NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA DJECU,
S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU
PRETHODNA PROCJENA
Red.br.
Ukratko, jasno i sažeto odgovorite na pitanja:
1.
Opišite ukratko problem koji se namjerava riješiti normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Zakon o pravobranitelju za djecu donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. svibnja 2003. Objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 96 od 10. lipnja 2003. a stupio je na snagu 8. lipnja 2003.
Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske jer je donesen „običnom“ većinom nazočnih zastupnika umjesto traženom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, u smislu članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno točki II. citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuti Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017.
Prava djeteta i njihovo poštivanje su bitna karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj potreba zaštite prava i interesa djece istaknuta ja u odredbama članka 63., 64. i 65. Ustava Republike Hrvatske, odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15) i drugim propisima.
Od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta koja je dio unutarnjeg pravnog poretka sukladno odredbi članka 141. Ustava Republike Hrvatske. Člankom 4. Konvencije, države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere na primjenu prava priznatih u Konvenciji.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavljalo je ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu.
U dosadašnjem djelovanju institucije Pravobranitelja za djecu postignuta je visoka razina zaštite prava djece i opstojnost institucije je neupitna.
S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed citiranoj Odluci od 7. ožujka 2017. ocijenio neustavnost Zakona o pravobranitelju za djecu u formalnom smislu, te nije doveo u pitanje neovisnost i samostalnost institucije Pravobranitelja za djecu, ovaj Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
Kako bi se osiguralo nesmetano i neprekinuto djelovanje institucije koja štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona i čije je uvođenje 2003. bio ispunjene preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku, sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskogasabora(„Narodne novine“, broj 81/13 i 113/16).
2.
Opišite ukratko cilj koji se želi postići normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Donošenjem Zakona o pravobranitelju za djecu omogućit će se nastavak djelovanja i ostvarenja zadaće institucije Pravobranitelja za djecu i nakon prestanka važenja Zakona o pravobranitelju za djecu, 1. kolovoza 2017. – sukladno Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske. Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
3.
Navedite adresate na koje se problem trenutno odnosi i adresate na koje bi se mogao odnositi u budućnosti.(primjerice: gospodarski subjekti, organizacije civilnog društva, potrošači, dobrotvorne organizacije, umirovljenici, mladi, socijalno osjetljive skupine i sl.)
Nacrtom prijedloga Zakona osobito se omogućava djelovanje institucije radi zaštite i promicanja prava i interesa djece u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata te drugih propisa koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece.
4.
Objasnite ukratko normativno rješenje(izrađene teze propisa) i utvrdite jedno nenormativno rješenje kojim bi se također mogao postići cilj. (primjeri nenormativnog rješenja: edukacija i informiranje, sporazumi udruženja, industrija, kodeksi udruga i drugih interesnih udruženja, dobrovoljni dogovor predstavnika tržišta, standardi, trgovačke uzance i sl.)
Normativno rješenje (izrađene teze propisa):
Donošenje Zakona o pravobranitelju za djecu.
Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske stoga u ovom području nije moguće nenormativno uređenje s obzirom da se navedeni problemi mogu regulirati isključivo donošenjem zakonskog propisa.
Zakonom se uređuje djelokrug i način rada te uvjeti za imenovanje i razrješenje pravobranitelja za djecu i njegovih zamjenika, djelokrug i način rada, imenovanje i razrješenje pravobranitelja za djecu i njegovih zamjenika, osnovne zadaće pravobranitelja za djecu te osnova za ostvarenje zadaće, osnovna načela djelovanja pravobranitelja za djecu: neovisnost i samostalnost uz poštivanja načela pravičnosti i morala; zabrana političkog djelovanja i članstva u političkim strankama
5.
Odredite vremenski okvir za rješavanje problema i postizanje navedenog cilja te ukratko objasnite moguće prepreke, rizike u rješavanju problema. (primjerice: potrebna financijska sredstva, raspoloživi resursi, koordinacija tijela u provedbi, različiti pristup rješavanju problema od strane adresata propisa, dionika, manjak podrške dionika, neusklađenost zakonodavstva, dodatni administrativni postupci, informatička podrška i sl.)
Nacrt prijedloga Zakona o pravobranitelju za djecu uputit će se u hitni postupak donošenja u II. romjesečju 2017. godine radi omogućavanja nastavka djelovanja i ostvarenja zadaće institucije Pravobranitelja za djecu i nakon prestanka važenja Zakona o pravobranitelju za djecu („Narodne novine“, broj 96/03), 1. kolovoza 2017. godine.
Na sljedeća pitanja potrebno je odgovoriti sa »DA« odnosno »NE«, uz obvezni sažeti pisani osvrt.
DA
NE
6.
Da li normativno rješenje (izrađene teze propisa) zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva? Ako »DA«, navedite važeće zakonodavstvo, izravno povezano s ciljem koje će se morati mijenjati, uključujući podzakonske akte. Ukoliko postoji obveza usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU u tom području ili ukoliko postoji obveza provedbe međunarodnog ugovora za RH navedite propise koji se moraju usvojiti.
X
Navedeno normativno rješenje ne zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva.
7.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan financijski učinak u barem jednom sektoru/području i u kojem? Da li utječe na tržišno natjecanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju. (primjerice: veći financijski teret za gospodarske subjekte zbog troška prilagodbe zakonodavstvu i standardima; viši operativni troškovi; teži način kreditiranja i sl.)
X
Za provedbu ovog zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva budući da su ona već planirana i osigurana u državnom proračunu u svrhu redovitog obavljanja djelatnosti Ureda pravobraniteljice za djecu.
8.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati učinak na državni proračun odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.(primjerice: potreba za dodatnim sredstvima u proračunu za provedbu; sredstva za edukaciju službenika za nove ovlasti; sredstva za nabavu opreme; osiguranje transfera; osiguranje poticaja; sredstava za nove administrativne postupke i sl.)
X
Za provedbu ovog zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva budući da su ona već planirana i osigurana u državnom proračunu
9.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju. (primjerice: status socijalnih prava građana; promjene naknada; status građana u odnosu na kupovnu moć; socijalna uključenost građana; zaštita posebnih skupina ljudi, ravnopravnost spolova i sl.)
X
Donošenje ovog zakona omogućit će nastavak djelovanja institucije Pravobranitelja za djecu u svrhu zaštite prava djece. Ukoliko se navedeni zakon ne donese postala bi upitna opstojnost institucije te se ne bi mogla omogućiti i nadalje visoka razina zaštite prava djece.
10.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.(primjerice: utjecaj na ispuštanje stakleničkih plinova, utjecaj na šume, na gospodarenje otpadom, na biljni i životinjski svijet, na zaštitu voda, na zaštitu tla, na zaštitu kulturne baštine i sl.)
X
Navedeno normativno rješenje neće imati nikakav učinak na okoliš niti na održivi razvitak.
11.
Hoće li navedeno normativno rješenje zahtijevati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate i s kojim ciljem? Hoće li navedena rješenja dodatno povećati administrativne prepreke za poslovanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju. (primjerice: dodjela ovlaštenja; utvrđivanje prava i/ili obveza posebnim upravnim aktom; provedba upravnog/inspekcijskog nadzora; pribavljanje posebnih dozvola, rješenja, suglasnosti; povećanje ili uvođenje nove administrativne tarife; izmjene administrativnog postupka i sl.)
X
Navedeno normativno rješenje neće zahtijevati provedbu administrativnih niti upravnih postupaka.
12.
Hoće li za postizanje cilja biti nužan povezani rad više tijela državne uprave odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite tijela od kojih se očekuje povezani rad.
X
Za postizanje cilja neće biti nužan povezan rad više tijela državne upravne odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave.
13.
Imate li saznanja da li je isti problem postojao i na koji način je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije odnosno trećih zemalja? – navedite primjere.(primjerice: poticanje malog gospodarstva; različito rješavanje ambalažnog otpada; fleksibilnost radnog zakonodavstva; rad na nepuno radno vrijeme; pojednostavljenje administrativnog postupka; smanjenje oboljelih od malignih bolesti; maloljetnička delikvencija i dr.)
X
Nije poznato da li je isti problem postojao u drugim zemljama Europske unije odnosno trećih zemalja.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavlja ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu.
TEZE
NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA DJECU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zakon o pravobranitelju za djecu donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. svibnja 2003. Objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 96 od 10. lipnja 2003. a stupio je na snagu 8. lipnja 2003. Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske jer je donesen „običnom“ većinom nazočnih zastupnika umjesto traženom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, u smislu članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno točki II. citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuti Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017.
Prava djeteta i njihovo poštivanje su bitna karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj potreba zaštite prava i interesa djece istaknuta ja u odredbama članka 63., 64. i 65. Ustava Republike Hrvatske, odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15) i drugim propisima.
Od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta koja je dio unutarnjeg pravnog poretka sukladno odredbi članka 141. Ustava Republike Hrvatske. Člankom 4. Konvencije, države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere na primjenu prava priznatih u Konvenciji.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavlja ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu. U dosadašnjem djelovanju institucije Pravobranitelja za djecu postignuta je visoka razina zaštite prava djece i opstojnost institucije je neupitna. S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u uvodno citiranoj Odluci od 7. ožujka 2017. ocijenio neustavnost Zakona o pravobranitelju za djecu u formalnom smislu, te nije doveo u pitanje neovisnost i samostalnost institucije Pravobranitelja za djecu, ovaj Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje predloženog Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavak 1. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVANA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
1. Ocjena stanja
Zakon o pravobranitelju za djecu donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. svibnja 2003. Objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 96 od 10. lipnja 2003. a stupio je na snagu 8. lipnja 2003.
Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske jer je donesen „običnom“ većinom nazočnih zastupnika umjesto traženom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, u smislu odredbe članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno točki II. citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuti Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017.
2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom
Prava djeteta i njihovo poštivanje su bitna karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj potreba zaštite prava i interesa djece istaknuta ja u odredbama članka 63., 64. i 65. Ustava Republike Hrvatske, u Obiteljskom zakonu („Narodne novine“, broj 103/15) i drugim propisima.
Od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta koja je dio unutarnjeg pravnog poretka sukladno odredbi članka 141. Ustava Republike Hrvatske. Člankom 4. Konvencije, države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere na primjenu prava priznatih u Konvenciji.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavljalo je ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu.
U dosadašnjem djelovanju institucije Pravobranitelja za djecu postignuta je visoka razina zaštite prava djece i opstojnost institucije je neupitna.
S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u uvodno citiranoj Odluci od 7. ožujka 2017. ocijenio neustavnost Zakona o pravobranitelju za djecu u formalnom smislu, te nije doveo u pitanje neovisnost i samostalnost institucije, ovaj Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
Prijedlogom Zakona propisuju se:
-osnovna načela djelovanja pravobranitelja za djecu (neovisnost, samostalnost, nestranačka pripadnost),
-djelokrug i način rada
-uvjeti za imenovanje i razrješenje pravobranitelja za djecu i njegovih zamjenika
-sudjelovanje pravobranitelja za djecu u postupku donošenja propisa koji se odnose na prava djece ili kojima se uređuju pitanja značajna za djecu,
-suradnja s tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanovama, udrugama i drugim pravnim i fizičkim osobama koja se bave pitanjima od značaja za djecu
-obveza podnošenja izvješća Hrvatskom saboru o svom radu
-osiguranje sredstava za rad pravobranitelja za djecu i druga pitanja važna za rad pravobranitelja za djecu
3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
Donošenjem Zakona o pravobranitelju za djecu omogućit će se nastavak djelovanja i ostvarenja zadaće institucije Pravobranitelja za djecu i nakon prestanka važenja Zakona o pravobranitelju za djecu, 1. kolovoza 2017. – sukladno Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Donošenje i primjena ovoga Zakona neće zahtijevati osiguranje dodatnih sredstava u državnom proračunu.
IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO ŽURNOM POSTUPKU
Sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, broj 81/13 i 113/16) predlaže se donošenje Zakona o pravobranitelju za djecu po hitnom postupku.
Naime, sukladno Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017. Kako bi se osiguralo nesmetano i neprekinuto djelovanje institucije koja štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona i čije je uvođenje 2003. bilo ispunjenje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku.
KLASA:022-03/17-01/46
URBROJ:519-06/1-17-2
Zagreb, 27. travnja 2017.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA DJECU,
S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
MINISTARSTVO ZA DEMOGRAFIJU OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU
PRETHODNA PROCJENA
Red.br.
Ukratko, jasno i sažeto odgovorite na pitanja:
1.
Opišite ukratko problem koji se namjerava riješiti normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Zakon o pravobranitelju za djecu donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. svibnja 2003. Objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 96 od 10. lipnja 2003. a stupio je na snagu 8. lipnja 2003.
Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske jer je donesen „običnom“ većinom nazočnih zastupnika umjesto traženom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, u smislu članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno točki II. citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuti Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017.
Prava djeteta i njihovo poštivanje su bitna karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj potreba zaštite prava i interesa djece istaknuta ja u odredbama članka 63., 64. i 65. Ustava Republike Hrvatske, odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15) i drugim propisima.
Od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta koja je dio unutarnjeg pravnog poretka sukladno odredbi članka 141. Ustava Republike Hrvatske. Člankom 4. Konvencije, države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere na primjenu prava priznatih u Konvenciji.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavljalo je ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu.
U dosadašnjem djelovanju institucije Pravobranitelja za djecu postignuta je visoka razina zaštite prava djece i opstojnost institucije je neupitna.
S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed citiranoj Odluci od 7. ožujka 2017. ocijenio neustavnost Zakona o pravobranitelju za djecu u formalnom smislu, te nije doveo u pitanje neovisnost i samostalnost institucije Pravobranitelja za djecu, ovaj Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
Kako bi se osiguralo nesmetano i neprekinuto djelovanje institucije koja štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona i čije je uvođenje 2003. bio ispunjene preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku, sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, broj 81/13 i 113/16).
2.
Opišite ukratko cilj koji se želi postići normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Donošenjem Zakona o pravobranitelju za djecu omogućit će se nastavak djelovanja i ostvarenja zadaće institucije Pravobranitelja za djecu i nakon prestanka važenja Zakona o pravobranitelju za djecu, 1. kolovoza 2017. – sukladno Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske. Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
3.
Navedite adresate na koje se problem trenutno odnosi i adresate na koje bi se mogao odnositi u budućnosti. (primjerice: gospodarski subjekti, organizacije civilnog društva, potrošači, dobrotvorne organizacije, umirovljenici, mladi, socijalno osjetljive skupine i sl.)
Nacrtom prijedloga Zakona osobito se omogućava djelovanje institucije radi zaštite i promicanja prava i interesa djece u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata te drugih propisa koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece.
4.
Objasnite ukratko normativno rješenje (izrađene teze propisa) i utvrdite jedno nenormativno rješenje kojim bi se također mogao postići cilj. (primjeri nenormativnog rješenja: edukacija i informiranje, sporazumi udruženja, industrija, kodeksi udruga i drugih interesnih udruženja, dobrovoljni dogovor predstavnika tržišta, standardi, trgovačke uzance i sl.)
Normativno rješenje (izrađene teze propisa):
Donošenje Zakona o pravobranitelju za djecu.
Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske stoga u ovom području nije moguće nenormativno uređenje s obzirom da se navedeni problemi mogu regulirati isključivo donošenjem zakonskog propisa.
Zakonom se uređuje djelokrug i način rada te uvjeti za imenovanje i razrješenje pravobranitelja za djecu i njegovih zamjenika, djelokrug i način rada, imenovanje i razrješenje pravobranitelja za djecu i njegovih zamjenika, osnovne zadaće pravobranitelja za djecu te osnova za ostvarenje zadaće, osnovna načela djelovanja pravobranitelja za djecu: neovisnost i samostalnost uz poštivanja načela pravičnosti i morala; zabrana političkog djelovanja i članstva u političkim strankama
5.
Odredite vremenski okvir za rješavanje problema i postizanje navedenog cilja te ukratko objasnite moguće prepreke, rizike u rješavanju problema . (primjerice: potrebna financijska sredstva, raspoloživi resursi, koordinacija tijela u provedbi, različiti pristup rješavanju problema od strane adresata propisa, dionika, manjak podrške dionika, neusklađenost zakonodavstva, dodatni administrativni postupci, informatička podrška i sl.)
Nacrt prijedloga Zakona o pravobranitelju za djecu uputit će se u hitni postupak donošenja u II. romjesečju 2017. godine radi omogućavanja nastavka djelovanja i ostvarenja zadaće institucije Pravobranitelja za djecu i nakon prestanka važenja Zakona o pravobranitelju za djecu („Narodne novine“, broj 96/03), 1. kolovoza 2017. godine.
Na sljedeća pitanja potrebno je odgovoriti sa »DA« odnosno »NE«, uz obvezni sažeti pisani osvrt.
DA
NE
6.
Da li normativno rješenje (izrađene teze propisa) zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva ? Ako »DA«, navedite važeće zakonodavstvo, izravno povezano s ciljem koje će se morati mijenjati, uključujući podzakonske akte. Ukoliko postoji obveza usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU u tom području ili ukoliko postoji obveza provedbe međunarodnog ugovora za RH navedite propise koji se moraju usvojiti .
X
Navedeno normativno rješenje ne zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva.
7.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan financijski učinak u barem jednom sektoru/području i u kojem? Da li utječe na tržišno natjecanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju . (primjerice: veći financijski teret za gospodarske subjekte zbog troška prilagodbe zakonodavstvu i standardima; viši operativni troškovi; teži način kreditiranja i sl.)
X
Za provedbu ovog zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva budući da su ona već planirana i osigurana u državnom proračunu u svrhu redovitog obavljanja djelatnosti Ureda pravobraniteljice za djecu.
8.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati učinak na državni proračun odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju. (primjerice: potreba za dodatnim sredstvima u proračunu za provedbu; sredstva za edukaciju službenika za nove ovlasti; sredstva za nabavu opreme; osiguranje transfera; osiguranje poticaja; sredstava za nove administrativne postupke i sl.)
X
Za provedbu ovog zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva budući da su ona već planirana i osigurana u državnom proračunu
9.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju . (primjerice: status socijalnih prava građana; promjene naknada; status građana u odnosu na kupovnu moć; socijalna uključenost građana; zaštita posebnih skupina ljudi, ravnopravnost spolova i sl.)
X
Donošenje ovog zakona omogućit će nastavak d jelovanja institucije Pravobranitelja za djecu u svrhu zaštite prava djece. Ukoliko se navedeni zakon ne donese postala bi upitna opstojnost institucije te se ne bi mogla omogućiti i nadalje visoka razina zaštite prava djece.
10.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju . ( primjerice: utjecaj na ispuštanje stakleničkih plinova, utjecaj na šume, na gospodarenje otpadom, na biljni i životinjski svijet, na zaštitu voda, na zaštitu tla, na zaštitu kulturne baštine i sl.)
X
Navedeno normativno rješenje neće imati nikakav učinak na okoliš niti na održivi razvitak.
11.
Hoće li navedeno normativno rješenje zahtijevati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate i s kojim ciljem? Hoće li navedena rješenja dodatno povećati administrativne prepreke za poslovanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju . ( primjerice: dodjela ovlaštenja; utvrđivanje prava i/ili obveza posebnim upravnim aktom; provedba upravnog/inspekcijskog nadzora; pribavljanje posebnih dozvola, rješenja, suglasnosti; povećanje ili uvođenje nove administrativne tarife; izmjene administrativnog postupka i sl.)
X
Navedeno normativno rješenje neće zahtijevati provedbu administrativnih niti upravnih postupaka.
12.
Hoće li za postizanje cilja biti nužan povezani rad više tijela državne uprave odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite tijela od kojih se očekuje povezani rad.
X
Za postizanje cilja neće biti nužan povezan rad više tijela državne upravne odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave.
13.
Imate li saznanja da li je isti problem postojao i na koji način je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije odnosno trećih zemalja? – navedite primjere. (primjerice: poticanje malog gospodarstva; različito rješavanje ambalažnog otpada; fleksibilnost radnog zakonodavstva; rad na nepuno radno vrijeme; pojednostavljenje administrativnog postupka; smanjenje oboljelih od malignih bolesti; maloljetnička delikvencija i dr.)
X
Nije poznato da li je isti problem postojao u drugim zemljama Europske unije odnosno trećih zemalja.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavlja ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu.
TEZE
NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA DJECU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zakon o pravobranitelju za djecu donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. svibnja 2003. Objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 96 od 10. lipnja 2003. a stupio je na snagu 8. lipnja 2003. Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske jer je donesen „običnom“ većinom nazočnih zastupnika umjesto traženom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, u smislu članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno točki II. citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuti Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017.
Prava djeteta i njihovo poštivanje su bitna karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj potreba zaštite prava i interesa djece istaknuta ja u odredbama članka 63., 64. i 65. Ustava Republike Hrvatske, odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15) i drugim propisima.
Od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta koja je dio unutarnjeg pravnog poretka sukladno odredbi članka 141. Ustava Republike Hrvatske. Člankom 4. Konvencije, države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere na primjenu prava priznatih u Konvenciji.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavlja ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu. U dosadašnjem djelovanju institucije Pravobranitelja za djecu postignuta je visoka razina zaštite prava djece i opstojnost institucije je neupitna. S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u uvodno citiranoj Odluci od 7. ožujka 2017. ocijenio neustavnost Zakona o pravobranitelju za djecu u formalnom smislu, te nije doveo u pitanje neovisnost i samostalnost institucije Pravobranitelja za djecu, ovaj Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje predloženog Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavak 1. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVANA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
1. Ocjena stanja
Zakon o pravobranitelju za djecu donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. svibnja 2003. Objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 96 od 10. lipnja 2003. a stupio je na snagu 8. lipnja 2003.
Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-I-4301/2005 od 7. ožujka 2017. ukinuo Zakon o pravobranitelju za djecu ocjenjujući ga, u formalnom smislu, nesuglasnim s Ustavom Republike Hrvatske jer je donesen „običnom“ većinom nazočnih zastupnika umjesto traženom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, u smislu odredbe članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno točki II. citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuti Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017.
2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom
Prava djeteta i njihovo poštivanje su bitna karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj potreba zaštite prava i interesa djece istaknuta ja u odredbama članka 63., 64. i 65. Ustava Republike Hrvatske, u Obiteljskom zakonu („Narodne novine“, broj 103/15) i drugim propisima.
Od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta koja je dio unutarnjeg pravnog poretka sukladno odredbi članka 141. Ustava Republike Hrvatske. Člankom 4. Konvencije, države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere na primjenu prava priznatih u Konvenciji.
Uvođenje instituta pravobranitelja za djecu 2003. predstavljalo je ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske proizašle iz odredbi Konvencije o pravima djeteta kao i Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1460 (2000) a koja je oživotvorena stupanjem na snagu Zakona o pravobranitelju za djecu.
U dosadašnjem djelovanju institucije Pravobranitelja za djecu postignuta je visoka razina zaštite prava djece i opstojnost institucije je neupitna.
S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u uvodno citiranoj Odluci od 7. ožujka 2017. ocijenio neustavnost Zakona o pravobranitelju za djecu u formalnom smislu, te nije doveo u pitanje neovisnost i samostalnost institucije, ovaj Prijedlog Zakona u sadržajnom smislu uređuje institut pravobranitelja za djecu na vrlo sličan način kako je to bilo propisano ukinutim Zakonom o pravobranitelju za djecu.
Prijedlogom Zakona propisuju se:
- osnovna načela djelovanja pravobranitelja za djecu (neovisnost, samostalnost, nestranačka pripadnost),
- djelokrug i način rada
- uvjeti za imenovanje i razrješenje pravobranitelja za djecu i njegovih zamjenika
- sudjelovanje pravobranitelja za djecu u postupku donošenja propisa koji se odnose na prava djece ili kojima se uređuju pitanja značajna za djecu,
- suradnja s tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanovama, udrugama i drugim pravnim i fizičkim osobama koja se bave pitanjima od značaja za djecu
- obveza podnošenja izvješća Hrvatskom saboru o svom radu
- osiguranje sredstava za rad pravobranitelja za djecu i druga pitanja važna za rad pravobranitelja za djecu
3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
Donošenjem Zakona o pravobranitelju za djecu omogućit će se nastavak djelovanja i ostvarenja zadaće institucije Pravobranitelja za djecu i nakon prestanka važenja Zakona o pravobranitelju za djecu, 1. kolovoza 2017. – sukladno Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Donošenje i primjena ovoga Zakona neće zahtijevati osiguranje dodatnih sredstava u državnom proračunu.
IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO ŽURNOM POSTUPKU
Sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, broj 81/13 i 113/16) predlaže se donošenje Zakona o pravobranitelju za djecu po hitnom postupku.
Naime, sukladno Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Zakon o pravobranitelju za djecu prestaje važiti 1. kolovoza 2017. Kako bi se osiguralo nesmetano i neprekinuto djelovanje institucije koja štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona i čije je uvođenje 2003. bilo ispunjenje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku.