PRIJEDLOG ZAKONA O KLIMATSKIM PROMJENAMA I ZAŠTITI OZONSKOG SLOJA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA
a.Ocjena stanja
Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (''Narodne novine'', broj 127/19) (u daljnjem tekstu: Zakon 2019.), donesen je 27. prosinca 2019. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2020. godine, osim članaka 22. i 24. koji su stupili na snagu 1. siječnja 2021. godine.
Zakonom 2019. određuju se nadležnost i odgovornost za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštita ozonskog sloja, dokumenti o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, emisije i ponori stakleničkih plinova, praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova, sektori izvan sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, uklanjanja CO2 u sektoru korištenja zemljišta i šumarstva, Registar Unije, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirani staklenički plinovi, financiranje ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama te zaštite ozonskog sloja, informacijski sustav te upravni i inspekcijski nadzor.
Europsko vijeće je svojim zaključcima 2019. godine usvojilo cilj postizanja klimatske neutralnosti na razini EU-a do 2050. godine u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, a u prosincu 2020. godine povećanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova na razini EU-a do 2030. godine s -40 % na najmanje -55 % u odnosu na razinu u 1990. godini. Time će EU dati svoj doprinos ispunjenju cilja Pariškog sporazuma, ograničenja rasta globalne temperature do najviše 1,5°C, a za što je nužno da se globalni vrhunac emisija dogodi prije 2025., a, globalne emisije stakleničkih plinova smanje za 43% do 2030. i 60% do 2035. u usporedbi s razinama iz 2019. Navedeni klimatski ciljevi postali su pravno obvezujući za sve države članice donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9. 7. 2021.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2021/1119). Zbog toga je Europska komisija u srpnju 2021. godine predstavila paket izmjena klimatsko-energetskog zakonodavstva ''Spremni za 55'' u kojem su, između ostaloga, donesene dvije nove direktive koje propisuju pravila EU sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: EU ETS): Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (Tekst značajan za EGP) (SL L 130, 16. 5. 2023.) i Direktiva (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije (Tekst značajan za EGP) (SL L 130, 16. 5. 2023.), zatim Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/842) i njezina izmjena koje propisuju novi nacionalni cilj smanjenja emisija u sektorima izvan sustava trgovanja emisija do 2030., Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030., te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/841) i njezina dopuna koja propisuje novi nacionalni cilj neto uklanjanja stakleničkih plinova u 2030., Uredba (EU) 2024/573 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. veljače 2024. o fluoriranim stakleničkim plinovima, izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 517/2014 (Tekst značajan za EGP) (SL, Serije L, 20. 2. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 2024/573) koja propisuje nova pravila o ograničavanju, uporabi, prikupljanju, obnavljanju, oporabi i uništavanju fluoriranih stakleničkih plinova, Uredba (EU) 2024/590 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. veljače 2024. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1005/2009 (Tekst značajan za EGP) (SL Serije L, 20. 2. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/590), koja propisuje nova pravila o proizvodnji, uvozu, izvozu, stavljanju na tržište, skladištenju i naknadnoj isporuci tvari koje oštećuju ozonski sloj, kao i o njihovoj uporabi, prikupljanju, obnavljanju, oporabi i uništavanju. Nova Uredba (EU) 2024/xxx Europskog parlamenta i Vijeća od xx. o uspostavi okvira Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima (Uredba (EU) o certificiranju uklanjanja ugljika) propisuje pravila o sustavu certifikacije uklanjanja ugljika.
U tijeku su pregovori država članica o prijedlogu klimatskog cilja do 2040. na temelju Komunikacije pod nazivom “Osiguravajući našu budućnost – EU klimatski cilj 2040. i put prema klimatskoj neutralnosti 2050. gradeći održivo, pravedno i prosperitetno društvo“, kojom se predlaže 90% neto smanjenja stakleničkih emisija kao cilj za 2040.
Nova Strategija Unije za prilagodbu klimatskim promjenama (COM/2021/82) upućuje države članice unaprijediti svoje djelovanje kako bi prilagodba klimatskim promjenama bila brža, sustavnija i temeljena na znanju. Uredba (EU) 2021/1119 daje obvezu državama članicama da osiguraju stalan napredak u sposobnosti prilagodbe, povećanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti.
Slijedom novog EU zakonodavstva potrebno je u Zakon prenijeti odredbe EU ETS Direktiva te propisati nadležnosti nad provedbama gore navedenih EU Uredbi.
Ublažavanje klimatskih promjena
Uredba (EU) 2018/1999 propisuje izradu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova za razdoblje od 2021. do 2030., s naglaskom na povećanje ciljeva za 2030., uključujući dodatna smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanje uklanjanja CO2, povećanje udjela obnovljivih izvora energije itd. Ti ciljevi obuhvaćaju pet ključnih dimenzija: energetsku sigurnost, unutarnje energetsko tržište, energetsku učinkovitost, dekarbonizaciju te istraživanje, inovacije i konkurentnost, kako bi se osiguralo integralno upravljanje. Time se povećava Hrvatska klimatska ambicija do 2030. i usmjerava gospodarstvo i društvo prema postizanju ugljične neutralnosti do 2050. godine.
Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. je najvažniji strateški dokument koji usmjerava Republiku Hrvatsku prema snažnom smanjenju emisija stakleničkih plinova kroz zelenu tranziciju uz istovremeno jačanje konkurentnosti i ostvarenje gospodarskog rasta. Plan obuhvaća svih pet dimenzija energetske unije, i nužni je alat za strateško planiranje energetske i klimatske politike.
U Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu su integrirani obvezujući nacionalni ciljevi, koji upućuju da treba snažno smanjiti emisije stakleničkih plinova i utjecati prvenstveno na dekarbonizaciju energetike, cestovnog prometa, industrije, zgradarstva, poljoprivrede i otpada, povećati energetsku učinkovitost i udio obnovljivih izvora energije u potrošnji energije i povećati udio obnovljivih izvora energije u prometu.
Prvi nacrt Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana izrađen je za razdoblje od 2021.do 2030. godine i dostavljen Komisiji krajem prosinca 2018. godine, a dorađen dokument sukladno komentarima i preporukama Komisije dostavljen je krajem lipnja 2019. godine. Ažurirani nacrt Plana dostavljen je Komisiji u lipnju 2023. godine. Nakon dopuna i preporuka Komisije koje su pristigle u prosincu 2023. ažurirani plan je dopunjen i slijedi procedura usvajanja na Vladi RH.
Plan je provedbeni akt Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030 s pogledom na 2050. (“Narodne novine”, broj 63/21) (u daljnjem tekstu: Strategija niskougljičnog razvoja). Strategiju niskougljičnog razvoja donio je Hrvatski sabor u lipnju 2021. godine, te ne sadrži cilj klimatske neutralnosti osim u formi informacije, tako da ju je potrebno ažurirati i uskladiti s novim ambicioznijim EU ciljevima.
Prilagodba klimatskim promjenama
Potrebno je odgovoriti na sve veće rizike za zdravlje i društvo povezane s klimom, uključujući učestalije i intenzivnije toplinske valove, šumske požare i poplave, na prijetnje za sigurnost hrane i vode i za sigurnost opskrbe hranom i vodom te na pojavu i širenje zaraznih bolesti. Negativni utjecaji na hrvatsko društvo potencijalno mogu premašiti kapacitete za prilagodbu Republike Hrvatske. Troškovi šteta koji se mogu povezati s klimatskim promjenama su u porastu u Europi kao i u Republici Hrvatskoj.
Stoga Republika Hrvatska treba jačati svoje kapacitete za prilagodbu, jačati otpornost i smanjiti osjetljivost na klimatske promjene, sukladno obvezama iz članka 7. Pariškog sporazuma te osigurati najveću moguću posrednu korist s drugim politikama i zakonodavstvom.
Na važnost bržeg, sustavnijeg i pametnijeg djelovanja u prilagodbi klimatskim promjenama u Europskoj uniji ukazuje i EU Strategija prilagodbe klimatskim promjenama (2021.), pogotovo ako se uzme u obzir da se europski kontinent dvostruko brže zagrijava od globalnog prosjeka te su ekonomske štete od ekstremnih vremenskih nepogoda sve značajnije za nacionalne proračune. U tu je svrhu unapređeno zajedničko EU zakonodavstvo koje obvezuje države članice da osiguraju stalan napredak u sposobnosti prilagodbe, povećanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti kao i na obveze praćenja i izvješćivanja o prilagodbi klimatskim promjenama.
Upućuju se države članice osnovati nacionalno savjetodavno tijelo za klimu koje će pružati stručne znanstvene savjete relevantnim nacionalnim tijelima te uspostaviti višerazinski dijalog o klimi i energiji koji uključuje lokalna tijela, civilno društvo, poslovnu zajednicu, ulagatelje i druge relevantne dionike te javnost. Prilagodba klimatskim promjenama zahtijeva od država članica: jačanje kapaciteta za prilagodbu, jačanje otpornosti i smanjenje osjetljivosti na klimatske promjene, osiguranje da su politike prilagodbe koherentne, da se uzajamno podupiru, da pružaju korist za sektorske politike, da doprinose integraciji tih mjera u sva područja politike te da se naglasak osobito stavi na najosjetljivije osobe i sektore.
Republika Hrvatska je donijela svoju prvu Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu (˝Narodne novine˝ broj 46/20) (u daljnjem tekstu: Strategija prilagodbe klimatskim promjenama), koju treba redovito ažurirati i ubrzano provoditi kroz akcijske planove.
Praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova
Radi praćenja provedbe i učinaka mjera smanjivanja emisija stakleničkih plinova tijelo državne uprave nadležno za klimatske promjene, na temelju prikupljenih podataka, provodi praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova.
U svrhu praćenja emisija stakleničkih plinova prikupljaju se podaci o djelatnostima kojima se ispuštaju staklenički plinovi te podaci o emisijama i ponorima stakleničkih plinova. Ovi se podaci koriste za planiranje i vođenje politike i mjera ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama.
Republika Hrvatska je stranka Priloga I. Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), stranka Priloga IV. (Regionalni provedbeni prilog za Sjeverno Sredozemlje), Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom (UNCCD) i stranka Pariškog sporazuma, te u skladu s time ima obavezu izrade sljedećih izvješća u skladu s Uredbom (EU) broj 2018/1999o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime: nacionalnih izvješća prema Konvenciji i dvogodišnjih izvješća o transparentnosti, izvješća o politikama i mjerama za ublažavanje klimatskih promjena, izvješća o projekcijama emisija stakleničkih plinova, preliminarnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova, konačnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova, uključujući i uklanjanja pomoću ponora, približnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova.
Navedena izvješća izrađuju se na način i u rokovima koje je propisala Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime te prema odlukama i smjernicama Okvirne konvencije, Pariškog sporazuma, Međuvladinog panela o promjeni klime kao i propisa EU te se objavljuju na mrežnim stranicama tijela državne uprave nadležnog za klimatske promjene.
Podatke za izradu izvješća tijelu državne uprave nadležnom za klimatske promjene bez naknade i u propisanom opsegu te na propisani način i u skladu s propisanim rokovima moraju dostavljati tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima nadležna za poslove zaštite okoliša, energetike, gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, mora, prometa, poslove službene statistike, trgovačka društva koja upravljaju cestovnom i željezničkom infrastrukturom te trgovačko društvo Hrvatske šume d. o. o. i Hrvatske vode i svi poslovni i drugi subjekti, koji prikupljaju i/ili posjeduju podatke o djelatnostima po sektorima, kojima se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi. Obzirom da je prema Pariškom sporazumu i EU zakonodavstvu Republika Hrvatska obvezna primjenjivati sve više razine izvješćivanja, gore navedeni subjekti moraju osigurati vrlo detaljne podatke o svojim djelatnostima, koji su temelj za izradu izračuna i izvješća o emisijama.
Navedeni subjekti dužni su, putem svojih predstavnika u Povjerenstvu za međusektorsku koordinaciju za nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova, na način propisan uredbom, sudjelovati u svim fazama pripreme i dostave izvješća kao i u pregledu (reviziji) tih izvješća koju provodi Europska komisija i Tajništvo Okvirne konvencije.
Sektori izvan EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ESR)
Ovim se Zakonom prenose odredbe Uredbe (EU) 2018/842 izmijenjene Uredbom (EU) 2023/857 prema kojima sektori izvan EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ESR emisije) obuhvaćaju kategorije izvora emisija stakleničkih plinova koje uključuju: energiju (izgaranje goriva), industrijske procese i upotrebu proizvoda, poljoprivredu i otpad, koji nisu uključeni u EU sustav trgovanja emisijskim jedinicama u sektorima domaćeg prometa (cestovni i vancestovni promet), manje industrije, zgradarstva, gospodarenja otpadom i poljoprivrede. Iako će zgradarstvo, cestovni promet i svo izgaranje goriva u ESR-u (osim u poljoprivredi) ući u novi EU sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS 2), njihove će se emisije i dalje obračunavati u okviru ESR-a.
Uredbom (EU) 2018/842 i Uredbom (EU) 2023/857 utvrđen je za razdoblje 2021. - 2030. opći cilj smanjenja ESR emisija u Europskoj uniji od 40 % i pojedinačni ciljevi smanjenja ESR emisija pojedinih država članica. Republika Hrvatska ima obavezu do 2030. godine smanjiti emisije iz sektora izvan EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama za najmanje 16,7 % u odnosu na razinu tih ESR emisija u baznoj 2005. godini.
Provedbenom odlukom 2020/2126 utvrđeno je da su ESR emisije Republike Hrvatske u baznoj 2005. godini iznosile 18 056,312 kt CO2eq i to je referentna vrijednost prema kojoj se utvrđuje smanjenje ESR emisija. Provedbenim odlukama Komisije (EU) 2020/2126 od 16. prosinca 2020. o utvrđivanju godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2021. – 2030. u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 426, 17. 12. 2020.) (u daljnjem tekstu: Provedbena odluka Komisije (EU) 2020/2126) i Provedbena odluka Komisije (EU) 2023/1319 utvrđene su godišnje emisijske kvote za prvo obvezujuće razdoblje od 2021. do 2025. godine za sve države članice pa tako i za Republiku Hrvatsku, u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 i Uredbom (EU) 2023/857. Za drugo obvezujuće razdoblje, 2026. - 2030., provedbenom odlukom Komisije utvrdit će se godišnje emisijske kvote država članica nakon sveobuhvatnog pregleda (comprehensive review) nacionalnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova koji će Europska komisija provesti 2027. godine.
Kako bi postigla svoj cilj smanjenja ESR emisija do 2030. godine od -16,7 % u odnosu na gore navedenu vrijednost ESR emisija u baznoj 2005. godini, Republika Hrvatska svake godine navedenog razdoblja mora imati vrijednost ukupne ESR emisije nižu od vrijednosti utvrđene godišnje emisijske kvote (AEA).
Za olakšavanje postizanja cilja smanjenja ESR emisija državama članicama Uredba (EU) 2018/842 i Uredba (EU) 2023/857 utvrđuju mogućnost korištenja određenih fleksibilnih mogućnosti carry over (prijenos) potencijalnog viška kvote iz jedne godine u sljedeću kalendarsku godinu, banking (pohrana) potencijalnog viška kvote iz jedne godine u sljedeću kalendarsku godinu, borrowing (posudba) dijela nacionalne godišnje emisijske kvote utvrđene za sljedeću kalendarsku godinu, transfer (tj. kupovina i prodaja jedinica godišnje emisijske kvote (jedinica AEA) među državama članicama, dodatna upotreba neto uklanjanja/ponora iz sektora LULUCF, koja je utvrđena Uredbom (EU) 2018/842, izmijenjenom Uredbom (EU) 2023/839, čime se uspostavlja veza između ESR-a i sektora LULUCF), mogućnost korištenja sigurnosne rezerve do najviše 105 Mt CO2eq na kraju drugog obvezujućeg razdoblja, 2026. - 2030. U tim uredbama opisuju se navedene fleksibilne mogućnosti i utvrđuju uvjeti pod kojima ih države članice mogu koristiti.
U skladu s odredbama Uredbe (EU) 2018/842 i Uredbe (EU) 2023/857 Europska komisija utvrđuje ostvaruje li država članica dovoljan napredak u ispunjavanju svojih obaveza smanjenja ESR emisija i ako to nije slučaj, država članica ima obavezu u roku od tri mjeseca Europskoj komisiji podnijeti plan korektivnih mjera. Nadalje, ukoliko su državi članici emisije iz ESR sektora više od dozvoljene kvote, a prekomjerne emisije nije nadoknadila fleksibilnim mehanizmima, koji su joj na raspolaganju, uključujući kupovinu jedinica od druge države članice, propisana je kazna na način da se iznosu ESR emisija države članice u sljedećoj godini dodaje količina koja je jednaka iznosu viška ESR emisija iznad kvote pomnoženim s koeficijentom 1,08, koje onda mora smanjiti mjerama ili za koje mora kupiti dodatne jedinice od druge države članice.
Prema zadnjem Izvješću o emisijama stakleničkih plinova (NIR 2024), Republika Hrvatska u 2022. godini ima emisije stakleničkih plinova veće za 1 526,326 kt CO2eq od dopuštene nacionalne godišnje kvote za tu godinu.
Sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF)
Uredbom (EU) 2018/841 i Uredbom (EU) 2023/839 utvrđen je za razdoblje 2021. - 2030. opći cilj povećanja uklanjanja/ponora u Europskoj uniji do vrijednosti od najmanje -310 Mt CO2eq i pojedinačni ciljevi povećanja uklanjanja/ponora pojedinih država članica. Republika Hrvatska ima obvezu do 2030. godine povećati ponore tako da oni u 2030. godini ne budu manji od vrijednosti –5 527 kt CO2eq. Posebno se ističe obveza svake države članice da joj vrijednost emisija u sektoru LULUCF nikada ne premašuje vrijednost ponora stakleničkih plinova u svim obračunskim kategorijama zemljišta. Ukoliko bilo koje godine u razdoblju 2021. - 2025. vrijednost ponora Republike Hrvatske u sektoru LULUCF padne ispod vrijednosti emisija, automatski se za tu vrijednost za koliko su te godine emisije veće od ponora umanjuje nacionalna godišnja emisijska kvota Republike Hrvatske za sektore izvan sustava trgovanja za sljedeću kalendarsku godinu. Time je uspostavljena veza između sektora ESR-a i sektora LULUCF.
Kako bi se Republici Hrvatskoj (i drugim državama članicama) olakšalo postizanje cilja povećanja ponora u sektoru LULUCF, Uredba (EU) 2018/841 i Uredba (EU) 2023/839, utvrđuju mogućnost korištenja određenih fleksibilnih mogućnosti (brisanje/umanjenje nacionalne godišnje emisijske kvote za onu vrijednost za koju su emisije veće od ponora, prijenos (kupovina/prodaja) viška ponora, korištenje ponora iz šumskog zemljišta kojim se gospodari za namirenje viška emisija u sektoru LULUCF. U ovim Uredbama opisuju se navedene fleksibilne mogućnosti i utvrđuju uvjeti pod kojima ih države članice mogu koristiti.
Prema ovim Uredbama Europska komisija utvrđuje 2027. i 2032. godine da li država članica ostvaruje dovoljan napredak u ispunjavanju svojih obaveza održavanja vrijednosti emisija ispod vrijednosti ponora u sektoru LULUCF i ako to nije slučaj, država članica ima obvezu u roku od tri mjeseca Europskoj komisiji podnijeti plan korektivnih mjera.
Nakon prvog obvezujućeg razdoblja (2021. - 2025.) države članice imaju obvezu do 15. ožujka 2027. Europskoj komisiji podnijeti izvješće o usklađenosti za svaku obračunsku kategoriju zemljišta, čiji je sadržaj utvrđen gore navedenim uredbama (procjena politika i mjera, način na koji je uzeto u obzir načelo ''ne nanositi bitnu štetu'' pri donošenju politika i mjera, procjena sinergija između ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama, pojedinosti o namjeri korištenja fleksibilnih mogućnosti itd.). Nakon drugog obvezujućeg razdoblja Republika Hrvatska treba Europskoj komisiji dostaviti i drugo izvješće o usklađenosti najkasnije do 15. ožujka 2032. godine.
U slučaju da su u prvom obvezujućem razdoblju (2021. - 2025.) emisije veće od ponora, a u drugom obvezujućem razdoblju (2026. – 2030.) neto uklanjanja nisu na putanji ostvarenja propisanog cilja u 2030. (neto uklanjanje u iznosu od –5 527 kt CO2eq) države članice pa tako i Republika Hrvatska mora napraviti korektivni plan s popisom mjera kako doći do zadanih ciljeva.
Ako u drugom obvezujućem razdoblju (2026. – 2030.) Republika Hrvatska u 2030. godini ne ostvari propisanu vrijednost neto uklanjanja od –5 527 kt CO2eq, iznos jednak iznosu u tonama ekvivalenta CO2 viška neto emisija stakleničkih plinova, pomnožen s faktorom 1,08, dodaje se iznosu neto emisije stakleničkih plinova koji ta država članica prijavi 2030., kako je definirano u članku 13.c Uredbe (EU) 2023/839.
U Registru Unije bilježe se količine emisija i uklanjanja za svaku obračunsku kategoriju zemljišta i kategoriju izvješćivanja za zemljišta u svakoj državi članici, izvješće o usklađenosti koje se temelji na godišnjim skupovima podataka i bilanci ukupnih emisija i ukupnih uklanjanja za razdoblja 2021. - 2025. i 2026. – 2030., za svaku od obračunskih kategorija zemljišta, upotreba fleksibilnih mogućnosti i procjena usklađenosti na temelju članka 13. Uredbe (EU) 2023/839.
Uredba zahtjeva prelazak na više razine izvješćivanja, uz obvezu postizanja najviše razine 3 do 2030. godine, za što Republika Hrvatska mora osigurati vrlo detaljne podatke iz svih kategorija sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva.
Certificiranje uklanjanja ugljika
Novom Uredbom o certificiranju uklanjanja ugljika su uspostavljena zajednička EU pravila za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima što bi trebalo pomoći u većem prihvaćanju ovog certifikata, koji je dobrovoljan.
Sektori u EU sustavu trgovanja emisijama
S obzirom na to da se odredbama EU ETS direktive, koja se mijenjala u okviru paketa ''Spremni za 55'', u velikoj mjeri izmjenjuju odredbe propisane važećim Zakonom 2019., potrebno je donijeti novi klimatski zakon kako bi se u nacionalno zakonodavstvo prenijele odredbe sljedeće dvije direktive:
- Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (SL L 130, 16. 5. 2023.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2023/958)i
- Direktiva (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije (SL L 130, 16. 5. 2023.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2023/959).
Postrojenja
EU ETS je tržišni mehanizam koji se temelji na principu ''onečišćivač plaća'' na način da se za svaku tonu ispuštenog stakleničkog plina plaća jedna emisijska jedinica s ciljem poticanja smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Energetski intenzivne industrije, sektor proizvodnje električne energije i zrakoplovni sektor u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2013. prate emisije i verificiraju ih, te u iznosu njihovih emisija iz prethodne kalendarske godine predaju jednaku količinu emisijskih jedinica u Registar Unije. U Republici Hrvatskoj EU ETS-om obuhvaćena su 42 postrojenja i 3 operatora zrakoplova.
Postrojenja (industrija, proizvodnja električne energije i operatori zrakoplova) koja su obuhvaćena EU ETS-om već su upoznata s godišnjim ciklusom usklađivanja s EU ETS obvezama vezanim za praćenje, izvješćivanje, verifikaciju emisija i predaju emisijskih jedinica u Registar Unije. Učinci na konkurentnost industrije ublažavaju se usmjerenijom besplatnom dodjelom emisijskih jedinica. Međutim, kako se klimatska ambicija povećava, besplatna dodjela emisijskih jedinica će se smanjivati te će obveznici EU ETS-a morati kupovati na tržištu sve više emisijskih jedinica, kako bi bili usklađeni s EU pravilima. Štoviše, zbog cjelokupnog smanjenja ponude emisijskih jedinca na tržištu povećat će se i cijena emisijskih jedinica na tržištu (prosječna cijena u 2023. godini bila je 83,60 EUR/tCO2).
Mali emiteri (s količinom emisija u određene tri godine manjom od 25 000 tCO2 godišnje), iako nisu nužno MSP-ovi, mogu se izuzeti iz postojećeg EU ETS-a ako primjenjuju ekvivalentne mjere.
Pojedinim postrojenjima u EU ETS, koja proizvode robu u sektorima u skladu s Mehanizmom za ugljičnu prilagodbu na granicama u daljnjem tekstu: CBAM), besplatna dodjela emisijskih jedinica će se smanjivati na način da će do kraja 2025. godine dobivati 100 % besplatnih jedinica, ali već u 2026. godini će dobiti 97,5 %, u 2027. 95 %, u 2028. 90 %, u 2029. 77,5 %, u 2030. 51,5 %, u 2031. 39 %, u 2032. 26,5 % i u 2033. godini 14 %. Stoga od 2034. godine postrojenja u sektorima obuhvaćenim CBAM-om (cement, aluminij, gnojivo, proizvodnja električne energije, željezo i čelik), više neće dobivati emisijske jedinice koje se besplatno dodjeljuju.
Nadalje, kako bi osigurali svoju konkurentnost, subjekti uključeni u EU ETS morati će sve više ulagati u nove zelene tehnologije proizvodnih procesa primjenom troškovno učinkovitih tehnika kako bi smanjili emisije stakleničkih plinova. U tom kontekstu besplatna dodjela emisijskih jedinica stacionarnim postrojenjima od 2026. nadalje će biti uvjetovana ulaganjima u tehnologije za povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija, posebno za velike potrošače energije. Osim toga, kako bi se dodatno povećali poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova za postrojenja s visokim intenzitetom emisija stakleničkih plinova, od 2026. nadalje besplatna dodjela emisijskih jedinica za 20 % stacionarnih postrojenja s najvećim intenzitetom emisija u okviru referentne vrijednosti za određeni proizvod, bit će uvjetovana, među ostalim, donošenjem i provedbom planova za klimatsku neutralnost.
S obzirom na to da će subjekti koji su uključeni u EU ETS sve više financijskih sredstava izdvajati za kupovinu emisijskih jedinica kako bi pokrili svoje cjelokupne emisije stakleničkih plinova, učinci na konkurentnost ublažavati će se i dalje korištenjem financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi za projekte koji doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Od 2021. na raspolaganju su i značajna sredstva iz Modernizacijskog i Inovacijskog fonda.
Republici Hrvatskoj je iz Modernizacijskog fonda na raspolaganju 3,14 % ukupne količine fonda emisijskih jedinica, odnosno oko 14,6 milijuna emisijskih jedinica, što se procjenjuje na milijardu eura za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Točan iznos ovisiti će o postignutoj cijeni emisijskih jedinica na tržištu. Izmjenom EU ETS direktive koja je stupila na snagu 2023. godine, dodatnih 2,5 %ukupne količine emisijskih jedinica od 2024. do 2030. godine je namijenjeno za potrebe Modernizacijskog fonda, od čega 2,3 % pripada Republici Hrvatskoj te joj je na raspolaganju još dodatnih ~350 milijuna EUR. Nadalje, izmjenom EU ETS direktive, područje primjene Modernizacijskog fonda je usklađeno s najnovijim klimatskim ciljevima Unije tako da ulaganja moraju biti usklađena s ciljevima Europskog zelenog plana i Europskog zakona o klimi (Uredba (EU) 2021/1119) te se ukidaju potpore ulaganjima povezanima s proizvodnjom energije iz svih fosilnih goriva.
Zrakoplovni sektor
Predloženim Zakonom prenose se odredbe EU ETS direktive koje propisuju da će operateri zrakoplova od 2027. godine morati kupovati cjelokupnu količinu emisijskih jedinica na tržištu, jer više neće biti besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za zrakoplovstvo, a što će svakako utjecati na njihove poslovne aktivnosti i konkurentnost. Time se pridonosi poticanju dekarbonizacije komercijalnog zračnog prijevoza te će tranzicija s korištenja fosilnih goriva imati značajnu ulogu u postizanju te dekarbonizacije. Međutim, s obzirom na visoku razinu tržišnog natjecanja među operaterima zrakoplova, tržište održivih zrakoplovnih goriva u Uniji koje je tek u razvoju i značajnu razliku u cijeni između fosilnog kerozina i o
PRIJEDLOG ZAKONA O KLIMATSKIM PROMJENAMA I ZAŠTITI OZONSKOG SLOJA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I ZELENE TRANZICIJE
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I ZELENE TRANZICIJE
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA
a. Ocjena stanja
Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (''Narodne novine'', broj 127/19) (u daljnjem tekstu: Zakon 2019.), donesen je 27. prosinca 2019. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2020. godine, osim članaka 22. i 24. koji su stupili na snagu 1. siječnja 2021. godine.
Zakonom 2019. određuju se nadležnost i odgovornost za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštita ozonskog sloja, dokumenti o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, emisije i ponori stakleničkih plinova, praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova, sektori izvan sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, uklanjanja CO 2 u sektoru korištenja zemljišta i šumarstva, Registar Unije, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirani staklenički plinovi, financiranje ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama te zaštite ozonskog sloja, informacijski sustav te upravni i inspekcijski nadzor.
Europsko vijeće je svojim zaključcima 2019. godine usvojilo cilj postizanja klimatske neutralnosti na razini EU-a do 2050. godine u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, a u prosincu 2020. godine povećanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova na razini EU-a do 2030. godine s -40 % na najmanje -55 % u odnosu na razinu u 1990. godini. Time će EU dati svoj doprinos ispunjenju cilja Pariškog sporazuma, ograničenja rasta globalne temperature do najviše 1,5°C, a za što je nužno da se globalni vrhunac emisija dogodi prije 2025., a, globalne emisije stakleničkih plinova smanje za 43% do 2030. i 60% do 2035. u usporedbi s razinama iz 2019. Navedeni klimatski ciljevi postali su pravno obvezujući za sve države članice donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9. 7. 2021.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2021/1119). Zbog toga je Europska komisija u srpnju 2021. godine predstavila paket izmjena klimatsko-energetskog zakonodavstva ''Spremni za 55'' u kojem su, između ostaloga, donesene dvije nove direktive koje propisuju pravila EU sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: EU ETS): Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (Tekst značajan za EGP) (SL L 130, 16. 5. 2023.) i Direktiva (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije (Tekst značajan za EGP) (SL L 130, 16. 5. 2023.), zatim Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/842) i njezina izmjena koje propisuju novi nacionalni cilj smanjenja emisija u sektorima izvan sustava trgovanja emisija do 2030. , Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030., te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/841) i njezina dopuna koja propisuje novi nacionalni cilj neto uklanjanja stakleničkih plinova u 2030., Uredba (EU) 2024/573 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. veljače 2024. o fluoriranim stakleničkim plinovima, izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 517/2014 (Tekst značajan za EGP) (SL, Serije L, 20. 2. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 2024/573) koja propisuje nova pravila o ograničavanju, uporabi, prikupljanju, obnavljanju, oporabi i uništavanju fluoriranih stakleničkih plinova, Uredba (EU) 2024/590 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. veljače 2024. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1005/2009 (Tekst značajan za EGP) (SL Serije L, 20. 2. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/590), koja propisuje nova pravila o proizvodnji, uvozu, izvozu, stavljanju na tržište, skladištenju i naknadnoj isporuci tvari koje oštećuju ozonski sloj, kao i o njihovoj uporabi, prikupljanju, obnavljanju, oporabi i uništavanju. Nova Uredba (EU) 2024/xxx Europskog parlamenta i Vijeća od xx. o uspostavi okvira Unije za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima (Uredba (EU) o certificiranju uklanjanja ugljika) propisuje pravila o sustavu certifikacije uklanjanja ugljika.
U tijeku su pregovori država članica o prijedlogu klimatskog cilja do 2040. na temelju Komunikacije pod nazivom “Osiguravajući našu budućnost – EU klimatski cilj 2040. i put prema klimatskoj neutralnosti 2050. gradeći održivo, pravedno i prosperitetno društvo“, kojom se predlaže 90% neto smanjenja stakleničkih emisija kao cilj za 2040.
Nova Strategija Unije za prilagodbu klimatskim promjenama (COM/2021/82) upućuje države članice unaprijediti svoje djelovanje kako bi prilagodba klimatskim promjenama bila brža, sustavnija i temeljena na znanju. Uredba (EU) 2021/1119 daje obvezu državama članicama da osiguraju stalan napredak u sposobnosti prilagodbe, povećanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti.
Slijedom novog EU zakonodavstva potrebno je u Zakon prenijeti odredbe EU ETS Direktiva te propisati nadležnosti nad provedbama gore navedenih EU Uredbi.
Ublažavanje klimatskih promjena
Uredba (EU) 2018/1999 propisuje izradu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova za razdoblje od 2021. do 2030., s naglaskom na povećanje ciljeva za 2030., uključujući dodatna smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanje uklanjanja CO 2 , povećanje udjela obnovljivih izvora energije itd. Ti ciljevi obuhvaćaju pet ključnih dimenzija: energetsku sigurnost, unutarnje energetsko tržište, energetsku učinkovitost, dekarbonizaciju te istraživanje, inovacije i konkurentnost, kako bi se osiguralo integralno upravljanje. Time se povećava Hrvatska klimatska ambicija do 2030. i usmjerava gospodarstvo i društvo prema postizanju ugljične neutralnosti do 2050. godine.
Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. je najvažniji strateški dokument koji usmjerava Republiku Hrvatsku prema snažnom smanjenju emisija stakleničkih plinova kroz zelenu tranziciju uz istovremeno jačanje konkurentnosti i ostvarenje gospodarskog rasta. Plan obuhvaća svih pet dimenzija energetske unije, i nužni je alat za strateško planiranje energetske i klimatske politike.
U Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu su integrirani obvezujući nacionalni ciljevi, koji upućuju da treba snažno smanjiti emisije stakleničkih plinova i utjecati prvenstveno na dekarbonizaciju energetike, cestovnog prometa, industrije, zgradarstva, poljoprivrede i otpada, povećati energetsku učinkovitost i udio obnovljivih izvora energije u potrošnji energije i povećati udio obnovljivih izvora energije u prometu.
Prvi nacrt Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana izrađen je za razdoblje od 2021.do 2030. godine i dostavljen Komisiji krajem prosinca 2018. godine, a dorađen dokument sukladno komentarima i preporukama Komisije dostavljen je krajem lipnja 2019. godine. Ažurirani nacrt Plana dostavljen je Komisiji u lipnju 2023. godine. Nakon dopuna i preporuka Komisije koje su pristigle u prosincu 2023. ažurirani plan je dopunjen i slijedi procedura usvajanja na Vladi RH.
Plan je provedbeni akt Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030 s pogledom na 2050. (“Narodne novine”, broj 63/21) (u daljnjem tekstu: Strategija niskougljičnog razvoja). Strategiju niskougljičnog razvoja donio je Hrvatski sabor u lipnju 2021. godine, te ne sadrži cilj klimatske neutralnosti osim u formi informacije, tako da ju je potrebno ažurirati i uskladiti s novim ambicioznijim EU ciljevima.
Prilagodba klimatskim promjenama
Potrebno je odgovoriti na sve veće rizike za zdravlje i društvo povezane s klimom, uključujući učestalije i intenzivnije toplinske valove, šumske požare i poplave, na prijetnje za sigurnost hrane i vode i za sigurnost opskrbe hranom i vodom te na pojavu i širenje zaraznih bolesti. Negativni utjecaji na hrvatsko društvo potencijalno mogu premašiti kapacitete za prilagodbu Republike Hrvatske. Troškovi šteta koji se mogu povezati s klimatskim promjenama su u porastu u Europi kao i u Republici Hrvatskoj.
Stoga Republika Hrvatska treba jačati svoje kapacitete za prilagodbu, jačati otpornost i smanjiti osjetljivost na klimatske promjene, sukladno obvezama iz članka 7. Pariškog sporazuma te osigurati najveću moguću posrednu korist s drugim politikama i zakonodavstvom.
Na važnost bržeg, sustavnijeg i pametnijeg djelovanja u prilagodbi klimatskim promjenama u Europskoj uniji ukazuje i EU Strategija prilagodbe klimatskim promjenama (2021.), pogotovo ako se uzme u obzir da se europski kontinent dvostruko brže zagrijava od globalnog prosjeka te su ekonomske štete od ekstremnih vremenskih nepogoda sve značajnije za nacionalne proračune. U tu je svrhu unapređeno zajedničko EU zakonodavstvo koje obvezuje države članice da osiguraju stalan napredak u sposobnosti prilagodbe, povećanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti kao i na obveze praćenja i izvješćivanja o prilagodbi klimatskim promjenama.
Upućuju se države članice osnovati nacionalno savjetodavno tijelo za klimu koje će pružati stručne znanstvene savjete relevantnim nacionalnim tijelima te uspostaviti višerazinski dijalog o klimi i energiji koji uključuje lokalna tijela, civilno društvo, poslovnu zajednicu, ulagatelje i druge relevantne dionike te javnost. Prilagodba klimatskim promjenama zahtijeva od država članica: jačanje kapaciteta za prilagodbu, jačanje otpornosti i smanjenje osjetljivosti na klimatske promjene, osiguranje da su politike prilagodbe koherentne, da se uzajamno podupiru, da pružaju korist za sektorske politike, da doprinose integraciji tih mjera u sva područja politike te da se naglasak osobito stavi na najosjetljivije osobe i sektore.
Republika Hrvatska je donijela svoju prvu Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu (˝Narodne novine˝ broj 46/20) (u daljnjem tekstu: Strategija prilagodbe klimatskim promjenama), koju treba redovito ažurirati i ubrzano provoditi kroz akcijske planove.
Praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova
Radi praćenja provedbe i učinaka mjera smanjivanja emisija stakleničkih plinova tijelo državne uprave nadležno za klimatske promjene , na temelju prikupljenih podataka, provodi praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova.
U svrhu praćenja emisija stakleničkih plinova prikupljaju se podaci o djelatnostima kojima se ispuštaju staklenički plinovi te podaci o emisijama i ponorima stakleničkih plinova. Ovi se podaci koriste za planiranje i vođenje politike i mjera ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama.
Republika Hrvatska je stranka Priloga I. Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), stranka Priloga IV. (Regionalni provedbeni prilog za Sjeverno Sredozemlje), Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom (UNCCD) i stranka Pariškog sporazuma, te u skladu s time ima obavezu izrade sljedećih izvješća u skladu s Uredbom (EU) broj 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime: nacionalnih izvješća prema Konvenciji i dvogodišnjih izvješća o transparentnosti, izvješća o politikama i mjerama za ublažavanje klimatskih promjena, izvješća o projekcijama emisija stakleničkih plinova, preliminarnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova, konačnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova, uključujući i uklanjanja pomoću ponora, približnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova.
Navedena izvješća izrađuju se na način i u rokovima koje je propisala Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime te prema odlukama i smjernicama Okvirne konvencije, Pariškog sporazuma, Međuvladinog panela o promjeni klime kao i propisa EU te se objavljuju na mrežnim stranicama tijela državne uprave nadležnog za klimatske promjene.
Podatke za izradu izvješća tijelu državne uprave nadležnom za klimatske promjene bez naknade i u propisanom opsegu te na propisani način i u skladu s propisanim rokovima moraju dostavljati tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima nadležna za poslove zaštite okoliša, energetike, gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, mora, prometa, poslove službene statistike, trgovačka društva koja upravljaju cestovnom i željezničkom infrastrukturom te trgovačko društvo Hrvatske šume d. o. o. i Hrvatske vode i svi poslovni i drugi subjekti, koji prikupljaju i/ili posjeduju podatke o djelatnostima po sektorima, kojima se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi. Obzirom da je prema Pariškom sporazumu i EU zakonodavstvu Republika Hrvatska obvezna primjenjivati sve više razine izvješćivanja, gore navedeni subjekti moraju osigurati vrlo detaljne podatke o svojim djelatnostima, koji su temelj za izradu izračuna i izvješća o emisijama.
Navedeni subjekti dužni su, putem svojih predstavnika u Povjerenstvu za međusektorsku koordinaciju za nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova, na način propisan uredbom, sudjelovati u svim fazama pripreme i dostave izvješća kao i u pregledu (reviziji) tih izvješća koju provodi Europska komisija i Tajništvo Okvirne konvencije.
Sektori izvan EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ESR)
Ovim se Zakonom prenose odredbe Uredbe (EU) 2018/842 izmijenjene Uredbom (EU) 2023/857 prema kojima sektori izvan EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ESR emisije) obuhvaćaju kategorije izvora emisija stakleničkih plinova koje uključuju: energiju (izgaranje goriva), industrijske procese i upotrebu proizvoda, poljoprivredu i otpad, koji nisu uključeni u EU sustav trgovanja emisijskim jedinicama u sektorima domaćeg prometa (cestovni i vancestovni promet), manje industrije, zgradarstva, gospodarenja otpadom i poljoprivrede. Iako će zgradarstvo, cestovni promet i svo izgaranje goriva u ESR-u (osim u poljoprivredi) ući u novi EU sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS 2), njihove će se emisije i dalje obračunavati u okviru ESR-a.
Uredbom (EU) 2018/842 i Uredbom (EU) 2023/857 utvrđen je za razdoblje 2021. - 2030. opći cilj smanjenja ESR emisija u Europskoj uniji od 40 % i pojedinačni ciljevi smanjenja ESR emisija pojedinih država članica. Republika Hrvatska ima obavezu do 2030. godine smanjiti emisije iz sektora izvan EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama za najmanje 16,7 % u odnosu na razinu tih ESR emisija u baznoj 2005. godini.
Provedbenom odlukom 2020/2126 utvrđeno je da su ESR emisije Republike Hrvatske u baznoj 2005. godini iznosile 18 056,312 kt CO 2 eq i to je referentna vrijednost prema kojoj se utvrđuje smanjenje ESR emisija. Provedbenim odlukama Komisije (EU) 2020/2126 od 16. prosinca 2020. o utvrđivanju godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2021. – 2030. u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 426, 17. 12. 2020.) (u daljnjem tekstu: Provedbena odluka Komisije (EU) 2020/2126) i Provedbena odluka Komisije (EU) 2023/1319 utvrđene su godišnje emisijske kvote za prvo obvezujuće razdoblje od 2021. do 2025. godine za sve države članice pa tako i za Republiku Hrvatsku, u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 i Uredbom (EU) 2023/857. Za drugo obvezujuće razdoblje, 2026. - 2030., provedbenom odlukom Komisije utvrdit će se godišnje emisijske kvote država članica nakon sveobuhvatnog pregleda ( comprehensive review ) nacionalnih izvješća o inventaru stakleničkih plinova koji će Europska komisija provesti 2027. godine.
Kako bi postigla svoj cilj smanjenja ESR emisija do 2030. godine od -16,7 % u odnosu na gore navedenu vrijednost ESR emisija u baznoj 2005. godini, Republika Hrvatska svake godine navedenog razdoblja mora imati vrijednost ukupne ESR emisije nižu od vrijednosti utvrđene godišnje emisijske kvote (AEA).
Za olakšavanje postizanja cilja smanjenja ESR emisija državama članicama Uredba (EU) 2018/842 i Uredba (EU) 2023/857 utvrđuju mogućnost korištenja određenih fleksibilnih mogućnosti carry over (prijenos) potencijalnog viška kvote iz jedne godine u sljedeću kalendarsku godinu, banking (pohrana) potencijalnog viška kvote iz jedne godine u sljedeću kalendarsku godinu, borrowing (posudba) dijela nacionalne godišnje emisijske kvote utvrđene za sljedeću kalendarsku godinu, transfer (tj. kupovina i prodaja jedinica godišnje emisijske kvote (jedinica AEA) među državama članicama, dodatna upotreba neto uklanjanja/ponora iz sektora LULUCF , koja je utvrđena Uredbom (EU) 2018/842, izmijenjenom Uredbom (EU) 2023/839, čime se uspostavlja veza između ESR-a i sektora LULUCF), mogućnost korištenja sigurnosne rezerve do najviše 105 Mt CO 2 eq na kraju drugog obvezujućeg razdoblja, 2026. - 2030. U tim uredbama opisuju se navedene fleksibilne mogućnosti i utvrđuju uvjeti pod kojima ih države članice mogu koristiti.
U skladu s odredbama Uredbe (EU) 2018/842 i Uredbe (EU) 2023/857 Europska komisija utvrđuje ostvaruje li država članica dovoljan napredak u ispunjavanju svojih obaveza smanjenja ESR emisija i ako to nije slučaj, država članica ima obavezu u roku od tri mjeseca Europskoj komisiji podnijeti plan korektivnih mjera. Nadalje, ukoliko su državi članici emisije iz ESR sektora više od dozvoljene kvote, a prekomjerne emisije nije nadoknadila fleksibilnim mehanizmima, koji su joj na raspolaganju, uključujući kupovinu jedinica od druge države članice, propisana je kazna na način da se iznosu ESR emisija države članice u sljedećoj godini dodaje količina koja je jednaka iznosu viška ESR emisija iznad kvote pomnoženim s koeficijentom 1,08, koje onda mora smanjiti mjerama ili za koje mora kupiti dodatne jedinice od druge države članice.
Prema zadnjem Izvješću o emisijama stakleničkih plinova (NIR 2024), Republika Hrvatska u 2022. godini ima emisije stakleničkih plinova veće za 1 526,326 kt CO 2 eq od dopuštene nacionalne godišnje kvote za tu godinu.
Sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF)
Uredbom (EU) 2018/841 i Uredbom (EU) 2023/839 utvrđen je za razdoblje 2021. - 2030. opći cilj povećanja uklanjanja/ponora u Europskoj uniji do vrijednosti od najmanje -310 Mt CO 2 eq i pojedinačni ciljevi povećanja uklanjanja/ponora pojedinih država članica. Republika Hrvatska ima obvezu do 2030. godine povećati ponore tako da oni u 2030. godini ne budu manji od vrijednosti –5 527 kt CO 2 eq. Posebno se ističe obveza svake države članice da joj vrijednost emisija u sektoru LULUCF nikada ne premašuje vrijednost ponora stakleničkih plinova u svim obračunskim kategorijama zemljišta. Ukoliko bilo koje godine u razdoblju 2021. - 2025. vrijednost ponora Republike Hrvatske u sektoru LULUCF padne ispod vrijednosti emisija, automatski se za tu vrijednost za koliko su te godine emisije veće od ponora umanjuje nacionalna godišnja emisijska kvota Republike Hrvatske za sektore izvan sustava trgovanja za sljedeću kalendarsku godinu. Time je uspostavljena veza između sektora ESR-a i sektora LULUCF.
Kako bi se Republici Hrvatskoj (i drugim državama članicama) olakšalo postizanje cilja povećanja ponora u sektoru LULUCF, Uredba (EU) 2018/841 i Uredba (EU) 2023/839 , utvrđuju mogućnost korištenja određenih fleksibilnih mogućnosti (brisanje/umanjenje nacionalne godišnje emisijske kvote za onu vrijednost za koju su emisije veće od ponora, prijenos (kupovina/prodaja) viška ponora, korištenje ponora iz šumskog zemljišta kojim se gospodari za namirenje viška emisija u sektoru LULUCF. U ovim Uredbama opisuju se navedene fleksibilne mogućnosti i utvrđuju uvjeti pod kojima ih države članice mogu koristiti.
Prema ovim Uredbama Europska komisija utvrđuje 2027. i 2032. godine da li država članica ostvaruje dovoljan napredak u ispunjavanju svojih obaveza održavanja vrijednosti emisija ispod vrijednosti ponora u sektoru LULUCF i ako to nije slučaj, država članica ima obvezu u roku od tri mjeseca Europskoj komisiji podnijeti plan korektivnih mjera.
Nakon prvog obvezujućeg razdoblja (2021. - 2025.) države članice imaju obvezu do 15. ožujka 2027. Europskoj komisiji podnijeti izvješće o usklađenosti za svaku obračunsku kategoriju zemljišta, čiji je sadržaj utvrđen gore navedenim uredbama (procjena politika i mjera, način na koji je uzeto u obzir načelo ''ne nanositi bitnu štetu'' pri donošenju politika i mjera, procjena sinergija između ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama, pojedinosti o namjeri korištenja fleksibilnih mogućnosti itd.). Nakon drugog obvezujućeg razdoblja Republika Hrvatska treba Europskoj komisiji dostaviti i drugo izvješće o usklađenosti najkasnije do 15. ožujka 2032. godine.
U slučaju da su u prvom obvezujućem razdoblju (2021. - 2025.) emisije veće od ponora, a u drugom obvezujućem razdoblju (2026. – 2030.) neto uklanjanja nisu na putanji ostvarenja propisanog cilja u 2030. (neto uklanjanje u iznosu od –5 527 kt CO 2 eq) države članice pa tako i Republika Hrvatska mora napraviti korektivni plan s popisom mjera kako doći do zadanih ciljeva.
Ako u drugom obvezujućem razdoblju (2026. – 2030.) Republika Hrvatska u 2030. godini ne ostvari propisanu vrijednost neto uklanjanja od –5 527 kt CO 2 eq, iznos jednak iznosu u tonama ekvivalenta CO 2 viška neto emisija stakleničkih plinova, pomnožen s faktorom 1,08, dodaje se iznosu neto emisije stakleničkih plinova koji ta država članica prijavi 2030., kako je definirano u članku 13.c Uredbe (EU) 2023/839.
U Registru Unije bilježe se količine emisija i uklanjanja za svaku obračunsku kategoriju zemljišta i kategoriju izvješćivanja za zemljišta u svakoj državi članici, izvješće o usklađenosti koje se temelji na godišnjim skupovima podataka i bilanci ukupnih emisija i ukupnih uklanjanja za razdoblja 2021. - 2025. i 2026. – 2030., za svaku od obračunskih kategorija zemljišta, upotreba fleksibilnih mogućnosti i procjena usklađenosti na temelju članka 13. Uredbe (EU) 2023/839.
Uredba zahtjeva prelazak na više razine izvješćivanja, uz obvezu postizanja najviše razine 3 do 2030. godine, za što Republika Hrvatska mora osigurati vrlo detaljne podatke iz svih kategorija sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva.
Certificiranje uklanjanja ugljika
Novom Uredbom o certificiranju uklanjanja ugljika su uspostavljena zajednička EU pravila za certifikaciju trajnog uklanjanja ugljika, gospodarenja ugljikom i skladištenja ugljika u proizvodima što bi trebalo pomoći u većem prihvaćanju ovog certifikata, koji je dobrovoljan.
Sektori u EU sustavu trgovanja emisijama
S obzirom na to da se odredbama EU ETS direktive, koja se mijenjala u okviru paketa ''Spremni za 55'', u velikoj mjeri izmjenjuju odredbe propisane važećim Zakonom 2019., potrebno je donijeti novi klimatski zakon kako bi se u nacionalno zakonodavstvo prenijele odredbe sljedeće dvije direktive:
- Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (SL L 130, 16. 5. 2023.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2023/958)i
- Direktiva (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije (SL L 130, 16. 5. 2023.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2023/959).
Postrojenja
EU ETS je tržišni mehanizam koji se temelji na principu ''onečišćivač plaća'' na način da se za svaku tonu ispuštenog stakleničkog plina plaća jedna emisijska jedinica s ciljem poticanja smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Energetski intenzivne industrije, sektor proizvodnje električne energije i zrakoplovni sektor u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2013. prate emisije i verificiraju ih, te u iznosu njihovih emisija iz prethodne kalendarske godine predaju jednaku količinu emisijskih jedinica u Registar Unije. U Republici Hrvatskoj EU ETS-om obuhvaćena su 42 postrojenja i 3 operatora zrakoplova.
Postrojenja (industrija, proizvodnja električne energije i operatori zrakoplova) koja su obuhvaćena EU ETS-om već su upoznata s godišnjim ciklusom usklađivanja s EU ETS obvezama vezanim za praćenje, izvješćivanje, verifikaciju emisija i predaju emisijskih jedinica u Registar Unije. Učinci na konkurentnost industrije ublažavaju se usmjerenijom besplatnom dodjelom emisijskih jedinica. Međutim, kako se klimatska ambicija povećava, besplatna dodjela emisijskih jedinica će se smanjivati te će obveznici EU ETS-a morati kupovati na tržištu sve više emisijskih jedinica, kako bi bili usklađeni s EU pravilima. Štoviše, zbog cjelokupnog smanjenja ponude emisijskih jedinca na tržištu povećat će se i cijena emisijskih jedinica na tržištu (prosječna cijena u 2023. godini bila je 83,60 EUR/tCO 2 ).
Mali emiteri (s količinom emisija u određene tri godine manjom od 25 000 tCO 2 godišnje), iako nisu nužno MSP-ovi, mogu se izuzeti iz postojećeg EU ETS-a ako primjenjuju ekvivalentne mjere.
Pojedinim postrojenjima u EU ETS, koja proizvode robu u sektorima u skladu s Mehanizmom za ugljičnu prilagodbu na granicama u daljnjem tekstu: CBAM), besplatna dodjela emisijskih jedinica će se smanjivati na način da će do kraja 2025. godine dobivati 100 % besplatnih jedinica, ali već u 2026. godini će dobiti 97,5 %, u 2027. 95 %, u 2028. 90 %, u 2029. 77,5 %, u 2030. 51,5 %, u 2031. 39 %, u 2032. 26,5 % i u 2033. godini 14 %. Stoga od 2034. godine postrojenja u sektorima obuhvaćenim CBAM-om (cement, aluminij, gnojivo, proizvodnja električne energije, željezo i čelik), više neće dobivati emisijske jedinice koje se besplatno dodjeljuju.
Nadalje, kako bi osigurali svoju konkurentnost, subjekti uključeni u EU ETS morati će sve više ulagati u nove zelene tehnologije proizvodnih procesa primjenom troškovno učinkovitih tehnika kako bi smanjili emisije stakleničkih plinova. U tom kontekstu besplatna dodjela emisijskih jedinica stacionarnim postrojenjima od 2026. nadalje će biti uvjetovana ulaganjima u tehnologije za povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija, posebno za velike potrošače energije. Osim toga, kako bi se dodatno povećali poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova za postrojenja s visokim intenzitetom emisija stakleničkih plinova, od 2026. nadalje besplatna dodjela emisijskih jedinica za 20 % stacionarnih postrojenja s najvećim intenzitetom emisija u okviru referentne vrijednosti za određeni proizvod, bit će uvjetovana, među ostalim, donošenjem i provedbom planova za klimatsku neutralnost.
S obzirom na to da će subjekti koji su uključeni u EU ETS sve više financijskih sredstava izdvajati za kupovinu emisijskih jedinica kako bi pokrili svoje cjelokupne emisije stakleničkih plinova, učinci na konkurentnost ublažavati će se i dalje korištenjem financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi za projekte koji doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Od 2021. na raspolaganju su i značajna sredstva iz Modernizacijskog i Inovacijskog fonda.
Republici Hrvatskoj je iz Modernizacijskog fonda na raspolaganju 3,14 % ukupne količine fonda emisijskih jedinica, odnosno oko 14,6 milijuna emisijskih jedinica, što se procjenjuje na milijardu eura za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Točan iznos ovisiti će o postignutoj cijeni emisijskih jedinica na tržištu. Izmjenom EU ETS direktive koja je stupila na snagu 2023. godine, dodatnih 2,5 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2024. do 2030. godine je namijenjeno za potrebe Modernizacijskog fonda, od čega 2,3 % pripada Republici Hrvatskoj te joj je na raspolaganju još dodatnih ~350 milijuna EUR. Nadalje, izmjenom EU ETS direktive, područje primjene Modernizacijskog fonda je usklađeno s najnovijim klimatskim ciljevima Unije tako da ulaganja moraju biti usklađena s ciljevima Europskog zelenog plana i Europskog zakona o klimi (Uredba (EU) 2021/1119) te se ukidaju potpore ulaganjima povezanima s proizvodnjom energije iz svih fosilnih goriva.
Zrakoplovni sektor
Predloženim Zakonom prenose se odredbe EU ETS direktive koje propisuju da će operateri zrakoplova od 2027. godine morati kupovati cjelokupnu količinu emisijskih jedinica na tržištu, jer više neće biti besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za zrakoplovstvo, a što će svakako utjecati na njihove poslovne aktivnosti i konkurentnost. Time se pridonosi poticanju dekarbonizacije komercijalnog zračnog prijevoza te će tranzicija s korištenja fosilnih goriva imati značajnu ulogu u postizanju te dekarbonizacije. Međutim, s obzirom na visoku razinu tržišnog natjecanja među operaterima zrakoplova, tržište održivih zrakoplovnih goriva u Uniji koje je tek u razvoju i značajnu razliku u cijeni između fosilnog kerozina i o