NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
1. Ocjena stanja
Autorsko pravo i srodna prava kao prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/2003, 79/2007, 80/2011, 125/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017 i 96/2018) te Pravilnikom o stručnim mjerilima i postupku izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava i o naknadama za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava („Narodne novine“, broj 107/2017), Pravilnikom o visini naknade za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava („Narodne novine“, broj 107/2017), kao i relevantnim međunarodnim ugovorima kojima je Republika Hrvatska pristupila.
Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, koja su sastavnice pravnog područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje. U tom smislu predloženi novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i do sada važeći, sadrži odredbe sljedećih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska članica: (1) Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela1, (2) Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu2, (3) Univerzalna konvencija o autorskom pravu revidirana u Parizu3 (1971.), (4) Konvencija kojom se osniva Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo4, (5) Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)5, (6) Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita6, (7) Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih fonograma7, (8) Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (tzv. WTO TRIPS Ugovor8), (9) Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo9, (10) Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo10 te (11) Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (Marakeški ugovor)11.
Također, radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva u području autorskog prava i srodnih prava s pravnom stečevinom EU-a u predloženi su Zakon, kao i u do sada važeći, ugrađene odredbe sljedećih direktiva: (1) Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje; (2) Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka; (3) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu; (4) Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela; (5) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva;(6)Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu; (7) Direktiva2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva(kodificirana verzija); (8) Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (kodificirana verzija); (9) Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija); (10) Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava; (11) Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi; (12) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu i (13) Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu.
Jedan od prioriteta Europske komisije (EK) u sastavu tijekom razdoblja 2014. do 2019. godine bila je modernizacija propisa Europske unije (EU) u području autorskog prava. Modernizacija je najavljena 2015. godine u Političkim smjernicama predsjednika Junckera za tada novu Europsku komisiju „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene“, a dalje je naznačena u okviru političko-strateškog dokumenta Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital Single Market, DSM) od 6. svibnja 2015. godine. Prvi konkretni strateško-planski dokument za modernizaciju područja autorskog prava predstavlja Komunikacija EK-a „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava“ iz prosinca 2015. u kojem EK konkretno najavljuje način na koji namjerava postići dugoročni moderan europski okvir za autorska prava (uključujući i njima srodna prava).U rujnu 2016. godine EK je objavila daljnje dokumente reforme autorskog i srodnih prava - Komunikaciju „Promicanje pravednog, učinkovitog i konkurentnog europskog gospodarstva utemeljenog na autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu“ i četiri zakonodavna prijedloga. Dva zakonodavna prijedloga su se odnosila na implementaciju Marakeškog ugovora12, dok su druga dva činila Prijedlog direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu te Prijedlog uredbe o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa13.
Kao podloga za pripremu prijedloga modernizacije zakonodavnog okvira Europske unije provedene su detaljne analize koje su potvrdile potrebu za modernizacijom pravnog okvira zaštite autorskog prava i srodnih prava u EU-u, koja se na nacionalnoj razini provodi predmetnim prijedlogom Zakona. U radnom dokumentu Europske komisije Ispitivanje procjene učinka modernizacije propisa EU-a o autorskom pravu14 detaljno su razmotreni problemi povezani s funkcioniranjem propisa EU-a o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, potreba za djelovanjem na razini EU-a, moguća rješenja i učinci tih rješenja. O navedenim prijedlozima modernizacije zakonodavnog okvira EU-a provedene su iscrpne rasprave u institucijama EU-a u razdoblju od 2016. do 2019. godine, u kojima je Republika Hrvatska vrlo aktivno sudjelovala. Obje direktive donesene su i potom objavljene u Službenom listu Europske unije L 130 od 17. svibnja 2019. godine pod nazivima: (1) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/790), te (2)Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/789)15. Obje direktive obvezuju države članice Europske unije da usvoje odgovarajuće zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s direktivama do 7. lipnja 2021. godine.
S obzirom na opseg modernizacije sustava zaštite autorskog prava i srodnih prava koju je potrebno provesti radi provedbe Direktive 2019/790 i Direktive 2019/789 na nacionalnoj razini, te uzimajući u obzir da je važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine višekratno mijenjan i dopunjavan, pri čemu nije utvrđen pročišćeni tekst, sukladno odredbama mjerodavnih propisa bilo je potrebno pristupiti izradi novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
1 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
2 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
3 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
4 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
5 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/99
6 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 4/94
7 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/99
8 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 13/00 – Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (engl. Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights - TRIPS) predstavlja Dodatak 1C Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije
9 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 6/00
10 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 6/00
11 Tijekom 58. godišnjeg zasjedanja skupština Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) koje je održano u sjedištu WIPO-a u Ženevi u razdoblju od 24. rujna do 2. listopada 2018. godine izvršeno je u ime Europske unije polaganje isprave o ratifikaciji Marakeškog ugovora čime su se države članice EU-a pridružile drugim državama strankama tog ugovora. Marakeški ugovor stupio je na snagu u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj, 1. siječnja 2019. godine.
13 Tijekom zakonodavne procedure u institucijama EU-a odlučeno je da je direktiva u konkretnom slučaju primjereniji pravni oblik nego uredba.
14 Dokument oznake SWD (2016) 301 final od 14.9.2016.
15 Ispravak Direktive 2019/790 objavljen je u Službenom listu Europske unije L 134 od 22. svibnja 2019. godine.
2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim Zakonom
Sustav zaštite autorskog prava i srodnih prava ima za cilj osigurati poticaj za stvaranje autorskih djela, kao i za ulaganje u stvaranje autorskih djela i drugih predmeta zaštite, te u osiguravanje pristupa javnosti tim djelima odnosno predmetima zaštite, na način da se naknadama od korištenja djela i drugih predmeta zaštite osigura povrat ulaganja u njihovo stvaranje i osiguravanje pristupa javnosti odnosno osigura financijska osnova za daljnje bavljenje kreativnim djelatnostima. Međutim, kako se način korištenja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava bitno izmijenio u kontekstu razvoja digitalnih i informacijskih tehnologija, pokazalo se potrebnim osuvremeniti pravni okvir za zaštitu autorskog prava i srodnih prava i prilagoditi ga digitalnom društvu. U tom smislu, novim se Zakonom na nacionalnoj razini nastoje osigurati bolji pravni instrumenti za daljnji razvoj kreativnih, kulturnih i medijskih industrija koje znatno doprinose nacionalnom i europskomu gospodarstvu.
O značajnom gospodarskom i društvenom doprinosu autorskog prava i srodnih prava svjedoči, između ostaloga, studija „Industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva i ekonomska učinkovitosti u Europskoj uniji“ iz rujna 2019. godine16. Studija sadrži procjenu ukupnog doprinosa industrija koje se intenzivno koriste različitim vrstama prava intelektualnog vlasništva gospodarstvu EU-a u cjelini i gospodarstvima pojedinačnih europskih zemalja17. Prema podacima iz studije iz 2019. koja obuhvaća podatke za razdoblje od 2014. do 2016. godine doprinos industrija koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u Republici Hrvatskoj iznosio je 4,6% u ukupnoj zaposlenosti te 6,3% u bruto domaćem proizvodu. Doprinos industrija koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u EU-u je u prosjeku još veći te iznosi 5,5% u ukupnoj zaposlenosti i 6,9% u bruto domaćem proizvodu. Studija „Mapiranje kreativnih i kulturnih industrija“18 koju je 2015. izradio Ekonomski institut Zagreb za Hrvatski klaster konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija (HKKKKI) također je ukazala na značajan ekonomski potencijal kulturnih i kreativnih industrija u Republici Hrvatskoj - sektor može biti predvodnik jačanja „kulture stvaranja“ i „kreativne ekonomije“ u hrvatskome gospodarstvu, sudjelovati u inovacijskim i razvojnim procesima ostalih sektora te u modernizaciji hrvatske gospodarske strukture, a u pojedinim podsektorima utvrđen je potencijal za konkuriranje na stranim tržištima na osnovi cjenovne konkurentnosti.
Slijedom prethodno navedenog, predloženi novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ima prvenstveno za cilj prilagoditi postojeći pravni okvir tehnološkom razvoju koji je izmijenio način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava e u formalnom smislu uskladiti nacionalni propis koji uređuju područje autorskog prava i srodnih prava s odredbama Direktive 2019/790 i Direktive 2019/789 koje unose novine u ovom pravnom području.
Temeljem Direktive 2019/790 pitanja koja se uređuju novim Zakonom mogu se podijeliti na više područja. Prvo područje uređenja čini otklanjanje dosadašnje pravne nesigurnosti vezane uz određena korištenja iznimaka i ograničenja od autorskog i srodnih prava te njihovu prilagodbu digitalnom i prekograničnom okruženju. U tom smislu, predloženim Zakonom reguliraju se sljedeće obvezne iznimke:(i) iznimka za automatizirane računalne analize informacija u digitalnom obliku (tzv. rudarenje teksta i podataka), (ii) iznimka za korištenje zaštićenih sadržaja u digitalnoj i prekograničnoj nastavi i (iii) iznimka u svrhu očuvanja kulturne baštine.Drugo područje uređenja odnosi se na poboljšanje praksi licenciranja i osiguravanje šireg pristupa zaštićenom sadržaju na način da se: (i) regulira korištenje djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija koje čuvaju kulturnu baštinu i (ii) olakšava pristup audiovizualnim djelima na platformama za tzv. video na zahtjev.Treće područje uređenja odnosi se na stvaranje tržišta autorskih prava koje dobro funkcionira te se u novom Zakonu: (i) propisuje zaštita prava izdavača informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja takvih publikacija i (ii) uređuje korištenje autorskim ili srodnim pravima zaštićenih sadržaja od strane pružatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta.Četvrto područje uređenja odnosi se na osiguravanje pretpostavki za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, na način da se u novom Zakonu: (i) propisuje načelo odgovarajuće i razmjerne naknade, (ii) uvodi obveza vezana uz transparentnost informacija o korištenju predmeta zaštite, (iii) propisuje mehanizam za prilagodbu ugovora u slučaju da se izvorno propisana naknada pokaže nerazmjerno niska u odnosu na prihode od korištenja te (iv) autorima i izvođačima omogućuje opoziv isključive licencije ako nije došlo do iskorištavanja djela ili drugog predmeta zaštite.
Temeljem Direktive 2019/789, cilj koje je osigurati povoljnije uvjete za širenje u državama članicama EU-a televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica na način da se olakša licenciranje autorskog prava i srodnih prava, u novom Zakonu se uređuju sljedaća pitanja: (i) na odgovarajući način utvrđuje se primjena načelazemlje podrijetla kada organizacije za emitiranje žele prekogranično pružati određene internetske uslugekao prateće usluge radiodifuzijskom emitiranju, (ii) proširuje se obvezno kolektivno ostvarivanje prava (reguliranje prava isključivo putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, a ne pojedinačno s nositeljima prava) na sve vrste reemitiranja programa i (iii) uvode se jasna pravila reguliranja autorskog i srodnih prava u situacijama prijenosa programskih signala putem tehničkog postupka izravnog protoka (eng. direct injection).
Pored navedenih izmjena, u novom Zakonu izvršene su izmjene i/ili dopune pojedinih odredaba čiji su nedostaci zamijećeni u primjeni dosadašnjeg propisa, što će dovesti do veće jasnoće i jednostavnije primjene Zakona. Navedeno se primjerice odnosi na: autorska djela stvorena u radnom odnosu, u državnoj ili javnoj službi, ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi, detaljnije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava od strane neovisnih upravljačkih subjekata, jasnije reguliranje prerada djela, detaljnije definiranje autorskih i srodnih prava koja se ostvaruju u sustavu kolektivne zaštite, izmjene i dopune prekršajnih odredbi i drugo. Naposljetku, izvršene su odgovarajuće jezične intervencije i poboljšanja u cijelom tekstu radi uvođenja primjerenijeg nazivlja (primjerice, organizacija za radiodifuziju sada se navodi kao organizacija za emitiranje, izričaj pravo stavljanja na raspolaganje javnosti mijenja se u pravo činjenja dostupnim javnosti i dr.).
16 Navedena studija je zajednički projekt Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Europskog patentnog ureda (EPO), uz doprinos drugih ureda za intelektualno vlasništvo, službi Europske komisije i međunarodnih organizacija.
Informativne grafike koje sadrže podatke za Republiku Hrvatsku dostupne su putem poveznice:https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/guest/document_library/observatory/documents/IPContributionStudy/IPR-intensive_industries_and_economicin_EU/infographics/Croatia_hr.pdf
17 U prvoj studiji koja se odnosi na razdoblje od 2008. do 2011. godine navedeno je da su industrije koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u razdoblju od 2008. do 2011. godine doprinosile ukupnoj zaposlenosti u Europskoj uniji s 3,2%, dok je njihov udio u bruto domaćem proizvodu iznosio 4,2%. Druga studija iz listopada 2016. godine, kojom su ažurirani podaci iz prethodne studije za razdoblje od 2011. do 2013. godine te uključeni podaci za Republiku Hrvatsku kao tada novu članicu EU-a, ukazali su na još znatniji doprinos tih industrija u Europskoj uniji – 5,4% u ukupnoj zaposlenosti i 6,8% u bruto domaćem proizvodu.
18 Studija je u cjelini dostupna putem poveznice: https://hkkkki.eu//dokumenti/mapiranje.pdf
3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
Očekuje se da će donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima osigurati jasnija pravila zaštite autorskog prava i srodnih prava prikladna za primjenu u digitalnom okruženju, kojima će se postići veća pravna sigurnost te doprinijeti gospodarskoj održivosti kreativnih, kulturnih i medijskih industrija i očuvanju kulturne baštine, ne narušavajući pritom slobodu izražavanja i druge interese korisnika digitalnih sadržaja i usluga niti postavljajući neopravdana opterećenja na poslovanje pružatelja usluga informacijskog društva.
U tom smislu donošenjem novog Zakona povećat će se pravna sigurnost u području djelatnosti istraživačkih organizacija, institucija kulturne baštine i obrazovnih institucija s obzirom na to da se novim Zakonom propisuju obvezna sadržajna ograničenja autorskog i srodnih prava za potrebe rudarenja teksta i podataka, zatim za potrebe korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnoj i prekograničnoj nastavi te za potrebe očuvanja kulturne baštine. Za područje djelatnosti institucija kulturne baštine novim Zakonom osigurat će se i jasan okvir za reguliranje autorskog prava i srodnih prava kako bi se olakšala digitalizacija i širenje djela ili drugih predmeta zaštite koji se smatraju nedostupnima na tržištu. Novi Zakon uvodi mjere kojima će se olakšati licenciranje prava radi dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev, što će u konačnici doprinijeti većoj dostupnosti hrvatskih i europskih djela na tim platformama.
Novim Zakonom propisuje se novo pravo srodno autorskom pravu za izdavače informativnih publikacija (primjerice izdavače dnevnih novina, tjednih ili mjesečnih časopisa i sl.), čime bi se trebao riješiti problem s kojim se oni susreću u slučaju kada agregatori sadržaja (poput primjerice Google news i dr.) koriste u svojim objavama informativne publikacije u koje ulažu izdavači i od toga zarađuju, a da pritom s izdavačima ne dijele (ili barem ne u odgovarajućem iznosu) tako stečenu financijsku dobit.
Nadalje, prema sadašnjem pravnom uređenju ne propisuje se na jasan način odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta (primjerice Facebook, Google, Amazon) za sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Novim Zakonom uvode se promjene u ovom području na način da se jasno propisuje odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta za zaštićene sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Posljedica te odgovornosti je obveza navedenih davatelja usluga da prije početka korištenja zaštićenih sadržaja ishode od nositelja prava potrebna odobrenja (primjerice, tako da sklapaju ugovore o licenciranju u svrhu priopćavanja javnosti ili činjenja dostupnim javnosti autorskog djela ili drugih predmeta zaštite), kako bi nositelji prava primili odgovarajuću naknadu za korištenja djela ili drugih predmeta zaštite putem interneta, odnosno da u suprotnome onemoguće neovlašteno korištenje zaštićenih sadržaja.
Novi Zakon uvodi i odredbe kojima se osiguravaju pretpostavke za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite.
Također, s obzirom na to da se novim Zakonom olakšava licenciranje autorskog prava i srodnih prava za djela i druge predmete zaštite koji su sadržani u emitiranjima određenih vrsta televizijskih i radijskih programa (propisivanjem primjene načela zemlje podrijetla na prateće internetske usluge i proširenjem obveznog kolektivnog ostvarivanja prava na sve vrste reemitiranja programa), a propisuju se i jasna pravila u slučaju kada se prijenos programskih signala obavlja pomoću tehničkog postupka izravnog protoka, očekuje se kao posljedica uvođenja ovih novina lakše širenje u državama članicama EU-a nacionalnih televizijskih i radijskih programa, kao i veća dostupnost u Republici Hrvatskoj televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica.
Nadalje, detaljnijim reguliranjem prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu postići će se veća pravna sigurnost, kako za poslodavca tako i za autora koji je stvorio autorsko djelo izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i/ili po uputama poslodavca. Veća pravna sigurnost posljedica je koja će nastupiti i u pogledu jasnijeg i detaljnijeg reguliranja: autorskih djela stvorenih u državnoj ili javnoj službi, autorskih djela stvorenih na javnim sveučilištima i visokim učilištima u znanstvenom, umjetničkom i nastavnom radu, autorskih prava studenata na autorskim djelima koja su oni stvorili na javnim sveučilištima i visokim učilištima u izvršavanju svojih studentskih obaveza te prava i obveza stranaka prema ugovoru o stvaranju autorskog djela po narudžbi.
Ocjenjuje se da će preciznije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti neovisnih upravljačkih subjekata, koji kao i organizacije za kolektivno ostvarivanje prava obavljaju djelatnost kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, pridonijeti većoj transparentnosti u njihovom poslovanju i ukupnoj djelotvornosti sustava kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u Republici Hrvatskoj.
Detaljnije uređenje opsega autorskih prava i srodnih prava koja se kolektivno ostvaruju doprinijet će većoj sigurnosti za korisnike predmeta zaštite i nositelje prava.
Jasnije definiranje prerada djela razriješit će određene nejasnoće do kojih je dolazilo u praktičnoj primjeni kod korisnika predmeta zaštite te time pridonijeti većoj pravnoj sigurnosti kod svih dionika na tržištu. Ista posljedica očekuje se i u pogledu reguliranja situacije kada fizičke ili pravne osobe temeljem vlastite inicijative dostavljaju nakladniku informativnih publikacija ili organizaciji za emitiranje autorsko djelo ili predmet srodnih prava sa svrhom objave vijesti i informiranja javnosti o aktualnim vijestima.
Uvođenje šireg opsega predmeta posredovanja koji se novim Zakonom dodijeljuje Vijeću stručnjaka za naknade na području autorskog prava i srodnih prava u odnosu na propisano u važećem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, a koje je proširenje nužno zbog usklađenja s Direktivom 2019/789 i Direktivom 2019/790, imat će za posljedicu mogućnost da suprotstavljene strane predmetne sporove riješe mirnim putem pred nepristranim tijelom, izvan suda.
U Zakonu se uvode i nove prekršajne odredbe s obzirom na moguću povredu novih vrsta prava koje proizlaze iz Direktive 2019/789 i Direktive 2019/790.
III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA
S obzirom na to da se predloženim novim Zakonom unaprjeđuju određeni aspekti već postojećeg uređenja sustava zaštite autorskog prava i srodnih prava, prvenstveno u kontekstu digitalnog okruženja, te se unaprjeđuju pojedine odredbe za koje je primjena u praksi pokazala nedostatke, procjenjuje se da za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Novim Zakonom se ne uvode nove nadležnosti državnih tijela za koje bi bilo potrebno osigurati dodatna sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske, povrh sredstava koja se već osiguravaju za potrebe obavljanja propisane djelatnosti postojećih nadležnih državnih tijela. Ispunjavanje određenih novih obaveza Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo osigurat će se u okviru planiranih sredstava državnog proračuna, dok će troškove naknada za rad članova Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog prava i srodnih prava, kao i do sada, snositi stranke koje sudjeluju u postupku pred Vijećem, što će se, kao i visina naknada, urediti posebnim propisom.
ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
DIO I.
I. UVODNE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
Ovaj Zakon uređuje:
1.autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja,
2.srodna prava:
a.pravo umjetnika izvođača na njihovim izvedbama,
b.pravo proizvođača fonograma na njihovim fonogramima,
c.pravo proizvođača videograma (filmskih producenata) na njihovim videogramima,
d.pravo organizacija za emitiranje na njihovim programskim signalima,
e.pravo nakladnika informativnih publikacija na njihovim informativnim publikacijama,
f.prava proizvođača neoriginalne baza podataka na njihovim neoriginalnim bazama podataka,
g.pravo nakladnika na njihovim pisanim izdanjima,
3.autorsko pravo i srodna prava u pravnom prometu,
4.sadržajna i vremenska ograničenja autorskog prava i srodnih prava,
5.ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava,
6.zaštitu autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede,
7.područje primjene Zakona.
PRIJENOS PRAVNE STEČEVINE EUROPSKE UNIJE
Članak 2.
(1)Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6. 10. 1993.),
Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27. 3. 1996.),
Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22. 6. 2001.),
Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela (SL L 272, 13. 10. 2001.),
Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30. 4. 2004.),
Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.),
Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.),
Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (kodificirana verzija) (SL L 372, 27. 12. 2006.),
Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija) (SL L 111, 5. 5. 2009.),
Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (SL L 265, 11. 10. 2011.),
Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27. 10. 2012.),
Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014.)
Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 242, 20.9.2017.)
Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijećaod 17. ravnja 2019.o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za emitiranje i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (SL L 130, 17.5.2019.)
Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. ravnja 2019.o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019.) i Ispravak Direktive (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom prarodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019.)
(2)Ovim Zakonom osiguravaju se pretpostavke za provedbu:
Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a koji imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol.
AUTORSKO PRAVO I SRODNA PRAVA, NOSITELJI PRAVA
Članak 4.
(1)Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.
(2)Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora.
(3)Izvorni nositelj drugih srodnih prava može biti svaka fizička ili pravna osoba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(4)Autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom.
(5)Nositelj prava je svaka osoba ili subjekt koji je izvorni nositelj autorskog prava ili srodnog prava, njegov nasljednik ili druga osoba ili subjekt koji je na temelju ugovora ili zakona ovlašten ubirati prihod od autorskog ili srodnog prava.
Objavljivanje, izdavanje, javnost i javno koriŠtenje
Članak 5.
(1)Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.
(2)Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se izdanim ako su uz pristanak nositelja prava primjerci toga autorskoga djela odnosno predmeta srodnog prava ponuđeni javnosti ili stavljeni u promet u količini koja zadovoljava razumne potrebe javnosti.
(3)Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama.
(4)Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.
ODNOS IZMEĐU AUTORSKOG PRAVA I SRODNIH PRAVA
TE MEĐUSOBNI ODNOS SRODNIH PRAVA
Članak 6.
(1)Zaštita srodnih prava, po ovom Zakonu, ostavlja netaknutom i ni na koji način ne utječe na zaštitu autorskog prava. Ni jedna odredba ovoga Zakona o zaštiti srodnih prava ne smije se tumačiti tako da šteti zaštiti autorskog prava.
(2)Ostvarivanje prava umjetnika izvođača na priopćavanje javnosti fiksiranih izvedbi iz članka 128. stavka 1. ovoga Zakona ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava.
(3)Ostvarivanje prava proizvođača fonograma ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava ni prava umjetnika izvođača.
(4)Ostvarivanje prava filmskih producenata ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača ni prava proizvođača fonograma.
(5)Ostvarivanje prava organizacije za emitiranje ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma ni prava filmskih producenata.
(6)Ostvarivanje prava nakladnika informativne publikacije ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata ni prava organizacija za emitiranje na autorskih djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u informativnu publikaciju.
(7)Nakladnik informativne publikacije ne može se pozvati na svoje pravo protiv tih nositelja autorskog ili srodnih prava a osobito ih ne može pozivanjem na svoje pravo spriječiti da koriste autorska djela i predmete srodnih prava neovisno od informativne publikacije u koju su uvrštena.
(8)Ako su autorsko djelo ili predmet srodnog prava uključeni u informativnu publikaciju na temelju stečenog neisključivog prava iskorištavanja, nakladnik informativne publikacije ne može se pozvati na svoje pravo protiv drugih stjecatelja neisključivog prava iskorištavanja istih autorskih djela ili predmeta srodnih prava.
(9)Nakladnik informativne publikacije ne može pozivom na svoje pravo zabraniti korištenja autorskih djela ili predmeta srodnih prava za koja je zaštita istekla.
(10)Ostvarivanje prava proizvođača neoriginalne baze podataka ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata, prava organizacija za emitiranje ni prava nakladnika informativnih publikacija.
DIO II.
II. AUTORSKO PRAVO
Poglavlje 1. AUTORSKA DJELA
Autorsko djelo
Članak 7.
(1)Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2)Autorska djela jesu osobito:
◊jezična djela (pisana djela, govorna djela, te računalni programi koji obuhvaćaju izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku, uključujući i pripremni dizajnerski materijal)
◊glazbena djela, s riječima ili bez riječi
◊dramska i dramsko-glazbena djela
◊koreografska i pantomimska djela
◊djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti
◊djela arhitekture (skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejni projekt, glavni projekt, izvedbeni projekt i planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture)
◊djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna
◊fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom
◊audiovizualna djela, kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama koje u slijedu daju dojam pokreta, sa zvukom ili bez zvuka, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana
◊kartografska djela
◊prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.
(3)Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi kao i onoga za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava.
(4)Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 1. ovoga članka.
(5)Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.
PRERADE
Članak 8.
(1)Prijevodi i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela. To uključuje i prijevode, prilagodbe, obrade i druge izmjene računalnog programa, koje su originalne intelektualne tvorevine.
(2)Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne utječu na prava autora izvornog djela.
(3)Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva, koji su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska djela, osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.
(4)Ne smatraju se originalnim intelektualnim tvorevinama i nisu zaštićena kao prerade iz stavka 1. ovoga članka:
◊neznatno prerađena, prilagođena ili glazbeno obrađena glazbena djela s riječima ili bez riječi u odnosu na koja je istekla zaštita autorskim pravom;
◊neznatne prerade, prilagodbe ili glazbene obrade glazbenih djela s riječima ili bez riječi koje proizlaze iz načina izvedbe ili interpretacije ili umjetničkog dojma ili izraza.
AUTORSKA ZBIRKA I AUTORSKA BAZA PODATAKA
Članak 9.
(1)Zbirka samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe koja prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čini originalnu intelektualnu tvorevinu individualnog karaktera sukladno članku 7. stavku 1. ovoga Zakona (autorska zbirka), kao što je enciklopedija, zbornik, antologija, baza podataka i sl., zaštićena je kao zasebno autorsko djelo. Nijedan drugi kriterij neće se primjenjivati za prikladnost autorskopravne zaštite autorske zbirke.
(2)Zaštita koju uživa autorska zbirka iz stavka 1. ovoga članka ne proteže se na njezin sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u tu zbirku.
(3)Autorska baza podataka je autorska zbirka samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe uređena po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima.
(4)Zaštita koja je ovim Zakonom predviđena za autorsku bazu podataka iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na računalne programe koji su korišteni za njenu izradu ili rad. Takvi računalni programi zaštićeni su kao zasebna autorska djela ako su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera.
AUTORSKA DJELA KOJA SU NEDOSTUPNA NA TRŽIŠTU
Članak 10.
(1)Autorsko djelo smatra se nedostupnim na tržištu kad se, s obzirom na obilježja tog autorskog djela, nakon uloženog razumnog napora da se utvrdi je li djelo dostupno javnosti, može u dobroj vjeri smatrati da cijelo djelo nije dostupno javnosti u okviru uobičajenih tržišnih kanala. Tu su uključena i djela koja nikada nisu bila dostupna na tržištu.
(2)Razuman napor ne podrazumijeva ponovljeno djelovanje tijekom vremena ali uključuje uzimanje u obzir svih lako pristupačnih dokaza o budućoj dostupnosti djela u okviru uobičajenih kanala trgovine.
(3)Dostupnost autorskog djela na tržištu u pravilu se utvrđuje uzorkovanjem ili sličnim razmjernim mehanizmom, osim u slučajevima kad se smatra razumnim utvrđivati dostupnost javnosti pojedinačnih autorskih djela, s obzirom na pristupačnost relevantnih podataka, vjerojatnost komercijalne dostupnosti i očekivane troškove poduzimanja radnji utvrđivanja dostupnosti javnosti. Ograničena dostupnost autorskog djela, kao što je dostupnost u antikvarijatima, ili teoretska mogućnost dobivanja odobrenja za korištenje ne smatra se dostupnošću u okviru uobičajenih kanala trgovine.
(4)Autor može u svakom trenutku izričito pisanom izjavom isključiti primjenu odredaba iz stavaka 1. do 3. ovoga članka u odnosu na jedno ili više ili sva svoja djela koja se po ovome članku smatraju djelima koja su nedostupna na tržištu.
(5)Podatke o djelima koja su nedostupna na tržištu institucije kulturne baštine iz članka 178. stavka 3. ovoga Zakona dužne su dostaviti Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo u skladu s Uredbom (EU) 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ravnja 2012. o povjeravanju Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva, radi objave na javnom jedinstvenom internetskom portalu kojeg vodi taj Ured.
NezaŠtiĆene tvorevine
Članak 11.
(1)Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.
(2)Nisu autorska djela:
1.otkrića
2.ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i one na kojima se zasnivaju njegova sučelja
3.dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.
(3)Službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (primjerice, zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke i sl.) i službeni programi (primjerice, školski i akademski programi, programi rada i slično), kao i njihove zbirke, zaštićeni su kao autorska djela od trenutka stvaranja, ako su originalne intelektualne tvorevine koje imaju individualan karakter. U trenutku kad budu predani u bilo kakav službeni postupak ili budu predani službenoj osobi radi informiranja javnosti ili javnog korištenja ili kad budu objavljeni radi službenog informiranja javnosti prestaju biti zaštićeni autorskim pravom.
(4)Svatko tko na bilo koji način javno prenosi dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija i nisu predmetom autorskog prava te druge medijske informacije za koje je saznao iz drugih javno objavljenih izvora dužan je u svojoj objavi jasno i na vidljiv način označiti:
◊naziv nakladnika informativne publikacije ili organizacije za emitiranje ili drugog nakladnika medija ili elektroničkog medija koji je prvi objavio dnevnu novost, drugu vijest ili drugu medijsku informaciju te
◊ime i prezime novinara koji je potpisan, ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.
(5) Kad netko koristi tuđa autorska djela ili predmete srodnih prava koji sadrže dnevne novosti i druge vijesti ili druge medijske informacije, za izradu svojih javnih objava istih dnevnih novosti i drugih vijesti ili drugih medijskih informacija, na način za koji po ovome Zakonu nije potrebno pribaviti odobrenje, dužan je navesti izvore koje je koristio tako da na primjeren, jasan i vidljiv način označi:
◊naziv nakladnika informativne publikacije ili organizacije za emitiranje ili drugog nakladnika medija ili elektroničkog medija čije sadržaje koristi te,
◊ime i prezime novinara koji je potpisan, ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.
(6)Navođenje izvora i naziva iz stavaka 3. i. 4. ovoga članka ne smatra se oglašavanjem.
(7)Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela. Naknada se koristi za poticanje odgovarajućeg umjetničkog i kulturnog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi i kulturne raznolikosti u odgovarajućem umjetničkom i kulturnom području sukladno članku 236. stavku 4. ovoga Zakona.
(8)Kad je rok zaštite za autorsko djelo vizualnih umjetnosti istekao, nijedna tvorevina nastala umnožavanjem takvog djela nije prikladna za autorskopravnu zaštitu, osim ako je riječ reprodukciji koja je sama po sebi originalna intelektualna tvorevina njenog autora u smislu članka 7. stavka 1. ovoga Zakona.
Poglavlje 2. AUTORI
Autor
Članak 12.
(1)Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila.
(2)Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.
AUTORI SASTAVLJENIH DJELA
Članak 13.
(1)Ako dva ili više autora sastavi svoja stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojemu autorskom djelu.
(2)Međusobni odnosi autora sastavljenog djela uređuju se ugovorom. Ako takav ugovor nije sklopljen ili ugovorom ili pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava nije drukčije određeno, smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo na jednaki udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.
(3)Glazbeno djelo s riječima smatra se sastavljenim djelom.
Koautori
Članak 14.
(1)Koautori djela su osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti.
(2)Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio).
(3)U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki.
(4)Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak svih koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela, odluku o tome donijet će sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.
(5)Udio pojedinog koautora u koristima ostvarenim korištenjem njihovoga djela određuje se razmjerno njegovom koautorskom dijelu, ako nije drukčije određeno ugovorom ili pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.
KOAUTORI AUDIOVIZUALNOG DJELA
Članak 15.
(1)Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima.
(2)Koautorima audiovizualnog djela smatraju se:
1.glavni redatelj,
2.autor scenarija,
3.skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.
(3)Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator.
(4)Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela.
AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU
Članak 16.
Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 15. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, pomoćni redatelj, autor dijaloga, snimatelj, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa).
Presumpcija autorstva
Članak 17.
Autorom se smatra fizička osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.
AUTORSKA DJELA KOJIMA SE AUTOR NE MOŽE UTVRDITI ILI PRONAĆI (DJELA SIROČAD)
Članak 18.
(1)Institucije kulturne baštine iz članka 178. stavka 3. ovoga Zakona, obrazovne ustanove te javne organizacije za emitiranje dužne su u svrhu identifikacije i/ili pronalaženja autora ili koautora djela iz svojih zbirki i arhiva, u dobroj vjeri provesti pažljivu potragu za svako djelo. Pažljiva potraga provodi se prije uporabe djela, pretragom odgovarajućih izvora za odnosnu kategoriju djela te se evidentira. Ako postoje dokazi na temelju kojih se može zaključiti da se relevantni podaci o nositeljima prava mogu pronaći u drugim državama, pretražit će se i izvori podataka dostupni u tim državama.
(2)Ovaj članak primjenjuje se na:
◊djela izdana u obliku knjiga, časopisa, novina, revija ili drugih tiskovina, te kinematografska ili druga audiovizualna djela koja čine sastavni dio zbirki u javno dostupnim knjižnicama, obrazovnim ustanovama ili muzejima i drugim pravnim osobama koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i zbirki arhiva ili ustanova za filmsku i audiobaštinu; te
◊kinematografska ili druga audiovizualna djela koje su proizvele (producirale) javne organizacije za emitiranje ili njihovi pravni prednici do zaključno 31. prosinca 2002., i koja se nalaze u njihovim arhivima.
(3)Ovaj članak primjenjuje se na djela iz stavka 2. ovoga članka koja:
◊su zaštićena autorskim pravom i prvi su put izdana u Republici Hrvatskoj ili, ako nisu izdana, prvi su put emitirana u Republici Hrvatskoj ili čiji proizvođač (producent) ima sjedište ili stalno boravište u Republici Hrvatskoj;
◊nikad nisu bila izdana ili emitirana, ali su ih na drugi način uz pristanak autora prvi put javno objavile javno dostupne knjižnice, obrazovne ustanove ili muzeji i druge pravne osobe koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i arhivi, ustanove za filmsku i audiobaštinu te javne organizacije za emitiranje osnovane u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da se opravdano može smatrati da se autori tih djela ne bi protivili korištenjima opisanim u članku 180. ovoga Zakona;
◊su ugrađena ili uključena u ili čine sastavni dio tih djela.
(4)Ako nakon pažljive potrage nije identificiran autor ili nijedan ili neki od koautora autorskog djela ili su identificirani ali nisu svi pronađeni, to se djelo smatra djelom siročetom te će se s njim postupati na način koji je ovim Zakonom propisan za postupanje s djelima siročadi. Ako su neki koautori pronađeni, s djelom siročetom će se postupati na isti način ako su pronađeni koautori odobrili korištenje tog djela.
(5)Autor ili koautor djela koje se prema ovom članku smatra djelom siročetom može u bilo kojem trenutku prekinuti primjenu navedenih odredbi u odnosu na vlastita prava.
(6)Djelo koje se prema pravu druge države članice Europske unije smatra djelom siročetom, smatra se djelom siročetom i u Republici Hrvatskoj, bez potrebe provedbe postupka pažljive potrage. Isto se na odgovarajući način primjenjuje i na koautorska djela u odnosu na koja je u drugoj državi članici Europske unije utvrđeno da im pripada status djela siročadi jer nisu identificirani ili pronađeni svi koautori, ali samo u odnosu na njihov koautorski dio.
(7)Dodatkom I., koji je sastavni dio ovoga Zakona, odredit će se odgovarajući izvori, postupak evidentiranja i sadržaj evidencija iz stavka 1. ovoga članka.
(8)Područje Republike Hrvatske iz ovoga članka podrazumijeva i sve njezine države prednice.
Poglavlje 3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA
SadrŽaj prava
Članak 19.
(1)Autorsko pravo sadržava moralna i imovinska prava autora.
(2)Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora) te imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora).
(3)Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu.
3.1. Moralna prava autora
Pravo prve objave
Članak 20.
(1)Autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno.
(2)Do objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela.
Pravo na priznanje autorstva
Članak 21.
(1)Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela.
(2)Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.
Pravo na poŠtivanje autorskog djela
Članak 22.
(1)Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svojega autorskog djela te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svojeg autorskog djela, u skladu s odredbama iz članka 108. ovoga Zakona.
(2)Neznatne izmjene, prerade, prilagodbe ili obrade, kojima se ne dira u osnovni karakter djela ne smatraju se deformiranjem, sakaćenjem ili naruženjem u smislu stavka 1. ovoga članka.
(3)Ako je autor odobrio preradu djela iz članka 47. ovoga Zakona ili se po ovome Zakonu predmnijeva da ju je odobrio, ne može se pozivati na moralno pravo na poštivanje autorskog djela iz ovoga članka ako je prerada učinjena u skladu s ciljem zbog kojeg ju je autor odobrio ili zbog kojeg se po ovome Zakonu predmnijeva da ju je odobrio.
PRAVO NA POŠTIVANJE ČASTI ILI UGLEDA AUTORA
Članak 23.
Autor ima pravo usprotiviti se korištenju autorskog djela na način kojim se povrjeđuje njegova čast ili ugled.
Pravo OPOZIVA
Članak 24.
(1)Autor ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje njegovoga autorskog djela, i njegovo daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen.
(2)Opoziv iz stavka 1. ovoga članka ima učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka.
(3)Korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela dužan je, u roku od tri mjeseca od dana primitka izjave o opozivu iz stavka 1. ovoga članka, priopćiti autoru iznos nepokrivenih troškova koje je imao pripremajući korištenje njegova autorskog djela do dana primitka te izjave. Ako korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela to ne učini, izjava o opozivu ima učinak istekom roka iz ovog stavka.
(4)Ako autor u roku od deset godina od ostvarenja prava opoziva odluči da se autorsko djelo u pogledu kojega je ostvario pravo opoziva može ponovno koristiti, dužan je pravo iskorištavanja najprije ponuditi onomu čije je pravo opozvao pod prvotnim uvjetima.
(5)Autor se ne može odreći prava opoziva.
(6)Odredbe iz ovoga članka ne primjenjuju se na elektroničke baze podataka, računalne programe i audiovizualna djela.
3.2. Imovinska prava autora
OpĆenito
Članak 25.
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, osobito:
◊pravo umnožavanja
◊pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
◊pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,
◊pravo prerade.
UMNOŽAVANJE
Članak 26.
(1)Pravo umnožavanja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo umnožavanja uključuje i fiksiranje koje označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu.
(2)Autorsko djelo se osobito umnožava: grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog računalnom mrežom na materijalnu podlogu, učitavanjem ili pohranom računalnog programa, umnožavanjem koje je potrebno za prikazivanje, izvođenje ili prenošenje računalnog programa, kao i umnožavanjem autorskog djela u okviru prateće internetske usluge iz članka 41. stavka 2. ovoga Zakona.
Distribucija, iznajmljivanje i JAVNA POSUDBA
Članak 27.
(1)Pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na drugi način, uključujući iznajmljivanje, te njihova nuđenja javnosti u tu svrhu. Skladištenje primjeraka autorskog djela i poduzimanje drugih radnji radi distribucije primjeraka autorskog djela izjednačeno je s distribucijom.
(2)Javna posudba podrazumijeva način stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela za koje nije potrebno odobrenje autora.
(3)S prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela na području države članice Europske unije ili stranke Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak, iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili uvoz izvornika ili primjeraka autorskog djela u treću državu, kao i pravo na naknadu za javnu posudbu autorskog djela.
(4)U pogledu zbirki i autorskih baza podataka, iscrpljenje prava distribucije iz stavka 3. ovoga članka odnosi se samo na daljnju prodaju.
(5)U pogledu izvornika likovnih djela iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona, pravo distribucije ne iscrpljuje se, već se primjenjuje pravo slijeđenja.
(6)Pravo iznajmljivanja je isključivo pravo davanja na korištenje izvornika ili primjeraka autorskog djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi. Pravo iznajmljivanja autorskog djela ne odnosi se na izgrađena djela arhitekture i djela primijenjenih umjetnosti.
(7)Autor koji svoje pravo iznajmljivanja prepusti proizvođaču fonograma ili filmskom producentu, zadržava pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje svojega autorskog djela, koje se ne može odreći. Naknadu za iznajmljivanje dužna je plaćati osoba koja iznajmljuje autorsko djelo. Pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje ostvaruje se obavezno kolektivno.
(8)Pravo na naknadu za javnu posudbu je pravo na primjerenu naknadu, ako se izvornik ili primjerci autorskog djela, u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posredovanjem javnih knjižnica daju na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi. Autor se ne može odreći prava na naknadu za javnu posudbu. Pravo na naknadu za javnu posudbu ostvaruje se obavezno kolektivno.
(9)Ne mogu biti predmetom javne posudbe iz stavka 8. ovoga članka računalni programi, osim ako je ugovorom drukčije određeno, građevine i djela primijenjenih umjetnosti. Pravo na naknadu za javnu posudbu ne odnosi se na autorska djela koja međusobno posuđuju javne knjižnice.
(10)Iznimno od odredaba iz stavaka 1., 2. i 8. ovoga članka, autori autorskih baza podataka imaju isključivo pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih autorskih baza podataka.
PRAVO SLIJEĐENJA
Članak 28.
(1)Ako se izvornik likovnog djela preprodaje bilo kojim radnjama u koje su uključeni kao prodavatelji, kupci ili posrednici osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama kao što su javne aukcije, umjetničke galerije ili drugi trgovci umjetninama, autor ima pravo na odgovarajući udio od prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja uslijedi nakon njegova prvog otuđenja od strane autora (pravo slijeđenja). Iznimno, ova odredba se ne primjenjuje ako je prodavatelj umjetnička galerija koja je stekla djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije njegove preprodaje i ako cijena po kojoj se djelo preprodaje ne prelazi kunsku protuvrijednost od 10.000,00 eura.
(2)Izvornik likovnog djela je djelo likovne umjetnosti, kao što je slika, kolaž, bojana slika, crtež, gravura, otisak, litografija, kip, tapiserija, keramika, staklovina ili fotografija, ako ga je izradio sam autor. Izvornikom likovnog djela smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora.
(3)Prodavatelj koji preprodaje djelo iz stavka 2. ovoga članka po cijeni koja prelazi kunsku protuvrijednost od 500,00 eura dužan je autoru isplatiti kunsku protuvrijednost od:
1.5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 500,00 eura do 50.000,00 eura,
2.3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 50.000,01 eura do 200.000,00 eura,
3.1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 200.000,01 eura do 350.000,00 eura,
4.0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 350.000,01 eura do 500.000,00 eura,
5.0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu većem od 500.000,00 eura.
(4)Ukupni iznos koji prema stavku 3. ovoga članka pripada autoru ne može biti veći od kunske protuvrijednosti od 12.500,00 eura. Osnovicu za izračun toga iznosa čini prodajna cijena bez poreza.
(5)Ako je preprodaja izvornika likovnog djela izvršena na javnoj aukciji ili u umjetničkoj galeriji ili posredovanjem bilo kojega drugog trgovca umjetninama, organizator javne aukcije, vlasnik galerije odnosno trgovac umjetninama solidarno je odgovoran s prodavateljem za isplatu iznosa koji pripada autoru.
(6)Autor se ne može odreći prava slijeđenja. Pravo slijeđenja ne može se prenositi pravnim poslovima za života autora niti može biti predmetom ovrhe ali se nasljeđuje.
(7)Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova djela, zahtijevati od svake osobe iz stavka 1. ovoga članka bilo koji podatak koji mu je potreban za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.
PriopĆavanje autorskog djela javnosti
Članak 29.
(1)Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem. Za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno je pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2)Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća, osobito:
◊pravo javnog izvođenja
◊pravo javnog prikazivanja scenskih djela
◊pravo javnog prenošenja
◊pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela
◊pravo javnog prikazivanja
◊pravo emitiranja
◊pravo reemitiranja
◊pravo prijenosa izravnim protokom
◊pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti
◊pravo učiniti dostupnim javnosti
◊pravo priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge
◊pravo davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta.
Javno izvoĐenje
Članak 30.
Pravo javnog izvođenja isključivo je pravo priopćavanja javnosti:
◊djela iz područja književnosti ili znanosti njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (pravo javnog recitiranja),
◊glazbenog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javne glazbene izvedbe).
Javno prikazivanje scenskih djela
Članak 31.
Pravo javnoga scenskog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti dramskoga, dramsko-glazbenoga, koreografskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.
Javno prenoŠenje
Članak 32.
Pravo javnog prenošenja isključivo je pravo da se recitacija, glazbena izvedba ili scensko prikazivanje autorskog djela priopći javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojemu se autorsko djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje, putem zvučnika, ekrana ili bilo kojega drugoga tehničkog uređaja.
Javno priopĆavanje fiksiranog djela
Članak 33.
Pravo javnog priopćavanja fiksiranog autorskog djela isključivo je pravo priopćavanja javnosti zvučno ili vizualno snimljenog autorskog djela s podloge na koju je fiksirano.
Javno prikazivanje
Članak 34.
Pravo javnog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti djela likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografskog ili audiovizualnog djela, te kartografskog djela ili prikaza znanstvene ili tehničke prirode, pomoću tehničkih uređaja.
emitiranje i satelitsko emitiranje
Članak 35.
(1)Pravo emitiranja isključivo je pravo priopćavanja autorskog djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala koji su namijenjeni prijamu za javnost, bežično (uključujući satelit) ili putem žica.
(2)Priopćavanje javnosti putem satelita (emitiranje putem satelita) postoji kad se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za emitiranje, programski signali namijenjeni prijamu za javnost odašilju u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi prema satelitu i od satelita prema zemlji.
(3)Satelit, za potrebe ovoga Zakona, je svaki satelit koji radi na frekvencijskim područjima rezerviranim za emitiranje radijskih ili televizijskih programskih signala namijenjenih prijamu javnosti ili zatvorenoj osobnoj komunikaciji. Ako je riječ o zatvorenoj osobnoj komunikaciji, uvjeti za osobni prijam signala moraju biti usporedivi s onima za prijam takvih signala za javnost.
(4)Kad su programski signali kodirani, priopćavanje se smatra obavljenim ako je od strane organizacije za emitiranje ili uz njezin pristanak javnosti pružena mogućnost opskrbe sredstvima za dekodiranje tih signala.
PRIMJENA NAČELA DRŽAVE PODRIJETLA U SATELITSKOM EMITIRANJU
Članak 36.
(1)Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u Republici Hrvatskoj onda kad se u Republici Hrvatskoj pod kontrolom organizacije za emitiranje programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema zemlji.
(2)Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u državi članici Europske unije različitoj od Republike Hrvatske onda kad se u toj drugoj državi članici programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac.
(3)Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije onda kad su programski signali odaslani na satelit iz zemaljske satelitske odašiljačke postaje koja se nalazi u Republici Hrvatskoj odnosno u toj drugoj državi članici Europske unije, a postupak emitiranja putem satelita obavlja se u državi koja nije članica Europske unije i koja ne osigurava jednaku razinu pravne zaštite kod emitiranja putem satelita kao država članica Europske unije. U takvom slučaju smatra se da emitiranje putem satelita poduzima osoba koja upravlja zemaljskom satelitskom odašiljačkom postajom u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije.
(4)Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja tamo gdje organizacija za emitiranje ima svoj glavni poslovni nastan onda kad se za odašiljanje programskih signala na satelit ne koristi zemaljska satelitska odašiljačka postaja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije već je organizacija za emitiranje, koja ima svoj glavni poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije, naručila priopćavanje javnosti putem satelita, a postupak emitiranja putem satelita obavlja se u državi koja nije članica Europske unije i koja ne osigurava jednaku razinu pravne zaštite kod emitiranja putem satelita kao država članica Europske unije.
reemitiranje
Članak 37.
(1)Pravo reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da prvo emitiranje koje se provodi žicom ili zrakom, ali isključujući internetom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države, autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu koji je namijenjen prijamu za javnost, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti:
◊osoba različita od organizacije za emitiranje koja je provela prvo emitiranje ili pod čijom je kontrolom i odgovornošću ono provedeno, neovisno o tome kako operator usluge reemitiranja od nje prima programske signale u svrhe reemitiranja; i
◊ako se reemitiranje putem usluge pristupa internetu provodi u uređenom okružju.
(2)Usluga pristupa internetu je, sukladno članku 2. stavku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji, javno dostupna elektronička komunikacijska usluga kojom se omogućuje pristup internetu te time povezivanje s gotovo svim krajnjim točkama interneta, bez obzira na mrežnu tehnologiju i terminalnu opremu koja se upotrebljava.
(3)Uređeno okružje je okružje u kojem operator usluge reemitiranja pruža sigurno reemitiranje ovlaštenim korisnicima.
(4)Pravo kabelskog reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da prvo emitiranje koje se provodi žicom ili zrakom, uključujući i satelitom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države, autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti reemitiranjem putem kabelskog sustava, neovisno o tome kako operator usluge kabelskog reemitiranja prima programske signale od organizacije za emitiranje u svrhu reemitiranja.
PRIJENOS IZRAVNIM PROTOKOM
Članak 38.
(1)Pravo prijenosa izravnim protokom isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela na način da organizacija za emitiranje prenosi svoje televizijske ili radijske programske signale koji sadržavaju autorsko djelo izravno distributeru signala, pri čemu ona sama te signale ne prenosi izravno javnosti, već ih javnosti prenosi distributer.
(2)Smatra se da organizacija za emitiranje i distributer signala sudjeluju u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u pogledu koje moraju pribaviti odobrenje autora, svaki za sebe. Sudjelovanje organizacije za emitiranje i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne dovodi do njihove zajedničke odgovornosti za priopćavanje javnosti autorskog djela.
(3)Kad organizacija za emitiranje prenosi svoje televizijske ili radijske programske signale koji sadržavaju autorsko djelo izravno javnosti te time obavlja početnu radnju prijenosa i istodobno prenosi te signale drugim organizacijama za emitiranje putem tehničkog postupka izravnog protoka signala, prijenosi koje obavljaju te druge organizacije za emitiranje smatraju se zasebnom radnjom priopćavanja javnosti reemitiranjem dok se početna radnja prijenosa smatra emitiranjem.
Javno priopĆavanje emitiranja, REEMITIRANJA,PRIJENOSA IZRAVNIM PROTOKOM i činjenja dostupnim javnosti
Članak 39.
Pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela koje se emitira, reemitira, prenosi izravnim protokom ili čini dostupnim javnosti, pomoću zvučnika, ekrana ili sličnog tehničkog uređaja.
UČINITI DOSTUPNIM javnosti
Članak 40.
Pravo učiniti dostupnim javnosti isključivo je pravo da se autorsko djelo priopći javnosti, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.
PRaTEĆE INTERNETSKE USLUGE ORGANIZACIJE ZA EMITIRANJE
Članak 41.
(1)Za umnožavanje autorskog djela te njegovo priopćavanje javnosti žicom ili bežičnim putem, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge potrebno je pribaviti odobrenje u smislu članaka 26., 29. i 40. ovoga Zakona.
(2)Prateća internetska usluga je internetska usluga koju pruža organizacija za emitiranje ili koja se pruža pod njenom kontrolom i odgovornosti i koja se sastoji od pružanja javnosti televizijskih ili radijskih programa istodobno (linearno) ili tijekom određenog razdoblja nakon njihova emitiranja (usluge propuštenog sadržaja) te bilo kakvog pratećeg sadržaja uz takvo emitiranje, kao što su najave, proširenja, nadopune ili ocjenjivanje sadržaja relevantnog programa.
(3)Prateću internetsku uslugu organizacija za emitiranje korisnicima pruža zajedno s uslugom emitiranja u jasnom i podređenom odnosu s emitiranim programom, pri čemu korisnici mogu pratećoj internetskoj usluzi pristupiti odvojeno od usluge emitiranja te bezuvjetno u odnosu na uslugu emitiranja.
(4)Davanje pristupa autorskim djelima koja su uključena u televizijski ili radijski program ili djelima koja nisu povezana ni s kojim emitiranim programom organizacije za emitiranje, kao što su pristup pojedinim glazbenim ili audiovizualnim djelima ili glazbenim albumima ili videozapisima uz pomoć, primjerice, usluge videa na zahtjev, ne smatra se pratećom internetskom uslugom.
PRIMJENA NAČELA DRŽAVE PODRIJETLA NA PRATEĆE INTERNETSKE USLUGE
Članak 42.
(1)Smatra se da se priopćavanje javnosti autorskih djela žicom ili bežičnim putem u smislu članka 29. ovoga Zakona, uključujući činjenje dostupnim javnosti iz članka 40. ovoga Zakona, u okviru prateće internetske usluge koju pruža organizacija za emitiranje ili koja se pruža pod njenom kontrolom i odgovornošću, obavlja u Republici Hrvatskoj kad ta organizacija za emitiranje ima svoj glavni poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. Isto se smatra i za umnožavanje takvih djela u smislu članka 26. ovoga Zakona koje je potrebno za pružanje prateće internetske usluge za iste programe, pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom.
(2)Stavak 1. ovoga članka odnosi se na autorska djela koja su sadržana u:
◊radijskim programima
◊vijestima i informativnim programima ili
◊programima vlastite produkcije organizacije za emitiranje koja te programe u potpunosti financira vlastitim sredstvima.
(3)Vlastitim financiranjem smatra se i kad sredstva koje organizacija za emitiranje koristi za svoje produkcije dolaze iz javnih fondova.
(4)Ne smatraju se vlastitim produkcijama produkcije koje organizacija za emitiranje naručuje od proizvođača koji su neovisni o organizaciji za emitiranje te koprodukcije.
(5)Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na:
◊emitiranja sportskih događaja i autorska djela koja su u njih uključena
◊davanje odobrenja za korištenje vlastitih produkcija organizacije za emitiranje drugima, uključujući druge organizacije za emitiranje.
(6)Načelo države podrijetla ne utječe na slobodu autora i organizacija za emitiranje da se međusobno dogovore, u skladu s pravom Europske unije, o ograničenjima u pogledu iskorištavanja njihovih prava, uključujući o teritorijalnim ograničenjima.
PRAVO DAVANJA PRISTUPA JAVNOSTI DJELIMA KOJE SU UČITALI KORISNICI NA PLATFORMAMA ZA DIJELJENJE SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Članak 43.
(1)Pravo davanja pristupa javnosti autorskim djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta isključivo je pravo autora da odobri ili zabrani davatelju usluge dijeljenja sadržaja putem interneta davanje pristupa autorskom djelu koje je učitao korisnik njegove usluge dijeljenja sadržaja. Davanje pristupa javnosti djelima predstavlja priopćavanje javnosti iz članka 29. ili činjenje dostupnim javnosti autorskog djela iz članka 40. ovoga Zakona.
(2)Davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta je davatelj usluge informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina, čija je glavna ili jedna od glavnih svrha pohranjivanje i davanje pristupa javnosti velike količine autorskih djela koja su učitali njegovi korisnici, koje organizira i promovira u svrhu ostvarivanja izravne ili neizravne gospodarske ili ekonomske koristi.
(3)Davatelji usluga informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina, koji nisu osnovani u svrhu ostvarivanja gospodarske ili ekonomske koristi, kao što su neprofitne internetske enciklopedije te obrazovni i znanstveni repozitoriji, internetske platforme za razvoj i dijeljenje računalnih programa otvorenog koda, davatelji elektroničkih komunikacijskih usluga u smislu zakona kojim se uređuju elektroničke komunikacije, internetske trgovine čija je glavna djelatnost maloprodaja i koje ne omogućuju pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom, usluge u oblaku za poduzetnike i usluge u oblaku koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe kao što su servisi za internetsku pohranu podataka (cyberlockers), ne smatraju se davateljima usluga dijeljenja sadržaja putem interneta u smislu ovoga Zakona.
(4)Za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici, davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je pribaviti odobrenje autora prije početka takvog korištenja, pisanim ugovorom ili na drugi formalan način. Odobrenje koje je pribavio davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta obuhvaća i radnje korisnika usluge dijeljenja sadržaja koje potpadaju pod opseg primjene članka 26., te članka 29., ili članka 40. ovoga Zakona, kad korisnik ne djeluje na komercijalnoj osnovi ili ako svojom aktivnošću ne ostvaruje znatne prihode.
(5)Ugovori između davatelja usluga dijeljenja sadržaja i autora moraju biti pravedni i održavati razumnu raznotežu između obiju strana a autori trebaju primiti primjerenu naknadu za korištenje svojih djela.
(6)Autor nije dužan sklopiti ugovor s davateljem usluge dijeljenja sadržaja niti odobriti korištenje njegovih djela.
(7)Autor je dužan uredno obrazložiti svoj zahtjev za onemogućavanje pristupa ili uklanjanje njegovih djela.
(8)Ako je davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta sklopio ugovor s autorom, dat će mu na zahtjev podatke o korištenju djela na koja se ugovor odnosi.
(9)Kad davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta daje pristup javnosti djelima koje su učitali korisnici, na takvog davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ne primjenjuju se odredbe o ograničenju odgovornosti za pohranu podataka (hosting) iz članka 18. stavka 1. Zakona o elektroničkoj trgovini.
OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI DAVATELJA USLUGA DIJELJENJA SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Članak 44.
(1)Ako davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ne pribavi odobrenje autora za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platforama za dijeljenje sadržaja putem interneta, prije početka takvog korištenja, odgovoran je za neovlašteno priopćavanje javnosti iz članka 29. ili činjenje dostupnim javnosti autorskih djela iz članka 40. ovoga Zakona, osim ako dokaže da je:
a)poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da bi ishodio odobrenje za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta i
b)poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći i u skladu s visokim profesionalnim standardima u području odgovarajuće industrije te profesionalnom pažnjom da bi osigurao nedostupnost djela za koje su mu njihovi autori dali relevantne i potrebne podatke te, u svakom slučaju,
c)postupao žurno, nakon što je od autora primio dostatno obrazloženu obavijest, da bi onemogućio pristup i uklonio sa svojih internetskih stranica prijavljena djela te poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći i u skladu s profesionalnom pažnjom da bi spriječio njihova buduća učitavanja u skladu s točkom b) ovoga stavka.
(2)Pri utvrđivanju je li davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ispunio obveze iz stavka 1. ovoga članka te uz primjenu načela proporcionalnosti, među ostalim, uzima se u obzir sljedeće:
a)tip, publika i opseg usluge te vrsta djela koje učitavaju korisnici usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i
b)dostupnost odgovarajućih i djelotvornih sredstava te njihov trošak za davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.
(3)Na nove davatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta:
◊čije su usluge dostupne javnosti u Europskoj uniji u razdoblju kraćem od tri godine i
◊čiji je godišnji promet manji od 10 milijuna eura, izračunat u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2002., str. 36),
primjenjuje se samo točka a) stavka 1. ovoga članka u pogledu pretpostavki za isključenje odgovornosti za neovlašteno priopćavanje javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti autorskih djela. Uz to, takav je davatelj usluge dijeljenja sadržaja, nakon što je od autora primio dostatno obrazloženu obavijest, dužan žurno postupati da bi onemogućio pristup prijavljenim djelima ili da bi ih uklonio sa svojih internetskih stranica.
(4)Ako prosječan broj pojedinačnih korisnika usluga dijeljenja sadržaja putem interneta u jednom mjesecu prijeđe pet milijuna, izračunato na temelju podataka za prethodnu kalendarsku godinu, davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta iz stavka 3. ovoga članka mora dokazati da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da bi spriječio daljnje učitavanje prijavljenih djela za koje su mu njihovi autori dali relevantne i potrebne podatke.
(5)Odredbe iz stavaka 3. i 4. ovoga članka ne smiju se zlouporabiti radi izbjegavanja odgovornosti davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ili radi produžavanja povoljnijeg režima odgovornosti na razdoblje dulje od tri godine. Posebno, odredbe iz stavaka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na novoosnovane davatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ili one koji se pojavljuju pod novim imenom ali koji u oba slučaja u naravi nastavljaju djelovanje već postojećeg davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta na kojeg se odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne mogu primijeniti.
(6)Ograničenje odgovornosti iz ovoga članka ne može se primijeniti na davatelje usluga informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina kojima je glavna svrha sudjelovati ili omogućavati masovna neovlaštena korištenja autorskih djela (piratstvo).
(7)Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta će autoru na zahtjev dati odgovarajuće podatke o djelovanju njegovih praksi iz stavka 1. ovoga članka.
OGRANIČENJA KOD PROVOĐENJA USLUGE DIJELJENJA SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Članak 45.
(1)Suradnja između davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i autora iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona ne smije dovesti do onemogućavanja dostupnosti djela koja su učitali korisnici usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ako se time ne povrjeđuju autorska prava ili ako se djela koriste u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona.
(2)Primjena članaka 43. i 44. ovoga Zakona, kao i ovoga članka, ne smije dovesti do opće obveze praćenja.
(3)Odredbe članaka 43. i 44. ovoga Zakona, kao i ovoga članka ne utječu na zakonita korištenja autorskih djela, kao što su korištenja u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona te ne smiju dovesti do identificiranja pojedinih korisnika kao ni do obrade njihovih osobnih podataka, osim u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i zakonom kojim se uređuju elektroničke komunikacije.
(4)Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je putem svojih općih uvjeta poslovanja obavijestiti korisnike o mogućnostima korištenja autorskih djela u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona.
(5)Na autorska djela koja su stvorili korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta, pri učitavanju i činjenju dostupnim javnosti tih djela, osobito se primjenjuju sadržajna ograničenja iz članka 194. i 197. ovoga Zakona.
PRITUŽBE U POGLEDU USLUGE DIJELJENJA SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Članak 46.
(1)Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je uspostaviti djelotvorne i žurne pritužbene postupke i druge postupke pravne zaštite za korisnike njegovih usluga, koji su dostupni u slučaju sporova o onemogućavanju pristupa ili uklanjanju djela koje su učitali njegovi korisnici.
(2)Pritužbe korisnika usluga dijeljenja sadržaja putem interneta moraju se rješavati bez odgode a odluke o onemogućavanju pristupa ili uklanjanju učitanih djela moraju biti podložne ljudskoj provjeri.
(3)Korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta mogu pokretati postupke pred Vijećem stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava (Vijeće stručnjaka), arbitražne, druge izvansudske, kao i sudske postupke, osobito u svrhu ispitivanja primjene sadržajnih ograničenja autorskog prava, u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.
PRAVO PreradE
Članak 47.
Pravo prerade isključivo je pravo prevođenja, prilagođavanja, glazbene ili druge obrade ili koje druge preinake autorskog djela.
Poglavlje 4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU
4.1. Osnovne odredbe
NasljeĐIvanje autorskog prava
Članak 48.
(1)Autorsko pravo je nasljedivo.
(2)Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3)Na sva druga pitanja u svezi s nasljeđivanjem autorskog prava, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o nasljeđivanju.
Prenosivost autorskog prava
Članak 49.
(1)Autorsko pravo je neprenosivo osim kod nasljeđivanja i prenošenja u korist sunasljednika kod razvrgnuća nasljedničke zajednice.
(2)Druga raspolaganja autorskim pravom su dopuštena, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Ovrha
Članak 50.
(1)Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2)Ako je autor nedovršenjem autorskog djela ili neobjavljivanjem rukopisa povrijedio ugovornu obvezu, ne može ga se prisiliti na njezino ispunjenje, ali odgovara za štetu nastalu neispunjenjem obveze.
Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem
prava iskoriŠtavanja
Članak 51.
(1)Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.
(2)Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno.
(3)Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela.
(4)Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela.
(5)Ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske. U slučaju sumnje, u drugim slučajevima pravni posao kojim se raspolaže autorskim pravom treba tumačiti u korist autora.
(6)Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u izvršavanju njegovog prava.
NeizvrŠavanje I PRESTANAK iskljuČivog prava iskoriŠtavanja
Članak 52.
(1) Ne izvršava li nositelj isključivog prava iskorištavanja svoje pravo ili ga izvršava u nedovoljnoj mjeri tako da su zakoniti interesi autora povrijeđeni, autor može zahtijevati ukinuće isključivog prava iskorištavanja. Autor nema to pravo ako nositelj isključivog prava iskorištavanja dokaže da nije kriv za nastanak razloga za neizvršavanje.
(2)Kad nositelj isključivog prava iskorištavanja koji je to pravo stekao na temelju ugovora ili na drugi način od njegova izvornog nositelja prestane postojati, a nema nasljednika ni drugog pravnog sljednika, pravo iskorištavanja prestaje.
(3) Kad nositelj isključivog prava iskorištavanja koji je to pravo stekao na temelju ugovora ili na drugi način od njegova izvornog nositelja prestane postojati, a nema nasljednika ni drugog pravnog sljednika, pravo iskorištavanja prestaje.
Kasnije osnivanje prava iskoriŠtavanja
Članak 53.
Kasnije osnivanje prava iskorištavanja, pa makar i isključivo, ne djeluje štetno po ranije osnovano pravo iskorištavanja kako isključivo tako i neisključivo, osim ako ugovorom o osnivanju ranijeg prava nije drukčije određeno.
PrenoŠenje prava iskoriŠtavanja
Članak 54.
(1)Pravo iskorištavanja može se prenositi bez odobrenja autora u sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslovanja koje čini cjelinu, s jedne osobe na drugu.
(2)Kad se pravo iskorištavanja može prenositi bez suglasnosti autora, stjecatelj prava iskorištavanja odgovara solidarno za ispunjenje obveza koje prenositelj tog prava ima prema autoru.
Osnivanje daljnjih prava iskoriŠtavanja
Članak 55.
Nositelj isključivog prava iskorištavanja može na temelju svojeg prava za drugoga osnovati daljnje pravo iskorištavanja samo uz pisanu suglasnost autora. Autor ne može uskratiti svoju suglasnost ako bi to bilo protivno savjesnosti i poštenju. Suglasnost nije potrebna ako je pravo iskorištavanja osnovano jedino radi ostvarivanja u korist autora.
Raspolaganje autorskim pravom povjeravanjem ostvarivanja
Članak 56.
(1)Autor može ovlastiti drugoga da ostvaruje autorsko pravo za njegov račun. Ostvarivati autorsko pravo za račun autora može se na temelju pravnog posla kojim autor povjerava ostvarivanje svojeg prava ili neposredno na temelju zakona ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za to.
(2)Smatra se da je autor povjerio ostvarivanje svojega pojedinog prava organizaciji za kolektivno ostvarivanje odnosnog prava ako ona to pravo ostvaruje radi njegove koristi kao i koristi drugih autora za njihova odnosna prava.
Odricanje od autorskog prava
Članak 57.
Autor se ne može odreći svojega autorskog prava.
4.2. Opći dio ugovornoga autorskog prava
Autorskopravni ugovori
Članak 58.
(1)Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2)Autorskopravni ugovor, osim malog nakladničkog ugovora, koji nije sklopljen u pisanom obliku smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je pisani oblik propisan za autorskopravne ugovore očito ne proizlazi što drugo.
SadrŽaj autorskopravnih ugovora
Članak 59.
(1)Autorskopravni ugovor mora određivati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, naknadu za korištenje djela odnosno izričitu odredbu da se pravo korištenja osniva bez naknade te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik).
(2)Autorskopravni ugovor može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.
(3)Odredba ugovora o osnivanju prava iskorištavanja na svim autorovim budućim djelima ništetna je.
OdreĐivanje naknade za koriŠtenje autorskog djela
Članak 60.
(1)Autor ima pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za korištenje autorskog djela.
(2)Ako visina naknade nije određena pravnim poslom, ili je njena visina određena neprimjereno, ili primjenom članka 226. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu i razmjernu naknadu.
(3)Primjerena i razmjerna je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, stvarnu ili potencijalnu gospodarsku vrijednost stečenog prava korištenja, uzimajući pri tom u obzir i potencijalni ili ostvareni financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, doprinos autora ukupnom djelu, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće organizacije autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene i razmjerne naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj i razmjernoj naknadi, kao što su poštene tržišne prakse ili stvarno iskorištavanje djela.
(4)Naknada koja je određena u paušalnom iznosu iznimno može biti razmjerna naknada ako to odgovara okolnostima slučaja te vodeći računa o posebnostima svakog područja.
(5)Načelo primjerene i razmjerne naknade iz ovoga članka ne primjenjuje se na autore računalnih programa.
Pravo autora na izmjenu ugovora radi
praviČnijeg udjela u zaradi
Članak 61.
(1)Dopušteno je sklapati kolektivne ugovore u kojima se uređuje način prilagodbe promijenjenim okolnostima, izvorno ugovorenih naknada u autorskopravnim ugovorima.
(2)Ako nisu sklopljeni kolektivni ugovori iz stavka 1. ovoga članka, autor ima pravo zahtijevati dodatnu, primjerenu i pravičnu naknadu od nositelja prava iskorištavanja s kojim je sklopio autorskopravni ugovor ili njegovih pravnih sljednika, ako se izvorno ugovorena naknada pokaže nerazmjerno niska u usporedbi sa svim naknadnim relevantnim prihodima ostvarenim iskorištavanjem djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, doprinos autora i posebnosti i tržišne prakse u različitim područjima stvaralaštva.
(3)Autor se ne može odreći prava iz stavka 2. ovoga članka.
(4)Sporovi povezani s pravima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mogu se razriješiti prvenstveno u postupku posredovanja pred Vijećem stručnjaka prema članku 230. ovog Zakona, ili mirenjem, a ako se ne postigne sporazum o predmetu spora, onda u arbitražnom ili sudskom postupku, koje mogu pokrenuti sami autori ili njihove reprezentativne organizacije na pojedinačni zahtjev jednog ili više autora.
(5)Ovaj članak ne primjenjuje se u slučajevima kad ugovore sklope organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ili neovisni upravljački subjekt.
(6)Ovaj članak se ne primjenjuje na autore računalnih programa.
(7)Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ništetne su.
OBVEZA TRANSPARENTNOSTI
Članak 62.
(1)Autor ima pravo redovito, a najmanje jednom godišnje, primati ažurirane, relevantne i sveobuhvatne podatke o iskorištavanju svog autorskog djela koje je predmet autorskopravnog ugovora, posebno u pogledu načina iskorištavanja, svih ostvarenih prihoda od iskorištavanja, eventualnih ugovorenih odbitaka i autorske naknade koju treba primiti.
(2)Ako na temelju osnovanog prava iskorištavanja nositelj tog prava osniva daljnje pravo iskorištavanja, autor ima pravo od daljnjeg nositelja prava iskorištavanja dobiti podatke iz stavka 1. ako ih nije dobio od primarnog nositelja prava iskorištavanja, koji je ujedno dužan identificirati daljnje nositelje prava iskorištavanja. Zahtjev za dostavom podataka autor može nositelju daljnjeg prava iskorištavanja dostaviti neposredno ili posredstvom nositelja primarnog prava iskorištavanja.
(3)Obveza na dostavu podataka mora biti razmjerna i učinkovita. U opravdanim slučajevima u kojima bi obveza na dostavu svih podataka iz stavka 1. ovoga članka bila nerazmjerna s obzirom na prihode ostvarene iskorištavanjem djela, obveza se ograničuje na vrste i razinu podataka koje se u takvim slučajevima mogu razumno očekivati.
(4)Obveza na dostavu podataka ne primjenjuje se kad doprinos autora nije znatan u odnosu na ukupno djelo, osim ako autor zatraži podatke radi ostvarivanja njegovih prava iz članka 61. ovoga Zakona.
(5)Sporovi povezani s pravima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mogu se razriješiti u arbitražnim, drugim izvansudskim i sudskim postupcima ili u postupku posredovanja pred Vijećem stručnjaka prema članku 230. ovog Zakona, koje mogu pokrenuti sami autori ili njihove reprezentativne organizacije na pojedinačni zahtjev jednog ili više autora.
(6)Ovaj članak se ne primjenjuje na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i neovisne upravljačke subjekte.
(7)Ovaj članak se ne primjenjuje na autore računalnih programa.
(8) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ovoga Zakona ništetne su.
PRAVO NA JEDNOSTRANI RASKID AUTORSKOPRAVNOG UGOVORA ZBOG NEISKORIŠTAVANJA DJELA
Članak 63.
(1)Ako nositelj isključivog prava iskorištavanja u ugovorenom ili u zakonskom ili u primjerenom roku koji ne može biti kraći od tri godine, ne pristupi iskorištavanju autorskog djela, autor ga može pozvati da ispuni obvezu iskorištavanja u naknadnom primjerenom roku. Ako ni po isteku toga roka nositelj isključivog prava iskorištavanja ne pristupi iskorištavanju djela, autor može jednostranom izjavom raskinuti ugovor.
(2)Ako je iz okolnosti očigledno da nositelj isključivog prava iskorištavanja neće pristupiti iskorištavanju djela, autor može jednostranom izjavom raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje obveze iskorištavanja djela.
(3)Ako je riječ o koautorskom ili sastavljenom djelu, svi koautori ili autori sastavljenog djela mogu zajedničkom jednostranom izjavom raskinuti autorskopravni ugovor, a svaki od njih ili više njih pojedinačno samo ako je njihov autorski doprinos relativno važan za cijelo djelo.
(4)Autor nema pravo na raskid ugovora zbog neiskorištavanja djela ako je neiskorištavanje rezultat okolnosti za koje se razumno može očekivati da ih može sam ispraviti.
(5)U slučajevima kad prema odredbama ovog članka autor ima pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neiskorištavanja djela, umjesto raskida on može jednostranom izjavom otkloniti isključivost prava iskorištavanja koja je ugovorena ili koja se po ovome Zakonu predmnijeva.
(6)Ovaj članak se ne primjenjuje na autore računalnih programa te na koautore i autore doprinosa audiovizualnih djela.
(7)Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ovoga Zakona ništetne su.
Primjena propisa o obveznim odnosima
Članak 64.
Na sva pitanja u svezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.
4.3. Posebni dio ugovornoga autorskog prava
4.3.1. Nakladnički ugovor
OpĆenito o ugovoru
Članak 65.
(1)Nakladničkim ugovorom (izdavačkim ugovorom) autor se obvezuje za nakladnika (izdavača) osnovati pravo umnožavanja svojega određenoga autorskog djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribucije primjeraka autorskog djela (pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati i autoru za to platiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno, te se brinuti o uspješnoj distribuciji primjeraka autorskog djela i davati autoru podatke o distribuciji autorskog djela.
(2)Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključivo pravo izdavanja djela. Ova presumpcija ne primjenjuje se na pravo izdavanja članaka i fotografija u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama za koje nije sklopljen pisani ugovor (mali nakladnički ugovor).
OSNIVANJE drugIH prava ISKORIŠTAVANJA
Članak 66.
(1)Nakladničkim ugovorom autor može za nakladnika osnovati i pravo prevođenja svojeg djela na određeni jezik kao i pravo izdavanja prevedenog djela, pravo činjenja dostupnim javnosti djela u obliku elektroničke knjige ili druge elektroničke publikacije te druga imovinska prava.
(2)Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključiva prava iskorištavanja djela iz stavka 1. ovoga članka, osim ako je riječ o pravima iskorištavanja članaka, fotografija i videoisječaka u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama za koje nije sklopljen pisani ugovor (mali nakladnički ugovor).
Provjera toČnosti podataka
Članak 67.
(1)Autor ima svakodobno pravo uvida i kontrole nakladnikovih poslovnih knjiga i dokumentacije radi provjere točnosti podataka koje mu je nakladnik dao.
(2)Autor je ovlašten zahtijevati od treće osobe koja je za nakladnika umnožavala autorsko djelo podatke o broju umnoženih primjeraka njegovog djela, a ta je osoba dužna autoru dati potpune i istinite podatke.
Iznimka od pravila o obvezatnom pisanom obliku ugovora
Članak 68.
Nakladnički ugovor o izdavanju i drugom iskorištavanju članaka, fotografija, crteža, videoisječaka i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodičnom tisku ili publikacijama ne mora biti sklopljen u pisanom obliku (mali nakladnički ugovor).
Sklapanje ugovora preko zastupnika
Članak 69.
Zastupnik autora može zaključiti nakladnički ugovor samo za ona autorska djela koja su izričito navedena u autorovoj punomoći.
OdreĐivanje autorske naknade
Članak 70.
(1)Ako je autorska naknada određena u postotku od maloprodajne cijene prodanih primjeraka, nakladničkim ugovorom mora se odrediti minimalni broj primjeraka prvog izdanja te najniži iznos naknade koju je nakladnik obvezan platiti autoru neovisno o broju prodanih primjeraka.
(2)Ako je autorska naknada određena u paušalnom iznosu, nakladničkim ugovorom, mora se odrediti ukupni broj primjeraka ugovorenih izdanja. Ako ukupni broj primjeraka nije ugovoren, a iz dobrih poslovnih običaja ili iz okolnosti slučaja ne proizlazi drukčije, nakladnik može izdati najviše 500 primjeraka autorskog djela.
Drugi sastojci ugovora
Članak 71.
Nakladnički ugovor može sadržavati osobito i sljedeće:
◊odredbe o trajanju prava izdavanja
◊rok u kojem je autor dužan nakladniku predati uredan izvornik djela. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana sklapanja ugovora
◊rok u kojem je nakladnik dužan izdati autorsko djelo. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana predaje izvornika djela
◊broj izdanja koji je nakladnik ovlašten izdati. Ako ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik ima pravo samo na jedno izdanje djela
◊rok u kojem je nakladnik dužan izdati novo izdanje djela, ako je ugovoreno. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana računajući od dana kad je autor podnio pisani zahtjev
◊odredbu o vlasništvu izvornika. Izvornik ostaje u vlasništvu autora osim ako se na temelju ugovora obveže predati ga u vlasništvo nakladnika
◊izgled i tehničku opremljenost primjeraka djela.
PoboljŠanja i druge izmjene autorskog djela
Članak 72.
Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik je dužan u slučaju novih izdanja djela omogućiti autoru unošenje poboljšanja ili drugih izmjena autorskog djela, ako to ne mijenja karakter autorskog djela.
Propast IZVORNIKA i pripremljenog izdanja
Članak 73.
(1)Ako izvornik djela nakon njegove predaje nakladniku propadne krivnjom nakladnika ili zbog više sile, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdano. Ako autor ima drugi primjerak autorskog djela dužan je predati nakladniku primjerak tog djela na nakladnikov trošak.
(2)Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile u potpunosti propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.
(3)Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile djelomično propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo, bez plaćanja naknade autoru, umnožiti samo onoliko primjeraka autorskog djela koliko je propalo.
NakladniČko pravo prvenstva
Članak 74.
(1)Nakladnik koji je stekao pravo na izdavanje autorskog djela ima, u pogledu izdavanja toga djela u elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku, pravo prvenstva pred drugim nakladnicima koji ponude iste uvjete.
(2)Nakladnik koji se namjerava koristiti pravom iz stavka 1. ovoga članka dužan je u roku od 30 dana od dana primitka autorovog pisanog poziva dostaviti autoru svoju ponudu.
(3)Nakladničko pravo prvenstva iz stavka 1. ovoga članka traje do isteka roka od dvije godine od dana sklapanja nakladničkog ugovora.
Prestanak raskidom nakladniČkog ugovora
Članak 75.
(1)Autor može raskinuti nakladnički ugovor jednostranom pisanom izjavom ako nakladnik ne izda autorsko djelo ili ne pristupi izdavanju novog ugovorenog izdanja autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku.
(2)Ako je za neizvršavanje nakladničkog ugovora iz stavka 1. ovoga članka kriv nakladnik, autor ima, osim prava na naknadu štete, i pravo zadržati primljenu naknadu, odnosno zahtijevati isplatu ugovorene naknade.
(3)Nakladnik može jednostranom pisanom izjavom raskinuti nakladnički ugovor, ako mu autor ne preda izvornik autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku. U slučaju raskida nakladnik ima pravo na naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze.
UniŠtavanje primjeraka autorskog djela
Članak 76.
(1)Nakladnik koji neprodane primjerke autorskog djela namjerava prodati za preradu, ili ih na drugi način uništiti ili povući iz prometa, dužan je otkup tih primjeraka najprije ponuditi autoru, i to po cijeni koju bi za te primjerke dobio da ih prodaje za preradu. Ako to ne učini, odgovara za povredu prava autora na poštivanje autorskog djela iz članka 22. ovoga Zakona.
(2)Ako autor ne prihvati ponudu nakladnika iz stavka 1. ovoga članka, ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke autorskog djela nakladnik može prodati za preradu ili uništiti ili povući iz prometa.
4.3.2. Ugovor o izvođenju autorskog djela
OpĆenito o ugovoru
Članak 77.
(1)Ugovorom o izvođenju autorskog djela autor daje korisniku odobrenje za javno recitiranje autorskog djela ili javnu izvedbu glazbenog djela na način i pod uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2)Korisnik autorskog djela dužan je autoru omogućiti pristup izvođenju autorskog djela, ostvariti tehničke uvjete izvođenja koji osiguravaju poštovanje autorskih moralnih prava te autoru dostavljati popis izvedenih autorskih djela i izvještavati ga o prihodima ostvarenim izvođenjem njegova autorskog djela, ako ugovorom nije drukčije određeno.
Prestanak odobrenja
Članak 78.
Odobrenje za javno recitiranje, odnosno za javnu izvedbu glazbenog djela prestaje ako korisnik ne koristi autorsko djelo na način i pod uvjetima određenim odobrenjem.
ODGOVARAJUĆA PRIMJENA
Članak 79.
Odredbe iz članaka 77. i 78. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na ugovor o javnom prenošenju, o javnom priopćavanju fiksiranog djela, o emitiranju, o reemitiranju, o prijenosu izravnim protokom, o javnom priopćavanju emitiranja, reemitiranja i prijenosa izravnim protokom, o činjenju dostupnim javnosti te o davanju pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici nescenskih književnih i glazbenih djela na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta.
4.3.3. Ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela
OpĆenito o ugovoru
Članak 80.
(1)Ugovorom o scenskom prikazivanju autor osniva za korisnika pravo javnoga scenskog prikazivanja određenoga autorskog djela, a korisnik se obvezuje autorsko djelo scenski prikazati na način, u roku i pod uvjetima određenim ugovorom te za stečeno pravo platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2)Odredbe o ugovoru o scenskom prikazivanju primjenjuju se na odgovarajući način i na javno prenošenje, emitiranje, reemitiranje, prijenos izravnim protokom, javno priopćavanje emitiranja, reemitiranja i prijenosa izravnim protokom, činjenje dostupnim javnosti te davanje pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici scenskih prikazivanja autorskog djela, kao i javno izvođenje te druge oblike priopćavanja javnosti scenskih djela na nescenski način.
Druge obveze korisnika
Članak 81.
Na ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela na odgovarajući način primjenjuju se odredbe iz članaka 77. stavka 2. i članka 78. ovoga Zakona.
4.3.4. Ugovor o audiovizualnoj prilagodbi
OPĆENITO O UGOVORU
Članak 82.
(1)Ugovorom o audiovizualnoj prilagodbi autor daje drugoj osobi odobrenje za prilagodbu autorskog djela u audiovizualno djelo (pravo audiovizualne prilagodbe). Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je stečeno isključivo pravo audiovizualne prilagodbe.
(2)Ako je pravo prilagodbe autorskog djela stečeno kao isključivo pravo, autor izvornog djela zadržava:
1.isključivo pravo nove audiovizualne prilagodbe izvornog djela koje može ostvarivati nakon isteka dvadeset godina od sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka
2.isključivo pravo daljnje prerade izvornog djela u bilo kojem drugom umjetničkom obliku
3.pravo na primjerenu naknadu za svako iznajmljivanje videograma koji sadrži izvorno djelo.
(3)Autor se ne može odreći prava iz stavka 2. ovoga članka.
Raskid ugovora
Članak 83.
(1)Ako osoba koja je stekla pravo audiovizualne prilagodbe ne stvori audiovizaulno djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o audiovizualnoj prilagodbi ili ako završeno audiovizualno djelo ne distribuira u roku od dvije godine od dana završetka toga djela, autor djela za koje je dano pravo audiovizualne prilagodbe može raskinuti ugovor, ako nije ugovoren koji drugi rok.
(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, autor djela za koje je dano pravo audiovizualne prilagodbe zadržava pravo na isplatu naknade.
4.3.5. Ugovor o audiovizualnoj produkciji
OPĆENITO O UGOVORU
Članak 84.
(1)Ugovorom o audiovizualnoj produkciji, uređuju se odnosi između filmskog producenta, koautora audiovizualnog djela i autora doprinosa te međusobni odnosi koautora i autora doprinosa audiovizualnog djela.
(2)Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji između filmskog producenta i autora doprinosa nije drukčije određeno, smatra se da filmski producent stječe sva imovinska prava autora doprinosa u opsegu potrebnom za ispunjenje svrhe ugovora.
(3)Bez obzira na odredbe iz stavka 2. ovoga članka, autori doprinosa zadržavaju pravo da se svojim doprinosima audiovizualnom djelu samostalno koriste, ako se time ne nanosi povreda pravima filmskog producenta toga djela. Autori doprinosa ne mogu se odreći toga prava.
(4)Odredbe iz članka 55. ovoga Zakona ne primjenjuju se na audiovizualna djela. Filmski producent može na temelju svog stečenog isključivog prava iskorištavanja osnovati za drugoga daljnja prava iskorištavanja bez prethodne suglasnosti autora.
NEOTUĐIVO PRAVO KOAUTORA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU
Članak 85.
(1)Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji koautor audiovizualnog djela svoje pravo umnožavanja, pravo distribuiranja, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu osnivanjem prava iskorištavanja u skladu s ovim Zakonom, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje tog audiovizualnog djela, osim kad je riječ o prikazivanju, sukladno članku 34. ovoga Zakona, u kinima i na festivalima te na projekcijama koje su namijenjene u edukativne i obrazovne svrhe.
(2)Koautori se ne mogu odreći prava na primjerenu i razmjernu naknadu iz stavka 1. ovoga članka niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknadu je dužna platiti osoba koja koristi audiovizualno djelo. Naknada se ostvaruje obavezno kolektivno.
IzvjeŠĆe o autorskoj naknadi za prava na audiovizualnom djelu
Članak 86.
(1)Filmski producent audiovizualnog djela dužan je najmanje jedanput godišnje dostaviti koautorima i autorima doprinosa izvješće o prihodu ostvarenom svakim pojedinim načinom korištenja toga djela.
(2)Obveza na dostavu izvješća iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se kad doprinos autora nije znatan u odnosu na cijelo audiovizualno djelo, osim ako autor doprinosa zatraži podatke radi ostvarivanja njegovog prava iz članka 61. ovoga Zakona.
ZavrŠeno audiovizualno djelo
Članak 87.
(1)Audiovizualno djelo smatra se završenim kad je, u skladu sa sporazumom između glavnog redatelja i filmskog producenta, završena prva standardna kopija djela koje je predmet ugovora o audiovizualnoj produkciji.
(2)Zabranjeno je uništavanje matrice prve standardne kopije audiovizualnog djela.
(3)Ako koji od koautora ili autora doprinosa odbije nastavak suradnje na stvaranju audiovizualnog djela, ili ako zbog više sile nije u mogućnosti nastaviti tu suradnju, ne može se protiviti da se doprinos koji je već dao koristi za dovršenje toga djela. Takav autor ima odgovarajuća autorska prava na već dani doprinos audiovizualnom djelu.
Raskid ugovora
Članak 88.
(3)Ako filmski producent audiovizualnog djela ne završi djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o audiovizualnoj produkciji toga djela, ili ako završeno audiovizualno djelo ne distribuira u roku od dvije godine od dana završetka toga djela, koautori mogu raskinuti ugovor, ako nije ugovoren koji drugi rok.
(4)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka koautori djela i autori doprinosa zadržavaju pravo na isplatu naknade.
4.3.6. Ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi
SADRŽAJ UGOVORA
Članak 89.
(1)Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi autor se obvezuje stvoriti određeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naručitelju, a naručitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu i iskorištavati djelo u skladu s ugovorom o narudžbi, ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2)Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuju se i obilježja, sastojci te rokovi predaje naručenog djela kao i način iskorištavanja djela.
(3)Ako ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi ili ovim Zakonom nije drukčije određeno, smatra se da je naručitelj stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog po narudžbi, u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti, bez prostornog i vremenskog ograničenja.
(4)Ako ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi ili ovim Zakonom nije drukčije određeno, smatra se da je fizička osoba koja naručuje djelo za privatno korištenje stekla isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog po narudžbi, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ispunjenje te svrhe.
NAKNADA
Članak 90.
(1)Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuje se naknada za stvaranje autorskog djela i naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi.
(2)Ako naknada za stvaranje autorskog djela i naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi nije ugovorom određena, autoru pripada primjerena i razmjerna naknada koja se određuje prema kriterijima propisanim u članku 60. ovoga Zakona.
(3)Ako se naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi ostvaruje kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između naručitelja i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona.
RASKID UGOVORA
Članak 91.
(1)Ako naručitelj autorskog djela nije iskoristio ili ne iskorištava djelo stvoreno po ugovoru o narudžbi na način i u rokovima koji bi bili u skladu s njegovom djelatnošću ili u skladu s privatnom svrhom zbog koje naručuje djelo, autor je dužan naručitelju dati dodatan primjereni rok za iskorištavanje djela. Ako ni u tom dodatnom roku naručitelj ne iskoristi ili ne započne iskorištavati autorsko djelo u skladu s ugovorom o narudžbi, autor može zahtijevati raskid ugovora o narudžbi, osim ako naručitelj ima ozbiljan razlog zbog kojeg ne može ispuniti svoju obvezu iskorištavanja djela.
(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka autor pridržava pravo na naknadu iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona za stvaranje autorskog djela.
(3)Ako naručitelj ne plati naknadu za stvaranje autorskog djela ili naknadu za iskorištavanje autorskog djela u iznosu i rokovima koji su određeni ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi, autor može zahtijevati raskid ugovora.
(4)Raskid ugovora o narudžbi autor je u svakom slučaju dužan uputiti naručitelju u pisanom obliku.
POSEBNI SLUČAJEVI
Članak 92.
(1)U slučaju prijenosa cijelog poslovanja ili poslovnog pogona naručitelja, u kojem se iskorištava ili treba iskorištavati autorsko djelo stvoreno po narudžbi, na drugu osobu, predmnijeva se da sva autorska prava iskorištavanja iz članka 89. stavka 3. ovoga Zakona u pogledu pripadajućih autorskih djela stvorenih po narudžbi prelaze na tu osobu, zajedno s poslovanjem ili poslovnim pogonom.
(2)U slučaju prestanka ili smrti naručitelja koji nema pravnog sljednika niti nasljednika, autorska imovinska prava na autorskom djelu stvorenom po ugovoru o narudžbi u cijelosti se vraćaju autoru.
4.3.7. Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu
Autorsko djelo stvoreno u RADNOM ODNOSU
Članak 93.
(1)Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu je djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori autor izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i / ili po uputama tog poslodavca. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu uređuju se ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom.
(2)Ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je poslodavac stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti, bez prostornog i vremenskog ograničenja, i neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg trajanja je djelo nastalo.
(3)Autor djela stvorenog u radnom odnosu ima moralna autorska prava u skladu s ovim Zakonom.
(4)Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da djelo stvoreno u radnom odnosu javno objavi, prerađuje i prevodi te takvo koristi, sastavi s drugim djelom radi zajedničkog korištenja te uključi u zbirku ili bazu podataka i tako koristi, kao i da djelo predstavlja javnosti pod imenom poslodavca, zajedno s autorovim imenom, ako je to moguće s obzirom na način korištenja i ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela. Ove ovlasti poslodavac može izvršavati u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti.
(5)Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da dovrši njegovo nedovršeno djelo stvoreno u radnom odnosu, za slučaj da autoru radni odnos prestane prije dovršetka djela, kao i u slučaju kad se opravdano može smatrati da autor neće moći sam dovršiti djelo uredno i pravovremeno u skladu s potrebama poslodavca, ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
PLAĆA I POSEBNA PRIMJERENA NAKNADA
Članak 94.
(1)Pravo na naknadu za stvaranje djela u radnom odnosu i njegovo iskorištavanje u skladu s člankom 93. stavkom 2. ovoga Zakona ostvaruje se primanjem redovite plaće.
(2)Ako je korištenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu imalo bitan doprinos na povećanje dohotka odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca, autor ima pravo na posebnu primjerenu naknadu, razmjerno doprinosu kojeg je njegovo autorsko djelo imalo na povećanje dohotka odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca. Takva primjerena naknada određuje se u ugovoru o radu, pravilniku o radu ili u drugom aktu kojim se uređuje radni odnos ili u drugom ugovoru.
(3)Pravo na posebnu primjerenu naknadu iz stavka 2. ovoga članka pripada autoru neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg trajanja je autorsko djelo nastalo.
(4)Ako se prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu ostvaruju kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između poslodavca i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona.
PRAVA AUTORA U SLUČAJU NEISKORIŠTAVANJA DJELA
Članak 95.
Ako poslodavac nije iskoristio ili ne iskorištava djelo stvoreno u radnom odnosu na način i u rokovima koji bi bili u skladu s njegovom djelatnošću, autor ima pravo opozvati prava iskorištavanja iz članka 93. stavka 2. ovoga Zakona. Opoziv neće imati pravni učinak ako postoji opravdan razlog za neiskorištavanje djela.
POSEBNI SLUČAJEVI
Članak 96.
(1)U slučaju prijenosa cijelog poslovanja ili poslovnog pogona poslodavca, u kojem se iskorištava ili treba iskorištavati autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, na drugu osobu, predmnijeva se da sva autorska prava iskorištavanja iz članka 93. stavka 2. ovoga Zakona u pogledu pripadajućih autorskih djela stvorenih u radnom odnosu prelaze na tu osobu, zajedno s poslovanjem ili poslovnim pogonom.
(2)U slučaju prestanka ili smrti poslodavca koji nema pravnog sljednika niti nasljednika, prava iskorištavanja iz članka 93. stavka 2. ovoga Zakona prestaju.
AUTORSKA DJELA ČLANOVA UPRAVE
Članak 97.
Odredbe iz članaka od 93. do 96. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na autorska djela koja u ispunjavanju svojih obveza prema trgovačkom društvu stvori član upravnih ili nadzornih tijela trgovačkog društva. U takvom slučaju trgovačko društvo smatra se poslodavcem. Isto se na odgovarajući način primjenjuje i u odnosu prema drugim pravnim osobama te autorima koji su članovi statutarnih tijela tih pravnih osoba.
4.3.8. Autorsko djelo stvoreno u državnoj ili javnoj službi
DEFINICIJE POJMOVA
Članak 98.
Pojmovi državni službenici i namještenici, državna služba, državni dužnosnici, javni službenici i namještenici i javna služba, koji se koriste u ovome Zakonu, imaju značenje koje je uređeno zakonima kojima se uređuje državna i javna služba te prava i obveze državnih dužnosnika.
AUTORSKO DJELO STVORENO U DRŽAVNOJ SLUŽBI
Članak 99.
(1)Autorsko djelo stvoreno u državnoj službi je djelo koje za vrijeme trajanja državne službe stvori autor – državni službenik ili namještenik izvršavajući svoje obveze iz državne službe ili po uputama dužnosnika ili državnog službenika više hijerarhijske razine u državnoj službi. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u državnoj službi uređuju se ovim Zakonom ili drugim aktom kojim se uređuje državna služba ili aktom čelnika tijela u kojem autor obavlja državnu službu ili ugovorom.
(2)Ako aktom kojim se uređuje državna služba ili aktom čelnika tijela u kojem autor obavlja državnu službu ili ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je Republika Hrvatska stekla isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u državnoj službi, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ispunjavanje svrhe državne službe, bez prostornog i vremenskog ograničenja, i neovisno o prestanku državne službe za vrijeme čijeg trajanja je djelo nastalo. Imovinska prava iskorištavanja za Republiku Hrvatsku izvršavaju nadležna tijela.
(3)Autor djela stvorenog u državnoj službi ima moralna autorska prava u skladu s ovim Zakonom.
(4)Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je nadležno tijelo koje za Republiku Hrvatsku u skladu sa stavkom 2. ovoga članka izvršava imovinska prava na djelu stvorenom u državnoj službi, dobilo autorovo odobrenje da djelo stvoreno u državnoj službi javno objavi, prerađuje i prevodi te takvo koristi, sastavi s drugim djelom radi zajedničkog korištenja te uključi u zbirku ili bazu podataka i tako koristi kao i da djelo predstavlja javnosti pod nazivom Republike Hrvatske i / ili nadležnog tijela u kojem autor obavlja državnu službu, zajedno s autorovim imenom, ako je to moguće s obzirom na način korištenja i ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela. Ove ovlasti nadležno tijelo može izvršavati u sadržaju i opsegu koji je potreban za ispunjavanje svrhe državne službe.
(5)Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je nadležno tijelo koje za Republiku Hrvatsku u skladu sa stavkom 2. ovoga članka izvršava imovinska prava na djelu stvorenom u državnoj službi dobilo autorovo odobrenje da dovrši njegovo nedovršeno djelo stvoreno u državnoj službi, za slučaj da mu državna služba prestane prije dovršetka djela, kao i u slučaju kad se opravdano može smatrati da autor neće moći sam dovršiti djelo uredno i pravovremeno u skladu s potrebama tijela, ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
PLAĆA I POSEBNA PRIMJERENA NAKNADA
Članak 100.
(1)Pravo na naknadu za stvaranje djela u državnoj službi i njegovo iskorištavanje u skladu s člankom 99. stavkom 2. ovoga Zakona ostvaruje se primanjem redovite plaće.
(2)Ako je korištenje autorskog djela stvorenog u državnoj službi komercijalno, autor ima pravo na posebnu primjerenu naknadu, razmjerno komercijalnom prihodu kojeg je njegovo autorsko djelo ostvarilo. Takva primjerena naknada određuje se aktom kojim se uređuje državna služba ili aktom čelnika tijela u kojem autor obavlja državnu službu ili ugovorom.
(3)Pravo na posebnu primjerenu naknadu iz stavka 2. ovoga članka pripada autoru neovisno o prestanku državne službe za vrijeme čijeg trajanja je autorsko djelo nastalo.
(4)Ako se prava za autorska djela stvorena u državnoj službi ostvaruju kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između nadležnog tijela i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona.
PRAVA AUTORA U SLUČAJU NEISKORIŠTAVANJA DJELA
Članak 101.
Ako nadležno tijelo nije iskoristilo ili ne iskorištava djelo stvoreno u državnoj službi na način i u rokovima koji bi bili u skladu sa svrhom državne službe, autor može opozvati prava iskorištavanja iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona. Opoziv neće imati pravni učinak ako postoji opravdan razlog za neiskorištavanje djela.
AUTORSKA DJELA DRŽAVNIH DUŽNOSNIKA
Članak 102.
Članci od 99. do 101. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na autorska djela koja u ispunjavanju i radi ispunjavanja dužnosničkih obveza stvore državni dužnosnici u tijelima državne vlasti Republike Hrvatske.
AUTORSKO DJELO STVORENO U JAVNOJ SLUŽBI
Članak 103.
Članci od 99. do 102. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na autorska djela koje stvore javni službenici i namještenici u obavljanju javne službe.
AUTORSKA DJELA STVORENA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA I VISOKIM UČILIŠTIMA U ZNANSTVENOM, UMJETNIČKOM I NASTAVNOM RADU
Članak 104.
(1)Bez obzira na članke od 99. do 103. ovoga Zakona, autorska prava na autorskim djelima koja stvore znanstvenici, suradnici i nastavnici izabrani u znanstveno – nastavna, umjetničko – nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja, sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena i umjetnička djelatnost i visoko obrazovanje, u izvršavanju njihove znanstvene, istraživačke, stručne, umjetničke ili slične djelatnosti, na javnim sveučilištima, njihovim sastavnicama te na javnim znanstvenim institutima, kao i na javnim veleučilištima i visokim školama, pripadaju njihovim autorima, bez ograničenja, ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili u drugom ugovoru s autorom nije drukčije određeno.
(2)U pogledu autorskih djela koja stvore znanstvenici, suradnici i nastavnici izabrani u znanstveno – nastavna, umjetničko – nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja, u izvršavanju njihove nastavne, obrazovne ili slične djelatnosti, na javnim sveučilištima, njihovim sastavnicama te na javnim znanstvenim institutima, kao i na javnim veleučilištima i visokim školama, primjenjuju se članci od 99. do 103. ovoga Zakona.
(3)Javne ustanove i druge javne pravne osobe u području znanstvenog istraživanja i umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, osobito javna sveučilišta i njihove sastavnice te javni znanstveni instituti kao i javna veleučilišta i visoke škole imaju pravo prvenstva u odnosu na stjecanje prava iskorištavanja na djelima iz stavka 1. ovoga Zakona, pod uvjetima pod kojima bi ta prava za treće osobe osnovao autor (pravo prvokupa).
4.3.9. Autorsko djelo prema ugovoru o studiranju
AUTORSKA PRAVA STUDENATA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA I VISOKIM UČILIŠTIMA
Članak 105.
(1)Autorska prava na autorskim djelima koja stvore studenti na dodiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima na javnim sveučilištima, njihovim sastavnicama, kao i na javnim veleučilištima i visokim školama pripadaju njihovim autorima, bez ograničenja, ako ovim Zakonom, pravilima iz stavka 3. ovoga članka, ugovorom o studiranju ili drugim ugovorom sa studentom nije drukčije određeno.
(2)Stavak 1. ovoga članka odnosi se na autorska djela koja stvore studenti u izvršavanju svojih studentskih obaveza na dodiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima, kao što su završni i seminarski radovi, radovi nastali kao rezultat znanstvenih istraživanja, umjetnički radovi i slično.
(3)Javna sveučilišta, njihove sastavnice, kao i javna veleučilišta i visoke škole, mogu donijeti pravila o postupanju s autorskim djelima iz stavka 1. i 2. ovoga članka i njihovom iskorištavanju te ih javno objaviti na vidljivom mjestu na svojoj mrežnoj stranici. Pravila donosi najviše tijelo takve pravne osobe, kao što su senat ili vijeće zaposlenika, sukladno propisima i aktu kojim se uređuju ustrojstvo i nadležnosti tijela te pravne osobe.
(4)Student prije početka studiranja odnosno prije sklapanja ugovora o studiranju mora biti na primjeren način upoznat s pravilima iz stavka 3. ovoga članka i mora na njih u pisanom obliku pristati da bi se na njega odnosila.
(5)Bez obzira na odredbe iz ovoga članka, student se ne može protiviti da se njegov završni rad stvoren na bilo kojem studiju na javnom sveučilištu, njegovoj sastavnici, javnom veleučilištu ili visokoj školi stavi na raspolaganje javnosti na odgovarajućoj javnoj mrežnoj bazi sveučilišne knjižnice, knjižnice sastavnice sveučilišta, knjižnice veleučilišta ili visoke škole i / ili na javnoj mrežnoj bazi završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice, sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena i umjetnička djelatnost i visoko obrazovanje.
(6)Ako je zbog postizanja zaštite patentom, industrijskim dizajnom ili nekim drugim pravom industrijskog vlasništva u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju prava industrijskog vlasništva nužno da se zadrži tajnost sadržaja ili dijela sadržaja završnog rada, student može zahtijevati odgodu objave iz stavka 5. ovoga članka do ostvarenja uvjeta za postizanje odgovarajuće zaštite pravom industrijskog vlasništva ili do prestanka potrebe za čuvanjem tajnosti.
Poglavlje 5. ODNOS AUTORSKOG PRAVA I PRAVA VLASNIŠTVA
OPĆENITO
Članak 106.
(1)Autorsko pravo je samostalno i neovisno od prava vlasništva i drugih stvarnih prava na stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano.
(2)Pravo vlasništva i druga stvarna prava na stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo ne smije bez odobrenja nositelja autorskog prava biti izvršavano protivno autorskom pravu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
NEOVISNOST PRAVNOG PROMETA
Članak 107.
(1)Raspolaganje autorskim pravom ne utječe na pravo vlasništva na stvari na kojoj je to autorsko djelo fiksirano, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
(2)Raspolaganje vlasništvom na stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo ne utječe na autorsko pravo na tom djelu, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
UNIŠTENJE AUTORSKOG DJELA
Članak 108.
(1)Vlasnik izvornika autorskog djela koji zna ili mora znati da autor ili neki od koautora ima poseban interes za očuvanjem tog izvornika od propasti, dužan je prije uništenja obavijestiti ih o uništenju i ponuditi otkup po cijeni stvarne vrijednosti. Ako nije moguća predaja izvornika u posjed autora, vlasnik je dužan omogućiti autoru izradu primjerka autorskog djela na odgovarajući način. Ako autor ne želi otkupiti izvornik, vlasnik ga može slobodno uništiti, ali je na zahtjev autora dužan dopustiti mu njegovo fotografiranje prije no što ga uništi.
(2)Vlasnik stvari koje sadrže umnožene primjerke autorskog djela nema obveza iz stavka 1. ovoga članka osim ako zna ili mora znati da ne postoji ni izvornik niti drugi primjerci tog djela.
(3)Vlasnik stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano bez njegova odobrenja tu stvar može uništiti bez obveza iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4)Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na arhitektonska djela. Vlasnik arhitektonskog djela jedino je dužan obavijestiti autora o uništenju i dopustiti autoru, na njegov zahtjev, fotografiranje toga djela i predati mu primjerak nacrta toga djela, ako ga ima.
(5)Kod nužnih izmjena arhitektonskog djela moraju se uzeti u obzir interesi njegova vlasnika. Autor arhitektonskog djela ne može se protiviti nužnim izmjenama njegovog arhitektonskog djela proizišlim iz razloga narušavanja temeljnih zahtjeva za građevinu iz zakona kojim se uređuje gradnja. Ako je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti iz prethodno navedenih razloga, njegov autor se ne može protiviti uporabi drugih materijala ako su oni od kojih je to djelo napravljeno pokazali nedostatke za korištenje ili ako te materijale nije moguće nabaviti ili ih je moguće nabaviti samo uz nerazmjerne poteškoće ili nerazmjerni trošak. U tom slučaju autor ima pravo zahtijevati, ako je na arhitektonskom djelu označeno njegovo ime, da vlasnik zgrade uz njegovo ime stavi napomenu o nužnim izmjenama arhitektonskog djela i vremenu kad je to učinjeno.
(6)Postupanje protivno odredbama ovoga članka smatra se povredom moralnog prava autora iz članka 22. ovoga Zakona.
(7)Osobito u slučaju potrebe za izmjenom arhitektonskog djela nastalog na temelju javnog natječaja ili financiranog javnim sredstvima ili u slučaju kad je arhitektonsko djelo nagrađeno strukovnom nagradom, za svaku izmjenu potrebno je ishoditi suglasnost autora arhitektonskog djela. Autor ne smije uskratiti suglasnost bez opravdanog razloga te je dužan dati suglasnost na način da ne uzrokuje nerazmjerni trošak za vlasnika arhitektonskog djela ili značajno produženje vremena potrebnog za izmjenu arhitektonskog djela.
PRAVO PRISTUPA AUTORSKOM DJELU
Članak 109.
(1)Bez obzira na imovinska autorska prava koja po ovome Zakonu ima ili kojima je prethodno ili naknadno raspolagao, autor ima pravo zahtijevati od vlasnika ili neposrednog posjednika izvornika ili primjerka autorskog djela da mu omogući pristup njegovom djelu, ako je to neophodno radi izrade primjeraka autorskog djela ili prerade autorskog djela, i ne protivi se bilo kojem zakonitom interesu vlasnika, odnosno posjednika.
(2)Odredbe iz ovoga članka ne obvezuju vlasnika i neposrednog posjednika da autoru preda izvornik, odnosno primjerak autorskog djela.
PRAVO ZABRANE JAVNOG IZLAGANJA AUTORSKOG DJELA
Članak 110.
(1)Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom otuđenja izvornika ili primjeraka toga djela, zabraniti vlasniku njegovo izlaganje javnosti. Zabrana se daje u pisanom obliku.
(2)Pravo iz stavka 1. ovoga članka autor nema ako djelo pripada muzeju, galeriji ili drugoj sličnoj javnoj ustanovi.
Poglavlje 6. VREMENSKA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA
OpĆa odredba o trajanju autorskog prava
Članak 111.
Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Trajanje autorskog prava za koautorsko djelo
Članak 112.
(1)Ako su koautori nositelji zajedničkoga autorskog prava na stvorenom autorskom djelu, rok iz članka 111. ovoga Zakona računa se od smrti koautora koji je posljednji umro.
(2)Neovisno o članku 15. stavku 2. ovoga Zakona, u pogledu audiovizualnih djela, rok iz članka 111. ovoga Zakona računa se od smrti posljednje preživjele od sljedećih osoba: glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom audiovizualnom djelu.
TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA GLAZBENO DJELO S RIJEČIMA
Članak 113.
(1)U pogledu glazbenog djela s riječima, rok iz članka 111. ovoga Zakona računa se od smrti posljednjeg preživjelog među autorima glazbe i autorima teksta koji su glazbu, odnosno tekst stvorili posebno za korištenje u tom glazbenom djelu s riječima.
(2)Ako glazba, odnosno tekst nisu stvoreni posebno za korištenje u glazbenom djelu s riječima, već neovisno jedno o drugome, u odnosu na svako od njih se zasebno primjenjuje rok iz članka 111. ovoga Zakona.
Trajanje autorskog prava za djelo NEPOZNATOG AUTORA
Članak 114.
Autorsko pravo na djelu nepoznatog autora traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se rok iz članka 111. ovoga Zakona.
Trajanje autorskog prava za autorsko djelo objavljeno pod pseudonimom
Članak 115.
(1)Autorsko pravo na autorskom djelu objavljenom pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se rok iz članka 111. ovoga Zakona.
(2)Ako pseudonim ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu identiteta autora, primjenjuje se rok iz članka 111. ovoga Zakona.
Trajanje autorskog prava za autorsko djelo objavljeno u dijelovima
Članak 116.
Ako se trajanje autorskog prava prema ovome Zakonu računa od zakonite objave autorskog djela, a to djelo se objavljuje u svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama, taj se rok za svaki takav dio računa zasebno.
Trajanje autorskog prava za neobjavljeno autorsko djelo
Članak 117.
Ako se trajanje autorskog prava prema ovome Zakonu ne računa od smrti autora a autorsko djelo nije bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset godina od kada je autorsko djelo nastalo.
RaČunanje rokova
Članak 118.
Rokovi trajanja autorskog prava određeni ovim Zakonom računaju se od 1. siječnja godine koja neposredno slijedi godinu u kojoj je nastala činjenica od koje se računa početak roka.
UČinci isteka roka
Članak 119.
(1)Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda autora.
(2)Protiv onih koji ne poštuju obveze iz stavka 1. ovoga članka nasljednici autora, udruge autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovlašteni su zahtijevati prestanak povrede te obveze.
DIO III.
III. SRODNA PRAVA
Poglavlje 1.
PRAVO UMJETNIKA IZVOĐAČA
Umjetnici izvoĐaČi
Članak 120.
Umjetnici izvođači su glumci, pjevači, glazbenici, plesači i druge osobe koje glumom, pjevanjem, recitiranjem, interpretiranjem, pokretima ili na drugi način izvode djela iz književnog i umjetničkog područja ili izražaja folklora. Umjetnikom izvođačem smatra se i redatelj kazališne predstave i dirigent umjetničkog ansambla.
Presumpcija UMJETNIKA IZVOĐAČA
Članak 121.
Umjetnikom izvođačem smatra se fizička osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima izvedbe ili pri objavi izvedbe, dok se ne dokaže suprotno.
Zastupnik umjetniČkog ansambla
Članak 122.
(1)Umjetnici izvođači koji su članovi umjetničkog ansambla mogu ovlastiti u pisanom obliku jednog od svojih članova ili treću osobu za zastupanje u ostvarivanju njihovih izvođačkih prava u pogledu izvedaba koje ostvare u okviru tog umjetničkog ansambla.
(2)Za davanje ovlasti iz stavka 1. ovoga članka potrebna je suglasnost većine članova umjetničkog ansambla, osim ako je drukčije određeno pravilima pojedinog umjetničkog ansambla. Smatra se da su tu ovlast dali i umjetnici izvođači koji nisu članovi ansambla, a sudjeluju u pojedinoj izvedbi tog ansambla.
(3)Odredbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na dirigente, soliste, redatelje kazališnih predstava i nositelje glavnih uloga, koji nisu članovi ansambla, osim ako je između njih i umjetničkog ansambla drukčije ugovoreno.
1.1. Moralna prava umjetnika izvođača
PRAVO NA PRIZNANJE UMJETNIKA IZVOĐAČA
Članak 123.
(1)Umjetnik izvođač ima pravo biti priznat i označen kao izvođač.
(2)Osoba koja javno koristi umjetničku izvedbu dužna je pri svakom korištenju naznačiti umjetnika izvođača, osim ako umjetnik izvođač u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja umjetničke izvedbe onemogućava navođenje umjetnika izvođača.
PRAVO NA POŠTIVANJE UMJETNIČKE IZVEDBE
Članak 124.
(1)Umjetnik izvođač ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svoje umjetničke izvedbe te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svoje fiksirane umjetničke izvedbe, uz odgovarajuću primjenu odredaba iz članka 108. stavaka od 1. do 3. ovoga Zakona.
(2)Neznatne izmjene, prerade, prilagodbe ili obrade, kojima se ne dira u osnovni karakter djela ne smatraju se deformiranjem, sakaćenjem ili naruženjem u smislu stavka 1. ovoga članka.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
1. Ocjena stanja
Autorsko pravo i srodna prava kao prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/2003, 79/2007, 80/2011, 125/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017 i 96/2018) te Pravilnikom o stručnim mjerilima i postupku izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava i o naknadama za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava ( „Narodne novine“, broj 107/2017), Pravilnikom o visini naknade za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava ( „Narodne novine“, broj 107/2017), kao i relevantnim međunarodnim ugovorima kojima je Republika Hrvatska pristupila.
Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, koja su sastavnice pravnog područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje. U tom smislu predloženi novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i do sada važeći, sadrži odredbe sljedećih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska članica: (1) Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela1, (2) Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu2, (3) Univerzalna konvencija o autorskom pravu revidirana u Parizu3 (1971.), (4) Konvencija kojom se osniva Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo4, (5) Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)5, (6) Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita6, (7) Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih fonograma7, (8) Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (tzv. WTO TRIPS Ugovor8), (9) Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo9, (10) Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo10 te (11) Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (Marakeški ugovor)11.
Također, radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva u području autorskog prava i srodnih prava s pravnom stečevinom EU-a u predloženi su Zakon, kao i u do sada važeći, ugrađene odredbe sljedećih direktiva: (1) Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje; (2) Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka; (3) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu; (4) Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela; (5) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva; (6) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu; (7) Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija); (8) Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (kodificirana verzija); (9) Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija); (10) Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava; (11) Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi ; (12) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu i (13) Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu.
Jedan od prioriteta Europske komisije (EK) u sastavu tijekom razdoblja 2014. do 2019. godine bila je modernizacija propisa Europske unije (EU) u području autorskog prava. Modernizacija je najavljena 2015. godine u Političkim smjernicama predsjednika Junckera za tada novu Europsku komisiju „ Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene “, a dalje je naznačena u okviru političko-strateškog dokumenta Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta ( Digital Single Market , DSM) od 6. svibnja 2015. godine. Prvi konkretni strateško-planski dokument za modernizaciju područja autorskog prava predstavlja Komunikacija EK-a „ Ususret modernom europskom okviru za autorska prava “ iz prosinca 2015. u kojem EK konkretno najavljuje način na koji namjerava postići dugoročni moderan europski okvir za autorska prava (uključujući i njima srodna prava). U rujnu 2016. godine EK je objavila daljnje dokumente reforme autorskog i srodnih prava - Komunikaciju „Promicanje pravednog, učinkovitog i konkurentnog europskog gospodarstva utemeljenog na autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu“ i četiri zakonodavna prijedloga. Dva zakonodavna prijedloga su se odnosila na implementaciju Marakeškog ugovora12, dok su druga dva činila Prijedlog direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu te Prijedlog uredbe o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa13.
Kao podloga za pripremu prijedloga modernizacije zakonodavnog okvira Europske unije provedene su detaljne analize koje su potvrdile potrebu za modernizacijom pravnog okvira zaštite autorskog prava i srodnih prava u EU-u, koja se na nacionalnoj razini provodi predmetnim prijedlogom Zakona. U radnom dokumentu Europske komisije Ispitivanje procjene učinka modernizacije propisa EU-a o autorskom pravu 14 detaljno su razmotreni problemi povezani s funkcioniranjem propisa EU-a o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, potreba za djelovanjem na razini EU-a, moguća rješenja i učinci tih rješenja. O navedenim prijedlozima modernizacije zakonodavnog okvira EU-a provedene su iscrpne rasprave u institucijama EU-a u razdoblju od 2016. do 2019. godine, u kojima je Republika Hrvatska vrlo aktivno sudjelovala. Obje direktive donesene su i potom objavljene u Službenom listu Europske unije L 130 od 17. svibnja 2019. godine pod nazivima: (1) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/790), te (2) Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/789)15. Obje direktive obvezuju države članice Europske unije da usvoje odgovarajuće zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s direktivama do 7. lipnja 2021. godine.
S obzirom na opseg modernizacije sustava zaštite autorskog prava i srodnih prava koju je potrebno provesti radi provedbe Direktive 2019/790 i Direktive 2019/789 na nacionalnoj razini, te uzimajući u obzir da je važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine višekratno mijenjan i dopunjavan, pri čemu nije utvrđen pročišćeni tekst, sukladno odredbama mjerodavnih propisa bilo je potrebno pristupiti izradi novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
1 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
2 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
3 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
4 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99
5 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/99
6 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 4/94
7 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 12/99
8 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 13/00 – Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (engl. Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights - TRIPS) predstavlja Dodatak 1C Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije
9 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 6/00
10 „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 6/00
11 Tijekom 58. godišnjeg zasjedanja skupština Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) koje je održano u sjedištu WIPO-a u Ženevi u razdoblju od 24. rujna do 2. listopada 2018. godine izvršeno je u ime Europske unije polaganje isprave o ratifikaciji Marakeškog ugovora čime su se države članice EU-a pridružile drugim državama strankama tog ugovora. Marakeški ugovor stupio je na snagu u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj, 1. siječnja 2019. godine.
12 Radi se o direktivi i uredbi koje su imale za cilj implementaciju Marakeškog ugovora; u „Narodnim novinama“ broj 96/2018 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim su implementirane odredbe navedene direktive.
13 Tijekom zakonodavne procedure u institucijama EU-a odlučeno je da je direktiva u konkretnom slučaju primjereniji pravni oblik nego uredba.
14 Dokument oznake SWD (2016) 301 final od 14.9.2016.
15 Ispravak Direktive 2019/790 objavljen je u Službenom listu Europske unije L 134 od 22. svibnja 2019. godine.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim Zakonom
Sustav zaštite autorskog prava i srodnih prava ima za cilj osigurati poticaj za stvaranje autorskih djela, kao i za ulaganje u stvaranje autorskih djela i drugih predmeta zaštite, te u osiguravanje pristupa javnosti tim djelima odnosno predmetima zaštite, na način da se naknadama od korištenja djela i drugih predmeta zaštite osigura povrat ulaganja u njihovo stvaranje i osiguravanje pristupa javnosti odnosno osigura financijska osnova za daljnje bavljenje kreativnim djelatnostima. Međutim, kako se način korištenja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava bitno izmijenio u kontekstu razvoja digitalnih i informacijskih tehnologija, pokazalo se potrebnim osuvremeniti pravni okvir za zaštitu autorskog prava i srodnih prava i prilagoditi ga digitalnom društvu. U tom smislu, novim se Zakonom na nacionalnoj razini nastoje osigurati bolji pravni instrumenti za daljnji razvoj kreativnih, kulturnih i medijskih industrija koje znatno doprinose nacionalnom i europskomu gospodarstvu.
O značajnom gospodarskom i društvenom doprinosu autorskog prava i srodnih prava svjedoči, između ostaloga, studija „ Industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva i ekonomska učinkovitosti u Europskoj uniji“ iz rujna 2019. godine16. Studija sadrži procjenu ukupnog doprinosa industrija koje se intenzivno koriste različitim vrstama prava intelektualnog vlasništva gospodarstvu EU-a u cjelini i gospodarstvima pojedinačnih europskih zemalja17. Prema podacima iz studije iz 2019. koja obuhvaća podatke za razdoblje od 2014. do 2016. godine doprinos industrija koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u Republici Hrvatskoj iznosio je 4,6% u ukupnoj zaposlenosti te 6,3% u bruto domaćem proizvodu. Doprinos industrija koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u EU-u je u prosjeku još veći te iznosi 5,5% u ukupnoj zaposlenosti i 6,9% u bruto domaćem proizvodu. Studija „Mapiranje kreativnih i kulturnih industrija“18 koju je 2015. izradio Ekonomski institut Zagreb za Hrvatski klaster konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija (HKKKKI) također je ukazala na značajan ekonomski potencijal kulturnih i kreativnih industrija u Republici Hrvatskoj - sektor može biti predvodnik jačanja „kulture stvaranja“ i „kreativne ekonomije“ u hrvatskome gospodarstvu, sudjelovati u inovacijskim i razvojnim procesima ostalih sektora te u modernizaciji hrvatske gospodarske strukture, a u pojedinim podsektorima utvrđen je potencijal za konkuriranje na stranim tržištima na osnovi cjenovne konkurentnosti.
Slijedom prethodno navedenog, predloženi novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ima prvenstveno za cilj prilagoditi postojeći pravni okvir tehnološkom razvoju koji je izmijenio način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava e u formalnom smislu uskladiti nacionalni propis koji uređuju područje autorskog prava i srodnih prava s odredbama Direktive 2019/790 i Direktive 2019/789 koje unose novine u ovom pravnom području.
Temeljem Direktive 2019/790 pitanja koja se uređuju novim Zakonom mogu se podijeliti na više područja. Prvo područje uređenja čini otklanjanje dosadašnje pravne nesigurnosti vezane uz određena korištenja iznimaka i ograničenja od autorskog i srodnih prava te njihovu prilagodbu digitalnom i prekograničnom okruženju. U tom smislu, predloženim Zakonom reguliraju se sljedeće obvezne iznimke: (i) iznimka za automatizirane računalne analize informacija u digitalnom obliku (tzv. rudarenje teksta i podataka), (ii) iznimka za korištenje zaštićenih sadržaja u digitalnoj i prekograničnoj nastavi i (iii) iznimka u svrhu očuvanja kulturne baštine. Drugo područje uređenja odnosi se na poboljšanje praksi licenciranja i osiguravanje šireg pristupa zaštićenom sadržaju na način da se: (i) regulira korištenje djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija koje čuvaju kulturnu baštinu i (ii) olakšava pristup audiovizualnim djelima na platformama za tzv. video na zahtjev . Treće područje uređenja odnosi se na stvaranje tržišta autorskih prava koje dobro funkcionira te se u novom Zakonu: (i) propisuje zaštita prava izdavača informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja takvih publikacija i (ii) uređuje korištenje autorskim ili srodnim pravima zaštićenih sadržaja od strane pružatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta. Četvrto područje uređenja odnosi se na osiguravanje pretpostavki za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, na način da se u novom Zakonu: (i) propisuje načelo odgovarajuće i razmjerne naknade, (ii) uvodi obveza vezana uz transparentnost informacija o korištenju predmeta zaštite, (iii) propisuje mehanizam za prilagodbu ugovora u slučaju da se izvorno propisana naknada pokaže nerazmjerno niska u odnosu na prihode od korištenja te (iv) autorima i izvođačima omogućuje opoziv isključive licencije ako nije došlo do iskorištavanja djela ili drugog predmeta zaštite.
Temeljem Direktive 2019/789, cilj koje je osigurati povoljnije uvjete za širenje u državama članicama EU-a televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica na način da se olakša licenciranje autorskog prava i srodnih prava, u novom Zakonu se uređuju sljedaća pitanja: (i) na odgovarajući način utvrđuje se primjena načela zemlje podrijetla kada organizacije za emitiranje žele prekogranično pružati određene internetske usluge kao prateće usluge radiodifuzijskom emitiranju, (ii) proširuje se obvezno kolektivno ostvarivanje prava (reguliranje prava isključivo putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, a ne pojedinačno s nositeljima prava) na sve vrste reemitiranja programa i (iii) uvode se jasna pravila reguliranja autorskog i srodnih prava u situacijama prijenosa programskih signala putem tehničkog postupka izravnog protoka (eng. direct injection ).
Pored navedenih izmjena, u novom Zakonu izvršene su izmjene i/ili dopune pojedinih odredaba čiji su nedostaci zamijećeni u primjeni dosadašnjeg propisa, što će dovesti do veće jasnoće i jednostavnije primjene Zakona. Navedeno se primjerice odnosi na: autorska djela stvorena u radnom odnosu, u državnoj ili javnoj službi, ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi, detaljnije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava od strane neovisnih upravljačkih subjekata, jasnije reguliranje prerada djela, detaljnije definiranje autorskih i srodnih prava koja se ostvaruju u sustavu kolektivne zaštite, izmjene i dopune prekršajnih odredbi i drugo. Naposljetku, izvršene su odgovarajuće jezične intervencije i poboljšanja u cijelom tekstu radi uvođenja primjerenijeg nazivlja (primjerice, organizacija za radiodifuziju sada se navodi kao organizacija za emitiranje, izričaj pravo stavljanja na raspolaganje javnosti mijenja se u pravo činjenja dostupnim javnosti i dr.).
16 Navedena studija je zajednički projekt Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Europskog patentnog ureda (EPO), uz doprinos drugih ureda za intelektualno vlasništvo, službi Europske komisije i međunarodnih organizacija.
Studija je u cjelini dostupna putem poveznice: https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/guest/document_library/observatory/documents/IPContributionStudy/IPR-intensive_industries_and_economicin_EU/WEB_IPR_intensive_Report_2019.pdf
Informativne grafike koje sadrže podatke za Republiku Hrvatsku dostupne su putem poveznice: https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/guest/document_library/observatory/documents/IPContributionStudy/IPR-intensive_industries_and_economicin_EU/infographics/Croatia_hr.pdf
17 U prvoj studiji koja se odnosi na razdoblje od 2008. do 2011. godine navedeno je da su industrije koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u razdoblju od 2008. do 2011. godine doprinosile ukupnoj zaposlenosti u Europskoj uniji s 3,2%, dok je njihov udio u bruto domaćem proizvodu iznosio 4,2%. Druga studija iz listopada 2016. godine, kojom su ažurirani podaci iz prethodne studije za razdoblje od 2011. do 2013. godine te uključeni podaci za Republiku Hrvatsku kao tada novu članicu EU-a, ukazali su na još znatniji doprinos tih industrija u Europskoj uniji – 5,4% u ukupnoj zaposlenosti i 6,8% u bruto domaćem proizvodu.
18 Studija je u cjelini dostupna putem poveznice: https://hkkkki.eu//dokumenti/mapiranje.pdf
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
Očekuje se da će donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima osigurati jasnija pravila zaštite autorskog prava i srodnih prava prikladna za primjenu u digitalnom okruženju, kojima će se postići veća pravna sigurnost te doprinijeti gospodarskoj održivosti kreativnih, kulturnih i medijskih industrija i očuvanju kulturne baštine, ne narušavajući pritom slobodu izražavanja i druge interese korisnika digitalnih sadržaja i usluga niti postavljajući neopravdana opterećenja na poslovanje pružatelja usluga informacijskog društva.
U tom smislu donošenjem novog Zakona povećat će se pravna sigurnost u području djelatnosti istraživačkih organizacija, institucija kulturne baštine i obrazovnih institucija s obzirom na to da se novim Zakonom propisuju obvezna sadržajna ograničenja autorskog i srodnih prava za potrebe rudarenja teksta i podataka, zatim za potrebe korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnoj i prekograničnoj nastavi te za potrebe očuvanja kulturne baštine. Za područje djelatnosti institucija kulturne baštine novim Zakonom osigurat će se i jasan okvir za reguliranje autorskog prava i srodnih prava kako bi se olakšala digitalizacija i širenje djela ili drugih predmeta zaštite koji se smatraju nedostupnima na tržištu. Novi Zakon uvodi mjere kojima će se olakšati licenciranje prava radi dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev, što će u konačnici doprinijeti većoj dostupnosti hrvatskih i europskih djela na tim platformama.
Novim Zakonom propisuje se novo pravo srodno autorskom pravu za izdavače informativnih publikacija (primjerice izdavače dnevnih novina, tjednih ili mjesečnih časopisa i sl.), čime bi se trebao riješiti problem s kojim se oni susreću u slučaju kada agregatori sadržaja (poput primjerice Google news i dr.) koriste u svojim objavama informativne publikacije u koje ulažu izdavači i od toga zarađuju, a da pritom s izdavačima ne dijele (ili barem ne u odgovarajućem iznosu) tako stečenu financijsku dobit.
Nadalje, prema sadašnjem pravnom uređenju ne propisuje se na jasan način odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta (primjerice Facebook, Google, Amazon ) za sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Novim Zakonom uvode se promjene u ovom području na način da se jasno propisuje odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta za zaštićene sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Posljedica te odgovornosti je obveza navedenih davatelja usluga da prije početka korištenja zaštićenih sadržaja ishode od nositelja prava potrebna odobrenja (primjerice, tako da sklapaju ugovore o licenciranju u svrhu priopćavanja javnosti ili činjenja dostupnim javnosti autorskog djela ili drugih predmeta zaštite), kako bi nositelji prava primili odgovarajuću naknadu za korištenja djela ili drugih predmeta zaštite putem interneta, odnosno da u suprotnome onemoguće neovlašteno korištenje zaštićenih sadržaja.
Novi Zakon uvodi i odredbe kojima se osiguravaju pretpostavke za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite.
Također, s obzirom na to da se novim Zakonom olakšava licenciranje autorskog prava i srodnih prava za djela i druge predmete zaštite koji su sadržani u emitiranjima određenih vrsta televizijskih i radijskih programa (propisivanjem primjene načela zemlje podrijetla na prateće internetske usluge i proširenjem obveznog kolektivnog ostvarivanja prava na sve vrste reemitiranja programa), a propisuju se i jasna pravila u slučaju kada se prijenos programskih signala obavlja pomoću tehničkog postupka izravnog protoka, očekuje se kao posljedica uvođenja ovih novina lakše širenje u državama članicama EU-a nacionalnih televizijskih i radijskih programa, kao i veća dostupnost u Republici Hrvatskoj televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica .
Nadalje, detaljnijim reguliranjem prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu postići će se veća pravna sigurnost, kako za poslodavca tako i za autora koji je stvorio autorsko djelo izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i/ili po uputama poslodavca. Veća pravna sigurnost posljedica je koja će nastupiti i u pogledu jasnijeg i detaljnijeg reguliranja: autorskih djela stvorenih u državnoj ili javnoj službi, autorskih djela stvorenih na javnim sveučilištima i visokim učilištima u znanstvenom, umjetničkom i nastavnom radu, autorskih prava studenata na autorskim djelima koja su oni stvorili na javnim sveučilištima i visokim učilištima u izvršavanju svojih studentskih obaveza te prava i obveza stranaka prema ugovoru o stvaranju autorskog djela po narudžbi.
Ocjenjuje se da će preciznije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti neovisnih upravljačkih subjekata, koji kao i organizacije za kolektivno ostvarivanje prava obavljaju djelatnost kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, pridonijeti većoj transparentnosti u njihovom poslovanju i ukupnoj djelotvornosti sustava kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u Republici Hrvatskoj.
Detaljnije uređenje opsega autorskih prava i srodnih prava koja se kolektivno ostvaruju doprinijet će većoj sigurnosti za korisnike predmeta zaštite i nositelje prava.
Jasnije definiranje prerada djela razriješit će određene nejasnoće do kojih je dolazilo u praktičnoj primjeni kod korisnika predmeta zaštite te time pridonijeti većoj pravnoj sigurnosti kod svih dionika na tržištu. Ista posljedica očekuje se i u pogledu reguliranja situacije kada fizičke ili pravne osobe temeljem vlastite inicijative dostavljaju nakladniku informativnih publikacija ili organizaciji za emitiranje autorsko djelo ili predmet srodnih prava sa svrhom objave vijesti i informiranja javnosti o aktualnim vijestima.
Uvođenje šireg opsega predmeta posredovanja koji se novim Zakonom dodijeljuje Vijeću stručnjaka za naknade na području autorskog prava i srodnih prava u odnosu na propisano u važećem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, a koje je proširenje nužno zbog usklađenja s Direktivom 2019/789 i Direktivom 2019/790, imat će za posljedicu mogućnost da suprotstavljene strane predmetne sporove riješe mirnim putem pred nepristranim tijelom, izvan suda.
U Zakonu se uvode i nove prekršajne odredbe s obzirom na moguću povredu novih vrsta prava koje proizlaze iz Direktive 2019/789 i Direktive 2019/790.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA
S obzirom na to da se predloženim novim Zakonom unaprjeđuju određeni aspekti već postojećeg uređenja sustava zaštite autorskog prava i srodnih prava, prvenstveno u kontekstu digitalnog okruženja, te se unaprjeđuju pojedine odredbe za koje je primjena u praksi pokazala nedostatke, procjenjuje se da za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Novim Zakonom se ne uvode nove nadležnosti državnih tijela za koje bi bilo potrebno osigurati dodatna sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske, povrh sredstava koja se već osiguravaju za potrebe obavljanja propisane djelatnosti postojećih nadležnih državnih tijela. Ispunjavanje određenih novih obaveza Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo osigurat će se u okviru planiranih sredstava državnog proračuna, dok će troškove naknada za rad članova Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog prava i srodnih prava, kao i do sada, snositi stranke koje sudjeluju u postupku pred Vijećem, što će se, kao i visina naknada, urediti posebnim propisom.
ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
DIO I.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
I. UVODNE ODREDBE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Predmet Zakona
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 1.
Ovaj Zakon uređuje:
1. autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja,
2. srodna prava:
a. pravo umjetnika izvođača na njihovim izvedbama,
b. pravo proizvođača fonograma na njihovim fonogramima,
c. pravo proizvođača videograma (filmskih producenata) na njihovim videogramima,
d. pravo organizacija za emitiranje na njihovim programskim signalima,
e. pravo nakladnika informativnih publikacija na njihovim informativnim publikacijama,
f. prava proizvođača neoriginalne baza podataka na njihovim neoriginalnim bazama podataka,
g. pravo nakladnika na njihovim pisanim izdanjima,
3. autorsko pravo i srodna prava u pravnom prometu,
4. sadržajna i vremenska ograničenja autorskog prava i srodnih prava,
5. ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava,
6. zaštitu autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede,
7. područje primjene Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRIJENOS PRAVNE STEČEVINE EUROPSKE UNIJE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6. 10. 1993.),
Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27. 3. 1996.),
Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22. 6. 2001.),
Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela (SL L 272, 13. 10. 2001.),
Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30. 4. 2004.),
Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.),
Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.),
Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (kodificirana verzija) (SL L 372, 27. 12. 2006.),
Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija) (SL L 111, 5. 5. 2009.),
Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (SL L 265, 11. 10. 2011.),
Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27. 10. 2012.),
Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014.)
Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 242, 20.9.2017.)
Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. ravnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za emitiranje i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (SL L 130, 17.5.2019.)
Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. ravnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019.) i Ispravak Direktive (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom prarodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019.)
(2) Ovim Zakonom osiguravaju se pretpostavke za provedbu:
Uredbe (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu i
Uredbe (EU) 2017/1563 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u dostupnom formatu određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima .
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
RODNA NEUTRALNOST IZRAZA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 3.
Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a koji imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKO PRAVO I SRODNA PRAVA, NOSITELJI PRAVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 4.
(1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.
(2) Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora.
(3) Izvorni nositelj drugih srodnih prava može biti svaka fizička ili pravna osoba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(4) Autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom.
(5) Nositelj prava je svaka osoba ili subjekt koji je izvorni nositelj autorskog prava ili srodnog prava, njegov nasljednik ili druga osoba ili subjekt koji je na temelju ugovora ili zakona ovlašten ubirati prihod od autorskog ili srodnog prava.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Objavljivanje, izdavanje, javnost i javno koriŠtenje
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 5.
(1) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.
(2) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se izdanim ako su uz pristanak nositelja prava primjerci toga autorskoga djela odnosno predmeta srodnog prava ponuđeni javnosti ili stavljeni u promet u količini koja zadovoljava razumne potrebe javnosti.
(3) Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama.
(4) Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
ODNOS IZMEĐU AUTORSKOG PRAVA I SRODNIH PRAVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
TE MEĐUSOBNI ODNOS SRODNIH PRAVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 6.
(1) Zaštita srodnih prava, po ovom Zakonu, ostavlja netaknutom i ni na koji način ne utječe na zaštitu autorskog prava. Ni jedna odredba ovoga Zakona o zaštiti srodnih prava ne smije se tumačiti tako da šteti zaštiti autorskog prava.
(2) Ostvarivanje prava umjetnika izvođača na priopćavanje javnosti fiksiranih izvedbi iz članka 128. stavka 1. ovoga Zakona ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava.
(3) Ostvarivanje prava proizvođača fonograma ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava ni prava umjetnika izvođača.
(4) Ostvarivanje prava filmskih producenata ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača ni prava proizvođača fonograma.
(5) Ostvarivanje prava organizacije za emitiranje ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma ni prava filmskih producenata.
(6) Ostvarivanje prava nakladnika informativne publikacije ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata ni prava organizacija za emitiranje na autorskih djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u informativnu publikaciju.
(7) Nakladnik informativne publikacije ne može se pozvati na svoje pravo protiv tih nositelja autorskog ili srodnih prava a osobito ih ne može pozivanjem na svoje pravo spriječiti da koriste autorska djela i predmete srodnih prava neovisno od informativne publikacije u koju su uvrštena.
(8) Ako su autorsko djelo ili predmet srodnog prava uključeni u informativnu publikaciju na temelju stečenog neisključivog prava iskorištavanja, nakladnik informativne publikacije ne može se pozvati na svoje pravo protiv drugih stjecatelja neisključivog prava iskorištavanja istih autorskih djela ili predmeta srodnih prava.
(9) Nakladnik informativne publikacije ne može pozivom na svoje pravo zabraniti korištenja autorskih djela ili predmeta srodnih prava za koja je zaštita istekla.
(10) Ostvarivanje prava proizvođača neoriginalne baze podataka ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava, prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata, prava organizacija za emitiranje ni prava nakladnika informativnih publikacija.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
DIO II.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
II. AUTORSKO PRAVO
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 1. AUTORSKA DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Autorsko djelo
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 7.
(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Autorska djela jesu osobito:
◊ jezična djela (pisana djela, govorna djela, te računalni programi koji obuhvaćaju izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku, uključujući i pripremni dizajnerski materijal)
◊ glazbena djela, s riječima ili bez riječi
◊ dramska i dramsko-glazbena djela
◊ koreografska i pantomimska djela
◊ djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti
◊ djela arhitekture (skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejni projekt, glavni projekt, izvedbeni projekt i planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture)
◊ djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna
◊ fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom
◊ audiovizualna djela, kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama koje u slijedu daju dojam pokreta, sa zvukom ili bez zvuka, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana
◊ kartografska djela
◊ prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.
(3) Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi kao i onoga za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava.
(4) Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRERADE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 8.
(1) Prijevodi i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela. To uključuje i prijevode, prilagodbe, obrade i druge izmjene računalnog programa, koje su originalne intelektualne tvorevine.
(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne utječu na prava autora izvornog djela.
(3) Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva, koji su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska djela, osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.
(4) Ne smatraju se originalnim intelektualnim tvorevinama i nisu zaštićena kao prerade iz stavka 1. ovoga članka:
◊ neznatno prerađena, prilagođena ili glazbeno obrađena glazbena djela s riječima ili bez riječi u odnosu na koja je istekla zaštita autorskim pravom;
◊ neznatne prerade, prilagodbe ili glazbene obrade glazbenih djela s riječima ili bez riječi koje proizlaze iz načina izvedbe ili interpretacije ili umjetničkog dojma ili izraza.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA ZBIRKA I AUTORSKA BAZA PODATAKA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 9.
(1) Zbirka samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe koja prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čini originalnu intelektualnu tvorevinu individualnog karaktera sukladno članku 7. stavku 1. ovoga Zakona (autorska zbirka), kao što je enciklopedija, zbornik, antologija, baza podataka i sl., zaštićena je kao zasebno autorsko djelo. Nijedan drugi kriterij neće se primjenjivati za prikladnost autorskopravne zaštite autorske zbirke.
(2) Zaštita koju uživa autorska zbirka iz stavka 1. ovoga članka ne proteže se na njezin sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u tu zbirku.
(3) Autorska baza podataka je autorska zbirka samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe uređena po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima.
(4) Zaštita koja je ovim Zakonom predviđena za autorsku bazu podataka iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na računalne programe koji su korišteni za njenu izradu ili rad. Takvi računalni programi zaštićeni su kao zasebna autorska djela ako su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA DJELA KOJA SU NEDOSTUPNA NA TRŽIŠTU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 10.
(1) Autorsko djelo smatra se nedostupnim na tržištu kad se, s obzirom na obilježja tog autorskog djela, nakon uloženog razumnog napora da se utvrdi je li djelo dostupno javnosti, može u dobroj vjeri smatrati da cijelo djelo nije dostupno javnosti u okviru uobičajenih tržišnih kanala. Tu su uključena i djela koja nikada nisu bila dostupna na tržištu.
(2) Razuman napor ne podrazumijeva ponovljeno djelovanje tijekom vremena ali uključuje uzimanje u obzir svih lako pristupačnih dokaza o budućoj dostupnosti djela u okviru uobičajenih kanala trgovine.
(3) Dostupnost autorskog djela na tržištu u pravilu se utvrđuje uzorkovanjem ili sličnim razmjernim mehanizmom, osim u slučajevima kad se smatra razumnim utvrđivati dostupnost javnosti pojedinačnih autorskih djela, s obzirom na pristupačnost relevantnih podataka, vjerojatnost komercijalne dostupnosti i očekivane troškove poduzimanja radnji utvrđivanja dostupnosti javnosti. Ograničena dostupnost autorskog djela, kao što je dostupnost u antikvarijatima, ili teoretska mogućnost dobivanja odobrenja za korištenje ne smatra se dostupnošću u okviru uobičajenih kanala trgovine.
(4) Autor može u svakom trenutku izričito pisanom izjavom isključiti primjenu odredaba iz stavaka 1. do 3. ovoga članka u odnosu na jedno ili više ili sva svoja djela koja se po ovome članku smatraju djelima koja su nedostupna na tržištu.
(5) Podatke o djelima koja su nedostupna na tržištu institucije kulturne baštine iz članka 178. stavka 3. ovoga Zakona dužne su dostaviti Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo u skladu s Uredbom (EU) 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ravnja 2012. o povjeravanju Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva, radi objave na javnom jedinstvenom internetskom portalu kojeg vodi taj Ured.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NezaŠtiĆene tvorevine
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 11.
(1) Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.
(2) Nisu autorska djela:
1. otkrića
2. ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i one na kojima se zasnivaju njegova sučelja
3. dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.
(3) Službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (primjerice, zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke i sl.) i službeni programi (primjerice, školski i akademski programi, programi rada i slično), kao i njihove zbirke, zaštićeni su kao autorska djela od trenutka stvaranja, ako su originalne intelektualne tvorevine koje imaju individualan karakter. U trenutku kad budu predani u bilo kakav službeni postupak ili budu predani službenoj osobi radi informiranja javnosti ili javnog korištenja ili kad budu objavljeni radi službenog informiranja javnosti prestaju biti zaštićeni autorskim pravom.
(4) Svatko tko na bilo koji način javno prenosi dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija i nisu predmetom autorskog prava te druge medijske informacije za koje je saznao iz drugih javno objavljenih izvora dužan je u svojoj objavi jasno i na vidljiv način označiti:
◊ naziv nakladnika informativne publikacije ili organizacije za emitiranje ili drugog nakladnika medija ili elektroničkog medija koji je prvi objavio dnevnu novost, drugu vijest ili drugu medijsku informaciju te
◊ ime i prezime novinara koji je potpisan, ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.
(5) Kad netko koristi tuđa autorska djela ili predmete srodnih prava koji sadrže dnevne novosti i druge vijesti ili druge medijske informacije, za izradu svojih javnih objava istih dnevnih novosti i drugih vijesti ili drugih medijskih informacija, na način za koji po ovome Zakonu nije potrebno pribaviti odobrenje, dužan je navesti izvore koje je koristio tako da na primjeren, jasan i vidljiv način označi:
◊ naziv nakladnika informativne publikacije ili organizacije za emitiranje ili drugog nakladnika medija ili elektroničkog medija čije sadržaje koristi te,
◊ ime i prezime novinara koji je potpisan, ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.
(6) Navođenje izvora i naziva iz stavaka 3. i. 4. ovoga članka ne smatra se oglašavanjem.
(7) Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela. Naknada se koristi za poticanje odgovarajućeg umjetničkog i kulturnog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi i kulturne raznolikosti u odgovarajućem umjetničkom i kulturnom području sukladno članku 236. stavku 4. ovoga Zakona.
(8) Kad je rok zaštite za autorsko djelo vizualnih umjetnosti istekao, nijedna tvorevina nastala umnožavanjem takvog djela nije prikladna za autorskopravnu zaštitu, osim ako je riječ reprodukciji koja je sama po sebi originalna intelektualna tvorevina njenog autora u smislu članka 7. stavka 1. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 2. AUTORI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Autor
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 12.
(1) Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila.
(2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORI SASTAVLJENIH DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 13.
(1) Ako dva ili više autora sastavi svoja stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojemu autorskom djelu.
(2) Međusobni odnosi autora sastavljenog djela uređuju se ugovorom. Ako takav ugovor nije sklopljen ili ugovorom ili pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava nije drukčije određeno, smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo na jednaki udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.
(3) Glazbeno djelo s riječima smatra se sastavljenim djelom.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Koautori
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 14.
(1) Koautori djela su osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti.
(2) Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio).
(3) U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki.
(4) Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak svih koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela, odluku o tome donijet će sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.
(5) Udio pojedinog koautora u koristima ostvarenim korištenjem njihovoga djela određuje se razmjerno njegovom koautorskom dijelu, ako nije drukčije određeno ugovorom ili pravilima odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
KOAUTORI AUDIOVIZUALNOG DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 15.
(1) Audiovizualna djela smatraju se koautorskim djelima.
(2) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se:
1. glavni redatelj,
2. autor scenarija,
3. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.
(3) Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator.
(4) Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORI DOPRINOSA AUDIOVIZUALNOM DJELU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 16.
Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 15. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, pomoćni redatelj, autor dijaloga, snimatelj, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa).
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Presumpcija autorstva
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 17.
Autorom se smatra fizička osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA DJELA KOJIMA SE AUTOR NE MOŽE UTVRDITI ILI PRONAĆI (DJELA SIROČAD)
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 18.
(1) Institucije kulturne baštine iz članka 178. stavka 3. ovoga Zakona, obrazovne ustanove te javne organizacije za emitiranje dužne su u svrhu identifikacije i/ili pronalaženja autora ili koautora djela iz svojih zbirki i arhiva, u dobroj vjeri provesti pažljivu potragu za svako djelo. Pažljiva potraga provodi se prije uporabe djela, pretragom odgovarajućih izvora za odnosnu kategoriju djela te se evidentira. Ako postoje dokazi na temelju kojih se može zaključiti da se relevantni podaci o nositeljima prava mogu pronaći u drugim državama, pretražit će se i izvori podataka dostupni u tim državama.
(2) Ovaj članak primjenjuje se na:
◊ djela izdana u obliku knjiga, časopisa, novina, revija ili drugih tiskovina, te kinematografska ili druga audiovizualna djela koja čine sastavni dio zbirki u javno dostupnim knjižnicama, obrazovnim ustanovama ili muzejima i drugim pravnim osobama koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i zbirki arhiva ili ustanova za filmsku i audiobaštinu; te
◊ kinematografska ili druga audiovizualna djela koje su proizvele (producirale) javne organizacije za emitiranje ili njihovi pravni prednici do zaključno 31. prosinca 2002., i koja se nalaze u njihovim arhivima.
(3) Ovaj članak primjenjuje se na djela iz stavka 2. ovoga članka koja:
◊ su zaštićena autorskim pravom i prvi su put izdana u Republici Hrvatskoj ili, ako nisu izdana, prvi su put emitirana u Republici Hrvatskoj ili čiji proizvođač (producent) ima sjedište ili stalno boravište u Republici Hrvatskoj;
◊ nikad nisu bila izdana ili emitirana, ali su ih na drugi način uz pristanak autora prvi put javno objavile javno dostupne knjižnice, obrazovne ustanove ili muzeji i druge pravne osobe koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i arhivi, ustanove za filmsku i audiobaštinu te javne organizacije za emitiranje osnovane u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da se opravdano može smatrati da se autori tih djela ne bi protivili korištenjima opisanim u članku 180. ovoga Zakona;
◊ su ugrađena ili uključena u ili čine sastavni dio tih djela.
(4) Ako nakon pažljive potrage nije identificiran autor ili nijedan ili neki od koautora autorskog djela ili su identificirani ali nisu svi pronađeni, to se djelo smatra djelom siročetom te će se s njim postupati na način koji je ovim Zakonom propisan za postupanje s djelima siročadi. Ako su neki koautori pronađeni, s djelom siročetom će se postupati na isti način ako su pronađeni koautori odobrili korištenje tog djela.
(5) Autor ili koautor djela koje se prema ovom članku smatra djelom siročetom može u bilo kojem trenutku prekinuti primjenu navedenih odredbi u odnosu na vlastita prava.
(6) Djelo koje se prema pravu druge države članice Europske unije smatra djelom siročetom, smatra se djelom siročetom i u Republici Hrvatskoj, bez potrebe provedbe postupka pažljive potrage. Isto se na odgovarajući način primjenjuje i na koautorska djela u odnosu na koja je u drugoj državi članici Europske unije utvrđeno da im pripada status djela siročadi jer nisu identificirani ili pronađeni svi koautori, ali samo u odnosu na njihov koautorski dio.
(7) Dodatkom I., koji je sastavni dio ovoga Zakona, odredit će se odgovarajući izvori, postupak evidentiranja i sadržaj evidencija iz stavka 1. ovoga članka.
(8) Područje Republike Hrvatske iz ovoga članka podrazumijeva i sve njezine države prednice.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
SadrŽaj prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 19.
(1) Autorsko pravo sadržava moralna i imovinska prava autora.
(2) Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora) te imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora).
(3) Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
3.1. Moralna prava autora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Pravo prve objave
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 20.
(1) Autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno.
(2) Do objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Pravo na priznanje autorstva
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 21.
(1) Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela.
(2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Pravo na poŠtivanje autorskog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 22.
(1) Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svojega autorskog djela te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svojeg autorskog djela, u skladu s odredbama iz članka 108. ovoga Zakona.
(2) Neznatne izmjene, prerade, prilagodbe ili obrade, kojima se ne dira u osnovni karakter djela ne smatraju se deformiranjem, sakaćenjem ili naruženjem u smislu stavka 1. ovoga članka.
(3) Ako je autor odobrio preradu djela iz članka 47. ovoga Zakona ili se po ovome Zakonu predmnijeva da ju je odobrio, ne može se pozivati na moralno pravo na poštivanje autorskog djela iz ovoga članka ako je prerada učinjena u skladu s ciljem zbog kojeg ju je autor odobrio ili zbog kojeg se po ovome Zakonu predmnijeva da ju je odobrio.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO NA POŠTIVANJE ČASTI ILI UGLEDA AUTORA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 23.
Autor ima pravo usprotiviti se korištenju autorskog djela na način kojim se povrjeđuje njegova čast ili ugled.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Pravo OPOZIVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 24.
(1) Autor ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje njegovoga autorskog djela, i njegovo daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen.
(2) Opoziv iz stavka 1. ovoga članka ima učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka.
(3) Korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela dužan je, u roku od tri mjeseca od dana primitka izjave o opozivu iz stavka 1. ovoga članka, priopćiti autoru iznos nepokrivenih troškova koje je imao pripremajući korištenje njegova autorskog djela do dana primitka te izjave. Ako korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela to ne učini, izjava o opozivu ima učinak istekom roka iz ovog stavka.
(4) Ako autor u roku od deset godina od ostvarenja prava opoziva odluči da se autorsko djelo u pogledu kojega je ostvario pravo opoziva može ponovno koristiti, dužan je pravo iskorištavanja najprije ponuditi onomu čije je pravo opozvao pod prvotnim uvjetima.
(5) Autor se ne može odreći prava opoziva.
(6) Odredbe iz ovoga članka ne primjenjuju se na elektroničke baze podataka, računalne programe i audiovizualna djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
3.2. Imovinska prava autora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OpĆenito
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 25.
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, osobito:
◊ pravo umnožavanja
◊ pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
◊ pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,
◊ pravo prerade.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
UMNOŽAVANJE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 26.
(1) Pravo umnožavanja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo umnožavanja uključuje i fiksiranje koje označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu.
(2) Autorsko djelo se osobito umnožava: grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog računalnom mrežom na materijalnu podlogu, učitavanjem ili pohranom računalnog programa, umnožavanjem koje je potrebno za prikazivanje, izvođenje ili prenošenje računalnog programa, kao i umnožavanjem autorskog djela u okviru prateće internetske usluge iz članka 41. stavka 2. ovoga Zakona.
Distribucija, iznajmljivanje i JAVNA POSUDBA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 27.
(1) Pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na drugi način, uključujući iznajmljivanje, te njihova nuđenja javnosti u tu svrhu. Skladištenje primjeraka autorskog djela i poduzimanje drugih radnji radi distribucije primjeraka autorskog djela izjednačeno je s distribucijom.
(2) Javna posudba podrazumijeva način stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela za koje nije potrebno odobrenje autora.
(3) S prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela na području države članice Europske unije ili stranke Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru , od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak, iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili uvoz izvornika ili primjeraka autorskog djela u treću državu, kao i pravo na naknadu za javnu posudbu autorskog djela.
(4) U pogledu zbirki i autorskih baza podataka, iscrpljenje prava distribucije iz stavka 3. ovoga članka odnosi se samo na daljnju prodaju.
(5) U pogledu izvornika likovnih djela iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona, pravo distribucije ne iscrpljuje se, već se primjenjuje pravo slijeđenja.
(6) Pravo iznajmljivanja je isključivo pravo davanja na korištenje izvornika ili primjeraka autorskog djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi. Pravo iznajmljivanja autorskog djela ne odnosi se na izgrađena djela arhitekture i djela primijenjenih umjetnosti.
(7) Autor koji svoje pravo iznajmljivanja prepusti proizvođaču fonograma ili filmskom producentu, zadržava pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje svojega autorskog djela, koje se ne može odreći. Naknadu za iznajmljivanje dužna je plaćati osoba koja iznajmljuje autorsko djelo. Pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje ostvaruje se obavezno kolektivno.
(8) Pravo na naknadu za javnu posudbu je pravo na primjerenu naknadu, ako se izvornik ili primjerci autorskog djela, u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posredovanjem javnih knjižnica daju na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi. Autor se ne može odreći prava na naknadu za javnu posudbu. Pravo na naknadu za javnu posudbu ostvaruje se obavezno kolektivno.
(9) Ne mogu biti predmetom javne posudbe iz stavka 8. ovoga članka računalni programi, osim ako je ugovorom drukčije određeno, građevine i djela primijenjenih umjetnosti. Pravo na naknadu za javnu posudbu ne odnosi se na autorska djela koja međusobno posuđuju javne knjižnice.
(10) Iznimno od odredaba iz stavaka 1., 2. i 8. ovoga članka, autori autorskih baza podataka imaju isključivo pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih autorskih baza podataka.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO SLIJEĐENJA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 28.
(1) Ako se izvornik likovnog djela preprodaje bilo kojim radnjama u koje su uključeni kao prodavatelji, kupci ili posrednici osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama kao što su javne aukcije, umjetničke galerije ili drugi trgovci umjetninama, autor ima pravo na odgovarajući udio od prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja uslijedi nakon njegova prvog otuđenja od strane autora (pravo slijeđenja). Iznimno, ova odredba se ne primjenjuje ako je prodavatelj umjetnička galerija koja je stekla djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije njegove preprodaje i ako cijena po kojoj se djelo preprodaje ne prelazi kunsku protuvrijednost od 10.000,00 eura.
(2) Izvornik likovnog djela je djelo likovne umjetnosti, kao što je slika, kolaž, bojana slika, crtež, gravura, otisak, litografija, kip, tapiserija, keramika, staklovina ili fotografija, ako ga je izradio sam autor. Izvornikom likovnog djela smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora.
(3) Prodavatelj koji preprodaje djelo iz stavka 2. ovoga članka po cijeni koja prelazi kunsku protuvrijednost od 500,00 eura dužan je autoru isplatiti kunsku protuvrijednost od:
1. 5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 500,00 eura do 50.000,00 eura,
2. 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 50.000,01 eura do 200.000,00 eura,
3. 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 200.000,01 eura do 350.000,00 eura,
4. 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 350.000,01 eura do 500.000,00 eura,
5. 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu većem od 500.000,00 eura.
(4) Ukupni iznos koji prema stavku 3. ovoga članka pripada autoru ne može biti veći od kunske protuvrijednosti od 12.500,00 eura. Osnovicu za izračun toga iznosa čini prodajna cijena bez poreza.
(5) Ako je preprodaja izvornika likovnog djela izvršena na javnoj aukciji ili u umjetničkoj galeriji ili posredovanjem bilo kojega drugog trgovca umjetninama, organizator javne aukcije, vlasnik galerije odnosno trgovac umjetninama solidarno je odgovoran s prodavateljem za isplatu iznosa koji pripada autoru.
(6) Autor se ne može odreći prava slijeđenja. Pravo slijeđenja ne može se prenositi pravnim poslovima za života autora niti može biti predmetom ovrhe ali se nasljeđuje.
(7) Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova djela, zahtijevati od svake osobe iz stavka 1. ovoga članka bilo koji podatak koji mu je potreban za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PriopĆavanje autorskog djela javnosti
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 29.
(1) Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem. Za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno je pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća, osobito:
◊ pravo javnog izvođenja
◊ pravo javnog prikazivanja scenskih djela
◊ pravo javnog prenošenja
◊ pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela
◊ pravo javnog prikazivanja
◊ pravo emitiranja
◊ pravo reemitiranja
◊ pravo prijenosa izravnim protokom
◊ pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti
◊ pravo učiniti dostupnim javnosti
◊ pravo priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge
◊ pravo davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Javno izvoĐenje
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 30.
Pravo javnog izvođenja isključivo je pravo priopćavanja javnosti:
◊ djela iz područja književnosti ili znanosti njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (pravo javnog recitiranja),
◊ glazbenog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javne glazbene izvedbe).
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Javno prikazivanje scenskih djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 31.
Pravo javnoga scenskog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti dramskoga, dramsko-glazbenoga, koreografskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Javno prenoŠenje
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 32.
Pravo javnog prenošenja isključivo je pravo da se recitacija, glazbena izvedba ili scensko prikazivanje autorskog djela priopći javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojemu se autorsko djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje, putem zvučnika, ekrana ili bilo kojega drugoga tehničkog uređaja.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Javno priopĆavanje fiksiranog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 33.
Pravo javnog priopćavanja fiksiranog autorskog djela isključivo je pravo priopćavanja javnosti zvučno ili vizualno snimljenog autorskog djela s podloge na koju je fiksirano.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Javno prikazivanje
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 34.
Pravo javnog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti djela likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografskog ili audiovizualnog djela, te kartografskog djela ili prikaza znanstvene ili tehničke prirode, pomoću tehničkih uređaja.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
emitiranje i satelitsko emitiranje
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 35.
(1) Pravo emitiranja isključivo je pravo priopćavanja autorskog djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala koji su namijenjeni prijamu za javnost, bežično (uključujući satelit) ili putem žica.
(2) Priopćavanje javnosti putem satelita (emitiranje putem satelita) postoji kad se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za emitiranje, programski signali namijenjeni prijamu za javnost odašilju u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi prema satelitu i od satelita prema zemlji.
(3) Satelit, za potrebe ovoga Zakona, je svaki satelit koji radi na frekvencijskim područjima rezerviranim za emitiranje radijskih ili televizijskih programskih signala namijenjenih prijamu javnosti ili zatvorenoj osobnoj komunikaciji. Ako je riječ o zatvorenoj osobnoj komunikaciji, uvjeti za osobni prijam signala moraju biti usporedivi s onima za prijam takvih signala za javnost.
(4) Kad su programski signali kodirani, priopćavanje se smatra obavljenim ako je od strane organizacije za emitiranje ili uz njezin pristanak javnosti pružena mogućnost opskrbe sredstvima za dekodiranje tih signala.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRIMJENA NAČELA DRŽAVE PODRIJETLA U SATELITSKOM EMITIRANJU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 36.
(1) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u Republici Hrvatskoj onda kad se u Republici Hrvatskoj pod kontrolom organizacije za emitiranje programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema zemlji.
(2) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u državi članici Europske unije različitoj od Republike Hrvatske onda kad se u toj drugoj državi članici programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac.
(3) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije onda kad su programski signali odaslani na satelit iz zemaljske satelitske odašiljačke postaje koja se nalazi u Republici Hrvatskoj odnosno u toj drugoj državi članici Europske unije, a postupak emitiranja putem satelita obavlja se u državi koja nije članica Europske unije i koja ne osigurava jednaku razinu pravne zaštite kod emitiranja putem satelita kao država članica Europske unije. U takvom slučaju smatra se da emitiranje putem satelita poduzima osoba koja upravlja zemaljskom satelitskom odašiljačkom postajom u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije.
(4) Smatra se da se emitiranje putem satelita obavlja tamo gdje organizacija za emitiranje ima svoj glavni poslovni nastan onda kad se za odašiljanje programskih signala na satelit ne koristi zemaljska satelitska odašiljačka postaja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije već je organizacija za emitiranje, koja ima svoj glavni poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije, naručila priopćavanje javnosti putem satelita, a postupak emitiranja putem satelita obavlja se u državi koja nije članica Europske unije i koja ne osigurava jednaku razinu pravne zaštite kod emitiranja putem satelita kao država članica Europske unije.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
reemitiranje
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 37.
(1) Pravo reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da prvo emitiranje koje se provodi žicom ili zrakom, ali isključujući internetom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države, autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu koji je namijenjen prijamu za javnost, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti:
◊ osoba različita od organizacije za emitiranje koja je provela prvo emitiranje ili pod čijom je kontrolom i odgovornošću ono provedeno, neovisno o tome kako operator usluge reemitiranja od nje prima programske signale u svrhe reemitiranja; i
◊ ako se reemitiranje putem usluge pristupa internetu provodi u uređenom okružju.
(2) Usluga pristupa internetu je, sukladno članku 2. stavku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji, javno dostupna elektronička komunikacijska usluga kojom se omogućuje pristup internetu te time povezivanje s gotovo svim krajnjim točkama interneta, bez obzira na mrežnu tehnologiju i terminalnu opremu koja se upotrebljava.
(3) Uređeno okružje je okružje u kojem operator usluge reemitiranja pruža sigurno reemitiranje ovlaštenim korisnicima.
(4) Pravo kabelskog reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da prvo emitiranje koje se provodi žicom ili zrakom, uključujući i satelitom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države, autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti reemitiranjem putem kabelskog sustava, neovisno o tome kako operator usluge kabelskog reemitiranja prima programske signale od organizacije za emitiranje u svrhu reemitiranja.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRIJENOS IZRAVNIM PROTOKOM
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 38.
(1) Pravo prijenosa izravnim protokom isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela na način da organizacija za emitiranje prenosi svoje televizijske ili radijske programske signale koji sadržavaju autorsko djelo izravno distributeru signala, pri čemu ona sama te signale ne prenosi izravno javnosti, već ih javnosti prenosi distributer.
(2) Smatra se da organizacija za emitiranje i distributer signala sudjeluju u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u pogledu koje moraju pribaviti odobrenje autora, svaki za sebe. Sudjelovanje organizacije za emitiranje i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne dovodi do njihove zajedničke odgovornosti za priopćavanje javnosti autorskog djela.
(3) Kad organizacija za emitiranje prenosi svoje televizijske ili radijske programske signale koji sadržavaju autorsko djelo izravno javnosti te time obavlja početnu radnju prijenosa i istodobno prenosi te signale drugim organizacijama za emitiranje putem tehničkog postupka izravnog protoka signala, prijenosi koje obavljaju te druge organizacije za emitiranje smatraju se zasebnom radnjom priopćavanja javnosti reemitiranjem dok se početna radnja prijenosa smatra emitiranjem.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Javno priopĆavanje emitiranja, REEMITIRANJA,PRIJENOSA IZRAVNIM PROTOKOM i činjenja dostupnim javnosti
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 39.
Pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela koje se emitira, reemitira, prenosi izravnim protokom ili čini dostupnim javnosti, pomoću zvučnika, ekrana ili sličnog tehničkog uređaja.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
UČINITI DOSTUPNIM javnosti
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 40.
Pravo učiniti dostupnim javnosti isključivo je pravo da se autorsko djelo priopći javnosti, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRaTEĆE INTERNETSKE USLUGE ORGANIZACIJE ZA EMITIRANJE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 41.
(1) Za umnožavanje autorskog djela te njegovo priopćavanje javnosti žicom ili bežičnim putem, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge potrebno je pribaviti odobrenje u smislu članaka 26., 29. i 40. ovoga Zakona.
(2) Prateća internetska usluga je internetska usluga koju pruža organizacija za emitiranje ili koja se pruža pod njenom kontrolom i odgovornosti i koja se sastoji od pružanja javnosti televizijskih ili radijskih programa istodobno (linearno) ili tijekom određenog razdoblja nakon njihova emitiranja (usluge propuštenog sadržaja) te bilo kakvog pratećeg sadržaja uz takvo emitiranje, kao što su najave, proširenja, nadopune ili ocjenjivanje sadržaja relevantnog programa.
(3) Prateću internetsku uslugu organizacija za emitiranje korisnicima pruža zajedno s uslugom emitiranja u jasnom i podređenom odnosu s emitiranim programom, pri čemu korisnici mogu pratećoj internetskoj usluzi pristupiti odvojeno od usluge emitiranja te bezuvjetno u odnosu na uslugu emitiranja.
(4) Davanje pristupa autorskim djelima koja su uključena u televizijski ili radijski program ili djelima koja nisu povezana ni s kojim emitiranim programom organizacije za emitiranje, kao što su pristup pojedinim glazbenim ili audiovizualnim djelima ili glazbenim albumima ili videozapisima uz pomoć, primjerice, usluge videa na zahtjev, ne smatra se pratećom internetskom uslugom.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRIMJENA NAČELA DRŽAVE PODRIJETLA NA PRATEĆE INTERNETSKE USLUGE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 42.
(1) Smatra se da se priopćavanje javnosti autorskih djela žicom ili bežičnim putem u smislu članka 29. ovoga Zakona, uključujući činjenje dostupnim javnosti iz članka 40. ovoga Zakona, u okviru prateće internetske usluge koju pruža organizacija za emitiranje ili koja se pruža pod njenom kontrolom i odgovornošću, obavlja u Republici Hrvatskoj kad ta organizacija za emitiranje ima svoj glavni poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. Isto se smatra i za umnožavanje takvih djela u smislu članka 26. ovoga Zakona koje je potrebno za pružanje prateće internetske usluge za iste programe, pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom.
(2) Stavak 1. ovoga članka odnosi se na autorska djela koja su sadržana u:
◊ radijskim programima
◊ vijestima i informativnim programima ili
◊ programima vlastite produkcije organizacije za emitiranje koja te programe u potpunosti financira vlastitim sredstvima.
(3) Vlastitim financiranjem smatra se i kad sredstva koje organizacija za emitiranje koristi za svoje produkcije dolaze iz javnih fondova.
(4) Ne smatraju se vlastitim produkcijama produkcije koje organizacija za emitiranje naručuje od proizvođača koji su neovisni o organizaciji za emitiranje te koprodukcije.
(5) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na:
◊ emitiranja sportskih događaja i autorska djela koja su u njih uključena
◊ davanje odobrenja za korištenje vlastitih produkcija organizacije za emitiranje drugima, uključujući druge organizacije za emitiranje.
(6) Načelo države podrijetla ne utječe na slobodu autora i organizacija za emitiranje da se međusobno dogovore, u skladu s pravom Europske unije, o ograničenjima u pogledu iskorištavanja njihovih prava, uključujući o teritorijalnim ograničenjima.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO DAVANJA PRISTUPA JAVNOSTI DJELIMA KOJE SU UČITALI KORISNICI NA PLATFORMAMA ZA DIJELJENJE SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 43.
(1) Pravo davanja pristupa javnosti autorskim djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta isključivo je pravo autora da odobri ili zabrani davatelju usluge dijeljenja sadržaja putem interneta davanje pristupa autorskom djelu koje je učitao korisnik njegove usluge dijeljenja sadržaja. Davanje pristupa javnosti djelima predstavlja priopćavanje javnosti iz članka 29. ili činjenje dostupnim javnosti autorskog djela iz članka 40. ovoga Zakona.
(2) Davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta je davatelj usluge informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina, čija je glavna ili jedna od glavnih svrha pohranjivanje i davanje pristupa javnosti velike količine autorskih djela koja su učitali njegovi korisnici, koje organizira i promovira u svrhu ostvarivanja izravne ili neizravne gospodarske ili ekonomske koristi.
(3) Davatelji usluga informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina, koji nisu osnovani u svrhu ostvarivanja gospodarske ili ekonomske koristi, kao što su neprofitne internetske enciklopedije te obrazovni i znanstveni repozitoriji, internetske platforme za razvoj i dijeljenje računalnih programa otvorenog koda, davatelji elektroničkih komunikacijskih usluga u smislu zakona kojim se uređuju elektroničke komunikacije, internetske trgovine čija je glavna djelatnost maloprodaja i koje ne omogućuju pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom, usluge u oblaku za poduzetnike i usluge u oblaku koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe kao što su servisi za internetsku pohranu podataka ( cyberlockers ), ne smatraju se davateljima usluga dijeljenja sadržaja putem interneta u smislu ovoga Zakona.
(4) Za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici, davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je pribaviti odobrenje autora prije početka takvog korištenja, pisanim ugovorom ili na drugi formalan način. Odobrenje koje je pribavio davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta obuhvaća i radnje korisnika usluge dijeljenja sadržaja koje potpadaju pod opseg primjene članka 26., te članka 29., ili članka 40. ovoga Zakona, kad korisnik ne djeluje na komercijalnoj osnovi ili ako svojom aktivnošću ne ostvaruje znatne prihode.
(5) Ugovori između davatelja usluga dijeljenja sadržaja i autora moraju biti pravedni i održavati razumnu raznotežu između obiju strana a autori trebaju primiti primjerenu naknadu za korištenje svojih djela.
(6) Autor nije dužan sklopiti ugovor s davateljem usluge dijeljenja sadržaja niti odobriti korištenje njegovih djela.
(7) Autor je dužan uredno obrazložiti svoj zahtjev za onemogućavanje pristupa ili uklanjanje njegovih djela.
(8) Ako je davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta sklopio ugovor s autorom, dat će mu na zahtjev podatke o korištenju djela na koja se ugovor odnosi.
(9) Kad davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta daje pristup javnosti djelima koje su učitali korisnici, na takvog davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ne primjenjuju se odredbe o ograničenju odgovornosti za pohranu podataka ( hosting ) iz članka 18. stavka 1. Zakona o elektroničkoj trgovini.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI DAVATELJA USLUGA DIJELJENJA SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 44.
(1) Ako davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ne pribavi odobrenje autora za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platforama za dijeljenje sadržaja putem interneta, prije početka takvog korištenja, odgovoran je za neovlašteno priopćavanje javnosti iz članka 29. ili činjenje dostupnim javnosti autorskih djela iz članka 40. ovoga Zakona, osim ako dokaže da je:
a) poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da bi ishodio odobrenje za obavljanje radnji davanja pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta i
b) poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći i u skladu s visokim profesionalnim standardima u području odgovarajuće industrije te profesionalnom pažnjom da bi osigurao nedostupnost djela za koje su mu njihovi autori dali relevantne i potrebne podatke te, u svakom slučaju,
c) postupao žurno, nakon što je od autora primio dostatno obrazloženu obavijest, da bi onemogućio pristup i uklonio sa svojih internetskih stranica prijavljena djela te poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći i u skladu s profesionalnom pažnjom da bi spriječio njihova buduća učitavanja u skladu s točkom b) ovoga stavka.
(2) Pri utvrđivanju je li davatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ispunio obveze iz stavka 1. ovoga članka te uz primjenu načela proporcionalnosti, među ostalim, uzima se u obzir sljedeće:
a) tip, publika i opseg usluge te vrsta djela koje učitavaju korisnici usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i
b) dostupnost odgovarajućih i djelotvornih sredstava te njihov trošak za davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.
(3) Na nove davatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta:
◊ čije su usluge dostupne javnosti u Europskoj uniji u razdoblju kraćem od tri godine i
◊ čiji je godišnji promet manji od 10 milijuna eura, izračunat u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2002., str. 36),
primjenjuje se samo točka a) stavka 1. ovoga članka u pogledu pretpostavki za isključenje odgovornosti za neovlašteno priopćavanje javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti autorskih djela. Uz to, takav je davatelj usluge dijeljenja sadržaja, nakon što je od autora primio dostatno obrazloženu obavijest, dužan žurno postupati da bi onemogućio pristup prijavljenim djelima ili da bi ih uklonio sa svojih internetskih stranica.
(4) Ako prosječan broj pojedinačnih korisnika usluga dijeljenja sadržaja putem interneta u jednom mjesecu prijeđe pet milijuna, izračunato na temelju podataka za prethodnu kalendarsku godinu, davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta iz stavka 3. ovoga članka mora dokazati da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da bi spriječio daljnje učitavanje prijavljenih djela za koje su mu njihovi autori dali relevantne i potrebne podatke.
(5) Odredbe iz stavaka 3. i 4. ovoga članka ne smiju se zlouporabiti radi izbjegavanja odgovornosti davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ili radi produžavanja povoljnijeg režima odgovornosti na razdoblje dulje od tri godine. Posebno, odredbe iz stavaka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na novoosnovane davatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ili one koji se pojavljuju pod novim imenom ali koji u oba slučaja u naravi nastavljaju djelovanje već postojećeg davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta na kojeg se odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne mogu primijeniti.
(6) Ograničenje odgovornosti iz ovoga članka ne može se primijeniti na davatelje usluga informacijskog društva u smislu zakona kojim se uređuje elektronička trgovina kojima je glavna svrha sudjelovati ili omogućavati masovna neovlaštena korištenja autorskih djela (piratstvo).
(7) Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta će autoru na zahtjev dati odgovarajuće podatke o djelovanju njegovih praksi iz stavka 1. ovoga članka.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OGRANIČENJA KOD PROVOĐENJA USLUGE DIJELJENJA SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 45.
(1) Suradnja između davatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i autora iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona ne smije dovesti do onemogućavanja dostupnosti djela koja su učitali korisnici usluge dijeljenja sadržaja putem interneta ako se time ne povrjeđuju autorska prava ili ako se djela koriste u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona.
(2) Primjena članaka 43. i 44. ovoga Zakona, kao i ovoga članka, ne smije dovesti do opće obveze praćenja.
(3) Odredbe članaka 43. i 44. ovoga Zakona, kao i ovoga članka ne utječu na zakonita korištenja autorskih djela, kao što su korištenja u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona te ne smiju dovesti do identificiranja pojedinih korisnika kao ni do obrade njihovih osobnih podataka, osim u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i zakonom kojim se uređuju elektroničke komunikacije.
(4) Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je putem svojih općih uvjeta poslovanja obavijestiti korisnike o mogućnostima korištenja autorskih djela u skladu sa sadržajnim ograničenjima autorskog prava iz ovoga Zakona.
(5) Na autorska djela koja su stvorili korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta, pri učitavanju i činjenju dostupnim javnosti tih djela, osobito se primjenjuju sadržajna ograničenja iz članka 194. i 197. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRITUŽBE U POGLEDU USLUGE DIJELJENJA SADRŽAJA PUTEM INTERNETA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 46.
(1) Davatelj usluga dijeljenja sadržaja putem interneta dužan je uspostaviti djelotvorne i žurne pritužbene postupke i druge postupke pravne zaštite za korisnike njegovih usluga, koji su dostupni u slučaju sporova o onemogućavanju pristupa ili uklanjanju djela koje su učitali njegovi korisnici.
(2) Pritužbe korisnika usluga dijeljenja sadržaja putem interneta moraju se rješavati bez odgode a odluke o onemogućavanju pristupa ili uklanjanju učitanih djela moraju biti podložne ljudskoj provjeri.
(3) Korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta mogu pokretati postupke pred Vijećem stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava (Vijeće stručnjaka), arbitražne, druge izvansudske, kao i sudske postupke, osobito u svrhu ispitivanja primjene sadržajnih ograničenja autorskog prava, u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO PreradE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 47.
Pravo prerade isključivo je pravo prevođenja, prilagođavanja, glazbene ili druge obrade ili koje druge preinake autorskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.1. Osnovne odredbe
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NasljeĐIvanje autorskog prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 48.
(1) Autorsko pravo je nasljedivo.
(2) Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Na sva druga pitanja u svezi s nasljeđivanjem autorskog prava, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o nasljeđivanju.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Prenosivost autorskog prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 49.
(1) Autorsko pravo je neprenosivo osim kod nasljeđivanja i prenošenja u korist sunasljednika kod razvrgnuća nasljedničke zajednice.
(2) Druga raspolaganja autorskim pravom su dopuštena, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Ovrha
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 50.
(1) Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Ako je autor nedovršenjem autorskog djela ili neobjavljivanjem rukopisa povrijedio ugovornu obvezu, ne može ga se prisiliti na njezino ispunjenje, ali odgovara za štetu nastalu neispunjenjem obveze.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
prava iskoriŠtavanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 51.
(1) Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.
(2) Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno.
(3) Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela.
(4) Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela.
(5) Ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske. U slučaju sumnje, u drugim slučajevima pravni posao kojim se raspolaže autorskim pravom treba tumačiti u korist autora.
(6) Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u izvršavanju njegovog prava.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NeizvrŠavanje I PRESTANAK iskljuČivog prava iskoriŠtavanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 52.
(1) Ne izvršava li nositelj isključivog prava iskorištavanja svoje pravo ili ga izvršava u nedovoljnoj mjeri tako da su zakoniti interesi autora povrijeđeni, autor može zahtijevati ukinuće isključivog prava iskorištavanja. Autor nema to pravo ako nositelj isključivog prava iskorištavanja dokaže da nije kriv za nastanak razloga za neizvršavanje.
(2) Kad nositelj isključivog prava iskorištavanja koji je to pravo stekao na temelju ugovora ili na drugi način od njegova izvornog nositelja prestane postojati, a nema nasljednika ni drugog pravnog sljednika, pravo iskorištavanja prestaje.
(3) Kad nositelj isključivog prava iskorištavanja koji je to pravo stekao na temelju ugovora ili na drugi način od njegova izvornog nositelja prestane postojati, a nema nasljednika ni drugog pravnog sljednika, pravo iskorištavanja prestaje.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Kasnije osnivanje prava iskoriŠtavanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 53.
Kasnije osnivanje prava iskorištavanja, pa makar i isključivo, ne djeluje štetno po ranije osnovano pravo iskorištavanja kako isključivo tako i neisključivo, osim ako ugovorom o osnivanju ranijeg prava nije drukčije određeno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PrenoŠenje prava iskoriŠtavanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 54.
(1) Pravo iskorištavanja može se prenositi bez odobrenja autora u sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslovanja koje čini cjelinu, s jedne osobe na drugu.
(2) Kad se pravo iskorištavanja može prenositi bez suglasnosti autora, stjecatelj prava iskorištavanja odgovara solidarno za ispunjenje obveza koje prenositelj tog prava ima prema autoru.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Osnivanje daljnjih prava iskoriŠtavanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 55.
Nositelj isključivog prava iskorištavanja može na temelju svojeg prava za drugoga osnovati daljnje pravo iskorištavanja samo uz pisanu suglasnost autora. Autor ne može uskratiti svoju suglasnost ako bi to bilo protivno savjesnosti i poštenju. Suglasnost nije potrebna ako je pravo iskorištavanja osnovano jedino radi ostvarivanja u korist autora.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Raspolaganje autorskim pravom povjeravanjem ostvarivanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 56.
(1) Autor može ovlastiti drugoga da ostvaruje autorsko pravo za njegov račun. Ostvarivati autorsko pravo za račun autora može se na temelju pravnog posla kojim autor povjerava ostvarivanje svojeg prava ili neposredno na temelju zakona ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za to.
(2) Smatra se da je autor povjerio ostvarivanje svojega pojedinog prava organizaciji za kolektivno ostvarivanje odnosnog prava ako ona to pravo ostvaruje radi njegove koristi kao i koristi drugih autora za njihova odnosna prava.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Odricanje od autorskog prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 57.
Autor se ne može odreći svojega autorskog prava.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.2. Opći dio ugovornoga autorskog prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Autorskopravni ugovori
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 58.
(1) Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Autorskopravni ugovor, osim malog nakladničkog ugovora, koji nije sklopljen u pisanom obliku smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je pisani oblik propisan za autorskopravne ugovore očito ne proizlazi što drugo.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
SadrŽaj autorskopravnih ugovora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 59.
(1) Autorskopravni ugovor mora određivati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, naknadu za korištenje djela odnosno izričitu odredbu da se pravo korištenja osniva bez naknade te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik).
(2) Autorskopravni ugovor može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.
(3) Odredba ugovora o osnivanju prava iskorištavanja na svim autorovim budućim djelima ništetna je.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OdreĐivanje naknade za koriŠtenje autorskog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 60.
(1) Autor ima pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za korištenje autorskog djela.
(2) Ako visina naknade nije određena pravnim poslom, ili je njena visina određena neprimjereno, ili primjenom članka 226. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu i razmjernu naknadu.
(3) Primjerena i razmjerna je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, stvarnu ili potencijalnu gospodarsku vrijednost stečenog prava korištenja, uzimajući pri tom u obzir i potencijalni ili ostvareni financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, doprinos autora ukupnom djelu, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće organizacije autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene i razmjerne naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj i razmjernoj naknadi, kao što su poštene tržišne prakse ili stvarno iskorištavanje djela.
(4) Naknada koja je određena u paušalnom iznosu iznimno može biti razmjerna naknada ako to odgovara okolnostima slučaja te vodeći računa o posebnostima svakog područja.
(5) Načelo primjerene i razmjerne naknade iz ovoga članka ne primjenjuje se na autore računalnih programa.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Pravo autora na izmjenu ugovora radi
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
praviČnijeg udjela u zaradi
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 61.
(1) Dopušteno je sklapati kolektivne ugovore u kojima se uređuje način prilagodbe promijenjenim okolnostima, izvorno ugovorenih naknada u autorskopravnim ugovorima.
(2) Ako nisu sklopljeni kolektivni ugovori iz stavka 1. ovoga članka, autor ima pravo zahtijevati dodatnu, primjerenu i pravičnu naknadu od nositelja prava iskorištavanja s kojim je sklopio autorskopravni ugovor ili njegovih pravnih sljednika, ako se izvorno ugovorena naknada pokaže nerazmjerno niska u usporedbi sa svim naknadnim relevantnim prihodima ostvarenim iskorištavanjem djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, doprinos autora i posebnosti i tržišne prakse u različitim područjima stvaralaštva.
(3) Autor se ne može odreći prava iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Sporovi povezani s pravima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mogu se razriješiti prvenstveno u postupku posredovanja pred Vijećem stručnjaka prema članku 230. ovog Zakona, ili mirenjem, a ako se ne postigne sporazum o predmetu spora, onda u arbitražnom ili sudskom postupku, koje mogu pokrenuti sami autori ili njihove reprezentativne organizacije na pojedinačni zahtjev jednog ili više autora.
(5) Ovaj članak ne primjenjuje se u slučajevima kad ugovore sklope organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ili neovisni upravljački subjekt.
(6) Ovaj članak se ne primjenjuje na autore računalnih programa.
(7) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ništetne su.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OBVEZA TRANSPARENTNOSTI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 62.
(1) Autor ima pravo redovito, a najmanje jednom godišnje, primati ažurirane, relevantne i sveobuhvatne podatke o iskorištavanju svog autorskog djela koje je predmet autorskopravnog ugovora, posebno u pogledu načina iskorištavanja, svih ostvarenih prihoda od iskorištavanja, eventualnih ugovorenih odbitaka i autorske naknade koju treba primiti.
(2) Ako na temelju osnovanog prava iskorištavanja nositelj tog prava osniva daljnje pravo iskorištavanja, autor ima pravo od daljnjeg nositelja prava iskorištavanja dobiti podatke iz stavka 1. ako ih nije dobio od primarnog nositelja prava iskorištavanja, koji je ujedno dužan identificirati daljnje nositelje prava iskorištavanja. Zahtjev za dostavom podataka autor može nositelju daljnjeg prava iskorištavanja dostaviti neposredno ili posredstvom nositelja primarnog prava iskorištavanja.
(3) Obveza na dostavu podataka mora biti razmjerna i učinkovita. U opravdanim slučajevima u kojima bi obveza na dostavu svih podataka iz stavka 1. ovoga članka bila nerazmjerna s obzirom na prihode ostvarene iskorištavanjem djela, obveza se ograničuje na vrste i razinu podataka koje se u takvim slučajevima mogu razumno očekivati.
(4) Obveza na dostavu podataka ne primjenjuje se kad doprinos autora nije znatan u odnosu na ukupno djelo, osim ako autor zatraži podatke radi ostvarivanja njegovih prava iz članka 61. ovoga Zakona.
(5) Sporovi povezani s pravima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mogu se razriješiti u arbitražnim, drugim izvansudskim i sudskim postupcima ili u postupku posredovanja pred Vijećem stručnjaka prema članku 230. ovog Zakona, koje mogu pokrenuti sami autori ili njihove reprezentativne organizacije na pojedinačni zahtjev jednog ili više autora.
(6) Ovaj članak se ne primjenjuje na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i neovisne upravljačke subjekte.
(7) Ovaj članak se ne primjenjuje na autore računalnih programa.
(8) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ovoga Zakona ništetne su.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO NA JEDNOSTRANI RASKID AUTORSKOPRAVNOG UGOVORA ZBOG NEISKORIŠTAVANJA DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 63.
(1) Ako nositelj isključivog prava iskorištavanja u ugovorenom ili u zakonskom ili u primjerenom roku koji ne može biti kraći od tri godine, ne pristupi iskorištavanju autorskog djela, autor ga može pozvati da ispuni obvezu iskorištavanja u naknadnom primjerenom roku. Ako ni po isteku toga roka nositelj isključivog prava iskorištavanja ne pristupi iskorištavanju djela, autor može jednostranom izjavom raskinuti ugovor.
(2) Ako je iz okolnosti očigledno da nositelj isključivog prava iskorištavanja neće pristupiti iskorištavanju djela, autor može jednostranom izjavom raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje obveze iskorištavanja djela.
(3) Ako je riječ o koautorskom ili sastavljenom djelu, svi koautori ili autori sastavljenog djela mogu zajedničkom jednostranom izjavom raskinuti autorskopravni ugovor, a svaki od njih ili više njih pojedinačno samo ako je njihov autorski doprinos relativno važan za cijelo djelo.
(4) Autor nema pravo na raskid ugovora zbog neiskorištavanja djela ako je neiskorištavanje rezultat okolnosti za koje se razumno može očekivati da ih može sam ispraviti.
(5) U slučajevima kad prema odredbama ovog članka autor ima pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neiskorištavanja djela, umjesto raskida on može jednostranom izjavom otkloniti isključivost prava iskorištavanja koja je ugovorena ili koja se po ovome Zakonu predmnijeva.
(6) Ovaj članak se ne primjenjuje na autore računalnih programa te na koautore i autore doprinosa audiovizualnih djela.
(7) Ugovorne odredbe koje su u suprotnosti s ovim člankom ovoga Zakona ništetne su.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Primjena propisa o obveznim odnosima
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 64.
Na sva pitanja u svezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3. Posebni dio ugovornoga autorskog prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.1. Nakladnički ugovor
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OpĆenito o ugovoru
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 65.
(1) Nakladničkim ugovorom (izdavačkim ugovorom) autor se obvezuje za nakladnika (izdavača) osnovati pravo umnožavanja svojega određenoga autorskog djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribucije primjeraka autorskog djela (pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati i autoru za to platiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno, te se brinuti o uspješnoj distribuciji primjeraka autorskog djela i davati autoru podatke o distribuciji autorskog djela.
(2) Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključivo pravo izdavanja djela. Ova presumpcija ne primjenjuje se na pravo izdavanja članaka i fotografija u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama za koje nije sklopljen pisani ugovor (mali nakladnički ugovor).
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OSNIVANJE drugIH prava ISKORIŠTAVANJA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 66.
(1) Nakladničkim ugovorom autor može za nakladnika osnovati i pravo prevođenja svojeg djela na određeni jezik kao i pravo izdavanja prevedenog djela, pravo činjenja dostupnim javnosti djela u obliku elektroničke knjige ili druge elektroničke publikacije te druga imovinska prava.
(2) Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključiva prava iskorištavanja djela iz stavka 1. ovoga članka, osim ako je riječ o pravima iskorištavanja članaka, fotografija i videoisječaka u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama za koje nije sklopljen pisani ugovor (mali nakladnički ugovor).
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Provjera toČnosti podataka
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 67.
(1) Autor ima svakodobno pravo uvida i kontrole nakladnikovih poslovnih knjiga i dokumentacije radi provjere točnosti podataka koje mu je nakladnik dao.
(2) Autor je ovlašten zahtijevati od treće osobe koja je za nakladnika umnožavala autorsko djelo podatke o broju umnoženih primjeraka njegovog djela, a ta je osoba dužna autoru dati potpune i istinite podatke.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Izn i mka od pravila o obvezatnom pisanom obliku ugovora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 68.
Nakladnički ugovor o izdavanju i drugom iskorištavanju članaka, fotografija, crteža, videoisječaka i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodičnom tisku ili publikacijama ne mora biti sklopljen u pisanom obliku (mali nakladnički ugovor).
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Sklapanje ugovora preko zastupnika
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 69.
Zastupnik autora može zaključiti nakladnički ugovor samo za ona autorska djela koja su izričito navedena u autorovoj punomoći.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OdreĐivanje autorske naknade
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 70.
(1) Ako je autorska naknada određena u postotku od maloprodajne cijene prodanih primjeraka, nakladničkim ugovorom mora se odrediti minimalni broj primjeraka prvog izdanja te najniži iznos naknade koju je nakladnik obvezan platiti autoru neovisno o broju prodanih primjeraka.
(2) Ako je autorska naknada određena u paušalnom iznosu, nakladničkim ugovorom, mora se odrediti ukupni broj primjeraka ugovorenih izdanja. Ako ukupni broj primjeraka nije ugovoren, a iz dobrih poslovnih običaja ili iz okolnosti slučaja ne proizlazi drukčije, nakladnik može izdati najviše 500 primjeraka autorskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Drugi sastojci ugovora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 71.
Nakladnički ugovor može sadržavati osobito i sljedeće:
◊ odredbe o trajanju prava izdavanja
◊ rok u kojem je autor dužan nakladniku predati uredan izvornik djela. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana sklapanja ugovora
◊ rok u kojem je nakladnik dužan izdati autorsko djelo. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana predaje izvornika djela
◊ broj izdanja koji je nakladnik ovlašten izdati. Ako ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik ima pravo samo na jedno izdanje djela
◊ rok u kojem je nakladnik dužan izdati novo izdanje djela, ako je ugovoreno. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana računajući od dana kad je autor podnio pisani zahtjev
◊ odredbu o vlasništvu izvornika. Izvornik ostaje u vlasništvu autora osim ako se na temelju ugovora obveže predati ga u vlasništvo nakladnika
◊ izgled i tehničku opremljenost primjeraka djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PoboljŠanja i druge izmjene autorskog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 72.
Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik je dužan u slučaju novih izdanja djela omogućiti autoru unošenje poboljšanja ili drugih izmjena autorskog djela, ako to ne mijenja karakter autorskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Propast IZVORNIKA i pripremljenog izdanja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 73.
(1) Ako izvornik djela nakon njegove predaje nakladniku propadne krivnjom nakladnika ili zbog više sile, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdano. Ako autor ima drugi primjerak autorskog djela dužan je predati nakladniku primjerak tog djela na nakladnikov trošak.
(2) Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile u potpunosti propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.
(3) Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile djelomično propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo, bez plaćanja naknade autoru, umnožiti samo onoliko primjeraka autorskog djela koliko je propalo.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NakladniČko pravo prvenstva
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 74.
(1) Nakladnik koji je stekao pravo na izdavanje autorskog djela ima, u pogledu izdavanja toga djela u elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku, pravo prvenstva pred drugim nakladnicima koji ponude iste uvjete.
(2) Nakladnik koji se namjerava koristiti pravom iz stavka 1. ovoga članka dužan je u roku od 30 dana od dana primitka autorovog pisanog poziva dostaviti autoru svoju ponudu.
(3) Nakladničko pravo prvenstva iz stavka 1. ovoga članka traje do isteka roka od dvije godine od dana sklapanja nakladničkog ugovora.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Prestanak raskidom nakladniČkog ugovora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 75.
(1) Autor može raskinuti nakladnički ugovor jednostranom pisanom izjavom ako nakladnik ne izda autorsko djelo ili ne pristupi izdavanju novog ugovorenog izdanja autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku.
(2) Ako je za neizvršavanje nakladničkog ugovora iz stavka 1. ovoga članka kriv nakladnik, autor ima, osim prava na naknadu štete, i pravo zadržati primljenu naknadu, odnosno zahtijevati isplatu ugovorene naknade.
(3) Nakladnik može jednostranom pisanom izjavom raskinuti nakladnički ugovor, ako mu autor ne preda izvornik autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku. U slučaju raskida nakladnik ima pravo na naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
UniŠtavanje primjeraka autorskog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 76.
(1) Nakladnik koji neprodane primjerke autorskog djela namjerava prodati za preradu, ili ih na drugi način uništiti ili povući iz prometa, dužan je otkup tih primjeraka najprije ponuditi autoru, i to po cijeni koju bi za te primjerke dobio da ih prodaje za preradu. Ako to ne učini, odgovara za povredu prava autora na poštivanje autorskog djela iz članka 22. ovoga Zakona.
(2) Ako autor ne prihvati ponudu nakladnika iz stavka 1. ovoga članka, ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke autorskog djela nakladnik može prodati za preradu ili uništiti ili povući iz prometa.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.2. Ugovor o izvođenju autorskog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OpĆenito o ugovoru
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 77.
(1) Ugovorom o izvođenju autorskog djela autor daje korisniku odobrenje za javno recitiranje autorskog djela ili javnu izvedbu glazbenog djela na način i pod uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Korisnik autorskog djela dužan je autoru omogućiti pristup izvođenju autorskog djela, ostvariti tehničke uvjete izvođenja koji osiguravaju poštovanje autorskih moralnih prava te autoru dostavljati popis izvedenih autorskih djela i izvještavati ga o prihodima ostvarenim izvođenjem njegova autorskog djela, ako ugovorom nije drukčije određeno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Prestanak odobrenja
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 78.
Odobrenje za javno recitiranje, odnosno za javnu izvedbu glazbenog djela prestaje ako korisnik ne koristi autorsko djelo na način i pod uvjetima određenim odobrenjem.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
ODGOVARAJUĆA PRIMJENA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 79.
Odredbe iz članaka 77. i 78. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na ugovor o javnom prenošenju, o javnom priopćavanju fiksiranog djela, o emitiranju, o reemitiranju, o prijenosu izravnim protokom, o javnom priopćavanju emitiranja, reemitiranja i prijenosa izravnim protokom, o činjenju dostupnim javnosti te o davanju pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici nescenskih književnih i glazbenih djela na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.3. Ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OpĆenito o ugovoru
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 80.
(1) Ugovorom o scenskom prikazivanju autor osniva za korisnika pravo javnoga scenskog prikazivanja određenoga autorskog djela, a korisnik se obvezuje autorsko djelo scenski prikazati na način, u roku i pod uvjetima određenim ugovorom te za stečeno pravo platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Odredbe o ugovoru o scenskom prikazivanju primjenjuju se na odgovarajući način i na javno prenošenje, emitiranje, reemitiranje, prijenos izravnim protokom, javno priopćavanje emitiranja, reemitiranja i prijenosa izravnim protokom, činjenje dostupnim javnosti te davanje pristupa javnosti djelima koje su učitali korisnici scenskih prikazivanja autorskog djela, kao i javno izvođenje te druge oblike priopćavanja javnosti scenskih djela na nescenski način.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Druge obveze korisnika
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 81.
Na ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela na odgovarajući način primjenjuju se odredbe iz članaka 77. stavka 2. i članka 78. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.4. Ugovor o audiovizualnoj prilagodbi
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OPĆENITO O UGOVORU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 82.
(1) Ugovorom o audiovizualnoj prilagodbi autor daje drugoj osobi odobrenje za prilagodbu autorskog djela u audiovizualno djelo (pravo audiovizualne prilagodbe). Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je stečeno isključivo pravo audiovizualne prilagodbe.
(2) Ako je pravo prilagodbe autorskog djela stečeno kao isključivo pravo, autor izvornog djela zadržava:
1. isključivo pravo nove audiovizualne prilagodbe izvornog djela koje može ostvarivati nakon isteka dvadeset godina od sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka
2. isključivo pravo daljnje prerade izvornog djela u bilo kojem drugom umjetničkom obliku
3. pravo na primjerenu naknadu za svako iznajmljivanje videograma koji sadrži izvorno djelo.
(3) Autor se ne može odreći prava iz stavka 2. ovoga članka.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Raskid ugovora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 83.
(1) Ako osoba koja je stekla pravo audiovizualne prilagodbe ne stvori audiovizaulno djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o audiovizualnoj prilagodbi ili ako završeno audiovizualno djelo ne distribuira u roku od dvije godine od dana završetka toga djela, autor djela za koje je dano pravo audiovizualne prilagodbe može raskinuti ugovor, ako nije ugovoren koji drugi rok.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, autor djela za koje je dano pravo audiovizualne prilagodbe zadržava pravo na isplatu naknade.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.5. Ugovor o audiovizualnoj produkciji
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OPĆENITO O UGOVORU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 84.
(1) Ugovorom o audiovizualnoj produkciji, uređuju se odnosi između filmskog producenta, koautora audiovizualnog djela i autora doprinosa te međusobni odnosi koautora i autora doprinosa audiovizualnog djela.
(2) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji između filmskog producenta i autora doprinosa nije drukčije određeno, smatra se da filmski producent stječe sva imovinska prava autora doprinosa u opsegu potrebnom za ispunjenje svrhe ugovora.
(3) Bez obzira na odredbe iz stavka 2. ovoga članka, autori doprinosa zadržavaju pravo da se svojim doprinosima audiovizualnom djelu samostalno koriste, ako se time ne nanosi povreda pravima filmskog producenta toga djela. Autori doprinosa ne mogu se odreći toga prava.
(4) Odredbe iz članka 55. ovoga Zakona ne primjenjuju se na audiovizualna djela. Filmski producent može na temelju svog stečenog isključivog prava iskorištavanja osnovati za drugoga daljnja prava iskorištavanja bez prethodne suglasnosti autora.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NEOTUĐIVO PRAVO KOAUTORA NA PRIMJERENU I RAZMJERNU NAKNADU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 85.
(1) Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji koautor audiovizualnog djela svoje pravo umnožavanja, pravo distribuiranja, svaki ili neki oblik prava priopćavanja javnosti ili pravo prerade na svom audiovizualnom djelu prepusti filmskom producentu osnivanjem prava iskorištavanja u skladu s ovim Zakonom, u svakom slučaju zadržava pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje tog audiovizualnog djela, osim kad je riječ o prikazivanju, sukladno članku 34. ovoga Zakona, u kinima i na festivalima te na projekcijama koje su namijenjene u edukativne i obrazovne svrhe.
(2) Koautori se ne mogu odreći prava na primjerenu i razmjernu naknadu iz stavka 1. ovoga članka niti ga mogu drugome prenijeti ili na drugi način prepustiti. Naknadu je dužna platiti osoba koja koristi audiovizualno djelo. Naknada se ostvaruje obavezno kolektivno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
IzvjeŠĆe o autorskoj naknadi za prava na audiovizualnom djelu
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 86.
(1) Filmski producent audiovizualnog djela dužan je najmanje jedanput godišnje dostaviti koautorima i autorima doprinosa izvješće o prihodu ostvarenom svakim pojedinim načinom korištenja toga djela.
(2) Obveza na dostavu izvješća iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se kad doprinos autora nije znatan u odnosu na cijelo audiovizualno djelo, osim ako autor doprinosa zatraži podatke radi ostvarivanja njegovog prava iz članka 61. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
ZavrŠeno audiovizualno djelo
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 87.
(1) Audiovizualno djelo smatra se završenim kad je, u skladu sa sporazumom između glavnog redatelja i filmskog producenta, završena prva standardna kopija djela koje je predmet ugovora o audiovizualnoj produkciji.
(2) Zabranjeno je uništavanje matrice prve standardne kopije audiovizualnog djela.
(3) Ako koji od koautora ili autora doprinosa odbije nastavak suradnje na stvaranju audiovizualnog djela, ili ako zbog više sile nije u mogućnosti nastaviti tu suradnju, ne može se protiviti da se doprinos koji je već dao koristi za dovršenje toga djela. Takav autor ima odgovarajuća autorska prava na već dani doprinos audiovizualnom djelu.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Raskid ugovora
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 88.
(3) Ako filmski producent audiovizualnog djela ne završi djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o audiovizualnoj produkciji toga djela, ili ako završeno audiovizualno djelo ne distribuira u roku od dvije godine od dana završetka toga djela, koautori mogu raskinuti ugovor, ako nije ugovoren koji drugi rok.
(4) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka koautori djela i autori doprinosa zadržavaju pravo na isplatu naknade.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.6. Ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
SADRŽAJ UGOVORA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 89.
(1) Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi autor se obvezuje stvoriti određeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naručitelju, a naručitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu i iskorištavati djelo u skladu s ugovorom o narudžbi, ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuju se i obilježja, sastojci te rokovi predaje naručenog djela kao i način iskorištavanja djela.
(3) Ako ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi ili ovim Zakonom nije drukčije određeno , smatra se da je naručitelj stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog po narudžbi, u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti, bez prostornog i vremenskog ograničenja.
(4) Ako ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi ili ovim Zakonom nije drukčije određeno , smatra se da je fizička osoba koja naručuje djelo za privatno korištenje stekla isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog po narudžbi, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ispunjenje te svrhe.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NAKNADA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 90 .
(1) Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuje se naknada za stvaranje autorskog djela i naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi.
(2) Ako naknada za stvaranje autorskog djela i naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi nije ugovorom određena, autoru pripada primjerena i razmjerna naknada koja se određuje prema kriterijima propisanim u članku 60. ovoga Zakona.
(3) Ako se naknada za iskorištavanje autorskog djela stvorenog po narudžbi ostvaruje kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između naručitelja i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
RASKID UGOVORA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 91.
(1) Ako naručitelj autorskog djela nije iskoristio ili ne iskorištava djelo stvoreno po ugovoru o narudžbi na način i u rokovima koji bi bili u skladu s njegovom djelatnošću ili u skladu s privatnom svrhom zbog koje naručuje djelo, autor je dužan naručitelju dati dodatan primjereni rok za iskorištavanje djela. Ako ni u tom dodatnom roku naručitelj ne iskoristi ili ne započne iskorištavati autorsko djelo u skladu s ugovorom o narudžbi, autor može zahtijevati raskid ugovora o narudžbi, osim ako naručitelj ima ozbiljan razlog zbog kojeg ne može ispuniti svoju obvezu iskorištavanja djela.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka autor pridržava pravo na naknadu iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona za stvaranje autorskog djela.
(3) Ako naručitelj ne plati naknadu za stvaranje autorskog djela ili naknadu za iskorištavanje autorskog djela u iznosu i rokovima koji su određeni ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi, autor može zahtijevati raskid ugovora.
(4) Raskid ugovora o narudžbi autor je u svakom slučaju dužan uputiti naručitelju u pisanom obliku.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
POSEBNI SLUČAJEVI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 92.
(1) U slučaju prijenosa cijelog poslovanja ili poslovnog pogona naručitelja, u kojem se iskorištava ili treba iskorištavati autorsko djelo stvoreno po narudžbi, na drugu osobu, predmnijeva se da sva autorska prava iskorištavanja iz članka 89. stavka 3. ovoga Zakona u pogledu pripadajućih autorskih djela stvorenih po narudžbi prelaze na tu osobu, zajedno s poslovanjem ili poslovnim pogonom.
(2) U slučaju prestanka ili smrti naručitelja koji nema pravnog sljednika niti nasljednika, autorska imovinska prava na autorskom djelu stvorenom po ugovoru o narudžbi u cijelosti se vraćaju autoru.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.7. Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Autorsko djelo stvoreno u RADNOM ODNOSU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 93.
(1) Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu je djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori autor izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i / ili po uputama tog poslodavca. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu uređuju se ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom.
(2) Ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je poslodavac stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti, bez prostornog i vremenskog ograničenja, i neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg trajanja je djelo nastalo.
(3) Autor djela stvorenog u radnom odnosu ima moralna autorska prava u skladu s ovim Zakonom.
(4) Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da djelo stvoreno u radnom odnosu javno objavi, prerađuje i prevodi te takvo koristi, sastavi s drugim djelom radi zajedničkog korištenja te uključi u zbirku ili bazu podataka i tako koristi, kao i da djelo predstavlja javnosti pod imenom poslodavca, zajedno s autorovim imenom, ako je to moguće s obzirom na način korištenja i ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela. Ove ovlasti poslodavac može izvršavati u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti.
(5) Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da dovrši njegovo nedovršeno djelo stvoreno u radnom odnosu, za slučaj da autoru radni odnos prestane prije dovršetka djela, kao i u slučaju kad se opravdano može smatrati da autor neće moći sam dovršiti djelo uredno i pravovremeno u skladu s potrebama poslodavca, ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PLAĆA I POSEBNA PRIMJERENA NAKNADA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 94.
(1) Pravo na naknadu za stvaranje djela u radnom odnosu i njegovo iskorištavanje u skladu s člankom 93. stavkom 2. ovoga Zakona ostvaruje se primanjem redovite plaće.
(2) Ako je korištenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu imalo bitan doprinos na povećanje dohotka odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca, autor ima pravo na posebnu primjerenu naknadu, razmjerno doprinosu kojeg je njegovo autorsko djelo imalo na povećanje dohotka odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca. Takva primjerena naknada određuje se u ugovoru o radu, pravilniku o radu ili u drugom aktu kojim se uređuje radni odnos ili u drugom ugovoru.
(3) Pravo na posebnu primjerenu naknadu iz stavka 2. ovoga članka pripada autoru neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg trajanja je autorsko djelo nastalo.
(4) Ako se prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu ostvaruju kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između poslodavca i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVA AUTORA U SLUČAJU NEISKORIŠTAVANJA DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 95.
Ako poslodavac nije iskoristio ili ne iskorištava djelo stvoreno u radnom odnosu na način i u rokovima koji bi bili u skladu s njegovom djelatnošću, autor ima pravo opozvati prava iskorištavanja iz članka 93. stavka 2. ovoga Zakona. Opoziv neće imati pravni učinak ako postoji opravdan razlog za neiskorištavanje djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
POSEBNI SLUČAJEVI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 96.
(1) U slučaju prijenosa cijelog poslovanja ili poslovnog pogona poslodavca, u kojem se iskorištava ili treba iskorištavati autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, na drugu osobu, predmnijeva se da sva autorska prava iskorištavanja iz članka 93. stavka 2. ovoga Zakona u pogledu pripadajućih autorskih djela stvorenih u radnom odnosu prelaze na tu osobu, zajedno s poslovanjem ili poslovnim pogonom.
(2) U slučaju prestanka ili smrti poslodavca koji nema pravnog sljednika niti nasljednika, prava iskorištavanja iz članka 93. stavka 2. ovoga Zakona prestaju.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA DJELA ČLANOVA UPRAVE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 97.
Odredbe iz članaka od 93. do 96. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na autorska djela koja u ispunjavanju svojih obveza prema trgovačkom društvu stvori član upravnih ili nadzornih tijela trgovačkog društva. U takvom slučaju trgovačko društvo smatra se poslodavcem. Isto se na odgovarajući način primjenjuje i u odnosu prema drugim pravnim osobama te autorima koji su članovi statutarnih tijela tih pravnih osoba.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.8. Autorsko djelo stvoreno u državnoj ili javnoj službi
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
DEFINICIJE POJMOVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 98.
Pojmovi državni službenici i namještenici, državna služba, državni dužnosnici, javni službenici i namještenici i javna služba, koji se koriste u ovome Zakonu, imaju značenje koje je uređeno zakonima kojima se uređuje državna i javna služba te prava i obveze državnih dužnosnika.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKO DJELO STVORENO U DRŽAVNOJ SLUŽBI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 99.
(1) Autorsko djelo stvoreno u državnoj službi je djelo koje za vrijeme trajanja državne službe stvori autor – državni službenik ili namještenik izvršavajući svoje obveze iz državne službe ili po uputama dužnosnika ili državnog službenika više hijerarhijske razine u državnoj službi. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u državnoj službi uređuju se ovim Zakonom ili drugim aktom kojim se uređuje državna služba ili aktom čelnika tijela u kojem autor obavlja državnu službu ili ugovorom.
(2) Ako aktom kojim se uređuje državna služba ili aktom čelnika tijela u kojem autor obavlja državnu službu ili ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je Republika Hrvatska stekla isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u državnoj službi, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ispunjavanje svrhe državne službe, bez prostornog i vremenskog ograničenja, i neovisno o prestanku državne službe za vrijeme čijeg trajanja je djelo nastalo. Imovinska prava iskorištavanja za Republiku Hrvatsku izvršavaju nadležna tijela.
(3) Autor djela stvorenog u državnoj službi ima moralna autorska prava u skladu s ovim Zakonom.
(4) Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je nadležno tijelo koje za Republiku Hrvatsku u skladu sa stavkom 2. ovoga članka izvršava imovinska prava na djelu stvorenom u državnoj službi, dobilo autorovo odobrenje da djelo stvoreno u državnoj službi javno objavi, prerađuje i prevodi te takvo koristi, sastavi s drugim djelom radi zajedničkog korištenja te uključi u zbirku ili bazu podataka i tako koristi kao i da djelo predstavlja javnosti pod nazivom Republike Hrvatske i / ili nadležnog tijela u kojem autor obavlja državnu službu, zajedno s autorovim imenom, ako je to moguće s obzirom na način korištenja i ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela. Ove ovlasti nadležno tijelo može izvršavati u sadržaju i opsegu koji je potreban za ispunjavanje svrhe državne službe .
(5) Bez obzira na stavak 3. ovoga članka, smatra se da je nadležno tijelo koje za Republiku Hrvatsku u skladu sa stavkom 2. ovoga članka izvršava imovinska prava na djelu stvorenom u državnoj službi dobilo autorovo odobrenje da dovrši njegovo nedovršeno djelo stvoreno u državnoj službi, za slučaj da mu državna služba prestane prije dovršetka djela, kao i u slučaju kad se opravdano može smatrati da autor neće moći sam dovršiti djelo uredno i pravovremeno u skladu s potrebama tijela, ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PLAĆA I POSEBNA PRIMJERENA NAKNADA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 100 .
(1) Pravo na naknadu za stvaranje djela u državnoj službi i njegovo iskorištavanje u skladu s člankom 99. stavkom 2. ovoga Zakona ostvaruje se primanjem redovite plaće.
(2) Ako je korištenje autorskog djela stvorenog u državnoj službi komercijalno, autor ima pravo na posebnu primjerenu naknadu, razmjerno komercijalnom prihodu kojeg je njegovo autorsko djelo ostvarilo. Takva primjerena naknada određuje se aktom kojim se uređuje državna služba ili aktom čelnika tijela u kojem autor obavlja državnu službu ili ugovorom.
(3) Pravo na posebnu primjerenu naknadu iz stavka 2. ovoga članka pripada autoru neovisno o prestanku državne službe za vrijeme čijeg trajanja je autorsko djelo nastalo.
(4) Ako se prava za autorska djela stvorena u državnoj službi ostvaruju kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru ako nije drukčije ugovoreno između nadležnog tijela i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovog Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVA AUTORA U SLUČAJU NEISKORIŠTAVANJA DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 101.
Ako nadležno tijelo nije iskoristilo ili ne iskorištava djelo stvoreno u državnoj službi na način i u rokovima koji bi bili u skladu sa svrhom državne službe, autor može opozvati prava iskorištavanja iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona. Opoziv neće imati pravni učinak ako postoji opravdan razlog za neiskorištavanje djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA DJELA DRŽAVNIH DUŽNOSNIKA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 102.
Članci od 99. do 101. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na autorska djela koja u ispunjavanju i radi ispunjavanja dužnosničkih obveza stvore državni dužnosnici u tijelima državne vlasti Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKO DJELO STVORENO U JAVNOJ SLUŽBI
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 103.
Članci od 99. do 102. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na autorska djela koje stvore javni službenici i namještenici u obavljanju javne službe.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA DJELA STVORENA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA I VISOKIM UČILIŠTIMA U ZNANSTVENOM, UMJETNIČKOM I NASTAVNOM RADU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 104.
(1) Bez obzira na članke od 99. do 103. ovoga Zakona, autorska prava na autorskim djelima koja stvore znanstvenici, suradnici i nastavnici izabrani u znanstveno – nastavna, umjetničko – nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja, sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena i umjetnička djelatnost i visoko obrazovanje, u izvršavanju njihove znanstvene, istraživačke, stručne, umjetničke ili slične djelatnosti, na javnim sveučilištima, njihovim sastavnicama te na javnim znanstvenim institutima, kao i na javnim veleučilištima i visokim školama, pripadaju njihovim autorima, bez ograničenja, ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili u drugom ugovoru s autorom nije drukčije određeno.
(2) U pogledu autorskih djela koja stvore znanstvenici, suradnici i nastavnici izabrani u znanstveno – nastavna, umjetničko – nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja, u izvršavanju njihove nastavne, obrazovne ili slične djelatnosti, na javnim sveučilištima, njihovim sastavnicama te na javnim znanstvenim institutima, kao i na javnim veleučilištima i visokim školama, primjenjuju se članci od 99. do 103. ovoga Zakona.
(3) Javne ustanove i druge javne pravne osobe u području znanstvenog istraživanja i umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, osobito javna sveučilišta i njihove sastavnice te javni znanstveni instituti kao i javna veleučilišta i visoke škole imaju pravo prvenstva u odnosu na stjecanje prava iskorištavanja na djelima iz stavka 1. ovoga Zakona, pod uvjetima pod kojima bi ta prava za treće osobe osnovao autor (pravo prvokupa).
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4.3.9. Autorsko djelo prema ugovoru o studiranju
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
AUTORSKA PRAVA STUDENATA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA I VISOKIM UČILIŠTIMA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 105.
(1) Autorska prava na autorskim djelima koja stvore studenti na dodiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima na javnim sveučilištima, njihovim sastavnicama, kao i na javnim veleučilištima i visokim školama pripadaju njihovim autorima, bez ograničenja, ako ovim Zakonom, pravilima iz stavka 3. ovoga članka, ugovorom o studiranju ili drugim ugovorom sa studentom nije drukčije određeno.
(2) Stavak 1. ovoga članka odnosi se na autorska djela koja stvore studenti u izvršavanju svojih studentskih obaveza na dodiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima, kao što su završni i seminarski radovi, radovi nastali kao rezultat znanstvenih istraživanja, umjetnički radovi i slično.
(3) Javna sveučilišta, njihove sastavnice, kao i javna veleučilišta i visoke škole, mogu donijeti pravila o postupanju s autorskim djelima iz stavka 1. i 2. ovoga članka i njihovom iskorištavanju te ih javno objaviti na vidljivom mjestu na svojoj mrežnoj stranici. Pravila donosi najviše tijelo takve pravne osobe, kao što su senat ili vijeće zaposlenika, sukladno propisima i aktu kojim se uređuju ustrojstvo i nadležnosti tijela te pravne osobe.
(4) Student prije početka studiranja odnosno prije sklapanja ugovora o studiranju mora biti na primjeren način upoznat s pravilima iz stavka 3. ovoga članka i mora na njih u pisanom obliku pristati da bi se na njega odnosila.
(5) Bez obzira na odredbe iz ovoga članka, student se ne može protiviti da se njegov završni rad stvoren na bilo kojem studiju na javnom sveučilištu, njegovoj sastavnici, javnom veleučilištu ili visokoj školi stavi na raspolaganje javnosti na odgovarajućoj javnoj mrežnoj bazi sveučilišne knjižnice, knjižnice sastavnice sveučilišta, knjižnice veleučilišta ili visoke škole i / ili na javnoj mrežnoj bazi završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice, sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena i umjetnička djelatnost i visoko obrazovanje.
(6) Ako je zbog postizanja zaštite patentom, industrijskim dizajnom ili nekim drugim pravom industrijskog vlasništva u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju prava industrijskog vlasništva nužno da se zadrži tajnost sadržaja ili dijela sadržaja završnog rada, student može zahtijevati odgodu objave iz stavka 5. ovoga članka do ostvarenja uvjeta za postizanje odgovarajuće zaštite pravom industrijskog vlasništva ili do prestanka potrebe za čuvanjem tajnosti.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 5. ODNOS AUTORSKOG PRAVA I PRAVA VLASNIŠTVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OPĆENITO
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 106 .
(1) Autorsko pravo je samostalno i neovisno od prava vlasništva i drugih stvarnih prava na stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano.
(2) Pravo vlasništva i druga stvarna prava na stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo ne smije bez odobrenja nositelja autorskog prava biti izvršavano protivno autorskom pravu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
NEOVISNOST PRAVNOG PROMETA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 107.
(1) Raspolaganje autorskim pravom ne utječe na pravo vlasništva na stvari na kojoj je to autorsko djelo fiksirano, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Raspolaganje vlasništvom na stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo ne utječe na autorsko pravo na tom djelu, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
UNIŠTENJE AUTORSKOG DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 108.
(1) Vlasnik izvornika autorskog djela koji zna ili mora znati da autor ili neki od koautora ima poseban interes za očuvanjem tog izvornika od propasti, dužan je prije uništenja obavijestiti ih o uništenju i ponuditi otkup po cijeni stvarne vrijednosti. Ako nije moguća predaja izvornika u posjed autora, vlasnik je dužan omogućiti autoru izradu primjerka autorskog djela na odgovarajući način. Ako autor ne želi otkupiti izvornik, vlasnik ga može slobodno uništiti, ali je na zahtjev autora dužan dopustiti mu njegovo fotografiranje prije no što ga uništi.
(2) Vlasnik stvari koje sadrže umnožene primjerke autorskog djela nema obveza iz stavka 1. ovoga članka osim ako zna ili mora znati da ne postoji ni izvornik niti drugi primjerci tog djela.
(3) Vlasnik stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano bez njegova odobrenja tu stvar može uništiti bez obveza iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na arhitektonska djela. Vlasnik arhitektonskog djela jedino je dužan obavijestiti autora o uništenju i dopustiti autoru, na njegov zahtjev, fotografiranje toga djela i predati mu primjerak nacrta toga djela, ako ga ima.
(5) Kod nužnih izmjena arhitektonskog djela moraju se uzeti u obzir interesi njegova vlasnika. Autor arhitektonskog djela ne može se protiviti nužnim izmjenama njegovog arhitektonskog djela proizišlim iz razloga narušavanja temeljnih zahtjeva za građevinu iz zakona kojim se uređuje gradnja. Ako je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti iz prethodno navedenih razloga, njegov autor se ne može protiviti uporabi drugih materijala ako su oni od kojih je to djelo napravljeno pokazali nedostatke za korištenje ili ako te materijale nije moguće nabaviti ili ih je moguće nabaviti samo uz nerazmjerne poteškoće ili nerazmjerni trošak. U tom slučaju autor ima pravo zahtijevati, ako je na arhitektonskom djelu označeno njegovo ime, da vlasnik zgrade uz njegovo ime stavi napomenu o nužnim izmjenama arhitektonskog djela i vremenu kad je to učinjeno.
(6) Postupanje protivno odredbama ovoga članka smatra se povredom moralnog prava autora iz članka 22. ovoga Zakona.
(7) Osobito u slučaju potrebe za izmjenom arhitektonskog djela nastalog na temelju javnog natječaja ili financiranog javnim sredstvima ili u slučaju kad je arhitektonsko djelo nagrađeno strukovnom nagradom, za svaku izmjenu potrebno je ishoditi suglasnost autora arhitektonskog djela. Autor ne smije uskratiti suglasnost bez opravdanog razloga te je dužan dati suglasnost na način da ne uzrokuje nerazmjerni trošak za vlasnika arhitektonskog djela ili značajno produženje vremena potrebnog za izmjenu arhitektonskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO PRISTUPA AUTORSKOM DJELU
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 109.
(1) Bez obzira na imovinska autorska prava koja po ovome Zakonu ima ili kojima je prethodno ili naknadno raspolagao, autor ima pravo zahtijevati od vlasnika ili neposrednog posjednika izvornika ili primjerka autorskog djela da mu omogući pristup njegovom djelu, ako je to neophodno radi izrade primjeraka autorskog djela ili prerade autorskog djela, i ne protivi se bilo kojem zakonitom interesu vlasnika, odnosno posjednika.
(2) Odredbe iz ovoga članka ne obvezuju vlasnika i neposrednog posjednika da autoru preda izvornik, odnosno primjerak autorskog djela.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO ZABRANE JAVNOG IZLAGANJA AUTORSKOG DJELA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 110.
(1) Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom otuđenja izvornika ili primjeraka toga djela, zabraniti vlasniku njegovo izlaganje javnosti. Zabrana se daje u pisanom obliku.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka autor nema ako djelo pripada muzeju, galeriji ili drugoj sličnoj javnoj ustanovi.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 6. VREMENSKA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
OpĆa odredba o trajanju autorskog prava
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 111.
Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Trajanje autorskog prava za koautorsko djelo
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 112.
(1) Ako su koautori nositelji zajedničkoga autorskog prava na stvorenom autorskom djelu, rok iz članka 111. ovoga Zakona računa se od smrti koautora koji je posljednji umro.
(2) Neovisno o članku 15. stavku 2. ovoga Zakona, u pogledu audiovizualnih djela, rok iz članka 111. ovoga Zakona računa se od smrti posljednje preživjele od sljedećih osoba: glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom audiovizualnom djelu.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA GLAZBENO DJELO S RIJEČIMA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 113.
(1) U pogledu glazbenog djela s riječima, rok iz članka 111. ovoga Zakona računa se od smrti posljednjeg preživjelog među autorima glazbe i autorima teksta koji su glazbu, odnosno tekst stvorili posebno za korištenje u tom glazbenom djelu s riječima.
(2) Ako glazba, odnosno tekst nisu stvoreni posebno za korištenje u glazbenom djelu s riječima, već neovisno jedno o drugome, u odnosu na svako od njih se zasebno primjenjuje rok iz članka 111. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Trajanje autorskog prava za djelo NEPOZNATOG AUTORA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 114.
Autorsko pravo na djelu nepoznatog autora traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se rok iz članka 111. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Trajanje autorskog prava za autorsko djelo objavljeno pod pseudonimom
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 115.
(1) Autorsko pravo na autorskom djelu objavljenom pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se rok iz članka 111. ovoga Zakona.
(2) Ako pseudonim ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu identiteta autora, primjenjuje se rok iz članka 111. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Trajanje autorskog prava za autorsko djelo objavljeno u dijelovima
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 116.
Ako se trajanje autorskog prava prema ovome Zakonu računa od zakonite objave autorskog djela, a to djelo se objavljuje u svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama, taj se rok za svaki takav dio računa zasebno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Trajanje autorskog prava za neobjavljeno autorsko djelo
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 117.
Ako se trajanje autorskog prava prema ovome Zakonu ne računa od smrti autora a autorsko djelo nije bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset godina od kada je autorsko djelo nastalo.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
RaČunanje rokova
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 118.
Rokovi trajanja autorskog prava određeni ovim Zakonom računaju se od 1. siječnja godine koja neposredno slijedi godinu u kojoj je nastala činjenica od koje se računa početak roka.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
UČinci isteka roka
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 119.
(1) Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda autora.
(2) Protiv onih koji ne poštuju obveze iz stavka 1. ovoga članka nasljednici autora, udruge autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovlašteni su zahtijevati prestanak povrede te obveze.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
DIO III.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
III. SRODNA PRAVA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Poglavlje 1.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO UMJETNIKA IZVOĐAČA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Umjetnici izvoĐaČi
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 120.
Umjetnici izvođači su glumci, pjevači, glazbenici, plesači i druge osobe koje glumom, pjevanjem, recitiranjem, interpretiranjem, pokretima ili na drugi način izvode djela iz književnog i umjetničkog područja ili izražaja folklora. Umjetnikom izvođačem smatra se i redatelj kazališne predstave i dirigent umjetničkog ansambla.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Presumpcija UMJETNIKA IZVOĐAČA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 121.
Umjetnikom izvođačem smatra se fizička osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima izvedbe ili pri objavi izvedbe, dok se ne dokaže suprotno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Zastupnik umjetniČkog ansambla
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 122.
(1) Umjetnici izvođači koji su članovi umjetničkog ansambla mogu ovlastiti u pisanom obliku jednog od svojih članova ili treću osobu za zastupanje u ostvarivanju njihovih izvođačkih prava u pogledu izvedaba koje ostvare u okviru tog umjetničkog ansambla.
(2) Za davanje ovlasti iz stavka 1. ovoga članka potrebna je suglasnost većine članova umjetničkog ansambla, osim ako je drukčije određeno pravilima pojedinog umjetničkog ansambla. Smatra se da su tu ovlast dali i umjetnici izvođači koji nisu članovi ansambla, a sudjeluju u pojedinoj izvedbi tog ansambla.
(3) Odredbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na dirigente, soliste, redatelje kazališnih predstava i nositelje glavnih uloga, koji nisu članovi ansambla, osim ako je između njih i umjetničkog ansambla drukčije ugovoreno.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
1.1. Moralna prava umjetnika izvođača
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO NA PRIZNANJE UMJETNIKA IZVOĐAČA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 123.
(1) Umjetnik izvođač ima pravo biti priznat i označen kao izvođač.
(2) Osoba koja javno koristi umjetničku izvedbu dužna je pri svakom korištenju naznačiti umjetnika izvođača, osim ako umjetnik izvođač u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja umjetničke izvedbe onemogućava navođenje umjetnika izvođača.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO NA POŠTIVANJE UMJETNIČKE IZVEDBE
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Članak 124.
(1) Umjetnik izvođač ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju svoje umjetničke izvedbe te se ima pravo usprotiviti uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka svoje fiksirane umjetničke izvedbe, uz odgovarajuću primjenu odredaba iz članka 108. stavaka od 1. do 3. ovoga Zakona.
(2) Neznatne izmjene, prerade, prilagodbe ili obrade, kojima se ne dira u osnovni karakter djela ne smatraju se deformiranjem, sakaćenjem ili naruženjem u smislu stavka 1. ovoga članka.
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo
PRAVO NA ČAST ILI UGLED UMJETNIKA IZVOĐAČA
Komentirate u ime: Državni zavod za intelektualno vlasništvo