Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Prijedlogu zakona o sustavu državne uprave

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ured pučke pravobraniteljice PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Vezano uz čl. 68. prijelaznih i završih odredbi Prijedloga kojim se propisuje da uredi državne upravne u županijama ustrojeni na temelju važećeg ZSDU-a nastavljaju s radom do stupanja na snagu posebnih zakona kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti županijama, smatramo da spomenute odredbe ukazuju na potrebu preispitivanja čl. 3. Zakona o upravnoj inspekciji (NN, br. 15/18), kojim se regulira provođenje inspekcijskih nadzora u uredima državne uprave u županijama. Primljeno na znanje Nakon stupanja na snagu Zakona o sustavu državne uprave bit će potrebno uskladiti veći broj zakona koji se odnose na urede državne uprave u županijama, pa tako i Zakon u upravnoj inspekciji. Budući da će nakon stupanja na snagu posebnih zakona kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti, uredi državne uprave prestati s radom, državni upravni inspektor više neće provoditi inspekcijski nadzor nad uredima državne uprave u županiji jer isti više neće postojati.
2 Krapinsko-zagorska županija PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Vezano na odredbu stavka 5., čime će se regulirati daljnji radnopravni status preuzetih državnih službenika? Primljeno na znanje Stavkom 5. članka 68. NPZ ZSDU propisano je da će do reguliranja daljnjeg radnopravnog statusa državni službenici iz stavka 4. tog članka nastaviti primati plaću prema dosadašnjim rješenjima te zadržavaju sva prava iz službe sukladno dosadašnjim rješenjima i važećem kolektivnom ugovoru, što znači da zadržavaju status državnih službenika. Nakon preuzimanja tih službenika od strane jedinica područne (regionalne) samouprave isti postaju službenici jedinica lokalne samouprave te se na njih primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju prava i obveze službenika u lokalnoj odnosno područnoj (regionalnoj) samoupravi te na njemu donesenih pravnih akata.
3 Krapinsko-zagorska županija PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Nije jasna odredba stavka 4. Ako se službenici ureda državne uprave u županijama preuzimaju u županije, trebali bi postati službenici u jedinici područne (regionalne) samouprave te bi se na njih trebali primjenjivati propisi o službenicima u jedinicama područne (regionalne) samouprave te kolektivni ugovori i/ili pravilnici o radu koji se odnose na službenike tih jedinica. Primljeno na znanje Isto kao i uz prethodni komentar.
4 Krapinsko-zagorska županija PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nije predviđeno primanje u radni odnos službenika i namještenika već se i službenici i namještenici primaju u službu i raspoređuju na radna mjesta rješenjima, u upravnom postupku (s izuzetkom članka 28. stavka 3., u dijelu kojim se odnosi na osobe koje se zapošljavaju na "ostalim projektnim aktivnostima", koje uređenje je donekle u suprotnosti s člankom 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi). Primljeno na znanje Isto kao i uz prethodni komentar.
5 Krapinsko-zagorska županija PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Predlaže se urediti i preuzimanje nekretnina tj. prostora za rad (stjecanje vlasništva ako se radi o vlasništvu Republike Hrvatske ili pravno sljedništvo vezano za druga prava na nekretninama – zakup, korištenje bez naknade i sl. ako su uredi državne uprave koristili prostor po tim drugim osnovama). Primljeno na znanje Navedeno pitanje nije predmet uređenja Zakona o sustavu državne uprave, već propisa koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom.
6 Koprivničko-križevačka županija PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Stavakom 3. čl.68. određuje da „Državni službenici i namještenici iz stavka 2. ovoga članka nastavljaju obavljati poslove na kojima su zatečeni te imaju pravo na plaću prema dosadašnjim rješenjima, odnosno ugovorima o radu, do donošenja rješenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u upravnim tijelima županija iz stavka 1. ovoga članka., odnosno sklapanja novih ugovora o radu sa županijama iz stavka 1. ovoga članka.“ Načelno, ovom odredbom daje se pravni okvir da se preuzmu svi službenici i namještenici sa pravima koja su taksativno navedena i koja traju do donošenja rješenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u upravnim tijelima županije odnosno zaključenja ugovora o radu sa županijama, što opet stvara dvojbe s obzirom na razmjerno preuzimanje poslova, ali i terminološkog određenja ugovora o radu koji kao institut ne postoji u Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Prihvaćen Stavkom 3. članka 68. popisano je da državni službenici i namještenici iz stavka 2. toga članka nastavljaju obavljati poslove na kojima su zatečeni te imaju pravo na plaću prema dosadašnjim rješenjima, odnosno ugovorima o radu do donošenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u upravnih tijelima županija iz stavka 1. toga članka. Navod u svezi načina uređenja radnopravnog statusa službenika i namještenika ureda državne uprave u županijama koji se preuzimaju u upravna tijela županija kojima se povjeravaju poslovi prihvaća se uzimajući u obzir način uređivanja radnopravnih odnosa u lokalnoj odnosno područnoj (regionalnoj) samoupravi.
7 Koprivničko-križevačka županija PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 68. Stava smo da prijedlog ovakvog "sukcesivnog" preuzimanja ljudi te prateće opreme iz članka 68. stavka 1. nije u skladu s dosadašnjim nastojanjima županija da u cijelosti i odjednom preuzmu sve poslove ureda državne uprave. Dapače, i na radnim skupinama, kao i na najavama Vlade Rh uvijek i jedino se govorilo o "cjelokupnom i jedinstvenom preuzimanju". Naime, davanjem mogućnosti iz stavka 1. ovog članka da se posebnim zakonima uredi koji će se poslovi preuzeti, te da je to u potpunosti prepušteno nadležnim ministarstvima, prtedstavlja veliki problem - županije nemaju jasni uvid u vrijeme preuzimanja, broj ljudi, kao i činjenicu hoće li uopće biti predložena izmjena posebnog zakona. Sve to iziskuje nepotreban trud i vrijeme koje će se koristiti na neprestane preustroje unutar županija, izrade pravilnika o unutarnjem redu, rasporeda službenika i namještenika i slično. To ine na štetu efikasnosti i učinkovitosti javne uprave i ne možemo prihvatiti ovakvo preuzimaje. Stava smo da je potrebno zakonom propisati jasan i nedvojbeni rok u kojem će se preuzeti poslovi ureda državne uprave u županijama te službenici i namještenici, odnosno rok u kojem će nadležna ministarstva predložiti izmjene propisa iz svoje nadležnosti. Ili još bolje, ostajemo pri stavu iz ranijih prijedloga koji se odnosio na to da se u „paketu“ uputi u saborsku proceduru čitav set zakona (njih oko 50) kojima bi se omogućili da se odmah i odjednom preuzmu svi poslovi ureda državne uprave kako ne bi nastalo nepotrebno gušenje sustava. Primljeno na znanje Smatra se kako je svrhovito uskladiti istovremeno donošenje svih posebnih zakona kojima se propisuje djelokrug obavljanja poslova ureda državne uprave, a koji se odnose povjeravanje poslova županijama.
8 Martin Perušić II. MINISTARSTVA , Članak 57. (1) Upravnom organizacijom u sastavu ministarstva rukovodi: - ravnatelj, za uprave, zavode, ravnateljstva i urede - glavni inspektor, za inspektorate. (2) Rukovodeći državni službenik iz stavka 1. ovog članka za svoj rad odgovara državnom tajniku (zamjeniku ministra), ministru i Vladi. Prihvaćen Prijedlog se prima na znanje te će se razmotriti.
9 Martin Perušić II. MINISTARSTVA , Članak 56. (1) Čelnik ministarstva je ministar. (2) Ministarstvo ima jednog državnog tajnika (zamjenika ministra) koji provodi utvrđenu politiku Vlade, sukladno ovlaštenju i nalozima ministra te zamjenjuje ministra u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti u upravljanju radom ministarstva. (3) Državni tajnik (zamjenik ministra) za svoj rad odgovara ministru i Vladi. Primljeno na znanje Prijedlog se prima na znanje te će se razmotriti.
10 Ured pučke pravobraniteljice SLUŽBENE OSOBE , Članak 49. Nadalje, odredba čl. 49. Prijedloga ZSDU-a, koja glasi: „Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima državne uprave razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske“, nije u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina (NN, br. 155/02, 47/10, 80/10, 93/11, 93/11, dalje: UZPNM). Naime, čl. 22. st. 2. UZPNM-a glasi: „Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona i drugih akata o politici zapošljavanja u tim tijelima, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i stečenim pravima.“ Osim toga, st. 4. istog članka propisano je kako je UZPNM-om predviđeno da u popunjavanju ovih radnih mjesta pripadnici nacionalnih manjina imaju prednost pod istim uvjetima. S obzirom da je UZPNM organski zakon, koji se donosi 2/3 većinom svih zastupnika u Hrvatskom saboru, te da se radi o temeljnom propisu o pravima nacionalnih manjina, čije bi odredbe trebali slijediti i svi drugi propisi kojima se razrađuju prava nacionalnih manjina, smatramo da bi čl. 49. Prijedloga ZSDU-a trebao glasiti: „Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima državne uprave. Pri popunjavanju radnih mjesta, pripadnici nacionalne manjine imaju prednost pri zapošljavanju u odnosu na kandidate koji nisu pripadnici manjine, ukoliko ostvaruju iste uvjete, do postizanja zastupljenosti te manjine u tijelu državne uprave koja odgovara njezinu udjelu u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je to tijelo ustrojeno.“ Također, napominjemo kako u Prijedlogu ZSDU-a neopravdano nedostaju odredbe o prednosti pri zapošljavanju drugih skupina koje tu prednost ostvaruju sukladno posebnim zakonima, poput onih iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN, br. 121/17), Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN, br. 33/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 103/03 i 148/13), te Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, br. 157/13). Nije prihvaćen Zahvaljuje se na prijedlogu i komentaru no isti nije moguće prihvatiti jer je odredba članka 49. u potpunosti dosljedna navedenoj odredbi UZPNM budući da tijela državne uprave imaju isključivo nacionalni djelokrug, odnosno, da NP ZSDU ne uređuje ustrojavanje ureda državne uprave u županijama, čiji je djelokrug ograničen na područje pojedine županije. Ukazuje se i na činjenicu da je odredba članka 49. NP ZSDU istovjetna odredbi članka 9. stavka 1. važećeg ZSDU u dijelu koji uređuje pravo na zastupljenost u tijelima državne uprave razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske. S druge strane, pravo na prednost pri zapošljavanju određenih kategorija osoba na koje se u komentaru ukazuje u potpunosti uređeno drugim organskim zakonima koje se u komentaru također navodi. Višekratno propisivanje nekog specifičnog prava u različitim propisima iste razine, ili višestruko upućivanje na druge propise iste razine, ne znači i lakše ostvarivanje toga prava, nego može dovesti tek do sukoba nadležnosti između tijela koje bi ista prava trebala štititi.
11 Jasna Martinec SLUŽBENE OSOBE , Članak 48. Članak 48. briše se. Obrazloženje: Članak 48. je na ovom mjestu u potpunosti nepotreban, jer stvara dileme oko primjene odredbi članka 68. ovoga Zakona, prema kojima županije preuzimaju opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva te prava i obveze mjesno nadležnih ureda državne uprave, državne službenike i sve namještenike, a njihov će se radnopravni status urediti sklapanjem novih ugovora o radu sa županijama, nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti županijama. Dakle, sva pitanja vezana uz službene osobe koje neposredno obavljaju povjerene poslove državne uprave uredit će se posebnim propisima. Nije prihvaćen Članak 48. nije "nepotreban" imajući u vidu činjenicu da su određeni poslovi državne uprave već posebnim zakonima povjereni jedinicama LP(R)S, a napose upravnim tijelima Grada Zagreba. Odredbom članka 48. stavka 1. utvrđuje se da službenici koji u upravnim tijelima JLP/R)S neposredno obavljaju povjerene poslove državne uprave također imaju status službenih osoba u smislu ovoga Zakona (što ne utječe na njihov radnopravni status i način određivanja plaće) te da se na njih odgovarajuće se primjenjuju propisi kojima se uređuje stručno osposobljavanje državnih službenika, što se konkretno odnosi na obvezu polaganja državnog ispita.
12 Ured pučke pravobraniteljice SLUŽBENE OSOBE , Članak 47. Člankom 47. st. 3. i 4. Prijedloga ZSDU-a, predlaže se da u provedbi utvrđene politike Vlade, poslove podrške čelniku tijela državne uprave, mogu na određeno vrijeme, a najdulje za vrijeme trajanja mandata čelnika tijeka, obavljati druge osobe na koje se primjenjuju opći propisi o radu, pri čemu vrstu radnih mjesta, uvjete za obavljanje poslova i način određivanja plaće spomenutih osoba, uređuje Vlada uredbom. Iako uz predloženo zakonsko rješenje nisu navedeni i obrazloženi razlozi koji bi opravdali odstupanje od općih pravila prijama u državnu službu, sadržaj članka upućuje da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju ponovnog uvođenja „revolving door“ službenika koji samo formalno ne bi imali status državnih službenika (jer bi radili temeljem ugovora o radu), iako bi obavljali poslove u državnim tijelima, koje prema čl. 3. st.1. Zakona o državnim službenicima (NN, br. 49/12-pročišćeni tekst-61/17), mogu obavljati samo državni službenici i namještenici. Podsjećamo da je na sličan način zapošljavanje u državnim tijelima regulirao čl. 74.c Zakona o državnim službenicima (u pogledu zapošljavanja na radnim mjestima u kabinetu ministra), koji je bio u primjeni od 29. ožujka 2012. do 1. siječnja 2016., kada je prestao važiti prema Odluci Ustavnog suda RH broj. U-I-2036/2012 od 21. prosinca 2015. U obrazloženju Odluke, Ustavni sud RH ističe da u demokratskoj državi izvršavanje poslova državne uprave zahtijeva dobru i učinkovitu organizaciju državnog aparata koji će činiti profesionalno kvalificirani zaposlenici (državni službenici) koji čelniku tijela moraju staviti na raspolaganje sav svoj talent, sve svoje intelektualne kapacitete i sva svoja znanja, kao i to da za svoje akte snose pravnu, a ne političku odgovornost te da njihovo napredovanje ima karijerni karakter, na koji ne bi smjele utjecati političke činjenice. Predloženim st. 3. i 4. uz članak 47. Prijedloga ZSDU-a, zapošljavanjem „drugih osoba“ na poslovima podrške čelniku tijela državne uprave, a najdulje za vrijeme trajanja mandata čelnika tijela, ponovno se otvara prostor politizacije državne uprave. Upitnim smatramo i ustavnost tih odredbi u odnosu na čl. 44. Ustava RH, kojim je svakom građaninu zajamčeno da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i može biti primljen u javne službe. Primljeno na znanje Zahvaljuje se na komentaru koji se prima na znanje te će se pomno razmotriti.
13 GONG SLUŽBENE OSOBE , Članak 47. Komentar na stavak 4: Gong smatra da treba raditi kontinuirano na motivaciji i usavršavanju državnih službenika, te da praksa revolving doora treba biti transparentna. Zato predlažemo da se umjesto ministar nekom budućom uredbom, Sabor odmah zakonom propišu pozicije u tijelima državne uprave na koja se može odnositi revolving door npr. (glasnogovornik/ca, savjetnik/ca, voditeljica projekta…); te da se udio revolving door zaposlenika ograniči na npr. 5 ili 10 po tijelu državne uprave. Time bi se izbjegao val stranačkih zapošljavanja. Primljeno na znanje Zahvaljuje se na konstruktivnom komentaru koji će se razmotriti zajedno s ostalim komentarima koji su upućeni na odnosne odredbe.
14 Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske SLUŽBENE OSOBE , Članak 47. Zakonom o državnim službenicima (ZDS), člankom 3. („Državni službenici i namještenici“) propisano je da poslove u državnim tijelima obavljaju državni službenici i namještenici. Prema citiranoj odredbi državni službenici su osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona, kao i osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove, a namještenici osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela. Nadalje, odredbom članka 62. ZDS („Povjeravanje poslova“) uređeno je da pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, osim poslova koje obavljaju državni službenici iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, mogu se na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe. S time u svezi, a budući da se u članku 47. stavku 3. Prijedloga Zakona o sustavu državne uprave kaže kako poslove podrške čelniku tijela državne uprave u provedbi utvrđene politike Vlade mogu na određeno vrijeme, a najdulje za vrijeme trajanja mandata čelnika tijela državne uprave, obavljati druge osobe na koje se primjenjuju opći propisi o radu, postavlja se pitanje koje bi poslove trebale i mogle obavljati takve osobe. Ukoliko „poslovi podrške čelniku tijela državne uprave“ razumijevaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona, onda takve osobe ne bi mogle obavljati te poslove jer njih mogu obavljati samo državni službenici kao redovito zanimanje, a ne i osobe izvan državne službe odnosno neke druge „osobe“. Ukoliko bi se usvojilo predloženo rješenje, poslove iz djelokruga državnih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona obavljali bi državni službenici i „druge osobe“ na koje se primjenjuju opći propisi o radu, što Zakon o državnim službenicima ne dopušta. Također, Ustavom Republike Hrvatske, odredbom članka 44., propisano je da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Iz stavka 4. članka 47. Prijedloga Zakona o sustavu državne uprave, koji kaže da vrste radnih mjesta, uvjete za obavljanje poslova i način određivanja plaće osoba koje bi obavljale poslove podrške čelniku tijela državne uprave uređuje Vlada uredbom, ne može se zaključiti da će se prijam na takva radna mjesta i obavljanje takvih poslova provesti na način koji će svim državljanima RH omogućiti prijam i obavljanje takvih poslova. Iz gore navedenih razloga razvidno je da se stavak 3. i 4. članka 47. Prijedloga Zakona o sustavu državne uprave nalaze u koliziji s odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o državnim službenicima te da se njima ne osiguravaju uvjeti jednake dostupnosti svim državljanima RH propisani Ustavom RH. Glavni tajnik Siniša Kuhar Primljeno na znanje Zahvaljuje se na obraloženom komentaru, koji će se u daljnjoj proceduri razmotirit s osobitom pozornošću.
15 Jasna Martinec SLUŽBENE OSOBE , Članak 47. Stavci (3) i (4) članka 47. brišu se. Obrazloženje: Sukladno odredbi stavka (2) članka 56. ovoga Nacrta prijedloga zakona, "Ministarstvo može imati jednog ili više državnih tajnika koji provode utvrđenu politiku Vlade u jednom ili više upravnih područja, sukladno ovlaštenju i nalozima ministra". Ne vidi se svrhovitost angažiranja drugih osoba na poslovima podrške čelniku tijela državne uprave u provedbi utvrđene politike Vlade, obzirom da bi se na taj način izravno derogirala uloga i pozicija državnog tajnika u sustavu državne uprave. Te osobe nisu niti državni dužnosnici niti državni službenici, jer se njihov status regulira općim propisima o radu, iz čega proizlazi niz ograničenja njihova djelovanja: te osobe nisu službene osobe, sukladno odredbi stavka 1 članaka 44., i ne mogu biti zaposlene na radnim mjestima u unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave niti raditi poslove državnih dužnosnika odnosno državnih službenika tj. poslove iz djelokruga tijela državne uprave. Treba naglasiti da članovi Vlade već imaju mogućnost angažiranja posebnih savjetnika temeljem članka 23. Zakona o Vladi, i da tu mogućnost obilno koriste. Unatoč obvezi Vlade da donese uredbu kojom će se urediti vrste radnih mjesta, uvjete za obavljanje poslova i način određivanja plaće za ove osobe, ponovo naglašavam da Zakon o radu kao opći propis uređuje da je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme moguće samo iznimno, odnosno samo ako za to postoji opravdan razlog. Također, sukladno odredbi stavka 7. članka 12., "Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.". Dakle, ovakva odredba omogućava niz načina izigravanja sustava zapošljavanja u državnoj službi, otvara još jedna vrata političkom kadroviranju i politizaciji državne službe, te dovodi u pitanje stručnost državne uprave, posebice u smislu omogućavanja građanima da na jednostavan i djelotvoran način ostvaruju svoja prava i interese. Primljeno na znanje Zahvaljuje se na prijedlogu. Isti će se razmotriti.
16 Ured pučke pravobraniteljice I. PROVEDBENI PROPISI , Članak 36. Članak 3. Ustava RH propisuje kako je vladavina prava jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka. Stoga, vezano uz čl. 36. stavak 4. Prijedloga ZSDU-a, ističemo kako se uvjeti odnosno kriteriji za ostvarivanje prava, izvršavanje obveza ili za obavljanje određene djelatnosti ne mogu propisivati provedbenim propisom kojeg, sukladno čl. 38. mogu donositi i tijela pravne osobe s javnim ovlastima (što se, obzirom da je riječ o pravnoj osobi koja je zbog stručnosti u točno određenom području dobila javnu ovlast, što ne implicira i kadrovsku strukturu koja ima potrebna stručna znanja za normativnu djelatnost, samo po sebi čini problematično). Primljeno na znanje Zahvaljuje se na komentaru te se isti prima na znanje. Međutim, ukazuje se na činjenicu da su ovlaštenja za donošenje provedbenih propisa kojima se propisuju uvjeti pod kojima se ostvaruju prava ili izvršavaju obveze ili uvjeti za obavljanje određene djelatnosti već ugrađena u niz posebnih zakona koji uređuju provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije u području pojedinih tržišta javnih usluga, kao što su, primjerice, Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o poštanskim uslugama, Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, Zakon o tržištu kapitala itd. Uvažavajući tu činjenicu, odrebom članka 38. stavka 4. NP ZSDU iznimno se dopušta za donošenje provedbenih propisa posebnim zakonom ovlastiti tijelo pravne osobe s javnim ovlastima, neovisno o tome radi li se o kolegijalnom (upravnom, regulatornom ili drugom odgovarajućem vijeću pravne osobe sukladno posebnom zakonu) ili monokratskom tijelu (ravnatelju, direktoru), ako je takvo ovlaštenje nužno za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije u području regulacije i nadzora zakonom određenih tržišta javnih usluga. Budući da je ova mogućnost utvrđena kao iznimka, u obrazloženju posebnog zakona kojim se tijelo određene pravne osobe ovlašćuje za donošenje provedbenog propisa potrebno je izričito navesti odredbe pravno obvezujućeg akta Europske unije iz kojih jasno proizlazi potreba za takvim ovlaštenjem.
17 Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti POSLOVI DRŽAVNE UPRAVE, V. UPRAVNI NADZOR HAKOM iznosi generalnu primjedbu na odredbe glave V., članak 28.-30., koje se odnose na upravni nadzor. Riječ je o institutu koji je uređen i trenutnim Zakonom, međutim HAKOM je mišljenja kako je navedeni institut potrebno izmijeniti te stoga koristi priliku iznijeti svoje komentare u ovom postupku. Naime, prema Prijedlogu Zakona, razvidno je da se njegove odredbe primjenjuju i na HAKOM, kojemu je povjereno obavljanje poslova državne uprave koji se odnose na regulaciju tržišta elektroničkih komunikacija, pošte i željezničkih usluga (članak 34. stavak 2. točka 1. Prijedloga Zakona). HAKOM smatra kako se odredbama kojima je uređen upravni nadzor ograničava neovisnost pravnih osoba s javnim ovlastima, koja je između ostalog zajamčena europskim propisima, u konkretnom slučaju Direktivom (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija. Navedenom Direktivom propisana je obveza država članica da osiguraju neovisnost regulatornog tijela u smislu: - pravne i funkcionalne neovisnosti od bilo koje fizičke ili pravne osobe koje pružaju elektroničke komunikacijske mreže, opremu ili usluge - izvršavanja prava nepristrano, transparentno i pravodobno - osiguranja odgovarajućih tehničkih i financijskih sredstava te ljudskih resursa za provođenje dodijeljenih zadaća - političke neovisnosti i odgovornosti u smislu da djeluju samostalno i objektivno, među ostalim u oblikovanju unutarnjih postupaka i organizaciji osoblja, te transparentno i odgovorno u skladu s pravom Unije i ni od jednog drugog tijela ne smiju tražiti ni primati upute u vezi s izvršenjem zadaća koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava kojim se provodi pravo Unije. HAKOM smatra suprotnim načelu neovisnosti propisivanje mogućnosti tijelu koje provodi upravni nadzor da ocjenjuje zakonitost, djelotvornost i svrhovitost rada i postupanja nadziranog tijela te osposobljenost službenih osoba nadziranog tijela za neposredno obavljanje poslova državne uprave. Osobito je sporna odredba članka 30. stavka 2. točke 3. Prijedloga Zakona kojom se tijelu koje obavlja nadzor omogućuje da neposredno obavi poslove državne uprave koji su predmet nadzora. Konkretno, time bi primjerice bila dana ovlast tijelu koje provodi upravni nadzor da neposredno provodi regulatorne poslove kao što su npr. i postupci analize mjerodavnih tržišta, čime se direktno zadire u neovisnost regulatornog tijela. Osim toga, predmetna mjera je kontradiktorna izuzeću propisanom u članku 29. stavku 5. Prijedlog Zakona, čime su razvidni potencijalni problemi oko primjene predmetnih odredbi Prijedloga Zakona. Stoga HAKOM predlaže izmijeniti odredbu članka 29. na način da se doda novi stavak 6. koji glasi: „Poslovni upravnog nadzora iz ovog Zakona ne provode se nad pravnim osobama ovlaštenim za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije u području regulacije i nadzora zakonom određenih tržišta javnih usluga.“ te dodatno razmotriti izmjenu odredbe članka 35., obzirom da su u slučaju HAKOM-a članovi Vijeća imenovani od strane Hrvatskog sabora. Potrebno je utoliko voditi računa da Prijedlog Zakona u prethodno navedenim odredbama bude usklađen sa Zakonom o elektroničkim komunikacijama, s naglaskom na odredbe koje propisuju da je HAKOM samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih navedenim Zakonom i posebnim zakonima kojima se uređuje područje poštanskih usluga i regulacija tržišta željezničkih usluga. Također, HAKOM za svoj rad odgovara Hrvatskome saboru, te sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad HAKOM-a koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost. Djelomično prihvaćen Zahvaljuje se na prijedlogu, no isti nije moguće u cijelosti prihvatiti budući da je institut upravnog nadzora dio instancijskog nadzora koji pak predstavlja jednu od ustavnih ovlasti Vlade Republike Hrvatske. Vlada je, naime odredbom članka 113. stavka 1. podstavka 6. Ustava Republike Hrvatske, izrijekom ovlaštena usmjeravati i nadzirati rad državne uprave, što se u jednakoj mjeri odnosi i na izvorne i na povjerene poslove državne uprave. Neovisnost nacionalnih regulatornih tijela se time ne umanjuje, jer neovisnost ne znači i izuzetost od obveze zakonitog i pravilnog obavljanja povjerenih poslova državne uprave niti znači da njihovi ovlašteni zaposlenici (primjerice inspektori) ne moraju ispunjavati zakonom propisane uvjete (primjerice, položiti državni stručni ispit). Ukazuje se i na činjenicu da su nacionalna regulatorna tijela uspostavljena i u drugim državama članicama EU, u kojima, kao što je to primjerice slučaj u SR Njemačkoj i Austriji, nisu izuzeta od upravnog nadzora, kao i na to da odredbe članaka 8. i 9. navedene. Direktive (EU) 2018/1972 o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija, ne iskljućuju "nadzor u skladu s nacionalnim ustavnim pravom". Imajući to u vidu, u odnosu na dosadašnje uređenje, odredbama članaka 28. do 30. NP ZSDU preciznije se razrađuju ovlasti tijela državne uprave koje obavlja upravni nadzor, kao i obveze nadziranih tijela i pravnih osoba te pravne posljedice koje proizlaze iz neispunjavanja tih obveza. Naredba u upravnom nadzoru zamijenjena je općim i pojedinačnim uputama, čime je izbjegnuta dosadašnja nedovoljna distinkcija naredbe u upravnom nadzoru u odnosu na naredbu kao vrstu provedbenog propisa (sada je to akt kojim se utvrđuju privremene interventne mjere). Opće i pojedinačne upute daju se isključivo u pisanom obliku u svrhu osiguranja zakonitosti i pravilnosti u obavljanju poslova državne uprave te se ne mogu koristiti u druge svrhe, primjerice, kao nalozi koji se upućuju hijerarhijski subordiniranim tijelima i osobama. Stupnjevanjem mjera upravnog nadzora u odredbama članka 30., primijenjeno je načelo razmjernosti, sukladno kojem je tijelo koje provodi upravni nadzor dužno najprije primijeniti blažu mjeru propisanu odredbom stavka 1. toga članka. Materijalni sadržaj upute proizlazi iz zakona koji uređuje odnosno upravno područje, a formalni sadržaj (sastavni dijelovi) upute u upravnom nadzoru, pobliže se uređuje uredbom o uredskom poslovanju. S druge strane, vodeći računa i o argumentima koji su izneseni u prijedlogu, članak 29. NP ZSDU dopunjen je na način da glasi: "(1) Upravni nadzor provodi se po službenoj dužnosti sukladno zakonu kojim se uređuje odgovarajuće upravno područje. (2) Pri ocjeni potrebe za provedbom upravnog nadzora nadležna tijela mogu uzeti u obzir predstavke, pritužbe i druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju poslova državne uprave. (3) Tijela državne uprave u granicama svog djelokruga nadziru tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima u obavljanju povjerenih poslova državne uprave. (4) Tijelo državne uprave koje provodi upravni nadzor može nadziranim tijelima ili pravnim osobama iz stavka 3. ovoga članka davati opće i pojedinačne upute. (5) Upute iz stavka 4. ovoga članka daju se u pisanom obliku, a ako je to nužno za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije u području regulacije i nadzora zakonom određenih tržišta javnih usluga posebnim zakonom može se propisati obveza njihove prethodne objave u »Narodnim novinama«. (6) Uputama iz stavka 4. ovoga članka ne može se određivati način rješavanja pojedinačne upravne stvari niti uređivati pitanja iz samoupravnog djelokruga nadziranih tijela i pravnih osoba." Također, u članku 30. dodaje se stavak 3. koji glasi: "(3) Iznimno, posebnim zakonom može se isključiti primjena mjere iz stavka 2. podstavka 3. ovoga članka, ako je to nužno za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije u području regulacije i nadzora zakonom određenih tržišta javnih usluga."
18 Ured pučke pravobraniteljice III. NEPOSREDNA PROVEDBA ZAKONA  , Članak 19. U članku 19. Prijedloga ZSDU-a treba, kroz dodatnu alineju, omogućiti i obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova, koji su faktično i razrađeni u člancima 31. i 32. Nije prihvaćen Zahvaljuje se na prijedlogu koji, međutim, nije moguće prihvatiti jer se poslovi neposredne provednbe zakona koji, kao jedna od temeljnih kategorija poslova državne uprave, ukljućuju rješavanje u upravnim stvarima, vođenje propisanih očevidnika i drugih službenih evidencija te izdavanje potvrda i drugih javnih isprava o činjenicama o kojima se vode propisani očevidnici i druge službene evidencije, pretežito obavljaju u okviru upravnog postupka te su stoga i u formalnom i u materijalnom smislu različiti od drugih upravnih i stručnih poslova koji ćine zasebnu kategoriju poslova državne uprave sistematiziranu u članku 31. NP ZSDU.
19 anđelko dvorščak I. OPĆE ODREDBE O UREDSKOM POSLOVANJU, Članak 16. Predlažem da se napuste pojedinačna IT rješenja uredskog poslovanja u tijelima državne uprave i izradi , novo, koje će obvezivati minimalno TDU-ove. Na ovaj način postiglo bi se niz izravnih i neizravnih koristi poput: utvrđivanje broja predmeta po instituciji i organizacijskom dijelu institucije utvrđivanje broja predmeta po zaduženoj osobi status svakog predmeta (vremenski tijek istog, žalbe i njihov status) ustupanje predmeta između nadležnih institucija kolaboracija na predmetu kad i gdje je potrebna cijeli novi sustav BI moguće je nakon toga razviti za potrebe analiza upravnog i neupravnog postupanja stvaranje pretpostavki za uspješnije ocjenjivanje rada službenika koji su zaduženi za rad s predmetima jer bi se mogao kvantificirati volumen njihovog posla kao i kvaliteta istog smanjenje subjektivnosti u ocjeni rada službenika Primljeno na znanje Zahvaljuje se na komentaru te će se o navedenom voditi računa pri izradi odgovarajućih podzakonskih propisa.
20 Ured pučke pravobraniteljice I. OPĆE ODREDBE O UREDSKOM POSLOVANJU, Članak 15. Vezano uz članak 15. ZSDU-a, nejasno je kako će se za obavljanje poslova državne uprave primjenjivati pravila i mjere uredskog poslovanja koje se odnosi isključivo na postupanje s pismenima (primanje, izdavanje, evidencija; dostava u rad, obrada, otpremanje, čuvanje, izlučivanje i predaja nadležnom arhivu ili drugom nadležnom tijelu). Mišljenja smo kako odredbe o uredskom poslovanju, koje Uredbom uređuje VRH, nisu materija Zakona o sustavu državne uprave. Primljeno na znanje Prima se na znanje te se ukazuje na to da se pravila uredskoga poslovanja (napose pravila o postupanju s pismenima) primjenjuju pri obavljanju gotovo svih poslova državne uprave, izuzev određenih materijalnih radnji. Pravila uredskoga poslovanja obvezuju svakoga tko obavlja poslove državne uprave, neovisno o tome radi li se o izvornim i povjerenim poslovima. Odredbama članaka 15. i 16. NP ZSDU se stoga daje opća definicija uredskoga poslovanja te se ujedno utvrđuje okvirni sadržaj uredbe o uredskom poslovanju i odgovarajuće ovlaštenje za donošenje toga propisa. U odnosu na dosadašnje uređenje, odredbom članka 16. stavka 1. izričito se utvrđuje da se evidencije uredskog poslovanja vode u elektroničkom obliku, dok se odredbom stavka 2. istog članka utvrđuje ovlaštenje za donošenje naputka o brojčanima oznakama pismena te načinu vođenja evidencija uredskog poslovanja
21 anđelko dvorščak I. OPĆE ODREDBE O UREDSKOM POSLOVANJU, Članak 15. Vrijeme je da se donese nova, ažurna nomenklatura poslova, u skladu s današnjim vremenom i poslovima. Klasifikacijske oznake i brojčane oznake stvaratelja akata su dijelom zastarjele i nastale su još Pravilnikom o jedinstvenim klasifikacijskim oznakama i brojčanim oznakama stvaralaca i primalaca akata iz 1988.g. U cilju kvalitetnijeg označavanja predmeta i pojedinačih pismena u predmetima bilo bi dobro napustiti pojedinačna IT rješenja uredskog poslovanja i uvesti jedinstveno rješenje za sva tijela državne uprave. Primljeno na znanje Zahvaljuje se na komentaru te će se o navedenom voditi računa pri izradi odgovarajućih podzakonskih propisa.
22 Ured pučke pravobraniteljice OPĆE ODREDBE , Članak 12. Sukladno Ustavu RH, njime zajamčena prava i slobode mogu se ograničavati samo zakonom kako bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Nadalje, Ustav propisuje i kako o tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a samo ako se Sabor ne može sastati o tome odlučuje predsjednik republike na prijedlog VRH i supotpis predsjednika VRH. Uvažavajući navedene ustavne odredbe, smatramo kako je odredba članka 12. iz koje proizlazi kako tijela državne uprave mogu, pri obavljanju svojih poslova, ograničavati prava i slobode fizičkih i pravnih osoba, protivna Ustavu RH. Nije prihvaćen Odredba članka 12. NP ZSDU koja glasi: "Pri obavljanju poslova državne uprave slobode i prava fizičkih i pravnih osoba mogu se ograničiti samo ako je to propisano zakonom te ako je to nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.", ne može biti "protivna Ustavu RH" jer je formulirana u potpunosti dosljedno odredbi članka 16. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Odredbom članka 12. NP ZSDU, sukladno navedenoj ustavnoj odredbi, utvrđuje se načelo razmjernosti u obavljaju poslova državne uprave, imajući u vidu da se obavljanjem većine poslova državne uprave, uključujući i poslove koji se obavljanju izvan okvira upravnog postupka, utječe na slobode i prava fizičkih i pravnih osoba (notorno je da gotovo svaki postupovni zakon, među ostalim, predstavlja i osnovu za ograničavanje određenih prava i sloboda fizičkih i pravnih osoba). Budući da osnova za ograničenje sloboda i prava pri obavljanju poslova državne uprave mora biti izričito propisana zakonom, svako ograničenje sloboda i prava građana primarno je vezano načelom zakonitosti, a potom i načelom razmjernosti, u smislu da je primjenjivač određene norme u svakom pojedinom slučaju dužan utvrditi je li ograničenje sloboda i prava nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe te je li razmjerno naravi potrebe za ograničenjem. U materijalnom smilsu sasvim usporedivo načelo razmjernosti, kao jedno od temeljnih načela našega ustavnog poretka (kao i Europske unije), već je ugrađeno, primjerice, u članak 6. ZUP-a i članak 4. ZKP-a.
23 Ured pučke pravobraniteljice OPĆE ODREDBE , Članak 11. Člankom 11. st.1. Prijedloga ZSDU-a, propisuje se da se poslovi državne uprave obavljaju tako da građani mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti. Sadržaj spomenutog članka identičan je čl. 81. sada važećeg ZSDU-a, u glavi: ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I GRAĐANA, dok spomenute glave, niti članaka kojima bi se u Prijedlogu ZSDU-a, detaljnije regulirao odnos tijela državne uprave i građana, nema. Ukoliko bi se prihvatilo predloženo zakonsko rješenje, građani ali i javnost putem tiska i drugih oblika javnog priopćavanja, mogli bi, bez posljedica za tijela i službenike državne uprave, ostati uskraćeni za brojne odgovore na svoje upite, predstavke, prijedloge/primjedbe i s upitnom mogućnosti da na jednostavan i djelotvoran način ostvare svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese. Također, neuvrštavanje navedenih članaka u Prijedlog, u suprotnosti je sa načelom otvorenosti dobre uprave (Good Governance), koje podrazumijeva transparentnost rada uprave i osiguravanje demokratskog okvira za aktivnu participaciju građana u javnim poslovima. Stoga predlažemo u Prijedlog ZSDU-a preuzeti važeće odredbe čl. 77. do čl. 90. ZSDU-a, kao i naziv glave: ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I GRAĐANA. Nije prihvaćen Zahvaljuje se na prijedlogu koji, međutim, nije moguće prihvatiti jer su odnosne odredbe važećega ZSDU gotovo u cijelosti opsoletne (u velikoj mjeri su bile preuzete iz nekadašnjeg Zakona o upravi iz 1978.), imajući u vidu činjenicu da je materija koju uređuju članci 77., 78. i 79. stavak 2. i članak 89. važećeg ZSDU u cijelosti, i to primjerenije, preciznije, s konkretnim obvezama, nadzornim mehanizmima i prekršajnopravnim sankcijama, uređena Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN, br. 25/13, 85/15), materija koju uređuje članak 83. odgovarajuće je uređena ZUP-om, dok su odredbe sadržane u člancima 81. i 82. važećeg ZSDU odgovarajuće preformulirane i ugrađene u članak 11. općih odredbi NP ZSDU. S druge strane, obavještavanje javnosti putem tiska i drugih sredstava javnog priopćavanja (uključujući i održavanje konferencija za javnost iz čl. 79 st. 1. važećeg ZSDU) pripada u područje odnosa s javnošću čije uređivanje po prirodi stvari nije predmet zakona koji uređuje sustavu državne uprave (takve konferencije i priopćenja se u praksi svode na politički marketing i stoga nisu od značaja za ostvarivanje prava i interesa građana). U pogledu upita, predstavki i pritužbi, ukazuje se na to da se odredbama članka 32. NP ZSDU utvrđuje konkretan rok u kojem je stvarno nadležno tijelo dužno odgovoriti na podnesak kojim se traži mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa, kao i obveza ustupa istog bez odgode, uz obavijest podnositelju, ako je takav podnesak zaprimilo nenadležno tijelo. Stavkom 3. istog članka nadalje se utvrđuje da, ako zakonom nije drukčije propisano (primjerice ZUP-om, ZoPPI-jem), navedene odredbe primjenjuju i na predstavke, pritužbe i druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju poslova državne uprave. Ukazuje se i na to da je odredbom članka 29. stavka 2. NP ZSDU utvrđeno da, pri ocjeni potrebe za provedbom upravnog nadzora, nadležna tijela mogu uzeti u obzir predstavke, pritužbe i druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju poslova državne uprave. Odredbe o uredovnim danima i isticanju naziva tijela i rasporeda prostorija u zgradama predmet su odgovarajućih podzakonskih propisa.
24 Ured pučke pravobraniteljice OPĆE ODREDBE , Članak 4. Iako je predlagač istaknuo kako je Zakon o sustavu državne uprave organski zakon kojim se uređuju poslovi državne uprave, predloženi stavka 2. članka 3. ne potvrđuje navedenu tezu, već iz njega proizlazi kako se poslom državne uprave može smatrati bilo koji odnosno svaki posao ako je dodijeljen kao javna ovlast. Obzirom da članak 4. u stavku 1. Prijedloga ZSDU-a propisuje da se za obavljanje poslova državne uprave ustrojavaju tijela državne uprave, smatramo da treba zadržati dosadašnju formulaciju prema kojoj se određeni poslovi državne uprave mogu posebnim zakonom povjeriti i pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti. Primljeno na znanje Odredbama članka 4. utvrđuje se temeljna svrha ustrojavanja tijela državne uprave (obavljanje poslova državne uprave), vrste tijela državne uprave te opće pravilo da se djelokrug tijela državne uprave utvrđuje zakonom, sukladno odredbi članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Formulacija na koju se u mišljenju ukazuje, a koja govori o povjeravanju pojedinih poslova državne uprave, sadržana je u članku 7. Nacrta prijedloga zakona te glasi: "Pojedini poslovi državne uprave određeni ovim Zakonom mogu se posebnim zakonom povjeriti jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama (u daljnjem tekstu: pravne osobe koje imaju javne ovlasti).".Nadalje, budući da posebni zakoni kojima su određeni poslovi državne uprave povjereni pravnim osobama s javnim ovlastima tek iznimno izričito utvrđuju da se radi o „povjerenim poslovima državne uprave“, odredbom članka 3. stavka 2. utvrđuje se da je posao državne uprave i svaki posao koji je zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje određen kao posao koji se obavlja kao javna ovlast, čime se čini jasna distinkcija između obavljanja poslova državne uprave, koji uvijek predstavljaju javnu ovlast, odnosno obavljaju se u ime države i s autoritetom države, od obavljanja javne službe koje ne mora imati karakter javne ovlasti.
25 Ured pučke pravobraniteljice OPĆE ODREDBE , Članak 3. Iako je predlagač istaknuo kako je Zakon o sustavu državne uprave organski zakon kojim se uređuju poslovi državne uprave, predloženi stavka 2. članka 3. ne potvrđuje navedenu tezu, već iz njega proizlazi kako se poslom državne uprave može smatrati bilo koji odnosno svaki posao ako je dodijeljen kao javna ovlast. Obzirom da članak 4. u stavku 1. Prijedloga ZSDU-a propisuje da se za obavljanje poslova državne uprave ustrojavaju tijela državne uprave, smatramo da treba zadržati dosadašnju formulaciju prema kojoj se određeni poslovi državne uprave mogu posebnim zakonom povjeriti i pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti. Primljeno na znanje Odredbama članka 4. utvrđuje se temeljna svrha ustrojavanja tijela državne uprave (obavljanje poslova državne uprave), vrste tijela državne uprave te opće pravilo da se djelokrug tijela državne uprave utvrđuje zakonom, sukladno odredbi članka 83. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Formulacija na koju se u mišljenju ukazuje, a koja govori o povjeravanju pojedinih poslova državne uprave, sadržana je u članku 7. Nacrta prijedloga zakona te glasi: "Pojedini poslovi državne uprave određeni ovim Zakonom mogu se posebnim zakonom povjeriti jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama (u daljnjem tekstu: pravne osobe koje imaju javne ovlasti)." Nadalje, budući da posebni zakoni kojima su određeni poslovi državne uprave povjereni pravnim osobama s javnim ovlastima tek iznimno izričito utvrđuju da se radi o „povjerenim poslovima državne uprave“, odredbom članka 3. stavka 2. utvrđuje se da je posao državne uprave i svaki posao koji je zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje određen kao posao koji se obavlja kao javna ovlast, čime se čini jasna distinkcija između obavljanja poslova državne uprave, koji uvijek predstavljaju javnu ovlast, odnosno obavljaju se u ime države i s autoritetom države, od obavljanja javne službe koje ne mora imati karakter javne ovlasti.
26 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE Iz obrazloženja uz Prijedlog ZSDU-a, proizlazi da je ZSDU dio paketa normativnih rješenja kojima se imajući u vidu Nacionalni program reformi 2018.g., predlaže reforma i unaprjeđenje rada javne uprave s ciljem uspostave normativnih okvira kojim se na logički dosljedan i cjelovit način uređuje sustav državne uprave. Primijetili smo međutim, da je, kao i u slučaju e-Savjetovanja vezano uz Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima u 2018.g., protivno čl. 11. st. 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN, br. 25/13 i 85/15), za e-Savjetovanje predviđen rok od 15 umjesto 30 dana, te da Ministarstvo uprave, kao nositelj izrade Prijedloga ZSDU-a, nije na e-Savjetovanje stavilo cjelovit dokument s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem toga propisa, osobito uz pojedine članke Prijedloga ZSDU-a, sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN, br. 140/09). Slijedom navedenog, Ministarstvo uprave kao nositelj izrade Prijedloga ZSDU-a, Vladi RH neće moći pružiti dokaz o zakonito provedenom savjetovanju kao što to nalaže čl. 30. st. 4. Poslovnika Vlade RH (NN, br. 154/11 i 121/12). Stoga, obzirom da je riječ o organskom zakonu kojim se uređuje ustrojstvo i poslovi državne uprave, koristimo prigodu ukazati na opće prihvaćenu, ali neprihvatljivu praksu pisanja obrazloženja, kojima se ne obrazlažu i ne pojašnjavanju odredbe i razlozi pojedinog zakonskog rješenja, već se samo prepričava sadržaj pojedine odredbe. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Obrazloženje s razlozima trajanja savjetovanja naknadno je objavljeno uz predmetni Prijedlog zakona. U odnosu na tekst predmetnog Prijedloga zakona objavljen na portalu e-Savjetovanja, provedbom ovog savjetovanja u cijelosti su ispoštovane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ali i Poslovnika Vlade Republike Hrvatske.
27 Primorsko-goranska županija PRIJEDLOG ZAKONA O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE Primjedbe i prijedlozi na prijedlog Zakona o sustavu državne uprave U člancima 7., 33., 34. i 35. prijedloga Zakona govori se o poslovima državne uprave povjerenim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama…, dok Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, u članku 53. stavku 1. koristi izraz „poslovi državne uprave prenijeti na te jedinice…“ i ne poznaje izraz „povjereni poslovi“. Ukoliko se radi o istom značenju, predlažemo da se koristi isti izraz i to onaj koji je utvrđen Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Ovo iz razloga kako bi se izbjegle sve nejasnoće u tumačenju odredbi prijedloga Zakona. Iz odredbe članka 48. prijedloga Zakona ne može se iščitati o kojem posebnom zakonu se radi, a odnosi se na službene osobe koje će u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavljati povjerene (ili prenijete) poslove državne uprave. Isto tako nije jasno zašto se na te službene osobe primjenjuju samo propisi kojima se uređuje stručno osposobljavanje državnih službenika, a ne i svi ostali propisi koji se odnose na državne službenike. Iz stavka 2. ovog članka proizlazi da će se donijeti poseban propis kojim će se odrediti plaće službenih osoba koje će u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavljati povjerene (ili prenijete) poslove državne uprave. Da li to znači da će ove službene osobe imati poseban status u odnosu na status državnih ili lokalnih službenika? Iz ovih razloga predlažemo da se članak 48. doradi kako bi se izbjegle naprijed navedene dileme, odnosno jasno odrede prava i obveze ovih službenih osoba. Preuzimanje pojedinih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u županije, a samim tim i službenika ureda državne uprave riješeno je jednim člankom i to člankom 68. prijedloga Zakona. Ovaj članak je potrebno doraditi s obzirom da postojeći prijedlog nije moguće primijeniti bez dodatnih uputa, odnosno u praksi će se javiti niz problema u njegovoj primjeni. I u ovom članku koristi se izraz „povjereni poslovi“. Da li to znači da će i ovi poslovi kad ih preuzme županija imati status državnih poslova ili će postati izvorni poslovi županije? Primjerice u stavku 1. tog članka definicija „do stupanja na snagu posebnih zakona“ upućuje na to da će takvih zakona biti više i da neće stupiti na snagu istovremeno. U tom slučaju praćenje i provedba tih zakona biti će znatno otežana, kompliciranija i dugotrajnija, a u županijama koje preuzimaju poslove, opremu, službenike i dr., biti će potrebno u više navrata raditi izmjene i/ili dopune odluka o ustrojstvu i pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela. Isto tako, ovakvo preuzimanje poslova i službenika otežati će sklapanje sporazuma o preuzimanju opreme, poslovnog prostora, financijskih obveza kao i arhive predmeta koju su koristili službenici prije preuzimanja. Za razliku od navedenog preuzimanja službenika, u stavku 2. ovog članka je predviđeno da su županije dužne preuzeti sve namještenike međutim nije jasno kojeg momenta, da li kada dobiju prve poslove državne uprave ili po preuzimanju svih poslova. Postavlja se pitanje zašto se uopće namještenici izdvajaju od službenika koji će se preuzeti. U stavku 3. ovog članka definicija sklapanja novih ugovora o radu nije suglasna sa odredbama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji u članku 116. propisuje: „Na prijam, prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prijmu, pravima, obvezama i odgovornosti službenika, osim odredaba o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnog stručnog ispita te odredaba o raspolaganju“, što znači da se sukladno tome kod prijma u službu i rasporeda na radno mjesto namještenika donosi rješenje, a ne sklapa se ugovor o radu. U stavku 4. ovog članka propisano je da će se u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu posebnih zakona iz stavka 1. ovog članka sklopiti posebni sporazumi o preuzimanju državnih službenika mjesno nadležnih ureda državne uprave zatečenih na obavljanju općih, financijskih i administrativnih poslova. Iz ovog prijedloga proizlazi da će se navedeni službenici također preuzimati parcijalno i to po stupanju na snagu svakog posebnog zakona što će također izazvati velike probleme u primjeni, odnosno koji to broj službenika se preuzima, a vezano za stupanje na snagu posebnih zakona. Smatramo da bi bilo oportuno da se uz davanje Zakona na Esavjetovanje dalo i odgovarajuće obrazloženje. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se. Uvodno se napominje da je komentar, iako se odnosi na veći broj članaka zakona, podnesen u formi općenitog komentara. Vezano uz povjerene poslove, ukazuje se da je člankom 114. Ustava Republike Hrvatske propisano da se određeni poslovi državne uprave mogu povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te se stoga i taj izraz koristi u ovom zakonu. Vezano uz članak 48. zakona: izraz "poseban zakon" u normativnoj praksi koristi se za svaki poseban zakon kojim se uređuje pojedino upravno područje. Službenici ureda državne uprave postat će službenici županije, to znači da će biti lokalni, a ne više državi službenici. Dakle, ti službenici imat će status lokalnih službenika, a u dijelu obavljanja povjerenih poslova na njih će se primjenjivati propisi koji se primjenjuju na državne službenike. U preostalom dijelu na njih će se primjenjivati propisi koji se odnose na lokalne službenike pa tako i zakon kojim se uređuju plaće u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Nije jasno kakav "poseban status" bi imali ti službenici, zaposleni u županiji. Što se tiče "povjerenih poslova" uvodno je isto obrazloženo, a što se tiče"izvornih poslova županije", oni su definirani Ustavom RH i Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Dakle, povjereni poslovi su i nadalje poslovi državne uprave i ne mogu postati izvorni poslovi županije, već su županiji povjereni na obavljanje. Poslovi državne uprave povjeravaju se jedinicama područne (regionalne) samouprave te kako im i ime kaže riječ je o povjerenim poslovima čije obavljanje država povjerava jedinicama područne (regionalne) samouprave. U dijelu koji se odnosi na članak 68. djelomično se prihvaća komentar Članak 68. je prijelazna odredba koja će biti dorađena. Točno je da će slijedom ovoga zakona biti donesen niz posebnih zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja i poslovi koji će se povjeriti županijama u skladu s tim zakonima. Smatra se kako je svrhovito uskladiti istovremeno donošenje svih posebnih zakona kojima se propisuje djelokrug obavljanja poslova ureda državne uprave, a koji se odnose povjeravanje poslova županijama. Što se tiče stavka 3. članka 68., isti će biti usklađen s odredbama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Što se tiče stavka 4. članka 68., isti će biti preuređen.
28 Ivan Zidarević PRIJEDLOG ZAKONA O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE Predlog Zakona o sustavu državne uprave ne sadrži izuzetno bitne odredbe koje su navedene u trenutnom Zakonu. Odustsvo transparentnog odnosa saradnje s građanima ovaj PZ čini nepotpunim i zakonodavac bi trebao da implementira sve članke od 77. do 90. trenutnog Zakona. V. ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I GRAĐANA Članak 77. Odnosi tijela državne uprave i građana temelje se na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Tijela državne uprave dužna su davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima radi kojih se obraćaju tijelima državne uprave. Tijela državne uprave dužna su upoznati javnost o obavljanju poslova iz svog djelokruga i izvještavati je o svom radu putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi prikladan način. Davanje informacija uskratit će se kada se radi o klasificiranom podatku, ili je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Članak 78. Izvješća o obavljanju poslova državne uprave mogu davati ministri, predstojnici državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih organizacija i predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave. Čelnici iz stavka 1. ovoga članka mogu za davanje odgovarajućih izvješća ovlastiti i pojedine državne službenike. Državni službenici koji su ovlašteni davati odgovarajuća izvješća osobno su odgovorni za njihovu točnost i pravodobnost. Neovlašteno davanje izvješća ili davanje netočnih izvješća predstavlja težu povredu službene dužnosti. Članak 79. Ministri, predstojnici državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih organizacija, predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, odnosno državni službenik kojeg oni ovlaste, može o značajnijim pitanjima obavljanja poslova državne uprave održavati konferencije s predstavnicima sredstava javnog priopćavanja. Ministri, predstojnici državnih ureda, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija, mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt propisa iznesu svoje primjedbe. Članak 80. Kad tijela državne uprave održavaju savjetovanja ili druge oblike stručne obrade pitanja iz svog djelokruga, o tome se obvezatno upoznaje javnost putem tiska i drugih oblika javnog priopćavanja te omogućava nazočnost predstavnika sredstava javnog priopćavanja. Članak 81. Tijela državne uprave dužna su svoj rad i poslovanje ustrojiti tako da građani i pravne osobe mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti. Članak 82. U rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti. Članak 83. Kad se u upravnom postupku građani i pravne osobe, odnosno njihovi zastupnici i punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje službena radnja radi koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje zaključkom voditelj postupka koji je pozvao stranku, na temelju propisa kojim se uređuje naknada troškova svjedocima, u upravnom postupku. Protiv zaključka iz stavka 2. ovoga članka, stranka može uložiti žalbu tijelu nadležnom za rješavanje u drugom stupnju. Ako nema tijela drugog stupnja, protiv zaključka se neposredno može pokrenuti upravni spor. Troškovi iz stavka 1. ovoga članka, isplaćuju se na teret sredstava osiguranih za rad tijela koje vodi upravni postupak. Ukoliko službena radnja nije obavljena uslijed krivnje ili grube nepažnje službene osobe, postoji pravo regresa prema službenoj osobi za isplaćenu naknadu troškova. Članak 84. Tijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti. Tijela državne uprave dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu osigurati potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje prigovora i pritužbi (kutija za pritužbe, knjiga pritužbi itd.), kao i omogućiti usmeno izjavljivanje prigovora odnosno pritužbe. Prigovore, odnosno pritužbe obvezatno razmatra čelnik tijela državne uprave na čiji se rad odnose prigovori i pritužbe. Na podnesene prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe. Članak 85. O poduzetim mjerama za unapređivanje odnosa prema građanima i pravnim osobama, o podnesenim prigovorima, odnosno pritužbama te značajnijim primjedbama i prijedlozima kao i o mjerama koje su tim povodom poduzete, predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave dužni su izvijestiti nadležna ministarstva, državne urede, odnosno državne upravne organizacije. Članak 86. Trajanje radnog vremena u tjednu, dnevni raspored radnog vremena, kao i druga pitanja u svezi radnog vremena u tijelima državne uprave uređuje Vlada svojom uredbom. Članak 87. Za obavljanje određenih upravnih poslova mogu se ustanoviti uredovni dani u mjestima izvan sjedišta ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave i njihovih ispostava. Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave određuje poslove koji će se obavljati u uredovne dane te mjesto i vrijeme njihova održavanja. Građani i pravne osobe moraju biti na prikladan način javno obaviješteni o poslovima koji će se obavljati na uredovne dane te o mjestu i vremenu njihova održavanja. Članak 88. Na zgradama u kojima su smještena tijela državne uprave mora biti istaknut naziv tijela. Na prikladnom mjestu u zgradi mora biti istaknut raspored prostorija tijela državne uprave. Na ulazu u službene prostorije moraju biti istaknuta osobna imena državnih službenika i namještenika i naznaka poslova koje obavljaju. Članak 89. Neposredan nadzor nad provođenjem odredbi ovoga Zakona o uvjetima i načinu ostvarivanja javnosti u radu tijela državne uprave obavlja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave. Članak 90. Na način propisan u odredbama članka 77. do 90. ovoga Zakona dužne su postupati i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti u obavljanju povjerenih im poslova državne uprave. Nije prihvaćen Zahvaljuje se na prijedlogu no isti nije moguće prihvatiti jer su navedene odredbe važećega ZSDU gotovo u cijelosti opsoletne (u velikoj mjeri su bile preuzete iz nekadašnjeg Zakona o upravi iz 1978), imajući u vidu činjenicu da je materija koju uređuju članci 77., 78. i 79. stavak 2. i članak 89. važećeg ZSDU u cijelosti, i to primjerenije, preciznije, s konkretnim obvezama, nadzornim mehanizmima i prekršajnopravnim sankcijama, uređena Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN, br. 25/13 i 85/15), materija koju uređuje članak 83. odgovarajuće je uređena ZUP-om, dok su odredbe sadržane u člancima 81. i 82. važećeg ZSDU odgovarajuće preformulirane i ugrađene u članak 11. općih odredbi NP ZSDU. S druge strane, obavještavanje javnosti putem tiska i drugih sredstava javnog priopćavanja (uključujući i održavanje konferencija za javnost iz čl. 79 st. 1. važećeg ZSDU) pripada u područje odnosa s javnošću čije uređivanje po prirodi stvari nije predmet zakona koji uređuje sustavu državne uprave (takve konferencije i priopćenja se u praksi svode na politički marketing i stoga nisu od značaja za ostvarivanje prava i interesa građana). U pogledu upita, predstavki i pritužbi, ukazuje se na to da se odredbama članka 32. NP ZSDU utvrđuje konkretan rok u kojem je stvarno nadležno tijelo dužno odgovoriti na podnesak kojim se traži mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa, kao i obveza ustupa istog bez odgode, uz obavijest podnositelju, ako je takav podnesak zaprimilo nenadležno tijelo. Stavkom 3. istog članka nadalje se utvrđuje da, ako zakonom nije drukčije propisano (primjerice ZUP-om, ZoPPI-jem), navedene odredbe primjenjuju i na predstavke, pritužbe i druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju poslova državne uprave. Ukazuje se i na to da je odredbom članka 29. stavka 2. NP ZSDU utvrđeno da, pri ocjeni potrebe za provedbom upravnog nadzora, nadležna tijela mogu uzeti u obzir predstavke, pritužbe i druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju poslova državne uprave. Odredbe o uredovnim danima i isticanju naziva tijela i rasporeda prostorija u zgradama predmet su odgovarajućih podzakonskih propisa.
29 Sportska udruga gluhih Splitsko- dalmatinska županija PRIJEDLOG ZAKONA O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE Poštovani, Ravnopravno sudjelovanje u radnim tijelima ili odjelima za sport u Gradovima Kroz dosadašnji rad smo uočili na nacionalnoj te osobito na lokalnoj razni nepostojanje ili nedostatka kvalitetnog rada radnih tijela za razvoj sporta te nedostatka sudjelovanja različitih predstavnika (ključnih dionika) za razvoj sporta. Radna tijela za sport ili Odjeli za sport u Gradovima moraju imati predstavnike različitih sportskih dionika kao što su predstavnici gluhih, invalida, čujućih, škola, sportskih sveučilišta i sl. kako bi se omogućili uvjeti, objedinile javne potrebe i interesi u razvoju sporta osobito na lokalnoj razini. Vrlo često radna tijela za sport/odjeli za sport nisu dovoljno upoznati sa sportskim aktivnostima i rezultatima gluhih sportaša kao i radom Gradove sportskih saveza gluhih jer sportski savezi gluhih nemaju svoje predstavnike u tim tijelima. Stoga, predlažemo da na nacionalnoj, ali osobito i na lokalnoj razini radna tijela za sport/odjeli za sport uključe po jednog predstavnika svih važnih dionika u razvoju sporta kako bi se kroz radne skupine i rasprave omogućili kvalitetni uvjeti za razvoj sporta i objedinile javne potrebe i interesi u razvoju sporta. Pozdrav Primljeno na znanje Podnositelju se zahvaljuje na dostavljenom komentaru.
30 Jasna Martinec PRIJEDLOG ZAKONA O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE Prijedlog zakona o sustavu državne uprave donosi određena poboljšanja u odnosu na trenutno važeći zakon. Kao pozitivne promjene istaknula bih smanjivanje dužnosničkih pozicija, odnosno smanjivanje političkih imenovanja unutar sustava državne uprave, što je velik korak prema depolitizaciji državne uprave. Također pozitivna je i dobrodošla praktična primjena članka 117. Ustava Republike Hrvatske, odnosno povjeravanje poslova državne uprave jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama s javnim ovlastima uz ukidanje ureda državne uprave, jer takva politika predstavlja značajan korak prema decentralizaciji, u smislu olakšavanja građanima ostvarivanje njihovih prava i interesa. Međutim, Prijedlog zakona sadrži i nedorečenosti, nejasnoće, tiskarske pogreške. Naime, jedan od poslova državne uprave je provedba državne politike, ali u pojedinim se člancima pojavljuje termin "provedba utvrđene politike Vlade" koji nije objašnjen, a trebao bi biti sukladno odredbi stavka 1. članka 12. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor. Ukoliko je taj termin istoznačan s provedbom državne politike, tada ga je potrebno zamijeniti, ukoliko nije istoznačan potrebno ga je objasniti. Isto tako, u pojedinim člancima koristi se izraz "posebni propisi", a u pojedinim "posebni zakon". U pojedinim člancima koriste se različiti izrazi za ministra uprave. Ponegdje je "ministar nadležan za... (neko područje uprave) ", a ponegdje "ministar uprave". Treba stajati "ministar nadležan za" pa navesti područje nadležnosti. Primjećuje se da je prijedlog zakona rađen s nedovoljnom pažnjom i brzopleto, neki su članci nespretno prepisivani iz postojećeg zakona, što stvara dileme i nejasnoće. Posebna kritika predlagatelju jer uz ovaj prijedlog nije objavljeno i obrazloženje prijedloga. Primljeno na znanje Prima se na znanje komentar vezano uz smanjivanje dužnosničkih položaja i povjeravanje poslova državne uprave županijama. Budući da se u komentaru ne navode konkretne "nedorečenosti, nejasnoće, tiskarske pogreške" na isti nije moguće obrazloženo odgovoriti, osim što se ukazuje na to da su u svakom tekstu nacrta prijedloga zakona moguće određene greške koje nastaju tehničkom obradom teksta, no koje će se prilikom lekture odgovarajuće ispraviti. Pojmovni sklop "provedba utvrđene politike Vlade" nije posebno definiran jer se radi o uvriježenom pojmovnom sklopu koji se koristi i u važećem Zakonu o sustavu državne uprave te ga stoga nije potrebno posebno objašnjavati, kao što se, primjerice, posebno ne objašnjavaju ni pojmovni sklopovi "politike Hrvatskoga sabora" ili "unutarnje politike" ili "vanjske politike" koji su sadržani i u Ustavu Republike Hrvatske. Nadalje, izraz "posebni propisi" koristi se kod upućivanja na materiju koja je uređena posebnim propisima, što uključuje i zakone i druge propise (uredbe, pravilnike), dok se izraz "posebni zakon" koristi u slučajevima gdje se utvrđuje da se iznimka od odredbi ovoga Zakona može propisati samo posebnim zakonom (dakle ne uredbom niti pravilnikom, odnosno drugim propisom). Izraz "ministar nadležan za" uz naznaku odgovarajućeg upravnog područja koristi se iz razloga što izmjene ustrojstva i djelokruga ministarstava imaju zasebnu dinamiku koja ne bi smjela utjecati na provedbu ovoga Zakona (primjerice, ministar nadležan za energetiku i ministar nadležan za zaštitu prirode su trenutno ista osoba, što ne znači da se radi o istom upravnom području niti da će ta upravna područja uvijek biti u nadležnosti istoga ministra) te se stoga ovlaštenja sadržana u glavnom dijelu propisa u pravilu vežu uz odgovarajuća upravna područja koja nisu podložna navedenim promjenama (opća uprava, politički sustav, službenički sustav i sl.) i funkciju (ministar). S druge strane, u prijelaznim odredbama ovlašćuje se konkretni ministar (ministar uprave prema važećem ustrojstvu i djelokrugu Ministarstva uprave) za obavljanje konkretnih radnji vezanih konkretnim zakonskim rokom. Opaske o "brzopletosti" i "nespretnom prepisivanju" nisu utemeljene budući da je Nacrt prijedloga zakona izrađivala Radna grupa sastavljena od predstavnika više ministarstava te predstavnika Ureda za zakonodavstvo Vlade RH, predstavnika socijalnih partnera (HUP-a i reprezentativnih sindikata), jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te akademske zajednice (profesora pravnih znanosti) te da je NP ZSDU već prošao postupak prethodnog usuglašavanja u okviru kojeg su uvaženi prijedlozi drugih središnjih tijela državne uprave.
31 Tajana Cvrtnjak PRIJEDLOG ZAKONA O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE Članak 11. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da javno tijelo uz nacrt prijedloga propisa obvezno objavljuje i obrazloženje prijedloga. Stavkom 4. istog članka je propisano da se savjetovanje s javnošću provodi u pravilu 30 dana. Primljeno na znanje Prima se na znanje.