sudjelovanje korisnika u plaćanju
Članak 122.
(1) Korisnik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona dužan je, u plaćanju cijene usluge, sudjelovati svojim prihodima i imovinom koja ne služi njemu ili članovima njegovog kućanstva za podmirenje osnovnih životnih potreba.
(2) U iznos prihoda kojima je korisnik dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge, ne uračunava se iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje člana obitelji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, a korisniku prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja visina novčanog iznosa kojim plaća cijenu usluge umanjuje se za iznos naknade za osobne potrebe korisnika.
Sudjelovanje djeteta i mlađe punoljetne osobe u plaćanju usluge
Članak 123.
(1) Dijete ili mlađa punoljetna osoba koja ima redoviti mjesečni prihod dužna je sudjelovati u plaćanju usluge priznate ili odobrene na temelju ovoga Zakona, najviše do 30% visine svojih prihoda.
(2) Dijete ne sudjeluje u plaćanju usluge svojom imovinom.
Sudjelovanje obveznika uzdržavanja
Članak 124.
(1) Ako korisnik socijalne usluge iz članka 121. stavka 1. ovoga Zakona ne može u cijelosti niti djelomično platiti cijenu usluge, dužni su je u cijelosti ili djelomično platiti obveznici uzdržavanja sukladno pravilniku iz članka 126. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Zakonski obveznik uzdržavanja korisnika iz stavka 1. ovoga članka nije dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge ako je njegov prihod ili prihod njegovog kućanstva manji od trostrukog iznosa zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Odlučivanje o sudjelovanju u plaćanju
Članak 125.
O iznosu sudjelovanja korisnika i obveznika uzdržavanja u cijeni plaćanja usluge odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu ili uputnicom kojom se odobrava korištenje usluge.
Plaćanje na teret Ministarstva
Članak 126.
(1) Ako troškove cijene usluge koja se koristi na temelju rješenja ili uputnice, ne mogu u cijelosti ili djelomično platiti korisnici ili njihovi obveznici uzdržavanja, na način propisan ovim Zakonom, plaćanje djelomične ili pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva.
(2) Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge i način plaćanja usluge pravilnikom propisuje ministar.
DIO TREĆI
NADLEŽNOST I POSTUPAK
POGLAVLJE I.
NADLEŽNOST
Stvarna nadležnost
Članak 127.
(1) O pravu na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za ugroženog kupca energenata, naknadu za osobne potrebe, jednokratnu naknadu, naknadu za pogrebne troškove, naknadu za redovito studiranje, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, uslugu pomoći u kući, uslugu boravka, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja, rješenjem odlučuje Zavod, prema prebivalištu korisnika.
(2) Socijalne usluge psihosocijalnog savjetovanja, socijalnog mentorstva, obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, psihosocijalne podrške, rane intervencije i pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija) uputnicom odobrava Zavod, prema prebivalištu korisnika.
(3) O pravu na naknadu za troškove stanovanja rješenjem odlučuje jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa.
(4) O ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona za pravne osobe iz članka 163. točke 1. podtočke a) i b) ovoga Zakona, rješenjem odlučuje Ministarstvo.
(5) O ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga sukladno pravilniku iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona, za pravne i fizičke osobe iz članka 163. točke 1. podtočke c) i d) i točke 2. i 3. ovoga Zakona, rješenjem odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb.
Rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga
Članak 128.
(1) Rješenje iz članka 127. stavka 5. ovoga Zakona donosi se na razdoblje do tri godine.
(2) Pružatelj usluge koji želi pružati usluge nakon isteka roka određenog rješenjem kojim se odobrava pružanje socijalnih usluga, dužan je najkasnije 60 dana prije isteka roka podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje socijalnih usluga.
Mjesna nadležnost kod usluge smještaja i organiziranog stanovanja
Članak 129.
Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta korisnika.
Određivanje mjesne nadležnosti za djecu
Članak 130.
(1) U stvarima koje se odnose na javne ovlasti vezane za djecu, mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu roditelja, a ako nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, prema njihovom boravištu, osim ako je drukčije propisano zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi.
(2) Za dijete čiji roditelji žive odvojeno mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu roditelja s kojim dijete stanuje prema odluci suda, a ako roditelj s kojim dijete stanuje nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, prema boravištu toga roditelja u Republici Hrvatskoj.
(3) Do donošenja odluke suda iz stavka 2. ovoga članka mjesna nadležnost određuje se prema mjestu prebivališta roditelja kod kojega dijete pretežno boravi, a ako roditelj s kojim dijete pretežno boravi nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, prema boravištu toga roditelja u Republici Hrvatskoj.
(4) U stvarima koje se odnose na javne ovlasti vezane za djecu čiji roditelji žive odvojeno, a svakodnevna skrb o djetetu povjerena je drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu roditelja koji sam ili u većoj mjeri ostvaruje roditeljsku skrb, a ako nema prebivalište u Republici Hrvatskoj mjesna nadležnost određuje se prema boravištu tog roditelja u Republici Hrvatskoj.
(5) Mjesna nadležnost za dijete ne mijenja se ako je roditelj lišen prava na roditeljsku skrb, osim u slučaju posvojenja i skrbništva.
Mjesna nadležnost u posebnim slučajevima
Članak 131.
(1) Mjesna nadležnost za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta, određuje se prema mjestu u kojemu se zatekla, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak.
(2) Za dijete koje se zatekne bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe izvan mjesta svog prebivališta, kao i za druge osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan Zavod na čijem se području zateknu.
POGLAVLJE II.
POSTUPAK
Pokretanje postupka
Članak 132.
(1) Postupak za priznavanje prava propisanih ovim Zakonom pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti pokreće se na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela kao i na temelju činjenica koje su u drugim postupcima utvrdili stručni radnici Zavoda.
(3) Postupak za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga pokreće se na zahtjev osobe ovlaštene za zastupanje ustanove, udruge, vjerske zajednice ili druge pravne osobe odnosno na zahtjev fizičke osobe koja ima namjeru pružati socijalne usluge na temelju ovoga Zakona.
Rok za donošenje rješenja
Članak 133.
(1) Postupak za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi je žuran.
(2) Ako nije potrebno provoditi posebni ispitni postupak, nadležno tijelo koje odlučuje o priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi dužno je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(3) Ako je potrebno provoditi posebni ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(4) O priznavanju prava na jednokratnu naknadu Zavod je dužan donijeti rješenje u roku od osam dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
Dužnost davanja istinitih podataka
Članak 134.
(1) Za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno.
(2) Sudovi, financijske institucije i druga tijela dužni su na zahtjev Zavoda, bez odgađanja, dostaviti podatke o prihodima i imovini podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva.
Individualni plan promjene
Članak 135.
(1) Tijekom postupka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu radno sposobnog ili djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva, organiziranog stanovanja i smještaja te odobravanje usluge pomoći u kući, psihosocijalnog savjetovanja, socijalnog mentorstva, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, psihosocijalne podrške i rane intervencije voditelj slučaja u suradnji s korisnikom i/ili članovima obitelji izrađuje individualni plan promjene.
(2) Iznimno, od stavka 1. ovoga članka individualni plan promjene ne izrađuje se tijekom postupka za priznavanje prava na uslugu smještaja osoba starije životne dobi.
Vještačenje
Članak 136.
(1) Ako je za odlučivanje o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi potrebno utvrđivanje činjenice postojanja tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti te radne sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.
(2) Ako se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravima iz socijalne skrbi, odnosno drugim pravima po posebnim propisima u vezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, Ministarstvo može, prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Dan s kojim se priznaje pravo
Članak 137.
(1) Prava koja se, na temelju ovoga Zakona, priznaju u novčanom iznosu, priznaju se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravo na naknadu za troškove stanovanja, naknadu za ugroženog kupca energenata, jednokratnu naknadu, naknadu za pogrebne troškove i status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja priznaje se s danom izvršnosti rješenja, a pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se s danom početka korištenja usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
(3) Prava na usluge priznaju se s danom početka korištenja usluge.
(4) Prava koja se priznaju u novčanom iznosu isplaćuju se mjesečno, osim jednokratne naknade i naknade za pogrebne troškove.
Isplata za nepuni mjesec
Članak 138.
Za mjesec u kojem je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za troškove stanovanja, naknadu za ugroženog kupca energenata, naknadu za osobne potrebe, naknadu za redovito studiranje, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisniku se novčani iznos isplaćuje razmjerno broju dana od dana priznavanja prava do posljednjeg dana u tom mjesecu, a za mjesec u kojem prestaje pravo korisniku se novčani iznos po priznatom pravu isplaćuje razmjerno broju dana, do dana prestanka prava.
Obavijest o promijenjenim okolnostima
Članak 139.
(1) Korisnik prava na temelju ovoga Zakona dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.
(2) Na osnovi obavijesti korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti, Zavod će donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava i visina priznatog iznosa.
Pravo u izmijenjenom iznosu, prestanak prava
Članak 140.
(1) Ako korisnik nakon promijenjenih okolnosti i nadalje ispunjava uvjete za korištenje prava u manjem ili većem iznosu od već priznatog prava, pravo u izmijenjenom iznosu priznaje se s danom nastanka promijenjenih okolnosti.
(2) Ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava, pravo prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Promjene u slučaju smrti korisnika
Članak 141.
U slučaju smrti korisnika prava, pravo prestaje s danom smrti.
Pravo na stručnog prevoditelja
Članak 142.
Radi prevladavanja komunikacijskih teškoća, u postupcima ostvarivanja prava iz socijalne skrbi, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na pomoć stručnog prevoditelja.
Troškovi postupka
Članak 143.
Troškovi postupka za ostvarivanje prava iz članka 127. stavka 1. ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu.
Žalba
Članak 144.
(1) Protiv prvostupanjskog rješenja žalba je dopuštena.
(2) O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja Zavoda odlučuje Ministarstvo.
(3) O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja jedinice lokalne samouprave odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave.
(4) O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba odlučuje Ministarstvo.
(5) Protiv drugostupanjskog rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor.
Odgodni učinak žalbe
Članak 145.
(1) Žalba izjavljena protiv rješenja iz članka 127. stavka 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona ne odgađa izvršenje rješenja.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, žalba izjavljena protiv rješenja o priznavanju i prestanku prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja odgađa izvršenje rješenja.
Odgovarajuća primjena drugih odredbi kod uputnice
Članak 146.
U postupku odobravanja socijalnih usluga koje se pružaju na temelju uputnice, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 132., članka 133. stavka 1., članka 134., članka 136, članka 139., članka 140., članka 141., članka 142. i članka 143. ovoga Zakona.
Prigovor na uputnicu
Članak 147.
(1) Ako je postupak za odobravanje usluge iz članka 73. točke 5. do 13. ovoga Zakona pokrenut na zahtjev stranke, Zavod je dužan u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva izdati uputnicu za pružanje usluge ili obavijestiti podnositelja zahtjeva o razlozima neodobravanja usluge.
(2) Povodom obavijesti iz stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva može izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana primanja obavijesti.
PRITUŽBA
Razlog podnošenja
Članak 148.
(1) Korisnik u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan pruženom uslugom, postupanjem ili propuštanjem postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi može podnijeti pritužbu ravnatelju ustanove socijalne skrbi.
(2) Ravnatelj ustanove socijalne skrbi dužan je bez odgađanja postupiti po pritužbi i pisanim putem obavijestiti korisnika o utvrđenom odnosno poduzetim mjerama najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja pritužbe.
(3) Ako korisnik nije zadovoljan poduzetim mjerama i odgovorom ravnatelja ustanove socijalne skrbi ima pravo podnijeti pritužbu Ministarstvu u roku od 15 dana od dana zaprimanja obavijesti.
Sadržaj pritužbe
Članak 149.
Pritužba iz stavka 1. ovoga članka mora biti razumljiva i sadržavati:
– ime, prezime i adresu podnositelja,
– mjesto, vrijeme i opis pružene usluge, postupanja ili propuštanja postupanja kojima su povrijeđena prava ili pravni interes
– potpis podnositelja.
Odlučivanje o pritužbi
Članak 150.
O osnovanosti pritužbe iz članka 149. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo koje je o utvrđenom kao i poduzetim mjerama dužno izvijestiti podnositelja pritužbe u roku od 30 dana da dana zaprimanja pritužbe.
Povjerenstvo
Članak 151.
(1) Za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva osniva se Povjerenstvo.
(2) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sastoji se od pet predstavnika građana koje su, na javni poziv, predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv.
(3) Članove Povjerenstva imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora.
(4) Odlučivanje o pritužbama ne uključuje odlučivanje u upravnim postupcima.
Uvjeti za člana Povjerenstva
Članak 152.
(1) Član Povjerenstva može biti osoba koja:
– je državljanin Republike Hrvatske
– nije osuđena ili se protiv nje ne vodi kazneni postupak za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti
– nije osuđena ili se protiv nje ne vodi postupak za prekršaj s obilježjem nasilja ili za teži prekršaj za koji je propisana kazna zatvora
– u čijoj obitelji nije izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.
(2) Član Povjerenstva ne može odlučivati u predmetu u kojem je on stranka ili srodnik stranke po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do zaključno četvrtog stupnja, bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili srodnik po tazbini do zaključno drugog stupnja.
Posebni uvjeti za izbor člana Povjerenstva
Članak 153.
(1) Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti.
(2) Prednost pri imenovanju u Povjerenstvo imaju osobe s najmanje pet godina iskustva u području obiteljskopravne zaštite i rada sa žrtvama nasilja u obitelji.
(3) Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
Mandat članova, izbor predsjednika
Članak 154.
(1) Članovi Povjerenstva imenuju se na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja.
(2) Članovi Povjerenstva, na konstituirajućoj sjednici, biraju predsjednika i potpredsjednika.
Razrješenje člana Povjerenstva
Članak 155.
Član Povjerenstva može biti razriješen prije isteka roka na koji je imenovan ako:
– to sam zatraži
– nastupi neki od razloga zbog kojih ne može biti imenovan članom Povjerenstva
– bez valjanog opravdanja nije prisustvovao na dvije sjednice Povjerenstva u tijeku jedne kalendarske godine ili nemarno obavlja poslove člana Povjerenstva.
Čuvanje tajnosti podataka
Članak 156.
Član Povjerenstva dužan je čuvati tajnost osobnih podataka koje je doznao sudjelujući u rješavanju pritužbi na rad stručnih radnika u ustanovama socijalne skrbi.
Poslovnik o radu Povjerenstva
Članak 157.
(1) Povjerenstvo donosi Poslovnik o radu kojim pobliže uređuje pitanja iz svoga djelokruga.
(2) Poslovnik iz stavka 1. ovoga članka Povjerenstvo donosi uz prethodno mišljenje Vijeća.
Odluka o pritužbi
Članak 158.
(1) Odluka Povjerenstva dostavlja se podnositelju pritužbe, ravnatelju ustanove socijalne skrbi i Ministarstvu.
(2) Odluka Povjerenstva čini sastavni dio spisa nadležne ustanove socijalne skrbi i Ministarstva.
(3) Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da je pritužba osnovana, Ministarstvo je dužno ponovo odlučivati o osnovanosti pritužbe te je o utvrđenom kao i poduzetim mjerama dužno izvijestiti podnositelja pritužbe u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke Povjerenstva, ustanovu socijalne skrbi i Povjerenstvo.
(4) Ako se odluka Povjerenstva odnosi na predmet o kojem se vodi sudski postupak, odluka se dostavlja i sudu.
(5) Administrativnu i tehničku pomoć Povjerenstvu pruža Ministarstvo.
Prijedlozi Povjerenstva
Članak 159.
(1) Ako je Povjerenstvo u tijeku jedne kalendarske godine donijelo tri odluke o osnovanosti pritužbe, koje se odnose na rad istog stručnog radnika odnosno istog stručnog tima ustanove socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, Povjerenstvo će predložiti Ministarstvu provođenje nadzora.
(2) U slučaju ponavljanja odluke o osnovanosti pritužbi iz stavka 1. ovoga članka, Povjerenstvo će predložiti ravnatelju ustanove socijalne skrbi poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti.
Godišnje izvješće
Članak 160.
Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svome radu Vijeću.
Pravo članova Povjerenstva na naknadu
Članak 161.
(1) Član povjerenstva ima pravo na naknadu u visini 1% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za svaki završeni predmet.
(2) Član Povjerenstva ima pravo na naknadu prijevoznih troškova za dolazak na sjednicu Povjerenstva u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.
(3) Sredstva za naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u razdjelu Ministarstva.
(4) Odredbe ovoga članka koje se odnose na članove Povjerenstva odnose se i na predsjednika i potpredsjednika Povjerenstva.
Evidencija pritužbi
Članak 162.
(1) Ministarstvo vodi evidenciju pritužbi.
(2) Način rada i postupanja po pritužbama, vođenje evidencije i rokove čuvanja podataka u evidenciji pravilnikom propisuje ministar.
DIO ČETVRTI
OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI
Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi
Članak 163.
Djelatnost socijalne skrbi obavljaju:
1. ustanove socijalne skrbi
a) Zavod
b) Obiteljski centar
c) dom socijalne skrbi i
d) centar za pomoć u kući
2. udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba
3. fizička osoba kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik
4. udomiteljska obitelj.
Uvjeti za pružanje socijalnih usluga
Članak 164.
(1) Za pružanje socijalnih usluga pravne i fizičke osobe iz članka 163. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona moraju ispunjavati mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluga propisana pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka.
(2) Adresa pružatelja usluga za žrtve nasilja i žrtve trgovanja ljudima je profesionalna tajna.
(3) Mjerila za pružanje socijalnih usluga za pravne i fizičke osobe iz članka 163. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona pravilnikom propisuje ministar.
Povjerenstvo za utvrđivanje uvjeta
Članak 165.
(1) Uvjete za pružanje socijalnih usluga utvrđuje povjerenstvo.
(2) Povjerenstvo za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga pružateljima usluga iz članka 163. točke 1., podtočke a) i b) ovoga Zakona imenuje Ministarstvo.
(3) Povjerenstvo za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga pružateljima usluga iz članka 163. točke 1., podtočke c) i d) i točke 2. i 3. ovoga Zakona imenuje jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb.
(4) U povjerenstvo iz stavka 2. i 3. ovoga članka imenuju se stručne osobe ovisno o djelatnosti pravne ili fizičke osobe za koju je potrebno utvrditi uvjete, koje imaju položen stručni ili državni ispit.
(5) O utvrđenom činjeničnom stanju povjerenstvo sastavlja zapisnik s nalazom i mišljenjem, a ako je očevidom utvrđeno da nije ispunjen neki od propisanih uvjeta, koji se u razumnom roku može otkloniti, povjerenstvo će u nalazu i mišljenju odrediti rok za otklanjanje nedostataka.
(6) U roku od osam dana od dana dobivanja obavijesti o otklanjanju nedostataka povjerenstvo je dužno ponovnim očevidom ili na drugi nesporan način utvrditi da su nedostaci otklonjeni i u roku od osam dana od obavljenog očevida dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave, odnosno Gradu Zagrebu, zapisnik o očevidu.
(7) Uvjeti za pružanje socijalnih usluga udomitelja utvrđuju se prema propisima o udomiteljstvu.
Početak pružanja socijalnih usluga
Članak 166.
(1) Pravna i fizička osoba koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik iz članka 163. točke 1. podtočki c) i d) i točke 2. i 3. ovoga Zakona može početi pružati socijalne usluge po izvršnosti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
(2) Pravna i fizička osoba koja je ispunila uvjete za pružanje socijalnih usluga u drugoj državi, članici Europske unije ili drugoj državi, ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, može pružati socijalne usluge koje se na temelju ovoga Zakona pružaju u obitelji korisnika, izvan mreže socijalnih usluga, nakon upisa u registar iz članka 167. ovoga Zakona.
(3) Ako pravna i fizička osoba iz stavka 2. ovoga članka, takve usluge ne pruža trajno nije se dužna upisati u registar, ali je dužna prije početka pružanja socijalnih usluga dostaviti izjavu o namjeri pružanja socijalnih usluga elektroničkim putem, jedinstvenoj kontaktnoj točki za usluge pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
(4) Izjava iz stavka 3. ovoga članka sadrži sve bitne informacije o pružatelju socijalnih usluga te služi u svrhu informiranja i jednake dostupnosti svih subjekata koji obavljaju djelatnost socijalnih usluga na teritoriju Republike Hrvatske.
Registar
Članak 167.
(1) Registar pravnih i fizičkih osoba (u daljnjem tekstu: registar) koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi vodi Ministarstvo u elektroničkom obliku i javno je dostupan na mrežnoj stranici Ministarstva.
(2) Sadržaj i način vođenja registra pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi pravilnikom propisuje ministar.
Uvjeti za upis u registar
Članak 168.
(1) U roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga, Mnistarstvo upisuje pravne osobe iz članka 163. točke 1. podtočke a) i b) ovoga Zakona u registar.
(2) U roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb upisuje pružatelja usluge iz članka 163. točke 1. podtočke c) i d) i točke 2. i 3. ovoga Zakona u registar.
(3) Pravna i fizička osoba iz članka 166. stavka 2. ovoga Zakona dužna je uz zahtjev za upis u registar priložiti dokaz o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s propisima države u kojoj ima poslovni nastan, a koje se na temelju ovoga Zakona pružaju u obitelji korisnika.
(4) Udomitelji se upisuju u registar udomitelja prema propisima kojima se uređuje udomiteljstvo.
Evidencija korisnika usluga i zaprimljenih zahtjeva
Članak 169.
Pružatelj usluge, osim udomiteljske obitelji, dužan je korisnika usluge upisati u evidenciju korisnika usluge, a zaprimljeni zahtjev za pružanje usluge upisati u evidenciju zaprimljenih zahtjeva, bez odgode, sukladno pravilniku iz članka 197. stavka 2. ovoga Zakona.
Kontrola pružatelja usluga
Članak 170.
(1) Jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb dužna je, za pružatelje socijalnih usluga kojima je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta, najmanje jednom godišnje, obavljati kontrolu ispunjavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga utvrđenim rješenjem.
(2) U slučaju osnovane sumnje na nastupanje nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih uvjeta za pružanje usluge korisnicima, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužna je, bez odgode, o utvrđenim nepravilnostima obavijestiti Ministarstvo.
(3) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužna je najmanje jednom godišnje suorganizirati edukacije stručnih radnika pružatelja usluga za koje je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
Zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika
Članak 171.
(1) Pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi ne može s korisnikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
(2) Ugovor sklopljen suprotno odredbama ovoga članka je ništetan.
Interventne mjere u iznimnim slučajevima
Članak 172.
(1) U iznimnim slučajevima propisanim zakonom, ministar može ustanovi socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb ili pružatelju usluga s kojim Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge socijalne skrbi naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje te utvrditi obveznu primjenu drugih privremenih interventnih mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti.
(2) Pod iznimnim slučajevima iz stavka 1. ovoga članka smatra se događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.
Odluka o preraspodjeli radnog vremena
Članak 173.
(1) U slučaju određivanja interventnih mjera u iznimnim slučajevima iz članka 172. stavka 1. ovoga Zakona, odgovorna osoba ustanove socijalne skrbi ili pružatelja socijalnih usluga može, po uputi ministra, svojom odlukom preraspodijeliti radno vrijeme i naložiti radnu izolaciju.
(2) Odlukom o preraspodjeli radnog vremena iz stavka 1. ovoga članka može se naložiti rad u trajanju do dvanaest sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata, koji ne može trajati neprekidno duže od deset dana, pri čemu stručnom i drugom radniku može biti naloženo da svoj pripadajući odmor koristi u radnoj izolaciji.
(3) Odluku iz stavka 1. ovoga članka iznimno mogu donijeti i svi drugi pružatelji socijalnih usluga sukladno uputi ministra.
(4) Za rad u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka, stručni i drugi radnik mora dati svoju pisanu suglasnost, a ako ne pristane na takav rad, zbog toga ne smije trpjeti štetne posljedice.
(5) Preraspodijeljeno radno vrijeme iz stavka 4. ovoga članka ne smatra se prekovremenim radom.
POGLAVLJE I.
USTANOVE SOCIJALNE SKRBI
Zajedničke odredbe
Članak 174.
(1) Na ustanove socijalne skrbi na odgovarajući način se primjenjuje zakon kojim se uređuju ustanove, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Kada je osnivač ustanove socijalne skrbi Republika Hrvatska, osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo.
ODJELJAK 1.
HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD
Osnivanje
Članak 175.
(1) Osnivač Zavoda Republika Hrvatska.
(2) Zavod je javna ustanova koja ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i statutom.
(3) Sjedište Zavoda je u Zagrebu.
Javnost rada
Članak 176.
(1) Rad Zavoda je javan.
(2) Zavod o svom radu najmanje jedanput godišnje izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.
(3) Godišnje izvješće o radu za proteklu godinu Zavod podnosi Vladi Republike Hrvatske do 31. siječnja tekuće godine.
Javna ovlast, stručni poslovi
Članak 177.
(1) U okviru djelatnosti Zavod, kao javnu ovlast, obavlja sljedeće poslove:
- rješava u prvom stupnju u upravnom području socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i drugim upravnim područjima prema posebnim propisima
- rješava u prvom stupnju o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje
- obavlja druge poslove propisane ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi, kaznenopravna zaštita djece, udomiteljstvo, nasilje u obitelji te poslove propisane posebnim propisima
- rješava u prvom stupnju o upisu dadilje u imenik dadilja te upisu pomoćnih dadilja u imenik pomoćnih dadilja
- provodi stručni nadzor i superviziju stručnih radnika Zavoda
- provodi stručni nadzor nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost dadilja
- provodi izvršenja svojih rješenja
- vodi propisane imenike, očevidnike, registre i evidencije
- izdaje uvjerenja i druge potvrde
- osigurava zakonitost ostvarivanja prava korisnika i pruža im stručnu pomoć pri ostvarivanju prava
- utvrđuje i provodi politike razvoja i unapređenja sustava socijalne skrbi predlaganjem Ministarstvu potrebnih mjera i iniciranje donošenja odgovarajućih propisa
- koordinira i nadzire primjenu Zakona, statuta i drugih općih akata Zavoda
- predlaže mjere unapređenja socijalne politike
- predlaže mjere unapređenja stručnog rada
- razvija i osigurava cjelovitu informatičku podršku poslovnom sustavu Zavoda i razmjenu podataka s drugim sustavima
- obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz sustava socijalne skrbi
(2) Osim javnih ovlasti iz stavka 1. ovoga Zakona, u okviru djelatnosti Zavod obavlja i druge stručne poslove:
- pruža prvu socijalnu uslugu, uslugu sveobuhvatne procjene i planiranja, uslugu socijalnog mentorstva za korisnike zajamčene minimalne naknade, uslugu savjetovanja, psihosocijalnog savjetovanja, obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja propisane ovim Zakonom
- predlaže i potiče aktivnosti u području socijalne skrbi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini
- procjenjuje potrebe korisnika i sudjeluje u donošenju socijalnog plana za područje jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba
- koordinira i provodi aktivnosti u području sprječavanja trgovanja ljudima, nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja putem županijskih koordinatora
- sudjeluje u aktivnostima usmjerenim suzbijanju ovisnosti o alkoholu, drogi i drugim ovisnostima na županijskoj razini
- provodi politiku razvoja i unapređenja sustava socijalne skrbi na lokalnoj razini
- obavlja druge poslove utvrđene ovim Zakonom i drugim posebnim propisima.
Ustrojstvene jedinice
Članak 178.
Zavod obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama.
Upravno vijeće
Članak 179.
(1) Zavodom upravlja upravno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona, statuta i drugih općih akata Zavoda.
(2) Upravno vijeće čini devet članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske i to:
1. pet članova na prijedlog ministra
2. dva člana predstavnika radnika Zavoda
3. jednog člana na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća iz redova sindikata
4. jednog člana na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća iz redova poslodavaca.
(3) Predsjednika upravnog vijeća biraju članovi upravnog vijeća iz redova članova upravnog vijeća iz stavka 2. točke 1. ovoga članka.
(4) Člana upravnog vijeća, predstavnika radnika zaposlenih u Zavodu imenuje i razrješava radničko vijeće, a ako ono nije utemeljeno, predstavnika radnika biraju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasanjem, sukladno općim propisima o radu.
(5) Mandat članova upravnog vijeća traje četiri godine.
(6) Izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost upravnog vijeća utvrđuje se statutom Zavoda.
Ravnatelj
Članak 180.
(1) Zavod ima ravnatelja.
(2) Ravnatelj Zavoda ima zamjenika ravnatelja i pomoćnike ravnatelja.
(3) Ravnatelja Zavoda imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra na vrijeme od četiri godine, a na temelju provedenog javnog natječaja.
(4) Zamjenika ravnatelja i pomoćnike ravnatelja Zavoda imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra.
(5) Uvjeti za imenovanje ravnatelja, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja, zamjenika ravnatelja i pomoćnika ravnatelja Zavoda utvrđuju se statutom.
Druga tijela
Članak 181.
(1) Zavod može imati nadzorna, stručna i savjetodavna tijela.
(2) Sastav, osnivanje i poslovi tijela iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se statutom.
Jedinstvena stručna služba
Članak 182.
(1) Radi obavljanja stručno-analitičkih, administrativnih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova Zavod ima jedinstvenu stručnu službu.
(2) Stručna služba Zavoda ustrojava se na način koji osigurava nesmetano, racionalno i uspješno obavljanje djelatnosti Zavoda kao i ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi na način dostupan svim korisnicima.
Statut
Članak 183.
(1) Statut Zavoda donosi upravno vijeće uz suglasnost Vlada Republike Hrvatske.
(2) Statutom Zavoda uređuje se osobito:
- djelokrug i naziv ustrojstvenih jedinica
- prava, obveze i odgovornosti tijela upravljanja
- obavljanje stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova
- i druga pitanja propisana zakonom bitna za rad Zavoda.
(3) Statut i drugi opći akti Zavoda objavljuju se u „Narodnim novinama“.
Opći akt
Članak 184.
Općim aktom Zavod utvrđuje radna mjesta koja se popunjavaju putem natječaja, vrijeme na koje se imenuje radnik na položaj, način oglašavanja, razloge za razrješenje prije isteka vremena imenovanja na položaj i druga pitanja u vezi s obavljanjem poslova na tim položajima.
ODJELJAK 2.
OBITELJSKI CENTAR
Osnivanje
Članak 185.
(1) Osnivač Obiteljskog centra je Republika Hrvatska.
(2) Obiteljski centar je je javna ustanova koja ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i statutom.
(3) Sjedište Obiteljskog centra je u Zagrebu.
Djelatnost
Članak 186.
(1) Obiteljski centar u okviru svoje djelatnosti pruža usluge savjetovanja, psihosocijalnog savjetovanja, obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja propisane ovim Zakonom.
(2) Obiteljski centar u okviru svoje djelatnosti obavlja i poslove savjetodavnog i preventivnog rada i druge stručne poslove koji se odnose na:
1.savjetovanje u vezi braka, roditeljstva, obiteljskih i partnerskih odnosa
2.poticanje odgovornog roditeljstva i obiteljske solidarnosti
3.potporu roditeljima u ispunjavanju prava, dužnosti i odgovornosti u odgoju i obrazovanju djece
4.pružanje potpore i priprema za roditeljstvo mladih partnera i trudnica te mladih roditelja u ranoj brizi i podizanju djece
5.razvoj socijalizacijskih vještina djece i mladih, posebno komunikacijskih vještina i nenasilnog rješavanja sukoba među djecom i mladima
6.razvoj komunikacije i tolerancije u mladenačkim i partnerskim odnosima
7.prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja, problema u ponašanju te ovisnosti djece i mladih
8.organiziranje i provođenje edukacije potencijalnih posvojitelja i organiziranje grupne podrške
9.podršku žrtvama obiteljskog nasilja
10.poticanje i razvoj programa rada u zajednici koji su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladeži i drugim socijalno osjetljivim skupinama
11.provođenje posebnih obveza maloljetnika prema posebnom propisu
12.osiguravanje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta pod nadzorom i
13.obavljanje drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom, posebnim propisima i statutom Obiteljskog centra.
Ustrojstvene jedinice
Članak 187.
Obiteljski centar obavlja poslove iz svoje nadležnosti u središnjoj ustrojstvenoj jedinici koja se ustrojava kao središnja služba sa sjedištem u Zagrebu i područnim ustrojstvenim jedinicama u sjedištu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.
Suradnja s drugim pravnim i fizičkim osobama
Članak 188.
U obavljanju djelatnosti Obiteljski centar surađuje s vjerskim zajednicama, humanitarnim organizacijama, udrugama te drugim domaćim i stranim pravnim i fizičkim osobama koje pružaju potporu obitelji, djeci, mladima i ostalim članovima obitelji i drugim osobama i promiču obiteljske vrijednosti te pridonose podizanju kvalitete obiteljskog života.
Upravno vijeće
Članak 189.
(1) Obiteljskim centrom upravlja upravno vijeće koje čine tri predstavnika osnivača i dva predstavnika radnika zaposlenih u Obiteljskom centru.
(2) Predstavnike osnivača u upravno vijeće imenuje Ministar.
(3) Članove upravnog vijeća, predstavnike radnika zaposlenih u Obiteljskom centru imenuje i razrješava radničko vijeće, a ako ono nije utemeljeno, predstavnike radnika biraju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasanjem, sukladno općim propisima o radu.
(4) Predsjednika i zamjenika predsjednika upravnog vijeća biraju članovi upravnog vijeća između predstavnika osnivača.
(5) Mandat upravnog vijeća traje četiri godine, a predsjednik upravnog vijeća dužan je obavijestiti osnivača o isteku mandata upravnog vijeća 90 dana prije isteka mandata.
Ravnatelj
Članak 190.
(1) Obiteljski centar ima ravnatelja.
(2) Ravnatelja Obiteljskog centra, na temelju javnog natječaja imenuje upravno vijeće uz prethodnu suglasnost ministra.
(3) Uvjeti za imenovanje, izbor, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravntelja utvrđuju se statutom.
(3) Ravnatelj Obiteljskog centra obavlja i dio stručnih poslova sukladno općim aktima.
(4) Mandat ravnatelja Obiteljskog centra traje četiri godine, a ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja.
Ugovor o radu, povratak na ranije poslove
Članak 191.
(1) Osoba imenovana za ravnatelja Obiteljskog centra skrb sklapa s upravnim vijećem ugovor o radu u punom radnom vremenu, na vrijeme od četiri godine.
(2) Ako je za ravnatelja Obiteljskog centra imenovana osoba koja ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Obiteljskom centru, po isteku mandata za ravnatelja, a najduže po isteku dva uzastopna mandata, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radila ili na druge odgovarajuće poslove, u protivnom joj prestaje radni odnos.
(3) Na radno mjesto osobe imenovane za ravnatelja zasniva se radni odnos s drugom osobom, na određeno vrijeme.
Zamjena u slučaju privremene spriječenosti
Članak 192.
(1) Ravnatelja Obiteljskog centra u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova zamjenjuje stručni radnik Obiteljskog centra kojega odredi ravnatelj.
(2) Stručni radnik iz stavka 1. ovoga članka koji zamjenjuje ravnatelja ima pravo i dužnost obavljati one poslove ravnatelja čije se izvršenje ne može odgađati.
Razrješenje prije isteka mandata
Članak 193.
Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja Obiteljskog centra i prije isteka mandata za koji je izabran, uz prethodnu suglasnost Ministra ako:
1.ravnatelj to osobno zahtijeva
2.nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili općim propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa
3.je nastupila zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona
4.ravnatelj bez opravdanog razloga ne provodi program rada koji je donijelo upravno vijeće
5.ravnatelj u svojem radu ne postupa u skladu s propisima i općim aktima Obiteljskog centra, neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima
6.ravnatelj nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči Obiteljskom centru veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost zbog čega su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ili
7.je upravnim nadzorom ustanovljena teža povreda propisa i općih akata Obiteljskog centra ili su utvrđene teže nepravilnost u radu ravnatelja.
Vršitelj dužnosti ravnatelja
Članak 194.
(1) U slučaju razrješenja ravnatelja Obiteljskog centra prije isteka mandata ili u slučaju da se na natječaj za ravnatelja nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidate ne bude izabran, do imenovanja ravnatelja na temelju natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, najduže do godinu dana.
(2) Osoba imenovana za vršitelja dužnosti ravnatelja mora ispunjavati uvjete za ravnatelja.
Stručno vijeće
Članak 195.
(1) Obiteljski centar ima stručno vijeće.
(2) Stručno vijeće čine svi stručni radnici Obiteljskog centra.
(3) Djelokrug stručnog vijeća uređuje se statutom.
(4) Stručno vijeće raspravlja i ravnatelju daje mišljenje i prijedloge o:
1.stručnim pitanjima koja se odnose na djelatnost Obiteljskog centra utvrđenu zakonom i drugim propisima
2.ustroju Obiteljskog centra
3.najsloženijim stručnim pitanjima vezanim za djelatnost Obiteljskog centra
4.godišnjem planu i programu rada
5.potrebi stručnog usavršavanja i
6.drugim pitanjima utvrđenim statutom.
(5) Predsjednik stručnog vijeća dužan je sudjelovati u radu upravnog vijeća bez prava glasa, kada se raspravlja o poslovima iz stavka 4. ovoga članka.
Opći akti
Članak 196.
(1) Opći akti Obiteljskog centra su statut, pravilnik o radu, pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji i drugi opći akti koji se donose na temelju statuta.
(2) Statut, pravilnik o radu i pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji donosi upravno vijeće uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(3) Druge opće akte Obiteljskog centra donosi ravnatelj uz prethodnu suglasnost upravnog vijeća.
Evidencija i dokumentacija
Članak 197.
(1) Obiteljski centar dužan je voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz stavka 2. ovoga članka.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga pravilnikom propisuje Ministar.
ODJELJAK 3.
DOM SOCIJALNE SKRBI
Djelokrug
Članak 198.
(1) Dom socijalne skrbi je javna ustanova koja se osniva za pružanje socijalnih usluga:
1.savjetovanje
2.psihosocijalno savjetovanje
3.psihosocijalna podrška
4.rana intervencija
5.pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)
6.pomoć u kući
7.boravak
8.organizirano stanovanje i/ili
9.smještaj.
(2) Dom socijalne skrbi obavlja i druge poslove koji se odnose na:
1.podršku korisnicima i pružateljima izvaninstitucijskih oblika smještaja
2.osiguranje provođenja mjere intenzivne pomoći i podrške roditeljima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi
3.osiguranje provođenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom
4.izvršavanje odgojnih mjera i posebnih obveza maloljetnika prema propisima kojim se uređuje kaznenopravna zaštita djece
5.stručnu pomoć i potporu udomiteljima i korisnicima i provođenje edukacije udomitelja
6.predlaganje i poticanje aktivnosti u području socijalne skrbi na lokalnoj razini
7.procjenjivanje potreba korisnika i sudjelovanje u donošenju socijalnog plana za područje jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba
8.poticanje i razvijanje volonterskog rada i
9.obavljanje drugih poslova na temelju zakona i statuta doma.
Vrste
Članak 199.
Dom socijalne skrbi može se osnovati kao:
1. dom za djecu:
a) dječji dom
b) dom za odgoj
c) centar za odgoj i obrazovanje
d) centar za rehabilitaciju
e) centar za pružanje usluga u zajednici.
2. dom za odrasle:
a) centar za rehabilitaciju
b) dom za intenzivnu skrb
c) centar za pružanje usluga u zajednici.
3. dom za starije osobe.
Osnivači
Članak 200.
(1) Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna ili fizička osoba mogu osnovati dom socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju ustanove.
(2) Ako Republika Hrvatska osniva dom socijalne skrbi osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo.
Ocjenjivanje usklađenosti akta o osnivanju sa zakonom
Članak 201.
(1) Osnivač ustanove iz članka 200. stavka 1. ovoga Zakona, osim Republike Hrvatske, dužan je od Ministarstva zatražiti ocjenu usklađenosti akta o osnivanju s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju ustanove.
(2) Ministarstvo je dužno donijeti rješenje o usklađenosti akta o osnivanju u roku od mjesec dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a ukoliko rješenje ne donese u propisanom roku smatra se da je u skladu s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju ustanove.
Zahtjev za utvrđivanje uvjeta
Članak 202.
Privremeni ravnatelj doma socijalne skrbi dužan je, najkasnije dva mjeseca prije planiranog početka rada doma, podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o utvrđivanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga doma socijalne skrbi.
Podružnica
Članak 203.
(1) Dom socijalne skrbi može imati jednu ili više podružnica.
(2) Podružnica doma socijalne skrbi osniva se rješenjem ili odlukom o osnivanju doma socijalne skrbi ili statutom.
Voditelj podružnice
Članak 204.
(1) Podružnicu doma socijalne skrbi vodi voditelj podružnice.
(2) Za voditelja podružnice može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za ravnatelja doma socijalne skrbi iz članka 209. ovoga Zakona.
(3) Voditelja podružnice doma kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb imenuje ravnatelj između zaposlenih stručnih radnika doma, uz suglasnost upravnog vijeća doma, na mandat od četiri godine.
(4) Voditelj podružnice ima ovlasti u skladu s djelatnošću podružnice koja je određena aktom o osnivanju i statutom, a uvjeti za voditelja utvrđuju se općim aktom doma.
(5) Osoba koja je imenovana za voditelja podružnice, nakon prestanka mandata ima pravo povratka na ranije poslove, a do povratka na ranije poslove mijenja je osoba s kojom se radni odnos zasniva na određeno vrijeme.
Upravno vijeće
Članak 205.
(1) Domom socijalne skrbi upravlja upravno vijeće koje čine tri predstavnika osnivača, jedan predstavnik radnika zaposlen u domu i jedan predstavnik korisnika doma socijalne skrbi odnosno njegov zakonski zastupnik.
(2) Člana upravnog vijeća, predstavnika korisnika, predlažu korisnici doma socijalne skrbi na skupu korisnika.
(3) Članove upravnog vijeća, predstavnike osnivača i korisnika, imenuje osnivač na mandat od četiri godine.
(4) Člana upravnog vijeća, predstavnika radnika zaposlenih u domu socijalne skrbi, na mandat od četiri godine imenuje i razrješava radničko vijeće, a ako ono nije utemeljeno, predstavnika radnika biraju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasanjem, sukladno općim propisima o radu.
(5) Predsjednika i zamjenika predsjednika upravnog vijeća biraju članovi upravnog vijeća između predstavnika osnivača.
(6) Ako dom socijalne skrbi osniva više osnivača, broj predstavnika osnivača doma određuje se aktom o osnivanju, odnosno statutom doma.
(7) Upravno vijeće doma dužno je 90 dana prije isteka mandata obavijestiti osnivača o isteku mandata člana upravnog vijeća.
Uvjeti za člana upravnog vijeća
Članak 206.
Članovi upravnog vijeća, predstavnici osnivača u upravnom vijeću doma, kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, moraju imati najmanje završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij.
Razrješenje prije isteka mandata
Članak 207.
(1) Predsjednik upravnog vijeća ili član upravnog vijeća doma socijalne skrbi može biti razriješen i prije isteka mandata:
1. na osobni zahtjev
2. ako bez opravdanoga razloga ne obavlja poslove predsjednika ili člana upravnog vijeća utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom doma socijalne skrbi
3. ako svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči domu socijalne skrbi veću štetu ili veće smetnje u njegovom radu ili
4. zbog drugih opravdanih razloga.
(2) Odluku o razrješenju člana upravnog vijeća, predstavnika osnivača i predstavnika korisnika doma socijalne skrbi kojemu je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska donosi Ministar.
(3) Odlukom o razrješenju člana upravnog vijeća iz stavka 2. ovoga članka, imenuje se novi član upravnog vijeća kojemu mandat traje do isteka mandata razriješenoga člana upravnog vijeća.
Ravnatelj
Članak 208.
(1) Dom socijalne skrbi ima ravnatelja.
(2) Djelokrug, ovlaštenja i odgovornost ravnatelja utvrđuju se statutom.
(3) Ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska, na temelju javnog natječaja imenuje upravno vijeće doma, uz prethodnu suglasnost ministra.
(4) Mandat ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja.
Uvjeti za ravnatelja
Članak 209.
(1) Za ravnatelja doma socijalne skrbi može biti imenovana osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:
1. završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, pedagogije, medicine, sociologije, kineziologije, pedagogije, ekonomije, javne uprave ili informatike
2. najmanje pet godina radnog iskustva s propisanom kvalifikacijom i
3. u odnosu na koju ne postoji zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ravnatelj doma socijalne skrbi kojem je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka mora imati i hrvatsko državljanstvo.
(3) Kandidat za ravnatelja doma čiji je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska, a koji je član upravnog vijeća, ne može sudjelovati u raspravi i donošenju odluke o prijedlogu da se njega imenuje za ravnatelja doma socijalne skrbi.
Ugovor o radu, povratak na ranije poslove
Članak 210.
(1) Osoba imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi sklapa s domom socijalne skrbi ugovor o radu u punom radnom vremenu, na vrijeme od četiri godine.
(2) Ako je za ravnatelja doma socijalne skrbi, čiji je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, imenovana osoba koja u toj ustanovi ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, po isteku mandata za ravnatelja, a najduže po isteku dva uzastopna mandata, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radila ili na druge odgovarajuće poslove, u protivnom joj prestaje radni odnos.
(3) Na radno mjesto osobe imenovane za ravnatelja, zasniva se radni odnos s drugom osobom, na određeno vrijeme.
Zamjena u slučaju privremene spriječenosti
Članak 211.
(1) Ravnatelja doma socijalne skrbi u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova zamjenjuje stručni radnik doma socijalne skrbi kojega odredi ravnatelj.
(2) Stručni radnik koji zamjenjuje ravnatelja ima pravo i dužnost obavljati poslove ravnatelja čije se izvršenje ne može odgađati.
Razrješenje ravnatelja prije isteka mandata
Članak 212.
Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja doma socijalne skrbi i prije isteka mandata za koji je izabran ako:
1. ravnatelj to osobno zahtijeva
2. nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili općim propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa
3. je nastupila zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona
4. ravnatelj bez opravdanog razloga ne provodi program rada koji je donijelo upravno vijeće
5. ravnatelj u svojem radu ne postupa u skladu s propisima i općim aktima doma socijalne skrbi, neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima
6. ravnatelj nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči domu veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost zbog čega su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ili
7. je nalazom inspekcije ustanovljena teža povreda propisa i općih akata doma socijalne skrbi ili su utvrđene teže nepravilnost u radu ravnatelja.
Vršitelj dužnosti ravnatelja
Članak 213.
(1) U slučaju razrješenja ravnatelja doma socijalne skrbi prije isteka mandata ili u slučaju da se na natječaj za ravnatelja nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidata ne bude izabran, do imenovanja ravnatelja na temelju natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, najduže do godinu dana.
(2) Osoba imenovana za vršitelja dužnosti ravnatelja mora ispunjavati uvjete za ravnatelja iz članka 209. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
Stručno vijeće
Članak 214.
(1) Dom socijalne skrbi ima stručno vijeće koje čine svi stručni radnici doma koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi u domu.
(2) Stručno vijeće donosi poslovnik kojim se uređuje način izbora predsjednika i zamjenika predsjednika te način rada i donošenje odluka, a poslovnikom se može odrediti uži sastav stručnog vijeća i postupak izbora užeg sastava stručnog vijeća, pri čemu je potrebno osigurati zastupljenost svih struka stručnih radnika koje pružaju usluge korisnicima doma.
(3) Stručno vijeće raspravlja i daje ravnatelju i upravnom vijeću doma mišljenja i prijedloge o:
1.stručnim pitanjima koja se odnose na djelatnost socijalne skrbi
2.ustroju doma socijalne skrbi i podružnice
3.utvrđivanju programa stručnog rada
4.potrebi stručnog usavršavanja stručnih radnika
5.i drugim stručnim pitanjima vezanim za rad doma socijalne skrbi.
(4) Kada se raspravlja o poslovima iz stavka 3. ovoga članka, predsjednik stručnog vijeća dužan je sudjelovati u radu upravnog vijeća bez prava glasa.
Opći akti
Članak 215.
(1) Opći akti doma socijalne skrbi su statut, pravilnik o radu, pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji doma socijalne skrbi i drugi opći akti koji se donose na temelju statuta.
(2) Statut, pravilnik o radu i pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji doma socijalne skrbi donosi upravno vijeće doma socijalne skrbi uz prethodnu suglasnost osnivača.
(3) Druge opće akte doma socijalne skrbi donosi ravnatelj uz prethodnu suglasnost upravnog vijeća.
(4) Statutom se uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja pojedinih tijela ustanove te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje doma socijalne skrbi.
Programi odgoja i obrazovanja
Članak 216.
U domovima socijalne skrbi kojima je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska može se provoditi program osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja prema propisima iz područja odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi.
Evidencija i dokumentacija
Članak 217.
(1) Dom socijalne skrbi dužan je voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz članka 197. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Dom socijalne skrbi dužan je Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.
(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuju se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.
(4) Vrste obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća iz stavka 2. ovoga članka, način njihovog popunjavanja i dostave Ministarstvu te čuvanje pravilnikom propisuje ministar.
ODJELJAK 4.
CENTAR ZA POMOĆ U KUĆI
Djelokrug, osnivači
Članak 218.
(1) Centar za pomoć u kući je ustanova socijalne skrbi koja se osniva za pružanje svih ili pojedinih aktivnosti usluge pomoći u kući iz članka 103. ovoga Zakona.
(2) Centar za pomoć u kući mogu osnovati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju ustanove.
Ravnatelj
Članak 219.
(1) Centrom za pomoć u kući upravlja i vodi ga ravnatelj.
(2) Za ravnatelja centra za pomoć u kući kojeg je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, može biti imenovana osoba koja je hrvatski državljanin koja ima najmanje srednju stručnu spremu i u odnosu na koju ne postoji zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Postupak imenovanja i razrješenja te ovlasti ravnatelja centra za pomoć u kući pobliže se utvrđuju aktom o osnivanju i statutom u skladu s ovim Zakonom.
Statut Centra za pomoć u kući
Članak 220.
(1) Centar za pomoć u kući ima statut kojim se uređuje ustroj centra, tijela i njihova nadležnost te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanja centra.
(2) Statut centra za pomoć u kući, uz prethodnu suglasnost osnivača, donosi ravnatelj.
Evidencija i dokumentacija
Članak 221.
(1) Centar za pomoć u kući dužan je voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz članka 197. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Centar za pomoć u kući dužan je Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.
(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuju se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.
(4) Vrste obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća iz stavka 2. ovoga članka, način njihovog popunjavanja i dostave Ministarstvu te čuvanje propisuju se pravilnikom iz članka 217. stavka 4. ovoga Zakona.
ODJELJAK 5.
AKADEMIJA SOCIJALNE SKRBI
Javna ustanova, pravna osoba, sjedište
Članak 222.
(1) Osnivač Akademije socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Akademija) je Republika Hrvatska .
(2) Akademija je javna ustanova koja ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i statutom.
(3) Sjedište Akademije je u Zagrebu.
Djelatnost
Članak 223.
(1) Djelatnost Akademije je:
- standardizacija obaveznih i specijaliziranih programa stručnog usavršavanja
- organiziranje i provođenje kontinuiranog stručnog usavršavanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi
- organiziranje i provođenje početnog usavršavanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi
- organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja vježbenika u djelatnosti socijalne skrbi te drugih zaposlenika iz područja socijalne skrbi
- organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja ravnatelja u sustavu socijalne skrbi
-organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja stručnih radnika Centra za posebno skrbništvo
- organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja drugih sudionika u postupcima koje vodi Zavod
- organiziranje i provođenje programa kontinuiranog stručnog usavršavanja obiteljskih medijatora
-organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja za stručne radnike u Obiteljskom centru
- organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja posebnih skrbnika i drugih stručnih radnika u Centru za posebno skrbništvo
- organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja drugih pružatelja socijalnih usluga u djelatnosti socijalne skrbi
-organiziranje i provođenje organizacijske, timske i metodske supervizije u sustavu socijalne skrbi
- obavljanje drugih poslova utvrđenih zakonom.
(2) Pri provođenju svojih djelatnosti Akademija može surađivati s drugim tijelima, ustanovama, visokim učilištima, udrugama, komorama, zakladama i drugim pravnim osobama.
(3) Odnosi između Akademije i tijela iz stavka 2. ovoga članka mogu se urediti ugovorom.
Unutarnje ustrojstvo
Članak 224.
Unutarnje ustrojstvo Akademije uređuje se statutom.
Upravno vijeće
Članak 225.
(1) Akademijom upravlja upravno vijeće.
(2) Upravno vijeće ima četiri stalna člana i tri člana koja se imenuju na vrijeme od četiri godine.
(3) Stalni članovi upravnog vijeća su:
- ministar nadležan za poslove socijalne skrbi
- ravnatelj Zavoda
- ravnatelj Centra za posebno skrbništvo
- ravnatelj Obiteljskog centra
(4) Tri člana upravnog vijeća koji se imenuju na vrijeme od četiri godine su:
- predstavnik sveučilišnih nastavnika pravnih znanosti
- predstavnik sveučilišnih nastavnika Studijskog centra socijalnog rada i
- predstavnik radnika Akademije.
(5) Člana Upravnog vijeća iz redova sveučilišnih nastavnika pravnih znanosti i studijskog centra socijalnog rada imenuju i razrješavaju dekani pravnih fakulteta, odnosno prodekan Studijskog centra socijalnog rada.
(6) Člana Upravnog vijeća iz reda radnika Akademije imenuje i opoziva radničko vijeće Akademije a ako ono nije utemeljeno, predstavnika radnika biraju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasanjem, sukladno općim propisima o radu.
Izbor i imenovanje članova upravnog vijeća,
djelokrug i ovlaštenja upravnog vijeća
Članak 226.
Izbor i imenovanje članova upravnog vijeća, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost upravnog vijeća utvrđuje se statutom.
Ravnatelj, pomoćnici i zamjenik ravnatelja
Članak 227.
(1) Akademijom rukovodi ravnatelj.
(2) Ravnatelja imenuje upravno vijeće Akademije na temelju javnog natječaja, na vrijeme od četiri godine.
(3) Ravnatelj ima pomoćnike koji rukovode radom ustrojstvenih jedinica Akademije.
(4) Pomoćnike iz stavka 3. ovoga članka imenuje ravnatelj, na temelju javnog natječaja, na vrijeme od četiri godine.
(5) Upravno vijeće odlukom određuje koji će od pomoćnika zamjenjivati ravnatelja u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti.
(6) Uvjeti za imenovanje ravnatelja i pomoćnika ravnatelja propisuju se statutom.
Programsko vijeće
Članak 228.
Programsko vijeće je stručno tijelo Akademije, a čini ga 15 članova koje imenuje upravno vijeće na vrijeme od četiri godine.
Ovlasti Programskog vijeća
Članak 229.
Programsko vijeće:
- predlaže upravnom vijeću programe stručnog usavršavanja
- određuje predavače
- standardizira i odobrava materijale za provedbu programa stručnog usavršavanja
- utvrđuje prijedlog programa izobrazbe mentora i predavača
- provodi vrednovanje rada predavača na Akademiji
- provodi vrednovanje programa usavršavanja
- sudjeluje u izradi pravila i drugih općih akata sukladno ovom Zakonu
- donosi poslovnik o svojem radu
- obavlja druge poslove utvrđene statutom i zakonom.
Stručno usavršavanje u djelatnosti socijalne skrbi
Članak 230.
Stručno usavršavanje u djelatnosti socijalne skrbi provodi se radi unapređenja stručnih sposobnosti i vještina za učinkovito, standardizirano i odgovorno obavljanje djelatnosti socijalne skrbi.
POGLAVLJE II.
UDRUGE, VJERSKE ZAJEDNICE, DRUGE PRAVNE OSOBE KOJE PRUŽAJU SOCIJALNE USLUGE
Zasebna organizacijska jedinica
Članak 231.
Udruga, vjerska zajednica, trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna osoba koja pored obavljanja svoje djelatnosti, za koju je upisana u sudski registar ili kod drugog nadležnog tijela u skladu s posebnim propisima, pruža socijalne usluge, dužna ih je pružati u zasebnoj organizacijskoj jedinici na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Ustrojstvo organizacijske jedinice
Članak 232.
(1) Organizacijska jedinica u pravnoj osobi iz članka 231. ovoga Zakona u kojoj se pružaju socijalne usluge mora imati voditelja koji vodi poslovanje i odgovoran je za zakonitost rada, a odgovara i za stručni rad ako pravna osoba pruža usluge stručnog rada.
(2) Voditelj iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati uvjete iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako pruža samo usluge pomoći u kući.
(3) Organizacijska jedinica u pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka u kojoj najmanje pet stručnih radnika pruža socijalne usluge mora imati stručno vijeće, a na način rada, sastav i ovlasti stručnog vijeća na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 214. ovoga Zakona.
Evidencija i dokumentacija
Članak 233.
(1) Pravna osoba iz članka 231. ovoga Zakona dužna je voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz članka 197. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.
(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuju se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.
(4) Vrste obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća iz stavka 2. ovoga članka, način njihovog popunjavanja i dostave Ministarstvu te čuvanje propisuju se pravilnikom iz članka 217. stavka 4. ovoga Zakona.
POGLAVLJE III.
PRUŽANJE SOCIJALNIH USLUGA KAO PROFESIONALNE DJELATNOSTI ILI KAO OBRTA
Način pružanja socijalne usluge
Članak 234.
(1) Fizička osoba može samostalno, kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik, pružati socijalne usluge savjetovanja u savjetovalištu, usluge boravka ili smještaja u obiteljskom domu i usluge pomoći u kući.
(2) Uslugu boravka i smještaja fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka može pružati u okviru obiteljskog doma.
(3) Fizička osoba koja socijalne usluge pruža kao profesionalnu djelatnost u svom nazivu ističe ime i prezime, OIB, adresu nositelja djelatnosti i oznaku djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.
Evidencija i dokumentacija
Članak 235.
(1) Fizička osoba iz članka 234. stavka 1. ovoga Zakona dužna je voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz članka 197. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Fizička osoba iz stavka 1. ovog članka dužna je Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.
(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuju se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.
(4) Vrste obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća iz stavka 2. ovoga članka, način njihovog popunjavanja i dostave ministarstvu te čuvanje propisuju se pravilnikom iz članka 217. stavka 4. ovoga Zakona.
ODJELJAK 1.
OBITELJSKI DOM
Djelokrug, predstavnik obitelji
Članak 236.
(1) Obiteljski dom je oblik pružanja usluge boravka ili smještaja u obitelji pružatelja usluge, za pet do 20 odraslih korisnika, odnosno za četvero do desetero djece.
(2) Uslugu boravka ili smještaja u obiteljskom domu pruža fizička osoba iz članka 234. stavka 1. ovoga Zakona kao predstavnik obiteljskog doma i druge osobe sukladno pravilniku iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Predstavnik obiteljskog doma može zaposliti i druge radnike, ovisno o broju i vrsti korisnika i drugim propisanim uvjetima.
(4) Usluge obiteljskog doma ne može pružati samac.
Uvjeti za predstavnika obitelji i za obitelj
Članak 237.
(1) Predstavnik obiteljskog doma koji preuzima brigu o korisniku treba:
1. biti hrvatski državljanin
2. biti poslovno sposoban
3. imati najmanje srednju stručnu spremu i
4. biti zdravstveno sposoban.
(2) Stranci mogu pružati usluge u obiteljskom domu prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj ako, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, ispunjavaju uvjet znanja hrvatskog jezika najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom usluge u obiteljskom domu.
(3) Uvjet znanja hrvatskog jezika iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na fizičke osobe državljane država članica Europske unije i država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru koji usluge u obiteljskom domu pružaju izvan mreže socijalnih usluga.
Zapreke za obavljanje djelatnosti
Članak 238.
(1) Uslugu u obiteljskom doma ne može pružati predstavnik obiteljskog doma kod kojeg postoji zapreka za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona, niti ako ista zapreka postoji kod člana obitelji.
(2) Usluge u obiteljskom domu ne mogu se pružati u obitelji u kojoj su, prema mišljenju Zavoda, poremećeni obiteljski odnosi ili bi zbog bolesti člana obitelji bilo ugroženo zdravlje ili drugi interesi korisnika.
(3) Član kućanstva obiteljskog doma ne može pružati socijalne usluge smještaja u obiteljskom domu kao profesionalnu djelatnost ako je predstavniku obiteljskog doma u istom kućanstvu izvršnim rješenjem inspektora zabranjen rad.
ODJELJAK 2.
SAVJETOVALIŠTE
Djelokrug
Članak 239.
Fizička osoba u savjetovalištu pruža stručnu pomoć radi prevladavanja osobnih teškoća i osnaživanja djece, odraslih i starijih osoba pružanjem socijalnih usluga:
1. psihosocijalnog savjetovanja
2. mentorstva
3. obiteljske medijacije
4. psihosocijalnog tretmana osoba u riziku od nasilničkog ponašanja i/ili
5. psihosocijalne podrške.
Uvjeti
Članak 240.
(1) Usluge savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka u savjetovalištu može obavljati fizička osoba ako:
1. ima završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za obavljanje stručnih poslova u djelatnosti socijalne skrbi i edukaciju iz područja savjetodavnog odnosno terapijskog rada i najmanje pet godina radnog iskustva na stručnim poslovima s propisanom kvalifikacijom u djelatnosti socijalne skrbi i dodatne edukacije sukladno pravilniku iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona
2. ima poslovnu sposobnost
3. ima zdravstvenu sposobnost
4. ima položen stručni ispit
5. ima odobrenje nadležne komore za samostalan rad u skladu s posebnim zakonom
6. nije u radnom odnosu, odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost
7. ima odgovarajući prostor i opremu sukladno pravilniku iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Usluge savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka u savjetovalištu ne može obavljati osoba kod koje postoji zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Stranci mogu obavljati usluge savjetovanja u savjetovalištu prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj ako, osim uvjeta iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ispunjavaju uvjet znanja hrvatskog jezika najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom usluge savjetovanja.
(4) Uvjet znanja hrvatskog jezika iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na fizičke osobe državljane država članica Europske unije i država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru koji usluge savjetovanja u savjetovalištu pružaju izvan mreže socijalnih usluga.
Zajedničko savjetovalište
Članak 241.
(1) Više osoba mogu osnovati zajedničko savjetovalište na temelju ugovora.
(2) Svaki član zajedničkog savjetovališta mora ispunjavati uvjete iz članka 240. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
ODJELJAK 3.
FIZIČKA OSOBA KAO PRUŽATELJ POMOĆI U KUĆI
Uvjeti
Članak 242.
(1) Uslugu pomoći u kući iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona, može pružati fizička osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu, poslovnu sposobnost i zdravstvenu sposobnost za pružanje pomoći u kući.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka uslugu pomoći u kući može pružati najviše 40 sati tjedno.
(3) Pomoć u kući ne može pružati osoba kod koje postoji zapreka za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona.
POGLAVLJE IV.
UDOMITELJSTVO
Pojam, posebni propis
Članak 243.
(1) Udomiteljstvo je oblik pružanja socijalnih usluga kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava smještaj u udomiteljskoj obitelji.
(2) Uvjeti koje mora ispunjavati udomiteljska obitelj, način obavljanja i prestanak obavljanja udomiteljstva te druga pitanja u vezi s udomiteljstvom, propisuju se zakonom kojim se uređuje udomiteljstvo.
POGLAVLJE V.
PRESTANAK PRUŽANJA SOCIJALNIH USLUGA
Prestanak pružanja socijalnih usluga
Članak 244.
(1) Ustanova socijalne skrbi prestaje s pružanjem socijalnih usluga:
1. prestankom postojanja ustanove prema zakonu kojim se uređuju ustanove
2. donošenjem odluke o prestanku pružanja socijalnih usluga
3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge.
(2) Pravna osoba prestaje s pružanjem socijalnih usluga:
1. prestankom rada pravne osobe prema zakonu kojim se uređuju ustanove
2. donošenjem odluke o prestanku pružanja socijalnih usluga
3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge.
(3) Fizička osoba koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik prestaje s pružanjem socijalnih usluga:
1. smrću fizičke osobe
2. donošenjem odluke o prestanku pružanja socijalnih usluga
3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge
4. pravomoćnošću odluke o lišenju poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na pružanje socijalnih usluga
5. zasnivanjem radnog odnosa
6. gubitkom zdravstvene sposobnosti
7. ako više ne ispunjava propisane uvjete
8. ako kod fizičke osobe nastupi zapreka iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona
9. prestankom obrta prema zakonu kojim se uređuje obavljanje obrta.
(4) Nadležno tijelo iz članka 127. stavka 4. i 5. ovoga Zakona donosi rješenje o prestanku pružanja socijalnih usluga zbog razloga iz stavka 1. točke 1. i 2., stavka 2. točke 1. i 2. i stavka 3. točke 1.,2., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. ovoga članka.
(5) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 4. ovoga članka, izvršnog rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge kao i u slučaju neobnavljanja licence za pružanje socijalnih usluga jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb briše pružatelja usluge iz registra iz članka 167. stavka 1. ovoga Zakona.
Privremena obustava rada fizičke osobe koja pruža socijalne usluge
kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik
Članak 245.
(1) Fizička osoba koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik može privremeno obustaviti pružanje socijalnih usluga zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga.
(2) O privremenoj obustavi osoba iz stavka 1. dužna je o tome izvijestiti korisnika, odnosno zakonskog zastupnika korisnika, člana obitelji, jedinicu područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb te područnu ustrojstvenu jedinicu Zavoda na čijem području pruža socijalne usluge.
(3) U slučaju privremene obustave pružanja usluga u obiteljskom domu predstavnik obiteljskog doma dužan je, u suradnji s korisnikom, članovima obitelji i ustrojstvenom jedinicom Zavoda, osigurati privremeni smještaj ili boravak zatečenim korisnicima kod drugog odgovarajućeg pružatelja socijalnih usluga.
Zbrinjavanje korisnika smještaja i organiziranog stanovanja
u slučaju prestanka pružanja socijalnih usluga
Članak 246.
(1) Pružatelj socijalne usluge koji pruža uslugu smještaja i organiziranog stanovanja na temelju rješenja dužan je najkasnije tri mjeseca prije prestanka pružanja usluge o tome obavijestiti nadležnu područnu ustrojstvenu jedinicu Zavoda, korisnike odnosno zakonske zastupnike korisnika i članove obitelji.
(2) Zavod je dužan korisniku smještenom na temelju rješenja prije prestanka pružanja usluge iz stavka 1. ovoga članka osigurati drugi odgovarajući smještaj.
(3) Pružatelj socijalne usluge koji pruža uslugu smještaja i organiziranog stanovanja na temelju ugovora dužan je najkasnije tri mjeseca prije prestanka pružanja usluge o tome obavijestiti nadležnu područnu ustrojstvenu jedinicu Zavoda, korisnike odnosno zakonske zastupnike korisnika i članove obitelji.
(4) Pružatelj socijalne usluge koji pruža uslugu smještaja i organiziranog stanovanja na temelju ugovora dužan je najkasnije osam dana prije prestanka pružanja usluge korisnicima odnosno zakonskim zastupnicima korisnika i članovima obitelji pružiti informaciju o najmanje jednom drugom odgovarajućem pružatelju socijalnih usluga smještaja i organiziranog stanovanja te u daljnjem roku od osam dana o tome u pisanom obliku ili elektroničkim putem obavijestiti nadležnu područnu ustrojstvenu jedinicu Zavoda.
(5) Pružatelj socijalne usluge smještaja ili osoba koja uslugu smještaja pruža bez pravne osnove, kojoj je rješenjem inspektora zabranjen rad ili naložen prekid pružanja usluga, dužna je obavijestiti korisnike odnosno zakonske zastupnike korisnika i članove obitelji o prestanku rada i potrebi pronalaska drugog odgovarajućeg smještaja.
(6) Inspektor koji je donio rješenje o zabrani rada ili pružanja usluga dužan je o tome obavijestiti područnu ustrojstvenu jedinicu Zavoda.
(7) Ako je riječ o pružatelju socijalne usluge smještaja, inspektor je u slučaju iz stavka 6. dužan obavijestiti i nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
(8) Zavod je dužan u slučaju iz stavka 5. ovoga članka korisniku smještenom na temelju rješenja osigurati drugi odgovarajući smještaj bez odgode.
(9) Zavod je dužan je u roku od osam dana od primitka obavijesti iz stavka 6. ovoga članka korisnika koji socijalnu uslugu smještaja koristi na temelju ugovora ili bez pravne osnove, zakonskog zastupnika i člana obitelji obavijestiti da je rješenjem inspektora zabranjen rad ili pružanje usluga i da je korisnik dužan napustiti objekt u kojem se pružala usluga smještaja i pružiti informaciju o najmanje jednom drugom odgovarajućem pružatelju socijalne usluge smještaja te na zahtjev korisnika ponuditi mu pružanje usluge kod drugog odgovarajućeg pružatelja socijalne usluge smještaja na temelju ugovora ili na temelju rješenja, ako za to ispunjava zakonom propisane uvjete.
(10) Ako korisnik usluge smještaja u roku određenom u obavijesti iz stavka 9. ovoga članka ne napusti objekt, Zavod će pisanim putem korisnika upoznati s rizicima i posljedicama odbijanja napuštanja objekta.
(11) Pružatelj socijalne usluge smještaja kojem je zabranjen rad ne smije nastaviti s pružanjem usluga.
Plaćanje po povlaštenim uvjetima
Članak 247.
Ustanove socijalne skrbi i druge pravne i fizičke osobe koje pružaju socijalne usluge izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenje vodnih i komunalnih usluga te za plaćanje mjesečne pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji.
Nezakonito pružanje usluge smještaja
Članak 248.
(1) Ako jedan ili više članova kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama pružaju usluge stanovanja, prehrane, njege i brige o zdravlju te zadovoljavanje ostalih osnovnih životnih potreba, u svom stambenom ili poslovnom prostoru osobno, putem treće osobe ili zaposlenih radnika kod fizičke osobe ili radnika zaposlenih u pravnoj osobi koja je u vlasništvu davatelja uzdržavanja i/ili članova njegovog kućanstva, u smislu ovoga Zakona smatrat će se da se radi o nezakonitom pružanju usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi.
(2) U slučaju da osoba koja pruža usluge iz stavka 1. ovoga članka želi nastaviti s pružanjem usluga, dužna je pribaviti rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga sukladno odredbama ovoga Zakona.
POGLAVLJE VI.
MREŽA, STANDARDI I UGOVARANJE SOCIJALNIH USLUGA
Mreža socijalnih usluga i socijalno planiranje
Članak 249.
(1) Socijalne usluge mogu se pružati u mreži i izvan mreže socijalnih usluga.
(2) Mrežom socijalnih usluga određuje se potreban broj i vrsta socijalnih usluga za područje Republike Hrvatske.
(3) Odluku o mreži socijalnih usluga iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba i javno je dostupna na mrežnoj stranici Ministarstva.
(4) Socijalne usluge u mreži socijalnih usluga pružaju ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska te pravne i fizičke osobe s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor o pružanju socijalnih usluga, osim ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije drukčije određeno.
(5) Strane pravne i fizičke osobe mogu pružati socijalne usluge u mreži socijalnih usluga pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(6) Socijalne usluge izvan mreže socijalnih usluga pružaju pravne i fizičke osobe koje imaju izvršno rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona.
Savjet za socijalnu skrb
Članak 250.
(1) Jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb osniva savjet za socijalnu skrb, radi planiranja i razvoja pružanja socijalnih usluga na svom području.
(2) Savjet za socijalnu skrb u jedinici područne (regionalne) samouprave osniva se odlukom skupštine jedinice područne (regionalne) samouprave, a savjet za socijalnu skrb Grada Zagreba odlukom Gradske skupštine Grada Zagreba.
(3) Broj članova savjeta za socijalnu skrb određuje se odlukom iz stavka 2. ovoga članka, a čine ga predstavnici jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i lokalne samouprave, područne ustrojstvene jedinice Zavoda, domova socijalne skrbi, centara za pomoć u kući, korisnika, te drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, ustanova iz područja obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja, strukovnih komora i udruga te udruga za promicanje prava korisnika socijalne skrbi.
(4) Savjet za socijalnu skrb predlaže socijalni plan za područje jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, a donosi ga predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba.
(5) Socijalni plan obuhvaća analizu kapaciteta, dostupnost pružatelja socijalnih usluga, analizu potreba i specifične ciljeve razvoja institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga, s posebnim naglaskom na usluge za skupine u većem riziku od socijalne isključenosti.
(6) Socijalni plan donosi se za razdoblje od tri godine i javno je dostupan na mrežnim stranicama jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba
(7) Socijalni plan se izrađuje sukladno jedinstvenoj metodologiji za procjenu potreba propisanoj pravilnikom kojeg donosi ministar.
Standardi za pružanje socijalnih usluga
Članak 251.
Socijalne usluge pružaju se u skladu sa standardima kvalitete za pružanje socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje koje pravilnikom propisuje ministar.
Javni poziv za podnošenje ponuda
Članak 252.
(1) Ministarstvo po potrebi raspisuje javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje socijalnih usluga sukladno iskazanim potrebama u mreži socijalnih usluga.
(2) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti svi pružatelji socijalnih usluga koji imaju izvršno rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
(3) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka čini prijava na javni poziv kojoj se prilaže prijedlog cijene pojedine usluge te dokumentacija propisana pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka.
(4) Nepotpune ponude, odnosno ponude koje nisu izrađene sukladno uvjetima određenima pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka neće se razmatrati.
(5) Ponudu nisu dužni podnijeti pružatelji usluga čiji je osnivač Republika Hrvatska i pružatelji usluga s kojima Ministarstvo ima sklopljene ugovore o pružanju socijalnih usluga u mreži, osim za one usluge koje se ne pružaju u mreži socijalnih usluga.
(6) Obrasce za podnošenje prijave na javni poziv, postupak pregovaranja, način i uvjete sklapanja ugovora o pružanju socijalnih usluga u mreži socijalnih usluga pravilnikom propisuje ministar.
Postupak pregovaranja i sklapanje ugovora
Članak 253.
(1) Za pružanje usluga u mreži socijalnih usluga s pružateljima usluga čiji osnivač nije Republika Hrvatska, Ministarstvo provodi postupak pregovaranja i sklapanja ugovora za pružanje socijalnih usluga.
(2) U postupku pregovaranja s pružateljima usluga Ministarstvo pregovara o vrsti, količini i cijeni usluge, a postupak pregovaranja završava sklapanjem ugovora između Ministarstva i odabranog pružatelja usluga sukladno pravilniku iz članka 252. stavka 6. ovoga Zakona.
(3) Prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike pružaju socijalne usluge u mreži socijalnih usluga na temelju ugovora o pružanju socijalnih usluga u mreži socijalnih usluga bez obveze provođenja postupka pregovaranja iz stavka 1. ovoga članka.
Javno-privatno partnerstvo u području socijalne skrbi
Članak 254.
(1) U području socijalne skrbi može se primijeniti model javno-privatnog partnerstva.
(2) Predmet javno-privatnog partnerstva može biti izgradnja, rekonstrukcija, sanacija odnosno
dogradnja te održavanje građevine javne namjene u svrhu pružanja socijalnih usluga iz okvira nadležnosti javnog partnera.
(3) Socijalne usluge iz stavka 2. ovog članka mogu se pružati u mreži socijalnih usluga.
(4) Javni partner je jedno ili više javnih tijela koje s privatnim partnerom sklapaju ugovor o javno-privatnom partnerstvu ili s privatnim partnerom osnivaju zajedničko trgovačko društvo u svrhu realizacije projekta javno-privatnog partnerstva.
(5) Javna tijela iz stavka 4. ovoga članka mogu biti Ministarstvo te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.
(6) Ako se projekt javno-privatnog partnerstva realizira od strane zajednice javnih tijela, ta tijela međusobna prava i obveze, te druga pitanja vezana uz realizaciju projekta uređuju sporazumom.
(7) Javno-privatno partnerstvo u području socijalne skrbi primijenit će se isključivo ako taj model, odnosno usluge koje se na osnovi istog pružaju, osigurava pozitivnu vrijednost za novac, društveno-gospodarsku opravdanost te zadovoljava sve druge kriterije određene propisom kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo.
(8) U državnom proračunu, odnosno proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba osiguravaju se sredstva za plaćanje privatnom partneru temeljem ugovora o javno-privatnom partnerstvu.
(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka javni partner dužan je umanjiti ili ukinuti sredstva planirana, odnosno osigurana za rashode za nabavu proizvedene dugotrajne imovine, dodatna ulaganja na nefinancijskoj imovini, materijalne rashode, rashode za usluge i druge rashode u onom dijelu i onom iznosu u kojem se ti rashodi namiruju iz naknada ili drugih plaćanja javnog partnera privatnom partneru temeljem ugovora o javno-privatnom partnerstvu.
(10) U slučaju iz stavaka 8. i 9. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje financiranje djelatnosti socijalne skrbi.
(11) Na pripremu, predlaganje, ugovaranje i provedbu projekata javno-privatnog partnerstva iz stavka 1. ovoga članka te na sva druga pitanja vezana uz javno-privatno partnerstvo primjenjuje se poseban propis kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo, ako drukčije nije određeno ovim Zakonom.
POGLAVLJE VII.
ZBIRKE PODATAKA
Svrha, sadržaj
Članak 255.
(1) Za potrebe obavljanja djelatnosti socijalne skrbi propisane ovim Zakonom, za planiranje, praćenje stanja te za znanstveno-istraživačke i statističke svrhe na području socijalne skrbi vode se zbirke podataka koje obuhvaćaju cjelokupni nacionalni sustav socijalne skrbi.
(2) Zbirke podataka sadrže podatke o:
1. pravima u sustavu socijalne skrbi
2. socijalnim uslugama
3. pružateljima socijalnih usluga
4. korisnicima novčanih naknada i socijalnih usluga
5. financiranju djelatnosti socijalne skrbi
6. obavljanju poslova koje nositeljima djelatnosti nalažu drugi propisi.
(3) Voditelji obrade podataka iz stavka 2. ovoga članka su ustanove socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe koje pružaju socijalne usluge i fizičke osobe koje pružaju socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik.
Primjena drugih propisa i način vođenja podataka
Članak 256.
(1) Na prikupljanje, obradu, pohranjivanje, posredovanje i korištenje podataka koje sadrže zbirke podataka te na zaštitu informacijske privatnosti pojedinca primjenjuju se propisi kojim se uređuje zaštita osobnih podataka i zaštita tajnosti podataka.
(2) Podaci u sustavu socijalne skrbi vode se u elektroničkom obliku.
Baze podataka, ovlasti Ministarstva
Članak 257.
(1) Ministarstvo upravlja, održava, koristi, osigurava sigurnosne uvjete i nadzor baze podataka i cjelokupnog informacijskog sustava socijalne skrbi te pruža informatičku podršku sustavu socijalne skrbi.
(2) Ministarstvo izdaje ovlaštenja i određuje razinu ovlasti za pristup bazi podataka te za unošenje novih i korištenje postojećih podataka.
(3) Sadržaj zbirki podataka, čuvanje, evidenciju i dokumentaciju pravilnikom propisuje ministar.
Sadržaj zbirke podataka
Članak 258.
(1) Zbirke podataka o novčanim naknadama i socijalnim uslugama sadrže sljedeće podatke o korisniku: ime i prezime, podatke o rođenju, spol, OIB, državljanstvo, podatke o dozvoli boravka za stranca, podatke o prebivalištu, podatke koji se odnose na obiteljske odnose, podatke o kućanstvu, statusu, naobrazbi, zdravstvenom stanju i invaliditetu, podatke o plaćama i drugim dohocima i primanjima, podatke o imovini, podatke o socijalnim teškoćama pojedinaca, obitelji i skupina stanovništva i podatke o oslobađanju od plaćanja usluga.
(2) Zbirke podataka o pružateljima usluga sadrže sljedeće podatke o pružatelju usluga: naziv, ime i prezime pružatelja usluge, naziv socijalne usluge koju pruža te ostale podatke bitne za pružanje socijalnih usluga.
Osiguranje uvjeta za razmjenu podataka
Članak 259.
Ministarstvo će osigurati uvjete za informatičku razmjenu podataka s drugim korisnicima u skladu s propisima o zaštiti tajnosti podataka i zaštiti osobnih podataka.
POGLAVLJE VIII.
STRUČNI RADNICI, STRUČNO USAVRŠAVANJE I NAPREDOVANJE
Stručni radnici Zavoda
Članak 260.
(1) Stručne poslove u Zavodu obavljaju socijalni radnik, pravnik, psiholog i socijalni pedagog s položenim stručnim ispitom i odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima.
(2) Stručne poslove u Zavodu iznimno obavljaju i drugi stručni radnici s odgovarajućom kvalifikacijom.
Stručni radnici Obiteljskog centra
Članak 261.
Stručne poslove u Obiteljskom centru obavljaju socijalni radnik, pravnik, psiholog, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator s položenim stručnim ispitom, odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima i dodatnim edukacijama iz savjetodavnog i/ili terapijskog rada, obiteljske medijacije ili supervizije psihosocijalnog rada.
Stručni radnici pružatelja usluga
Članak 262.
(1) Stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga obavljaju socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator, logoped, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, kineziterapeut i odgajatelj s položenim stručnim ispitom i odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima.
(2) Stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga mogu obavljati i drugi stručni radnici s odgovarajućom kvlifikacijom, ovisno o djelatnosti doma socijalne skrbi ili drugog pružatelja socijalnih usluga.
Iskaznica
Članak 263.
(1) Stručni radnici iz članaka 260., 261. i 262. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: stručni radnici) imaju iskaznicu kojom dokazuju svojstvo službene osobe, identitet i ovlasti.
(2) Sadržaj i oblik iskaznice stručnih radnika Zavoda, Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga pravilnikom propisuje ministar.
Profesionalna tajna
Članak 264.
(1) Stručni radnici poslove obavljaju sukladno pravilima struke i profesionalne etike uz poštivanje osobnosti korisnika, dostojanstva i nepovredivosti njegova osobnog i obiteljskog života.
(2) Stručni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju o osobnom i obiteljskom životu korisnika.
(3) Čuvanje profesionalne tajne obvezuje i druge radnike ustanova socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga.
(4) Povreda čuvanja profesionalne tajne teža je povreda obveza iz radnog odnosa.
Osposobljavanje stručnih radnika za samostalan rad
Članak 265.
(1) Osoba koja se prvi put zapošljava u ustanovi socijalne skrbi u zanimanju iz članka 260., 261. i 262. ovoga Zakona, zapošljava se kao pripravnik temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka može se primiti na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (u daljnjem tekstu: stručno osposobljavanje) u ustanovi socijalne skrbi temeljem ugovora o stručnom osposobljavanju, sklopljenog u pisanom obliku.
(3) Pripravnički staž i stručno osposobljavanje traje 12 mjeseci, a stručno osposobljavanje ubraja se u pripravnički staž.
(4) Odredbe stavaka 1. do 3. ovoga članka ne primjenjuju se na zdravstvene i druge stručne radnike koji u djelatnosti socijalne skrbi obavljaju poslove uređene posebnim propisima.
Stručni ispit
Članak 266.
(1) Nakon isteka pripravničkog staža i stručnog osposobljavanja, osobe iz članka 265. stavka 1. i 2. ovoga Zakona stječu pravo polaganja stručnog ispita.
(2) Stručni ispit iz stavka 1. ovoga članka polaže se pred ispitnim povjerenstvom Ministarstva.
(3) O položenom stručnom ispitu Ministarstvo izdaje uvjerenje.
(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na zdravstvene i druge stručne radnike koji u djelatnosti socijalne skrbi obavljaju poslove uređene posebnim propisima.
(5) Stručni radnik koji u vrijeme zasnivanja radnog odnosa u djelatnosti socijalne skrbi ima odgovarajuće radno iskustvo na poslovima određenog stupnja obrazovanja i odgovarajuće struke dužan je u roku od godine dana od prijema u radni odnos položiti stručni ispit.
(6) Sadržaj i način provođenja pripravničkog staža u djelatnosti socijalne skrbi, ustanove i druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u kojima se može provoditi pripravnički staž, sadržaj, program i način polaganja stručnoga ispita, sadržaj i izgled uvjerenja o položenome stručnom ispitu, pravilnikom propisuje ministar.
Izuzeci od obveze polaganja stručnog ispita
Članak 267.
(1) Stručni radnik koji je položio stručni ispit s odgovarajućom kvalifikacijom u drugoj djelatnosti, primit će se na rad u ustanovu socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja socijalnih usluga bez obveze polaganja stručnog ispita.
(2) Nije dužan polagati stručni ispit stručni radnik koji ima znanstveni stupanj magistra ili doktora znanosti iz područja društvenih, odgojnih i medicinskih znanosti u onim poljima, odnosno granama koje imaju dodirne točke s djelatnošću socijalne skrbi, ili položen pravosudni ispit ili državni ispit u skladu s propisima o državnim službenicima, odnosno koji ima više od 20 godina radnog iskustva u struci.
Zasnivanje radnog odnosa
Članak 268.
(1) U ustanovi socijalne skrbi na koju se primjenjuje propis kojim se uređuju plaće u javnim službama, radni odnos na neodređeno vrijeme zasniva se ugovorom o radu na temelju javnog natječaja koji se objavljuje na način uređen važećim kolektivnim ugovorima.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuje propis kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova, uz pisanu suglasnost zaposlenika.
Obavljanje poslova na projektu
Članak 269.
(1) Ravnatelj ustanove socijalne skrbi može omogućiti zaposleniku ustanove socijalne skrbi obavljanje poslova na projektu Europske unije ili fondovima Europske unije ako su sredstva za plaću osigurana iz sredstava projekta ili fonda, uz pripadajuće doprinose poslodavca, ako je za vrijeme obavljanja poslova zaposlenika na projektu moguće osigurati nesmetani nastavak rada u ustanovi socijalne skrbi.
(2) Iznimno, ravnatelj ustanove socijalne skrbi može kao radnik ustanove socijalne skrbi obavljati poslove na projektu iz stavka 1. ovoga članka u dijelu radnog vremena ako su sredstva za plaću osigurana iz sredstava projekta ili fonda, uz pripadajuće doprinose poslodavca, ako je za vrijeme obavljanja poslova ravnatelja ustanove socijalne skrbi moguće osigurati nesmetano obavljanje poslovanja i vođenje stručnog rada ustanove.
(3) Za vrijeme obavljanja poslova na projektu iz stavka 1. ovoga članka, zaposleniku ustanove socijalne skrbi umanjit će se ukupne tjedne obveze u trajanju koje odgovara radnom vremenu na poslovima na projektu, i to tako da se razmjerno umanje svi oblici rada.
(4) Za vrijeme obavljanja poslova na projektu iz stavka 1. ovoga članka ravnatelj iz stavka 2. ovoga članka samostalno će određivati svoje radno vrijeme tako da poslove na projektu obavlja unutar svog redovitog radnog vremena.
(5) Zaposleniku iz stavka 1. ovoga članka koji u ustanovi socijalne skrbi radi u nepunom radnom vremenu na temelju ugovora o radu sklopljenog za nepuno radno vrijeme, iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, za vrijeme obavljanja poslova na projektu, na njegov zahtjev se ukupne tjedne obveze mogu uvećati u trajanju koje odgovara radnom vremenu na poslovima u projektu.
(6) Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka ne može u jednoj ili više ustanova socijalne skrbi, odnosno poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno.
(7) Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka za obavljanje poslova na projektu ostvaruje pravo na uvećanje plaće u iznosu od 30% u odnosu na plaću koju bi ostvario obavljajući poslove svog radnog mjesta, koje uvećanje se obračunava i isplaćuje za radno vrijeme na poslovima na projektu za vrijeme u kojem obavlja poslove na projektu.
(8) Ravnatelj iz stavka 2. ovoga članka za obavljanje poslova na projektu ostvaruje pravo na plaću za uvećano trajanje ukupnih tjednih obveza, pri čemu za radno vrijeme na poslovima na projektu za vrijeme u kojem obavlja poslove na projektu ostvaruje pravo na uvećanje plaće u iznosu od 30% u odnosu na plaću koju bi ostvarivao obavljajući poslove svog radnog mjesta, koje uvećanje se obračunava i isplaćuje za radno vrijeme na poslovima na projektu za vrijeme u kojem obavlja poslove na projektu.
(9) O obavljanju poslova na projektu sklapa se sporazum na određeno vrijeme (sporazum, dodatak ugovora o radu, aneks ugovora o radu, izmjena ugovora o radu i sl.) kojim će na određeno vrijeme, najduže za vrijeme trajanja projekta iz stavka 1. ovoga članka, izmijeniti odredbe ugovora o radu sukladno stavcima 3., 5., 6. i 7. ovoga članka.
(10) Protekom vremena trajanja projekta iz stavka 1. ovoga članka, sporazuma iz stavka 9. ovoga članka prestaje te zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka nastavlja radni odnos na temelju ugovora o radu koji je imao prije sklapanja sporazuma.
(11) Za vrijeme obavljanja poslova na projektu iz stavka 1. ovoga članka ustanova socijalne skrbi može zasnovati radni odnos ugovorom na određeno vrijeme s osobom koja će zamjenjivati zaposlenika koji obavlja poslove na projektu u njegovim redovitim poslovima.
(12) Ustanova socijalne skrbi može zasnovati radni odnos ugovorom na određeno vrijeme s osobom koja će kao zaposlenik ustanove obavljati samo poslove na projektu iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu se njegova plaća može ugovoriti ako su sredstva za plaću osigurana iz sredstava projekta ili fonda, maksimalno do najvećeg propisanog koeficijenta za radno mjesto stručnog radnika u ustanovama socijalne skrbi, uvećanog za 30%.
(13) Ravnatelj iz stavka 2. ovoga članka ostvaruje pravo na uvećanje plaće u iznosu od 30% koje uvećanje se obračunava i isplaćuje za radno vrijeme na poslovima na projektu za vrijeme u kojem obavlja poslove na projektu, a najviše u ukupnom trajanju od 30% od tjednog radnog vremena.
Zapreke za rad u djelatnosti socijalne skrbi
Članak 270.
(1) Ne može se primiti u radni odnos kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba:
1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta (glava XVII), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX), odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII) iz Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21)
2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV) iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.)
3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji
4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII) iz Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21).
(2) Poslodavac je dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka te da se protiv nje pred nadležnim sudom ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.
Zapreke stručnog radnika Zavoda za pružanje usluga
Članak 271.
(1) Ako stručni radnik Zavoda, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni ili neformalni životni partner ili dijete pruža socijalne usluge korisnicima socijalne skrbi u obiteljskom domu, kao osnivač ustanove socijalne skrbi, kao obrtnik ili ima udio u trgovačkom društvu koje pruža socijalne usluge, socijalne usluge ne može pružati na temelju rješenja Zavoda.
(2) Stručni radnik Zavoda i njegov bračni ili izvanbračni drug, životni ili neformalni životni partner ne mogu biti udomitelji osim u slučaju srodničkog udomiteljstva.
Stručno usavršavanje i napredovanje stručnih radnika
Članak 272.
(1) Stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo i dužnost trajno se stručno usavršavati.
(2) Pod trajnim stručnim usavršavanjem podrazumijeva se pojedinačno i organizirano usavršavanje u struci u području socijalnog rada, prava, socijalne pedagogije, psihologije, logopedije, edukacijske rehabilitacije, radne terapije, odgoja, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, savjetodavnog rada, upravljanja, socijalne politike i drugih područja važnih za učinkovito i kvalitetno obavljanje poslova u socijalnoj skrbi.
(3) Stručno usavršavanje iz stavka 2. ovoga članka odnosi se na početno, specijalizirano i kontinuirano usavršavanje, ravnatelja i stručnih radnika zaposlenih u sustavu socijalne skrbi, usavršavanje vježbenika i drugih zaposlenika iz područja socijalne skrbi te usavršavanje drugih sudionika u postupcima koje vodi Zavod, kao i drugih pružatelja socijalnih usluga u djelatnosti socijalne skrbi.
(4) Postupak licenciranja programa stručnog usavršavanja provodi Ministarstvo tijekom godine na temelju javnog poziva.
(5) Standarde i postupak licenciranja programa stručnog usavršavanja za stručne radnike i stručne suradnike u sustavu socijalne skrbi, način vođenja i sadržaja Registra licenciranih programa i Registra realiziranih programa te sadržaj i izgled certifikata o završenom stručnom usavršavanju pravilnikom propisuje ministar.
(6) Stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi mogu napredovati u struci, odnosno zanimanju i steći zvanje mentora i savjetnika.
(7) Razine, odgovarajuća zvanja, uvjete i način napredovanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi pravilnikom propisuje ministar.
Supervizija
Članak 273.
(1) Stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo na superviziju.
(2) Supervizija je proces učenja, razvoja i metoda podrške stručnim radnicima koji im omogućava usvajanje novih znanja, razvijanje vještina, usvajanje profesionalnih i osobnih spoznaja kroz osobno iskustvo stručnog rada, u cilju poboljšanja kvalitete rada s korisnicima.
(3) Superviziju mogu obavljati licencirani supervizori.
POGLAVLJE IX.
NADZOR
Oblici nadzora
Članak 274.
(1) Nadzor nad radom Zavoda, Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi, vjerske zajednice, udruge i drugog pružatelja usluga u djelatnosti socijalne skrbi obuhvaća:
1. unutarnji nadzor
2. inspekcijski nadzor
3. upravni nadzor.
(2) Na inspekcijski i upravni nadzor primjenjuje se zakon kojim se uređuje sustav državne uprave.
(3) Nadzor koji se odnosi na stručni rad reguliranih profesija u djelatnosti socijalne skrbi i zdravstvenih radnika u djelatnosti socijalne skrbi provode nadležne komore, a sanitarni nadzor u dijelu koji se odnosi na zaštitu zdravlja na području ispravnosti i kvalitete prehrane te higijene prostora i opreme kod fizičke osobe i u pravnoj osobi koja pruža socijalne usluge provodi sanitarna inspekcija.
(4) Nadzor nad pružanjem usluga obrazovanja u domovima socijalne skrbi provodi prosvjetna inspekcija ministarstva nadležnog za obrazovanje.
ODJELJAK 1.
UNUTARNJI NADZOR
Predmet nadzora, obveza provođenja
Članak 275.
(1) Unutarnji nadzor nad zakonitošću rada, stručnim radom i kvalitetom pružanja socijalnih usluga provodi ustanova socijalne skrbi.
(2) Vjerska zajednica, udruga i druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi provodi unutarnji nadzor nad radom svojih ustrojstvenih jedinica i radnika koji pružaju socijalne usluge.
(3) Ustanova socijalne skrbi te vjerska zajednica, udruga i druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi za najviše 50 korisnika nije dužna provoditi unutarnji nadzor.
Pravna osnova
Članak 276.
(1) Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta ustanove, odnosno vjerske zajednice, udruge te druge pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora.
(2) Godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora pružatelj socijalnih usluga iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu.
(3) Način provođenja unutarnjeg nadzora i njegov sadržaj pravilnikom propisuje ministar.
ODJELJAK 2.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Predmet nadzora, inspektori
Članak 277.
(1) Inspekcijski nadzor provodi se nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata, nad radom doma socijalne skrbi, centra za pružanje usluga u zajednici, centra za pomoć u kući te druge pravne osobe ili fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi sukladno ovome Zakonu i posebnom propisu.
(2) Poslove inspekcijskog nadzora provode inspektori, viši inspektori i viši inspektori -specijalisti, službenici Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori).
(3) Poslove nadzora nad stručnim radom, osim osoba iz stavka 2. ovoga članka, mogu provoditi i strukovne komore na temelju posebnih propisa.
Uvjeti za inspektore
Članak 278.
(1) Poslove inspektora, može obavljati osoba koja, osim zakonom utvrđenih uvjeta za prijam u državnu službu ima završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, sociologije, kineziologije, pedagogije, ekonomije, javne uprave ili informatike, položen državni stručni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.
(2) Poslove višeg inspektora, može obavljati osoba koja, osim zakonom utvrđenih uvjeta za prijam u državnu službu ima završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, sociologije, kineziologije, pedagogije, ekonomije, javne uprave ili informatike, položen državni stručni ispit i najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.
(3) Poslove višeg inspektora - specijaliste, može obavljati osoba koja, osim zakonom utvrđenih uvjeta za prijam u državnu službu ima završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij, odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, sociologije, kineziologije, pedagogije, ekonomije, javne uprave ili informatike, položen državni stručni ispit, najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima i prethodno odobrenje tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Službena iskaznica inspektora
Članak 279.
(1) Inspektori imaju službenu iskaznicu kojom dokazuju službeno svojstvo, identitet i ovlasti.
(2) Sadržaj i oblik službene iskaznice te način izdavanja i vođenja upisnika o izdanim službenim iskaznicama pravilnikom propisuje ministar.
Vrste inspekcijskog nadzora
Članak 280.
(1) Inspekcijski nadzor provodi se kao redoviti, izvanredni i kontrolni.
(2) Redoviti inspekcijski nadzor provodi se u skladu s godišnjim planom nadzora koji donosi Ministarstvo najkasnije do 31. prosinca tekuće godinu za sljedeću godinu.
(3) Izvanredni inspekcijski nadzor provodi se povodom zahtjeva drugih državnih tijela, prigovora pravnih i fizičkih osoba ili u slučaju saznanja o nekim važnim činjenicama zbog kojih je opravdano provođenje inspekcijskog nadzora.
(4) Kontrolni inspekcijski nadzor provodi se radi kontrole izvršenja mjera naređenih rješenjem inspektora.
Samostalnost inspektora
Članak 281.
(1) Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan te vodi postupak, donosi rješenja i poduzima mjere u okviru ovlasti i dužnosti utvrđenih ovim Zakonom ili drugim propisom.
(2) Nitko ne smije, koristeći se službenim položajem ili na drugi način, inspektoru naređivati, sprječavati ga ili ometati u provedbi nadzora i poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten.
(3) Ako se inspekcijski nadzor provodi na zahtjev tijela i drugih zainteresiranih pravnih ili fizičkih osoba, inspektor je dužan izvijestiti podnositelja prigovora ili zahtjeva o utvrđenom činjeničnom stanju te o poduzetim mjerama, osim u slučaju anonimne predstavke.
Ovlasti inspektora
Članak 282.
(1) Inspektor koji provodi inspekcijski nadzor ima pravo u svako doba bez prethodne najave i bez dopuštenja ravnatelja ili druge odgovorne osobe ulaziti u prostorije i prostore ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe ili fizičke osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.
(2) Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo pregledati objekte i druge poslovne i stambene prostore, dokumentaciju, robu i druge stvari zatečene kod pružatelja usluga, poslovne spise, saslušati korisnike, radnike i druge osobe koje zatekne, pregledati isprave na temelju kojih se može utvrditi identitet osoba (osobna iskaznica, putovnica i sl.) i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora.
(3) Ravnatelj ili druga odgovorna osoba u pravnoj osobi koja pruža socijalne usluge i fizička osoba koja pruža socijalne usluge, mora inspektoru osigurati nesmetano obavljanje inspekcijskog nadzora i staviti mu na raspolaganje sva sredstva i potrebnu dokumentaciju.
Izuzimanje predmeta i dokumentacije
Članak 283.
Inspektor tijekom inspekcijskog nadzora, zbog mogućeg prikrivanja dokaza, ima pravo privremeno izuzeti predmete i izvornu dokumentaciju, uz potvrdu.
Tajnost podataka
Članak 284.
(1) Prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor je dužan postupati tako da ne ugrozi čuvanje državne, vojne ili službene, odnosno profesionalne tajne.
(2) Odgovorne osobe dužne su upoznati inspektora s podacima koji se sukladno njihovim općim aktima smatraju tajnom.
(3) Inspektor je dužan kao službenu tajnu čuvati dokumentaciju i podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom, kao i identitet podnositelja podneska povodom kojeg je proveden inspekcijski nadzor, ako on to zatraži.
Dužnosti inspektora
Članak 285.
(1) U obavljanju inspekcijskih poslova inspektor je dužan:
1. zabraniti provođenje pojedinih mjera i radnji koje su protivne zakonu ili drugom propisu
2. zabraniti rad domu socijalne skrbi, centru za pružanje usluga u zajednici i drugom pružatelju usluga iz članka 163. ovoga Zakona ako:
– više ne ispunjava propisane uvjete za pružanje socijalnih usluga
– ne postupi po prethodnom rješenju inspektora kojim se naređuju mjere
– načinom pružanja usluga ugrožava zdravlje i sigurnost korisnika
3. obavijestiti nadležnu komoru kada utvrdi da stručni radnik nema odobrenje za samostalni rad od nadležne komore, ako je isto uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta
4. zabraniti pravnoj osobi pružanje socijalnih usluga, ako ih obavlja bez rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga propisanih ovim Zakonom
5. narediti fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik prekid pružanja socijalne usluge ako nije pribavila rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga propisanih ovim Zakonom i posebnim propisom
6. narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom roku te poduzimati druge mjere za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim propisima
7. narediti provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti odgovorne osobe kod pružatelja usluga i zaposlenih radnika
8. narediti i druge mjere u skladu sa zakonom.
(2) O zabrani rada pružateljima usluga iz stavka 1. točke 2. ovoga članka inspektor je dužan izvijestiti nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za početak pružanja socijalnih usluga.
(3) Ako osoba ne postupi po rješenju inspektora u roku koji je određen rješenjem, rješenje će se izvršiti primjenom mjerodavnih odredaba o prisilnom izvršenju nenovčanih obveza novčanom kaznom prema propisu kojim se uređuje opći upravni postupak.
(4) Ako inspektor prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnosti, odnosno povrede propisa, a nije ovlašten izravno postupati, dužan je izvijestiti nadležno tijelo o uočenim nepravilnostima, odnosno povredama propisa te tražiti pokretanje postupka i poduzimanje propisanih mjera.
Usmeno upozorenje
Članak 286.
(1) Ako inspektor utvrdi da se u radu javljaju manje nepravilnosti koje ne utječu bitno na pružanje usluge, odnosno zakonitost poslovanja, usmeno će upozoriti odgovornu osobu u pravnoj osobi, odnosno fizičku osobu koja pruža socijalne usluge na nepravilnosti i na njihove posljedice te odrediti rok za uklanjanje istih, a sadržaj usmenog upozorenja i rok za otklanjanje nepravilnosti navesti u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru.
(2) Ako nepravilnosti iz stavka 1. ovoga članka ne budu otklonjene u ostavljenom roku, inspektor će rješenjem narediti mjere u skladu sa zakonom.
Zapisnik
Članak 287.
(1) O obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sastaviti zapisnik.
(2) Primjerak zapisnika inspektor uručuje ravnatelju ili drugom ovlaštenom zastupniku u pravnoj osobi te fizičkoj osobi nad čijim radom se provodi inspekcijski nadzor.
Upravni spor
Članak 288.
Protiv rješenja koje donosi inspektor nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Progon
Članak 289.
(1) Ako inspektor posumnja da je povredom ovog Zakona i na temelju njega donesenih propisa počinjen prekršaj ili kazneno djelo, uz rješenje za čije je donošenje ovlašten, dužan je s utvrđenim činjenicama odlučnim za poduzimanje mjera podnijeti optužni prijedlog ili ako za to postoje uvjeti propisani općim zakonom o prekršajima, izdati prekršajni nalog, odnosno podnijeti kaznenu prijavu.
(2) Tijelo kojem je podnesen optužni prijedlog, odnosno kaznena prijava iz stavka 1. ovoga članka, dužno je o ishodu postupka obavijestiti Ministarstvo.
Očevidnik
Članak 290.
O obavljenim inspekcijskim nadzorima i poduzetim mjerama inspektor vodi očevidnik, čiji sadržaj, oblik i način vođenja pravilnikom propisuje ministar.
Zaštita inspektora
Članak 291.
Ako se inspektoru prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor, inspektor je ovlašten zatražiti pomoć policijskih službenika.
ODJELJAK 3
UPRAVNI NADZOR
Predmet nadzora
Članak 292.
U provedbi upravnog nadzora Ministarstvo nadzire osobito:
1. zakonitost općih akata
2. zakonitost i pravilnost rada te postupanja prema građanima i drugim strankama
3. osposobljenost službenih osoba za neposredno obavljanje poslova državne uprave.
Zapisnik
Članak 293.
(1) O provedenom upravnom nadzoru sastavlja se zapisnik kojim se utvrđuje koje su radnje provedene tijekom provođenja upravnog nadzora.
(2) U provedbi upravnog nadzora mogu se privremeno izuzeti predmeti i izvorna dokumentacija što se utvrđuje zapisnikom.
Vrste upravnog nadzora
Članak 294.
(1) Upravni nadzor provodi se kao redoviti, izvanredni i kontrolni.
(2) Redoviti upravni nadzor provodi se u skladu s godišnjim planom nadzora koji donosi ministar najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu.
(3) Izvanredni upravni nadzor provodi se povodom zahtjeva drugih državnih tijela, predstavki, pritužbi i drugih podnesaka pravnih i fizičkih osoba ili u slučaju saznanja o nekim važnim činjenicama zbog kojih je opravdano provođenje upravnog nadzora.
(4) Kontrolni upravni nadzor provodi se radi kontrole postupanja po izvješću iz članka 295. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Ako se upravni nadzor provodi na zahtjev tijela i drugih zainteresiranih pravnih ili fizičkih osoba, ovlašteni državni službenik je dužan izvijestiti podnositelja prigovora ili zahtjeva o utvrđenom činjeničnom stanju te o poduzetim mjerama, osim u slučaju anonimne predstavke.
Izvješće
Članak 295.
(1) O obavljenom upravnom nadzoru sastavlja se izvješće koje sadrži prikaz utvrđenog stanja i mjere koje u određenom roku nadzirano tijelo treba poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nedostataka.
(2) Izvješće o obavljenom upravnom nadzoru dostavlja se nadziranom tijelu najkasnije u roku od 30 dana od dana obavljenog nadzora.
Ovlasti Ministarstva
Članak 296.
(1) U obavljanju upravnog nadzora nadziranom tijelu ili pravnoj osobi s javnim ovlastima mogu se davati opće i pojedinačne upute.
(2) Ako se u provedbi upravnoga nadzora utvrdi nezakonitost ili nepravilnost u sadržaju ili postupku donošenja općih akata, nezakonitosti ili nepravilnosti u radu ili postupanju prema građanima ili drugim stranama ili nedostatnu osposobljenost službenih osoba Ministarstvo može:
1. zatražiti odgovarajuća izvješća i podatke te neposredno utvrditi činjenice i okolnosti važne za ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi
2. raspraviti određeno stanje i uputom odrediti mjere koje se moraju poduzeti radi otklanjanja utvrđene nepravilnosti i osiguranja zakonitog i pravilnog obavljanja poslova koji su predmet nadzora
(3) Ako nadzirano tijelo u ostavljenom roku ne postupi po uputi iz stavka 2. točke 2. ovoga članka Ministarstvo može:
1. obustaviti od izvršenja opći akt koji je predmet nadzora
2. predložiti pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti službenih osoba
3. neposredno obaviti poslove koji su predmet nadzora.
POGLAVLJE X.
FINANCIRANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI
Izvori sredstava
Članak 297.
Sredstva za financiranje djelatnosti socijalne skrbi osiguravaju se iz:
1. sredstava proračuna Republike Hrvatske
2. sredstava proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba
3. sredstava proračuna jedinica lokalne samouprave
4. prihoda ostvarenih sudjelovanjem korisnika i njihovih obveznika uzdržavanja u plaćanju troškova socijalnih usluga
5. vlastitih prihoda
6. donacija, pomoći i ostalih namjenskih prihoda.
Sredstva proračuna Republike Hrvatske
Članak 298.
Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu sredstva za:
1. novčane naknade i socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi, osim u slučajevima
propisanim ovim Zakonom
2. financiranje rashoda Zavoda
3. financiranje rashoda Obiteljskog centra
4. financiranje rashoda domova socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska
5. financiranje rashoda Akademije socijalne skrbi.
Sredstava proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba
Članak 299.
(1) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, dužne su osigurati sredstva za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi sukladno ovom Zakonu i posebnom propisu, u skladu sa socijalnim planom i mrežom socijalnih usluga na svojem području.
(2) Jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužne su u svom proračunu osigurati sredstva za ostvarivanje prava za podmirenje troškova stanovanja pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka dio troškova stanovanja koji se odnosi na troškove ogrjeva korisnika koji se griju na drva osigurava se iz sredstava državnog proračuna.
(4) Troškovi stanovanja izuzev stavka 3. ovoga članka mogu se ovisno o proračunskim mogućnostima osigurati iz državnog proračuna jedinicama lokalne samouprave koje su prema indeksu razvijenosti razvrstane u I. i II. skupinu sukladno propisu kojim se uređuje ocjenjivanje stupnja razvijenosti jedinica lokalne samouprave.
(5) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, osiguravaju sredstva za rad ustanova socijalne skrbi čiji su osnivač.
(6) Veliki gradovi i gradovi sjedišta županija dužni su u svom proračunu osigurati sredstva za uslugu prehrane u pučkim kuhinjama, kao i pružanje usluge smještaja u prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike na način propisan ovim Zakonom.
(7) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada i socijalnih usluga stanovnicima na svom području u većem opsegu nego što je utvrđeno ovim Zakonom, na način propisan njihovim općim aktom, ako u svom proračunu imaju za to osigurana sredstva.
Financiranje decentralizirane funkcije
Članak 300.
(1) Decentralizirana funkcija djelatnosti socijalne skrbi u jedinicama područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba je djelatnost domova za starije i nemoćne osobe nad kojima su prenesena osnivačka prava.
(2) Sredstva za financiranje decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u proračunu jedinica područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba.
(3) Sredstva za financiranje decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe iz stavka 2. ovoga članka čine prihodi za posebne namjene domova za starije i nemoćne osobe, prihodi iz udjela u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske putem pomoći izravnanja do iznosa bilančnih prava utvrđenih odlukom iz stavka 4. ovoga članka i drugi izvori financiranja.
(4) Vlada Republike Hrvatske u svakoj godini za iduću godinu donosi odluku o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za financiranje decentralizirane funkcije iz stavka 1. ovoga članka.
Financijske obveze velikih gradova i gradova sjedišta županija
Članak 301.
(1) Veliki gradovi i gradovi sjedišta županija dužni su, sukladno financijskim mogućnostima, poticati i osigurati građanima na svojem području druge oblike materijalnih pomoći i potpora kao što je prehrana u pučkim kuhinjama, privremeni smještaj beskućnika u prihvatilište ili prenoćište, zbrinjavanje osoba koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu u socijalne stanove, subvencije u plaćanju pojedinih socijalnih i drugih usluga sukladno svojim općim aktima i ovome Zakonu, poticati rad udruga i volonterski rad u socijalnoj skrbi te razvijati druge oblike socijalne skrbi na svojem području.
(2) Ako veliki gradovi i gradovi sjedišta županija nisu u mogućnosti osigurati sredstva za prehranu u pučkim kuhinjama, privremeni smještaj beskućnika u prihvatilište ili prenoćište ili zbrinjavanje osoba koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu u socijalne stanove, u financiranju navedenih pomoći i usluga će sudjelovati i jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, u skladu sa svojim financijskim mogućnostima.
(3) U kriznim situacijama kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti sama osigurati smještaj, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, dužne su im osigurati privremeni smještaj u socijalnom stanu ili na drugi način, kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji.
POGLAVLJE XI.
POVRAT ISPLAĆENIH IZNOSA I NAKNADA ŠTETE
Pravo na povrat i naknadu štete
Članak 302.
(1) Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja sukladno članku 304. ovoga Zakona.
(2) Republika Hrvatska ima pravo na naknadu štete počinjenu od strane korisnika u slučajevima iz članka 307. ovoga Zakona.
(3) Povrat isplaćenih iznosa na ime prava iz stavka 1. ovoga članka i naknada štete iz stavka 2. ovoga članka osigurava se upisom zabilježbe tražbine na nekretninama korisnika.
Zabilježba
Članak 303.
(1) Na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja vrši se upis zabilježbe tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su u vlasništvu odraslog korisnika, u korist Republike Hrvatske, na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva.
(2) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka briše se na temelju suglasnosti središnje ustrojstvene jedinice Zavoda kada se izvrši naplata tražbine ili otpiše dug.
ODJELJAK 1.
POVRAT ISPLAĆENIH IZNOSA
Obveznici povrata
Članak 304.
(1) Za slučaj smrti korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja, kojem su u cijelosti ili dijelom isplaćeni troškovi priznatog prava iz sredstava državnog proračuna, Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
(2) Za slučaj da korisnik prava iz stavka 1. ovoga članka kojem su u cijelosti ili dijelom isplaćeni troškovi priznatog prava iz sredstava državnog proračuna, daruje svoju imovinu, Republika Hrvatska ima pravo od daroprimca na povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava do visine vrijednosti darovane imovine.
(3) Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja od osobe koja je po zakonu dužna uzdržavati korisnika, ako je tijekom ispitnog postupka koji je prethodio donošenju rješenja o priznavanju tog prava nedvojbeno dokazano da ga te osobe neosnovano ne uzdržavaju ili su neopravdano odbile njegovo uzdržavanje.
(4) Zastarni rok za tražbine iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.
(5) Zastarni rok za tražbine u smislu stavka 2. i 3. ovoga članka počinje teći od dana saznanja za darovanje.
(6) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju nasljeđivanja ošasne imovine sukladno propisu kojim se uređuje nasljeđivanje.
Poziv na povrat, tužba
Članak 305.
(1) U slučajevima iz članka 304. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona Zavod poziva obveznike povrata isplaćenog iznosa da u određenom roku izvrše povrat isplaćenih iznosa.
(2) Ako obveznik povrata isplaćenog iznosa iz stavka 1. ovoga članka ne izvrši povrat isplaćenih iznosa u određenom roku, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi povrata isplaćenih iznosa putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod, osim u slučaju iz članka 307. ovoga Zakona.
Izuzetak
Članak 306.
Povrat iznosa iz članka 304. stavka 1. i 2. ovoga Zakona neće se tražiti ako bi ostvarivanjem tražbine nasljednici i članovi njegove obitelji te daroprimac i članovi njegove obitelji ostali bez imovine, odnosno prihoda potrebnog za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba.
ODJELJAK 2.
NAKNADA ŠTETE
Razlozi za naknadu štete
Članak 307.
Korisnik koji je ostvario pravo u sustavu socijalne skrbi ili kojemu je isplaćena novčana naknada na koju nije imao pravo dužan je nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo odnosno vratiti primljene iznose ako:
1. je na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti, odnosno netočni ili na drugi način neosnovano ostvario pravo iz sustava socijalne skrbi na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada
2. je pravo iz sustava socijalne skrbi ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu ili
3. mu je isplaćen novčani iznos na koji nije imao pravo prema rješenju ili je primao novčane isplate u iznosu većem od onog koji mu je određen rješenjem o priznavanju prava.
Supsidijarna primjena posebnog propisa
Članak 308.
Pri utvrđivanju prava na naknadu štete primjenjuje se zakon kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Poziv na naknadu štete, tužba
Članak 309.
(1) Kada utvrdi da je nastala šteta iz članka 307. ovoga Zakona Zavod poziva korisnika da u određenom roku nadoknadi nastalu štetu.
(2) Ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod.
ODJELJAK 3.
NAGODBA I OTPIS DUGA
Nagodba
Članak 310.
(1) Zavod može s korisnikom, odnosno s obveznikom povrata isplaćenog iznosa sklopiti nagodbu o načinu i vremenu povrata neosnovano ostvarenog iznosa novčane naknade, troška usluge ili naknade štete, uvažavajući njegove prihode i imovinu uz mogućnost odgode najduže za razdoblje od tri godine.
(2) Nagodba iz stavka 1. ovoga članka ima snagu ovršne isprave.
(3) Korisnik odnosno obveznik povrata isplaćenog iznosa dužan je Zavodu dostavljati dokaze o izvršenim uplatama u skladu s nagodbom iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Zavod je dužan voditi evidenciju o sklopljenim nagodbama s podacima o imenu i prezimenu korisnika, odnosno obveznika povrata isplaćenog iznosa, iznosu duga, vremenu i načinu povrata te o tome do 15. siječnja svake godine za prethodnu godinu dostavljati izvješće Ministarstvu.
Otpis duga
Članak 311.
(1) Zavod može na prijedlog korisnika, odnosno obveznika povrata isplaćenog iznosa odlučiti da se njegov dug po osnovi povrata isplaćenog iznosa, odnosno naknade štete djelomično ili u cijelosti otpiše.
(2) Ako dug korisnika, obveznika povrata isplaćenog iznosa, odnosno naknade štete koji se otpisuje iznosi 10.000,00 kuna ili više, Zavod može na prijedlog korisnika, odnosno obveznika povrata isplaćenog iznosa odlučiti da se dug djelomično ili u cijelosti otpiše, samo uz prethodnu suglasnost središnje ustrojstvene jedinice Zavoda.
(3) Središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je voditi evidenciju o otpisu tražbine korisnicima, odnosno obveznicima povrata isplaćenog iznosa s podacima o imenu i prezimenu korisnika, odnosno obveznika povrata isplaćenog iznosa, iznosu ukupnog duga i iznosu duga koji se otpisuje te o tome do 15. siječnja svake godine za prethodnu godinu dostavljati izvješće Ministarstvu.
(4) Kriterije za otpis duga po osnovi povrata isplaćenog iznosa ili naknade štete pravilnikom propisuje ministar.
Povrat ne pripadajuće naknade
Članak 312.
Pružatelj usluge koji je ostvario ne pripadajuću naknadu za uslugu koju nije pružio korisniku, dužan je nadoknaditi štetu korisniku ili Republici Hrvatskoj ako je korisniku priznato pravo na socijalnu uslugu rješenjem Zavoda.
Tužba radi povrata ne pripadajuće naknade
Članak 313.
U slučaju kada korisnik nije izvršio povrat neosnovano primljene novčane naknade ili u slučaju kada pružatelj usluge nije izvršio povrat ne pripadajuće naknade za uslugu koju nije pružio, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod.
DIO PETI
PREKRŠAJNE ODREDBE
Neplaćanje troškova stanovanja
Članak 314.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj općinski načelnik ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb korisniku zajamčene minimalne naknade ne prizna pravo na naknadu za troškove stanovanja, suprotno članku 41. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 45.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj općinski načelnik ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb korisniku zajamčene minimalne naknade ne prizna pravo na naknadu za troškove stanovanja u visini od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade, suprotno članku 42. stavku 1. ovoga Zakona.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 45.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj općinski načelnik ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb korisniku zajamčene minimalne naknade ne prizna pravo na naknadu za troškove stanovanja u iznosu stvarnih troškova, ako su troškovi stanovanja manji od 30% iznosa zajamčene minimalne naknade, suprotno članku 42. stavku 2. ovoga Zakona.
Ometanje inspektora u radu
Članak. 315.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, ako ravnatelj ili druga odgovorna osoba u pravnoj osobi inspektoru ne osigura nesmetano obavljanje inspekcijskog nadzora i ne stavi mu na raspolaganje sva sredstva i potrebnu dokumentaciju iz članka 282. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik.
Nepostupanje po rješenju inspektora
Članak 316.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, koja ne postupi po izrečenim mjerama inspektora iz članka 285. stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučaju nepostupanja po rješenju inspektora iz članka 285. stavka 1. točke 2. podtočke 3. kojim se zabranjuje rad radi dobrobiti djeteta i drugih ranjivih osoba zbog njihove dobi, teške tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik.
Nezakonito pružanje usluga
Članak 317.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. započne pružati socijalne usluge prije izvršnosti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 166 stavka 1. ovoga Zakona
2. nastavi s pružanjem socijalnih usluga nakon donošenja odluke o prestanku pružanja socijalnih usluga, suprotno članku 244. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona
3. nastavi s pružanjem socijalnih usluga nakon izvršnosti rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, suprotno članku 244. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona
4. pruža usluge smještaja većem broju korisnika od broja utvrđenog izvršnim rješenjem o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 127. stavka 5. i članka 166. stavka 1. ovoga Zakona, donesenim sukladno pravilniku iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona, kojim se propisuju mjerila za pružanje socijalnih usluga
5. pruža usluge korisnicima za koje nema izvršno rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 166. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kn kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik ako:
1. započne pružati socijalne usluge prije izvršnosti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 166. stavka 1. ovoga Zakona.
2. nastavi s pružanjem socijalnih usluga nakon donošenja odluke o prestanku pružanja socijalnih usluga, suprotno članku 244. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona
3. nastavi s pružanjem socijalnih usluga nakon izvršnosti rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, suprotno članku 244. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona
4. pruža usluge smještaja većem broju korisnika od broja utvrđenog izvršnim rješenjem o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 127. stavka 6. i članka 166. stavka 1. ovoga Zakona, donesenim sukladno pravilniku iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona, kojim se propisuju mjerila za pružanje socijalnih usluga
5. pruža usluge korisnicima za koje nema izvršno rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 166. stavka 1. ovoga Zakona
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prekršajno odgovorna pravna osoba osnivač ako:
1. dom socijalne skrbi koji je osnovala prema članku 200. stavku 1. ovoga Zakona obavlja djelatnost socijalne skrbi bez izvršnog rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 127. stavka 5. i članka 166. stavka 1. ovog Zakona
2. centar za pomoć u kući koji je osnovala prema članku 218. stavku 2. ovoga Zakona obavlja djelatnost socijalne skrbi bez izvršnog rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga iz članka 127. stavka 5. i članka 166. stavka 1. ovog Zakona
3. socijalne usluge ne pruža u zasebnoj organizacijskoj jedinici, suprotno članku 231. ovoga Zakona.
(5) Za prekršaje iz stavka 4. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi osnivaču novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna.
(6) Za prekršaje iz stavka 4. točaka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba osnivač novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna.
Nezakonito pružanje usluga
Članak 318.
Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako jedan ili više članova kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama pružaju usluge stanovanja, prehrane, njege i brige o zdravlju te zadovoljavanje ostalih osnovnih životnih potreba, u svome stambenom ili poslovnom prostoru osobno, putem treće osobe ili zaposlenih radnika kod fizičke osobe ili radnika zaposlenih u pravnoj osobi koja je u vlasništvu davatelja uzdržavanja odnosno članova njegovog kućanstva iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona.
Nezakonito zapošljavanje
Članak 319.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako primi u radni odnos radnika za kojeg postoji zapreka za zapošljavanje iz članka 270. stavak 1. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik ako primi u radni odnos radnika za kojeg postoji zapreka za zapošljavanje iz članka 270. stavka 1. ovoga Zakona.
Nepropisan naziv i neobavještavanje o privremenoj obustavi pružanja socijalnih usluga
Članak 320.
Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja djelatnost socijalne skrbi obavlja kao profesionalnu djelatnost:
1. ako u svom nazivu ne ističe ime i prezime, OIB, adresu nositelja djelatnosti i oznaku djelatnosti iz članka 234. stavka 3. ovoga Zakona
2. ako privremeno obustavi pružanje socijalnih usluga iz neopravdanih razloga, suprotno članku 245. stavku 1. ovoga Zakona.
3. ako o privremenoj obustavi ne obavijesti jedinicu područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb te ustrojstvenu jedinicu Zavoda na čijem području pruža socijalne usluge suprotno članku 245. stavku 2. ovoga Zakona.
4. u slučaju privremene obustave pružanja usluga u obiteljskom domu, u suradnji s korisnikom, članovima obitelji i nadležnom ustrojstvenom jedinicom Zavoda ne osigura zatečenim korisnicima privremeni smještaj ili boravak kod drugog odgovarajućeg pružatelja usluga, suprotno članku 245. stavku 3. ovoga Zakona.
Neobavještavanje o privremenoj obustavi pružanja socijalnih usluga
Članak 321.
Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja djelatnost socijalne skrbi obavlja kao obrtnik:
1. ako privremeno obustavi pružanje socijalnih usluga iz neopravdanih razloga, suprotno članku 245. stavku 1. ovoga Zakona.
2. ako o privremenoj obustavi ne obavijesti jedinicu područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb te ustrojstvenu jedinicu Zavoda na čijem području pruža socijalne usluge suprotno članku 245. stavku 2. ovoga Zakona.
3. u slučaju privremene obustave pružanja usluga u obiteljskom domu, u suradnji s korisnikom, članovima obitelji i nadležnom ustrojstvenom jedinicom Zavoda ne osigura zatečenim korisnicima privremeni smještaj ili boravak kod drugog odgovarajućeg pružatelja usluga, suprotno članku 245. stavku 3. ovoga Zakona.
Nepropisno vođenje evidencije i dokumentacije
Članak 322.
(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj obiteljski centar ako:
- ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad, suprotno članku 197. stavku 1. ovoga Zakona
- evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 197. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u obiteljskom centru novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 20.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj dom socijalne skrbi ako:
- ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad, suprotno članku 217. ovoga Zakona
- evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom, suprotno članku 217. stavku 1. ovoga Zakona.
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu, suprotno članku 217. stavku 2. ovoga Zakona
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće popunjeno na način propisan pravilnikom, suprotno članku 217. stavku 4. ovoga Zakona.
(4) Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u domu socijalne skrbi novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 20.000,00 kuna.
(5) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj centar za pomoć u kući ako:
- ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad, suprotno članku 221. ovoga Zakona
- evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom, suprotno članku 221. stavku 1. ovoga
Zakona
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu, suprotno članku 221. stavku 2. ovoga Zakona
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće popunjeno na način propisan pravilnikom, suprotno članku 221. stavku 4. ovoga Zakona.
(6) Za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u centru za pomoć u kući novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 20.000,00 kuna.
(7) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj udruga, vjerska zajednica, trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna osoba koja pored obavljanja svoje djelatnosti pruža i socijalne usluge, ako:
- ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad, suprotno članku 233. ovoga Zakona
- evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom, suprotno članku 233. stavku 1. ovoga Zakona.
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu, suprotno članku 233. stavku 2. ovoga Zakona
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće popunjeno na način propisan pravilnikom, suprotno članku 233. stavku 4. ovoga Zakona.
(8) Za prekršaj iz stavka 7. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 7. novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 20.000,00 kuna.
(9) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba obavlja djelatnost socijalne skrbi kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik ako:
- ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad, suprotno članku 235. ovoga Zakona
- evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom, suprotno članku 235. stavku 1. ovoga Zakona
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu, suprotno članku 235. stavku 2. ovoga Zakona
- Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće popunjeno na način propisan pravilnikom, suprotno članku 235. stavku 4. ovoga Zakona.
(10) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se Zavod ako:
- ne vodi evidenciju o sklopljenim nagodbama s podacima o imenu i prezimenu korisnika, odnosno obveznika povrata isplaćenog iznosa, iznosu duga, vremenu i načinu povrata, suprotno članku 310. stavku 4. ovoga Zakona
- do 15. siječnja tekuće godine ne dostavi Ministarstvu izvješće o sklopljenim nagodbama za prethodnu godinu, suprotno članku 310. stavku 4. ovoga Zakona
-ne vodi evidenciju otpisu tražbine korisnicima, odnosno obveznicima povrata isplaćenog iznosa s podacima o imenu i prezimenu korisnika, odnosno obveznika povrata isplaćenog iznosa, iznosu ukupnog duga i iznosu duga koji se otpisuje, suprotno članku 311. stavku 3. ovoga Zakona
- do 15. siječnja tekuće godine ne dostavi Ministarstvu izvješće o otpisu tražbine za prethodnu godinu, suprotno članku 311. stavku 3. ovoga Zakona.
(11) Za prekršaj iz stavka 10. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u Zavodu novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 do 20.000,00 kuna.
(12) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se:
- općinski načelnik ili gradonačelnik ili župan ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb ne vodi evidenciju i dokumentaciju o priznatim pravima u sustavu socijalne skrbi propisanim ovim Zakonom, posebnim propisima i općim aktima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba, suprotno članku 43. stavku 1. ovoga Zakona
- općinski načelnik ili gradonačelnik ili župan ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb evidenciju i dokumentaciju ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom, suprotno članku 43. stavku 5. ovoga Zakona
- općinski načelnik ili gradonačelnik ili župan ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb o podacima o korisnicima i naknadama iz sustava socijalne skrbi iz evidencije i dokumentacije ne izradi godišnje izvješće, suprotno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona
- općinski načelnik ili gradonačelnik ako jedinica lokalne samouprave godišnje izvješće iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona ne dostavi jedinici područne (regionalne) samouprave, suprotno članku 43. stavku 3. ovoga Zakona
- župan ako jedinica područne (regionalne) samouprave ne objedini i potvrdi dostavljena godišnja izvješća jedinica lokalne samouprave, suprotno članku 43. stavku 3. ovoga Zakona
- župan ako jedinica područne (regionalne) samouprave objedinjena i potvrđena godišnja izvješća lokalne samouprave ne dostavi Ministarstvu, suprotno članku 43. stavku 3. ovoga Zakona
- župan ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb godišnje izvješće iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona ne dostavi Ministarstvu, suprotno članku 43. stavku 4. ovoga Zakona
- općinski načelnik ili gradonačelnik ili župan ili gradonačelnik Grada Zagreba ako jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb godišnje izvješće iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona ne dostavi nadležnom tijelu u roku koji je propisan pravilnikom, suprotno članku 43. stavku 5. ovoga Zakona.
DIO ŠESTI
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 323.
(1) Korisnik prava na novčanu naknadu ili uslugu socijalne skrbi priznatu na temelju Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20), ostvaruje priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo rješenjem ne utvrdi ispunjava li uvjete za priznavanje prava na novčanu naknadu ili uslugu socijalne skrbi po ovom Zakonu.
(2) Pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvareni temeljem Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20), a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi do dana nastanka promijenjene okolnosti koja utječe na priznavanje prava sukladno odredbama ovoga Zakona.
Članak 324.
Za korisnika prava iz članka 323. stavka 1. ovoga Zakona nadležno tijelo dužno je provesti postupak radi utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na temelju ovoga Zakona i to:
1. za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
2. za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
3. za priznavanje drugih prava u sustavu socijalne skrbi u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 325.
(1) Korisnik prava na naknadu do zaposlenja, priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20), zadržava priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo ne utvrdi ispunjava li uvjete za priznavanje prava na novčanu pomoć prema propisu o zapošljavanju.
(2) Postupci za priznavanje prava na naknadu do zaposlenja pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti će centar za socijalnu skrb po odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 98/19, 64/20 i 138/20).
(3) Za korisnika prava na naknadu do zaposlenja nadležno tijelo dužno je provesti postupak radi utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na novčanu pomoć prema propisu o zapošljavanju u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 326.
Korisnik prava na naknadu za troškove prijevoza priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20), zadržava priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona do sklapanja ugovora o javnim uslugama u cestovnom prijevozu sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 41/18, 98/19 i 30/21).
Članak 327.
(1) Postupci započeti prije dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 98/19, 64/20 i 138/20).
(2) U postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja donesenog prije dana stupanja na snagu ovoga Zakona, primijenit će se odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.
Članak 328.
(1) Vlada Republike Hrvatske će u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona imenovati privremenog ravnatelja Zavoda.
(2) Ministar će u roku od trideset dana od od dana stupanja na snagu ovoga Zakona imenovati privremenog ravnatelja Obiteljskog centra.
(3) Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona predložiti Hrvatskome saboru imenovanje članova Povjerenstva iz članka 151. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 329.
(1) Odluku o pripajanju centra za socijalnu skrb osnovanog prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 33/12 i 46/13) ili Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 98/19, 64/20 i 138/20) Zavodu osnivač je dužan donijeti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Odluku o podjeli i preuzimanju centra za socijalnu skrb osnovanog prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 33/12 i 46/13) ili Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 98/19, 64/20 i 138/20) u sjedištu jedinice područne (regionalne) samouprave Zavodu, odnosno Obiteljskom centru osnivač je dužan donijeti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka prestaje s radom upisom pripajanja u sudski registar.
(4) Centar za socijalnu skrb iz stavka 2. ovoga članka prestaje s radom upisom podjele i preuzimanja u sudski registar.
(5) Danom prestanka rada centra za socijalnu skrb prestaje mandat Upravnog vijeća, ravnatelja i predstojnika podružnica.
(6) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka postupak likvidacije nad centrima za socijalnu skrb neće se provoditi.
(7) Danom upisa pripajanja, odnosno podjele s preuzimanjem iz stavka 3. i 4. ovog članka Zavod, odnosno Obiteljski centar preuzima sve poslove centra za socijalnu skrb iz stavka 1. i 2. ovoga članka, stručne i druge radnike zatečene na preuzetim poslovima te pismohranu, predmete, ostalu dokumentaciju i sredstva za rad centara za socijalnu skrb.
(8) Stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda, odnosno Obiteljskog centra, do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvređna općim aktom Zavoda, odnosno Obiteljskog centra.
Članak 330.
(1) Pružatelj socijalnih usluga koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima sklopljen ugovor o pružanju socijalnih usluga s Ministarstvom, nastavit će s pružanjem socijalnih usluga do roka utvrđenog ugovorom.
(2) Pružatelj socijalnih usluga koji želi nastaviti s pružanjem socijalnih usluga nakon prestanka rada Obiteljskog doma dužan je uskladiti oblik pružanja socijalnih usluga s ovim Zakonom najkasnije do 1. siječnja 2027. godine.
Članak 331.
Postupci za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga započeti prije dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 98/19, 64/20 i 138/20).
Članak 332.
Dom socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska koji nije pribavio rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s ranije važećim propisima, dužan je pribaviti rješenje u roku od pet godina od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 164. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 333.
Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 334.
(1) Odluku iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona o utvrđivanju osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade za 2022. godinu Vlada Republike Hrvatske donijeti će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Do stupanja na snagu Odluke Vlade iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuje se Odluka o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade ("Narodne novine", broj 114/14).
(3) Odluku iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona o utvrđivanju osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava iz sustava socijalne skrbi Vlada Republike Hrvatske donijeti će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Do stupanja na snagu odluke Vlade iz stavka 3. ovoga članka primjenjuje se Odluka o osnovici za izračun iznosa drugih prava iz sustava socijalne skrbi (»Narodne novine«, broj 114/14).
Članak 335.
(1) Uredbu iz članka 44. stavka 4. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske donijet će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Do stupanja na snagu Uredbe iz članka 44. stavka 4. ovoga Zakona primjenjuje se Uredba o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb (»Narodne novine«, broj 140/15).
Članak 336.
(1) Ministar će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku iz članka 249. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Do dana stupanja na snagu odluke iz članka 249. stavka 3. ovoga Zakona ostaje na snazi Odluka o mreži socijalnih usluga, Klasa: 011-01/14-01/11, Urbroj: 519-05-2-1/11-14-61 od 7. studenoga 2014. godine.
Članak 337.
Na pripravnike, koji su započeli pripravnički staž prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjuju se odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu s pripravnikom.
Članak 338.
(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti provedbene propise iz članka 35. stavka 6., članka 43. stavka 5., članka 51. stavka 2., članka 71. stavka 2., članka 79. stavka 5., članka 120. stavka 4., članka 126. stavka 2., članka 162. stavka 2., članka 164. stavka 3., članka 167. stavka 2., članka 197. stavka 2., članka 250 stavka 7., članka 251., članka 252. stavka 6., članka 257. stavka 3., članka 263. stavka 2., članka 266. stavka 6., članka 272. stavak 7., članka 276. stavka 4., članka 279. stavka 2., članka 290. i članka 311. stavka 4. ovoga Zakona.
(2) Ministar će u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti provedbene propise iz članka 217. stavka 4. ovoga Zakona.
(3) Ministar će u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti provedbeni propis iz članka 272. stavka 5. ovoga Zakona.
Članak 339.
Ministar će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 340.
Do stupanja na snagu provedbenih propisa iz članka 338. ovoga Zakona ostaju na snazi:
1. Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (»Narodne novine«, broj 40/14, 66/15, 56/20 i 28/21)
2. Pravilnik o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnice (»Narodne novine«, broj 57/14)
3. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije pravnih osoba i obrtnika koji pružaju socijalne usluge (»Narodne novine«, broj 73/14)
4. Pravilnik o standardima kvalitete socijalnih usluga (»Narodne novine«, broj 143/14)
5. Pravilnik o načinu provođenja i sadržaju upravnog nadzora i nadzora nad stručnim radom te uvjetima koje moraju ispunjavati državni službenici za provođenje upravnog nadzora (»Narodne novine«, broj 66/15)
6. Pravilnik o načinu suradnje centra za socijalnu skrb i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade (»Narodne novine«, broj 66/15)
7. Pravilnik o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi (»Narodne novine«, broj 66/15, 56/20)
8. Pravilnik o razini, odgovarajućem zvanju, uvjetima i načinu napredovanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi (»Narodne novine«, broj 66/15)
9. Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi (»Narodne novine«, broj 66/15)
10. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije fizičkih osoba koje profesionalno pružaju socijalne usluge (»Narodne novine«, broj 66/15)
11. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije te načinu i rokovima za dostavu izvješća centra za socijalnu skrb i podružnice (»Narodne novine«, broj 66/15)
12. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja upisnika ustanova socijalne skrbi (»Narodne novine«, broj 66/15)
13. Pravilnik o sadržaju i obliku iskaznice inspektora u Ministarstvu socijalne politike i mladih, načinu izdavanja i vođenja upisnika o izdanim iskaznicama (»Narodne novine«, broj 66/15)
14. Pravilnik o sadržaju i obliku iskaznice stručnih radnika u ustanovi socijalne skrbi i drugoj pravnoj osobi koja pruža socijalne usluge (»Narodne novine«, broj 66/15)
15. Pravilnik o sadržaju zbirke podataka, čuvanju, evidenciji i dokumentaciji (»Narodne novine«, broj 66/15)
16. Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu vođenja očevidnika o provedenim inspekcijskim nadzorima i poduzetim mjerama inspektora (»Narodne novine«, broj 66/15)
17. Pravilnik o vođenju evidencije o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja/njegovatelja (»Narodne novine«, broj 66/15)
18. Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga te načinu i rokovima za dostavu izvješća (»Narodne novine«, broj 100/15)
19. Pravilnik o sadržaju obrasca za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata (»Narodne novine«, broj 105/15)
20. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije te načinu i rokovima dostave izvješća jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine«, broj 35/19, 24/20)
21. Pravilnik o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji (»Narodne novine«, broj 112/98 i 52/02).
Članak 341.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 98/19, 64/20 i 138/20), osim odredbi članka 120. stavka 1., podstavka 2., stavka 2. i 3. koje prestaju važiti 1. siječnja 2023. godine.
Članak 342.
Odredbe članka 236. do članka 238. ovoga Zakona prestaju važiti 1. siječnja 2027. godine.
Članak 343.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2022. godine, osim članaka 222. do 230. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2023. godine.
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
Ovim člankom određuje se predmet Zakona (djelatnost socijalne skrbi, načela, naknade i usluge, postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici, sadržaj i način obavljanja djelatnosti, stručni radnici, zbirke podataka, nadzor, financiranje i druga pitanja značajna za djelatnosti socijalne skrbi).
Uz članak 2.
Ovim člankom navode se nazivi pravnih akata Europske unije čija se provedba osigurava ovim Zakonom.
Uz članak 3.
Ovim člankom definira se da je socijalna skrb organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.
Uz članke 4. do 14.
Ovim člancima propisuju se načela koja se primjenjuju u djelatnosti socijalne skrbi (načelo supsidijarnosti, socijalne pravičnosti, dostupnosti, individualizacije, pravodobnosti, informiranosti, sudjelovanja u donošenju odluka, tajnosti i zaštite osobnih podataka, poštivanja privatnosti, kombinirane socijalne politike te načelo socijalnih inovacija).
Uz članak 15.
Ovim člankom objašnjava se značenje pojedinih pojmova radi preciznosti zakonskog teksta.
Uz članak 16.
Ovim člankom propisuje se da se izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose jednako na muški i ženski rod.
Uz članak 17.
Ovim člankom propisuje se da djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice i druge pravne i fizičke osobe, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, posebnim zakonima i provedbenim propisima. Propisuje se da djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove kao javnu službu te da Ministarstvo nadzire obavljanje djelatnosti socijalne skrbi.
Uz članak 18.
Ovim člankom propisuju se korisnici socijalne skrbi.
Uz članak 19.
Ovim člankom propisuje se da naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, može ostvariti hrvatski državljanin koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj te stranac i osoba bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, a stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti naknade i usluge u slučajevima i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i posebnim propisom. Iznimno, druge osobe mogu ostvariti pravo na jednokratnu pomoć i pravo na uslugu privremenog smještaja pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima su se našle.
Uz članak 20.
Ovim člankom propisuje se kada se, u smislu ovoga Zakona, smatra da osoba može sama sebe uzdržavati. Također, propisuje se da imovina djeteta izuzima od opterećenja ili otuđenja.
Uz članak 21.
Ovim člankom propisuju se oblici naknada u sustavu socijalne skrbi (zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, naknada za ugroženog kupca energenata, naknada za osobne potrebe, jednokratna naknada, naknada za pogrebne troškove, naknada za redovito studiranje, plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja).
Uz članak 22.
Ovim člankom propisuje se način određivanja osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade i osnovice za izračun drugih naknada u sustavu socijalne skrbi.
Uz članak 23.
Ovim člankom propisuje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i korisnik zajamčene minimalne naknade (samac ili kućanstvo koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba).
Uz članak 24.
Ovim člankom propisuju se uvjeti odnosno zapreke za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
Uz članak 25.
Ovim člankom propisuju se okolnosti zbog kojih se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za udio člana kućanstva.
Uz članak 26.
Ovim člankom propisuju se iznimke od obveze prijave u evidenciju nezaposlenih osoba.
Uz članak 27.
Ovim člankom propisuje se da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje u postotku od osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade, propisuje se postotak od osnovice za samca i člana kućanstva te način utvrđivanja zajamčene minimalne naknade za kućanstvo. Također, propisuje se i maksimalni iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo.
Uz članak 28.
Ovim člankom propisuje se priznavanje prava i iznos zajamčene minimalne naknade za beskućnika i žrtvu nasilja i trgovanja ljudima.
Uz članak 29.
Ovim člankom propisuje se način utvrđivanja zajamčene minimalne naknade kod ostvarivanja prihoda na način da se iznos zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec od pokretanja postupka do donošenja rješenja utvrđuje kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznavanje prava do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje. Nadalje, propisuje se da se iznos zajamčene minimalne naknade, počevši od mjeseca u kojemu se donosi rješenje, utvrđuje kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona i prihoda samca ili kućanstva ostvarenog u mjesecu prije donošenja rješenja.
Uz članak 30.
Ovim člankom propisuju se novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
Uz članak 31.
Ovim člankom propisuje se umanjivanje prihoda za iznos koji na temelju propisa kojim se uređuju obiteljski odnosi, samac ili član kućanstva plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi.
Uz članak 32.
Ovim člankom propisuje se način utvrđivanja prihoda za samca ili kućanstvo koje obavlja samostalnu djelatnost.
Uz članak 33.
Ovim člankom propisuje se mogućnost isplate zajamčene minimalne naknade u cijelosti ili djelomično u naravi, ako se ocijeni da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba. Radi istih okolnosti propisuje se i da se djelomični iznos zajamčene minimalne naknade može izravno isplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka.
Uz članak 34.
Ovim člankom propisuju se obveza radno ili djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu na način da je radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan prihvatiti zaposlenje te biti aktivan u traženju posla i raspoloživ za rad prema zakonima o zapošljavanju. Nadalje se propisuje da pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje samcu ili se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva ako radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva odbije prihvatiti ponuđeno zaposlenje ili otkaže ugovor o radu te da se takvom korisniku ne može priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade u propisanom roku.
Uz članak 35.
Ovim člankom uređuju se odnosi između Zavoda i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Osim toga propisuje se da je služba nadležna za zapošljavanje dužna provoditi aktivnosti i mjere iz svoje nadležnosti u svrhu zapošljavanja radno sposobnih i djelomično radno sposobnih samaca ili članova kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Propisuju se dužnosti Zavoda i službe nadležne za zapošljavanje te način njihove suradnje u provođenju socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade te se ujedno određuje da će navedeno biti propisano pravilnikom kojeg donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
Uz članak 36.
Ovim člankom propisuje se dužnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba da organizira rad za opće dobro bez naknade za radno sposobne ili djelomično radno sposobne samce ili članove kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu te da snosi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu. Nadalje se propisuje da se rad za opće dobro bez naknade izvršava na temelju ugovora o radu za opće dobro bez naknade kojim se određuje trajanje rada, mjesto obavljanja rada, opseg i vrsta posla. Također, propisuje se dužnost odazivanja radno sposobnog ili djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu pozivu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade, osim osoba iz članka 26. ovoga Zakona. Propisano je trajanje rada za opće dobro bez naknade.
Uz članak 37.
Ovim člankom propisuje se prestanak prava na zajamčenu minimalnu naknadu samcu ili umanjenje iznosa zajamčene minimalne naknade kućanstvu za pripadajući udio člana kućanstva ako se radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva ne odazove urednom pozivu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade kao i da se takvom korisniku ne može priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u roku od šest mjeseci od dana prestanka prava.
Uz članak 38.
Ovim člankom propisuju se dužnosti i način suradnje Zavoda i jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba u provođenju mjere rada za opće dobro bez naknade.
Uz članak 39.
Ovim člankom propisuje se način umanjivanja odnosno prestanka prava korisniku zajamčene minimalne naknade koji se zaposli. Navedeno se ne odnosi na zaposlenje u javnom radu.
Uz članak 40.
Ovim člankom propisuju se okolnosti radi kojih prestaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu samcu ili kućanstvu odnosno kada se iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje kućanstvu kao i dan prestanka prava odnosno dan umanjenja iznosa zajamčene minimalne naknade kućanstvu.
Uz članak 41.
Ovim člankom propisuje se pravo na troškove stanovanja koji se priznaju korisniku zajamčene minimalne naknade i pojašnjava se pojam troškova stanovanja u smislu ovoga Zakona.
Uz članak 42.
Ovim člankom propisuje se stvarna nadležnost za priznavanje prava na troškove stanovanja, iznos u kojem se priznaje pravo kao i mogućnost isplate priznatog prava djelomično ili u cijelosti na račun ovlaštene pravne ili fizičke osobe koja je izvršila uslugu.
Uz članak 43.
Ovim člankom propisana je obveza jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za vođenje evidencije i dokumentacije o priznatim pravima u sustavu socijalne skrbi, izradi, dostavi i objedinjavanju godišnjeg izvješća u elektroničkom obliku te donošenju pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije te načinu i rokovima dostave izvješća.
Uz članak 44.
Ovim člankom propisuje se pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, uvjeti za priznavanje prava, sadržaj rješenja te obveze u slučaju promijenjenih okolnosti. Nadalje se propisuje da se mjesečni iznos naknade i način sudjelovanja u podmirenju troškova energenata propisuje uredbom Vlade Republike Hrvatske.
Uz članak 45.
Ovim člankom propisuje se pravo na naknadu za osobne potrebe učeniku osnovne i srednje škole, mlađoj punoljetnoj osobi, odrasloj osobi i osobi starije životne dobi kojoj je priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju rješenja, ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju. Nadalje se propisuje da se pravo priznaje u postotku od osnovice u propisanim iznosima rješenjem o priznavanju prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja s danom početka korištenja usluge smještaja ili organiziranog stanovanja. Također, propisuje se i prestanak prava.
Uz članak 46 do 48.
Ovim člancima propisuju se uvjeti za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, ukupni iznos jednokratnih naknada u jednoj godini, mogućnost isplate naknade u naravi pod određenim uvjetima i iznimna mogućnost, samo u osobito opravdanim slučajevima, priznavanja uvećane jednokratne naknade u iznosu do 10.000,00 kuna te razmjena podataka o priznatom pravu između Zavoda i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba.
Uz članak 49.
Ovim člankom propisuju se uvjeti za priznavanje prava na naknadu za pogrebne troškove, iznos naknade kao i obveza Zavoda da traži povrat sredstava isplaćenih za pogrebne troškove od nasljednika umrle osobe.
Uz članak 50.
Ovim člankom propisuje se naknada za redovito studiranje, iznos naknade, korisnici, ostvarivanje prava za vrijeme mirovanja obveza studenta, obveza dostavljanja dokaza kao i priznavanje prava bez obzira na imovinske prilike korisnika.
Uz članak 51.
Ovim člankom propisano je da troškove smještaja učenicima srednjih škola, slabijeg imovanog stanja koji nisu članovi kućanstava koji su korisnici zajamčene minimalne naknade plaća Ministarstvo u skladu s odredbama ugovora o smještaju u učenički dom.
Uz članak 52.
Ovim člankom propisano je pravo na osobnu invalidninu, korisnici i svrha prava.
Uz članak 53.
Ovim člankom propisane u zapreke za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
Uz članak 54.
Ovim člankom propisan je iznos osobne invalidnine za osobu koja nema vlastiti prihod kao i način utvrđivanja iznosa osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod po bilo kojoj osnovi. Propisani su i novčani iznosi koji se ne uračunavaju u prihod za priznavanje prava na osobnu invalidninu na način da se novčana sredstva ostvarena s osnova plaće, naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad, mirovine, autorskog honorara, ugovora o djelu te rodiljne i roditeljske naknade do iznosa 800% osnovice ne uračunavaju se u prihod.
Uz članak 55.
Ovim člankom propisano je umanjenje prihoda za osobnu invalidninu za iznos koji osoba plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi prema propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Uz članak 56.
Ovim člankom propisuje se mirovanje prava na osobnu invalidnu ako se korisnik nalazi u istražnom zatvor ili na izdržavanju kazne zatvora te boravku u inozemstvu duljem od dva mjeseca. Također, propisuje se obustava isplate naknade za vrijeme mirovanja prava, a u slučaju prestanka okolnosti koja je dovela do mirovanja prava propisuje se da se o prestanku mirovanja prava i nastavku isplate naknade odlučuje istim rješenjem.
Uz članak 57.
Ovim člankom propisuje se doplatak za pomoć i njegu i definiraju korisnici prava.
Uz članak 58.
Ovim člankom propisuje se opseg prava – puni i smanjeni iznos ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu te visina doplatka za pomoć i njegu u punom i smanjenom iznosu.
Uz članak 59.
Ovim člankom propisuju se zapreke za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu. te novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod za ostvarivanje prava.
Uz članak 60.
Ovim člankom propisuju se uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu u punom ili smanjenom iznosu ovisno o stupnju težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Osoba kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti pravo se priznaje neovisno o imovini i prihodima, a osobi kod koje je utvrđen drugi stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti, priznavanje prava uvjetovano je prihodovnim cenzusom i nepostojanjem svih zakonom propisanih zapreka za priznavanje prava.
Uz članak 61.
Ovim člankom propisuju se novčana sredstva koja se ne uračunavaju u prihod za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu. Također, propisuje se i da se iznos prihoda umanjuje za iznos koji osoba plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi prema propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Uz članak 62.
Ovim člankom propisuje se mirovanje prava na doplatak za pomoć i njegu ako se korisnik nalazi u istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora, u zdravstvenoj ustanovi  e boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od dva mjeseca.
Također, propisuje se obustava isplate naknade za vrijeme mirovanja prava, au slučaju prestanka okolnosti koja je dovela do mirovanja prava propisuje se da se o prestanku mirovanja prava i nastavku isplate naknade odlučuje istim rješenjem.
Uz članak 63.
Ovim člankom propisuju se uvjeti koje mora ispunjavati dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
Uz članak 64.
Ovim člankom propisuje se priznavanje statusa roditelja njegovatelja za dijete s teškoćama u razvoju ili osobu s invaliditetom koji ispunjava zakonske uvjete, a ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom propisana je mogućnost priznavanja prava za oba roditelja.
Uz članak 65.
Ovim člankom propisan je krug osoba, pod određenim zakonskim pretpostavkama, kojima se može priznati status njegovatelja ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom nema roditelje, ako ne žive s njim ili ako nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu ili ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više takve djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom. Za priznavanje prava na status njegovatelja potreban je pristanak osobe s invaliditetom.
Uz članak 66.
Ovim člankom propisuju se uvjeti koje mora ispunjavati roditelj ili član kućanstva za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja, propisuju se godine života do kojih se priznaje pravo kao i iznimna mogućnost ostvarivanja priznatog prava i nakon navršenih 65 godina života te zapreke za priznavanje prava.
Uz članak 67.
Ovim člankom propisuje se pravo roditelja njegovatelja ili njegovatelja na naknadu, utvrđuje se visina naknade i pripadajuća prava iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja te prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlene osobe prema posebnim propisima. Propisuje se tijelo koje vrši obračun i isplatu naknade te uplatu doprinosa iz sredstava koja se osiguravaju u državnom proračunu.
Uz članak 68.
Ovim člankom propisuje se mogućnost korištenja i trajanje odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja, mogućnost priznavanja prava na uslugu privremenog smještaja djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom za vrijeme trajanja odmora roditelja njegovatelja ili njegovatelja kao i njegove privremene nesposobnosti za rad do dva mjeseca. Također, propisuje se i pravo roditelja njegovatelja ili njegovatelja na naknadu za vrijeme trajanja odmora i privremene nesposobnosti za rad.
Uz članak 69.
Ovim člankom propisana je obustava isplate naknade za status roditelja njegovatelja ili njegovatelja za vrijeme dok roditelj njegovatelj koristi rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za drugo dijete. Za to vrijeme na roditelju njegovatelju ili njegovatelju ne prestaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, u slučaju prestanka okolnosti koja je dovela do obustave isplate naknade propisuje se da se o prestanku obustave i nastavku isplate naknade odlučuje istim rješenjem.
Uz članak 70. i 71.
Ovim člancima propisani su slučajevi prestanka prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja, propisano je tijelo zaduženo za vođenje evidencije o priznatim pravima na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja kao i donošenje pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije.
Uz članak 72. i 73.
Ovim člancima definira se pojam socijalnih usluga i propisuju se oblici socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi.
Uz članak 74. i 75.
Ovim člancima propisuje se trajanje pružanja socijalnih usluga, utvrđuju se korisnici kojima se iste mogu pružati. Također, određuje se da se socijalne usluge priznaju ili odobravaju na temelju sveobuhvatne i/ili specifične procjene potreba korisnika, rizika i snaga obitelji i resursa lokalne zajednice u skladu s individualnim planom promjene ili planom intervencija. Nadalje, navode se socijalne usluge za koje nije potrebna sveobuhvatna i/ili specifična procjena potreba odnosno individualni plan promjene ili plan intervencija.
Uz članak 76.
Ovim člankom propisuje se davanje prednosti izvaninstitucijskim uslugama odnosno izvaninstitucijskoj skrbi u odnosu na institucijsku skrb, propisuju se vrste izvaninstitucijskih usluga te se propisuje razlikovanje usluga smještaja kao izvaninstitucijske skrbi odnosno institucijske skrbi.
Uz članak 77.
Ovim člankom propisuje se pravna osnova za pružanje socijalnih usluga, vrste socijalnih usluga koje se pružaju na temelju rješenja, uputnice i na temelju ugovora. Nadalje se propisuje mogućnost korisnika da samostalno izabere socijalnu uslugu i pružatelja s kojim sklapa ugovor o pružanju socijalne usluge u kojem slučaju u cijelosti snosi troškove izabrane usluge. Također, propisuju se usluge koje dijete može koristiti samo na temelju uputnice ili rješenja.
Uz članak 78.
Ovim člankom propisuje se da se uputnica izdaje na temelju individualnog plana promjene i potreba korisnika, uz suglasnost korisnika. Također, propisuje se izdavanje uputnice za svaku uslugu posebno te izdavanje nove uputnice u slučaju promijenjenih okolnosti koje utječu na vrstu, opseg, način pružanja usluge i promjenu pružatelja usluge.
Uz članak 79.
Ovim člankom propisuje se sadržaj uputnice, prilog uputnici, tijelo koje vodi evidenciju o izdanim uputnicama  e donošenje pravilnika o obrascu uputnice i načinu vođenja evidencije.
Uz članak 80.
Ovim člankom propisuju se obveze pružatelja usluge nakon zaprimanja uputnice. Obveze se odnose na obavještavanje Zavoda o danu početka pružanja usluge odnosno nemogućnosti pružanja usluge uz navođenje razloga za isto. Nadalje, propisuju se i obveze Zavoda nakon zaprimanja obavijesti pružatelja usluge o nemogućnosti pružanja socijalne usluge koje se odnose na obavještavanje Ministarstva te izdavanju nove uputnice.
Uz članka 81.
Ovim člankom propisuje se sadržaj i pružatelj prve socijalne usluge.
Uz članak 82.
Ovim člankom propisuje se sadržaj i pružatelj usluge sveobuhvatne procjene i planiranja.
Uz članak 83.
Ovim člankom definira se socijalna usluga savjetovanja, utvrđuje se njen sadržaj i način pružanja i propisuje pružatelj usluge.
Uz članak 84.
Ovim člankom definira se socijalna usluga prethodne stručne procjene i njena svrha. Nadalje se propisuje vrsta korisnika kojima se usluga pruža, propisuju se prava za koje se usluga provodi te trajanje usluge i pružatelj usluge.
Uz članak 85. i 86.
Ovim člancima definira se socijalna usluga psihosocijalnog savjetovanja, sadržaj i način pružanja usluge. Nadalje se propisuje provođenje procjene rizika snaga i potreba korisnika kao uvjet za odobravanje usluge, propisuje se trajanje usluge i iznimna mogućnost nastavka pružanja usluge te pružatelj usluge.
Uz članak 87.
Ovim člankom propisuje se nova usluga u sustavu socijalne skrbi, usluga socijalnog mentorstva, propisuje se sadržaj usluge, vrsta korisnika kojima se usluga može pružati, prethodna procjena i trajanje usluge.
Uz članak 88.
Ovim člankom propisuju se pružatelji usluge socijalnog mentorstva za pojedine vrste korisnika kao i uvjeti koje moraju ispunjavati pružatelji usluga. Također, propisuje se koordiniranje i upravljanje procesom socijalnog mentorstva od strane voditelja slučaja kada uslugu socijalnog mentorstva ne pruža stručni radnik Zavoda. U tom slučaju propisuje se obveza socijalnog mentora i korisnika o pismenom izvještavanju voditelja slučaja o tijeku i učincima socijalnog mentorstva.
Uz članak 89. i 90.
Ovim člancima definira se usluga obiteljske medijacije, propisuju se korisnici kojima se usluga pruža, trajanje i pružatelj usluge. Nadalje se propisuje supsidijarna primjena odredbi o obiteljskoj medijaciji sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi kao i propisu kojim se uređuje mirenje.
Uz članak 91. i 92.
Ovim člancima definira se usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, propisuje se vrsta korisnika kojem se usluga pruža, trajanje i pružatelj usluge.
Uz članak 93.
Ovim člankom definira se psihosocijalna podrška kao usluga koja obuhvaća stručne postupke i druge oblike pomoći kojima se potiče razvoj i unaprjeđenje kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih, socijalnih ili odgojnih vještina korisnika.
Uz članak 94. i 95.
Ovim člancima propisuje se da se psihosocijalna podrška može pružati pojedincu, obitelji ili udomitelju, individualno ili u grupi. Nadalje, propisuje se da se usluga pruža u obitelji korisnika, udomiteljskoj obitelji ili kod drugih pružatelja usluga uz nazočnost ili sudjelovanje članova obitelji. Također, propisuje se trajanje usluge te pružatelji usluge.
Uz članak 96.
Ovim člankom definira se svrha za koju se odobrava usluga psihosocijalne podrške pojedincu, propisuje se uvjet za odobravanje psihosocijalne podrške pojedincu, djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom i  rajanje usluge.
Uz članak 97.
Ovim člankom definira se svrha za koju se odobrava usluga psihosocijalne podrške obitelji, slučajevi u kojima se usluga odobrava, uvjet za njeno odobravanje te trajanje usluge psihosocijalne podrške obitelji.
Uz članak 98.
Ovim člankom definira se sadržaj i svrha psihosocijalne podrške udomiteljima te trajanje usluge.
Uz članak 99. i 100.
Ovim člancima definira se usluga rane intervencije kao usluga stručne poticajne pomoći djetetu i stručne savjetodavne pomoći roditeljima i drugim članovima obitelji ili udomitelju za dijete, kad je kod djeteta u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne teškoće. Nadalje, propisuje se način utvrđivanja odstupanja u razvoju kao i da se pravo na uslugu rane intervencije priznaje djetetu radi poticanja njegovog razvoja i uključivanja u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti, nakon prethodno pribavljene prethodne stručne procjene pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge. Propisuje se trajanje, pružatelj i način pružanja usluge kao i da usluga rane intervencije isključuje mogućnost korištenja usluge psihosocijalne podrške.
Uz članak 101.
Ovim člankom propisuje se socijalna usluga pomoći pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija). Usluga se pruža odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama, a za priznavanje usluge potrebno je pribaviti mišljenje predškolske i školske ustanove kao i pružatelja usluge. Člankom su propisani pružatelji koji pružaju navedenu uslugu.
Uz članak 102. i 103.
Ovim člancima definira se usluga pomoći u kući kao usluga koja se priznaje osobi koja ne može sama niti uz pomoć članova obitelji brinuti o svakodnevnim životnim potrebama, definiraju se korisnici usluge i propisuju uvjeti za njeno priznavanje.
Uz članak 104. i 105.
Ovim člancima propisuje se sadržaj usluge pomoći u kući odnosno aktivnosti koje ista obuhvaća te pružatelji usluge.
Uz članak 106. i 107.
Ovim člancima definira se boravak kao usluga kojom se osiguravaju organizirane aktivnosti tijekom dana uz stručnu i drugu pomoć i potporu, radi zadovoljavanja osnovnih i dodatnih životnih potreba korisnika, ako ne mogu biti zadovoljene u obitelji. Nadalje, propisuju se korisnici usluge, razlikovanje poludnevnog i cjelodnevnog boravka, trajanje i pružatelj usluge boravka.
Uz članak 108.
Ovim člankom definira se usluga organiziranog stanovanja kao usluga kojom se osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja prema potrebama korisnika. Također, propisuju se vrste stambenih jedinica u kojima se pruža usluga i ograničenje broja korisnika usluge u jednoj stambenoj jedinici.
Uz članak 109. i 110.
Ovim člancima propisuju se korisnici usluge organiziranog stanovanja te pružatelji usluge.
Uz članak 111.
Ovim člankom definira se usluga smještaja, aktivnosti koje ona obuhvaća te da se pravo na uslugu smještaja može priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.
Uz članak 112. i 113.
Ovim člancima propisuju se korisnici usluge smještaja kao i zapreke za priznavanje usluge smještaja. Nadalje, propisuje se pružatelj usluge smještaja te obveza prvenstvenog priznavanja prava na uslugu djetetu, a osobito djetetu mlađem od sedam godina u udomiteljskoj obitelji odnosno obiteljskom domu, a tek iznimno u domu socijalne skrbi odnosno kod drugog pružatelja usluge smještaja.
Uz članak 114.
Ovim člankom propisuju se slučajevi u kojima se priznaje usluga privremenog smještaja, a to su krizne situacije, radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, radi provođenja kraćih psihosocijalnih  retmana ili u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom ili drugim propisima. Nadalje, propisuje se da se usluga privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa i usluga privremenog smještaja radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana ne mogu pružati u obiteljskom domu kao i obveza suradnje Zavoda i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba radi planiranja aktivnosti za ponovno uključivanje korisnika u život zajednice.
Uz članak 115.
Ovim člankom definiraju se krizne situacije kao situacije u kojima je ugrožen život, zdravlje ili dobrobit osobe te se propisuju korisnici kojima se može priznati pravo na uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama.
Uz članak 116.
Ovim člankom propisuje se trajanje usluge privremenog smještaja u kriznim situacijama na način da se ista može priznati dok se ne osiguraju uvjeti za povratak korisnika u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se usluga smještaja ne osigura na drugi način, a najdulje do šest mjeseci. Nadalje, propisuju se iznimna mogućnost trajanja usluge do godinu dana za određene korisnike.
Uz članak 117.
Ovim člankom propisuju se korisnici prava na uslugu privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa i trajanje usluge.
Uz članak 118.
Ovim člankom propisuje se da se pravo na uslugu privremenog smještaja radi provođenja kraćih psihosocijalnih tretmana priznaje djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju u propisanom trajanju.
Uz članak 119.
Ovim člankom propisuju se korisnici kojima se može priznati usluga privremenog smještaja u drugim slučajevima kao i trajanje usluge.
Uz članak 120.
Ovim člankom propisuje se način određivanja cijena socijalnih usluga koje se pružaju u mreži i izvan mreže socijalnih usluga te donošenje pravilnika o metodologiji za utvrđivanje cijena socijalnih usluga.
Uz članak 121.
Ovim člankom propisuje se obveza korisnika te roditelja ili drugog obveznika uzdržavanja djeteta u plaćanju cijene usluge.
Uz članak 122.
Ovim člankom propisuje se obveza korisnika da svojim prihodima i imovinom sudjeluje u plaćanju cijene usluge, osim prihoda iz stavka 2. ovoga članka.
Uz članak 123. i 124.
Ovim člancima propisuje se sudjelovanje djeteta i mlađe punoljetne osobe te sudjelovanje obveznika uzdržavanja u plaćanju usluga.
Uz članak 125. i 126.
Ovim člancima propisuje se način odlučivanja o iznosu sudjelovanja korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge, plaćanje usluge na teret Ministarstva kao i donošenje pravilnika o sudjelovanju korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge.
Uz članak 127.
Ovim člankom propisuje se stvarna nadležnost Zavoda za odlučivanje o pravima u sustavu socijalne skrbi. Također, propisuje se stvarna nadležnost jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba za odlučivanje o pravu na naknadu za troškove stanovanja, stvarna nadležnost Ministarstva za odlučivanje o ispunjavanju uvjeta za početak rada Zavoda i Obiteljskog centra i stvarna nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za utvrđivanje uvjeta za početak pružanja usluga pružatelja iz članka 163. stavka 1. točke 1. podtočke c) i d) i točke 2 i 3. ovoga Zaklona.
Uz članak 128.
Ovim člankom propisuje se najduži rok na koji se može donijeti rješenje o ispunjavanju uvjeta iz članka 127. stavka 5. ovoga Zakona te se propisuje obveza i rok za podnošenje novog zahtjeva za pružatelja usluge koji želi pružati usluge nakon isteka roka utvrđenog rješenjem.
Uz članak 129. do 131.
Ovim člancima propisuju se slučajevi u kojima se ne mijenja mjesna nadležnost. Također, propisuje se način određivanja mjesne nadležnosti u stvarima koje se odnose na javne poslove vezane za djecu, određivanje mjesne nadležnosti za osobu koja se zatekne izvan mjesta svog prebivališta odnosno za dijete koje se zatekne bez nadzora roditelja ili druge osobe izvan svog prebivališta kao i za osobu koja nije u stanju štititi svoja prava i interese.
Uz članak 132. i 133.
Ovim člancima propisuje se način pokretanja postupka za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi i za utvrđivanje uvjeta za pružanje usluga te rok za donošenje rješenja.
Uz članak 134.
Ovim člankom propisuje se da podnositelj zahtjeva odgovara materijalno i kazneno za točnost podataka navedenih u zahtjevu. Također, propisuje se da su na zahtjev Zavoda, druga tijela, sudovi i financijske institucije dužni bez odgađanja dostaviti podatke o prihodima i imovini podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva.
Uz članak 135.
Ovim člankom propisuju se prava i usluge u sustavu socijalne skrbi za koja se izrađuje individualni plan promjene.
Uz članak 136.
Ovim člankom propisuje se, da će u slučaju kada je u postupku prije donošenja rješenja o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi potrebno utvrditi činjenice vezane za zdravstveno stanje zatražiti vještačenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu. Također, propisuje se mogućnost Ministarstva da, u slučaju kada se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravima u sustavu socijalne skrbi, u svezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, zatraži nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, prije donošenja rješenja o žalbi
Uz članak 137.
Ovim člankom propisuje se da se prava koja se na temelju ovoga Zakona priznaju u novčanom iznosu, priznaju s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a iznimno od navedenog, pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, jednokratnu naknadu, pravo na naknadu za pogrebne troškove i pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se s danom izvršnosti rješenja dok se naknada za osobne potrebe priznaje s početkom korištenja usluge. Nadalje se propisuje da se prava na usluge priznaju s danom početka korištenja usluge te da se novčana prava isplaćuju mjesečno osim jednokratne naknade i naknade za pogrebne troškove.
Uz članak 138.
Ovim člankom propisuje se da se za mjesec u kojem je priznato pravo na zajamčenu naknadu, naknadu za troškove stanovanja, naknadu za ugroženog kupca energenata, naknadu za osobne potrebe, naknadu za redovito studiranje, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja ili njegovatelja korisniku novčani iznos isplaćuje razmjerno broju dana od dana priznavanja prava do posljednjeg dana u tom mjesecu, a za mjesec u kojem prestaje pravo korisniku se novčani iznos po priznatom pravu isplaćuje razmjerno broju dana, do dana prestanka prava.
Uz članak 139.
Ovim člankom propisuje se dužnost korisnika prava na temelju ovoga Zakona da obavijesti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava odnosno na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene. Također se propisuje da na osnovi prijave korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti, Zavod donosi novu odluku samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti o kojima ovisi priznavanje i visina iznosa priznatog prava.
Uz članak 140.
Ovim člankom propisuje utjecaj promijenjenih okolnosti na korištenje prava u manjem ili većem iznosu od već priznatog prava.
Uz članak 141. do 143.
Ovim člancima propisuje se prestanak prava za slučaj smrti korisnika, pravo na pomoć stručnog prevoditelja radi prevladavanja komunikacijskih teškoća u postupcima ostvarivanja prava te  roškovi postupka.
Uz članak 144. i 145.
Ovim člancima propisuje pravo na izjavljivanje žalbe, tijelo koje odlučuje o žalbama te pokretanje upravnog spora. Nadalje, propisuje se da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, osim rješenja o priznavanju i prestanku prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja kod kojeg žalba odgađa izvršenje rješenja.
Uz članak 146. do 147.
Ovim člancima propisuje se odgovarajući način primjene pojedinih postupovnih odredbi na postupak odobravanja usluga koje se pružaju na temelju uputnice. Također, propisuje se izjavljivanje prigovora i odlučivanje o prigovoru.
Uz članak 148. do 150.
Ovim člancima propisuje se podnošenje pritužbe korisnika koji nisu zadovoljni pruženom uslugom, postupanjem ili propuštanjem postupanja osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i odlučivanje ravnatelja ustanove socijalne skrbi o osnovanosti pritužbe. U slučaju nezadovoljstva odgovorom ravnatelja, propisuje se mogućnost i rok za podnošenje pritužbe Ministarstvu, obvezni sadržaj pritužbe i rok za odlučivanje o osnovanosti pritužbe Ministarstva.
Uz članak 151.
Ovim člankom propisuje se odlučivanje o pritužbama podnositelja koji nisu zadovoljni odgovorom Ministarstva te sastav i imenovanje Povjerenstva.
Uz članak 152. do 156.
Ovim člancima propisuju se uvjeti za imenovanje članova Povjerenstva, prednost pri imenovanju, vrijeme na koje se imenuju, izbor predsjednika i potpredsjednika, postupak sigurnosne provjere, zapreke za odlučivanje u predmetu, razrješenje prije isteka roka i dužnost čuvanja tajnosti podataka. U Povjerenstvo se imenuju građani koje na temelju javnoga poziva predlože organizacija civilnoga društva ili su se osobno javili na javni poziv.
Uz članak 157. i 158.
Ovim člancima propisuje se donošenje Poslovnika o radu Povjerenstva, pružanje administrativne i tehničke pomoći Povjerenstvu i dostavljanje odluke Povjerenstva. Nadalje, u slučaju da je Povjerenstvo utvrdilo osnovanost pritužbe, propisuje se obveza Ministarstva za ponovno odlučivanje o osnovanosti pritužbe, odnosno obveza i rok za obavještavanje o utvrđenom i poduzetim mjerama podnositelja pritužbe, ustanove socijalne skrbi i Povjerenstva. Propisuje se također i dostavljanje odluke sudu te pružanje administrativne i tehničke pomoći Povjerenstvu.
Uz članak 159. i 160.
Ovim člancima propisuje se postupanje Povjerenstva u slučajevima donošenja odluka većeg broja odluka o osnovanosti pritužbe u tijeku jedne kalendarske godine koje se odnose na istog stručnog radnika odnosno istog stručnog tima ustanove socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska. Također, propisuje se i podnošenje godišnjeg izvješća Povjerenstva.
Uz članak 161. i 162.
Ovim člancima propisuje se pravo i visina naknade i troškova prijevoza za članove Povjerenstva, financiranje istih, vođenje evidencije o pritužbama i donošenje pravilnika o načinu rada i postupanja po pritužbama, vođenju evidencije i rokovima čuvanja podataka.
Uz članak 163. i 164.
Ovim člancima propisuju se pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i uvjeti koje moraju ispunjavati sukladno pravilniku kojeg donosi ministar.
Uz članak 165.
Ovim člankom propisuje se način utvrđivanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga socijalne skrbi te imenovanje i sastav povjerenstva, izrada zapisnika s nalazom i mišljenjem, otklanjanje nedostataka i obveza dostavljanja zapisnika o očevidu jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu.
Uz članak 166.
Ovim člankom propisuje se kada pravna i fizička osoba može početi pružati socijalne usluge. Nadalje, propisuje se početak pružanja socijalnih usluga za pravnu i fizičku osobu koja u drugoj državi, članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ispunjava uvjete za pružanje socijalnih usluga.
Uz članak 167. i 168.
Ovim člancima propisuje se registar pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, tijelo koje ga vodi, oblik vođenja registra, njegova objava kao i donošenje pravilnika o sadržaju i načinu vođenja registra. Također, propisuje se obveza upisa u registar.
Uz članak 169.
Ovim člankom propisuje se obveza pružatelja usluge, osim udomitelja za ažurnim upisivanjem korisnika usluge u evidenciju korisnike usluga kao i evidentiranjem zaprimljenog zahtjeva za pružanje usluge u evidenciju zaprimljenih zahtjeva.
Uz članak 170.
Ovim člankom propisuje se obveza jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za kontroliranje ispunjavanja uvjeta za pružanje usluga pružatelja za koje je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga te obveza obavještavanja Ministarstva u slučaju nastanka nepravilnosti u pogledu uvjeta ili pružanja usluge korisnicima. Također, propisuje se i obveza jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za suorganiziranje edukacije stručnih radnika.
Uz članak 171.
Ovim člankom propisuje se zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika za pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i osobe zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi.
Uz članak 172.
Ovim člankom propisuje se ovlaštenje ministra da, u iznimnim slučajevima propisanim zakonom može naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje te utvrditi obveznu primjenu drugih privremenih interventnih mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti.
Uz članak 173.
Ovim člankom propisuje se mogućnost preraspodjele radnog vremena u slučaju mobilizacije stručnog i drugog radnika, radna izolacija uz pisanu suglasnost stručnog i drugog radnika.
Uz članak 174.
Ovim člankom propisuje se supsidijarna primjena zakona kojim se uređuju ustanove te osnivačka prava ustanove koju osniva Republika Hrvatska.
Uz članak 175. i 176.
Ovim člancima propisuje se osnivanje Zavoda kao javne ustanove sa sjedištem u Zagrebu. Propisuje se obveza Zavoda na podnošenje izvješća Vladi Republike Hrvatske najmanje jednom godišnje i rok za podnošenje izvješća.
Uz članke 177. do 178.
Ovim člancima propisuje se djelatnost i ustrojstvo Zavoda.
Uz članak 179. do 182.
Ovim člancima propisuju se tijela Zavoda, upravno vijeće koje upravlja Zavodom, izbor, sastav i mandat članova upravnog vijeća, ravnatelj Zavoda, njegovo imenovanje, mandat, zamjenik i pomoćnici te nadzorna stručna i savjetodavna tijela i jedinstvena stručna služba radi obavljanja stručno-analitičkih, administrativnih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.
Uz članak 183. i 184.
Ovim člancima propisuje način donošenja statuta Zavoda, pitanja koja se njime uređuju, pitanja koja se uređuju pravilnikom o radu, objava općih akata.
Uz članak 185. do 186.
Ovim člancima propisuje se osnivanje Obiteljskog centra kao javne ustanove sa sjedištem u Zagrebu i njegova djelatnost.
Uz članak 187.
Ovim člancima propisano je da Obiteljski centar poslove iz svoje nadležnosti obavlja u sredšnjoj ustrojstvenoj jedinici i područnim ustrojstvenim jednicama. Središnja ustrojstvena jedinica ima sjedište u Zagrebu a područne u sjedištu jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba. .
Uz članak 188.
Ovim člankom propisana je suradnja Obiteljskog centra s drugim pravnim i fizičkim osobama.
Uz članak 189.
Ovim člancima propisan je sastav, izbor i mandat članova upravnog vijeća Obiteljskog centra.
Uz članak 190. do 194.
Ovim člancima propisuje se ravnatelj Obiteljskog centra, mandat, mogućnost povratka na ranije poslove, zamjena u slučaju privremene spriječenosti, razrješenje prije isteka mandata i vršitelj dužnosti ravnatelja.
Uz članak 195. do 197.
Ovim člancima propisuje se sastav stručnog vijeća Obiteljskog centra i djelokrug njegovog rada, propisuje se obveza donošenja statuta i drugih općih akata Obiteljskog centra. Također, propisuje se obveza Obiteljskog centra i podružnice na propisani način voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima i o obavljanju djelatnosti u skladu s odredbama pravilnika kojeg donosi ministar.
Uz članke 198. i 199.
Ovim člancima propisuje se da je dom socijalne skrbi javna ustanova koja se osniva za pružanje socijalnih usluga kao i drugih poslova propisanih ovim Zakonom. Određuje se koje se vrste domova socijalne skrbi mogu osnovati.
Uz članak 200. i 202.
Ovim člancima propisuju se osnivači i način osnivanja doma socijalne skrbi. Nadalje, propisuje se obveza osnivača doma socijalne skrbi za traženje ocjene o usklađenosti akta o osnivanju sa zakonima, dužnost i rok Ministarstva za donošenje rješenja o usklađenosti akta kao i pravne posljedice nedonošenja rješenja u propisanom roku. Nadalje se propisuje da je privremeni ravnatelj doma socijalne skrbi dužan dva mjeseca prije planiranog početka rada doma, podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o utvrđivanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
Uz članak 203. i 204.
Ovim člancima propisuje se ustrojstvo doma socijalne skrbi, način osnivanja podružnice doma, imenovanje i uvjeti za imenovanje voditelja podružnice, ovlasti voditelja i povratak na ranije poslove.
Uz članak 205. do 207.
Ovim člancima propisuje se upravno vijeće doma socijalne skrbi, njegov sastav, način imenovanja i mandat, uvjeti za imenovanje članova upravnog vijeća i razlozi za razrješenje predsjednika i člana upravnog vijeća prije isteka mandata.
Uz članak 208. do 213.
Ovim člancima propisuje se ravnatelj doma socijalne skrbi, imenovanje, mandat i uvjeti za imenovanje ravnatelja, mogućnost povratka na ranije poslove, zamjena u slučaju privremene spriječenosti, razlozi za razrješenje prije isteka mandata i vršitelj dužnosti ravnatelja.
Uz članak 214. do 217.
Ovim člancima propisuje se sastav stručnog vijeća doma socijalne skrbi i djelokrug njegovog rada, propisuje se obveza donošenja statuta i drugih općih akata doma socijalne skrbi. Nadalje se propisuje da se u domovima socijalne skrbi kojima je osnivač ili suosnivač Republika Hrvatska može provoditi program osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja. Također se propisuje obveza doma socijalne skrbi i podružnice na propisani način voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima i o obavljanju djelatnosti u skladu s odredbama pravilnika kojeg donosi ministar.
Uz članak 218.
Ovim člankom propisuje se da je centar za pomoć u kući ustanova socijalne skrbi koja se osniva za pružanje svih ili pojedinih aktivnosti usluga pomoći u kući, a mogu ga osnovati jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba.
Uz članak 219. do 221.
Ovim člancima propisuje se da centrom za pomoć u kući upravlja i vodi ga ravnatelj, propisuju se uvjeti za njegovo imenovanje te donošenje općih akata ustanove. Nadalje se propisuje obveza vođenja evidencije i dokumentacije o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad centra za pomoć u kući skladno pravilniku kojega donosi ministar.
Uz članak 222. do 224.
Ovim člancima propisuje se osnivanje i djelatnost Akademije te da se unutarnje ustrojstvo Akademije uređuje statutom.
Uz članak 225. i 226.
Ovim člancima propisuje se upravno vijeće kao tijelo koje upravlja Akademijom, dok će se izbor i imenovanje članova upravnog vijeća, djelokrug, ovlaštenja i odgovornost upravnog vijeća utvrditi statutom.
Uz članak 227.
Ovim člankom propisuje se ravnatelj kao osoba koja rukovodi Akademijom, način imenovanja, pomoćnici i način njihova imenovanja, način imenovanja zamjenika, dok će se uvjeti za imenovanje ravnatelja i pomoćnika ravnatelja propisati statutom.
Uz članak 228. i 229.
Ovim člancima propisuje se Programsko vijeće kao stručno tijelo Akademije, njegov sastav i ovlasti.
Uz članak 230.
Ovim člankom propisuje se svrha stručnog usavršavanja.
Uz članak 231. do 233.
Ovim člancima propisuje se obveza udruge, vjerske zajednice, trgovačkog društva i druge domaće i strane pravne osobe za pružanje socijalnih usluga u zasebnoj organizacijskoj jedinici. Nadalje, propisuje se ustrojstvo organizacijske jedinice, uvjeti za voditelja, obveza ustrojavanje stručnog vijeća i obveza vođenja evidencije i dokumentacije sukladno pravilniku koji donosi ministar.
Uz članak 234. i 235.
Ovim člancima propisuje se način pružanja socijalnih usluga kao profesionalne djelatnosti ili kao obrta, propisuju se usluge koje može pružati fizička osoba samostalno kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik, sadržaj naziva te obvezu vođenja evidencije i dokumentacije sukladno pravilniku kojeg donosi ministar.
Uz članak 236. do 238.
Ovim člancima propisuje se da je obiteljski dom oblik pružanja usluge smještaja ili boravka za pet do 20 odraslih korisnika, odnosno za četvero do desetero djece, propisuje se predstavnik obiteljskog doma, zaposlenici doma, uvjeti za predstavnika obiteljskog doma i uvjeti koje moraju ispunjavati stranci za pružanje usluga u obiteljskom domu. Osim toga propisuju se i zapreke za pružanje usluge u obiteljskom domu predstavnika obiteljskog doma i člana obitelji.
Uz članak 239. do 241.
Ovim člancima propisuje se svrha pružanja stručne pomoći u savjetovalištu, vrste usluga koje može pružati fizička osoba u savjetovalištu, uvjeti koje mora ispunjavati domaća i strana fizička osoba za pružanje tih usluga, zapreke za obavljanje usluge savjetovanja i mogućnost osnivanja zajedničkog savjetovališta.
Uz članak 242.
Ovim člankom propisuju se uvjeti koje mora ispunjavati fizička osoba za pružanje pomoći u kući, propisuje se trajanje usluge i zapreke za pružanje usluge.
Uz članak 243.
Ovim člankom propisuje se udomiteljstvo kao oblik pružanja socijalnih usluga kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava smještaj u udomiteljskoj obitelji, a uvjeti koje mora ispunjavati udomiteljska obitelj, način i prestanak obavljanja udomiteljstva te druga pitanja povezana s udomiteljstvom, uređuju se posebnim zakonom.
Uz članak 244.
Ovim člankom propisuju se razlozi zbog koji ustanova socijalne skrbi, pravna osoba i fizička osoba prestaje s pružanjem socijalnih usluga. Nadalje se propisuje da rješenje o prestanku pružanja socijalnih usluga donosi tijelo koje je donijelo rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga te se propisuje dokumentacija i brisanje pružatelja usluge iz registra.
Uz članak 245.
Ovim člankom propisuje se mogućnost privremene obustave rada fizičke osobe koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik u slučaju opravdanog razloga, obveza obavještavanja nadležnih tijela o privremenoj obustavi te obveza osiguranja privremenog smještaja ili boravka zatečenih korisnika kod drugog pružatelja usluga ako se radi o privremenoj obustavi pružanja usluga u obiteljskom domu.
Uz članak 246.
Stavci 1. i 2. ovog članka propisuju postupanje pružatelja usluge koji samovoljno odluči prestati pružati uslugu koju je pružao na temelju rješenja Zavoda i obvezu Zavoda da osigura smještaj korisnicima kod takvog pružatelja usluge.
Stavci 3. i 4. ovog članka propisuju dužnost pružatelja usluge smještaja koji uslugu pruža na temelju ugovora da, u slučaju samovoljnog prestanka pružanja usluge, o istom dostavi obavijest zainteresiranim osobama i Zavodu te da korisniku pruži informaciju o kojem drugom pružatelju usluge koji pruža uslugu smještaja za konkretnu skupinu korisnika i da o ispunjenju svoje obveze obavijesti Zavod. Obveza pružatelja usluge, dakle, iscrpljuje se u pružanju informacije zainteresiranim osobama.
Stavak 5. propisuje obvezu svakog pružatelja usluge, neovisno o tome je li riječ o pružanju usluge na temelju rješenja ili ugovora, kao i osoba koja pruža usluge bez pravne osnove da u slučaju zabrane rada ili pružanja usluge obavijeste o tome zainteresirane osobe.
Stavak 6. osigurava da o zabrani rada ili pružanja usluga bude obaviješten i Zavod, čime se otklanjanju i propusti pružatelja usluge ili osobe koja usluge pruža bez pravne osobe da pruži obavijest zainteresiranim osobama. Način otklanjanja propusta propisan je u stavcima 8. i 9.
Stavak 7. dopunjuje stavak 6.
Stavak 8. propisuje dužnost Zavoda da u slučaju zabrane rada ili pružanja usluge pružatelju usluge koji usluge pruža na temelju rješenja osigura smještaj korisniku.
Stavak 9. propisuje dužnost Zavoda da u slučaju pružanja usluge pružatelju usluge koji usluge pruža na temelju ugovora ili osobi koja usluge pruža bez pravne osnove pruži dostatnu razinu informacija radi zaštite korisnika i da u slučaju zahtjeva korisnika nađe korisnika smještaja koji ima slobodno mjesto za tu odgovarajuću skupinu korisnika. Obveza Zavoda iscrpljuje se u tim radnjama. Okolnost može li korisnik snositi troškove smještaja kod drugog korisnika nije u domeni Zavoda.
Stavak 10. obvezuje Zavod da u obavijesti iz stavka 9. navede rok u kojem je korisnik dužan napustiti objekt na koji se odnosi zabrana.
Stavak 11. deklaratornog je karaktera.
Uz članak 247.
Ovim člankom propisuju se olakšice ustanovama socijalne skrbi i drugim pravnim osobama koje pružaju socijalne usluge te fizičkim osobama koje profesionalno obavljaju djelatnost socijalne skrbi na način da su izjednačene s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenja vodnih i komunalnih usluga te plaćanje mjesečne pristojbe za Hrvatsku radioteleviziju.
Uz članak 248.
Ovim člankom uređuje se nezakonito pružanje socijalnih usluga u djelatnosti socijalne skrbi ako jedan ili više članova kućanstva imaju sklopljena više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama pružaju usluge stanovanja, prehrane, njege i brige o zdravlju te zadovoljavanje ostalih osnovnih životnih potreba u svom stambenom ili poslovnom prostoru osobno, putem treće osobe ili zaposlenih radnika kod fizičke osobe ili radnika zaposlenih u pravnoj osobi koja je u vlasništvu davatelja uzdržavanja odnosno članova njegovog kućanstva. U navedenim slučajevima smatra se da se kod tih okolnosti radi o protupravnom pružanju usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi, pa fizička osoba odnosno članovi njezinog kućanstva moraju pribaviti rješenje kojim se utvrđuje ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga sukladno odredbama ovoga Zakona.
Uz članak 249.
Ovim člankom propisuje se način pružanja socijalnih usluga (u mreži i izvan mreže). Propisuje se da se mrežom određuje potreban broj i vrsta socijalnih usluga za područje Republike Hrvatske, da odluku o mreži donosi Ministarstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba te objava odluke. Također se propisuje da socijalne usluge u mreži pružaju ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska te pravne i fizičke osobe s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor o pružanju socijalnih usluga, osim ako ovim Zakonom ili drugim propisima nije drukčije određeno, a socijalne usluge izvan mreže pružaju pravne i fizičke osobe koje su pribavile rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s ovim Zakonom. Propisuje se da strane pravne i fizičke osobe mogu pružati socijalne usluge u mreži pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Uz članak 250.
Ovim člankom uređuje se osnivanje savjeta za socijalnu skrb u županiji u cilju planiranja i razvoja mreže socijalnih usluga, način osnivanja savjeta, način određivanja broja članova savjeta, njegov sastav i djelokrug rada. Nadalje, propisuje se da se socijalni plan usklađuje s Nacionalnim planom razvoja socijalnih usluga, da socijalni plan obuhvaća analizu kapaciteta, dostupnost pružatelja socijalnih usluga, analizu potreba i specifične ciljeve razvoja institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga, s posebnim naglaskom na usluge za skupine u većem riziku od socijalne isključenosti. Propisuje se i rok na koji se donosi socijalni plan kao i njegovo javno objavljivanje.
Uz članak 251. i 252.
Ovim člancima propisuje se da se socijalne usluge u mreži pružaju u skladu sa standardima kvalitete za pružanje socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje.
Odredbama se propisuje i raspisivanje javnog poziva za podnošenje ponuda za pružanje socijalnih usluga prema iskazanim potrebama u mreži socijalnih usluga. Propisuju se pružatelji usluga koji mogu podnijeti ponudu odnosno pružatelji koji nisu dužni podnijeti ponudu, dokumentacija koja se podnosi uz ponudu te donošenje pravilnika o obrascu za podnošenje prijave, postupak pregovaranja, način i uvjete sklapanja ugovora o pružanju socijalnih usluga u mreži.
Uz članak 253.
Ovim člankom propisan je postupak pregovaranja i sklapanja ugovora za pružanje socijalnih usluga u mreži s pružateljima usluga čiji osnivač nije Republika Hrvatska. Izuzetak su prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike koji nemaju obvezu provođenja postupka pregovaranja.
Uz članak 254.
Ovim člankom uređuje se model javno-privatnog partnerstva u području socijalne skrbi, a odnosi se na izgradnju, rekonstrukciju, sanaciju odnosno dogradnju te održavanje javne građevine u svrhu pružanja usluga socijalne skrbi iz okvira nadležnosti javnog partnera u mreži socijalnih usluga.
Uz članak 255. do 259.
Ovim člancima uređuju se zbirke podataka, svrha, sadržaj zbirki i voditelj obrade podataka. Pri vođenju zbirki podataka propisuje se primjena propisa o zaštiti osobnih podataka i zaštiti tajnosti podataka. Također, uređuje se način vođenja podataka, obveze Ministarstva te donošenje pravilnika o sadržaju zbirke podataka, čuvanju, evidenciji i dokumentaciji. Nadalje, propisuje se obvezni sadržaj zbirke podataka kao i osiguranje uvjeta za informatičku razmjenu podataka.
Uz članak 260. do 263.
Ovim člancima propisuju se stručni radnici u Zavodu, Obiteljskom centru, domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga. Nadalje, propisuje se da stručni radnici imaju iskaznicu kojom dokazuju svojstvo službene osobe, identitet i ovlasti, a sadržaj i oblik iskaznice pravilnikom propisuje ministar.
Uz članak 264. do 267.
Ovim člancima propisuje se način obavljanja stručnih poslova, dužnost čuvanja profesionalne tajne koja obvezuje sve radnike u sustavu socijalne skrbi kao i da je povreda čuvanja profesionalne tajne teža povreda obveza iz radnog odnosa. Uređuje se pripravnički staž koji traje 12 mjeseci, uređuje se i mogućnost provođenja pripravničkog staža i kao stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (stručno osposobljavanje za rad). Nakon isteka pripravničkog staža pripravnici stječu pravo polaganja stručnog ispita pred ispitnim povjerenstvom Ministarstva. Nadalje, uređuje se i kada stručni radnik nije dužan provoditi pripravnički staž, te iznimke od obveze polaganja stručnog ispita.
Uz članak 268.
Ovim člankom uređuje se način zasnivanja radnog odnosa u ustanovi socijalne skrbi. Nadalje, propisana je iznimka prema kojoj ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje poseban propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge takve ustanove na temelju sporazuma ustanova, uz pisanu suglasnost zaposlenika.
Uz članak 269.
Ovim člankom uređuje se mogućnost obavljanja poslova na projektu Europske unije ili fondovima Europske unije za zaposlenike i ravnatelje ustanova socijalne skrbi ako su sredstva za plaću osigurana iz sredstava projekta ili fonda Europske unije.
Uz članak 270. i 271.
Ovim člancima propisane su zapreke za zasnivanje radnog odnosa radnika u djelatnosti socijalne skrbi i obveza pribavljanja dokaza po službenoj dužnosti te zapreke stručnog radnika Zavoda, njegovog bračnog druga ili djeteta za pružanje socijalnih usluga na temelju rješenja Zavoda. Također, propisuje se da stručni radnik Zavoda i njegov bračni drug ne mogu biti udomitelji, osim u slučaju srodničkog udomiteljstva.
Uz članak 272. i 173.
Ovim člancima uređuje se pravo i dužnost stručnih radnika na trajno stručno usavršavanje, definira se pojam trajnog stručnog usavršavanja, mogućnost napredovanja stručnih radnika u struci odnosno zanimanju i stjecanje zvanja mentora i savjetnika. Propisuje se da će se razine, odgovarajuća znanja, uvjeti i način napredovanja urediti pravilnikom. Propisuje se i pravo stručnih radnika na superviziju, definira se pojam supervizije i određuje pružatelj.
Uz članak 274.
Ovim člankom propisuju se vrste nadzora koji se provode nad radom Zavoda, Obiteljskog centra, doma socijalne skrbi, vjerske zajednice, udruge i drugih pružatelja usluga u djelatnosti socijalne skrbi. Također, propisuje se supsidijarna primjena propisa kojim se uređuje sustav državne uprave, utvrđuje se da nadzor koji se odnosi na stručni rad reguliranih profesija i zdravstvenih radnika u djelatnosti socijalne skrbi provode nadležne komore, sanitarni nadzor u dijelu koji se odnosi na zaštitu zdravlja na području ispravnosti i kvalitete prehrane, te higijene prostora i opreme u kojem se pružaju usluge socijalne skrbi provodi sanitarna inspekcija, a nadzor nad pružanjem usluga obrazovanja u domovima socijalne skrbi provodi prosvjetna inspekcija.
Uz članke 275. i 276.
Ovim člancima propisuje se dužnost ustanova socijalne skrbi da provode unutarnji nadzor nad zakonitošću rada, stručnim radom i kvalitetom pružanja socijalnih usluga, a vjerske zajednice i udruge koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi provode unutarnji nadzor nad radom svojih ustrojbenih jedinica i radnika koji pružaju socijalne usluge. Također, propisuje se da ustanove socijalne skrbi, vjerske zajednice, udruge i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi za najviše 50 korisnika nisu dužne provoditi unutarnji nadzor. Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta ustanove, odnosno vjerske zajednice i udruge koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora, a općim aktom utvrđuje se način obavljanja unutarnjeg nadzora.
Uz članak 277. i 278.
Ovim člancima uređuje se predmet inspekcijskog nadzora te pravne i fizičke osobe nad kojima se provodi nadzor. Propisuju se i uvjeti za inspektore, više inspektore i više inspektore specijaliste.
Uz članak 279. i 280.
Ovim člancima propisuje se službena iskaznica inspektora kojom se dokazuje službeno svojstvo, identitet i ovlasti te da oblik i sadržaj obrasca službene iskaznice i način izdavanja i vođenja upisnika o izdanim službenim iskaznicama pravilnikom propisuje ministar. Nadalje, propisuje se da se inspekcijski nadzor može provoditi kao redoviti, izvanredni ili kontrolni te se propisuje u kojim slučajevima se provode navedeni inspekcijski nadzori.
Uz članak 281. do 282.
Ovim člancima propisuje se samostalnost inspektora u radu, zabrana njegova ometanja te dužnost inspektora za izvještavanje o utvrđenom činjeničnom stanju. Također, propisuju se ovlasti inspektora prilikom provođenja inspekcijskog nadzora kao i obveza ravnatelja ili druge odgovorne osobe u pravnoj osobi te fizičke osobe koja pruža socijalne usluge osiguranja nesmetanog obavljanja inspekcijskog nadzora.
Uz članak 283. i 284.
Ovim člancima propisuje se mogućnost inspektora za privremenim izuzimanjem predmeta ili dokumentacije prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora te obveza inspektora na čuvanje tajnosti podataka.
Uz članak 285.
Stavkom 1. ovoga članka propisane su dužnosti inspektora u obavljanju inspekcijskih poslova.
Stavkom 2. propisana je obveza inspektora da u slučaju zabrane rada pružateljima usluga o tome obavijesti nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o ispunjavanju uvjeta za početak pružanja socijalnih usluga.
Stavkom 3. propisane su posljedice za osobu koja ne postupi po rješenju inspektora u roku koji je određen rješenjem u skladu s propisom kojim se uređuje opći upravni postupak.
Stavkom 4. propisana je obveza inspektora, u slučaju utvrđivanja nepravilnosti odnosno povrede propisa, koja se sastoji u obavještavanju nadležnog tijela i traženju pokretanja postupka i poduzimanja propisanih mjera.
Uz članak 286. i 287.
Ovim člancima propisuje se izricanje usmenog upozorenja za manje nepravilnosti koje bitno ne utječu na pružanje usluge odnosno zakonitost poslovanja, navođenje sadržaja usmenog upozorenja u zapisnik kao i rok za otklanjanje nedostataka odnosno poduzimanje mjera u slučaju propusta u otklanjanju nepravilnosti u ostavljenom roku. Nadalje, propisuje se obveza sastavljanja zapisnika i uručenja istoga propisanim osobama.
Uz članak 288. do 291.
Ovim člancima propisuje se pravni lijek protiv rješenja inspektora, pravo i obveza inspektora na podnošenje optužnog prijedloga, izdavanje prekršajnog naloga ili podnošenje kaznene prijave, obveza vođenja očevidnika, zaštita i odgovornost inspektora.
Uz članak 292.
Ovim člancima propisuje se predmet upravnog nadzora, a način provođenja nadzora i njegov sadržaj kao i uvjeti koje moraju ispunjavati ovlašteni državni službenici uređuju se pravilnikom.
Uz članak 293. i 294.
Ovim člancima propisuje se obveza sastavljanja zapisnika o provedenom nadzoru. U postupku provođenja upravnog nadzora, državni službenici mogu privremeno izuzeti predmet i izvornu dokumentaciju što se evidentira u zapisniku.
Nadalje se propisuje da se upravni nadzor provodi kao redoviti, izvanredni i kontrolni, propisuju se slučajevi u kojima se provode navedeni nadzori kao i dužnost izvještavanja pravnih i fizičkih osoba koje su podnijele prigovor ili zahtjev za provođenje nadzora o utvrđenom činjeničnom stanju.
Uz članak 295.
Ovim člankom propisuje se dužnost sastavljanja izvješća o provedenom upravnom nadzoru kao i njegov sadržaj te rok za dostavljanje izvješća nadziranom tijelu.
Uz članak 296.
Ovim člancima propisuju se ovlasti i odgovornosti državnog službenika Ministarstva koji provodi upravni nadzor.
Uz članak 297.
Ovim člankom propisuju se izvori sredstava za financiranje djelatnosti socijalne skrbi.
Uz članak 298.
Ovim člankom propisuje se financiranje naknada i usluga, rada Zavoda, Obiteljskog centara, rada domova socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska i rada Akademije iz državnog proračuna.
Uz članak 299.
Ovim člankom propisuje se obveza jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za osiguranje sredstava za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi sukladno ovom Zakonu i posebnom propisu, obveza jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba za osiguranje sredstava za podmirenje prava na troškove stanovanja, osim u dijelu troškova ogrjeva korisnika koji se griju na drva koji će se osigurati iz državnog proračuna. Nadalje, propisuje se, za određene jedinice lokalne samouprave, mogućnost podmirenja troškova stanovanja iz državnog proračuna. Propisuje se također da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb osiguravaju sredstva za rad ustanova socijalne skrbi čiji su osnivač, a veliki gradovi i gradovi sjedišta županija troškove prehrane u pučkim kuhinjama i troškove smještaja u prihvatilištu odnosno prenoćištu za beskućnike. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba mogu osigurati sredstva za ostvarivanje novčanih naknada u veće opsegu od propisanog ovim zakonom.
Uz članak 300.
Ovim člankom definira se decentralizirana funkcija djelatnosti socijalne skrbi u jedinici područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, propisuje se financiranje decentralizirane funkcije, propisuju se sredstva iz kojih se financiranje decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe i donošenje odluke o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za financiranje decentralizirane funkcije. Na temelju ovako predloženog zakonskog rješenja potrebno je intervenirati u zakon kojim je uređeno financiranje jedinica lokalne i područne (regionalnne) samouprave.
Uz članak 301.
Ovim člankom propisuje se da su veliki gradovi i gradovi sjedišta županija dužni poticati i osigurati građanima na svom području druge oblike materijalnih pomoći i potpora kao što je prehrana u pučkim kuhinjama, privremeni smještaj beskućnika u prihvatilište ili prenoćište, zbrinjavanje osoba koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu u socijalne stanove, subvencije u plaćanju pojedinih usluga, poticati rad udruga i volonterski rad te razvijati druge oblike socijalne skrbi na svom području te podredna dužnost financiranja navedenih pomoći i usluga od strane jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Također, propisuje se i obveza jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba da u kriznim situacijama kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti sama osigurati smještaj, osigurati im privremeni smještaj u socijalnom stanu ili na drugi način, kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji.
Uz članak 302. i 303.
Ovim člancima propisuje se pravo Republike Hrvatske na povrat iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja u slučaju smrti korisnika te pravo na naknadu počinjene štete. Zabilježbom tražbine osigurava se naplata isplaćenih sredstava i naknada štete. Propisuje se da se upis zabilježbe vrši na prijedlog državnog odvjetništva, a na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava te da se briše na temelju suglasnosti središnje ustrojstvene jedinice Zavoda kad se izvrši naplata tražbine ili otpiše dug.
Uz članak 304.
Ovim člankom propisuje se da za slučaj smrti korisnika, kojem su u cijelosti ili dijelom isplaćivani iznosi iz sredstava državnog proračuna, Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine. U slučaju da korisnik daruje svoju imovinu, Republika Hrvatska ima pravo od daroprimca na povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava.
Nadalje, propisuje se da Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja ili smještaja od osobe koja je po zakonu dužna uzdržavati korisnika, ako je tijekom ispitnog pos¬tup¬ka koji je prethodio donošenju rješenja o priznavanju tog prava nedvojbeno dokazano da ga te osobe neosnovano ne uzdržavaju ili su neopravdano odbile njegovo uzdržavanje.
Uz članak 305. i 306.
Ovim člancima propisuje se da se povrat isplaćenih iznosa vrši u roku koji odredi Zavod, a u protivnom Republika Hrvatska je ovlaštena na podnošenje tužbe radi povrata isplaćenih iznosa putem nadležnog državnog odvjetništva, osim ako bi ostvarivanjem tražbine nasljednici i članovi njegove obitelji te daroprimac i članovi njegove obitelji ostali bez imovine odnosno prihoda potrebnih za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba.
Uz članak 307. do 309.
Ovim člancima propisuje se obveza korisnika koji je na temelju rješenja Zavoda ostvario pravo ili kojem je isplaćena naknada na koju nije imao pravo da nadoknadi štetu ako je na temelju neistinitih ili netočnih podataka ostvario pravo na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada, ako ga je ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava ili ako mu je isplaćen novčani iznos na koji nije imao pravo ili je primao isplate u iznosu većem od priznatog iznosa. U slučaju nastanka štete Zavod poziva korisnika ili njegove nasljednike da u određenom roku nadoknade nastalu štetu, a ako šteta ne bude nadoknađena, Republika Hrvatska podnosi tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju mu dostavlja Zavod.
Uz članak 310. do 311.
Ovim člancima propisuje se mogućnost sklapanja nagodbe o načinu i vremenu povrata neosnovano ostvarenog iznosa novčane naknade ili troška usluge, uvažavajući pravo korisnika, njegovo imovno stanje i socijalni položaj, a o sklopljenim nagodbama središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužan je voditi evidenciju. Propisuje se nadalje i mogućnost Zavoda za donošenje odluke o otpisu duga djelomično ili u cijelosti, uvažavajući korisnikovo imovno stanje i socijalni položaj, a ako dug korisnika koji se otpisuje iznosi 10.000,00 kuna i više, Zavod može odlučiti da se dug djelomično ili u cijelosti otpiše samo uz prethodnu suglasnost središnje ustrojstvene jedinice Zavoda. Propisuje se i obveza središnje ustrojstvene jedinice Zavoda za vođenje evidencije o otpisu tražbine, a kriterije za otpis duga pravilnikom će propisati ministar.
Uz članak 312. i 313.
Ovim člancima propisuje se da je pružatelj usluge, koji je ostvario nepripadajuću naknadu za uslugu koju nije pružio korisniku, dužan nadoknaditi štetu korisniku ili Ministarstvu ako je korisniku priznato pravo na socijalnu uslugu rješenjem Zavoda. U slučaju kada korisnik nije izvršio povrat neosnovano primljene novčane naknade ili u slučaju kada pružatelj usluge nije izvršio povrat nepripadajuće naknade za uslugu koju nije pružio, Republika Hrvatska podnosi tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju državnom odvjetništvu dostavlja Zavod.
Uz članak 314. do 321.
Ovim člancima uređuju se prekršajne odredbe temeljem kojih će se kazniti za prekršaj pravna osoba odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba radi neplaćanja troškova stanovanja, ometanja inspektora u radu, nepostupanja po rješenju inspektora, nezakonitog pružanja usluga, nezakonitog zapošljavanja, u slučaju nepropisnog naziva i neobavještavanja o privremenoj obustavi pružanja socijalnih usluga te nepropisnog vođenja evidencije i dokumentacije.
Uz članak 323.
Ovim člankom propisuje se da korisnik prava priznatog na osnovi Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20) ostvaruje priznata prava i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona dok nadležno tijelo rješenjem ne utvrdi ispunjava li korisnik uvjete za ostvarivanje prava po ovom Zakonu.
Također, propisuje se da se pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu preispituje tek u slučaju promijenjnih okolnosti.
Uz članak 324.
Ovim člankom propisuju se rokovi u kojima je centar za socijalnu skrb dužan provesti postupke radi utvrđivanja uvjeta za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja i uvjeta za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu kao i rokove u kojima je centar za socijalnu skrb odnosno jedinica lokalne samouprave dužna provesti postupke za priznavanje drugih prava u sustavu socijalne skrbi.
Uz članak 325.
Ovim člankom propisuje se da korisnik prava na naknadu do zaposlenja zadržava priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo ne utvrdi ispunjava li korisnik uvjete za ostvarivanje prava po zakonu o zapošljavanju u propisanom roku.
Također, propisana je nadležnost za postupanje u postupcima pokrenutim prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
Uz članak 326.
Ovim člankom propisuje se da korisnik prava za troškove prijevoza zadržava priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona do sklapanja ugovora sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu.
Uz članak 327.
Ovim člankom propisuje se da će se postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20), a u postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja donesenog u postupku prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjivat će se odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.
Uz članak 328.
Ovim člankom propisana je obveza imenovanja privremenog ravnatelja Zavoda i Obiteljskog centra kao i podnošenje prijedloga Hrvatskome saboru za imenovanje članova Povjerenstva.
Uz članak 329.
Ovim člankom propisano je poduzimanje radnji i rokovi za njihovo poduzimanje a koje se odnose na osnivanje i početak rada Zavoda i Obiteljskog centra kao i prestanka centara za socijalnu skrb.
Uz članak 330.
Ovim člankom uređuje se nastavak pružanja socijalnih usluga za pružatelje koji imaju sklopljen ugovor o pružanju socijalnih usluga s Ministarstvom do roka utvrđenog ugovorom.
Budući da Obiteljski domovi istekom roka od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju s radom, propisuje se dužnost pružatelja usluga koji usluge pružaju u Obiteljskom domu, a koji nakon isteka navedenog roka žele pružati socijalne usluge, da u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona usklade oblik pružanja socijalnih usluga s ovim Zakonom.
Uz članak 331.
Ovim člankom uređuje se primjena propisa u postupcima radi utvrđivanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
Uz članak 332.
Ovim člankom propisuje se dužnost doma socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska koji nema rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga za pribavljanje rješenja o utvrđivanju uvjeta odnosno za usklađivanje s odredbama ovoga Zakona.
Uz članak 333.
Ovim člankom propisuje se obveza i rok za usklađivanje općih akata ustanova socijalne skrbi s ovim Zakonom.
Uz članak 334.
Ovim člankom propisuje rok za donošenje Odluke Vlade o utvrđivanju osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade i Odluke o utvrđivanju osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava iz sustava socijalne skrbi kao i odluke koje se primjenjuju do donošenja navedenih Odluka.
Uz članak 335.
Ovim člankom propisano je donošenje Uredbe o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju Zavoda kao i uredba koja se primjenjuje do donošenja navedene Uredbe.
Uz članak 336.
Ovim člankom propisuje se obveza Ministra i rok za donošenje odluke o mreži socijalnih usluga, a do njenog donošenja ostaje na snazi Odluka o mreži socijalnih usluga od 7. studenoga 2014. godine.
Uz članak 337.
Ovim člankom propisuje se da će se na pripravnike, koji su započeli pripravnički staž prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjivati odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu sa pripravnikom.
Uz članak 338. i 339.
Ovim člankom propisuje se obveza Ministra i rok za donošenje pravilnika i odluke iz ovoga Zakona.
Uz članak 340.
Ovim člankom uređuje se primjena provedbenih propisa koji ostaju na snazi do donošenja pravilnika propisanih ovim Zakonom.
Uz članak 341.
Ovim člankom propisuje se prestanak važenja Zakona o socijalnoj skrbi (“Narodne novine”, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20), osim odredbi članka 120. koje se odnose na financiranje materijalnih i financijskih rashoda centra za socijlanu skrb koje prestaju važiti 1.1.2023. kada će se centri za socijalnu skrb pripojiti Zavodu.
Uz članak 342.
Ovim člankom propisuje se prestanak važenja odredbi koje se odnose na Obiteljski dom zbog prestanka rada Obiteljskih domova kao oblika pružanja socijalnih usluga za pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Uz članak 343.
Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona odnosno pojedinih odredbi toga Zakona.
Komentari