Uvod

Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje 2022. do 2027. godine (dalje u tekstu: Nacionalni plan) srednjoročni je akt strateškog planiranja Vlade Republike Hrvatske kojim se definiraju i uspostavljaju posebni ciljevi kojima se promiče i uspostavlja ravnopravnost spolova. Ovaj akt strateškog planiranja nastavlja se na tri prethodna strateška dokumenta u ovom području koji su doneseni u razdoblju od 2001. godine, a posebno na Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2015. godine (Narodne novine, br. 88/2011), redefinirajući nacionalne prioritete i načine provedbe sukladno izmijenjenim društvenim i političkim okolnostima, ostvarenom napretku i daljnjim izazovima u uspostavljanju ravnopravnosti spolova.  

Načela ravnopravnosti spolova temelj su suvremenih demokratskih država pa je ravnopravnost spolova uvrštena u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te je sastavni dio Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije.  Republika Hrvatska donijela je i posebni zakon – Zakon o ravnopravnosti spolova (NN broj 82/08, 69/17) koji propisuje izradu nacionalne politike za ravnopravnost spolova.

Člankom 10. Zakona o strateškom planiranju i upravljanju razvojem Republike Hrvatske iz 2017. godine (Narodne novine, br. 123/17) propisano je da se akti strateškog planiranja koji se donose za razdoblje od pet do deset godina svrstavaju u srednjoročne akte strateškog planiranja, nazivaju se nacionalni planovi (članak 19.), a donosi ih Vlada Republike Hrvatske (članak 12. istog zakona).  

Potrebno je istaknuti  da će ovaj Nacionalni i pripadajući Akcijski planovi za ravnopravnost spolova (od 2022. do 2024. i od 2025. do 2027.) doprinijeti provedbi cilja 5 (Postići ravnopravnost spolova i osnažiti sve žene i djevojčice) Programa Ujedinjenih naroda o održivom razvoju do 2030. godine (UN Agende 2030).

Izdvojena prioritetna područja komplementarna su s prioritetima Strategije za ravnopravnost spolova 2020. - 2025. Europske komisije i s prioritetima   Strategije za ravnopravnost spolova Vijeća Europe 2018. - 2023.

S namjerom da doprinese Europskom stupu socijalnih prava i učvrsti socijalnu komponentu Europske unije, Nacionalni plan je povezan s provedbom sve tri ključne dimenzije Europskog stupa socijalnih prava – Jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, Dinamično tržište rada i pravedni radni uvjeti te Socijalna zaštita i inkluzija, s osobitim naglaskom na položaj žena na tržištu rada, usklađivanje privatnih i poslovnih obveza, te zaštitu od svih oblika rodno uvjetovanog nasilja.

SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2027. godine  akt strateškog planiranja Vlade Republike Hrvatske koji se donosi s ciljem uklanjanja svih oblika diskriminacije temeljem spola i uspostavljanja stvarne rodne ravnopravnosti, a sadrži viziju razvoja i potrebe u ovom području, razvojne potencijale i prioritete o kojima je, u okviru različitih javnih politika, potrebno voditi računa s ciljem postizanja demokratskog društva jednakih mogućnosti za sve svoje građane i građanke.

On sadrži   viziju razvoja društva u kojem su stvoreni preduvjeti za jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života, njihov jednaki status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Drugim riječima, to  je vizija društva bez rodnih nejednakosti, društva u kojem rod ne utječe na visinu primanja, raspolaganje slobodnim vremenom ili položaj u obitelji i društvu te društvo slobodno od rodno uvjetovanog nasilja. Na Indeksu ravnopravnosti spolova 2021. Europskog instituta za ravnopravnost spolova (u daljnjem tekstu: EIGE) Hrvatska je zauzela 19. mjesto u Europskoj uniji s 59,2 boda što je za 8,8 bodova ispod prosjeka EU-27 (68,0). Cilj je da se provedbom Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova, stvore uvjeti da se Hrvatska u procjeni razine ravnopravnosti spolova približi po ukupnom rezultatu prosjeku EU-27.    

Ova srednjoročna vizija razvoja usklađena je s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030 . (u daljnjem tekstu: Nacionalna razvojna strategija) kojom se naglašava da je „ Hrvatska u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve“ te  u poglavlju 6. (Horizontalni prioriteti: Promicanje ravnopravnosti spolova i jednakih mogućnosti): „ Hrvatska će u narednom desetljeću biti društvo u kojemu nema diskriminacije na temelju rasne ili etničke pripadnosti, vjere, spola, spolne orijentacije, nacionalnog ili društvenog podrijetla i invaliditeta, u kojem su svi hrvatski građani jednako prisutni na svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata “ ¹ . U istom poglavlju je ravnopravnost žena i muškaraca istaknuta kao „ jedna je od najviših vrednota hrvatskog ustavnog poretka, temeljno pravo i jedno od glavnih vrijednosti Europske unije i načela Europskog stupa socijalnih prava. Ona je i odraz nacionalnog identiteta te važan preduvjet konkurentnog i inovativnog gospodarstva. Kao pojedinci, ali i kao društvo u cjelini, svoj puni

________________________

¹ Poglavlje 6. Nacionalne razvojne strategije https://bit.ly/2QTXSOr

potencijal na svim područjima možemo ostvariti samo ako prihvatimo i iskoristimo sve svoje talente i raznolikost. Danas ravnopravnost žena i muškaraca donosi više radnih mjesta i veću produktivnost, a taj potencijal moramo iskoristiti u prelasku na zelene i digitalne tehnologije te u suočavanju s demografskim kretanjima“.

Time je vidljivo da se kroz ovaj cijeli akt strateškog planiranja ispunjavaju horizontalni prioriteti  Nacionalne razvojne strategije.

U opisu izazova i potencijala Hrvatske u uvodnim poglavljima Nacionalne razvojne strategije problemi s kojima se suočava Hrvatska vezani za položaj žena istaknuti su na nekoliko mjesta. Tako se primjerice naglašava „da je aktivnost ženske radne snage niža od one muške, stopa nezaposlenosti kontinuirano je viša od stope nezaposlenosti muškaraca te da aktiviranje većeg broja ljudi na tržištu rada predstavlja značajan izvor mogućeg rasta radne snage“(2.2.3. Demografski izazovi, tržište rada i jačanje ljudskog kapitala). Nadalje, među spomenutim izazovima je i činjenica da je stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti za starije žene veća od prosjeka u EU te da je nejednakost dohotka između muškaraca i žena u Hrvatskoj i dalje prisutna, a položaj žena na tržištu rada treba ojačati. (2.2.4 Siromaštvo, socijalna isključenost i društvena kohezija). Više o povezanosti i doprinosu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova s Nacionalnom razvojnom strategijom opisano je poglavlju 8. ovog dokumenta.

Svrha Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova je da doprinese stvaranju uvjeta za društvo jednakih mogućnosti. Njegov utjecaj na svakodnevni život građana i građanki ovisit će o spremnosti svih dionika da sustavno ulažu materijalne i ljudske resurse u njegovu provedbu, da uoče povezanost i međuzavisnost različitih sektora te preuzmu odgovornost za promjene.

OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA, IZAZOVA  I RAZVOJNIH POTENCIJALA

a) Europski kontekst

Analiza stanja i izazova na globalnoj razini, a posebno u  Europskoj uniji ² pokazuje da je na većini nacionalnih tržišta rada stopa zaposlenosti žena niža od one muškaraca, da je stopa neaktivnosti žena viša, a da se one koje su zaposlene susreću s nižim plaćama od muškaraca unatoč većem udjelu u broju visoko obrazovanih, da imaju poteškoća u napredovanju na bolje plaćena radna mjesta, da su većina u slabije plaćenim sektorima, da su češće žrtve spolnog uznemiravanja, a da u kućanstvu snose veći teret brige za bolesne i starije ukućane. U području obrazovanja vidljiva je niža zastupljenost žena u obrazovnim područjima koja su ključna za tehnološki i brži napredak društva, da imaju manjak vještina za prilagodbu suvremenom

_____________________

² UNECE Economic Commission for Europe,  Beijing+25 Regional review of progress: regional synthesis, 2019.   https://bit.ly/3h2uFvO

digitalnom svijetu te da pod utjecajem rodnih stereotipa biraju tradicionalna “ženska

zanimanja„ koja su niže valorizirana na tržištu rada, dok je udio muškaraca u zanimanjima vezanim za obrazovanje kao i za njegu i skrb o starijima ili bolesnima niži, unatoč sve većim potrebama zbog starenja populacije. Nasilje nad ženama je, unatoč vidljivim pomacima, i dalje područje velike zabrinutosti te je nužno planirati ulaganje u zaštitu žrtava i prevenciju svih oblika nasilja. Žene na mjestima odlučivanja u političkom i javnom životu suočene su s podzastupljenošću na mjestima zakonodavne i izvršne vlasti kao i na mjestima odlučivanja u gospodarstvu. Neravnopravno sudjelovanje žena u donošenju važnih odluka predstavlja gubitak talenata i učinkovitosti koji se negativno održava na rast i razvoj društva u cjelini. Siromaštvo i rizik od isključenosti nejednako pogađa muškarce i žene. Uslijed različitih uvjeta na tržištu rada i životnih okolnosti siromaštvo starijih žena, samohranih majki, osobito onih s više malodobne djece, kao i dugotrajno nezaposlenih žena, područja su zabrinutosti socijalnih politika. U suočavanju s pandemijom Covid-19 žene su podnijele teret krize kao većinsko medicinsko i nastavničko osoblje te pružajući usluge njege i skrbi kao profesionalke u domovima za starije, ali i kod kuće u okviru neformalne i neplaćene skrbi.

U području zaštite ljudskih prava posebno osjetljivih skupina unutar kojih se posebno ističu pripadnice manjinskih skupina, žene izložene višestrukoj diskriminaciji, žene s invaliditetom, migrantice, LGBTIQ+ osobe pa i mnoge osobe unutar skupine mladih prisutna je njihova nedostatna integracija u različite aspekte društvenog života, što uključuje tržište rada, obrazovanje, zdravstveni sustav, sustav javne sigurnosti, i sustav zaštite od nasilja.

Preduvjeti za uključenost rodne dimenzije u proces donošenja javnih politika i drugih akata kao što su spolno razvrstani statistički podaci i njihovo praćenje, rodna analiza stanja i predviđanje učinaka akata na žene i muškarce uzimajući u obzir različitost životnih okolnosti, navika i potreba, rodno osjetljiv proračun, još uvijek predstavlja izazov i zahtijevaju određenu razinu političkih odluka u mnogim državama članicama EU.

Ciljevi Strategije za ravnopravnost spolova Europske komisije 2020. - 2025. odnose se na uklanjanje rodno - uvjetovanog nasilja; borbu protiv stereotipa; uklanjanje rodnog jaza na tržištu rada; postizanje ravnopravnog sudjelovanja u različitim sektorima gospodarstva; uklanjanje jaza između žena i muškaraca u skrbi i njezi i postizanje rodne ravnoteže u odlučivanju i politici.

b) Pregled normativno - strateškog i institucionalnog  okvira u području ravnopravnosti spolova

Čitav niz instrumenata na razini UN-a, Vijeća Europe i Europske unije odnosi se na obvezujuće mjere u području ravnopravnosti spolova s ciljem unaprjeđenja stanja, a temelje se na međunarodnim ugovorima i europskom zakonodavnom okviru. Nadalje dokumenti poput rezolucija Vijeća Europske unije ili rezolucija Vijeća Europe, Zaključaka Vijeća, iako nisu pravno obvezujući, postavljaju smjer djelovanja koji se očekuje od država članica.  Osim toga, na osnovu nacionalnih izvještaja prema međunarodnim tijelima Republici Hrvatskoj dostavljene su i određene preporuke kojima bi se proces uspostavljanja ravnopravnosti spolova mogao unaprijediti.

Od istaknutih pravno obvezujućih akata za područje ravnopravnosti spolova značajno je petnaestak EU Direktiva i nekoliko presuda Europskog suda za ljudska prava, a potrebno je spomenuti i Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje: Istanbulska konvencija) te UN Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (dalje:  CEDAW) , kao i Konvencije Međunarodne organizacije rada, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima.. Relevantni dokumenti uvršteni su na mrežne stranice Ureda za ravnopravnost spolova ³ .

Prilikom izrade Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova i pripadajućeg prvog Akcijskog plana, vodilo se računa o navedenim pravno obvezujućim aktima, preporukama koje proizlaze iz rezolucija, Zaključaka Vijeća Europske unije, Mišljenja savjetodavnog odbora za žene i muškarce Europske komisije, ali i vrlo konkretnim preporukama za Republiku Hrvatsku dostavljenima u Preporukama za Republiku Hrvatsku Europske komisije, u Zaključnim primjedbama UN Odbora za uklanjanje diskriminacije žena o Četvrtom i petom periodičnom izvješću Republike Hrvatske ⁴ kao i u Zaključnim zapažanjima UN Odbora za ljudska prava o trećem periodičnom izvješću Hrvatske o provedbi Pakta o građanskim i političkim pravima ⁵ koji se odnose na  kritična područja opisana u ovom dokumentu.

Na nacionalnoj razini Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14). temeljni je pravni i politički akt u hrvatskom pravnom sustavu i kao takav ima najvišu pravnu snagu, zbog čega s njim moraju biti usklađeni svi pravni propisi, kao i postupci svih državnih tijela i tijela koja obavljaju javne ovlasti. Članak 3. Ustava propisuje da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka, a ostvarivanje ljudskih prava jamči se svim građanima, neovisno o rasi, boji kože, spolu,  jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. ⁶ Odredbe Ustava razrađuju se dalje u pojedinim zakonima i podzakonskim aktima od kojih je najvažnije nekoliko zakona koji zajednički predstavljaju temelj antidiksriminacijskog zakonodavstva i značajni su za područje ravnopravnosti spolova:

⁶ Ibid. Članak 14.

- Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narodne novine“, br. 92/14 i 98/19)

- Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, br. 87/08,

           86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14,  07/17, 68/18  98/19 i 64/20)

- Zakon o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu („Narodne novine“, br. 116/18)

- Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, br.  85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, i 37/20)

-  Obiteljski zakon, („Narodne novine“, br. 103/15 i 98/19)

- Zakon o zdravstvenoj zaštiti ( „Narodne novine“, br.  100/18, 125/19 i 147/20)

- Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22)

- Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17,

- 73/17  i 94/18)

- Zakon o elektroničkim medijima  („ Narodne novine“, br. 111/21)

- Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor ((„Narodne novine“, br.    

- 116/99 ,  109/00 ,  53/03 ,  69/03   167/03 ,  44/06 ,  19/07  ,  20/09 ,  145/10 ,  24/11 ,  93/11 , 

120/11 ,  19/15 ,  66/15 -pročišćeni tekst,  104/15 i 98/19)

- Zakon o političkim strankama („Narodne novine“, br. 76/93, 111/96, 164/98, 36/01,  

           28/06)

- Zakon o lokalnim izborima,  („Narodne novine“, br. 144/12, 121/16, 98/19, 42/20  

144/20, 37/21)

Nacionalni plan za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2022. do 2027. godine , temelji se na nacionalnim politikama kojima su utvrđene opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Institucionalni okvir za ravnopravnost spolova definiran je Zakonom o ravnopravnosti spolova i Poslovnikom Hrvatskog sabora.

Na razini Hrvatskog sabora od 2002. godine djeluje Odbor za ravnopravnost spolova koji ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na poticanje i praćenje primjene načela ravnopravnosti spolova u zakonodavstvu Republike Hrvatske.

Institucija pravobranitelja za ravnopravnost spolova uvedena je Zakonom o ravnopravnosti spolova 2003. godine kao neovisnog tijela za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova. Ured za ravnopravnost spolova je stručna služba Vlade Republike Hrvatske koja je također osnovana temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova 2004. godine, a obavlja stručne i druge poslove na način da koordinira sve aktivnosti kojima je cilj uspostavljanje ravnopravnosti spolova.

Za provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova su, zaduženi i koordinatori za ravnopravnost spolova u ministarstvima i drugim tijelima državne uprave. Njihove ovlasti i zaduženja definiraju se u Planovima djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova, koje su sva tijela državne uprave, temeljem obveza iz članka 11. Zakona o ravnopravnosti spolova, dužna donijeti i poslati na odobrenje Uredu za ravnopravnost spolova.

Za provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini zadužena su povjerenstva za ravnopravnost spolova koja djeluju u svih 20 županija i Gradu Zagrebu te u oko 90 općina i gradova. Županijska povjerenstva za ravnopravnost spolova su radno - savjetodavna tijela županijskih skupština, a članovi/ice se biraju iz redova zastupnika/ca u županijskim skupštinama i zainteresiranih građana/ki. Većina županijskih povjerenstava broji između devet i jedanaest članova/ca, a njihov se sastav mijenja nakon lokalnih izbora. Za svoje su djelovanje financirana od strane županija, gradova i općina na osnovu svojih Godišnjih planova rada. Njihova savjetodavna uloga u  izradi proračuna županija, općina i gradova važan je alat za rodno osjetljivo planiranje života u lokalnim sredinama. Europsku povelju o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini koja omogućava planiranje i praćenje javnih lokalnih politika i praksi s ciljem unaprjeđenja rodne ravnopravnosti, potpisalo je 17 hrvatskih županija i 14 gradova te se od njih očekuje donošenje Akcijskih planova za provedbu Europske povelje.

Člankom 11. Zakona o ravnopravnosti spolova jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima i druge pravne osobe i obrtnici koji zapošljavaju više od 20 zaposlenih obvezni su u svoje opće akte unijeti antidiskriminacijske zakonske odredbe i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova.

Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima

a. LJUDSKA PRAVA ŽENA I PROMICANJE RODNE RAVNOPRAVNOSTI

EK u svojoj   Strategiji za rodnu ravnopravnost 2020.-2025. ističe sporost u napretku svih zemalja članica s obzirom da nigdje još nije postignuta potpuna rodna ravnopravnost.  Pri tome ističe da se načelo rodne ravnopravnosti učestalo krši i seksističkim govorom mržnje kao i sprječavanjem provedbe mjera protiv rodnih stereotipa.

I Vijeće Europe dijeli ista stajališta te je u svojoj Strategiji ravnopravnosti spolova 2018. - 2023.,  kao 1. strateški cilj izdvojilo prevenciju i suzbijanje rodnih stereotipa i seksizma. Pri tome rodne stereotipe definira kao „unaprijed stvorene društvene i kulturne obrasce ili ideje kojima se ženama i muškarcima pripisuju karakteristike i uloge koje određuju i ograničavaju njihov spol. Rodni stereotipi su ozbiljna prepreka postizanju stvarne ravnopravnosti spolova i potiču rodnu diskriminaciju. Takvi stereotipi mogu ograničiti razvoj prirodnih talenata i sposobnosti djevojčica i dječaka, žena i muškaraca, njihovih obrazovnih i profesionalnih preferencija i iskustava, kao i životnih prilika općenito.“

U skladu sa   Nacionalnom  razvojnom strategijom, koja sadrži viziju uspostave društva jednakih prilika za sve, promicanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti trajna je zadaća koja iziskuje provedbu sustavnih kampanja i mnogih drugih ciljanih mjera i akcija usmjerenih ka podizanju svijesti i znanja javnosti, i drugih relevantnih dionika (uključivši tijela državne uprave), o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika rodne diskriminacije sukladno članku  6. Zakona o ravnopravnosti spolova koji definira i zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa, spolne orijentacije te u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba i pružanju i pristupu uslugama.

U tu svrhu  reba nastaviti s daljnjim upoznavanjem javnosti s nacionalnim  i međunarodnim antidiskriminacijskim zakonskim i strateškim okvirom, i drugim relevantnim preporukama i aktima, odnosno s postojećim mehanizmima pravne zaštite od rodne diskriminacije.

Pri tome je potrebno, osim općeg društvenog nepovoljnijeg položaja ukupne populacije žena, istaknuti i značaj unaprjeđenja položaja pojedinih osjetljivih i ranjivih skupina  kao što su to žene s invaliditetom, pripadnice nacionalnih manjina (posebice Romkinje), žene u ruralnim područjima,  mlade žene, žrtve trgovanja ljudima, migrantice  i tražiteljice međunarodne zaštite kao i LGBTIQ osoba, a koje često mogu biti izložene i različitim oblicima višestruke diskriminacije.

Za žene s invaliditetom potrebno je i nadalje razvijati mjere vezane uz poticanje njihova samozapošljavanja i povećanja participacije  na tržištu rada, kao i u političkom odlučivanju, uz analizu izloženosti nasilju i razradi aktivnosti za sprječavanje svih oblika zlostavljanja ove ranjive društvene skupine.

Postotak žena koje se nalaze među ekonomski aktivnim stanovništvom niži je u ruralnim nego u urbanim područjima. Prema Upisniku poljoprivrednika koji vodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u 2020. godini u Republici Hrvatskoj bilo je  samo 30,12% nositeljica obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) te 21,13% vlasnica poljoprivrednih površina. U 2020. stanje u obrtima i trgovačkim društvima ukazuje da je bilo 23,2% nositeljica poljoprivrednih gospodarstava (PG). Položaj žena koje žive na selu i nadalje je nedovoljno istražen te bi u tom pravcu, s obzirom da se nalaze u nepovoljnijem položaju trebalo poduzeti dodatne korake s ciljem njihova osnaživanja. Pri navedenom je potrebno uzeti u obzir  Opću preporuku br. 34 (2016) UN-a o pravima žena u ruralnim područjima.

Vezano uz napredak posebno osjetljivih skupina žena kojima je odobrena međunarodna zaštita, potrebni su  daljnji napori usmjereni ka njihovom uključivanju u redovno školovanje u RH, učenju hrvatskog jezika te poticanju njihovog zapošljavanja kako bi ih se učinilo ekonomski neovisnim te preventivno djelovalo na moguće pojave rodno uvjetovanog nasilja u migrantskoj populaciji. Također, potrebno je ojačati i sustav financijske podrške projektima usmjerenim ka psihosocijalnim uslugama tražiteljicama međunarodne zaštite te onima s odobrenom međunarodnom zaštitom.

Potrebno je napomenuti da Pravosudna akademija organizira od 2016. godine seminare za pravosudne djelatnike/ce vezane uz pravo na azil i tražitelje/ce međunarodne zaštite .

Vlada Republike Hrvatske donijela je novi Protokol za integraciju/reintegraciju žrtava trgovanja ljudima temeljem provedbe mjere iz Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima 2018.–2021. koji propisuje standardne operativne procedure za sva nadležna tijela unutar sustava suzbijanja trgovanja ljudima te ujedno sadrži i perspektivu rodne ravnopravnosti.

 Nadalje, potrebno je unaprijediti i osiguravanje pristupa pravdi koje omogućuje osobama svih slojeva društva pravedne, pristupačne i učinkovite pravne lijekove kako bi i žene i muškarci mogli uživati ​​podjednaka prava i jednake šanse da ih ostvare.

Taj pojam osigurava osjetljivost i odgovor pravosudnog sustava na potrebe i uvjete života žena, kao i njihovo osnaživanje u cijelom procesu dostizanja pravde. Smanjenje utjecaja prepreka s kojima se žene suočavaju u pristupu pravdi ne  samo što olakšava veću dostupnost, već je i ključni korak ka postizanju rodne ravnopravnosti.

Statistički podaci pokazuju porast broja žena u odnosu na muškarce kojima je odobrena sekundarna besplatna pravna pomoć koja, između ostaloga,  obuhvaća i zastupanje u sudskim postupcima koju pruža odvjetništvo. Prema podacima tadašnjeg Ministarstva pravosuđa u 2019. godini 3.208 žena i 2.130 muškaraca koristilo je besplatnu pravnu pomoć.

Zakon koji regulira pitanje pobačaja,  Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece , u Hrvatskoj je na snazi od 1978. godine. Brojne se polemike vode o potrebi donošenja nove zakonske regulative o pobačaju, kao i o opravdanosti priziva savjesti. Napominjemo da je Ustavni sud Republike Hrvatske 2017. godine ocijenio aktualni Zakon, koji propisuje da žena do isteka 10. tjedna od začeća može prekinuti trudnoću, ustavnim. Također, Ustavni sud je u svojoj ocjeni istaknuo kako je svako ograničenje odlučivanja žene u autonomnom samoostvarenju, pa tako i želi li iznijeti trudnoću do kraja, miješanje u njezino ustavno pravo na privatnost.

Nadalje, iako je tijekom 2014. donesen   Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola kojim su uređeni status i prava LGBTIQ osoba u pravnom poretku Republike Hrvatske, a  koji je izglasan kao organski zakon te je tijekom 2017. godine Hrvatski sabor izmijenio Zakon o osobnom imenu te Zakon o strancima , radi usklađivanja sa Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog s pola , još uvijek prema recentnim istraživanjima LGBTIQ osobe trpe nasilje i diskriminaciju. ⁷

EK je objavila krajem 2020. „Strategiju LGBTIQ jednakosti“ za razdoblje od 2020. do 2025. Dokument poziva države članice, Europski parlament i civilno društvo na djelovanje i provedbu brojnih mjera, preporuka, javnih politika, zakonodavnih rješenja, akcija, komunikacijskih planova i javnih kampanja, uz primjereno osiguranje financijskih sredstva za sve te aktivnosti. Glavni je cilj poboljšanje položaja LGBTIQ osoba i izgradnja otvorenog i tolerantnog društva.

Nastavno na sve ranije navedeno izrađene su ciljane mjere, a rodna dimenzija, uz spolno razlučene podatke uvrštena je u Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027.; Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027.; Nacionalni plan za rad i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027.  Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od  2021. do 2027.  uključuje praćenje po spolu i dobi u svim planiranim varijablama te slijedi dobru praksu prethodne Nacionalne strategije za uključivanje Roma (NSUR) spram pitanja ravnopravnosti spolova.

Podizanju svijesti javnosti o različitim aspektima rodne ravnopravnosti pridonosi i redovito obilježavanje pojedinih značajnih datuma, kao što su to: Međunarodni dan žena - 8. ožujka,  Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama - 22. rujna, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama - 25. studenog, Svjetski dan seoskih žena - 15. listopada, Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije - 17. svibnja, Svjetski dan poduzetnica, Europski dan jednakih plaća kao Međunarodni dan djevojaka i žena u IKT-u,  a što je potrebno provoditi i u sljedećem srednjoročnom razdoblju.  

Način na koji medijski sadržaji prikazuju žene i muškarce jedan je od ključnih čimbenika u promicanju i jačanju društvene svijesti o ravnopravnosti spolova kao i u prevenciji i uklanjanju svih oblika rodne diskriminacije. Tiskani i elektronički mediji imaju veliku odgovornost u suzbijanju rodnih stereotipa, uklanjanju seksizama iz javnog prostora i političkog govora te uključivanju  nediskriminatornih sadržaja u svoje planove i programe.

Međutim, različiti oblici seksizma i rodnih stereotipa su još uvijek u medijima vrlo zastupljeni kroz reklame, oglašavanje, u izjavama javnih osoba, političkom govoru, te je još uvijek prisutno i senzacionalističko izvještavanje o različitim oblicima nasilja nad ženama.

Dvomjesečna analiza koju je provela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova tijekom 2019. pokazala je da je u dvije informativne i jednoj mozaičnoj emisiji HRT-a zastupljenost tema koje se odnose na ravnopravnost žena i muškaraca značajno podzastupljena, svega 4% te da zastupljenost gostiju/gošći govornika/ca u studiju i u snimljenim prilozima ide u prilog muškarcima koji su u informativnim emisijama zastupljeni dva do tri puta češće od žena (69% muškarci i 31% žene). ⁸

Zakon o ravnopravnosti spolova (u članku 16.) eksplicite navodi obveze medija pa navodi da su mediji dužni „kroz programske sadržaje, programske osnove, programska usmjerenja i samoregulacijske akte promicati razvoj svijesti o ravnopravnosti muškaraca i žena. Također propisuje da je zabranjeno javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.

U Republici Hrvatskoj pitanje štetnog ponašanja na društvenim mrežama kada u komentarima korisnici potiču na mržnju, nasilje, širenje ksenofobije, rasizma pa i na širenje maloljetničke pornografije, regulirano je Kaznenim zakonom u odredbama članaka 325. (javno poticanje na nasilje i mržnju) i 163. (iskorištavanje djece za pornografiju).

Sukladno Zaključcima Vijeća EU iz 2020. godine, države članice se potiču da edukaciju o medijskoj pismenosti ⁹ provode na svim razinama odgojno - obrazovnog sustava kako bi djeca i mladi naučili kritički pratiti medijske sadržaje. Rodna osjetljivost jezika kojim govore novinari/ke i javne ličnosti imaju mogućnost utjecaja na rodnu osviještenost primatelja informacija te bi trebala biti promovirana i redovito korištena u tiskanim i elektronskim medijima.  Stoga su medijska pismenost, korištenje rodno osjetljivog jezika te edukacija i mentoriranje novinara/ki važna područja koje bi daljnjim postupcima trebalo unaprijediti.

Kao primjere dobre prakse možemo navesti da se na javnim natječajima objavljenim u okviru  raspodjele sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija - nakladnika televizije i radija na lokalnoj i regionalnoj razini, neprofitnih nakladnika televizije i radija, neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članaka 19. i 79. Zakona o elektroničkim medijima, neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnih i radijskih programa za 2019. i 2020. godinu, 44 nakladnika prijavilo  i ostvarilo financiranje za emisije u kategoriji „poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnoga poretka“, što čini 29,1% nakladnika radija i televizije koji su ostvarili ovo pravo.  

Također, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 2019. godine donijelo odluke o donošenju predmetnih kurikuluma i kurikuluma sedam međupredmetnih tema u kojima se potiče i produbljuje poučavanje o medijskoj pismenosti.

Treći primjer je to da je 2019. godine, osnovan portal Žene i mediji, kao središnji portal koji se bavi svim pitanjima koja su vezana uz tematiku položaja žena u društvu, ravnopravnosti

⁹ https://www.aem.hr/vijesti/zakljucci-vijeca-eu-a-o-medijskoj-pismenosti/

spolova i medija kao ključnog dionika u osvještavanju javnosti. Potpisan je i Sporazum o  

suradnji između AEM i partnerskih institucija i organizacija (Ureda za ravnopravnost spolova, tadašnjeg Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, tadašnjeg Središnjeg državnog ureda za šport, Pučke pravobraniteljice,  Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Hrvatskog olimpijskog odbora te više organizacija civilnoga društva).  Navedeni Sporazum je obnovljen u prvoj polovici 2021. godine.

     S druge strane Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske radiotelevizije za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022 . ¹⁰ obvezuje HRT, kao javni servis, da zbog svog statusa i utjecaja vodi računa o načinu prikazivanja žena i muškaraca. Iako se bilježe pozitivni pomaci u izvještavanju i načinu izvještavanja o temama vezanim uz ravnopravnost spolova, još uvijek nedostaje jedinstvena metodologija prikupljanja podataka o praćenju i izvještavanju o provedbi zakonskih i ugovornih obveza vezanih uz provedbu i promociju ravnopravnosti spolova, suzbijanju rodnih stereotipa, uklanjanju diskriminacija temeljem spola i seksizma u programskim sadržajima te zastupljenosti obaju spolova kao ravnopravnih sugovornika u raspravama. Prioritet koji treba istaknuti pri kreiranju budućeg ugovora je uvrštavanje promicanja ravnopravnosti spolova i uklanjanja rodnih  stereotipa u poglavljima koja se odnose na Obrazovni i znanstveni program te Program za djecu i mlade.  

U pogledu mjera i aktivnosti koje imaju za cilj unaprjeđenje položaja žena u medijima, s naglaskom na suzbijanje rodnih stereotipa u medijskom prostoru, treba istaknuti kako su one sastavni dio Provedbenog programa Ministarstva kulture i medija za razdoblje od 2021. do 2024. godine i kao takve su sadržane u okviru mjere 5.2. Poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija i razvoj medijske pismenosti te će biti sastavni dio Nacionalnog plana razvoja kulture i medija.

Zadaća ovog dijela Nacionalnog plana je da doprinese daljnjem podizanju svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova, uključivom društvu i društvu jednakih mogućnosti za sve njegove pripadnike/ce.

b. TRŽIŠTE RADA

Ekonomska neovisnost žena nije samo ključna za rodnu ravnopravnost već i za gospodarski rast i prosperitet države, a omogućavanje potpune realizacije potencijala i žena i muškaraca može donijeti znatnu makroekonomsku dobit i utjecati na borbu protiv socijalne isključenosti i siromaštva.

Iako je u zadnjih deset godina postignut značajan napredak u položaju žena na tržištu rada   duboko ukorijenjene nejednakosti između muškaraca i žena dalje postoje. Rodni jaz na štetu žena vidljiv je u nižoj stopi zaposlenosti, višoj stopi neaktivnosti, nižim plaćama, manjim

_________________________

¹⁰ https://www.hrt.hr/dokumenti-zakoni-pravila-pravni-akti/

mirovinama, količini obavljanja neplaćenog rada u kući, poteškoćama u usklađivanju obiteljskih i profesionalnih obveza, otežanom pristupu mjestima ekonomskog i drugih oblika javnog odlučivanja i određenim propulzivnim zanimanjima, s obzirom da čine većinu zaposlenih u slabije plaćenim sektorima. Osim toga, žene su često izložene i različitim oblicima diskriminacije i spolnog uznemiravanja na tržištu rada. Povjerenica za ravnopravnost spolova Europske komisije Helena Dalli je prilikom obraćanja posjetiteljima EU Konferencije „Sudjelovanje žena na tržištu rada – društvena dobit“ koja je održana u siječnju 2020. u Zagrebu prilikom predsjedanja naše zemlje Vijećem Europske unije u organizaciji Ureda za ravnopravnost spolova, naglasila da rodni jaz u sudjelovanju na tržištu rada Europsku uniju košta 3% BND-a na godišnjoj razini.

U dodatku D Izvještaju za Republiku Hrvatsku ¹¹ 2019. godine Europska komisija naglašava:

a) Stopa sudjelovanja na tržištu rada i dalje je niska, posebno za ranjive skupine, dok su visoki neto migracijski odljevi i manjak vještina sve veći izazov. Stoga su utvrđene visoko prioritetne potrebe za ulaganjima u cilju poboljšanja pristupa zaposlenju za sve tražitelje posla i predviđanja potreba za vještinama, među ostalim, osobito sljedeće:

bolja pokrivenost mjerama aktivnih politika tržišta rada i njihova usmjerenost;

uklanjanje uzroka neaktivnosti, uključujući neprijavljeni rad;

smanjenje teritorijalnih nejednakosti u rezultatima tržišta rada;

izrada mehanizama za brzu prilagodbu novim oblicima rada i poticanje mobilnosti radnika;

osnivanje poslovnih inkubatora i ulaganje u samozapošljavanje, mala i srednja poduzeća te otvaranje poduzeća/radnih mjesta i razvoj socijalnog poduzetništva.

b) Hrvatska je ispod prosjeka EU u obrazovnim ishodima . Stoga su utvrđene visoko prioritetne potrebe za ulaganjima u cilju poboljšanja kvalitete, učinkovitosti i relevantnosti obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada, među ostalim, konkretno sljedeće:

dokvalifikacija i prekvalifikacija aktivnog stanovništva u okviru obrazovanja odraslih ; modernizacija opreme i infrastrukture;

pružanje potpore obrazovanju i osposobljavanju nastavnika i odgojitelja.

c) Udio stanovništva izloženog riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje je visok. Utvrđene su visoko prioritetne potrebe za ulaganjima kako bi se potaknula aktivna uključenost u cilju promicanja jednakih mogućnosti i rješavanja problema materijalne oskudice, među ostalim, sljedeće:

bolje socijalne usluge i infrastruktura centara za potporu ranjivim skupinama i obiteljima;

poboljšanje prijelaza s institucijske skrbi na skrb u obiteljskom okruženju i u zajednici;

smanjenje teritorijalne nejednakosti u socijalnim ishodima;

promicanje socijalnih inovacija.

________________________

¹¹ https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/file_import/2019-european-semester-country-report-croatia_hr.pdf

Stopa zaposlenosti žena (20-64 godine), iako kontinuirano raste, u 2019. i dalje je bila za 10,5% niža od stope zaposlenosti muškaraca i iznosila je 61,5%, u odnosu na  stopu zaposlenosti žena  u EU-27 od 67,3% ¹² .

Stopa aktivnosti žena (u dobi 15+) na tržištu rada u 2018. godini iznosila je  45,5%, a za muškarce 57,4% ¹³ . Hrvatska je među državama članicama EU s najvišim udjelom neaktivnog stanovništva, a razlike u stopi neaktivnosti između žena i muškaraca su značajne ¹⁴ . Studija Eurofounda iz 2016. „Rodni jaz u zaposlenosti: izazovi i rješenja“ procijenila je da je ukupni trošak neaktivnosti žena u radnoj snazi oko 370 milijardi eura u cijeloj EU ili 2,8% BDP-a, uključujući gubitak poreznih prihoda i isplatu naknada ¹⁵ .

Unatoč jasnim zakonodavnim mjerama i različitim pokušajima javnih politika, jaz u plaćama između žena i muškaraca postoji i dalje u svim državama članicama EU. Rodna segregacija zanimanja i sektora, teškoće u usklađivanju privatnog i poslovnog života te podcjenjivanje ženskih vještina, su samo neki od složenih razloga trajnog jaza u plaćama.  

Iako je došlo do  smanjivanja rodnih razlika u stopi zaposlenosti, veliki problem još uvijek predstavlja rodno uvjetovana horizontalna segregacija radne snage po djelatnostima ¹⁶ uzrokovana razlikama u vještinama, znanjima i mogućnostima koje proizlaze iz odabira područja obrazovanja, kao i raširenošću  rodnih stereotipa  vezanih uz tržište rada.

U Specifičnim preporukama za Republiku Hrvatsku Europska komisija ističe da bi Hrvatski zavod za zapošljavanje trebao kod radne snage snažnije podupirati stjecanje odgovarajućih vještina (npr. digitalnih), razvijati strategije informiranja neaktivnog stanovništva i suzbijati neprijavljeni rad. ¹⁷

U svim zanimanjima, mjesečna primanja muškaraca viša su od onih u žena. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća za 2018. godinu po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 5.716 kuna za žene te 6.571 kunu za muškarce. Ta je razlika vidljiva u svim djelatnostima, pa čak i u onima u kojima prevladava ženska radna snaga ¹⁸ .

_________________________

¹² Izvor: Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tesem010/default/table?lang=en

¹³ Anketa o radnoj snazi https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/09-02-07_01_2020.htm

¹⁵ https://gppg.prs.hr/wp-content/uploads/2020/06/Model-of-collective-agreement_hr.pdf

¹⁶ Tako je primjerice u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno 28,8% žena, u građevinarstvu 10,1%, prijevozu i skladištenju 23,7%, u poslovima  računalnog programiranja, savjetovanja i povezanih djelatnosti 28,9%, a u poslovima popravka računala i predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo 24,8% žena. Suprotno tome, u području obrazovanja zaposleno je 80,5% žena; u djelatnostima zdravstvene zaštite 74,7% žena; u djelatnosti socijalne skrbi 84% žena;  e u ostalim osobnim uslužni m djelatnostima radi 76,7% žena;  Izvor: DZS - zaposleni prema djelatnostima u prosincu 2019.

¹⁷ Preporuka za PREPORUKU VIJEĆA o Nacionalnom programu reformi Hrvatske za 2020. i davanje mišljenja Vijeća o Programu konvergencije Hrvatske za 2020., Country Specific Recommendations, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1591720698631&uri=CELEX%3A52020DC0511

Jaz u plaćama mjeren prosječnom mjesečnom bruto plaćom po satu je 2019. godine u Republici Hrvatskoj, prema podacima Eurostata  iznosio 11,5%, a u EU-27  14,1% ¹⁹ . Državni zavod za statistiku navodi razliku u mjesečnim neto plaćama za istu godinu od 12,58%, dok za 2020. godinu ta razlika u neto iznosima mjesečnih plaća pada na 6,71%. ²⁰ Zanimljivo je da DZS obuhvaća ovom metodologijom zaposlene u pravnim osobama svih oblika vlasništva, tijelima državne vlasti i tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na području Republike Hrvatske, međutim nisu obuhvaćeni zaposleni u obrtu i slobodnim profesijama i zaposleni osiguranici poljoprivrednici.

     U posljednjih nekoliko godina EU intenzivno prati primjenu načela jednake plaće za isti rad i rad iste vrijednosti, no rezultati pokazuju da je to osnovno načelo, uvršteno još u Ugovoru iz Rima ²¹ i dalje veliki izazov za mnoge države članice. Jedna od ključnih prepreka je problem transparentnosti plaća te Europska komisija intenzivno radi na prijedlogu nove Direktive za smanjivanja jaza u plaćama.

Zbog nižih plaća, manjeg radnog staža i prekida u karijeri zbog obiteljskih obveza, prosječna mirovina žena je niža od mirovine muškaraca te iznosi  78,5% mirovine muškarca (2.326,14 kn u odnosu na  2.964,87) ²² . Izjednačavanjem dobne granice odlaska u mirovinu za muškarce i žene umanjit će se razlika, ali će kontinuitet niže plaće i dalje biti čimbenik utjecaja na održivost te razlike. S ciljem smanjivanja navedene razlike Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 115/18) uvedena je kategorija dodanog staža od 6 mjeseci za svako rođeno i posvojeno dijete.

Posljedično, vezano uz prosječnu stopu rizika od siromaštva koja je u RH u 2019. iznosila  18,3%, razvidno je da su siromaštvu  više izložene starije osobe u samačkim domaćinstvima, i to najčešće žene, a zatim jedno roditeljske obitelji s troje i više djece. Udio žena u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u populaciji od  25-54 godine smanjuje se pa je 2014. godine iznosio 26,1%, a 2019. godine 19,3%. Međutim, udio žena u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u dobi iznad 55 godina nije se bitno smanjio te je 2018. godine iznosio 32%. U samačkim kućanstvima 2018. godine  udio žena u riziku od siromaštva je bio čak 48,9%, a muškaraca 36,5% ²³ .

Jedan od ključnih razloga niže stope zaposlenosti žena i veće stope neaktivnosti na tržištu rada odnosi se i na poteškoće pri usklađivanju obiteljskih i poslovnih obveza. Obveze brige za djecu, ali i starije članove kućanstva kao i drugi neplaćeni kućanski poslovi najčešće su zaduženja žena te predstavljaju ozbiljnu prepreku za njihovu punu participaciju na tržištu rada.

__________________________

¹⁹ Prosječna bruto plaća po satu – nekorigirana forma Izvor: Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Gender_pay_gap_statistics#Possible_causes_of_the_unadjusted_gender_pay_gap , Podatak nije dostupan za 2020. godinu

²⁰ https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/09-01-01_12_2020.htm

²³ Državni zavod za statistiku

Prema podacima Eurofounda, žene provedu prosječno 26 sati tjedno na neplaćenim poslovima u odnosu na prosječnih 9 neplaćenih sati muškaraca. Statistički podaci pokazuju da je 47,6% žena i 27,2% muškaraca u dobi od 20-64 godine u 2020. godini navelo brigu i skrb o članovima obitelji kao osnovni razlog za ne traženje posla i poslovnu neaktivnost ²⁴ .  Problem predstavlja činjenica da se udio i žena i muškaraca kojima je to osnovni razlog neaktivnosti s vremenom povećava ²⁵ . Pitanje usklađivanja obveza u privatnom i poslovnom životu je usko povezano sa socijalnom politikom i mjerama usmjerenim ka pomoći za njegu i brigu o ovisnim članovima obitelji, fleksibilizacijom rada i radnog vremena zaposlenih, poreznom politikom, zdravstvenim osiguranjem, stopom siromaštva, demografskim kretanjima i općenito dostupnim uslugama i servisima na nacionalnoj i lokalnim razinama. Problem je istaknut i na EU Konferenciji visoke razine „Sudjelovanje žena na tržištu rada - društvena dobit“ koju je Ured za ravnopravnost spolova organizirao tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Zaključci i preporuke s konferencije temelje se na doprinosima stručnjaka/inja koji su sudjelovali na jednom od panela Konferencije o povezanosti sudjelovanja žena na tržištu rada i usluga dugoročne skrbi te istraživačke podloge EIGE-a pod naslovom: „Gender equality and the long term care at home“ ²⁶ .  Preporuke jasno ukazuju na nužnost temeljite revizije sustava dugoročne skrbi za ovisne članove domaćinstva, mapiranje potreba zaposlenih u sektoru pružanja tih vrsta usluga te nužnost individualizacije u pristupu prema potrebama starijih članova domaćinstva ²⁷ .

Europska komisija u svojim Specifičnim preporukama za Republiku Hrvatsku ²⁸ naglašava da je s lužbena dugotrajna skrb neučinkovita i nedovoljno razvijena . Hrvatskoj nedostaje strategija za pružanje dugotrajne skrbi i sustav je rascjepkan na različite institucije zdravstvene i socijalne skrbi. Rashodi za dugotrajnu skrb činili su samo 3,1 % rashoda za zdravstvo, puno manje od prosjeka EU (16,3%). Samo 13 % osoba ovisnih o skrbi ²⁹  prima institucijsku skrb, a 14% službenu pomoć u kući (prosjeci EU su 23 % i 31 %). S druge strane, 72 % osoba ovisnih o skrbi prima novčane naknade. Javna socijalna zaštita pokriva samo 10 % troškova kućne njege za umjerene potrebe i 20% za velike potrebe, neovisno o dohotku primatelja, što je manje nego u ostalim zemljama sa sličnim javnim rashodima za dugotrajnu skrb. Zbog toga su izravni troškovi posebno visoki – gotovo 100 % raspoloživog dohotka medijana primatelja dohotka izdvaja se za pokrivanje umjerenih potreba, a čak 150 % za pokrivanje velikih potreba (OECD, 2019.a).

_________________________

²⁴ Izvor: Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_05_40/default/table?lang=en

²⁷ https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/ConclusionsRecommendations.pdf

²⁸ Country Specific Recommendations, https://eur-lex.europa.eu/legal content/EN/TXT/?qid=1591720698631&uri=CELEX%3A52020DC0511

²⁹ Osobe koje nisu u stanju svakodnevno se brinuti o sebi. Često se govori o ovisnosti u svakodnevnim aktivnostima (ADL – Activity of Daily Living), tj. teškoćama u obavljanju najmanje jedne svakodnevne aktivnosti

Simulacija iz iste studije pokazuje da je sustav socijalne zaštite puno manje učinkovit u smanjenju rizika od siromaštva uzrokovanog dugoročnim troškovima skrbi ³⁰ nego u mnogim drugim državama članicama EU. Dodatni problemi uključuju manjak radnika u području dugotrajne skrbi (jedan na 50 korisnika skrbi u dobi od 65 i više godina, što je jedan od najnižih omjera u EU) i njihove ispodprosječne uvjete rada.

Iz dostupnih podataka ³¹ je vidljivo da skrb o djeci u velikoj mjeri utječe na zaposlenost roditelja te će rođenjem jednog djeteta prihodu u kućanstvu doprinijeti zaposlenje majke, no već kod rođenja trećeg djeteta majke će izlaziti s tržišta rada. Uz  radicionalne stavove prema brizi i skrbi o djeci, razloge za takve odluke vjerojatno je potrebno potražiti u dostupnosti organizirane skrbi i javnih servisa. Tzv. Barcelonski ciljevi prema kojima bi nacionalni sustavi trebali osigurati da je 33% djece u dobi do 3 godine i 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu u sustavu organizirane njege i skrbi, još nisu postignuti. Hrvatska je na dnu europske ljestvice. Svega 17,8% djece u dobi do 3 godine i 55,1%  djece od 3 godine do polaska u školu, boravi u oblicima formalne skrbi 30 i više sati tjedno. ³² Čak 311 općina i gradova nema jaslice, a 146 ih je i bez vrtića.

Važan je i sustav rodiljnih i roditeljskih potpora koji je uređen Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama ³³ . U 2019. godini je, prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 1.325 muškaraca (4,5%) koristilo roditeljski dopust, a dva mjeseca neprenosivog roditeljskog dopusta koristilo je 1.950 očeva ili 38% više u odnosu na 2018. Osim povećanja naknada za korištenje roditeljskog dopusta, u narednom se razdoblju planiraju daljnje izmjene zakonodavnog okvira koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore, a posebno imajući u vidu obveze koje nameće Direktiva EU 2019/1158 o usklađivanju privatnog i poslovnog života zaposlenih osoba. S obzirom na nova demografska kretanja, kao što su starenje društva ³⁴ , niže stope nataliteta i posljedično smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, potreba za formalnim i neformalnim uslugama dugotrajne skrbi postaje važnija nego ikad prije.

________________________

³⁰ Udio starijih osoba izloženih riziku od siromaštva nakon podmirenja izravnih troškova kućne njege bio bi 50 % za male potrebe, 80 % za umjerene potrebe i 90 % za velike potrebe

³² Izvor: Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tps00185/default/table?lang=en

Oko 17% građana navodi neispunjene potrebe za profesionalnim uslugama kućne njege u Hrvatskoj. U ukupnoj populaciji, udio osoba uključenih u neformalnu skrb za starije osobe i/ili osobe s invaliditetom iznosi 12%, a većinu neformalnih pružatelja skrbi za starije osobe i/ili osobe s invaliditetom u Hrvatskoj čine žene (54%). Među pružateljima neformalne skrbi u kući, 37% žena i 42% muškaraca je uz to i zaposleno te kućne obveze prilagođava individualnim mogućnostima na tržištu rada. Stoga je od velike važnosti ulaganje države u kvalitetu usluga skrbi, osobito u sve oblike pomoći u kući za starije osobe, ali i za one koji o njima skrbe te razvoju pristupačnosti odgovarajućih servisa.  

      Jedan od pokazatelja nepovoljnijeg položaja žena na tržištu je i njihov manju udio u samozaposlenim osobama, kao i u poduzetništvu. Udio samozaposlenih žena u ukupnoj populaciji zaposlenih je 2019. godine iznosio 7,2%, a muškaraca 13,3% ³⁵ .  Samozaposlene žene često su jedina zaposlena osoba, ovise o samo jednom klijentu, u riziku su od siromaštva, a sektor u kojem rade nije osobito profitabilan ³⁶ . U  obrtništvu, učešće žena u vlasništvu je oko 34%, a u ukupnom broju trgovačkih društava 2019. godine, udio onih koji su u isključivom vlasništvu žena iznosio je 22,1% ³⁷ . Ako se tome pridoda i suvlasnički udio u trgovačkim društvima, udio žena u poduzetništvu je 31,5%. Promatrano prema djelatnostima, poduzeća u većinskom vlasništvu žena prevladavaju u području ostalih uslužnih djelatnosti s 58,4%, a gledano u apsolutnim vrijednostima, najveći broj poduzetnica je u području stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (njih 6.271). Podaci pokazuju blagu tendenciju smanjivanja rodne razlike u pokretanju  poslovnog pothvata, ali je još uvijek aktivnost muškaraca 1,63 puta veća u odnosu na aktivnost žena. ³⁸

Iako sudjeluju s manje od 10% u ukupnoj zaposlenosti, žene u poduzetništvu su važna, ali još uvijek nedovoljno zastupljena kategorija poduzetnika. U cilju većeg korištenja  potencijala poduzetničkog djelovanja žena za ostvarivanje gospodarskog rasta i kreiranje radnih mjesta Nacionalna razvojna strategija kao jedan od prioriteta provedbe javne politike koji će pridonijeti razvoju poduzetništva i obrta definira podršku ženskom poduzetništvu i poduzetničkoj aktivnosti žena.

Nadalje, zbog specifičnosti ženskog iskustva na tržištu rada, njihov udio u nestandardnom zapošljavanju veći je od udjela muškaraca (povremeno zaposlenje, rad na određeno vrijeme, sezonski rad, rad u kućanstvu). Osim toga, od ukupnog broja zaposlenih, 19,3% žena i 16,9% muškaraca 2019. godine imalo je status privremeno zaposlenih ³⁹ osoba.

Od 2013. do 2019. godine povećao se broj žena u nestandardnim, digitaliziranim oblicima rada, a sve više žena sudjeluje u tzv. gig ekonomiji (hrv: ekonomija honorarnih poslova) , osobito žena s visokim obrazovanjem. Iako bi unaprjeđenje određenih tehnoloških procesa (primjerice u djelatnostima povezanim s prometom) moglo olakšati zapošljavanje žena, potreba za općom digitalizacijom i automatizacijom tržišta rada mogla bi dodatno ugroziti poziciju žena

_____________________________

³⁵ DZS: Radno sposobno stanovništvo u RH prema aktivnosti i spolu

³⁷ Fina: Analiza udjela žena poduzetnica u vlasničkoj strukturi trgovačkih društava

³⁹ T emporary employees by sex, age and main reason[lfsa_etgar], https://appsso.eurostat.ec.europa.eu

ako se u korištenju umjetne inteligencije ne primjeni multidisciplinarni pristup i ne spriječi automatizam u upotrebi dosadašnjih algoritama, s dominantno muškim karakteristikama (npr. u procesu selekcije radne snage).

Otežavajući čimbenici položaja žena na tržištu rada predstavljaju i različiti oblici diskriminacije i spolnog uznemiravanja kojemu su izložene pri traženju zaposlenja kao i na radnom mjestu.

   Prema rezultatima znanstvenog istraživanja kojeg su 2007. godine proveli Ured za ravnopravnost spolova i Hrvatski zavod za zapošljavanje pod nazivom „Identifikacija standarda diskriminacije žena pri zapošljavanju“ ⁴⁰ na uzorku od 1.017 nezaposlenih žena,  proizlazi  da postoji čitav niz različitih oblika kršenja Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova kada se radi o zabrani diskriminacije pri zapošljavanju žena i spolnog uznemiravanja.

  Pri tome je većina ispitanica (62,9%) navela da su im prilikom traženja posla postavljana  pitanja o bračnom statusu i broju djece; trećini su postavljana pitanja o namjeri rađanja i planiranja obitelji; a jednoj petini ispitanica postavljana su i druga dodatna pitanja iz privatnog života. Seksualna očekivanja, komentari ili seksualni dodiri prilikom razgovora za posao iskustvo je koje dijeli 8,9% ispitanica. Rezultati istraživanja pokazali su da su prisutni i drugi oblici spolne diskriminacije žena prilikom razgovora za posao, poput laskavih komentara na račun ženskog izgleda, odbijanja zapošljavanja isključivo zbog spola, uvredljivih komentara na račun ženske pameti, neželjenih tjelesnih dodira, nasilničkog ponašanja i seksualnih ucjena.

    Iz Izvještaja o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2020. godinu ⁴¹  vidljivo je da je udio žena koje se pritužuju zbog diskriminacije 76%, a  područje na koje se odnosi najveći broj pritužbi je upravo područje rada.  Analiza pokazuje da  se ¼  pritužbi na diskriminaciju odnosila na rad i radne uvjete; mogućnost obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije ⁴² .

     Posebni problem predstavljaju psihosocijalni rizici i stres na radu, među kojima su svakako oni povezani s uznemiravanjem i nasiljem, gdje žene čine većinu ugroženih. Tek manji dio organizacija na europskoj razini ima procedure za upravljanje uznemiravanjem, nasiljem i stresom na radnom mjestu, navodeći osjetljivost teme i nedostatak stručnosti kao glavne razloge

Ratifikacijom Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190) Međunarodne organizacije rada dodatno bi se zaštitile od nasilja i spolnog uznemiravanja zaposlene osobe, osobe na osposobljavanju, pripravnici, volonteri i tražitelji zaposlenja.

Sukladno Nacionalnoj razvojnoj strategiji prioritet je da institucije tržišta rada i socijalnih sustava i u budućnosti budu usmjerene na smanjivanje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti starijih osoba te na potpuno uklanjanje neravnopravnosti između muškaraca i žena u pogledu plaća i zauzimanja upravljačkih položaja  e sudjelovanja na tržištu rada.

__________________________

⁴² https://hzzo.hr/wp-content/uploads/2020/07/IZVJE%C5%A0%C4%86E-O-POSLOVANJU-HZZO-a-za-2019.pdf

c. NASILJE NAD ŽENAMA

Nasilje nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji, najteži je oblik kršenja ljudskih prava žena, koji ujedno onemogućava postizanje pune ravnopravnosti spolova i održava postojeće odnose nejednakosti. Ono pogađa između jedne petine i jedne četvrtine svih žena. ⁴³ Prema rezultatima opsežnog istraživanja  o nasilju nad ženama Agencije  EU za temeljna prava (FRA) 33% žena u EU doživjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje, 22% žena doživjelo je nasilje od bliskog partnera, a čak 55% žena doživjelo je seksualno uznemiravanje.

Republika Hrvatska članica je brojnih međunarodnih ugovora, koji zajedno s nacionalnim zakonodavstvom te strateškim dokumentima i drugim aktima čine zadovoljavajući pravni okvir usmjeren ka uklanjanju svih oblika nasilja nad ženama.

S obzirom da su pitanja vezana za uklanjanje nasilja u obitelji sadržana u zasebnim dokumentima, područja intervencije u ovom Nacionalnom planu usmjerena su uvođenju dodatnih mjera za sprječavanje određenih drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja uključujući seksizam i različite oblike seksualnog nasilja, kao što je spolno uznemiravanje, elektroničko seksualno nasilje, silovanje i ostali oblici nasilja nad ženama.

Ciljevi i mjere za suzbijanje nasilja u obitelji sadržani su u Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine čiju provedbu prati Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Sa svrhom osiguranja uvjeta za djelotvoran rad nadležnih tijela pri postupanju u slučaju nasilja u obitelji  2019. godine donesen je i novi Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.

Radi unapređenja i daljnjeg razvoja međuresorne suradnje u području nasilja između ministarstava nadležnih za vanjske i europske poslove, unutarnje poslove, poslove pravosuđa, obitelji i socijalne politike, zdravstva, uprave i obrazovanja, 2018. godine, potpisan je Sporazum o međuresornoj suradnji u području sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji . Temeljem Sporazuma osnovan je Nacionalni tim za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te županijski timovi koje čine predstavnici policije, zdravstvenih, odgojno - obrazovnih ustanova, centara za socijalnu skrb i njihovih podružnica – obiteljskih centara, pravosudnih tijela (općinski i županijskih sudova), ureda u Gradu Zagrebu i ureda nadležnih za obrazovanje u županijama te predstavnici organizacija civilnog društva koje se aktivno bave pružanjem pomoći i podrške žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Ministarstvo znanosti i obrazovanje aktivno je uključeno u rad stručnjaka vezanih uz provedbu Sporazuma o međuresornoj suradnji u području sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i u okviru programa kontinuiranog profesionalnog razvoja odgojno - obrazovnih radnika i potpore projektima organizacija civilnog društva kroz izvaninstitucionalni odgoj i obrazovanje u okviru prioriteta : Odgoj i obrazovanje za osobni i socijalni razvoj, solidarnost, socijalnu uključenost i opće ljudske vrijednosti; Odgoj i obrazovanje za mir i nenasilno rješavanje sukoba i Odgoj i obrazovanje za ljudska prava, odgovornost i aktivno građanstvo posebna se pažnja posvećuje pitanjima vezanim uz ravnopravnost spolova.

_____________________________________

⁴³ Pojašnjavajuće izvješće – Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, 2011.

Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine dodatno je usklađen sa zakonodavstvom EU te je izmijenjen stupio na snagu u srpnju 2017. godine (Narodne novine, br. 82/08, 69/17). Izmjenama se uređuje pitanje sveobuhvatne zaštite od viktimizacije, na način da se dodatno proširio krug osoba koje ulaze u okrilje zaštite jamstva zabrane diskriminacije, a u svrhu jačanja pravne zaštite žrtava.

RH je svoju predanost protiv nasilja nad ženama potvrdila i ratifikacijom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Istanbulska konvencija) 2018. godine. Radi se o najsveobuhvatnijem međunarodnom dokumentu u zaštiti žena i djevojčica od rodno uvjetovanog nasilja, a koji prepoznaje i muškarce i dječake kao moguće žrtve nasilja u obitelji.

Nastavno na Istanbulsku konvenciju uslijedile su opsežne izmjene relevantnog zakonodavstva u 2020. i 2021. godini. Izmijenjeni su i dopunjeni Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon te Zakon o kaznenom postupku . Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 126/19) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. godine, pooštrena je zakonska kazneno pravna politika kažnjavanja za pojedina kaznena djela (nasilje u obitelji, sakaćenje ženskih spolnih organa, tjelesna ozljeda (prema bliskoj osobi), teške tjelesne ozljede (prema bliskoj osobi), osobito teška tjelesna ozljeda (prema bliskoj osobi), povreda djetetovih prava, bludne radnje i spolno uznemiravanje). Također, propisani su i kvalificiranih oblici kaznenih djela za učinjenih prema bliskoj osobi u odnosu na kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo nametljivog ponašanja. Kazneno djelo nasilja u obitelji prošireno u svom zakonskom opisu i to na način da je kao nova posljedica počinjenja uvedeno stanje dugotrajne patnje. Kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka je brisano, a kaznenim djelom silovanja ima se smatrati i svaki nekonsenzualni spolni odnošaj ili s njim izjednačena spolna radnja, dakle i onda kad nema uporabe sile ili prijetnje na život i tijelo silovane ili druge osobe (članak 153. Kaznenog zakona). Izmjenama Kaznenog zakona (NN br. 84/21) iz 2021. godine uvedeno je novo kazneno djelo Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja, tzv. kazneno djelo „osvetničke pornografije“ kojim se propisuje kažnjavanje počinitelja koji zlouporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi privatnost te osobe . Radi bolje učinkovitosti progon kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona se od 2021. godine goni ex officio , a ne po prijedlogu žrtve. Konačno, izmjenama je proširen i pojam bliskih osoba i na osobe koje nisu u životnoj zajednici sa žrtvom, što znači i na sadašnje i bivše partnere u intimnoj vezi.

Izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN 126/19) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. ubrzan je kazneni postupak. Pritom ističemo kako Zakon o kaznenom postupku propisuje pravila i uvjete vođenja kaznenog progona i kaznenog postupka odnosno njegovog završetka jednako za sva kaznena djela. Položaj žrtava ojačan je zakonodavnim izmjenama i dopunama istog zakona 2017. godine (NN 70/17). Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 126/19) koje su stupile na snagu 1. siječnja. 2020. godine pooštrena je zakonska politika kažnjavanja na način da su propisane više novčane kazne i kazne zatvora za sve pojavne oblike nasilja u obitelji. Redefinirano je tjelesno nasilje na način da je isto propisano kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda u sudskomedicinskom smislu te je proširen kruga osoba na koja se Zakon primjenjuje čime se harmonizira prekršajno zakonodavstvo kojim je regulirana materija zaštite od nasilja u obitelji s kaznenim zakonodavstvom na način da  se primjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosi na istovjetan krug osoba kojima i Kazneni zakon pruža dodatnu zaštitu u slučaju počinjenja kaznenih djela vezanih uz nasilje u obitelji.

Izmjene nacionalnog zakonodavnog okvira u posljednjih nekoliko godina unaprijedile  su prevenciju, pooštrile kažnjavanje i dodatno učvrstile zaštitu žrtava. U odnosu na telefonske linije za pomoć žrtvama nasilja, što propisuje čl. 24. Istanbulske konvencije, u Republici Hrvatskoj je aktivno osam SOS telefona koje pretežito vode organizacije civilnog društva, a financijski podržava Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Od 25. studenoga 2020. godine u vremenu od 0 do 24 sata djeluje i Nacionalni pozivni centar  za žrtve kaznenih djela i prekršaja .  Republika Hrvatska je postala peta europska država koja je uvela besplatni standardizirani broj na razini EU za pružanje podrške žrtvama i svjedocima  ( 116 006). Za rad Nacionalnog pozivnog centra osigurana su financijska sredstva putem EU projekta kojeg su nositelji Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelj i socijalne politike u partnerstvu sa Ministarstvom pravosuđa i uprave i Udrugom za podršku žrtvama i svjedocima.

Usluge SOS telefona besplatne su, anonimne i dostupne svim korisnicima bez obzira na mjesto prebivališta.

Nadalje, u RH  sada djeluje ukupno 25 skloništa od kojih MRMSOSP financira njih 23. Novih 6 skloništa financira se iz Europskog socijalnog fonda od kraja 2020., odnosno početka 2021. godine.

Izmjenama Zakona o područjima i sjedištima sudova i Sudskog poslovnika tijekom 2021. godine osnovano je 15 obiteljskih odjela na općinskim sudovima u sjedištima županijskih sudova. Osnivanjem takvih odjela, na predmetima rade specijalizirani suci, a u suradnji s Pravosudnom akademijom planira se razvoj novih programa izobrazbe kako bi se suci dodatno senzibilizirali za područje obiteljskog prava, odnosno nasilja u obitelji.  Nadalje, s ciljem osiguranja veće zaštite žrtava, na obiteljskim je odjelima planirano zapošljavanje dodatnih suradnika/ca psiholoških i pedagoških struka.

S obzirom da seksualno nasilje, uz nasilje u obitelji, ulazi u dominantne oblike rodno uvjetovanog nasilja, 2018. godine, Vlada RH je, na prijedlog Ureda za ravnopravnost spolova, usvojila novi, ažurirani Protokol o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja s ukladno Preporuci Rec(2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja.   Protokol sadrži  propisane obveze i način suradnje nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju seksualnog nasilja i pružanju pomoći i zaštiti osoba izloženim seksualnom nasilju.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je o istome dostavilo obavijest svim osnovnim i srednjim školama te je skrenuta pozornost da je škola, u slučaju saznanja ili sumnje da je dijete/učenik doživio seksualno nasilje i/ili seksualno uznemiravanje, dužna postupati po Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.

U Protokolu su navedene dvije definicije seksualnog nasilja. Prva je iz Istanbulske konvencije (čl. 36.) koja seksualno nasilje definira kao različite oblike silovanja, a druga je definicija   Svjetske zdravstvene organizacija koja u svom Izvještaju o nasilju i zdravlju u svijetu 2002. godine navodi kako je seksualno nasilje „bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili stanje u kojem se nalaze.”

Sukladno članku 8 . Zakona o ravnopravnosti spolova uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavljaju diskriminaciju. Pri tome se  uznemiravanje definira kao  svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, a  spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, a posebice ako stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Zaštita od spolnog uznemiravanja regulirana je i Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o radu, Kaznenim zakonom i Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja . Seksualno uznemiravanje se nerijetko tretira kao trivijalan problem koji se s lakoćom može izbjeći i zaustaviti, što najčešće nije točno. Vrlo često se radi o repetitivnim ponašanjima koja se javljaju kroz dulje vremensko razdoblje i za koje žrtva ne može naći sustavno rješenje.   Postoje različiti oblici seksualnog uznemiravanja, a najčešći su sljedeći: neželjene seksualne primjedbe i verbalni prijedlozi, razni neželjeni pozivi, fizički dodiri, govor tijela (buljenje, stajanje suviše blizu, davanje raznih znakova), emocionalno proganjanje, neprikladna pažnja, seksualno podmićivanje. Osim navedenih oblika, česte su i seksističke, uvredljive i diskriminirajuće primjedbe i šale, širenje seksualnih glasina o osobi i sl.“

Preporuka Vijeća Europe CM/Rec (2019)1 Sprječavanje i borba protiv seksizma 2019. godine donosi sljedeću, prvu međunarodnu sveobuhvatnu definiciju seksizma, koja sadrži srodne odrednice te navodi da je seksizam: Bilo koji čin, gesta, vizualni prikaz, izgovorene ili pisane riječi, praksa ili ponašanje temeljeno na ideji da je osoba ili skupina osoba podređena zbog svog spola, koje se javlja u javnoj ili privatnoj sferi, bilo na mreži ili van nje, sa svrhom ili učinkom:

Ured za ravnopravnost spolova pridružio se kampanji VE za sprječavanje seksizma na način da je iste godine promovirao i preveo ovu Preporuku na hrvatski jezik kao i mrežnu stranicu VE #StopSexism – pod sloganom „Uoči ga. Imenuj ga i „Zaustavi ga“.

S obzriom da sada u Republici Hrvatskoj sada nije provedeno istraživanje o pojavnosti rodno uvjetovanog nasilja Državni zavod za statistiku će 2022. godine provesti Anketu o sigurnosti na nacionalno reprezentativnom uzorku. Izrada standardne metodologije za ovu anketu izrađena je od strane Statističkog ureda Europske unije (Eurostat). Predmetnom anketom biti će obuhvaćeno fizičko, seksualno i psihološko nasilje od strane sadašnjeg partnera/ce i bivšeg partnera/a, drugih kategorija osoba te nasilje kojem je osoba svjedočila ili koje je doživjela u djetinjstvu. Anketa se primarno temelji na tzv. Istanbulskoj konvenciji, a obuhvatit će žene i muškarce. Anketa nije regulirana EU uredbom pa nije poznato da li će i kada biti ponovno provedena. Rezultati ankete očekuju se u 2023. godini.

Prema službenim podacima MUP-a 2019. godine bilježi se porast prijava kaznenih djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona za preko 146%, sa 26 slučaja 2017. godine na 64 slučaja 2020. godine. ⁴⁴ Osim značajnog porasta broja osoba koje se pritužuju na spolno uznemiravanje, uglavnom u području rada i zapošljavanja, prema podacima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova paralelno se povećava i broj anonimnih prijava ⁴⁵ , pri čemu su u zadnjih pet godina u 100% slučajeva prituživanja  bile žene kao žrtve spolnog uznemiravanja u području prekršajnog zakonodavstva.

Iako je novim zakonskim okvirom 2020. godine ukinuto kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152 stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) važno je napomenuti njegov porast od 68%, kao i porast broja prijava za silovanje iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) u 2019. godini.

Zbog produljenog boravka žrtava i počinitelja u istom prostoru pandemija koronavirusa u 2020. godini donijela je dodatno povećanje broja prijava za silovanje članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19) od 30%. ⁴⁶

Zahvaljujući zakonodavnim izmjenama i trajnim provedbama kampanja usmjerenih ka podizanju svijesti o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilja nad ženama  može se uočiti trend porasta prijava u nekoliko područja rodno uvjetovanog nasilja. Porastao je broj prijava za kazneno djela nasilja u obitelji, spolno uznemiravanje, spolni odnošaj bez pristanka , silovanja i prostitucije. Usporedivši s 2018. godinom porast broja prijava za kazneno djelo nasilja u obitelji s udjelom od 81 % u 2019. godini, ukazuje na znatno podizanje svijesti o ovom fenomenu, dok dodatan porast prijava od 39.2% za vrijeme pandemije u 2020. godini koronavirusa govori da je problem nasilja duboko ukorijenjen. ⁴⁷

Međutim, pitanje rasprostranjenosti seksualnog nasilja karakterizira postojanje iznimno visokih proporcija tamnih brojki, odnosno pojava da je broj slučajeva nasilja koji je zabilježen od policije vrlo mali u odnosu na stvaran broj slučajeva nasilja. Podaci brojnih svjetskih istraživanja pokazuju kako na jedan prijavljen slučaj silovanja dolazi između 15-20 neprijavljenih, dok je za manje teške oblike seksualnog nasilja ta brojka još veća.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske navodi da je u razdoblju od 2017. do 2020. podiglo ukupno 67 optužnica zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona, što ukazuje na prosjek od 22 optužnice godišnje. Usporedbe radi, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u istom periodu silovanje je prijavljeno 190 puta (2017. - 61, 2018. - 56, 2019. - 73).

U zadnjih pet godina 100% slučajeva prituživanja su bile žene kao žrtve spolnog uznemiravanja u području prekršajnog zakonodavstva.

_______________________________

U 2020. godine zabilježen je pad broja počinitelja prekršaja nasilja u obitelji za 7,7%, a porast broja kaznenih djela nasilja u obitelji za 39,2%, što je rezultat napora policije da se zaštita žrtava jača kroz kaznenopravnu reakciju u odnosu na prekršajno pravno procesuiranje počinitelja nasilja.

MUP je također poduzeo dodatne mjere te je donesena uputa za prioritetno prijavljivanje za kaznena djela, a ne za prekršaje, a provedena je i edukacija policijskog i pravosudnog osoblja te centara za socijalnu skrb. Takav trend, osim napora policije, ukazuje i na kažnjavanje obiteljskih nasilnika isključivo novčano ili uvjetno, što dugoročno odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja istog dok situacija ne eskalira i pređe u sferu kaznenog zakonodavstva.

Silovanje te ostali oblici seksualnog nasilja u ratu kažnjivi su člankom 90. (zločin protiv čovječnosti) i člankom 91. (ratni zločin) Kaznenog zakona . Za kazneni progon počinitelja ratnih zločina nadležno je županijsko državno odvjetništvo. S obzirom da seksualno nasilje u ratu nije posebno kazneno djelo, Ministarstvo pravosuđa i uprave ne prikuplja statističke podatke o broju pravomoćnih predmeta vezano uz isto, dok Državno odvjetništvo posjeduje podatke od svega 36 osoba protiv kojih su pokrenuti postupci do 2020. godine, a u kojima je utvrđeno postojanje bitnih obilježja kaznenog djela ratnog zločina počinjenog silovanjem. Temeljem Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu iz 2015. godine žrtva seksualnog nasilja, kojoj je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja utvrđen status, može ostvariti pravo na različite vrste prava i usluga. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja od stupanja na snagu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja  2015. godine do zaključno 31. kolovoza 2020. godine, zaprimljeno je ukupno 270 zahtjeva, od čega je riješeno 256 zahtjeva. Broj žrtava seksualnog nasilja povezanog s ratom u Hrvatskoj službeno nije poznat. Postoji osnovana zabrinutost da se zbog straha i društvene stigme velika većina žrtava seksualnog nasilja ne usudi prijaviti ovu vrstu nasilja. Pretpostavlja se da za svaki prijavljeni slučaj silovanja povezanog s nekim sukobom, 10 do 20 slučajeva prođe neprijavljeno. Prema sociološkim istraživanjima Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u RH (UNDP) iz 2013. godine došlo se do procjene da bi se broj žrtava težih oblika seksualnog nasilja počinjenog u tom periodu u Hrvatskoj mogao kretati između 1.500 i 2.200.

Posebnu pažnju treba posvetiti suzbijanju nasilja među mladom populacijom. U odnosu na preventivne mjere potrebno je istaknuti da MUP, u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja (dalje: MZO) u osnovnim i srednjim školama i udrugama, još od 2010. godine provodi projekt „Živim život bez nasilja“ koji je usmjeren ka suzbijanju nasilja u obitelji i nasilja nad ženama te prevenciju nasilja među mladima.

MZO navodi da su novi kurikulumi (iz siječnja 2019.) donijeli pozitivnu promjenu i reformirali dosadašnje nastavne planove i programe na način da poučavanje uključuje i prevenciju nasilja. I određeni broj udruga provodi projekte senzibiliziranja učenika/ca o rodno uvjetovanom nasilju među mladima te svojim projektima nastoji utjecati na izgradnju tolerancije, nenasilja i uvažavanja, a ciljana populacija su sve češće mladi muškarci. Također, po prijedlogu Ministarstva znanosti i obrazovanja, Vlada Republike Hrvatske je 6. veljače 2020. godine izglasala donošenje Akcijskog plana za prevenciju nasilja u školama za razdoblje od 2020. do 2024. godine. Ukupno je navedeno šest ciljeva koji obuhvaćaju i djelomičnu promjenu zakonodavnog okvira, sustavno prikupljanje podataka i poboljšanje kvalitete programa koji se provode u školama u vezi s prevencijom nasilja.

Istraživanja o nasilju među mladima pokazuju da je 80% mladih imalo neko od iskustava s nasiljem u vezama, ili u ulozi žrtve ili u ulozi nasilnika ⁴⁸ . Rizični čimbenici su neprepoznavanje nasilja, iskrivljena poimanja dobrih partnerskih odnosa i duže trajanje veze.

Više mladih žena (9%) od mladića (6%) izvijestilo je da su bile žrtve internetskog uznemiravanja (uključujući, ali ne ograničavajući se na cyber - maltretiranje, ucjene i druga djela). Nakon što su iskusili mrežno nasilje, 51% mladih žena i 42% mladića u EU se ustručavalo uključiti u rasprave na društvenim mrežama radi straha od zlostavljanja, govora mržnje ili prijetnji. To ukazuje da utjecaj uznemiravanja putem interneta više pogađa mlade žene. Kako bi izbjegli kritike i zlostavljanja vezana uz njihov identitet, više mladih žena nego mladića ograničava primjerice svoj politički aktivizam na mreži i izvan nje, čime propuštaju sve prednosti digitalnih medija. ⁴⁹

Prema ranije spomenutom istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2014. godine nasilje na internetu disproporcionalno pogađa žene i djevojčice. Njih 77% je iskusilo seksualno ili/i fizičko nasilje od intimnog partnera. ⁵⁰ Činjenica da je nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu zapravo kontinuitet nasilja u realnom prostoru ukazuje na potrebu zakonskog reguliranja navedenog kao kaznenog djela kao i osvještavanja javnosti o ovom problemu.

Savjetodavni odbor EK  za jednake mogućnosti muškaraca i žena je  u svom Mišljenju o suzbijanju nasilja  nad ženama na internetu  predložio sljedeću definiciju:

„Nasilje nad ženama na internetu je čin rodno utemeljenog nasilja koje se vrši direktno ili indirektno informacijskim i komunikacijskim tehnologijama koje rezultiraju ili će vjerojatno rezultirati fizičkim, seksualnim, psihološkim ili ekonomskim štetama ili patnjama ženama i djevojčicama, uključujući prijetnje takvim postupcima, bilo da se javljaju u javnom ili privatnom životu ili ometanja u korištenju njihovih temeljnih prava i sloboda.

___________________________

⁴⁸ Ajduković, D. & Löw Stanić, A. (2014). Prevencija i djelotvorno pristupanje nasilju u vezama mladih putem školskog sustava. In I. Zenzerović Šloser & L. Jurman, (Eds.) Nasilje ostavlja tragove - Zvoni za nenasilje! (pp. 160-172). Zagreb: Centar za mirovne studije.

⁴⁹ https://eige.europa.eu/publications/gender-equality-and-youth-opportunities-and-risks-digitalisation

Nasilje nad ženama nije ograničeno, već uključuje kršenje privatnosti, probijanje, uznemiravanje, govor mržnje na temelju roda, dijeljenje osobnog sadržaja bez pristanka, seksualno zlostavljanje na temelju slike, hakiranje, krađu identiteta i izravno nasilje. Cyber - nasilje je dio kontinuiteta nasilja nad ženama: ne postoji u vakuumu; već to proizlazi iz i podržava više oblika izvanmrežnog nasilja." ⁵¹

Nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu nije u potpunosti konceptualizirano i definirano na razini EU. Nadalje, ne postoje rodno razvrstani podaci o učestalosti i posljedicama nasilja nad ženama i djevojčicama na internetu pa se znanja i podaci o ovoj vrsti nasilja temelje na rijetkim istraživanjima provedenim na nacionalnoj razini. ⁵²

Slična je situacija i u Hrvatskoj, iako je nasilje na internetu kažnjivo Kaznenim zakonom , bilo da je riječ o uvredi, kleveti, prijetnji, povredi privatnosti djeteta, neovlaštenom slikovnom snimanju, a kažnjiva je i svaka vrsta seksualnog uznemiravanja preko interneta. Kazneno djelo dijeljenja slika ili videozapisa bez pristanka obuhvaćeno je inkriminacijama iz Kaznenog zakona - neovlašteno slikovno snimanje (članak 144. KZ), zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja (članak 144.a KZ), prisila (članak 138. KZ), prijetnja (članak 139. KZ) (“osvetnička pornografija”), stvaranje ili nabavljanje eksplicitnih slika ili videozapisa bez pristanka, iskorištavanje, prisila i prijetnje.

Podaci koji postoje u Republici Hrvatskoj prikupljeni su od strane MUP-a, a odnose se na kaznena djela počinjena putem komunikacijske tehnologije po člancima Kaznenog zakona, ali  nisu spolno raščlanjeni. Ukupan broj kaznenih djela počinjenih putem komunikacijske tehnologije za 2018. godinu iznosio je 362, a za 2019. godinu 410.

Različiti međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava žena, kao što su UN Konvencija za suzbijanje svih oblika diskriminacije nad ženama i Istanbulska konvencija pozivaju na prevenciju i suzbijanje online nasilja na internetu. Opća preporuka o digitalnoj dimenziji nasilja nad ženama, a koja je u procesu izrade od strane Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO), objašnjava relevantnost i opseg primjene.

Vlada Republike Hrvatske donijela je Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama za razdoblje od 2020. do 2024. godine koji predviđa različite mjere, ciljeve i financijska sredstva kako bi se ostvarila škola koja ima nultu stopu tolerancije na bilo koji oblik nasilja.

U Akcijskom planu se, između ostalog navodi sljedeće: „Različitim mjerama i aktivnostima ovaj akcijski plan uključuje i rodno uvjetovano nasilje koje nastaje iz podčinjenog i neravnopravnog položaja žena (u ovom slučaju djevojčica i djevojaka u društvenom okruženju, uključujući i škole) te homofobno i transfobno nasilje koje doživljavaju mlade LGBTIQ+ osobe zbog neuklapanja u tradicionalno uvriježene društvene norme o spolu, rodu i seksualnosti. Rodno uvjetovano nasilje, i to specifično nasilje u adolescentskim vezama, jedan je od najraširenijih oblika nasilja u mladih. Obrazovne institucije imaju važnu ulogu u poticanju i promociji načela rodne ravnopravnosti i eliminaciji rodnih stereotipa, stoga su prilikom izrade Akcijskog plana uzete u obzir odredbe Istanbulske konvencije , ali i Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine.

_____________________________

⁵¹ European Commission, Advisory Committee on Equal Opportunities for Women and Men, Opinion on combatting online violence against women, 1. travnja 2020.

⁵² Europski institut za ravnopravnost spolova, Nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu, 2017.

Vlada RH iskazala je snažnu  političku volju za nastavak borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama. Pri tome je poručila da za nasilje nema opravdanja, da se ne smije tolerirati te da je ono odgovornost cijelog društva. Određene mjere koje su poduzete nakon ratifikacije Istanbulske konvencije rezultat su i otvorenog razgovora i korisne rasprave s predstavnicima udruga kao i sa građanskom inicijativom #spasime  koja je upozorila na blagu penalnu politiku nasilja nad ženama.  Osvještavanju javnosti pridonijela  je i kampanja #ženeujavnomprostoru, nastala kao reakcija na uvrede i uznemiravanje koja je skrenula pažnju javnosti na razmjere nasilja u javnom prostoru, kao i kampanja #metoo, i najnoviji pokret Nisam to tražila koji je  upozorio na brojne primjere seksualnog uznemiravanja na razini akademske zajednice.

U slijedećem srednjoročnom razdoblju glavni cilj je sprječavanje i uklanjanje svih navedenih oblika  nasilja nad ženama.

MUP provodi najviše edukacija za svoje službenike/ce o rodno uvjetovanom nasilju u okviru specijalističkih i redovnih programa. Državno odvjetništvo navodi u dostavljenim podacima nekoliko radionica vezanih uz rodno uvjetovano nasilje na kojima su sudjelovali zamjenici/e državnih odvjetnika i državno odvjetničkih savjetnika/ca. Pravosudna akademija svake godine provodi edukaciju sudstva vezano uz rodnu ravnopravnost. S obzirom da nedostaje kontinuirana edukacija aktera koji dolaze u kontakt sa žrtvama i okrivljenicima za rodno uvjetovano nasilje, predlaže se, ustrojiti i posebne odjele na sudovima i državnim odvjetništvima za rodno utemeljeno i obiteljsko nasilje kao i  posebne odjele pri policiji sa specijaliziranim policijskim kadrom za rodno utemeljeno nasilje i nasilje u obitelji.

d. OBRAZOVANJE I ZNANOST

Obrazovanje kao jedan od najbitnijih čimbenika formiranja budućih punopravnih članica i članova društva predstavlja važan preduvjet za izgradnju nediskriminirajućih stavova u društvu. Uloga odgoja i obrazovanja jest upravo da kritički osvještava, reflektira i mijenja. Obrazovanje je ključan čimbenik međusobnog razumijevanja, interkulturalnog dijaloga i solidarnosti te izravno doprinosi promociji ravnopravnosti između žena i muškaraca kroz informiranje, osvještavanje, učenje, razvoj vještina i stavova za izgradnju opće kulture ljudskih prava, promicanje demokratskih vrijednosti i vladavine prava.

Područje znanosti i obrazovanja nije opterećeno problemom nejednakih mogućnosti u pristupu obrazovanju, ali rodni stereotipi i nadalje imaju veliki utjecaj na odabir područja obrazovanja pa samim time i zanimanja, što posljedično dovodi do horizontalne i vertikalne segregacije na tržištu rada.

U osnovnim i srednjim školama 2018. godine bilo je zaposleno daleko više žena od muškaraca, i to: 86,1% u osnovnim školama i 67,1% u srednjim školama. S druge strane iako je žena u ukupnom broju nastavnog kadra na visokim učilištima 49,7%, njihov udio među redovitim profesorima na visokim učilištima u akademskoj godini 2017./2018. iznosio je 37,5%.           

Što se tiče  odabira područja obrazovanja, gimnazije je u školskoj godini 2019./2020. završilo62,4%, djevojaka, umjetničke škole 71,7%, tehničke i srodne škole 46,6%, a industrijske i obrtničke škole svega 31,5% djevojaka. ⁵³ Pri tome su mladići  zastupljeniji u strukovnim pomorskim, strojarskim, elektrotehničkim i građevinskim školama ⁵⁴ , dok su djevojke zastupljenije u školama za medicinske te  zanimanja uslužnih djelatnosti. S obzirom na veliku potražnju strukovnih i tehničkih, bolje plaćenih zanimanja,   kampanje usmjerene na motiviranje djevojčica da upisuju tradicionalno “muška” zanimanja, imat će dalekosežne posljedice na njihov radni vijek, razinu primanja, mirovine i borbu protiv siromaštva. S druge strane, velika potražnja za zanimanjima u domeni njege i skrbi zbog starenja stanovništva i potreba kronično bolesnih članova obitelji, bit će možda motivirajući čimbenik za veće uključivanje mladića u tzv. “tradicionalno ženska“ zanimanja i s time povezan izbor obrazovanja.  

Nadalje, prema rezultatima brojnih istraživanja u sportske aktivnosti uključeno je više dječaka nego djevojčica. Istraživanje Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije: Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI) ⁵⁵ s djecom u dobi od 8,0 do 8,9 godina, potvrdilo je da se redovitom tjelesnom aktivnošću kroz sudjelovanje

u sportskoj ili plesnoj grupi, na primjer: nogomet, trčanje, hokej, plivanje, tenis, košarka, gimnastika, balet, aerobik, društveni plesovi i sl., bavilo nešto više od dvije trećine osmogodišnjaka, više dječaka nego djevojčica, njih 72,9% naspram 66,7%. Najveći broj djevojčica koje su bile uključene u neku sportsku ili plesnu grupu, njih 66,9%, bavilo se tom aktivnošću tri ili manje sata tjedno, dok je njih 33,1% provodilo u ovoj aktivnosti dulje od tri sata tjedno. Od dječaka koji su bili uključeni u sportsku ili plesnu grupu, njih 51,5% bavilo se tom aktivnošću tri ili manje sata tjedno, a 48,5% dulje od tri sata tjedno. Zbog očuvanja zdravlja i dobrobiti djece oba spola potrebno je je poticati djecu od najranije dobi na bavljenje sportom i sportskim aktivnostima te smanjiti razliku u uključenosti djevojčica u bavljenje školskim i izvanškolskim sportskim aktivnostima.

    U visokom obrazovanju žene i nadalje čine većinu diplomiranih. U 2019. godini udio žena iznosio je 60,2% ⁵⁶ . Od ukupnog broja magistara znanosti bilo je 65,9% žena, a među doktorima znanosti 57,6% ⁵⁷ . Prema broju upisanih i broju diplomiranih studenata žene su u većini na svim vrstama visokih učilišta, osim onih vezanih za tehničke znanosti (27,5%).  Važno je napomenuti i kako je udio žena na čelu institucija iz sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 30,8% (EU-28 udio je 21,7%) ⁵⁸ .

Dostupni podaci (za 2015. godinu) za udio diplomiranih žena u STEM (science, technology, engeeniring, mathematics) obrazovanju iznosio je 32%. Udio žena među diplomiranim u prirodnim znanostima, matematici i statistici je bio 64%, informacijsko komunikacijskim tehnologijama (IKT) 21%, a u inženjerstvu, strojarstvu i građevini 18%. Nasuprot tome, udio muškaraca u obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim područjima (eng. EHV - education, health and welfare) je bio svega 15%, a vidljiv je i trend opadanja ⁵⁹ .

^{______________________________________________________}

⁵³ Žene i muškarci u Hrvatskoj, DZS 2021.

⁵⁴ Ministarstvo znanosti i obrazovanja, školska godina 2016./2017.

⁵⁵ https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2021/03/CroCOSI-2021-publikacija-web-pages.pdf

⁵⁶ Žene i muškarci u Hrvatskoj, DZS 2021.

⁵⁷ Ibid

⁵⁸ https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/9540ffa1-4478-11e9-a8ed-01aa75ed71a1

⁵⁹ https://ec.europa.eu/eurostat/data/database i https://eige.europa.eu/publications/gender-equality-and-youth-opportunities-and-risks-digitalisation

Indeks rodne ravnopravnosti za 2020. Europskog instituta za ravnopravnost spolova bi je usmjeren na temu digitalizacije i budućnosti rada. U okviru središnje teme analiziraju se tri područja: upotreba i razvoj digitalnih vještina i tehnologija ; digitalna transformacija svijeta rada (segregacija, radni uvjeti, ravnoteža između poslovnog i privatnog života); dalekosežnije posljedice digitalizacije na ljudska prava, nasilje nad ženama i aktivnosti skrbi.

Podaci o digitalnim vještinama ne pokazuju veći nesrazmjer u kategorijama Svakodnevni korisnici interneta; Naprednije digitalne vještine (Informatičke vještine; Komunikacijske vještine; Vještine rješavanja problema; Vještine rada sa softverom) i Osposobljavanje u svrhu razvoja digitalnih vještina. ⁶⁰   Iako mlade žene i muškarci imaju sličnu razinu digitalnih vještina, među mladima u Hrvatskoj je posebno izraženo da mladići, u usporedbi s djevojkama, pokazuju veće samopouzdanje pri njihovom korištenju te je uvođenje nastavnog predmeta Informatike kao obveznog predmeta u 5. i 6. razrede osnovnih škola, kao izbornog nastavnog predmeta u niže razrede osnovnih škola (1. - 4.), novog kurikuluma Informatike u sve razrede osnovnih škola i gimnazija te međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije u sve osnovne i srednje škole, kao načina za usavršavanje vještina cjelokupne učeničke populacije i pripreme za rad s novim tehnologijama u budućnosti, od velikog značaja i sa stanovišta promicanja ravnopravnosti spolova. Smanjivanje rodnih razlika u digitalnim vještinama postaje vrlo važno pitanje u kontekstu rješavanja problema s kojima se suočavaju mlade žene ⁶¹ .

Različita istraživanja, poput onih Instituta za društvena istraživanja Zagreb, trebala bi doprinijeti boljem razumijevanju povezanosti interesa za STEM područja i čimbenika poput percepcije vlastitih kompetencija, obiteljskog utjecaja, škole i rodnih uloga kod učenika/ca hrvatskih škola. U Hrvatskoj se održavaju i konferencije kojima je cilj potaknuti raspravu o položaju žena u digitalnim i kreativnim industrijama te promovirati kreativna zanimanja kao dobar izbor budućih karijera za mlade djevojke.

U razdoblju do 2030. godine najviše će rasti potreba za poslovnom pismenošću i vještinama u području IKT-a, kao najbrže rastućem sektoru u kojem već danas nedostaje veliki broj kvalificirane radne snage. Europska unija, pa tako i Hrvatska, suočena je s hitnom potrebom prilagodbe novim izazovima procesa digitalizacije ne samo na tržištu rada, već i u obrazovanju, pri čemu je naglašeno da treba provoditi različite ciljane aktivnosti kako bi se što više osoba, osobito žena, zainteresiralo i uključilo u ovo područje obrazovanja.

U kontekstu promjena na tržištu rada posebno je važan nedostatak digitalnih vještina koji će osobito utjecati na budućnost rada. Sve više poslodavaca traži digitalnu pismenost te osobe s bazičnim digitalnim vještinama imaju veće izglede da ostanu na tržištu rada. Osobe bez digitalnih vještina imaju nisku razinu zapošljivosti pa će zbog nezaposlenosti ostati i bez financijskih mogućnosti da ih steknu. Općenito je nužno omogućiti stjecanje novih vještina i u okviru cjeloživotnog učenja i obrazovanja te se očekuje i aktivno uključivanje poslodavaca u ponudu takvih prilika i prepoznavanje potencijala žena.

_________________________________

⁶⁰ https://eige.europa.eu/gender-equality-index/2020/country/HR

⁶¹ https://eige.europa.eu/publications/gender-equality-and-youth-opportunities-and-risks-digitalisation

Kad je riječ o višoj razini stručnosti, Hrvatska je 2020. godine, s 9,0 bodova za udio žena, stručnjakinja u IKT-u na Indeksu DESI - Digital Economy and Society Index (koji se kreće od 0 do maksimalnih 100), zauzela 19. mjesto od 27 država članica EU ⁶² , a njihov udio u ukupnoj zaposlenosti 2019. godine je bio tek 0,9% ⁶³ .

Nastavno na navedeno Vlada RH je u svibnju 2019. potpisala EU Deklaraciju o posvećenosti pitanju žena u digitalnom svijetu te je zadužila Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva i Ured za ravnopravnost spolova za koordinaciju njene provedbe s ciljem uvođenja teme zastupljenosti žena u digitalnom svijetu u javni prostor te poticanja djevojaka da upišu srodne fakultete. Neke od prepreka većem sudjelovanju žena u IKT sektoru su: snažni rodni stereotipi i podjela na tzv. „ženske“ i „muške“ poslove, dob i majčinstvo, mit o IKT-u kao previše tehničkom sektoru za žene, nedostatak vidljivosti ženskih uzora u IKT-u i nedostatak razvijene mreže mentorica, a o čemu se raspravljalo i na okruglim stolovima održanim na ovu temu.

Pokrenutoj raspravi o nedostatnom udjelu žena u IKT sektoru pridonosi i godišnje obilježavanje ˝Međunarodnog dana djevojaka u IKT-u˝ organiziranjem radionica za djevojke, posjete IKT tvrtkama i dr.  

Kao što je iz recentnih statističkih podataka vidljivo, ljudski potencijali u znanosti i tehnologiji u Republici Hrvatskoj se povećavaju, pri čemu se udio žena povećao i iznosi  46,4% ⁶⁴ . Međutim, dinamika zapošljavanja muškaraca u sektorima na kojima se traži visoka tehnologija i visoka razina stručnog znanja raste, dok udio žena u zapošljavanju zadnjih nekoliko godina opada. Tako je primjerice 2018. godine udio žena u sektorima koji su vezani za usluge bila 62,4%, ali je zato u odjelima za istraživanje i razvoj u proizvodnim industrijama njihov udio bio tek 37,9% ⁶⁵ . Potrebno je uložiti dodatne napore da se ove razlike osvijeste i potakne zapošljavanje većeg broja žena u ovim sektorima. EK podržava strategiju Europa 2020 inicijativom „Inovativna unija“ kojom se osigurava okvir za istraživanje i inovacije, a poticanje konkurentnosti i inovativnosti znanstvenih institucija i istraživača osigurava kroz Europski istraživački prostor (ERA) i potiče industriju na veća ulaganja u istraživanje. Prilike koje nudi navedena inicijativa potrebno je iskoristiti i za veća ulaganja u znanja i talente visoko obrazovanih znanstvenica. Također, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je nadležno za koordinaciju programa Europske unije za istraživanje i inovacije – Obzor Europa, a za koji je Europska komisija predstavila novi kriterij za pristup financiranju što uključuje izradu Plana za ravnopravnost spolova (engl. Gender equality plan , GEP). Plan bi obuhvaćao sva javna tijela, istraživačke institucije i organizacije visokog obrazovanja, a integracija rodne perspektive u sve aspekte istraživanja i inovacija od 2022. godine postat će uvjet za prihvatljivost i evaluaciju projektnih prijedloga.

_______________________________

⁶² DESI https://digital-agenda-data.eu/ ( https://digital-agenda-data.eu/charts/desi-components#chart={%22indicator%22:%22desi_2b_asd%22,%22breakdown-group%22:%22desi_2b_asd%22,%22unit-measure%22:%22egov_score%22,%22time-period%22:%222020%22} )

⁶⁴ Human resources in science and technology (HRST) as a share of the active population in the age group 25-64 https://ec.europa.eu/eurostat/tgm/refreshTableAction.do?tab=table&plugin=1&pcode=tsc00025&language=en

⁶⁵ Eurostat – Anketa radne snage

Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kroz imenovane predstavnike, sudjeluje i u radu Stalne radne skupine za pitanje roda u istraživanjima i inovacijama (engl. ERAC Standing Working Group on Gender in R&I – SWG GRI) pri Odboru Europskog istraživačkog prostora (ERAC). Navedena skupina savjetuje Vijeće Europske unije, Europsku komisiju i državne članice o politikama i inicijativama u odnosu na pitanja ravnopravnosti spolova u domeni istraživanja i inovacija, a u korist znanstvenika, istraživačkih institucija, sveučilišta, poduzeća i društva u cjelini. Republika Hrvatska je u studenom 2021. godine podržala Ljubljansku deklaraciju o ravnopravnosti spolova u istraživanjima i inovacijama koja čini jedno od postignuća slovenskog predsjedanja Vijećem EU.

Jedan od nacionalnih prioriteta u narednom periodu svakako će biti jačanje hrvatskog gospodarstva primjenom istraživanja i inovacija. Veće uključivanje žena i praćenje njihovog doprinosa ovom nacionalnom prioritetu vrlo je važan aspekt osnaživanja gospodarstva i ravnopravnog korištenja cjelokupnog društvenog kapitala. Kampanje koje se sve češće provode povodom "Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti" 11. veljače, također doprinose interesu i motivaciji djevojaka za definiranje svog zanimanja u znanstvenim područjima.  Nacionalni program stipendiranja “Za žene u znanosti” u organizaciji L’Oréala Adria i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija koji se provodi  od 2006. godine pruža dodatne prilike mladim znanstvenicama.

U postojećem sustavu izravnih i neizravnih potpora za studente u Hrvatskoj, većina je neizravnih potpora.. Socio - ekonomski status i financijske potrebe studenata se uglavnom uzimaju u obzir pri dodjeli potpora te su dostupne svim redovitim studentima. Ministarstvo znanosti i obrazovanja dodjeljuje tri vrste državnih stipendija za redovite studente visokih učilišta u Republici Hrvatskoj s ciljem povećanja broja visokoobrazovanih osoba u Hrvatskoj.  

S ciljem osiguranja pristupa i završnosti u visokom obrazovanju, u posljednje četiri godine udvostručio se broj socio - ekonomskih stipendija. Po prvi put su 2017. godine uvedene i STEM stipendije kako bi se studente usmjerilo na prioritetna područja znanosti razvijajući i aktivirajući ljudske potencijale za gospodarski rast putem razvoja inovacija, proizvoda i usluga te u isto vrijeme ostvarujući veću usklađenost sa potrebama tržišta rada, odnosno budućim potrebama gospodarstva. Također, u zadnje dvije godine Ministarstvo dodjeljuje i stipendije za posebne skupine studenata, tako da konačna brojka stipendija koje Ministarstvo dodjeljuje na godišnjoj razini iznosi čak 13 800 stipendija (10.000 stipendija za studente nižega socijalno - ekonomskog statusa i 400 stipendija za posebne skupine studenata u skladu s Nacionalnim planom za unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u RH) te 3.400 stipendija za studiranje u STEM područjima znanosti.

Uvidom u statističke podatke o dodjeli državnih STEM stipendija za prvu godinu studija razvidno je da udio muškaraca i žena u ukupnom broju stipendija (1.453) za I. godinu studija u akademskoj godini 2019./2020. nije uravnotežen po spolu (žene 44,7%, muškarci 55,3%).  

Osim toga vidljiva je podzastupljenost muškog spola na tradicionalno „ženskim“ područjima znanosti (biotehničke znanosti 26,6% i biomedicina 34,6%) te podzastupljenost ženskog spola na tradicionalno „muškim“ fakultetima (tehničke znanosti i informatika 35,9%). Moglo bi se zaključiti da stipendije nisu poslužile kao motivirajući faktor i način za uklanjanje tradicionalnog, stereotipnog i kulturološki određenog izbora studija kod oba spola.

Budući da je broj mjesta na fakultetima ograničen, može se pretpostaviti da bi kampanja za upisivanje više žena na, primjerice studije tehničkih znanosti i informatike, rezultirala promjenama u kriterijima odabira, konkurencija bi bila veća, neki bi mladići možda ostali neupisani. To međutim još uvijek ne bi garantiralo njihovo upisivanje na slične fakultete STEM područja, poput biomedicine, gdje su podzastupljeni. Potrebno je razmisliti o navedenom problemu te osmisliti kampanje koje bi još u srednjim školama motivirale mladiće na razmišljanje o upisu na druge fakultete na kojima je njihov spol podzastupljen, a djevojke na upis u tehničke znanosti i informatiku.

Raspodjela 854 stipendije za muškarce za I. godinu studija, gdje su kriterij ocjene na Državnoj maturi, pokazuje da je među muškom populacijom najviše interesa za tehničke znanosti (59,8%), a tek 9,2% za biomedicinu i zdravstvo, dok je 689 stipendija za žene znatno više uravnoteženo i nema velikih odstupanja u interesima i izborima žena za ponuđene fakultete. Za svaki od četiri fakulteta, interes u ženskoj populaciji kreće se između 22% i 27%. ⁶⁶ Iz navedenog je razvidno da je motivaciju muškaraca za biotehničke znanosti i biomedicinu i zdravstvo potrebno povećati.

Za više godine studija gdje je kriterij uspjeh u prijašnjim godinama studija, brojčano više stipendija dodijeljeno je ženama (1.126 ili  50,2%) i manje muškarcima (1.116 ili 49,8%).  Razlika nije velika, ali raspodjela prema područjima znanosti pokazuje da najveći udio stipendija kod žena na višim godinama studija odlazi na Tehničke znanosti i Informatiku (33,6%).

Istanbulska konvencija (u poglavlju III. Prevencija) referira se na područje obrazovanja navodeći da je potrebno u redoviti nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja uključiti nastavne materijale o pitanjima ravnopravnosti žena i muškaraca, nestereotipnim rodnim ulogama, uzajamnom poštovanju, nenasilnom rješavanju sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljenom nasilju nad ženama i pravu na osobni integritet, na način prilagođen razvojnim sposobnostima učenika (čl. 14.).

U školskoj godini 2014./2015. u sve osnovne i srednje škole je uveden Građanski odgoj i obrazovanje kao međupredmetni i interdisciplinarni program, a u 8. razredima u 30 osnovnih škola provodio se kao izborni program. Evaluacija provedbe pokazala je izuzetno zadovoljstvo učenika programom, ali i da je potrebno uložiti dodatne napore u podizanje stručnih kapaciteta nastavnog osoblja za rad s učenicima na cijelom spektru diskriminacijskih osnova pa tako i za uključivanje ravnopravnosti spolova u nastavni proces. U siječnju 2019. donesena je Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj, s primjenom od školske godine 2019./2020. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je utvrdila da je područje ravnopravnosti spolova integrirano na odgovarajući način u navedenom kurikulumu.

_______________________________

⁶⁶ Izvor: MZO 2020. Muškarci (Prirodne znanosti 17,2%; Biotehničke  7,8%; Biomedicina i zdravstvo 9,2%;  Tehničke znanosti  59,8%)   Žene (Prirodne znanosti 22,8%; Biotehničke 26,9%; Biomedicina i zdravstvo 21,6%; Tehničke znanosti 24,7%)

Uz Odluku o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje, donesene su odluke o donošenju kurikuluma za ostalih šest međupredmetnih tema koje su frontalno uvedene u sve osnovne i srednje škole u RH, a od kojih je i Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Zdravlje za osnovne škole i srednje škole u Republici Hrvatskoj. U okviru navedene teme obrađuju se sljedeće domene: Tjelesno zdravlje, Mentalno i socijalno zdravlje te Pomoć i samopomoć. Sastavnica domene Tjelesno zdravlje je očuvanje reproduktivnoga i spolnoga zdravlja s naglaskom na razvoj svijesti o pozitivnom pristupu spolnosti i važnosti osobne odgovornosti u sprječavanju spolno prenosivih bolesti i neplanirane trudnoće.

Određene evaluacijske studije provedene u zemljama koje u sustavu školstva imaju uvedeno sveobuhvatno seksualno obrazovanje pokazuju da je edukacija koja zagovara pozitivan pristup seksualnosti, njeguje ljudska prava i rodnu ravnopravnost, učinkovitija u poticanju odgovornog seksualnog ponašanja, odgađanju stupanja u seksualne odnose, da smanjuje neplanirane trudnoće i širenje spolno prenosivih bolesti te funkcionira kao ključ u prevenciji nasilja u vezama i seksualnog nasilja uopće.

5. MJESTA POLITIČKOG I JAVNOG ODLUČIVANJA

Ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca na mjestima odlučivanja i donošenja odluka pitanje je ne samo poštovanja temeljnih prava, već i načela dobrog upravljanja jer pluralizam stavova i rješenja vodi ka uspješnijem društvu, doprinosi gospodarskom rastu i konkurentnosti. No, unatoč kontinuiranim naporima i ponekim ohrabrujućim poboljšanjima, muškarci i dalje brojčano značajno nadmašuju žene na mjestima odlučivanja i pozicijama moći. Pri tome, uz mnoge druge složene uzroke i brojni rodni stereotipi znatno otežavaju profesionalne izbore žena i njihove ravnopravne mogućnosti  napredovanja do najviših rukovodećih položaja.

U Republici Hrvatskoj postoje zakonske odredbe kojima se potiče uravnotežena zastupljenost žena i muškaraca na izbornim listama sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine   i posebnim propisima: Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Zakonu o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske te Zakonu o lokalnim izborima .          

Zakonom o ravnopravnosti spolova regulira se utvrđivanje i predlaganje liste kandidata/kinja za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, za izbor članova/ica predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i za izbor članova u Europski parlament. Zastupljenost jednog spola na listama ne smije biti osjetno neuravnotežena, odnosno niža od 40%. Sankcije za političke stranke i druge ovlaštene predlagatelje koji ne poštuju ovo načelo kreću se od 20.000 do 50.000 kuna. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor u cijelosti svojim odredbama slijedi odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova.

U cilju poticanja ravnomjerne zastupljenosti spolova, Zakonom o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma koji je stupio na snagu 2019. godine propisano je da za svakoga parlamentarnog zastupnika, odnosno člana podzastupljenog spola predstavničkog tijela jedinice lokalne/regionalne samouprave, političkim strankama, nezavisnim zastupnicima, odnosno nezavisnim vijećnicima, pripada i pravo na naknadu u visini od 10% iznosa predviđenog po svakom zastupniku, odnosno članu predstavničkog tijela jedinice lokalne i područna (regionalne) samouprave. Za razliku od  rješenja iz ranijeg zakona, prema kojem se pravo na naknadu za podzastupljeni spol odnosilo samo na izabranog člana/icu predstavničkog tijela, ovom odredbom se utvrđuje pravo za svakog člana/icu predstavničkog tijela iz redova podzastupljenog spola tijekom cijelog trajanja mandata, a ne određuje se samo jednom vezano za broj izabranih osoba na izborima.

Značajno je istaknuti i to kako je, temeljem provedbe mjera prethodne Nacionalne politike za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. do 2015., Državno izborno povjerenstvo uspostavilo sustav vođenja rodne statistike cjelokupnog izbornog procesa i u fazi kandidature i nakon utvrđivanja rezultata o osvojenim mandatima, a što je svakako pridonijelo kvaliteti analitičkih politika u ovom području.

Unatoč svim zakonskim izmjenama, kao i brojnim kampanjama i drugim aktivnostima koje su se provodile tijekom posljednjih godina,  uz određeni zabilježeni napredak, tijek povećanja udjela žena na mjestima odlučivanja ne kreće se zadovoljavajućom dinamikom i potrebno ga je ubrzati kako bi se do 2027. godine ostvario najmanje zakonski propisan udio od 40% žena u javnom i političkom odlučivanju na nacionalnoj i lokalnoj razini.

U domeni javnog političkog djelovanja, žene su češće izvrgnute uznemiravanju, online nasilju i kriticizmu, a dokazivanje sposobnosti vođenja i vještina političkog promišljanja za njih je dugotrajan i težak proces. Mali je broj onih političkih stranaka koje svojim internim aktima reguliraju ravnopravnost žena i muškaraca na političkoj sceni.

Najbolji rezultat je postignut na izborima za Europski parlament održanima 2019. godine, gdje je Republiku Hrvatsku predstavljalo 4 žena i 7 muškaraca, a s promjenama koje su uslijedile nakon izlaska Velike Britanije 2020. godine, Republika Hrvatska ima 12 zastupnika, od kojih su 4 žene i 8 muškaraca (33,3%).

Parlamentarni izbori održani u srpnju 2020. donijeli su poboljšanje u pogledu udjela  zastupnica u Hrvatskome saboru. Nakon parlamentarnih izbora izvorni mandat zastupnice u 10. sazivu HS-a imale su 34 žene, odnosno 22,51%. Radi se o značajnom pomaku u odnosu na 9. saziv, kada je udio zastupnica  s izvornim mandatom iznosio 12,5%. Uvođenjem zamjena izabranim kandidatima/kinjama na dužnostima nespojivim sa zastupničkom dužnosti, ukupan broj zastupnica u HS iznosi 47 (30,4%). ⁶⁷

___________________________

⁶⁷ Podatak iz drugog kvartala 20221. godine https://www.sabor.hr/hr/zastupnici/statisticki-pokazatelji

To je značajan porast u odnosu na završetak 9. saziva kada je udio zastupnica iznosio 19,2%.

Od 46 zastupnica dvije su predsjednice kluba zastupnika, šest potpredsjednice klubova ⁶⁸ , a od ukupno 5 potpredsjednika/ca Hrvatskoga sabora jedna je žena. ⁶⁹ U pogledu udjela žena na čelu saborskih odbora, u drugom tromjesečju 2021. godine, od ukupno 29 odbora i povjerenstava, funkcije predsjednica odbora obnaša 12 zastupnica (41,3%), a funkcije potpredsjednica 10 zastupnica (34,4%).

Od ukupno 18 članova Vlade Republike Hrvatske, svega su 4  žene (22,2%).

Prema podacima DZS udio žena među visokim državnim službenicima i dužnosnicima u 2018. godini iznosio je 26,5%, dok udio veleposlanica trenutno iznosi 27,9%%.

Što se tiče  participacije žena u predstavničkoj i izvršnoj vlasti na lokalnoj razini ona je i dalje relativno niska, iako je pomak vidljiv u odnosu na prethodne lokalne izbore. Lokalni izbori održani 2021. godine donijeli su skroman porast u udjelu žena u predstavničkoj i izvršnoj vlasti u odnosu na lokalne izbore održane 2017. godine. U odnosu na 2017. godinu broj gradskih i općinskih vijećnica je porastao za 3% (s 25,2% na 28,2%), a županijskih vijećnica za 3,4% (s 26,8% na 30,2%). Broj zamjenica župana bilježi neznatan pad od 0,2% u odnosu na 2017. godinu, odnosno s 30,9% na 30,7%. Na razini gradonačelnica bilježi se porast udjela za 1,89%, odnosno s 9,01% na 10,9%. Značajniji pomak vidljiv je kod izbora županica gdje je pozitivan pomak 9,5% jer su u odnosu na lokalne izbore 2017. godine, kada nije izabrana ni jedna županica, na prethodnim izborima izabrane dvije (Izvor: DIP) ⁷⁰ .

Ured za ravnopravnost spolova je u okviru Twinning projekta s finskim partnerom, pred lokalne izbore 2017. godine organizirao kampanju i edukaciju predstavnika najvećih političkih stranaka o uvođenju perspektive ravnopravnosti spolova u političke procese. U okviru projekta izrađen je, tiskan i distribuiran „Priručnik o rodno osviještenoj politici i promicanju ravnopravnosti spolova za političare/ke“.

S druge strane žene u području sudstva i nadalje čine većinu. Statistika pokazuje trend povećanja udjela žena među sucima u zadnjih 10 - ak godina. Njihov je ukupni udio 60%. Na nižim sudovima u 2019. godini, primjerice trgovačkim, općinskim i prekršajnim, zabilježeno je da sutkinje čine i više od 70% posto. Kako hijerarhija sudova raste udio žena se smanjuje. Tako je 2019. godine na Ustavnom sudu bilo 23,1% sutkinja te 35,9% sutkinja na Vrhovnom sudu.

Najveći udio žena na čelu sudova bilježi se na trgovačkim sudovima (77,8%), a najmanji na županijskim sudovima (26,7%). Na prekršajnim  i općinskim sudovima žene prevladavaju na pozicijama donošenja odluka, pa je tako 73,5% predsjednica sudova ⁷¹ . Na čelo Državnog odvjetništva, 2020. godine, izabrana je žena, dok je udio žena u županijskim državnim odvjetništvima 60,9%.

___________________________

⁷¹ Državni zavod za statistiku, Žene i muškarci u Hrvatskoj 2020., dostupno na https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/menandwomen/men_and_women_2020.pdf

Kao pokazatelje podzastupljenosti žena na najvišim mjestima javnog odlučivanja navest ćemo i nekoliko sljedećih ilustrativnih primjera. U medijskim kućama, među članovima uprave, zastupljeno je 60% žena, ali nema niti jedne žene među predsjednicima uprava medijskih kuća. ⁷² U Upravi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u 2019. godini bilo je pet osoba od kojih je samo jedna žena, a u predsjedništvu kao izvršnom tijelu Skupštine HAZU je bilo 19 osoba od kojih  3 žene (15,8%).

Ministarstvo turizma i sporta u Nacionalnom programu športa 2019. - 2026.  u provedbi općih ciljeva te pripadajućih mjera i aktivnosti poštivalo je načelo ravnopravnosti spolova kroz poticanje stvaranja jednakih uvjeta za sportašice i sportaše. Jedna od slabosti postojećeg sustava upravljanja sportom u Republici Hrvatskoj odnosi se na izrazito mali udio žena na najvišim položajima za donošenje odluka u sportskim organizacijama, ali i na drugim pozicijama u sportu. Sukladno Posebnom cilju 6.1. Jasnije definirati uloge i zadaće pojedinih dionika u sustavu športa, Mjera 6.1.3. Poticanje spolne ravnopravnosti u športu, izradom akcijskih planova i različitim mjerama poticanja namjera je približiti se udjelu  od 30% žena na rukovodećim položajima u sportskim organizacijama, a koji zahtjeva i Međunarodni olimpijski odbor (dalje: MOO). Sukladno navedenoj mjeri cilj je i kontinuirano poticati uključivanje ženske populacije u sport kroz radionice, okrugle stolove, TV - emisije.

Hrvatski olimpijski odbor (dalje: HOO), kao najviše nevladino sportsko tijelo u svojim upravnim strukturama broji udio od svega 10,3% žena. S ciljem promocije većeg udjela žena na rukovodećim pozicijama u sportu te prevenciji i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama u sportu, HOO i Ured za ravnopravnost spolova suorganizirali su konferenciju „Rješavanje pitanja nejednakosti u športu: pitanje položaja žena na rukovodećim pozicijama i sprječavanje nasilja nad ženama“, koja se održala u sklopu predsjedanja Republike Hrvatske Odborom ministara VE, 2018. godine.

Na najvišim mjestima odlučivanja u sindikatima, u 2018. godini bilo je 24% žena. ⁷³ , dok  na mjestima odlučivanja među socijalnim partnerima u organizacijama koje predstavljaju poslodavce nije bilo niti jedne žene na čelnoj poziciji, ali ih je bilo 50% među članovima najviših tijela u donošenju odluka.

Status žena u bankarskom sustavu oslikava pokazatelj udjela žena u upravi Hrvatske narodne banke koji u 2021. godini  iznosi 37,5%.

_______________________________

⁷² https://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/wmidm_med_pbrc__wmid_media_pbrc_bm

⁷³ Izvor:  EIGE https://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/bpfa_g_offic_g14__wmid_socp_nat_empee_bm

Pomak prema većoj zastupljenosti žena na mjestima odlučivanja u gospodarstvu, u EU je vidljiv nakon 2010. godine kad je EK najavila ciljane akcije za postizanje rodne ravnoteže u tvrtkama. EIGE je objavio je podatke o ženama i muškarcima na pozicijama odlučivanja diljem EU. U listopadu 2019. udio žena u odborima najvećih tvrtki u EU više se nego udvostručio, porastao je s 11,9% u 2010. godini na 28,8%. U EU žene zauzimaju samo 18,6% rukovodećih pozicija u najvećim trgovačkim društvima. Zemlje koje su poduzele zakonodavne mjere i imaju najveći udio žena među članovima odbora zapravo imaju najmanji udio žena na čelnim pozicijama (14,7%). Od deset najvećih tvrtki u EU koje kotiraju na tržištu manje od jedne ima ženu direktoricu ili predsjednicu uprave.

U tvrtkama  izlistanim na Burzi svega je 10% žena na najvišim mjestima odlučivanja, 9,5% žena na mjestu glavnog izvršnog direktora, 26,7% među članovima uprave tvrtke i 4,8% predsjednica uprave ⁷⁴ .

Prosjek petogodišnjeg mjerenja udjela žena u upravama tvrtki izdavateljima dionica, u razdoblju od 2015. do 2019. godine, kojeg je objavila Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) u svojem Godišnjem izvješću o korporativnom upravljanju, pokazuje da taj udio iznosi 14%.

Analizirajući provedbu članka 12. stavka 3 . Zakona o ravnopravnosti spolova , koji regulira područje zastupljenosti jednog spola u tijelima javnog i političkog odlučivanja, vidljivo je da u deset izbornih jedinica na 60 izbornih lista političkih stranaka, kvota od 40% udjela žena (odnosno podzastupljenog spola) nije bila zadovoljena na njih 14 (23,3%), na prošlim parlamentarnim  izborima.

Predstojeće razdoblje će u pogledu povećanja zastupljenosti žena na mjestima političkog odlučivanja donijeti daljnje izazove i potrebe za promjenom zakonskog okvira, prije svega u mogućem uvođenju i zakonskom reguliranju  neprihvaćanja  izbornih lista kao nepravovaljanih  ukoliko nisu u skladu s odredbama   Zakona o ravnopravnosti spolova .

6. NAČELA RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U JAVNIM POLITIKAMA

U poglavlju 6. Horizontalni prioriteti: promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine navodi se da su nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, socijalna pravda, jednakost i poštovanje prava čovjeka najviše vrednote ustavnog poretka te će se u  om smislu, sve javne politike i prioriteti opisani u Nacionalnoj razvojnoj strategiji te u aktima strateškog planiranja koji iz nje proizlaze provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti i promicanja jednakih mogućnosti. Od velikog broja akata strateškog planiranja kojima se podupire Nacionalna razvojna strategija ⁷⁵ , osobitu pozornost vezanu za uključivanje rodne dimenzije iziskuju akti u području obrazovanja,

____________________________

⁷⁴ Izvor: EIGE https://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs

poduzetništva, rada i zapošljavanja, socijalne zaštite, poljoprivrede, ljudskih prava, medija i odgovora na krize ⁷⁶ .

Uključivanje rodne perspektive u sve politike i procese ključno je za postizanje rodne ravnopravnosti. Rodno osviještenim politikama osigurava se maksimalna iskorištenost  potencijala svih žena i muškaraca, djevojčica i dječaka, u svoj njihovoj raznolikosti. Cilj je preraspodijeliti moć, utjecaj i resurse na pravedan i rodno ravnopravan način, uklanjajući neravnopravnost i stvarajući jednakost prilika.

Pojam „gender mainstreaming“ usvojen je u okviru EU i međunarodne zajednice kao strategija za postizanje rodne ravnopravnosti ⁷⁷ na način da se u javne politike i način rada javne vlasti uvrsti rodna perspektiva.  EK definira ovaj pojam kao „integraciju rodne perspektive u pripremi, provedbi, praćenju i vrednovanju javnih politika, mjera i programa s ciljem promicanja ravnopravnosti spolova i borbe protiv diskriminacije“ ⁷⁸ . EIGE  naglašava da primjenom takvog postupka javne politike i zakonodavna rješenja postaju osjetljivija na potrebe žena i muškaraca, čime postaju učinkovitije. Odgovornost za rodno osviještene pristupe različitim područjima života je na svim zaposlenima u javnim institucijama, odnosno tijelima državne i lokalne uprave i samouprave. Politička odgovornost je osnovni preduvjet za razvoj konkretnih rješenja za uvođenje rodne perspektive u način rada javne vlasti.  EIGE je 2018. godine, u sklopu praćenja provedbe Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje ⁷⁹  izradio analizu poglavlja H (Institucionalni mehanizmi) te je na skali bodova od 1 do 16 procijenio ukupni napredak u strategiji uvođenja perspektive ravnopravnosti spolova u javne politike, zakonodavne akte, programe i projekte država članica EU.

__________________________________

⁷⁶ Strategija poljoprivrede za razdoblje od 2020. do 2030. godine, Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalni plan za rad i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. godine, Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2022. do 2027. godine, Nacionalni plan oporavaka i otpornosti 2021. – 2023., Nacionalni plan razvoja poduzetništva Republike Hrvatske za razdoblje 2021. – 2030., Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine , Strategija upravljanja rizicima od katastrofa do 2030. godine , Nacionalni plan razvoja kulture i medija od 2021. do 2027. godine, Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje od 2021. do 2027. godine , Nacionalni plan za digitalnu transformaciju društva , Strategija razvitka službene statistike za razdoblje 2021. – 2030., Program statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2021. – 2027, s vi srednjoročni akti strateškog planiranja na razini JLP(R)S-a