Izvješće o provedenom savjetovanju - NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Željko Šintić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA - ako želimo sačuvati okoliš! Predlažem brisanje stavka 3. članka 16. ovog Zakona. Sve činjenice o plastičnim vrećicama i njihovim alternativama, 1. Plastična vrećica je više funkcionalni, lagani i čvrsti proizvod i pogodan je za sve primjene (vlažne, rasute, masne, prljave sadržaje) 2. Plastična vrećica nije ekološki problem, stvarni problem je naše, ljudsko ponašanje (i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja otpada, odvajanja i recikliranja). Nije moguće mijenjati ljudsko ponašanje uvođenjem naknada ili zabrana bilo kojeg materijala ili proizvoda. 3. Brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada. Prema istraživanju u Austriji, utvrđeno je da čine 0,2 % kućnog otpada, a istraživanjem u Velikoj Britaniji utvrđeno je da odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. 4. Ugljikov trag plastične vrećice je samo 0,05 % prosječnog ugljikovog traga čovjeka. Znanstvenici Denkstat instituta u Austriji su izračunali da prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine je jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. 5. U Hrvatskoj se procjenjuje da prosječni stanovnik godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica i proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. 6. Nakon što je u San Franciscu uvedena zabrana plastičnih vrećica, potrošnja papirnatih vrećica porasla je dvostruko no što je bila prije zabrane iz jednostavnog razloga što je gotovo svaki kupac za prenošenje iste količine kupljenih potrepština uzeo dvije ili tri papirnate vrećice, a ukupno je to četverostruko veći negativni utjecaj na okoliš. 7. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana, prosječni hrvatski potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih vrećica ili pamučnih torbi) čiji je utjecaj na okoliš znatno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica. 8. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, povećati će se potrošnja ostalih vrsta plastičnih vrećica. Treba pogledati Irski slučaj, kad su Irci uveli naknadu na plastične vrećice, potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. 9. Svaka, takozvana jednokratna plastična vrećica u stvarnom životu, u stvari, višekratno se koristi - najprije kad se potrepštine donose iz trgovine, zatim za zamatanje raznih proizvoda i stavljanje u hladnjak, ili za zamatanje ostalih stvari kao što je marenda, ili zamatanje stvari i pakiranje u putne torbe, i sl. te na kraju kao vrećica u kojoj bacamo smeće. 10. Plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima, mada je gotovo svo smeće koje smo bacili u plastičnim vrećicama. U jednom dobro organiziranom odlagalištu na otoku Krku, lokalnog komunalnog poduzeća Ponikve, plastične vrećice čine 2,9 % ukupno prikupljenog otpada. 11. Brojna istraživanja potvrđuju da ugljikov trag plastičnih vrećica je znatno niži od ugljikovog traga proizvoda za istu namjenu od drugih materijala. Papirnate vrećice imaju 10 puta veći staklenički utjecaj, faktor potrošnje prirodnih resursa papirnih vrećica je 62 puta veći od faktora plastičnih vrećica. 12. Procjena životnog ciklusa (LCA) potrošačkih vrećica koju je izradilo Britansko ministarstvo za zaštitu okoliša utvrdila je da plastična vrećica ima značajno manji indeks potencijala globalnog zatopljenja (GWP - Global Warming Potential). 13. Potrošnja sirovine za papirnate vrećice je 22 puta veća nego sirovine za proizvodnju plastičnih vrećica Izračun usporedbe među vrećicama različitih materijala: 14. Potrošnja sirovine…………………………………….- plastika 1, papir 22 > 22 puta više 15. Staklenički efekt………………………………………- plastika 3, papir 30 > 30 puta više 16. Faktor trošenja prirodnih resursa…………………..- plastika 0,0045, papir 0,25 > 62 puta više 17. Eutrofikacija (prihrana mora i vodenih tokova).......- plastika 0, papir 0,025 18. Potrošnja vode (za 1000 vrećica)………………….- manje od 1 litre za plastične vrećice ……………………………………………………………..- 3800 litara za papirnate vrećice > 17 puta više ……………………………………………………………..- 27000 litara za pamučne torbe > 135 puta više 19. Ili izračun na drugačiji način: - da bi se proizvela 1 tona polietilena od koje se može napraviti oko 200 000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode - da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode - da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica odnosno torba potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode. - za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode (dobro je poznat slučaj Aralskog mora - kojeg više nema) 20. Za proizvodnu plastične vrećice najčešće se kao sirovina koristi etilen (C2H4) - neotrovan plin koji nastaje kao nusprodukt u procesima rafinerijske prerade sirove nafte ili prirodnog plina. Etilen se koristi u procesu polimerizacije polietilena koji je sirovina za izradu plastičnih vrećica, a polietilena se za izradu jedne jednokratne plastične vrećice koristi 3 do 5 grama. 21. Sa ukupnu svjetsku proizvodnju plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (oko 50 % nafte troši se za transport, oko 32 % za grijanje - što znači da oko 82 % nafte jednostavno spalimo, 10 % potroši se za svu kemijsku industriju u sklopu koje je oko 5 % za proizvodnju ukupne plastike, a u čemu je 0,05 % za proizvodnju plastičnih vrećica) 22. Za proizvodnju 1 tone papira potroši se 3,5 tona drveta i tom prilikom upotrijebe se znatne količine opasnih i štetnih kemikalija kao što su natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonijev bisulfit, klor, titan dioksid, polialuminijev klorid. 23. U otpadnim vodama nakon proizvodnje papira pronađeni su teški metali. 24. Za proizvodnju platnenih vrećica odnosno torbi najviše se koristi pamuk. Pamuk se danas uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s ukupno 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. Pri uzgajanju pamuka otruje se godišnje 1 milijun ljudi, a umre oko 20 000. 25. Prema nalazima istraživača austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica s energijskog stanovišta je povoljnije nego kod papirnatih ili pamučnih vrećica odnosno torbi. Jedinični utrošak energije za plastičnu vrećicu je znatno niži, a na kraju životnog ciklusa, plastična vrećica se može energijski oporabiti. 26. Kada se plastične vrećice recikliraju u novi proizvod, tada se za taj proizvod koristi manje energije, a u slučaju da se iskorištene plastične vrećice spaljuju, zahvaljujući svojoj velikoj energijskoj vrijednosti, dobiva se velika količina toplinske energije. 27. Plastične vrećice kao i svi ostali plastični proizvodi imaju vrlo veliku energijsku vrijednost i danas se u modernim i optimiziranim procesima depolimerizacije koji jeftini i visoko učinkoviti mogu pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. 28. Istovremeno, valja zabilježiti da se za porizvodnju polietilena potroši 150 kJ/cm3, za proizvodnju čelika 250 kJ/cm3 i za proizvodnju aluminija 600 kJ/cm3. 29. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice odnosno torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Da bi se isti broj vrećica transportirao za papirnate i platnene treba najmanje 7 do 20 puta više kamiona. 30. Računica je jednostavna: ukoliko prosječni hrvatski stanovnik potroši oko 200 vrećica godišnje to na naš broj znači da Hrvati godišnje potroše oko 900 miliona plastičnih vrećica. Da bi prevezli te vrećice od proizvođača do mjesta potrošnje - trgovina, potrebno je oko 335 šlepera. Za isti taj broj papirnatih vrećica potrebno je oko 6000 šlepera, a za platnene vrećice odnosno torbe čak i do 9825 šlepera, ali o druga dva slučaja vozili bi od neke uvozne luke do trgovina, jer se papirnate i platnene ne proizvode u Hrvatskoj. Računica za Sjedinjene Američke Države je još drastičnija: Sjedinjene Američke Države koje imaju 310 miliona stanovnika, godišnje potroše 62 milijarde plastičnih vrećica. Jedan prosječni šleper može prevesti oko 2,7 miliona plastičnih vrećica, odnosno 150000 papirnatih vrećica ili 92000 pamučnih vrećica odnosno torbi, što znači da u Sjedinjenim Američkim Državama za prijevoz plastičnih vrećica treba 22963 šlepera, za papirnate vrećice 413333 šlepera (odnosno 18 puta više nego za isto broj plastičnih vrećica) i za platnene vrećice odnosno torbe 673913 šlepera (29 puta više nego za isti broj plastičnih vrećica). Evo, slične računice prikazane na drugi način: U jedan 20 stopni kontejner stane: - Jednokratnih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-HD-a)………….1 800 000 - Višekratnih, debljih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-LD-a……..300 000 - Polipropilenskih vrećica (onih čvršćih)…………………………….....45 000 - Papirnih vrećica s ručkama……………………………………………65 000 - Pamučnih vrećica odnosno torbi………………………………………72 000 - Jutene vrećice odnosno torbe………………………………………….25 000 - Torbe od tkanog polipropilena (tzv. green bag).……………………..42 000 - Poliesterske torbe (čvršće, višekratne torbe)………………………..55 000 31. A prethodna računica automatski znači toliko puta veću potrošnju goriva, veću emisiju CO2 i ostalih ispušnih plinova u atmosferu i isto toliko puta više troškova prijevoza te nepotrebnog opterećenja i oštećivanja skupe cestovne infrastrukture. 32. Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice, nužno će doći do povećane potrošnje višekratnih plastičnih vrećica, tako i papirnih i platnenih, koje su višestruko voluminoznije, što automatski znači da će se u tom omjeru povećati i otpad na našim odlagalištima. Voluminozniji otpad u konačnici rezultira povećanim troškovima odvoza i zbrinjavanja otpada. 33. Slijedom uvođenje visokih nameta na plastične vrećice u Irskoj, kojom prilikom je došlo do 90 %-tnog smanjenja potrošnje tih vrećica, nije došlo ni do kakvog smanjenja otpada na irskim odlagalištima. 34. Uvođenje nameta ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, preusmjeriti će potrošače na korištenje papirnatih vrećica, višekratnih plastičnih vrećica, platnenih torbi ili višekratnih torbi također od plastike, koje su sve značajno skuplje i to dovodi do povećanja troškova života. U trgovačkim centrima sada kupci sami biraju voće ili povrće i sami ih pakiraju u one tanke plastične vrećice, ali njihovom zabranom taj posao pakiranja trebati će odraditi radnici trgovine u drugu skuplju i voluminozniju ambalažu (npr. polistirenske tacne i plastične folije za zamatanje), što opet dovodi do poskupljenja ambalaže i rada u trgovinama te slijedom toga i povećanja troškova života potrošača. 35. Povećanje korištenja višekratnih vrećica i platnenih torba, kao i ostalih višekratnih plastičnih torba, cekera, košara i sličnog, dolazi do povećane opasnosti od nehigijenskih uvjeta i kontaminacije bakterijama (npr. norovirusom) kupljenih potrepština, posebno vlažnih produkata. 36. A da bi održali kakvu takvu higijenu naših višekratnih vrećica i torbi, iste treba redovito čistiti i prati, a to znači povećanu potrošnju skupe energije, vode za pranje, zagađenje iste raznim opasnim deterdžentima i kemikalijama te povećanje količina otpadnih voda koje sadrže ostatke deterdženata, što pak znači povećanu eutrofikaciju mora i vodenih tokova. 37. Uvođenje naknada na jednokratne plastične vrećice ili čak zabrana, značajno će se negativno utjecati na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativan utjecaj na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. 38. Recikliranje iskorištenih plastičnih proizvoda na kraju njihovog uporabnog vijeka znači da će se sačuvati prirodni resursi odnosno sirovine i uštedjeti energija pri proizvodnji novih proizvoda iz reciklata. Poznato je da je plastika = sirovina + energija. Recikliranjem plastike štedimo i sirovine i energiju. 39. Bez sustava recikliranja, koji će uvođenjem naknada i zabrana biti ugrožen, gube se i sve ostale prednosti plastike i plastičnih proizvoda. Gube se ne samo sirovine i energija već i svi pozitivni efekti sustava recikliranja koji donose pozitivne ekonomske i ekološke efekte. 40. Danas je u Hrvatskoj oko 60 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice u kojima je zaposleno skoro 2000 radnika. Sve te male proizvodnje, da bi bile konkurentne jeftinom i sve kvalitetnijem uvozu iz Kine morale su u posljednjim godinama značajno investirati u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. U pravilu su u tome uspjeli, ali su se kreditno zadužili. Naravno, nije njihov proizvodni program samo plastične vrećice, već i druge ambalažne folije, ali s tako nepovoljnim tržišnim uvijetima i opterećenim poslovanjima, skupim kreditima i skupoj energiji, i najmanji poremećaj može dovesti do zatvaranja ukupne proizvodnje. Jer prostora za uštede, restrikcije i smanjivanja jednostavno više nema. 41. Ukoliko se u Hrvatskoj želi poštivati odluka Europske komisije, koja će najvjerojatnije prepustiti svakoj zemlji članici samostalnu odluku hoće li uvesti naknadu ili zabranu, Hrvatska ne treba uvoditi dodatnu naknadu jer se na plastične vrećice već plaća naknada. Trenutno važećim, ali i prijedlogom novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, svaki proizvođač (odnosno onaj koji ambalažu stavlja na tržište - a to bi trebali biti uvoznici i trgovci) plaća naknadu za zbrinjavanje od 1500 kuna za svaku tonu plastičnih vrećica stavljenu na hrvatsko tržište. Na žalost, za one ekološki znatno štetnije papirnate vrećice plaća se 375 kn, a za platnene vrećice samo 150 kn po toni. 42. Oporezivanje ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica nisu nijednim stručnim i znanstvenim dokazom potkrepljeni niti dokazani. Nema tu nikakve ekološke, energijske, ekonomske, higijenske, zdravstvene, tržišne prednosti. Objašnjenja zagovaratelja oporezivanja i zabrana kao i političara koji donose takve odluke jednostavno su lažna, senzacionalistička, temelje se na krivim postavkama, netočnim i lažnim informacijama ili sa sasvim nekom drugom svrhom ili interesom u pozadini (interesi raznih lobija, zarade, osiguranje nekih vlastitih interesa, zaštita uvoznika, nekih drugih proizvodnji), a nikako interesima zaštite okoliša i brige za zdravlje ljudi i očuvanje biljnog i životinjskog svijeta te očuvanje nacionalne ekonomije. Takve odluke jednostavno su populističko dodvoravanje neinformiranoj ili namjerno krivo i lažno informiranoj javnosti, odnosno glasačkoj bazi koja je kroz duže vrijeme pripremana za takva rješenja. | Nije prihvaćen | Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog odbija se prijedlog brisanja članka 16. stavka 3. ovog prijedloga Zakona. |
| 2 | Željko Šintić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA! Predlaže se odgoda usvajanja Zakona u naredne dvije godine. Prvenstveno, zbog pandemije koronavirusa, jer se sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi buduće potrebe i mogućnosti, a i u postupanju s otpadom može doći do značajnih promjena. Tokom epidemije, neke od država su ukinule dotadašnju zabranu korištenja jednokratnih proizvoda i trenutačno nije jasno mogu li se takve ugroze zaustaviti bez jednokratnih proizvoda. Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britaniji odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Provedbom prijedloga odgode usvajanja zakona doveli bi se u pitanje rokovi za prijenos odredbi direktiva te se stoga taj dio prijedloga odbija. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 3 | Željko Šintić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Koji je razlog donošenja zabrane plastičnih vrećica? Da li je netko prije donošenja prijdloga ovog Zakona pitao struku za mišljenja te da li su pregledane brojne studije koje su izrađene za navedenu temu, a u kojima je dokazano da plastične vrećice imaju najmanji štetni utjecaj na okoliš?! Niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. Zaključno, ukidanje plastičnih vrećica nema smisla! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 4 | Željko Šintić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Koji je razlog donošenja zabrane plastičnih vrećica? Da li je netko prije donošenja prijdloga ovog Zakona pitao struku za mišljenja te da li su pregledane brojne studije koje su izrađene za navedenu temu, a u kojima je dokazano da plastične vrećice imaju najmanji štetni utjecaj na okoliš?! Niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. Zaključno, ukidanje plastičnih vrećica nema smisla! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 5 | ZVONIMIR POPOVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: -Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. -Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. -Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. -Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 6 | Zrinka Jurišanec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Mislim da bismo trebali ići prema ukidanju korištenja plastike i plastičnih vrećica. Dodatno zagađuje okoliš i ugrožavamo sami sebe i druga živa bića. Platnene torbe možemo koristiti puno duže, te ih se neće, vjerujem, tako olako odmah odbaciti, kao što je to često slučaj sa plastičnim vrećicama (istina, dosta toga ovisi i o svijesti svakoga od nas). | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 7 | Zoran Vranjican | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 8 | ZORAN LALIĆ | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
| 9 | ZORAN LALIĆ | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus – ne samo za troškove skupljanja, nego pokrivanje troškova: – mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, – skupljanja otpada, prijevoza i obrade, – čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, – prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratnih alternativa te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a – do kraja 2021. godine. | Prihvaćen | Odredbe izmijenjene. Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
| 10 | ZORAN LALIĆ | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Sustav povratne naknade proširiti na druge predmete, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 11 | ZORAN LALIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 12 | ZORAN LALIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 13 | ZORAN LALIĆ | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje. Treba brisati alineju 6. i 7. stavka 1. članka 58. s obzirom na zabranu laganih plastičnih vrećica za nošenje. | Prihvaćen | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona. |
| 14 | ZORAN LALIĆ | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 15 | Zoran Eđut | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U Članku 16., predlaže se brisanje stavka kojim se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Nacrt zanemaruje inozemna istraživanja, kao što je dansko Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags (2019.), gdje se, između ostalog, dokazalo da je alternative plastičnim vrećicama potrebno iskoristiti vrlo velik broj puta da bi opravdale potrošnju resursa. Primjerice, vrećica od običnog pamuka treba se nositi do 7.100 puta kako bi se „nadoknadio“ utjecaj njene proizvodnje na okoliš, a vrećica od organskog pamuka mora se upotrijebiti čak do 20.000 puta (dakle, svakodnevno, gotovo 55 godina). Vrećicu za nošenje u istom je kontekstu dovoljno ponovno iskoristiti kao vrećicu za smeće nakon što prestane služiti prvotnoj svrsi. Plastični otpad je osim toga potreban u kružnom gospodarstvu, koje bi Republika Hrvatska trebala uspostaviti, prema uzoru država po veličini i naseljenosti sličnih nama, poput Finske. Dakle, treba težiti smanjivanju plastičnog otpada, ali ne posezati za zabranama. Osim toga, zabrana plastičnih vrećica za nošenje bi negativno utjecala i na postojeće stanje hrvatskog gospodarstva, koje je sada dodatno opterećeno posljedicama epidemije koronavirusa. Bez stvarne potrebe bi se ugrozilo 800 radnih mjesta, u tvrtkama koje se često nalaze u manje razvijenim regijama Republike Hrvatske. Hrvatska je prošle godine proizvela 26.586 tona plastičnih vrećica, izvezla 15.755 tona, a uvezla preko 10.200 tona, što čini vrlo mali udio u ukupnoj europskoj količini. EU ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, nego države članice trebaju poduzimati mjere za postizanje održivog smanjenja njihove potrošnje, dok implementacija EU Strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu zahtjeva ugradnju reciklata u sve nove proizvode od plastike, ne samo vrećice. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija |
| 16 | Zora Pernar | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA!!! Predlaže se odgoda usvajanja Zakona u naredne dvije godine. Prvenstveno, zbog pandemijekoronavirusa, jer se sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi buduće potrebe i mogućnosti, a i u postupanju s otpadom može doći do značajnih promjena. Tokom epidemije, neke od država su ukinule dotadašnju zabranu korištenja jednokratnih proizvoda i trenutačno nije jasno mogu li se takve ugroze zaustaviti bez jednokratnih proizvoda. Umjesto zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih za nošenje, predlaže se njihovo oporezivanje i stvaranje preduvjeta za ponovno korištenje. Također, vezano uz Plan gospodarenja s otpadom, do 1. siječnja 2020. smo trebali reciklirati 50 % komunalnog otpada, a trenutno smo na trenutno smo ispod 30 %. Strategijom razvoja se planira stupanj reciklaže od 55 % do 2030. I dalje se planiraju regionalni centri gospodarenja s otpadom po starim smjernicama, s velikim odlagalištima, iako se spomenutom Strategijom planira smanjenje odlaganja na samo 10 % u narednih desetka godina. Nadalje, nedavno je potpisan ugovor sa Svjetskom bankom, kako bi se do 2022. u postojeći Plan ugradile smjernice kružnog gospodarstva, što će zahtijevati i promjene u Zakonu. Vlada je uz to donijela odluku o izradi Studije – kamo s proizvedenim gorivom iz regionalnih centara, a ispunjenje te obaveze će također zahtijevati promjene u ovom Zakonu. U interesu je svih dionika da zakonski okvir u ovom području bude stabilan, precizan i utemeljen na znanstvenim činjenicama te iskustvima drugih (uspješnijih) država. Česte izmjene pogoduju pravnoj nesigurnosti i nemogućnosti planiranja ulaganja, posebno u slučaju domaćih proizvođača plastičnih proizvoda, prije svega ambalaže/vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 17 | Zora Pernar | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA!!! Predlaže se odgoda usvajanja Zakona u naredne dvije godine. Prvenstveno, zbog pandemijekoronavirusa, jer se sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi buduće potrebe i mogućnosti, a i u postupanju s otpadom može doći do značajnih promjena. Tokom epidemije, neke od država su ukinule dotadašnju zabranu korištenja jednokratnih proizvoda i trenutačno nije jasno mogu li se takve ugroze zaustaviti bez jednokratnih proizvoda. Umjesto zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih za nošenje, predlaže se njihovo oporezivanje i stvaranje preduvjeta za ponovno korištenje. Također, vezano uz Plan gospodarenja s otpadom, do 1. siječnja 2020. smo trebali reciklirati 50 % komunalnog otpada, a trenutno smo na trenutno smo ispod 30 %. Strategijom razvoja se planira stupanj reciklaže od 55 % do 2030. I dalje se planiraju regionalni centri gospodarenja s otpadom po starim smjernicama, s velikim odlagalištima, iako se spomenutom Strategijom planira smanjenje odlaganja na samo 10 % u narednih desetka godina. Nadalje, nedavno je potpisan ugovor sa Svjetskom bankom, kako bi se do 2022. u postojeći Plan ugradile smjernice kružnog gospodarstva, što će zahtijevati i promjene u Zakonu. Vlada je uz to donijela odluku o izradi Studije – kamo s proizvedenim gorivom iz regionalnih centara, a ispunjenje te obaveze će također zahtijevati promjene u ovom Zakonu. U interesu je svih dionika da zakonski okvir u ovom području bude stabilan, precizan i utemeljen na znanstvenim činjenicama te iskustvima drugih (uspješnijih) država. Česte izmjene pogoduju pravnoj nesigurnosti i nemogućnosti planiranja ulaganja, posebno u slučaju domaćih proizvođača plastičnih proizvoda, prije svega ambalaže/vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 18 | Zora Pernar | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA!!! Predlaže se odgoda usvajanja Zakona u naredne dvije godine. Prvenstveno, zbog pandemijekoronavirusa, jer se sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi buduće potrebe i mogućnosti, a i u postupanju s otpadom može doći do značajnih promjena. Tokom epidemije, neke od država su ukinule dotadašnju zabranu korištenja jednokratnih proizvoda i trenutačno nije jasno mogu li se takve ugroze zaustaviti bez jednokratnih proizvoda. Umjesto zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih za nošenje, predlaže se njihovo oporezivanje i stvaranje preduvjeta za ponovno korištenje. Također, vezano uz Plan gospodarenja s otpadom, do 1. siječnja 2020. smo trebali reciklirati 50 % komunalnog otpada, a trenutno smo na trenutno smo ispod 30 %. Strategijom razvoja se planira stupanj reciklaže od 55 % do 2030. I dalje se planiraju regionalni centri gospodarenja s otpadom po starim smjernicama, s velikim odlagalištima, iako se spomenutom Strategijom planira smanjenje odlaganja na samo 10 % u narednih desetka godina. Nadalje, nedavno je potpisan ugovor sa Svjetskom bankom, kako bi se do 2022. u postojeći Plan ugradile smjernice kružnog gospodarstva, što će zahtijevati i promjene u Zakonu. Vlada je uz to donijela odluku o izradi Studije – kamo s proizvedenim gorivom iz regionalnih centara, a ispunjenje te obaveze će također zahtijevati promjene u ovom Zakonu. U interesu je svih dionika da zakonski okvir u ovom području bude stabilan, precizan i utemeljen na znanstvenim činjenicama te iskustvima drugih (uspješnijih) država. Česte izmjene pogoduju pravnoj nesigurnosti i nemogućnosti planiranja ulaganja, posebno u slučaju domaćih proizvođača plastičnih proizvoda, prije svega ambalaže/vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje naknade gospodarenja otpadom za određene proizvode urediti će se podzakonskim aktima. |
| 19 | zijah mahmutspahić | IX. POSEBNE KATEGORIJE OTPADA, Članak 87. | Predlažem da se čl.87. stv.1. izmijeni na način da u konačnici isti glasi "Gospodarenje otpadnim muljem koji nastaje radom UPOVa propisuje Ministar pravilnikom uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu." Na ovaj način utvrdila bi se obveza izrade jedinstvenog pravilnika za gospodarenje otpadnim muljem koji nastaje radom UPOVa". | Nije prihvaćen | Propisuje se korištenje mulja u poljoprivredi, a u slučaju potrebe pitanje se može urediti podzakonskim aktom |
| 20 | zijah mahmutspahić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, IX. POSEBNE KATEGORIJE OTPADA | Predlažem da se čl.85. stv.1 toč.1. pridoda i "otpadni mulj koji nastaje radom UPOVa", kao jedan od tokova otpada koje ovaj Zakon prepoznaje kao posebnu kategoriju otpada (tako je bilo i do sada, nije uopće jasno iz kojeg materijalnog razloga je otpadni mulj koji nastaje radom UPOVa izbačen iz grupe "posebne kategorija otpada"???) . | Nije prihvaćen | Za mulj koji nastaje radom UPOV-a nije propisan zaseban sustav gospdaorenja, već se pravilnikom uređuje mogućnost njegovog korištenja u poljoprivredi |
| 21 | zijah mahmutspahić | Pojmovi, Članak 4. | Vezano za čl.4. stv.1. toč.4. "centar za gospodarenje otpadom" mislim da ga ne bi trebalo ograničavati na "sklop više ........za obradu komunalnog otpada" već da bi se trebalo omogućiti da se na njemu pored komunalnog otpada obrađuju i pojedini tokovi otpada iz skupine posebne kategorije otpada, kada se to utvrdi u planu gospodarenja otpadom nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave ili Grada Zagreba. Na taj način bi se omogućilo da se na lokacijama CGO npr. kompostira otpadni mulj koji je nastao radom UPOVa ili da se na lokacijama CGO grade postrojenja za solarno sušenje otpadnog mulja koji je nastao radom UPOVa. Jednako tako, predlažem da se u toč.16. ovog članka ne koristi termin "kanalizacijski mulj" ili u toč. 70. "mulj" već da se jednoznačno u ovom Zakonu govori o "otpadnom mulju koji nastaje radom UPOVa". Uputno bi bilo, u tom smislu, u samom članku 4. imati kao posebno utvrđeni pojam kroz novododanu toč. 76. - definiciju ovog otpada sa tim nazivom. | Nije prihvaćen | Definicija CGO-a određuje namjenu CGO-a i svrhu koju se istim treba postići, ali ne određuje više od toga. Pitanje tehnologija koje se koriste u CGO-u se ne propisuje zakonom. Dodatno, misšljenja smo da se određena ovlast ili obveza ne bi smjela propisivati „širenjem definicije“ već provedbenom odredbom. Razrada nužnih pojmova, npr. mulja provesti će se u sklopu podzakonskih akata. |
| 22 | ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Apsolutno podržavamo zabranu korištenja plastičnih vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 23 | Zero waste Croatia | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Kao predstavnica inicijative Zero waste Croatia i osoba koja uspješno dulje od tri godine živi bez otpada, zalažem se za zabranu plastičnih vrećica i jednokratne plastike na temelju vidljivih dokaza o štetnosti plastičnog zagađenja ekosustava. Naš planet nije stvoren samo za ljude nego i za ostale živuće vrste te buduće generacije. Ljudski utjecaj treba postati održiv zbog okolišnog zdravlja, ali i zbog opstanka ekosustava. Plastiku je moguće zamijeniti ekološki prihvatljivim materijalima i dugotrajnim proizvodima. Platnene torbe od recikliranog pamuka su samo jedan od primjera, a ima ih daleko više. Recimo "Ne" jednokratnoj plastici - od pojedinca do proizvođača. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 24 | ZELENA AKCIJA | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Predmetni čl. 8 očito se referira na čl. 196 Kaznenog zakona kojim se određuje što se smatra kaznenim djelom ilegalne pošiljke otpada ako se radi o količini koja je veća od neznatne: "(1) Tko protivno propisima u jednoj ili više naizgled povezanih pošiljaka izvrši nedozvoljeni promet otpadom u količini koja je veća od neznatne, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. (2) Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, sakuplja, skladišti, obrađuje, uvozi, izvozi ili prevozi otpad ili posreduje u tome ili s njim uopće gospodari ili postupa na način koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine." Čl. 8 nacrta Zakona o gospodarenju otpada (ZOGO) nastoji se razgraničiti koja bi se ilegalna pošiljka smatrala kaznenim djelom, a koja bi se pošiljka smatrala prekršajnim djelo. To se čini na način da se određuje da se neznatnom količinom otpada smatra ilegalna pošiljka otpada "do količine od 1000 kg opasnog otpada odnosno do količine od 10 000 kg neopasnog otpada." Iz čl. 8 st.2 ZOGOa. Pritom se u čl. 8 st.1 ZOGOa navodi da da je neznatna količina otpada ona koja "ne može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi." Ova dva članka su očito kontradiktorna, jer zdravim razumom se može zaključiti da primjerice 900 kg ilegalno prevezenog opasnog otpada ili 9000 kg ilegalno prevezenog neopasnog otpada može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi. Čl. 8 ZOGOa je posebno osjetljiv jer bi se njime odredilo postupanje državnih odvjetništva, policije kao i prekršajnih i kaznenih sudova prilikom procesuiranja ilegalnih pošiljaka otpada i odlučivanja što će smatrati prekršajnim a što kaznenim djelom ilegalne pošiljke otpada. Ovim člankom se zapravo preciznije definira pravni standard "neznatne" količina otpada iz čl. 196 Kaznenog zakona. Stoga, postavljamo pitanje na koji način se i iz kojih se razloga došlo do toga da se neznatnom količinom smatra ilegalna pošiljka otpada do količine od 1000 kg opasnog otpada odnosno do količine od 10 000 kg neopasnog otpada? Smatramo da je navedena količina otpada postavljena kao prevelika količina, te da bi se i manje količine ilegalno opasnog i neopasnog prevezenog otpada trebale tretirati kao kazneno djelo, iz razloga što i manje količine otpada mogu trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi. | Primljeno na znanje | Odredba je na snazi od 2015. godine i propisana je Pravilnikom o katalogu otpada, a primjedba ne sadrži jasni i provedivi prijedlog. |
| 25 | ZELENA AKCIJA | XII. PLANSKI DOKUMENTI U GOSPODARENJU OTPADOM, Članak 103. | Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Županijski planovi moraju biti usklađeni s planovima JLS. | Nije prihvaćen | Lokalna komunalna poduzeća mogu sudjelovati u izradi županijekog PGO |
| 26 | ZELENA AKCIJA | Uklanjanje otpada, Članak 141. | (2) Ako osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru) ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad izvan lokacije gospodarenja otpadom ili osobi za koju se može dokazati da je otpad odbacila izvan lokacije gospodarenja otpadom. U velikom broju slučajeva nepropisnog odlaganja otpada na privatnim parcelama, vlasnici nisu ti koji su taj otpad odložili, te je kontraproduktivno izricanje mjere uklanjanja otpada vlasniku parcele za nešto što nije napravio. Stoga je, ukoliko se utvrdi da vlasnici nisu i počinitelji, potrebno dati više ovlasti komunalnim redarima kako bi se jasno utvrdio stvarni identitet počinitelja kojima bi se izrekle odgovarajuće mjere uklanjanja otpada te kako bi se sankcionirali na licu mjesta (npr. pristup bazi kako bi se preko registarskih oznaka utvrdio vlasnik vozila kojim je otpad odbačen i sl.). (5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada. Kako bi se osiguralo da uklanjanje nepropisno odloženog otpada kojeg poznati počinitelj ne ukloni u propisanom roku, te uklanjanje koje obavljaju Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne padne na teret jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, potrebno je odrediti da se trošak zbrinjavanja otpada naplati poznatom počinitelju te u tom smislu Komunalnim redarima dati ovlasti kako bi se odgovarajuće primjenio čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku koji glasi; “1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. (3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. (4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.” | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
| 27 | ZELENA AKCIJA | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari isl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 28 | ZELENA AKCIJA | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 29 | ZELENA AKCIJA | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Članak 132. (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
| 30 | ZELENA AKCIJA | Opće odredbe, Članak 112. | (3) Ministar naredbom može zabraniti isporuku u Republiku Hrvatsku otpada namijenjenog oporabi spaljivanjem radi zaštite integrirane mreže za obradu miješanog komunalnog otpada, ako je izvjesno da bi se zbog takvih isporuka otpad koji nastaje u Republici Hrvatskoj morao zbrinuti na način koji nije usklađen s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Potrebno je definirati da je zabranjeno u RH uvoziti bilo kakvu vrstu komunalnog otpada namijenjenu oporabi spaljivanjem, s obzirom da RH nema adekvatne uvjete, a i bilo kakva vrsta spaljivanja ugrozila bi ciljeve koje RH mora ispuniti, a tiču se recikliranja i ponovne uporabe komunalnog otpada. | Nije prihvaćen | Odredbe o zabrani su dorađene |
| 31 | ZELENA AKCIJA | Sanacija lokacije onečišćene otpadom, Članak 107. | (1) Sanaciju lokacije onečišćene otpadom utvrđenu Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske osigurava Republika Hrvatska. Potrebno je definirati da RH osigurava sanaciju i drugih lokacija koje su značajno onečišćene otpadom i za koje ne postoje drugačiji uvjeti sanacije, a ne samo za lokacije koje su definirane Planom gospodarenja otpadom RH. | Nije prihvaćen | Na navedeno se primjenjuje „onečišćivač plaća“, te prekršajne odredbe ili odredbe Kaznenog zakona, a PGORH se dopunjuje po potrebi |
| 32 | ZELENA AKCIJA | Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, Članak 106. | (3) Plan iz stavka 2. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i o tome obavještava Ministarstvo. (5) Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba objavljuje se u službenom glasilu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Prihvaćen | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
| 33 | ZELENA AKCIJA | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
| 34 | ZELENA AKCIJA | Povratna naknada, Članak 99. | (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
| 35 | ZELENA AKCIJA | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
| 36 | ZELENA AKCIJA | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Članak 94. Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. (4) Fond može sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visoko učinkovitog recikliranja. Potrebno je proširiti ovaj stavak te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
| 37 | ZELENA AKCIJA | Savjeti za posebnu kategoriju otpada, Članak 93. | Potrebno je među stručne predstavnike odrediti i stručnjake iz organizacija civilnog društva koje aktivno prate i rade na navedenoj temi zajedno s gradovima, općinama i inozemnim organizacijama. | Nije prihvaćen | Organizacije civilnog društva, općenito, ne obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom niti su proizvođači proizvoda, stoga i nema razloga da budu imenovane za članove savjeta, a pitanje sudjelovanja se može, prema potrebi, urediti poslovnikom |
| 38 | ZELENA AKCIJA | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Potrebno je dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus - ne samo za troškove skupljanja, već i pokrivanje troškova: mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, skupljanja otpada, prijevoza i obrade, čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratne alternative te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Također, potrebno je osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a -do kraja 2021. godine. Potrebno je uvesti i naknadu za eko-modulacije (kao npr. Francuska). To znači da proizvođači plaćaju diferenciranu naknadu prema načinu na koji njihovi proizvodi zadovoljavaju okolišne kriterije, kao što su količina upotrijebljenog materijala, ugradnja recikliranih materijala, upotreba obnovljivih resursa kojima se održivo upravlja, trajnost, mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari. | Prihvaćen | Odredbe izmijenjene. Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
| 39 | ZELENA AKCIJA | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | (1) Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada iz kućanstva te iz drugih izvora, ako je takvo sakupljanje određeno najboljim raspoloživim tehnikama, uspostavljena je radi doprinosa Republike Hrvatske samodostatnom zbrinjavanju i oporabi miješanog komunalnog otpada Europske unije kao cjeline. Potrebno je defnirati da sukladno poštivanju zakonskog načela blizine JLS trebaju imati mogućnost obrade miješanog otpada na svojem području u ekološki prihvatljivim postrojenjima koje isključuju pripremu otpada za spaljivanje i suspaljivanje, kao i samo spaljivanje i suspaljivanje, već iz miješanog otpad izvlače reciklante, ostatak pretvaraju u sirovinu za novu industrijsku proizvodnju, a krajnji minimalni neuporabljivi ostatak inertiziraju u masu koja se potom sigurno zbrinjava odlaganjem na za to uređenom platou ili koristi za prekrivanje postojećeg odlagališta. (2) Blizina i samodostatnosti iz stavka 1. ovoga članka ne podrazumijeva da se u Republici Hrvatskoj moraju nalaziti postrojenja za svu konačnu oporabu otpada. Potrebno je definirati da se ne smije miješani otpad izvoziti izvan EU jer brojna postrojenja u zemljama koje nisu dio EU nemaju adekvatne uvjete za zbrinjavanje tog otpada. Također, potrebno je defnirati da se ne smije uvoziti miješani otpad iz drugih zemalja za obradu u RH. (4) Integrirana mreža postrojenja iz stavka 1. ovoga članka mora omogućiti učinkoviti transport otpada, kad je nužno i putem pretovarnih stanica na kojima se obavlja skladištenje, priprema i pretovar otpada za prijevoz prema postrojenju za obradu otpada, te obradu miješanog komunalnog otpada postupkom oporabe ili zbrinjavanja u najbližem odgovarajućem postrojenju, najprikladnijim postupkom i tehnologijom kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i javnog zdravlja. Potrebno je defnirati “najprikladnijim postupkom i tehnologijom kako bi se osigurala najviša moguća razina zaštite okoliša i javnog zdravlja”. | Nije prihvaćen | Sustav CGO-a će osigurati obradu preostalog MKO, pri čemu Zakon ne propisuje tehnologije koje će se koristiti, već je korištenje tih tehnologija uvjetovano prvenstvenim redom gospdoarenja otpadom |
| 40 | ZELENA AKCIJA | Glomazni otpad, Članak 82. | Potrebno je dedinirati da je davatelj usluge dužan barem 2x godišnje preuzeti glomazni otpad Također, potrebno je definirati da korisnici usluge glomazni otpad besplatno mogu neograničeno puta godišnje predati u centar za ponovnu uporabu na području JLS, kao i neograničen broj puta u reciklažnom dvorištu. | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da je jednom godišnje bez naplate dostatno, a više od navedenog se naplaćuje. Naplata predaje u CPU nije uređena ovim propisom, a predaja u rec.dvorište nije ograničena. |
| 41 | ZELENA AKCIJA | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju | Primljeno na znanje | Odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
| 42 | ZELENA AKCIJA | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | (2) Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje miješanog komunalnog otpada mora se odrediti na način da je spremnik primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge. (3) Primjerenost potrebe pojedinog korisnika javne usluge ne može se ocjenjivati temeljem površine ili obujma nekretnine iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
| 43 | ZELENA AKCIJA | Ugovor o korištenju javne usluge, Članak 75. | Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Za navedeno je propisana suglasnost izvršnog rijela JLS kao i prethodna javna rasprava |
| 44 | ZELENA AKCIJA | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | (3) Obvezna minimalna javna usluga je minimum sredstava koje je potrebno osigurati radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu Potrebno je definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava motiviranost korisnika da pravilnim postupanjem utječu na varijabilni dio cijene. | Nije prihvaćen | Pitanje se može dodatno urediti Odlukom JLS. |
| 45 | ZELENA AKCIJA | Cijena Javne usluge, Članak 72. | (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS. |
| 46 | ZELENA AKCIJA | Ugovorna kazna , Članak 70. | (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Zajedničko korištenje spremnika podrazumjeva i zajedničku odgovornost, ako se ne ustanovi drugačije, dok se pitanje „kamera“ i dr. može urediti sporazumom korisnika. |
| 47 | ZELENA AKCIJA | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | (1) Davatelj usluge je dužan 7. osigurati uvjete kojima se ostvaruje pojedinačno korištenje javne usluge neovisno o broju korisnika usluge koji koriste zajednički spremnik Potrebno je nadodati uvjete kojima se ostvaruje i pojednični obračun količine otpada čime se postiže individualizirana naplata. 12. predati miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom sukladno Planu Umjesto naređivanja da predaju miješani otpad u CGO, potrebno je omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim modularnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. (4) Korisnik usluge je dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku s obzirom da je potrebno omogućiti i predaju otpada u vrećicama ne samo u spremnicima. 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku jer korisnici usluge ne mogu odgovarati za štete u/oko spremnika kojeg dijele s drugim korisnicima jer ne mogu non-stop pratiti kakvo je stanje. Potrebno je propisati da se omogući kontrola putem kamera ili na drugi način kada je riječ o zajedničkom korištenju spremnika od strane više korisnika usluge (npr. višestambene zgrade) kako bi se utvrdili prekršitelji i kako se korisnici koji nisu ništa skrivili ne bi dodatno opterećivali nepravednim nametima i drugim oblicima kazni. | Nije prihvaćen | Odredbe o obračunu su „individualizirane“. Prijdlog u svezi obveze predaje otpada u CGO, u današnjim okolnostima na razini RH nije praktično provediv. Pitanje korištenja „vrećica“ je određeno korištenjem defincije „spremnika“ iz članka 4. Zajedničko korištenje spremnika podrazumjeva i zajedničku odgovornost, ako se ne ustanovi drugačije, dok se pitanje „kamera“ i dr. može urediti sporazumom korisnika. |
| 48 | ZELENA AKCIJA | Kriterij obračuna količine otpada, Članak 65. | Kriterij obračuna količine otpada iz članka 64. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je: 1. masa predanog miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju izražena u kilogramima ili 2. volumen spremnika otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. S obzirom da se ovakve odredbe iz prošlog Zakona iz 2013. interpretiraju na različite načine među kojima su i određeni načini koji ne poštuju zakonsko načelo onečiščivač plaća, potrebno je jasnije definirati da se volumen spremnika odnosi na volumen koji odgovara potrebama građana te da broj pražnjenja ovisi o tome koliko često korisnici iznesu spremnik na pražnjenje. Ukoliko je riječ o višestambenoj zgradi jedino pravedno je vaganje mase otpada ili evidentiranje broja individualiziranih vrećica ubačenih u spremnik za miješani otpad ili broja pražnjenja individualiziranih spremnika manje litraže. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika za miješani otpad potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Nije prihvaćen | Pitanje je uređeno i postojećim Zakonom i ovim prijedlogom, a za krešenje odredbi su propisane prekršajne odredbe |
| 49 | ZELENA AKCIJA | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: - glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava. Nadodati vršiti uslugu naplate prema načelu onečiščivač plaća. | Nije prihvaćen | Zakonom se propisuje minimum, a o potrebi korištenja usluge odlučuje korisnik usluge, dok je glomazni otpad uređen člankom 82. Prijedlog dodavanja izraza „vršiti uslugu naplate prema načelu on" se odbija jer nema potrebe propisivati dodatnu „uslugu naplate“. |
| 50 | ZELENA AKCIJA | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | (1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su: - mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske - mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi - mora se obraditi postupkom recikliranja najmanje mase materijala u ambalažnom otpadu 60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvo Potrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020. - razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. - od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje. Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. | Prihvaćen | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona |
| 51 | ZELENA AKCIJA | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 52 | ZELENA AKCIJA | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | (1) Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine. Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina. (2) Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samo u ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Nije prihvaćen | Navedeno nije samo cilj do 2020. |
| 53 | ZELENA AKCIJA | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine, postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
| 54 | ZELENA AKCIJA | Termička obrada otpada, Članak 39. | (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 55 | ZELENA AKCIJA | Odlaganje otpada, Članak 37. | (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 56 | ZELENA AKCIJA | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijski, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
| 57 | ZELENA AKCIJA | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. | Primljeno na znanje | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. Nije prihvaćena primjedba o kompostiranju biooptada jer bi se time uvelo ograničenje na korištenje tehnologije, a korištenjem pojma „reciklaža“ potiče se obrada koja doprinosi ciljevima bez ograničenja na jednu tehnologiju. Zabrana miješanja je propisana člankom 18.stavkom 4. i člankom 22. stavkom 4. te se još dodatno uređuje dozolom za gospdoarenje otpadom. |
| 58 | ZELENA AKCIJA | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | (3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 times, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 2¬4 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalima u tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje “The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana, što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 59 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 60 | ZELENA AKCIJA | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. | Nije prihvaćen | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada, te ako je to u skladu sa Zakonom i po drugome prihvatljivo, u CGO-u se može koristiti za obradu miješanog komunalnog otpada „mala modularna postrojenja koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad.“ |
| 61 | ZELENA AKCIJA | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
| 62 | ZELENA AKCIJA | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 9. | Članak 9. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. (5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje propisima iz područja gradnje. |
| 63 | ZELENA AKCIJA | Pojmovi, Članak 4. | Članak 4. (1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 64 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | GENERALNI OSVRT: Novi Zakon o otpadu za naredno desetljeće prilika je da se Hrvatska napokon pomakne s europskog dna u neodrživom gospodarenju otpadom. Međutim, ovaj prijedlog Zakona, uz minimum mjera iz EU Direktiva, održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potiče sustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. Osim što ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona degradira i pojedine postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 posto do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako nema svrhu poboljšanja sustava i zaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja prostornim planom neprihvatljiv je pokušaj gušenja glasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ekološki prihvatljve obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kao praksa i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te omogućuju neučinkovito, neisplativo i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako aktualizira, što je jako loše. U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike. One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljne. Upitno je i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti na štetu građana i građanki. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Zelena akcija poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EU o potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada te razvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. DETALJNI KOMENTARI: 2. Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom (2017-2022) te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom u tvrtkama te se stoga protivimo ukidanju ove obveze. Pojmovi 46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku nevisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. Članak 9. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. (5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište Članak 16. (3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 2¬4 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalima u tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje “The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana, što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. Članak 19. (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava visokokvalitetna sirovina bez puno nečistoća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnosti Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanje komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijski, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. Članak 37. (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. Termička obrada otpada Članak 39. (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Ciljevi za komunalni otpad Članak 52. (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. Ciljevi za odlaganje otpada Članak 53. (1) Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine. Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina. (2) Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samo u ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu Članak 54. (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. Ciljevi za otpadnu ambalažu Članak 58. (1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su: - mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske - mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi - mora se obraditi postupkom recikliranja najmanje mase materijala u ambalažnom otpadu 60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvo Potrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020. - razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. - od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje. Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada Članak 62. (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: - glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava. Nadodati vršiti uslugu naplate prema načelu onečiščivač plaća. Kriterij obračuna količine otpada Članak 65. Kriterij obračuna količine otpada iz članka 64. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je: 1. masa predanog miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju izražena u kilogramima ili 2. volumen spremnika otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. S obzirom da se ovakve odredbe iz prošlog Zakona iz 2013. interpretiraju na različite načine među kojima su i određeni načini koji ne poštuju zakonsko načelo onečiščivač plaća, potrebno je jasnije definirati da se volumen spremnika odnosi na volumen koji odgovara potrebama građana te da broj pražnjenja ovisi o tome koliko često korisnici iznesu spremnik na pražnjenje. Ukoliko je riječ o višestambenoj zgradi jedino pravedno je vaganje mase otpada ili evidentiranje broja individualiziranih vrećica ubačenih u spremnik za miješani otpad ili broja pražnjenja individualiziranih spremnika manje litraže. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika za miješani otpad potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. Članak 67. (1) Davatelj usluge je dužan 7. osigurati uvjete kojima se ostvaruje pojedinačno korištenje javne usluge neovisno o broju korisnika usluge koji koriste zajednički spremnik Potrebno je nadodati uvjete kojima se ostvaruje i pojedinačni obračun količine otpada čime se postiže individualizirana naplata. 12. predati miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom sukladno Planu Umjesto naređivanja da predaju miješani otpad u CGO, potrebno je omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim modularnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. (4) Korisnik usluge je dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku s obzirom da je potrebno omogućiti i predaju otpada u vrećicama ne samo u spremnicima. 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku jer korisnici usluge ne mogu odgovarati za štete u/oko spremnika kojeg dijele s drugim korisnicima jer ne mogu non-stop pratiti kakvo je stanje. Potrebno je propisati da se omogući kontrola putem kamera ili na drugi način kada je riječ o zajedničkom korištenju spremnika od strane više korisnika usluge (npr. višestambene zgrade) kako bi se utvrdili prekršitelji i kako se korisnici koji nisu ništa skrivili ne bi dodatno opterećivali nepravednim nametima i drugim oblicima kazni. Ugovorna kazna Članak 70. (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. Cijena Javne usluge Članak 72. (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto pe | Primljeno na znanje | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 65 | Zdenka Kauzlarić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: •Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. •Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. •Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 66 | Zagrebački holding d.o.o. | Pojmovi, Članak 4. | Primjedba na Članak 4, točka 23, pojam » nasipavanje otpada«. Taj izraz se pojavljuje samo u tome članku kojim se objašnjava ugrubo koja je svrha njegove upotrebe. Navodimo članak: „23. »nasipavanje otpada« je svaki postupak oporabe kojim se odgovarajući neopasni otpad uporabljuje za nasipavanje iskopa ili u tehničke svrhe pri krajobraznom uređenju, pri čemu se otpad koristi umjesto materijala koji nije otpad i to u količini koja je neophodna za postizanje navedenih svrha.“ Potrebno je pojam preciznije odrediti možda kroz poseban članak u kojem se treba definirati dali je to zaista nasipavanje otpadom u svrhu zamjene za prirodne materijale ili je to nasipavanje materijalom, koji je ranije bio otpad pa je ukidanjem statusa otpada (ili dekategorizacijom otpada ukoliko je to primjenjivo s obzirom da se radi o novom pojmu) postao materijal za navedenu svrhu. U ovom posljednjem slučaju bi tada trebalo pisati „nasipavanje materijalom kojem je ukinut status otpada“ ili slično. Također definirati dali postoje kriteriji za slučaj nasipavanja otpadom i koji su ukoliko se zaista radi o nasipavanju otpadom, a u slučaju nasipavanja materijalom koji je prestao biti otpad , kriteriji su ionako definirani Pravilnikom o nusproizvodima i ukidanja statusa otpada. | Primljeno na znanje | Pojam „nasipavanje“ se koristi u nekoliko odredbi zakona. Pojam je prenesen iz drirektive 2008/98, a postupci će se dodatno urediti podzakonskim aktima. Dodatno pojam nasipavanja, kako je definiran odnosi se samo na nasipavanje otpada, a ne nasipavanjematerijalom koji nije otpad. |
| 67 | Zagrebački holding d.o.o. | DODATAK V, IZRAZI ZA OBRAČUN NAKNADA | U Dodatku V., točka 3. Naknada zbog blizine odlagališta navodi se: PO - godišnji iznos prihoda osobe, koja upravlja odlagalištem otpada, ostvarenih odlaganjem otpada u prethodnoj kalendarskoj godini, izražen u kunama Isto je potrebno izmijeniti u: PO - godišnji iznos prihoda osobe, koja upravlja odlagalištem otpada, ostvarenih odlaganjem otpada u prethodnoj kalendarskoj godini, umanjen za iznos ulaganja u odlagalište koji se prijavljuje putem obrasca Očevidnik o odlagalištima otpada (OOO) Ministarstvu zaštite okoliša, izražen u kunama Obrazloženje: nije realno da se naknada računa samo iz prihoda osobe koja upravlja odlagalištem, iz razloga jer su kompleksna odlagališta ulažu značajna sredstva u opremanje postrojenja (iznos ulaganja se dva puta godišnje prijavljuje MZOE putem OOO) te su i troškovi održavanja takvih postrojenja značajni u odnosu na odlagališta koja nisu opremljena navedenim sustavima. Prihod takvih odlagališta najčešće ne pokriva troškove upravljanja postrojenjima i održavanja istih. Ova naknada bi se u ovom dijelu trebala vezati na dokument Dinamika zatvaranja odlagališta neopasnog otpada na području Republike Hrvatske izrađenog od strane MZOE i skupine A, B i C koje su istim definirane, a kojima se određuje ispunjenost osnovnih kriterija usklađenosti odlagališta s Pravilnikom te posebno na podatke o uloženosti u opremljenost odlagališta koji se dostavlja putem aplikacije dva puta godišnje u MZOE (obrazac OOO). Ulaganja u odlagalište rade se upravo iz razloga da se umanje negativni utjecaji odlagališta na okoliš i isti bi trebali uči u izračun naknade. Predlažemo da se u formulu izračuna ubaci iznos ulaganja odnosno novi element nazvan „koeficijent usklađenosti“ vezan za Dinamiku zatvaranja odlagališta te bi na taj način odlagališta koja se svrstavaju u kategoriju najuređenijih, odnosno imaju najveće troškove za održavanje i upravljanje trebali plaćati manju naknadu od onih koji imaju manje troškove održavanja u odnosu na prihode. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje odlukom izvršnog tijela JLS |
| 68 | Zagrebački holding d.o.o. | Naknada zbog blizine odlagališta, Članak 97. | U članku 97. stavcima 6.i 7. navodi se pojam „neusklađeno odlagalište“ koji se ne nalazi u popisu pojmova u članku 4. Zakona. | Prihvaćen | Prihvaćen |
| 69 | Zagrebački holding d.o.o. | Odlaganje otpada, Članak 38. | U članku 38. stavku 3 navodi se: propisuje Ministar pravilnikom iz članka 36. stavka 9. ovoga Zakona Primjedba: članak 36. ima samo 2 stavka | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 70 | Zagrebački holding d.o.o. | Odlaganje otpada, Članak 37. | U članku 37, stavku 4., navodi se: Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja Isto je potrebno izmijeniti u: Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja osim za odlaganje miješanog komunalnog otpada do otvaranja Centara za gospodarenje otpadom. Obrazloženje - Postojeća odlagališta otpada su zasebne građevine za gospodarenje otpadom te upravitelj odlagalištem nema mogućnost uvjetovati da miješanog komunalni otpad koji se prikuplja putem javne usluge prođe prethodnu obradu. Isto će biti regulirano otvaranjem centara za gospodarenje otpadom koji će u svom sastavu imati više postrojenja za obradu otpada. | Nije prihvaćen | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 71 | Zagrebački holding d.o.o. | Prateći list, Članak 21. | U članku 21. stavak 3. koji glasi: „Osoba koja prevozi otpad dužna je uz pošiljku otpada imati ispunjeni i ovjereni Prateći list. Predlažemo da se umjesto točke stavi zarez te doda tekst: osim u slučajevima iz stavka 2. ovog članka. U stavku 2. članka 21. propisuje se izuzeće u kojim slučajevima prateći list nije potreban, a istovremeno se u stavku 3. istog članka kaže da za sve prijevoze otpada uz pošiljku otpada prijevoznik mora imati prateći list, što je nelogično. | Djelomično prihvaćen | Osoba koja obavlja prijevoz dužna je imati PLO, a stavkom 2. su propisane iznimke |
| 72 | Zagrebački holding d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 66. | članak 66. stavak 3. koji kaže: (3) Koncesija za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za usluge iz članka 62. stavka 3. ovoga Zakona daje se na rok do 10 godina. Zakonodavac ovom odredbom dovodi u nepovoljan položaj trgovačka društva u vlasništvu JLS što predstavlja kršenje odredbe članka 49. Ustava RH. Naime, budući da se dodjela poslova obavljanja javne usluge od strane JLS može obavljati i po pojedinim područjima JLS koje čine prostornu cjelinu, tvrtke u vlasništvu JLS neće biti u mogućnosti planirati svoje poslovanje srednjoročno i dugoročno, budući da uvijek postoji mogućnost da im se smanji opseg poslovanja u smislu smanjenja opsega usluge kao i smanjenja područja na kojem pružaju uslugu. Istovremeno, pravne osobe koje bi taj posao obavljale na temelju koncesije imaju dodatnu sigurnost u vidu desetogodišnjeg ugovora koji im jamči stabilnost poslovanja. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje na razini JLS, a Zakon ueđuje pravni okvir unutar kojega se usluga obavlja. |
| 73 | Zagrebački holding d.o.o. | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | Članak 81. stavak 2. točka 4. Izbrisati riječi: “i na području svakog mjesnog odbora Grada Zagreba“ Obveze za Grada Zagreb precizirane su odredbom stavka 3. istog članka, a navedenom formulacijom uvele bi se dodatne izuzetno visoke obveze za davatelja usluge na području Grada Zagreba. | Nije prihvaćen | Nije prihvaćen |
| 74 | Zagrebački holding d.o.o. | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | Članak 74 stavak 3. izbaciti Cijena usluga pod kontrolom je jedinica lokalne samouprave i nema potrebe da se šalje u javnu raspravu. | Nije prihvaćen | Javna rasprava je nužna kako bi se transparentno postigla ispravna odmjera omjera cijena za količinu predanog MKO i cijene obvezne minimalne javne usluge. |
| 75 | Zagrebački holding d.o.o. | Izjava o načinu korištenja javne usluge, Članak 71. | Članak 71. stavak 6. Dodaje se nova točka 3. koja glasi: 3. za podatke iz Izjave navedene u točkama 1. i 2. u stavku 2. članka 14. Uredbe. Za podatke iz članka 14. stavka 2. točke 1. i 2. Uredbe o gospodarenju otpadom postoji propisana procedura izmjene podataka. Navedeni se ne mogu jednostrano mijenjati u Izjavi od strane korisnika usluge (adresa, MBG, i sl) | Nije prihvaćen | Sadržaj izjave će se urediti podzakonskim aktom. |
| 76 | Zagrebački holding d.o.o. | Ugovorna kazna , Članak 70. | Članak 70. stavak 2. Iza riječi: „takvog postupanja“staviti točku, a ostali tekst se briše Ne treba ugovorne kazne vezati za cijenu obvezne minimalne javne usluge jer troškovi uklanjanja posljedica nepropisnog gospodarenja otpadom u mnogim slučajevima bitno premašuju iznos obvezne minimalne javne usluge. | Nije prihvaćen | Radi se ugovornoj kazni, a ostalo je uređeno propisom koji uređuje obvezne odnose. |
| 77 | Zagrebački holding d.o.o. | Nekretnina koja se trajno ne koristi, Članak 69. | Članak 69. stavak 2. Izbaciti riječ „Iznimno“ Kontrola nad nekretninama koje se trajno ne koriste mora se kontinuirano provoditi kako se navedeno pravo ne bi zlorabilo. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje izjavom, a ako je potrebno na drugi način, a izjavom se pristupa i ugovoru. |
| 78 | Zagrebački holding d.o.o. | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | Članak 68. stavak 5. Na kraju rečenice dodati riječi: „koje određuje davatelj javne usluge“ Ukoliko je obveza davatelja javne usluge da na zahtjev korisnika, koji nije kućanstvo, mora osigurati pružanje usluga onda komercijalne uvjete mora davatelj usluge i određivati. | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da je razvidno da „komercijalne uvjete“ određuje davatelj usluge. |
| 79 | Zagrebački holding d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Članak 67. stavak 2. Na kraju rečenice dodati riječi: „koje određuje davatelj javne usluge“ Ukoliko je obveza davatelja javne usluge da na zahtjev korisnika, koji nije kućanstvo, mora osigurati pružanje usluga onda komercijalne uvjete mora davatelj usluge i određivati. | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da je razvidno da „komercijalne uvjete“ određuje davatelj usluge |
| 80 | Zagrebački holding d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Članak 67.stavak 1. točka 10. Predlaže se brisati riječi: „kratku uputu“ Navedeno je nepotrebno za sve vrste spremnika, npr za miješani komunalni otpad, a iziskivalo bi nove bitne troškove. Istovremeno, bolje je da se navedena uputa nalazi na web stranicama davatelja usluge ili u obavijesti koja se dostavlja prema korisnicima usluga. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 81 | Zagrebački holding d.o.o. | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | Članak 64. stavak 1. točka 6. Brisati točku 6. iz stavka 1. članka 64. Cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge te treba biti donesena od strane davatelja javne usluge po istim principu kao i cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. U suprotnom dolazimo u situaciju da davatelj usluga ne može samostalno voditi poslovnu politiku sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. | Nije prihvaćen | Odbijeno. |
| 82 | Zagrebački holding d.o.o. | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | Članak 63. stavak 4. Na kraju rečenice dodati riječi: „koju je fond obvezan donijeti u roku od [*] mjeseci od dana stupanja ovog Zakona na snagu“ Nije definirano u kojem će roku Fond donijeti odluku što dovodi do pravne nesigurnosti za davatelje usluge. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno prijelaznim i završnim odredbama. |
| 83 | Zagrebački holding d.o.o. | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | Članak 63. stavak 3. Na kraju rečenice dodati riječi: „,a koji je Fond obvezan sklopiti sa svim davateljima usluge. Do sklapanja sporazuma s pojedinim davateljem usluge, financiranje troškova iz stavka 2. ovoga članka takvom davatelju usluge Fond vrši na temelju stvarno izvršenih usluga i odluke iz stavka 4. ovog članka“. Nije definirano kako će se financiranje troškova vršiti prije nego Fond sklopi sporazum s davateljem usluge. | Nije prihvaćen | Pitanje je uređeno prijelaznim i završnim odredbama . |
| 84 | Zagrebački holding d.o.o. | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | Članak 63. stavak 1. Iza riječi „ javne usluge,“ Dodati: „ugovorne kazne,“ Budući da ugovorna kazna više nije dio cijene javne usluge mišljenja smo da bi je trebalo dodati u izvore financiranja. | Nije prihvaćen | Svrha ugovorne kazne je priopisana člankom 70. |
| 85 | Zagrebački holding d.o.o. | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | Članak 62. stavak 5. Mijenja se i glasi: „Područje pružanja javne usluge je područje jedinice lokalne samouprave.“ Ukoliko bi se dozvolilo da unutar jedne JLS uslugu može davati više davatelja usluge došli bi u situaciju da bi korisnici unutar iste JLS imali neminovno različite cijene usluga. Budući da se cijena usluge određuje temeljem troškova poslovanja, a na koju utječe niz parametara među kojima su bitni: - broj korisnika javne usluge po km2 područja pružanja usluge - udaljenost područja prikupljanja od mjesta obrade otpada, isto bi rezultirao bitnim razlikama u cijeni javne usluge u ovisnosti o prostornom položaju nekretnine. Istodobno, povećanje broja davatelja usluga na području određene JLS rezultirao bi otežanim ostvarenjem ciljeva gospodarenja otpadom budući da bi davatelji usluga svoje poslovanje primarno temeljili na ekonomskim (financijskim) principima, a ne kriterijima zaštite okoliša. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 86 | Zagrebački holding d.o.o. | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Predlažemo objasniti kako se računa navedeni postotak (u odnosu na što?). Nije definirana osnovica od koje se računa navedeni postotak. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 87 | Zagrebački holding d.o.o. | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Predlažemo definirati pojam „promet otpadom“. Navedeni pojam nije definiran u članku 4. Zakona. | Nije prihvaćen | Nedostaje prijedlog. |
| 88 | Zagrebačka županija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Neke opće komentare na Prijedlog zakona, donosimo, kako slijedi: - Ukidanje odgovorne osobe za gospodarenje otpadom u postupcima ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom i upisa u Očevidnike nije dobra praksa. Može se raspravljati o potrebnoj razini dokaza o ispunjavanju uvjeta za odgovornu osobu (potrebna stručna sprema, broj godina iskustva u poslovima gospodarenje otpadom i sl.), ali potpuno ukidanje odgovorne osobe kao takve nije dobro; - također, izostanak uvida u elaborat gospodarenja otpadom u postupcima ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom nije dobro rješenje (informiranje javnosti to ne zamjenjuje – čl.31st.1 prijedloga zakona); - potrebno je definirati stranke u upravnom postupku ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom. Može se se redefinirati sadašnji propis u tome smislu, ili ga zadržati, ali bi svakako trebalo biti jasno propisano tko može imati status stranke; - Smatramo, također, da je potrebno dodati članak 98. važećeg zakona u prijedlog novog zakona - prijenos prava i obaveza (dozvola) na drugu pravnu osobu; | Primljeno na znanje | Primjedba o ukidanju obveze imenovanja odgovorne osobe je primljena na znanje. Suglasni smo sa komentarom da „informiranje javnosti“ nije zamjena za očitovanje stranke u postupku ishođenj dozvole za gospodarenje otpadom, te da su pitanja određivanja i sudjelovanja stranaka u upravnom postupku uređena Zakonom o općem upravnom postupku. Pitanja „prijenosa prava i obveza iz dozvole“ rješavaju se kroz novu dozvolu. |
| 89 | Zagrebačka županija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U točki 1. - Ocjena stanja ispraviti broj NN - umjesto 194/13, staviti 94/13 | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 90 | Zagrebačka županija | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | Trebalo bi napisati da se obavlja očevid lokacije građevine radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta iz elaborata, a u slučaju mobilnog uređaja za obradu otpada da se utvrđuje da je lokacija za koju se izdaje dozvola za rad mobilnog uređaja za obradu otpada mjesto nastanka otpada ili mjesto ugradnje u materijale, odnosno u slučaju glomaznog otpada da je to lokacija određena odlukom tijela jedinice lokalne samouprave. | Nije prihvaćen | Ovim Zakonom je propisana obveza provođenja očevida za lokaciju građevine, a očevid svih ostalih lokacija može se provoditi, ako je potrebno sukladno posebnom propisu koji uređuje opći upravni postupak. |
| 91 | Zagrebačka županija | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | Članak 29. stavak 10. – u drugom redu iza riječi „dostaviti dokaz“ dodati: da je lokacija na kojoj se obavlja obrada otpada mobilnim uređajem mjesto nastanka otpada odnosno mjesto ugradnje otpada u materijale. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 92 | Zagrebačka županija | Centar za ponovnu uporabu, Članak 15. | U stavku 1. trebalo bi na kraju rečenice i nakon riječi „ponovne uporabe“ dodati „ u kojoj je prema posebnom propisu iz područja prostornog uređenja i gradnje dozvoljeno obavljati tu djelatnost i dostaviti dokaz u skladu sa time. | Nije prihvaćen | Obveze koje propisuju propisi iz prostornog uređenja ne treba ponovno propisivati. |
| 93 | Zagrebačka županija | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Obzirom da se radi o lokacijama za gospodarenje opasnim i neopasnim otpadom potrebno je za navedene lokacije dostaviti dokaz da je prema dokumentu prostornog uređenja dopušteno obavljati djelatnost gospodarenja otpadom jer to što se nalaze u komunalno servisnoj zoni, industrijskoj, poslovnoj ili gospodarskoj zoni ne znači da je dozvoljeno prema posebnom propisu iz područja prostornog uređenja i gradnje gospodariti otpadom. | Nije prihvaćen | Odredbe o prostornim planovima su brisane. |
| 94 | Zagrebačka županija | Očevidnik sakupljača i oporabitelja, Članak 44. | U članku 44. stavku 4., točki 1. predlaže se formulacija - akt za uporabu građevine za gospodarenje otpadom sukladno propisu kojim se uređuje gradnja. Smatra se da navedena formulacija otklanja eventualne dvojbene situacije u smislu da li se temeljem ishođene uporabne dozvole (obzirom na namjenu za koju je izdana) može u predmetnoj građevini obavljati djelatnost gospodarenja otpadom. | Nije prihvaćen | Namjene građevina se ne uređuju ovim propisom. |
| 95 | Zagrebačka županija | Financijsko jamstvoza gospodarenje otpadom, Članak 34. | U članku 34., stavku 5. točki 2. predlaže se unijeti odredbu da se, u slučajevima kada se radi o postupku D1 (odlaganje na odlagalištima otpada) kao korisnik financijskog jamstva navede jedinica regionalne samouprave na čijem području se nalazi određeno odlagalište otpada, te koja je, sukladno dodijeljenoj nadležnosti, izdala dozvolu za odlagalište otpada. Naime, kako članak 22. trenutačno važećeg Pravilnika o gospodarenju otpadom (NN 81/20), naravno pod uvjetom da se ova odredba unese i u budući Pravilnik o gospodarenju otpadom koji bude usklađen sa zakonom čiji se prijedlog ovdje razmatra, propisuje iznimku od članka 21. stavka 1. točke 2. navedenog Pravilnika (a koja točka sadržava odredbu da se financijsko jamstvo uplaćuje u državni proračun Republike Hrvatske), u smislu da tijelo koje je izdalo dozvolu za gospodarenje otpadom za postupke D1, D2, D3, D4, D5 i D12 (a to je, ponavljamo nadležno županijsko tijelo) FINANCIRA zatvaranje odlagališta te održavanje i nadzor odlagališta tijekom najmanje 30 godina. Smatramo da je primjereno da tijelo koje je obvezno financirati navedene aktivnosti na svojim odlagalištima, bude i navedeno kao korisnik financijskog jamstva. | Nije prihvaćen | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 96 | Zagrebačka županija | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | U članku 30. stavku 1., točki 2. predlaže se formulacija - akt za uporabu građevine za gospodarenje otpadom sukladno propisu kojim se uređuje gradnja. Smatra se da navedena formulacija otklanja eventualne dvojbene situacije u smislu da li se temeljem ishođene uporabne dozvole (obzirom na namjenu za koju je izdana) može u predmetnoj građevini obavljati djelatnost gospodarenja otpadom. | Nije prihvaćen | Pitanje namjene građevine se ne uređuje ovim propisom. |
| 97 | Zagrebačka županija | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | U članku 29. stavku 4., točki 1. predlaže se formulacija - akt za uporabu građevine za gospodarenje otpadom sukladno propisu kojim se uređuje gradnja. Smatra se da navedena formulacija otklanja dvojbene situacije u smislu da li se temeljem ishođene uporabne dozvole (obzirom na namjenu za koju je izdana) može u predmetnoj građevini obavljati djelatnost gospodarenja otpadom. Stoga bi uporabna dozvola sa jasno, precizno definiranom namjenom za gospodarenje otpadom bila nužna. | Nije prihvaćen | Pitanje namjene građevine se ne uređuje ovim propisom. |
| 98 | Zagrebačka županija | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | Kako nije predviđeno sudjelovanje drugih stranaka u postupku osim podnositelja zahtjeva moglo bi se iz ovog članka zaključiti da postupak izdavanja dozvole postaje jednostranačka upravna stvar. Ako je to namjera zakonodavca predlaže se to i izrijekom navesti iako s obzirom na definiciju iz Zakona o općem upravnom postupku dvojbeno je da li bi to bilo u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a savjetovanje s javnosti se ne provodi za sve postupke. Npr. vlasnik građevine za gospodarenje otpadom koja je u najmu da temeljem Zakona o općem upravnom postupku zatraži uvid u spis i sudjelovanje u postupku, mislim da bi mu imajući u vidu Zakon o općem upravnom postupku trebalo priznat status stranke, a uvid u elaborat nije prijedlogom Zakona predviđen. | Primljeno na znanje | Pitanje stranaka je uređeno posebnim propisom koji uređuje opći upravni postupak i nema potrebe ga dodatno uređivati ovim zakonom. |
| 99 | Zagrebačka županija | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | Nije jasno zašto se u stavku 5. taksativno nabrajaju dodatni prilozi uz zahtjev za djelatnost zbrinjavanja postupkom odlaganja iz važećeg Pravilnika o načinima i uvjetim odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada koji propisuje dodatne priloge i primjenjuje se dodatno uz Zakon. Taj Pravilnik se ostavlja na snazi do donošenja novog pravilnika u skladu s ovim Zakonom, dakle ne stavlja se izvan snage. Možda bi bilo bolje rješenje dodati u stavku 4. kod priloga u zadnjoj točki „ drugi prilozi propisani i obavezni prema važećim propisima iz područja gospodarenja otpadom i zaštite okoliša vezano za određenu djelatnost gospodarenja otpadom ili gospodarenje određenom vrstom otpada ( okolišna dozvola, procjena utjecaja na okoliš itd.)“ , a stavak 5. brisati. Okolišna i procjena su vezani i uz čl. 30 st. 3. prijedloga Zakona. Tijela su i inače dužna u upravnom postupku na konkretni slučaj primijeniti sve relevantne važeće propise. | Djelomično prihvaćen | Pitanje će se urediti podzakonskim propisaom. |
| 100 | Zagrebačka županija | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | Vezano uz čl. 12 prijedloga Zakona predlažemo da u stavku 4. kao jedan od priloga zahtjevu bude lokacijska informacija, da se ne otkriva tijekom postupka da građevina nije smještena u odgovarajućoj zoni prema važećem prostornom planu, nakon što su i stranka i tijelo imali troškove povodom postupka. Iako bi se taj podatak mogao pribaviti i po službenoj dužnosti od tijela nadležnog za provedbu dokumenata prostornog uređenja, ukoliko stranka sama pribavlja lokacijsku informaciju lako može uočiti i osvijestiti u kojoj se zoni nalazi građevina u kojoj želi gospodarit otpadom i time se može spriječiti da se stranka izlože nepotrebnim troškovima ( najam krive građevine, trošak izrade elaborata itd.), a tijelu podnose neosnovani zahtjevi, a da lokacija nije u skladu sa čl. 12 ovog prijedloga, pa nema uvjeta za izdavanje dozvole. | Nije prihvaćen | Pitanja prostornog planiranja se ne uređuju ovim propisom. Odredbe o lokacijama iz članka 12. prijedloga su brisane. |
| 101 | Zagrebačka županija | Nusproizvod, Članak 14. | Ukoliko je postupak upisa u očevidnik nusproizvoda jednostranačka upravna stvar, možda bi bilo dobra i navesti da je stranka u postupku samo podnositelj zahtjeva za upis. Tako i u drugim postupcima za upise. | Primljeno na znanje | Pitanje stranki u upravnom postupku u dostatnoj mjeri za ovaj postupak uređuje Zakon o općem upravnom postupku, te dodatne odredbe o tome nisu nužne. |
| 102 | Zagrebačka županija | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Prag od 1000 kg do kojeg se količina opasnog otpada smatra neznatnom količinom mi se čini previsok postavljen s obzirom na opasnost koju može predstavljat tolika količina opasnog otpada. | Primljeno na znanje | Prag je „do količine“ dakle, ako je ta količina i veća prag je prijeđen, međutim izričajem je ostavljena mogućnost da i manja količina bude dostatna za „prelaženje praga“. |
| 103 | WWF Adria | Savjeti za posebnu kategoriju otpada, Članak 93. | Potrebno je među stručne predstavnike odrediti i stručnjake iz organizacija civilnog društva koje aktivno prate i rade na navedenoj temi zajedno s gradovima, općinama i inozemnim organizacijama. | Nije prihvaćen | Organizacije civilnog društva, općenito, ne obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom niti su proizvođači proizvoda, stoga i nema razloga da budu imenovane za članove savjeta, a pitanje sudjelovanja se može, prema potrebi, urediti poslovnikom |
| 104 | WWF Adria | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. | Primljeno na znanje | Obračun javne usluge je „individualiziran“, a odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
| 105 | WWF Adria | Ugovorna kazna , Članak 70. | Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 106 | WWF Adria | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Predlaže se brisati zadnje dvije crtice u stavku 1. s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. | Prihvaćen | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona |
| 107 | WWF Adria | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Vezano uz stavak 1. članka napominje se da je cilj za 2025. već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 108 | WWF Adria | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Vezano uz stavak 1. članka potrebno je navesti da je ovo (bio) cilj do 31.12.2020. koji nije ispunjen te je potrebno za potrebe donošenja ovog zakona propisati nove ciljeve za narednih 5-10 godina. Vezano uz stavak 2. članka potrebno je naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije usmjeriti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
| 109 | WWF Adria | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | Vezano uz stavak 2. članka ističe se da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine pa je stoga postotak od 55% do 2025. neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. trebalo definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
| 110 | WWF Adria | Termička obrada otpada, Članak 39. | Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 111 | WWF Adria | Odlaganje otpada, Članak 37. | Vezano uz stavak 3. točku 9. članka potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Vezano uz stavak 4. potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Nije prihvaćen | Odvojeno sakupljanje nije garancija kvalitete sakupljenog otpada, a pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom |
| 112 | WWF Adria | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada. Građani i građanke moraju biti informirani o bilo kakvom utjecaju na kvalitetu zraka i moguće utjecaje na zdravlje. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
| 113 | WWF Adria | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 114 | WWF Adria | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 115 | WWF Adria | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Ovaj članak je neprihvatljiv. Potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša, a time i ljudi, te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se u potpusnoti izostave iz ovog članka. | Nije prihvaćen | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Dodatno, podsjećamo da je energetska oporaba otpada ima svoje mjesto u prvenstvenom redu gospdarenja otpadom, te je ispred odlaganja. |
| 116 | WWF Adria | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
| 117 | WWF Adria | Pojmovi, Članak 4. | Primjedba na pojam 46: Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 118 | Weltplast d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U Članku 16., predlaže se brisanje stavka kojim se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Nacrt zanemaruje inozemna istraživanja, kao što je dansko Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags (2019.), gdje se, između ostalog, dokazalo da je alternative plastičnim vrećicama potrebno iskoristiti vrlo velik broj puta da bi opravdale potrošnju resursa. Primjerice, vrećica od običnog pamuka treba se nositi do 7.100 puta kako bi se „nadoknadio“ utjecaj njene proizvodnje na okoliš, a vrećica od organskog pamuka mora se upotrijebiti čak do 20.000 puta (dakle, svakodnevno, gotovo 55 godina). Vrećicu za nošenje u istom je kontekstu dovoljno ponovno iskoristiti kao vrećicu za smeće nakon što prestane služiti prvotnoj svrsi. Plastični otpad je osim toga potreban u kružnom gospodarstvu, koje bi Republika Hrvatska trebala uspostaviti, prema uzoru država po veličini i naseljenosti sličnih nama, poput Finske. Dakle, treba težiti smanjivanju plastičnog otpada, ali ne posezati za zabranama. Osim toga, zabrana plastičnih vrećica za nošenje bi negativno utjecala i na postojeće stanje hrvatskog gospodarstva, koje je sada dodatno opterećeno posljedicama epidemije koronavirusa. Bez stvarne potrebe bi se ugrozilo 800 radnih mjesta, u tvrtkama koje se često nalaze u manje razvijenim regijama Republike Hrvatske. Hrvatska je prošle godine proizvela 26.586 tona plastičnih vrećica, izvezla 15.755 tona, a uvezla preko 10.200 tona, što čini vrlo mali udio u ukupnoj europskoj količini. EU ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, nego države članice trebaju poduzimati mjere za postizanje održivog smanjenja njihove potrošnje, dok implementacija EU Strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu zahtjeva ugradnju reciklata u sve nove proizvode od plastike, ne samo vrećice | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Iz spomenutih razloga odbija se prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona. |
| 119 | Weltplast d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 120 | Vlatka Peljhan | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 121 | VLASTA ŽINIĆ JUSTIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 122 | Vlado Đođ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 123 | Vladimir Rupčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Na osnovu kojih zakonskih akata se zabranjuju navedene vrećice? I na osnovu kojih argumenata? U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. U fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa, koje bi trebale predstavljati osnovu na temelju koje se donosi odluka o promoviranju, odnosno zabrani određenih proizvoda. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Zbog čega se ne promatra utjecaj na okoliš plastične vrećice kroz njezin cijeli životni vijek, nego se težište stavlja samo na njegov kraj? Većina plastičnih vrećica i tako ne završi u okolišu. Koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, koje su nezamjenljive za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja? Papirnate vrećice, koje su po svim pokazateljima utjecaja na okoliš lošije od polietilenskih i za čiju proizvodnju se troši bitno više resursa: sirovina, energije i vode? Polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara? Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Zbog čega se umjesto zabrana ne provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom? Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda. | Djelomično prihvaćen | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. |
| 124 | Vladimir Rupčić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 125 | Vladimir Rupčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). | Nije prihvaćen | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 126 | Vladimir Rupčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U Članku 16., predlaže se brisanje stavka kojim se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Nacrt zanemaruje inozemna istraživanja, kao što je dansko Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags (2019.), gdje se, između ostalog, dokazalo da je alternative plastičnim vrećicama potrebno iskoristiti vrlo velik broj puta da bi opravdale potrošnju resursa. Primjerice, vrećica od običnog pamuka treba se nositi do 7.100 puta kako bi se „nadoknadio“ utjecaj njene proizvodnje na okoliš, a vrećica od organskog pamuka mora se upotrijebiti čak do 20.000 puta (dakle, svakodnevno, gotovo 55 godina). Vrećicu za nošenje u istom je kontekstu dovoljno ponovno iskoristiti kao vrećicu za smeće nakon što prestane služiti prvotnoj svrsi. Plastični otpad je osim toga potreban u kružnom gospodarstvu, koje bi Republika Hrvatska trebala uspostaviti, prema uzoru država po veličini i naseljenosti sličnih nama, poput Finske. Dakle, treba težiti smanjivanju plastičnog otpada, ali ne posezati za zabranama. Osim toga, zabrana plastičnih vrećica za nošenje bi negativno utjecala i na postojeće stanje hrvatskog gospodarstva, koje je sada dodatno opterećeno posljedicama epidemije koronavirusa. Bez stvarne potrebe bi se ugrozilo 800 radnih mjesta, u tvrtkama koje se često nalaze u manje razvijenim regijama Republike Hrvatske. Hrvatska je prošle godine proizvela 26.586 tona plastičnih vrećica, izvezla 15.755 tona, a uvezla preko 10.200 tona, što čini vrlo mali udio u ukupnoj europskoj količini. EU ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, nego države članice trebaju poduzimati mjere za postizanje održivog smanjenja njihove potrošnje, dok implementacija EU Strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu zahtjeva ugradnju reciklata u sve nove proizvode od plastike, ne samo vrećice. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 127 | Vladimir Rupčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabrana vrste proizvoda koji u koji se može utrošiti reciklirana plastika nastala od ostale vrste plastične ambalaže, koja nije obuhvaćena ovim zakonom, a ipak se nalazi na policama trgovina (ambalaža papirnatih ručnika i toaletnog papira, pelena i ostalih higijenskih proizvoda, termoskupljajuća primarna, sekundarna ili tercijarna ambalaža, te ambalaža mnogih smrznutih prehrambenih proizvoda i sl.) u potpunosti se protivi logici. S jedne strane imate potrebu za povećanim recikliranjem plastike, a u isto vrijeme zabranjujete kategoriju proizvoda koja može apsorbirati tu recikliranu količinu. Na taj način oslabljujete naše ionako slabo gospodarstvo i podižete trošak života jer alternativne vrste ambalaže su skuplje i imaju znatno veći negativni utjecaj na okoliš od proizvodnje plastike. To se također kosi sa obavezom Hrvatske o selektiranju i oporabi otpada, jer kada se ta obveza izvrši, dobiti ćemo sirovinu koju ćemo, ili sami iskoristiti u našim proizvodnim kapacitetima ili ćemo je biti prisiljeni prodati na inozemnom tržištu po niskim cijenama, a nama će se to opet vratiti kao skupa ambalaža s ponovljenom skupom obvezom sakupljanja, selektiranja i oporabe. To znači da bi zabrana značajno i negativno utjecala na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja, te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. Već je bilo govora među komentarima ovdje o utrošcima vode, pesticida i ostalih otrovnih kemikalija kod proizvodnje papira. Skrenuta vam je pažnja i na znanstvene radove što naših znanstvenika što znanstvenika iz ostalih država Europske unije. U prijedlogu zakona se vidi da su takve studije ignorirane. Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. Svako odgovorno kućanstvo takvu vrećicu koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovinama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu, što se pokazuje izuzetno važno u današnje doba. Ono na što treba staviti naglasak novim zakonom je odgovorno ponašanje svih dionika u životnom vijeku plastične ambalaže kako bi se povećao udio te ambalaže koji završi u reciklaži, te u konačnici da se od tog recikliranog materijala ponovo proizvede isti ili sličan proizvod. Tu je najvažnija edukacija i društvena svijest. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Kategorija vrećica koja se ovim prijedlogom želi zabraniti je bez pogovora najpraktičnija, najjeftinija i najzelenija vrećica čije „alternative“ ni u kom pogledu ne mogu parirati dobrim stranama te vrećice. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 128 | VLADIMIR RIBIČIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam ovaj zakonski prijedlog koji je odavno trebalo donijeti. Zakonom bi trebalo ukinuti i vrlo lagano vrste vrećica, kao i sve vrste nepotrebne jednokratne plastike. Hrvatska kao turistička zemlja i zemlja koja ističe svoje prirodne ljepote bi trebala biti predvodnica takvih inicijativa jer je problem plastike u okolišu u Hrvatskoj itekako velik.Svi koji se zalažu za to da plastične vrećice ostanu u upotrebi gledaju samo svoj interes i ne shvaćaju dugoročne posljedice upotrebe vrećica koje su vidljive na globalnoj razini. Alternativa ima i oduvijek ih je bilo, i potrebna je samo volja i odabir ispravne strategije koje će usmjeriti trenutne potrošačke navike na ekološki prihvatljivije opcije. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 129 | vjeran gomzi | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | Kako bi se potaknulo individualnu brigu, kao i osiguralo kontrolu nad izdacima za troskove gospodarenja otpadom (prikupljanja, odvoza, zbrinjavanja), umjesto lokalne samouprave, pojedinci bi trebali imati kontrolu nad svojim izdacima kao i ugovorima za odvoz otpada. To mi se cini kljucno u svakoj imalo ozbiljnoj namjeri za smanjivanje proizvodnje otpada! Dakle, nikakve jedinice lokalne samouprave, nego pojedinac ugovara sa slobodno izabranim (trziste?) ponudjacem gospodarenja otpadom uvjete i osobno placa svoje zbrinjavanje. Jedino takva, osobna odgovornost moze stvarno osvijestiti i omoguciti da se kolicina proizvedenog otpada uistinu smanji. Uz, naravno infrastrukturu kojom se pojedincu osigurava da nema izdataka za odvojeno prikupljanje u centrima kojima se otpad zbrinjava, i koji trzisno gospodare te zaradjuju od prodaje sirovine. | Primljeno na znanje | Javna usluga se obavlja monopolistički i ne postoji tržište za istu unutar jedne JLS . |
| 130 | vjeran gomzi | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | Koji je to Clanak 14 stavka 9 ovog zakona?! Posebno, ocito zagrebacka podruznica cistoce ima dozvolu za gospodarenje otpadom, no nicim ne garantira spremnost na poticanje smanjenja stvaranja otpada: nije naime moguce tvrditi da sami zbrinjavate sav svoj otpad, da ga ne proizvodite, ili da ga ne proizvodite u kolicini koja zahtijeva jedomjesecni, a ne odvoz dva puta tjedno. Takav uvjet tj. garancija kojom bi pojedinac ili tvrtka koja se bavi zbrinjavanjem otpada osigurali poticanje smanjenja stvaranja otpada trebala biti odlucujuca pri odobrenju za gospodarenje otpadom (kako je i prema prioritetnoj listi u clanku 6 i 13 ovog prijedloga Zakona navedeno). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 131 | vjeran gomzi | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Prema nekim izvorima (https://cfpub.epa.gov/npstbx/files/KSMO_oil.pdf) 1L (oko 1kg!) rabljenog motornog ulja oneciscuje oko 5*10^6 L vode. Pa cak i ako je motorno ulje svrstano u posebnu kategoriju putem clanka 85 (dijela IX ovog prijedloga Zakona), ovdje definirane "neznatne kolicine" doimaju se prevelike i odredjene bez pravih kriterija i procjena?! Ako se pak smatra da su ove brojke utemeljene, trebalo bi se clanak 85 (tj. dio IX) staviti prije dijela gdje se definira neznatna kolicina, kako bi se izbjeglo da se to neznatno odnosi i na otpad koji se uistinu zeli na posebne nacine zbrinjavati, tj. reci u Clanku 8 nesto kao: "osim otpada iz tocke IX, neznatne kolicine su definirane ovako..." | Primljeno na znanje | Prag je „do količine“ dakle, ako je ta količina i veća prag je prijeđen, međutim izričajem je ostavljena mogućnost da i manja količina bude dostatna za „prelaženje praga“. |
| 132 | Vjekoslav Benčić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje!! Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 133 | Vjekoslav Benčić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | NE zabrani! Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako bi investirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 134 | Vjekoslav Benčić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE zabrani! Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako bi investirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu |
| 135 | Vjekoslav Benčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE zabrani! Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako bi investirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 136 | Viktoria Krčelić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Također, zakonskim odredbama treba konkrentim mjerama poticati smanjenje korištenja jednokratne plastike. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu ili kupnja hrane ili pića s ambalažom od jednokratne plastike izravno utječe na okoliš jer će ti predmeti vrlo vjerojatno završiti na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Činjenice pokazuju da se reciklaža plastike odvija u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Nadalje, argument očuvanja radnih mjesta jednostavno nije dovoljan naspram dugoročnog štetnog učinka po okoliš. Problem jednokratne plastike nije nastao jučer i već podulje vrijeme smo svi upoznati s njime tako da su tvrtke koje se time bave imale vremena i trebale to uzeti u obzir te razmisliti o načinima prilagodbe poslovanja, umjesto da inzistiraju da zakoni kroje njima u korist, umjesto u korist većeg dobra. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Umjesto proizvodnje i distribucije jednokratnih predmeta od plastike koji imaju dogoročne štetne posljedice po okoliš, a time i nas same, trebamo aktivno raditi na održivim alternativama i poticati njihovo korištenje i proizvodnju konkretnim zakonskim mjerama. Primjerice, podržavam propisivanje zakonske obveze uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Osim toga, bilo bi dobro propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Podržavam i prijedlog da se za sve ugostiteljske objekte treba propiše obveza da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 137 | Viktoria Krčelić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Također, zakonskim odredbama treba konkrentim mjerama poticati smanjenje korištenja jednokratne plastike. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu ili kupnja hrane ili pića s ambalažom od jednokratne plastike izravno utječe na okoliš jer će ti predmeti vrlo vjerojatno završiti na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Činjenice pokazuju da se reciklaža plastike odvija u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Nadalje, argument očuvanja radnih mjesta jednostavno nije dovoljan naspram dugoročnog štetnog učinka po okoliš. Problem jednokratne plastike nije nastao jučer i već podulje vrijeme smo svi upoznati s njime tako da su tvrtke koje se time bave imale vremena i trebale to uzeti u obzir te razmisliti o načinima prilagodbe poslovanja, umjesto da inzistiraju da zakoni kroje njima u korist, umjesto u korist većeg dobra. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 138 | VID BEGIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 139 | Vicko Marušić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 140 | Vetropack Straža | Usluge gospodarenja otpadom koje osigurava Fond, Članak 92. | Prijedlog izmjena članka 92: stavak 6: (6) Ovlaštenje se izdaje osobi koja ispunjava uvjete da raspolaže s postrojenjem i opremom za obradu otpada na području Republike Hrvatske kada se obradom, a poštujući sljedeći red prvenstva, dobiva: 1. novi proizvod ili proizvod upisan u očevidnik ukidanja statusa otpada 2. sirovinu za novi proizvod odnosno otpad koji se dobiva postupkom oporabe otpada 3. energiju odnosno energetsku oporabu otpada ili preradu otpada u materijal koji se koristi kao gorivo stavak 8: (8) Ovlaštenje se daje se na rok između 10 do 20 godina. stavak 11: (11) Fond je dužan sklopiti ugovor o uslugama obrade otpada s osobom koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka i koja može osigurati sakupljanje odgovarajućeg otpada na čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Osoba koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka ima ovlasti definirati specifikaciju prihvatljive kvalitete sakupljenog otpada preuzetog na sakupljanje i obradu te uspostaviti sustav financijskih terećenja prema proizvođačima i sakupljačima otpada ovisno o stupnju kvalitete sakupljenog otpada. stavak 13: (13) Iznimno od stavka 11. ovoga članka Fond osigurava sakupljačku mrežu za sustav povratne naknade sklapanjem ugovora po provedenom Javnom pozivu za iskaz interesa. Za otpad sakupljen na taj način Fond je dužan sklopiti ugovor o uslugama obrade otpada s osobom koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka za određenu vrstu otpada. dodati stavak 14: (14) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, kada je potrebno osigurati dostatne kapacitete oporabe otpada, može se primijeniti uvjet da osoba koja je podnijela zahtjev za ishođenjem ovlaštenja može osigurati oporabu odgovarajućeg otpada izvan RH kad odgovarajuća oporaba u RH nije dostupna, te dokazati da postrojenje za oporbu izvan RH zadovoljava iste uvjete kao i postrojenja za oporabu u RH. MINIMALNI KRITERIJ ZA JAVNI POZIV ZA OVLAŠTENIKE OBRADE: 1 posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom odgovarajućim postupkom oporabe kojim se doprinosi ispunjavanju određenog cilja gospodarenja otpadom 2. posjeduje tehničko-tehnološke uvjete za postupke oporabe na području RH 3. posjeduje odgovarajuće sustave upravljanja kvalitetom | Nije prihvaćen | Nije prihvaćen |
| 141 | Veronika Mišković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje potencijalno donosi puno više štete nego koristi, što potvrđuju iskustva zemalja diljem svijeta te istraživanja koja su provedena o ovoj temi. Istraživanje Sveučilišta u Sydneyu pokazalo je da zabrane jednokratnih plastičnih vrećica povećavaju prodaju debelih plastičnih vreća za smeće za gotovo 5500 tona godišnje, a upotreba papirnatih vrećica povećala se za 652 milijuna komada (izvor podataka za istraživanje: Nielsen Datasets at the Kilts Center for Marketing). Istraživanje je pokazalo i da je prije zabrane između 12 i 22 posto potrošača ponovno upotrebljavalo „jednokratne“ plastične vrećice za bacanje smeća. Istraživanje Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje dokazuje da su najbolji izbor jednokratna vrećica od polietilena visoke gustoće (PE-HD), a potom polipropilenska (PP) višekratna torba. Papirnata vrećica bi se morala iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu, što je teško s obzirom na njenu trajnost, a proizvodnja papira ima i bitno lošiji utjecaj na ekotoksičnost (emisije toksičnih tvari). Također, upitno je može li se jednokratnim okarakterizirati proizvod koji je, po želji, relativno lako oprati, osušiti i ponovno upotrijebiti. Plastika nije savršeni materijal, ali je optimalan u mnogim slučajevima i nužno će se koristiti i dalje. Da bismo sve zamijenili alternativnim materijalima, neizbježna bi bila proizvodnja ogromnih količina CO2 i drugih plinova koji uzrokuju efekt staklenika, uz visoku cijenu. Umjesto bezrazložne zabrane laganih plastičnih vrećica za nošenje, ovim bi se Zakonom trebala olakšati uspostava kružnog gospodarstva i ponovno korištenje recikliranog materijala. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 142 | Veronika Blagović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PROTIV ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 143 | Vedrana Vitali Tolić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Jesam za zabranu plastičnih vrećica. Plastične vrećice ne mogu se reciklirati. Prevelika količina završava u moru gdje tone na morsko dno te nakon dugog perioda razgradnje ostaje kao mikroplastika.Osim što je opasna za morsku floru i faunu, mikroplastika hranidbenim lancem na kraju završi i na našem stolu i u našem organizmu. Međutim smatram da bi ukidanje jednokratnih plastičnih vrećica trebao biti put ka smanjenju proizvodnje i upotrebe plastike uopće. Što dobivamo ukidanjem plastičnih vrećica ako je i dalje 99%proizvoda koje ćemo kupiti zapakirano u plastičnu ambalažu?Druga stvar, manje od 10% plastike se uopće može reciklirati, dok se ostatak spaljuje ili završi u prirodi.Osim toga, u plastici postoji niz slobodnih spojeva u plastičnim polimerima koji se mogu otpuštati iz ambalaže i difundirati u piće, hranu, medicinske otopine, a utječu na rad mnogih procesa i hormona u ljudskom tijelu. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica te ostalih plastičnih proizvoda razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 144 | Vedrana Ivanda | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 145 | Vedran Vujasinović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protiv zabrane plastičnih vrećica | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 146 | Vedran Mušura | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 147 | Vedran Dankić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 16., budući da se praznina nastala ukidanjem jednog proizvoda mora nadomjestiti nekim drugim proizvodom, nejasno je koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, posebno za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja. Otvara se prostor za zamjene čije bi povećano korištenje prouzrokovalo više štete, kako u samom procesu proizvodnje, tako i zbog svoje veće mase/volumena. Primjerice, zamjena prema ovom Narctu mogu biti i polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara, jer se nigdje ne precizira drugačije. Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno su čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Predlažem da se, stoga, umjesto zabrane provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom. Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda odostupnosti višekratnih zamjenskih proizvoda, sustavu ponovne uporabe i opcijama gospodarenja otpadom za navedene proizvode, utjecaju odbacivanja u okoliš i neprikladnog odlaganja otpada tih proizvoda na okoliš, posebno morski okoliš, te utjecaju neprikladnog odlaganja tih proizvoda na kanalizacijsku mrežu. | Nije prihvaćen | Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. |
| 148 | Vanja Petković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PROTIV ZABRANE! Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 149 | Vanja Petković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 150 | VANESSA LOŠIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 151 | Vanesa Jurić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZABRANITI PLASTIČNE VREĆICE! Plastika guši mora, prirodu, okoliš. Ima izrazito negativan utjecaj na onečišćenje okoliša, što su dokazale brojne studije. Ne možemo računati na razum građana, jer što je čovjeku pri ruci za time poseže. Živimo u svijetu komocije, ne razuma. Zato je važno građanima ne nuditi loše i nepotrebne stvari, nego dobre i korisne. Moja baka je cijeli život koristila jednokratnu pamučnu vreću za dućan, jer u njenom životu nije bilo ovih vrećica od lagane plastike, a niti ovakvih problema sa zagađenjem. Višekratna uporaba predmeta doprinijela bi smanjenju zagađenja i manjim problemima u gospodarenju otpadom. Zabraniti vrećice od lagane plastike, a i općenito plastične vrećice i okrenuti se održivom razvoju. Od nekud se mora krenuti, zašto ne s tim korakom. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu . |
| 152 | Valzor d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Neophodno je proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice - vrećice tanje od 15 mikrona, kao i na jednokratne plastične čaše za napitke i plastične tanjure. Za navedene proizvode postoje dostupne alternative, a nažalost ovi proizvodi su u vrlo širokoj primjeni i time uzrokuju veliko zagađenje. Vrlo lagane plastične vrećice, plastične čaše i plastični tanjuri su jeftini proizvodi koji imaju katastrofalni učinak za okoliš, a njihova uporabna korisnost je gotovo nikakva jer su jednokratni. Ljudi ih iskoriste doslovce u jednoj minuti, a odmah nakon toga nastane problem njihovog zbrinjavanja. Jako povećavaju količinu otpada, a totalno su nepotrebni i zamjenjivi višekratnim proizvodima. Molim uzmite u obzir moj komentar, sjela sam za kompjuter 4 dana nakon trećeg poroda samo da bih Vama ovo napisala (porod je bio težak i trajao je 14 sati). dr.sc. Valentina Salaj Ćetković | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 153 | Valentina Matošević | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija |
| 154 | Valentina Matošević | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 155 | Valentina Flanjak | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | PROTIV ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA! Ne dopustimo da glasniji bez potkrepljenih tvrdnji zavaraju oči javnosti. George Monbiot u "The Guardianu" - "Plastične vrećice nisu pokora ovog planeta, njihovo najveće zlo je što nam skreću pažnju s puno važnijih problema". Vladimir Ferdelji: "Plastični proizvodi, uključujući i plastične vrećice su vrlo konkurentan proizvod u svakom pogledu (cjenovno, kvalitativno, ekološki, praktično) pa proizvođači proizvoda od ostalih materijala, koji ne mogu dostići takvu konkurentnost, vape za uvođenjem nameta ili zabrana na plastične vrećice". Vladimir Ferelji: "Stvarni problem plastične vrećice je taj što ona vrlo brzo i vrlo uočljivo pokazuje naše ponašanje". Argumenti zašto reći plastici DA! 1. Plastična vrećica je više funkcionalni, lagani i čvrsti proizvod i pogodan je za sve primjene (vlažne, rasute, masne, prljave sadržaje) 2. Plastična vrećica nije ekološki problem, stvarni problem je naše, ljudsko ponašanje (i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja otpada, odvajanja i recikliranja). Nije moguće mijenjati ljudsko ponašanje uvođenjem naknada ili zabrana bilo kojeg materijala ili proizvoda. 3. Brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada. Prema istraživanju u Austriji, utvrđeno je da čine 0,2 % kućnog otpada, a istraživanjem u Velikoj Britaniji utvrđeno je da odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. https://www.wko.at/Content.Node/branchen/oe/Umweltrecht/Plastiksackerl-Folder-Englisch070711.pdf 4. Ugljikov trag plastične vrećice je samo 0,05 % prosječnog ugljikovog traga čovjeka. Znanstvenici Denkstat instituta u Austriji su izračunali da prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine je jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. 5. U Hrvatskoj se procjenjuje da prosječni stanovnik godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica i proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. 6. Nakon što je u San Franciscu uvedena zabrana plastičnih vrećica, potrošnja papirnatih vrećica porasla je dvostruko no što je bila prije zabrane iz jednostavnog razloga što je gotovo svaki kupac za prenošenje iste količine kupljenih potrepština uzeo dvije ili tri papirnate vrećice, a ukupno je to četverostruko veći negativni utjecaj na okoliš. 7. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana, prosječni hrvatski potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih vrećica ili pamučnih torbi) čiji je utjecaj na okoliš znatno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica. 8. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, povećati će se potrošnja ostalih vrsta plastičnih vrećica. Treba pogledati Irski slučaj, kad su Irci uveli naknadu na plastične vrećice, potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. 9. Svaka, takozvana jednokratna plastična vrećica u stvarnom životu, u stvari, višekratno se koristi - najprije kad se potrepštine donose iz trgovine, zatim za zamatanje raznih proizvoda i stavljanje u hladnjak, ili za zamatanje ostalih stvari kao što je marenda, ili zamatanje stvari i pakiranje u putne torbe, i sl. te na kraju kao vrećica u kojoj bacamo smeće. 10. Plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima, mada je gotovo svo smeće koje smo bacili u plastičnim vrećicama. U jednom dobro organiziranom odlagalištu na otoku Krku, lokalnog komunalnog poduzeća Ponikve, plastične vrećice čine 2,9 % ukupno prikupljenog otpada. 11. Brojna istraživanja potvrđuju da ugljikov trag plastičnih vrećica je znatno niži od ugljikovog traga proizvoda za istu namjenu od drugih materijala. Papirnate vrećice imaju 10 puta veći staklenički utjecaj, faktor potrošnje prirodnih resursa papirnih vrećica je 62 puta veći od faktora plastičnih vrećica. 12. Procjena životnog ciklusa (LCA) potrošačkih vrećica koju je izradilo Britansko ministarstvo za zaštitu okoliša utvrdila je da plastična vrećica ima značajno manji indeks potencijala globalnog zatopljenja (GWP - Global Warming Potential). 13. Potrošnja sirovine za papirnate vrećice je 22 puta veća nego sirovine za proizvodnju plastičnih vrećica Izračun usporedbe među vrećicama različitih materijala: 14. Potrošnja sirovine - plastika 1, papir 22 > 22 puta više 15. Staklenički efekt - plastika 3, papir 30 > 30 puta više 16. Faktor trošenja prirodnih resursa - plastika 0,0045, papir 0,25 > 62 puta više 17. Eutrofikacija (prihrana mora i vodenih tokova) - plastika 0, papir 0,025 18. Potrošnja vode (za 1000 vrećica) - manje od 1 litre za plastične vrećice - 3800 litara za papirnate vrećice > 17 puta više - 27000 litara za pamučne torbe > 135 puta više 19. Ili izračun na drugačiji način: - da bi se proizvela 1 tona polietilena od koje se može napraviti oko 200 000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode - da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode - da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica odnosno torba potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode. - za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode (dobro je poznat slučaj Aralskog mora - kojeg više nema) 20. Za proizvodnu plastične vrećice najčešće se kao sirovina koristi etilen (C2H4) - neotrovan plin koji nastaje kao nusprodukt u procesima rafinerijske prerade sirove nafte ili prirodnog plina. Etilen se koristi u procesu polimerizacije polietilena koji je sirovina za izradu plastičnih vrećica, a polietilena se za izradu jedne jednokratne plastične vrećice koristi 3 do 5 grama. 21. Za ukupnu svjetsku proizvodnju plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (oko 50 % nafte troši se za transport, oko 32 % za grijanje - što znači da oko 82 % nafte jednostavno spalimo, 10 % potroši se za svu kemijsku industriju u sklopu koje je oko 5 % za proizvodnju ukupne plastike, a u čemu je 0,05 % za proizvodnju plastičnih vrećica) 22. Za proizvodnju 1 tone papira potroši se 3,5 tona drveta i tom prilikom upotrijebe se znatne količine opasnih i štetnih kemikalija kao što su natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonijev bisulfit, klor, titan dioksid, polialuminijev klorid. 23. U otpadnim vodama nakon proizvodnje papira pronađeni su teški metali. 24. Za proizvodnju platnenih vrećica odnosno torbi najviše se koristi pamuk. Pamuk se danas uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s ukupno 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. Pri uzgajanju pamuka otruje se godišnje 1 milijun ljudi, a umre oko 20 000. 25. Prema nalazima istraživača austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica s energijskog stanovišta je povoljnije nego kod papirnatih ili pamučnih vrećica odnosno torbi. Jedinični utrošak energije za plastičnu vrećicu je znatno niži, a na kraju životnog ciklusa, plastična vrećica se može energijski oporabiti. 26. Kada se plastične vrećice recikliraju u novi proizvod, tada se za taj proizvod koristi manje energije, a u slučaju da se iskorištene plastične vrećice spaljuju, zahvaljujući svojoj velikoj energijskoj vrijednosti, dobiva se velika količina toplinske energije. 27. Plastične vrećice kao i svi ostali plastični proizvodi imaju vrlo veliku energijsku vrijednost i danas se u modernim i optimiziranim procesima depolimerizacije koji jeftini i visoko učinkoviti mogu pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. 28. Istovremeno, valja zabilježiti da se za proizvodnju polietilena potroši 150 kJ/cm3, za proizvodnju čelika 250 kJ/cm3 i za proizvodnju aluminija 600 kJ/cm3. 29. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice odnosno torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Da bi se isti broj vrećica transportirao za papirnate i platnene treba najmanje 7 do 20 puta više kamiona. 30. Računica je jednostavna: ukoliko prosječni hrvatski stanovnik potroši oko 200 vrećica godišnje to na naš broj znači da Hrvati godišnje potroše oko 900 miliona plastičnih vrećica. Da bi prevezli te vrećice od proizvođača do mjesta potrošnje - trgovina, potrebno je oko 335 šlepera. Za isti taj broj papirnatih vrećica potrebno je oko 6000 šlepera, a za platnene vrećice odnosno torbe čak i do 9825 šlepera, ali o druga dva slučaja vozili bi od neke uvozne luke do trgovina, jer se papirnate i platnene ne proizvode u Hrvatskoj. Računica za Sjedinjene Američke Države je još drastičnija: Sjedinjene Američke Države koje imaju 310 miliona stanovnika, godišnje potroše 62 milijarde plastičnih vrećica. Jedan prosječni šleper može prevesti oko 2,7 miliona plastičnih vrećica, odnosno 150000 papirnatih vrećica ili 92000 pamučnih vrećica odnosno torbi, što znači da u Sjedinjenim Američkim Državama za prijevoz plastičnih vrećica treba 22963 šlepera, za papirnate vrećice 413333 šlepera (odnosno 18 puta više nego za isto broj plastičnih vrećica) i za platnene vrećice odnosno torbe 673913 šlepera (29 puta više nego za isti broj plastičnih vrećica). Evo, slične računice prikazane na drugi način: U jedan 20 stopni kontejner stane: - Jednokratnih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-HD-a) 1 800 000 - Višekratnih, debljih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-LD-a 300 000 - Polipropilenskih vrećica (onih čvršćih) 45 000 - Papirnih vrećica s ručkama 65 000 - Pamučnih vrećica odnosno torbi 72 000 - Jutene vrećice odnosno torbe 25 000 - Torbe od tkanog polipropilena (tzv. green bag) 42 000 - Poliesterske torbe (čvršće, višekratne torbe) 55 000 31. A prethodna računica automatski znači toliko puta veću potrošnju goriva, veću emisiju CO2 i ostalih ispušnih plinova u atmosferu i isto toliko puta više troškova prijevoza te nepotrebnog opterećenja i oštećivanja skupe cestovne infrastrukture. 32. Podaci o ugibanju ogromnog broja životinja (spominju se stotine tisuća godišnje) potpuno su netočni i predstavljaju manupulaciju, što je London Times razotkrio još 2008. godine: http://savetheplasticbag.com/ReadContent609.aspx http://www.scribd.com/doc/65325243/Tracking-Trash-25-Years-of-Action-For-The-Ocean 33. Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice, nužno će doći do povećane potrošnje višekratnih plastičnih vrećica, tako i papirnih i platnenih, koje su višestruko voluminoznije, što automatski znači da će se u tom omjeru povećati i otpad na našim odlagalištima. Voluminozniji otpad u konačnici rezultira povećanim troškovima odvoza i zbrinjavanja otpada. 34. Slijedom uvođenje visokih nameta na plastične vrećice u Irskoj, kojom prilikom je došlo do 90 %-tnog smanjenja potrošnje tih vrećica, nije došlo ni do kakvog smanjenja otpada na irskim odlagalištima. 35. Uvođenje nameta ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, preusmjeriti će potrošače na korištenje papirnatih vrećica, višekratnih plastičnih vrećica, platnenih torbi ili višekratnih torbi također od plastike, koje su sve značajno skuplje i to dovodi do povećanja troškova života. U trgovačkim centrima sada kupci sami biraju voće ili povrće i sami ih pakiraju u one tanke plastične vrećice, ali njihovom zabranom taj posao pakiranja trebati će odraditi radnici trgovine u drugu skuplju i voluminozniju ambalažu (npr. polistirenske tacne i plastične folije za zamatanje), što opet dovodi do poskupljenja ambalaže i rada u trgovinama te slijedom toga i povećanja troškova života potrošača. 36. Povećanje korištenja višekratnih vrećica i platnenih torba, kao i ostalih višekratnih plastičnih torba, cekera, košara i sličnog, dolazi do povećane opasnosti od nehigijenskih uvjeta i kontaminacije bakterijama (npr. norovirusom) kupljenih potrepština, posebno vlažnih produkata. 37. A da bi održali kakvu takvu higijenu naših višekratnih vrećica i torbi, iste treba redovito čistiti i prati, a to znači povećanu potrošnju skupe energije, vode za pranje, zagađenje iste raznim opasnim deterdžentima i kemikalijama te povećanje količina otpadnih voda koje sadrže ostatke deterdženata, što pak znači povećanu eutrofikaciju mora i vodenih tokova. 38. Uvođenje naknada na jednokratne plastične vrećice ili čak zabrana, značajno će se negativno utjecati na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativan utjecaj na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. 39. Recikliranje iskorištenih plastičnih proizvoda na kraju njihovog uporabnog vijeka znači da će se sačuvati prirodni resursi odnosno sirovine i uštedjeti energija pri proizvodnji novih proizvoda iz reciklata. Poznato je da je plastika = sirovina + energija. Recikliranjem plastike štedimo i sirovine i energiju. 40. Bez sustava recikliranja, koji će uvođenjem naknada i zabrana biti ugrožen, gube se i sve ostale prednosti plastike i plastičnih proizvoda. Gube se ne samo sirovine i energija već i svi pozitivni efekti sustava recikliranja koji donose pozitivne ekonomske i ekološke efekte. 41. Danas je u Hrvatskoj oko 60 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice u kojima je zaposleno skoro 2000 radnika. Sve te male proizvodnje, da bi bile konkurentne jeftinom i sve kvalitetnijem uvozu iz Kine morale su u posljednjim godinama značajno investirati u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. U pravilu su u tome uspjeli, ali su se kreditno zadužili. Naravno, nije njihov proizvodni program samo plastične vrećice, već i druge ambalažne folije, ali s tako nepovoljnim tržišnim uvjetima i opterećenim poslovanjima, skupim kreditima i skupoj energiji, i najmanji poremećaj može dovesti do zatvaranja ukupne proizvodnje. Jer prostora za uštede, restrikcije i smanjivanja jednostavno više nema. 42. Ukoliko se u Hrvatskoj želi poštivati odluka Europske komisije, koja će najvjerojatnije prepustiti svakoj zemlji članici samostalnu odluku hoće li uvesti naknadu ili zabranu, Hrvatska ne treba uvoditi dodatnu naknadu jer se na plastične vrećice već plaća naknada. Trenutno važećim, ali i prijedlogom novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, svaki proizvođač (odnosno onaj koji ambalažu stavlja na tržište - a to bi trebali biti uvoznici i trgovci) plaća naknadu za zbrinjavanje od 1500 kuna za svaku tonu plastičnih vrećica stavljenu na hrvatsko tržište. Na žalost, za one ekološki znatno štetnije papirnate vrećice plaća se 375 kn, a za platnene vrećice samo 150 kn po toni. 43. Oporezivanje ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica nisu nijednim stručnim i znanstvenim dokazom potkrepljeni niti dokazani. Nema tu nikakve ekološke, energijske, ekonomske, higijenske, zdravstvene, tržišne prednosti. Objašnjenja zagovaratelja oporezivanja i zabrana kao i političara koji donose takve odluke jednostavno su lažna, senzacionalistička, temelje se na krivim postavkama, netočnim i lažnim informacijama ili sa sasvim nekom drugom svrhom ili interesom u pozadini (interesi raznih lobija, zarade, osiguranje nekih vlastitih interesa, zaštita uvoznika, nekih drugih proizvodnji), a nikako interesima zaštite okoliša i brige za zdravlje ljudi i očuvanje biljnog i životinjskog svijeta te očuvanje nacionalne ekonomije. Takve odluke jednostavno su populističko dodvoravanje neinformiranoj ili namjerno krivo i lažno informiranoj javnosti, odnosno glasačkoj bazi koja je kroz duže vrijeme pripremana za takva rješenja. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 156 | Valentina Flanjak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PROTIV ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA! Ne dopustimo da glasniji bez potkrijepljenih tvrdnji zavaraju oči javnosti. George Monbiot u "The Guardianu" - "Plastične vrećice nisu pokora ovog planeta, njihovo najveće zlo je što nam skreću pažnju s puno važnijih problema". Vladimir Ferdelji: "Plastični proizvodi, uključujući i plastične vrećice su vrlo konkurentan proizvod u svakom pogledu (cjenovno, kvalitativno, ekološki, praktično) pa proizvođači proizvoda od ostalih materijala, koji ne mogu dostići takvu konkurentnost, vape za uvođenjem nameta ili zabrana na plastične vrećice". Vladimir Ferelji: "Stvarni problem plastične vrećice je taj što ona vrlo brzo i vrlo uočljivo pokazuje naše ponašanje". Argumenti zašto reći plastici DA! 1. Plastična vrećica je više funkcionalni, lagani i čvrsti proizvod i pogodan je za sve primjene (vlažne, rasute, masne, prljave sadržaje) 2. Plastična vrećica nije ekološki problem, stvarni problem je naše, ljudsko ponašanje (i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja otpada, odvajanja i recikliranja). Nije moguće mijenjati ljudsko ponašanje uvođenjem naknada ili zabrana bilo kojeg materijala ili proizvoda. 3. Brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada. Prema istraživanju u Austriji, utvrđeno je da čine 0,2 % kućnog otpada, a istraživanjem u Velikoj Britaniji utvrđeno je da odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. https://www.wko.at/Content.Node/branchen/oe/Umweltrecht/Plastiksackerl-Folder-Englisch070711.pdf 4. Ugljikov trag plastične vrećice je samo 0,05 % prosječnog ugljikovog traga čovjeka. Znanstvenici Denkstat instituta u Austriji su izračunali da prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine je jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. 5. U Hrvatskoj se procjenjuje da prosječni stanovnik godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica i proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. 6. Nakon što je u San Franciscu uvedena zabrana plastičnih vrećica, potrošnja papirnatih vrećica porasla je dvostruko no što je bila prije zabrane iz jednostavnog razloga što je gotovo svaki kupac za prenošenje iste količine kupljenih potrepština uzeo dvije ili tri papirnate vrećice, a ukupno je to četverostruko veći negativni utjecaj na okoliš. 7. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana, prosječni hrvatski potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih vrećica ili pamučnih torbi) čiji je utjecaj na okoliš znatno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica. 8. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, povećati će se potrošnja ostalih vrsta plastičnih vrećica. Treba pogledati Irski slučaj, kad su Irci uveli naknadu na plastične vrećice, potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. 9. Svaka, takozvana jednokratna plastična vrećica u stvarnom životu, u stvari, višekratno se koristi - najprije kad se potrepštine donose iz trgovine, zatim za zamatanje raznih proizvoda i stavljanje u hladnjak, ili za zamatanje ostalih stvari kao što je marenda, ili zamatanje stvari i pakiranje u putne torbe, i sl. te na kraju kao vrećica u kojoj bacamo smeće. 10. Plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima, mada je gotovo svo smeće koje smo bacili u plastičnim vrećicama. U jednom dobro organiziranom odlagalištu na otoku Krku, lokalnog komunalnog poduzeća Ponikve, plastične vrećice čine 2,9 % ukupno prikupljenog otpada. 11. Brojna istraživanja potvrđuju da ugljikov trag plastičnih vrećica je znatno niži od ugljikovog traga proizvoda za istu namjenu od drugih materijala. Papirnate vrećice imaju 10 puta veći staklenički utjecaj, faktor potrošnje prirodnih resursa papirnih vrećica je 62 puta veći od faktora plastičnih vrećica. 12. Procjena životnog ciklusa (LCA) potrošačkih vrećica koju je izradilo Britansko ministarstvo za zaštitu okoliša utvrdila je da plastična vrećica ima značajno manji indeks potencijala globalnog zatopljenja (GWP - Global Warming Potential). 13. Potrošnja sirovine za papirnate vrećice je 22 puta veća nego sirovine za proizvodnju plastičnih vrećica Izračun usporedbe među vrećicama različitih materijala: 14. Potrošnja sirovine - plastika 1, papir 22 > 22 puta više 15. Staklenički efekt - plastika 3, papir 30 > 30 puta više 16. Faktor trošenja prirodnih resursa - plastika 0,0045, papir 0,25 > 62 puta više 17. Eutrofikacija (prihrana mora i vodenih tokova) - plastika 0, papir 0,025 18. Potrošnja vode (za 1000 vrećica) - manje od 1 litre za plastične vrećice - 3800 litara za papirnate vrećice > 17 puta više - 27000 litara za pamučne torbe > 135 puta više 19. Ili izračun na drugačiji način: - da bi se proizvela 1 tona polietilena od koje se može napraviti oko 200 000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode - da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode - da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica odnosno torba potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode. - za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode (dobro je poznat slučaj Aralskog mora - kojeg više nema) 20. Za proizvodnu plastične vrećice najčešće se kao sirovina koristi etilen (C2H4) - neotrovan plin koji nastaje kao nusprodukt u procesima rafinerijske prerade sirove nafte ili prirodnog plina. Etilen se koristi u procesu polimerizacije polietilena koji je sirovina za izradu plastičnih vrećica, a polietilena se za izradu jedne jednokratne plastične vrećice koristi 3 do 5 grama. 21. Za ukupnu svjetsku proizvodnju plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (oko 50 % nafte troši se za transport, oko 32 % za grijanje - što znači da oko 82 % nafte jednostavno spalimo, 10 % potroši se za svu kemijsku industriju u sklopu koje je oko 5 % za proizvodnju ukupne plastike, a u čemu je 0,05 % za proizvodnju plastičnih vrećica) 22. Za proizvodnju 1 tone papira potroši se 3,5 tona drveta i tom prilikom upotrijebe se znatne količine opasnih i štetnih kemikalija kao što su natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonijev bisulfit, klor, titan dioksid, polialuminijev klorid. 23. U otpadnim vodama nakon proizvodnje papira pronađeni su teški metali. 24. Za proizvodnju platnenih vrećica odnosno torbi najviše se koristi pamuk. Pamuk se danas uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s ukupno 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. Pri uzgajanju pamuka otruje se godišnje 1 milijun ljudi, a umre oko 20 000. 25. Prema nalazima istraživača austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica s energijskog stanovišta je povoljnije nego kod papirnatih ili pamučnih vrećica odnosno torbi. Jedinični utrošak energije za plastičnu vrećicu je znatno niži, a na kraju životnog ciklusa, plastična vrećica se može energijski oporabiti. 26. Kada se plastične vrećice recikliraju u novi proizvod, tada se za taj proizvod koristi manje energije, a u slučaju da se iskorištene plastične vrećice spaljuju, zahvaljujući svojoj velikoj energijskoj vrijednosti, dobiva se velika količina toplinske energije. 27. Plastične vrećice kao i svi ostali plastični proizvodi imaju vrlo veliku energijsku vrijednost i danas se u modernim i optimiziranim procesima depolimerizacije koji jeftini i visoko učinkoviti mogu pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. 28. Istovremeno, valja zabilježiti da se za proizvodnju polietilena potroši 150 kJ/cm3, za proizvodnju čelika 250 kJ/cm3 i za proizvodnju aluminija 600 kJ/cm3. 29. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice odnosno torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Da bi se isti broj vrećica transportirao za papirnate i platnene treba najmanje 7 do 20 puta više kamiona. 30. Računica je jednostavna: ukoliko prosječni hrvatski stanovnik potroši oko 200 vrećica godišnje to na naš broj znači da Hrvati godišnje potroše oko 900 miliona plastičnih vrećica. Da bi prevezli te vrećice od proizvođača do mjesta potrošnje - trgovina, potrebno je oko 335 šlepera. Za isti taj broj papirnatih vrećica potrebno je oko 6000 šlepera, a za platnene vrećice odnosno torbe čak i do 9825 šlepera, ali o druga dva slučaja vozili bi od neke uvozne luke do trgovina, jer se papirnate i platnene ne proizvode u Hrvatskoj. Računica za Sjedinjene Američke Države je još drastičnija: Sjedinjene Američke Države koje imaju 310 miliona stanovnika, godišnje potroše 62 milijarde plastičnih vrećica. Jedan prosječni šleper može prevesti oko 2,7 miliona plastičnih vrećica, odnosno 150000 papirnatih vrećica ili 92000 pamučnih vrećica odnosno torbi, što znači da u Sjedinjenim Američkim Državama za prijevoz plastičnih vrećica treba 22963 šlepera, za papirnate vrećice 413333 šlepera (odnosno 18 puta više nego za isto broj plastičnih vrećica) i za platnene vrećice odnosno torbe 673913 šlepera (29 puta više nego za isti broj plastičnih vrećica). Evo, slične računice prikazane na drugi način: U jedan 20 stopni kontejner stane: - Jednokratnih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-HD-a) 1 800 000 - Višekratnih, debljih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-LD-a 300 000 - Polipropilenskih vrećica (onih čvršćih) 45 000 - Papirnih vrećica s ručkama 65 000 - Pamučnih vrećica odnosno torbi 72 000 - Jutene vrećice odnosno torbe 25 000 - Torbe od tkanog polipropilena (tzv. green bag) 42 000 - Poliesterske torbe (čvršće, višekratne torbe) 55 000 31. A prethodna računica automatski znači toliko puta veću potrošnju goriva, veću emisiju CO2 i ostalih ispušnih plinova u atmosferu i isto toliko puta više troškova prijevoza te nepotrebnog opterećenja i oštećivanja skupe cestovne infrastrukture. 32. Podaci o ugibanju ogromnog broja životinja (spominju se stotine tisuća godišnje) potpuno su netočni i predstavljaju manupulaciju, što je London Times razotkrio još 2008. godine: http://savetheplasticbag.com/ReadContent609.aspx http://www.scribd.com/doc/65325243/Tracking-Trash-25-Years-of-Action-For-The-Ocean 33. Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice, nužno će doći do povećane potrošnje višekratnih plastičnih vrećica, tako i papirnih i platnenih, koje su višestruko voluminoznije, što automatski znači da će se u tom omjeru povećati i otpad na našim odlagalištima. Voluminozniji otpad u konačnici rezultira povećanim troškovima odvoza i zbrinjavanja otpada. 34. Slijedom uvođenje visokih nameta na plastične vrećice u Irskoj, kojom prilikom je došlo do 90 %-tnog smanjenja potrošnje tih vrećica, nije došlo ni do kakvog smanjenja otpada na irskim odlagalištima. 35. Uvođenje nameta ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, preusmjeriti će potrošače na korištenje papirnatih vrećica, višekratnih plastičnih vrećica, platnenih torbi ili višekratnih torbi također od plastike, koje su sve značajno skuplje i to dovodi do povećanja troškova života. U trgovačkim centrima sada kupci sami biraju voće ili povrće i sami ih pakiraju u one tanke plastične vrećice, ali njihovom zabranom taj posao pakiranja trebati će odraditi radnici trgovine u drugu skuplju i voluminozniju ambalažu (npr. polistirenske tacne i plastične folije za zamatanje), što opet dovodi do poskupljenja ambalaže i rada u trgovinama te slijedom toga i povećanja troškova života potrošača. 36. Povećanje korištenja višekratnih vrećica i platnenih torba, kao i ostalih višekratnih plastičnih torba, cekera, košara i sličnog, dolazi do povećane opasnosti od nehigijenskih uvjeta i kontaminacije bakterijama (npr. norovirusom) kupljenih potrepština, posebno vlažnih produkata. 37. A da bi održali kakvu takvu higijenu naših višekratnih vrećica i torbi, iste treba redovito čistiti i prati, a to znači povećanu potrošnju skupe energije, vode za pranje, zagađenje iste raznim opasnim deterdžentima i kemikalijama te povećanje količina otpadnih voda koje sadrže ostatke deterdženata, što pak znači povećanu eutrofikaciju mora i vodenih tokova. 38. Uvođenje naknada na jednokratne plastične vrećice ili čak zabrana, značajno će se negativno utjecati na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativan utjecaj na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. 39. Recikliranje iskorištenih plastičnih proizvoda na kraju njihovog uporabnog vijeka znači da će se sačuvati prirodni resursi odnosno sirovine i uštedjeti energija pri proizvodnji novih proizvoda iz reciklata. Poznato je da je plastika = sirovina + energija. Recikliranjem plastike štedimo i sirovine i energiju. 40. Bez sustava recikliranja, koji će uvođenjem naknada i zabrana biti ugrožen, gube se i sve ostale prednosti plastike i plastičnih proizvoda. Gube se ne samo sirovine i energija već i svi pozitivni efekti sustava recikliranja koji donose pozitivne ekonomske i ekološke efekte. 41. Danas je u Hrvatskoj oko 60 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice u kojima je zaposleno skoro 2000 radnika. Sve te male proizvodnje, da bi bile konkurentne jeftinom i sve kvalitetnijem uvozu iz Kine morale su u posljednjim godinama značajno investirati u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. U pravilu su u tome uspjeli, ali su se kreditno zadužili. Naravno, nije njihov proizvodni program samo plastične vrećice, već i druge ambalažne folije, ali s tako nepovoljnim tržišnim uvjetima i opterećenim poslovanjima, skupim kreditima i skupoj energiji, i najmanji poremećaj može dovesti do zatvaranja ukupne proizvodnje. Jer prostora za uštede, restrikcije i smanjivanja jednostavno više nema. 42. Ukoliko se u Hrvatskoj želi poštivati odluka Europske komisije, koja će najvjerojatnije prepustiti svakoj zemlji članici samostalnu odluku hoće li uvesti naknadu ili zabranu, Hrvatska ne treba uvoditi dodatnu naknadu jer se na plastične vrećice već plaća naknada. Trenutno važećim, ali i prijedlogom novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, svaki proizvođač (odnosno onaj koji ambalažu stavlja na tržište - a to bi trebali biti uvoznici i trgovci) plaća naknadu za zbrinjavanje od 1500 kuna za svaku tonu plastičnih vrećica stavljenu na hrvatsko tržište. Na žalost, za one ekološki znatno štetnije papirnate vrećice plaća se 375 kn, a za platnene vrećice samo 150 kn po toni. 43. Oporezivanje ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica nisu nijednim stručnim i znanstvenim dokazom potkrepljeni niti dokazani. Nema tu nikakve ekološke, energijske, ekonomske, higijenske, zdravstvene, tržišne prednosti. Objašnjenja zagovaratelja oporezivanja i zabrana kao i političara koji donose takve odluke jednostavno su lažna, senzacionalistička, temelje se na krivim postavkama, netočnim i lažnim informacijama ili sa sasvim nekom drugom svrhom ili interesom u pozadini (interesi raznih lobija, zarade, osiguranje nekih vlastitih interesa, zaštita uvoznika, nekih drugih proizvodnji), a nikako interesima zaštite okoliša i brige za zdravlje ljudi i očuvanje biljnog i životinjskog svijeta te očuvanje nacionalne ekonomije. Takve odluke jednostavno su populističko dodvoravanje neinformiranoj ili namjerno krivo i lažno informiranoj javnosti, odnosno glasačkoj bazi koja je kroz duže vrijeme pripremana za takva rješenja. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona, a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona. Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 157 | Valentina Ević | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI!!! Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje potencijalno donosi puno više štete nego koristi, što potvrđuju iskustva zemalja diljem svijeta te istraživanja koja su provedena o ovoj temi. Istraživanje Sveučilišta u Sydneyu pokazalo je da zabrane jednokratnih plastičnih vrećica povećavaju prodaju debelih plastičnih vreća za smeće za gotovo 5500 tona godišnje, a upotreba papirnatih vrećica povećala se za 652 milijuna komada (izvor podataka za istraživanje: Nielsen Datasets at the Kilts Center for Marketing). Istraživanje je pokazalo i da je prije zabrane između 12 i 22 posto potrošača ponovno upotrebljavalo „jednokratne“ plastične vrećice za bacanje smeća. Istraživanje Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje dokazuje da su najbolji izbor jednokratna vrećica od polietilena visoke gustoće (PE-HD), a potom polipropilenska (PP) višekratna torba. Papirnata vrećica bi se morala iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu, što je teško s obzirom na njenu trajnost, a proizvodnja papira ima i bitno lošiji utjecaj na ekotoksičnost (emisije toksičnih tvari). Također, upitno je može li se jednokratnim okarakterizirati proizvod koji je, po želji, relativno lako oprati, osušiti i ponovno upotrijebiti. Plastika nije savršeni materijal, ali je optimalan u mnogim slučajevima i nužno će se koristiti i dalje. Da bismo sve zamijenili alternativnim materijalima, neizbježna bi bila proizvodnja ogromnih količina CO2 i drugih plinova koji uzrokuju efekt staklenika, uz visoku cijenu. Umjesto bezrazložne zabrane laganih plastičnih vrećica za nošenje, ovim bi se Zakonom trebala olakšati uspostava kružnog gospodarstva i ponovno korištenje recikliranog materijala. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 158 | Valentina Ević | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | PROTIV ZABRANE Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 159 | Valentina Ević | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | PROTIV ZABRANE Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. |
| 160 | Valentina Ević | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PROTIV ZABRANE Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 161 | Valentina Anić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 162 | Usluga Poreč d.o.o. | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | članak 77 – zakonodavac nije jasno i nedvojbeno propisao koji troškovi ulaze u cijenu obvezne minimalne javne usluge, a koji u cijenu za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, već ponovno prepušta na slobodnu interpretaciju davatelju usluge i JLS, što će ponovno dovesti do različitog tumačenja i formiranja cijena. | Primljeno na znanje | Nadležnosti i obveze pri formiranju cijena je propisano, a mišljenja smo da je bespredmetno određivati predloženo jer se radi o izvorima prihoda iste osobe |
| 163 | Usluga Poreč d.o.o. | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | članak 74. stavak 7. - predlaže se dodavanje teksta kako je bilo regulirano u dosadašnjem zakonu, budući postoji mogućnost da se nadležno izvršno tijelo uopće ne očituje. | Nije prihvaćen | Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje institut „prešutne suglasnosti“ na cjenik propisan važećim Zakonom. |
| 164 | Usluga Poreč d.o.o. | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | članak 73.stavak 3. - Jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju koji nije kućanstvo - S obzirom na različitost takvih korisnika npr. hotel i odvjetnički ured trebali bi imati istu minimalnu javnu uslugu ? Nadalje, u turističkim mjestima gdje posluju velika turistička društva gdje na jednoj adresi nekretnine imaju više objekata, postavlja se pitanje obračuna minimalne javne usluge tj. da li se minimalna javna usluga obračunava za svaki smještajni objekt na adresi nekretnine ili samo za adresu nekretnine. Prema prijedlogu nacrta cijena minimalne javne usluge nije vezana uz spremnik, u konkretnom slučaju isto bi značilo da ta turistička tvrtka može zadužiti koliko god hoće spremnika, a plaćati samo jednu cijenu minimalne javne usluge za sve svoje smještajne kapacitete na jednoj adresi nekretnine. Trošak sakupljanja 100 spremnika ne može i nije isti kao trošak sakupljanja 1 spremnika, a što prijedlog nacrta propisuje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 165 | Usluga Poreč d.o.o. | Cijena Javne usluge, Članak 72. | članak 72. stavak 5. - Potrebno jasno definirati što podrazumijeva omjer budući omjer treba biti odmjeren. Kako i temeljem čega ima biti odmjeren budući da JLS u odluci donosi iznos cijene minimalne javne usluge a nema podatke o troškovima obavljanja javne usluge. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 166 | Usluga Poreč d.o.o. | Ugovorna kazna , Članak 70. | članak 70. stavak 2. - Izbaciti tekst počevši od " a najviše do iznosa.... ", uzimajući u obzir činjenicu da bi prema predloženom nacrtu prijedloga korisnici unutar iste kategorije plaćali istu cijenu ugovorne kazne neovisno o težini i veličini njihovog ne ispunjavanja obveza | Nije prihvaćen | Radi se ugovornoj kazni, a ostalo je uređeno propisom koji uređuje obvezne odnose. |
| 167 | Usluga Poreč d.o.o. | Nekretnina koja se trajno ne koristi, Članak 69. | članak 69 - u cijelosti je za davatelja usluge nesigurno, neučinkovito i ekonomski štetno prepustiti na volju vlasniku nekretnine da se samo temeljem očitovanja istog nekretnina trajno ne koristi. Predviđena iznimka mora se utvrditi kao pravilo odnosno mora uz očitovanje dostaviti potrebna očitovanja mjernih mjesta. Također, nejasno je od kada počinje teći rok od 12. mjeseci. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje izjavom, a ako je potrebno na drugi način, a izjavom se pristupa i ugovoru. 12 mjeseci počinje teći prvim danom ne korištenja. |
| 168 | Usluga Poreč d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Članak 67. stavak 4. - predlaže se izbacivanje dijel teksta" rashoda od javne usluge " - davatelj usluge ne može posebno voditi evidenciju rashoda od javne usluge. Npr. kako podijeliti troškove kamiona, radne snage, energenata i sl koji nastanu kada taj jedan kamion obavlja javnu uslugu u istom danu na više JLS kao i kada u istom danu obavi uslugu pod „ komercijalnim uvjetima „. | Primljeno na znanje | Dio cjenika davatelja javne usluge koji se odnosi na javnu uslugu je propisan ovim zakonom, a ostatak cjenika koji uključuje „komercijalne uvjete“ nije uređen ovim propisom. |
| 169 | Usluga Poreč d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | članak 67. stavak 2. - iz navedenog proizlazi da je davatelj usluge u obvezi donesti i poseban cjenik za pravne osobe, van cjenika javne usluge, a za zbrinjavanje vrste otpada iz članka 62. St.3 točke 1.podtočki 2,3 i 4 i točke 2 Zakona. Da li i navedeni cjenik mora imati istu strukturu kao i cjenik javne usluge ? Da li se i na navedeni cjenik mora provesti procedura kao i za cjenik javne usluge. Navedeno kontradiktorno je sa načinom utvrđivanja cijene javne usluge, budući jedan dio pravnih osoba tu uslugu mogu ugovoriti sa drugim subjektima čime komunalac nema osnovne parametre za utvrđivanje odmjerenih troškova obavljanja javne usluge. | Nije prihvaćen | Odbijeno. |
| 170 | Usluga Poreč d.o.o. | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | članak 64. stavak 2.redni broj 2. - predlaže se izbacivanje. Svrha sustava gospodarenja otpadom je da oni koji pravilno odvajaju otpad imaju manje količine miješanog komunalnog otpada koji se naplaćuje te samim time upravo takvi korisnici sami direktno utječu na manju cijenu javne usluge. Predložena odredna nacrta nejasna je na koje bi se korisnike isto odnosilo budući su u točci 1. navedeni kriteriji za određivanje korisnika u čije ime JLS preuzima obvezu sufinanciranja. Također postavlja se pitanje tko bi taj trošak umanjenja pokrio davatelju usluga, te da li se umanjenje odnosi na obveznu minimalnu javnu uslugu ili na cijenu za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Ukoliko se zakonodavac odluči na predloženu odredbu potrebno je jasno definirati na koga se odnosi, budući isto utječe na konačno formiranje cijene javne usluge. | Nije prihvaćen | Odredba propisuje miogućnost, a ne obvezu koja se uređuje odlukom JLS |
| 171 | Usluga Poreč d.o.o. | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | članak 64. stavak 1.redni broj 6. - izbaciti iz prijedloga teksta " iznos cijene obvezne minimalne javne usluge", te se predlaže ubacivanje teksta " kriteriji za izračun obvezne minimalne javne usluge " Predloženo navođenje iznosa cijene kontradiktorno je sa člankom 74. stavkom 1. Napominje se da se pred Ustavnim sudom vodi postupak gdje se između ostalog osporava zakonitost i ustavnost predloženog teksta iz nacrta prijedloga zakona. Predloženom izmjenom direktno se utječe na poslovanje davatelja usluge, budući je nesporno da predloženo nadležno tijelo ne raspolaže svim potrebnim informacijama i podacima za donošenje cijene obvezne minimalne javne usluge, a koja bi u iznosu trebala biti odmjerena na način koji će osiguravati obavljanje javne usluge kako je navedeno u čl.72.st.5. i čl.73.st.2. Na predloženi način utvrđivanja minimalne javne usluge JLS također utječe i na iznos ugovorne kazne. Između ostalog, valja uzeti u obzir i okolnost da izvršno tijelo JLS daje suglasnost na cjenik, koju strukturu čini i cijena obvezne minimalne javne usluge koju je ptrethodno utvrdilo nadležno tijelo iste JLS. | Nije prihvaćen | Smatramo da nema kontradikcije među navedenim odredbama. |
| 172 | Usluga Poreč d.o.o. | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | članak 63.st.2 - potrebno jasno definirati što se smatra otpadnom ambalažom, budući se u reciklažnom dvorištu sakuplja više vrsta različitog otpada, a što prema istom stavku ovog članka bi trebao financirati upravo Fond. Isticanjem da Fond financira tokove otpada koji se sastoje pretežito od otpadne ambalaže isključuju se ostale vrste otpada koje se zaprimaju u reciklažnom dvorištu, iz razloga što je istim stavkom navedeno da Fond financira i troškove usluga iz članka 62. st.3.točka 2. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje podzakonskim aktom. |
| 173 | Usluga Poreč d.o.o. | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | članak 62.stavak 6 - kontradiktoran je sa člankom 72.stavkom 1. gdje je definirano da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge | Primljeno na znanje | Odredbe uređuju različite stvari, članak 62 stavak 6. uređuje svojstvo javne usluge, a članak 72. stavak 1. uređuje svrhu plaćanja cijene javne usluge . |
| 174 | Unija Nova d.o.o. | Usluge gospodarenja otpadom koje osigurava Fond, Članak 92. | Prijedlog izmjena i dopuna članka 92: stavak 6: (6) Ovlaštenje se izdaje osobi koja ispunjava uvjete da raspolaže s postrojenjem i opremom za obradu otpada na području Republike Hrvatske kada se obradom, a poštujući sljedeći red prvenstva, dobiva: 1. novi proizvod ili proizvod upisan u očevidnik ukidanja statusa otpada 2. sirovinu za novi proizvod odnosno otpad koji se dobiva postupkom oporabe otpada 3. energiju odnosno energetsku oporabu otpada ili preradu otpada u materijal koji se koristi kao gorivo stavak 8: (8) Ovlaštenje se daje se na rok između 10 do 20 godina. stavak 11: (11) Fond je dužan sklopiti ugovor o uslugama obrade otpada s osobom koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka i koja može osigurati sakupljanje odgovarajućeg otpada na čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Osoba koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka ima ovlasti definirati specifikaciju prihvatljive kvalitete sakupljenog otpada preuzetog na sakupljanje i obradu te uspostaviti sustav financijskog vrednovanja prema proizvođačima i sakupljačima otpada ovisno o stupnju kvalitete sakupljenog otpada . stavak 13: (13) Iznimno od stavka 11. ovoga članka Fond osigurava sakupljačku mrežu za sustav povratne naknade sklapanjem ugovora po provedenom Javnom pozivu za iskaz interesa. Za otpad sakupljen na taj način Fond je dužan sklopiti ugovor o uslugama obrade otpada s osobom koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka za određenu vrstu otpada. dodati stavak 14: (14) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, kada je potrebno osigurati dostatne kapacitete oporabe otpada, može se primijeniti uvjet da osoba koja je podnijela zahtjev za ishođenjem ovlaštenja može osigurati oporabu odgovarajućeg otpada izvan RH kad odgovarajuća oporaba u RH nije dostupna ili nije kapacitetom dostatna, te dokazati da postrojenje za oporabu izvan RH zadovoljava iste uvjete kao i postrojenja za oporabu u RH. MINIMALNI KRITERIJ ZA JAVNI POZIV ZA OVLAŠTENIKE OBRADE: 1 posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom odgovarajućim postupkom oporabe kojim se doprinosi ispunjavanju određenog cilja gospodarenja otpadom 2. posjeduje tehničko-tehnološke uvjete za postupke oporabe na području RH 3. posjeduje odgovarajuće sustave upravljanja kvalitetom | Nije prihvaćen | Nije prihvaćen |
| 175 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | Komentar: Ova odredba ukazuje da postoji opravdanost utvrđivanja cijene usluge prema količini predenog otpada, a cijenom javne usluge treba obuhvatiti sve troškove poslovanja iz ove odredbe, naravno i razvoj sukladno Zakonu | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 176 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | Predlažemo brisanje članka 73. Obrazloženje: Cijena minimalno javna usluga ako ne sadrži jasno o kojoj se USLUZI radi, po nazivu, jedinici mjere količini, cijeni i iznosu usluge suprotna je odredbi članka 63. Općeg poreznog zakona. | Nije prihvaćen | Pitanje je uređeno odredbom u članku 73. stavku 2. |
| 177 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | Cijena Javne usluge, Članak 72. | Predlažemo brisanje točke 2. iz stavka 2. Korisnici ne pitaju za cijenu usluge prema količini predanog otpada, i spremni su plaćati svaku cijenu koja omogućava da se što više otpada pretvori upotencijalnu sirovinu. Zadržavanje paušala štetno je i nestimalativno za odvajanje otpada na pragu korisnika. Bojazan davatelja uslugu da će korisnici izbjegavati isporuku te da će otpad bacati u okoliš predstavlja grubo nepovjerenje prema korisnicima usluga. Ne smatramo da i će i toga biti ali zaboravili ste da važan dio sustavu je edukacija korisnika, a ko treba i na mjestu odlaganja otpada, te sustavkontrole uz angažiranje kom.redara i plaćenih kontrolora opremljeni sa odgovarajućom tehnikom do snimanja mjesta odlaganja. | Nije prihvaćen | Javna usluga je usluga od općeg interesa i jedan je davatelj takve usluge u JLS |
| 178 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Nakon dva realno prihvatljivih zakona iz područja gospodarenja otpadom, od 2010. i 2013., do danas je primjenilo veoma mali broj davatelja usluga, posebice obračun usluga prema količini predanog otpada, uz svesrdnu potporu lokalnih močnika, pa i ex. Ministarstva zaštitee okoliša. U organizaciji Ministarstva okoliša nakon dugih četiri godine od donosenja aktuelnog ZOGO, Vlada je donijela Uredbu o gospodarenju otpadom, koja je prema našem mišljenju, bez ovlaštenja iz Zakona, a u cilju zadovoljavanja interesa davatelja javne usluge, pa i oporabitelja, uvela PAUŠAL koji čini cca 90% od ukupne cijene usluge čiji rezultat nerealno povečanje cijena za >100 %, uz nestimulativni sustav za smanjenje otpada. Cijenimo da je razlog za donošenje novog zakona ozakonjenje odredbi spomenute Uredbe, a posebno ZOGO odredbama članaka 28., 32., 33., i 140.a sa čime su spomenute odredbe ZOGO postale provedbeni propis Uredbe – suprotno članku 3., 4. i 5 Ustava RH, odnosno uvjetovano se provode jedino ako su sukladnje odredbama Uredbe. Ukoliko dođe do usvajanja novog ZOGO, koji, usput budi rečeno, ne donosi ništa kvalitetno dobroga,posebno na planu smanjenju otpada i stimulativnog obračuna javne usluge, usluge a ne pušala, vjerujeme o da će biti više inicijativa za ocjenu zakonitosti, pa i zaštitu prava korisnika na tijelima EU. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 179 | udruga za zaštitu okoliša resnik | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Udruga za zaštitu okoliša Resnik Predmet: Primjedbe na prijedlog Zakona o održivom gospodarenju otpadom Zagreb, 13.12.2020 Predloženi Zakon o gospodarenju otpadom protivan je javnom interesu i zaštiti okoliša. To je još jedan pokušaj da se bez stvarnih i sistemskih promjena koje zahtijeva javni interes i čija potreba je dokazana dosadašnjim dugogodišnjim neuspješnim i štetnim negospodarenjem otpadom po okoliš, zdravlje ljudi, negativne financijske i ekonomske efekte u RH. Nastavno dosadašnjoj lošoj praksi ovo je pokušaj da se prijevarno isti pokuša prikazati kao usklađenje s EU direktivama, što nije, budući je upravo suprotan i dalje, kao i dosadašnji stvarnim tendencijama i imperativima iz najnovije regulative Direktive o otpadu (2018/851) i ciljeva cirkularne ekonomije, održivog razvoja i klimatski neutralne EU. Osim što ne sadrži nove i snažne mjere koje traži od nas EU, s izraženim naglaskom na prevenciju nastanka otpada i ne poštuje više ciljeve hijerarhije, a koje bi mi ponajprije sami od sebe trebali tražiti, i ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona smanjuje cilj recikliranja od 60 posto do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.) i zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Ovakvo smanjenje ciljeva nikako nema nikakvog opravdanja, a ni svrhu poboljšanja sustava izaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati iznimni štetni utjecaj na zdravlje i kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja lokacija prostornim planom nije u skldu s Zakonom o prostornom uređenju i ciljevima prostornog uređenja i opasan je i neprihvatljiv pokušaj gušenja glasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju, te mogućnost pogodovanja određenim interesnim skupinama. To sve sukladno odredbama, između ostalog i Aarhuške konvencije čiji je RH obveznik primjene. Umjesto dosadašnjih višestruko štetnih dokazanih utjecaja već izgrađenih centara za gospodarenje otpadom, Marišćina i Kaštijun i problema koje uzrokuju, i ovaj Zakon ne odustaje od štetne koncepcije izgradnje problematičnih, ekonomski financijski, zdravstveno i ekološki štetnih centara za gospodarenje otpadom, koji su sami po sebi kontradiktorni prevenciji, odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada, kao najvišim ciljevima hijerarhije gospodarenja otpadom. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ukoliko ga i u količinama koje bi trebale biti sve manje, ekološki prihvatljivije obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kaoštetna praksa od koje se ne odustaje i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te posljedično imaju potrebu za spaljivanjem i novim daleko opasnijim odlagalištima i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje je u svakom pogledu najskuplje rješavanje otpada, a koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako ponovno aktualizira. U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike. One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljno istaknute. Pored toga, upitnim se ukazuje i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti i tumačiti na štetu građana. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge,budući građani ne mogu na ovaj način kontrolirati svoj trošak, ni pravedni način plaćanja u skladu s EU Direktivama i njenim načelima niti ih se njima potiče na odvojeno prikupljanje i recikliranje. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Udruga UZOR poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EU o potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada te razvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. KOMENTARI: 2. Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona: Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom (2017-2022), te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom, te se stoga protivimo ukidanju ove obveze. Pojmovi Članak 4.(1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani. Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. Članak 9.(4) Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.(5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja. U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. To sve imajući u vidu zahtjeve i prilagodbu ciljevima EU direktiva. Članak 11.(1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku.Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO, a i obzirom na njihovu koncepciju neizbježna posljedica. Članak 12.(1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na opravdani interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi, te da se izbace iz ovog članka. (3) Iznimno je opasna odredba da je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana. Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Sustav CGO-a je besmislen te zahtijevamo da se odustane od regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom, što je zapravo nejednakost. Potrebno je odmah odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građane. III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje radi smanajenja ukupne količine otpada ponajprije za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište. Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju specificirane proizvode. Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika. Postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište Članak 16.(3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje–one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje širokodostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalimau tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje“The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana,što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. Članak 19.(2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana, te kontrolirano s pristupom samo određenih građana jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen.(4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad.Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007.bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnosti Članak 31.2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sa tPotrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. Ovaj članak suprotan je i EU Direktivi o otpadu kojom je propisano da se ne može spaljivati otpad bez prethodno ispunjenih viših cilhjeva u hijerarhiji gospodarenja otpdom, odnosno bez prethodnog odvojenog prikupljanja i recikliranja. A kad se izdvoje sve reciklabilne komponente, onda nema što gorjeti. Članak 37.(3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje samo otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. Termička obrada otpada Članak 39.(1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da sususpaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologijakoja jehijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Ciljevi za komunalni otpad Članak 52.(2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve:3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. Ciljevi za odlaganje otpada Članak 53.(1)Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine.Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina.(2)Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. U ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu - Članak 54.(1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: -77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i-90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, te je obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. Ciljevi za otpadnu ambalažu Članak 58.(1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su:-mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske-mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi-mora se obraditi postupkom recikliranja najmanje mase materijala u ambalažnom otpadu 60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvo. Potrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020.-razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje.-od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje.Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada Članak 62.(3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: -glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. Članak 67 (12). Davatelj usluge je dužan predati miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom sukladno Planu .Na temelju iskustava sa sadašnjim CGO smatramo da je potrebno omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. Članak 81. (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Tražimo dopunu članka kojom će se osigurati odvojeno sakupljanje, ponajprije odvojenim prikupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. Članak 88. Potrebno je dopuniti odgovarajuće članke koji uređuju sustav proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se osiguralo da se ista odnosi na odgovornost za puni životni ciklus proizvoda, te što kraći rok za početak primjene. Hvala na uvrštenju u prijedlog zakona. | Djelomično prihvaćen | Vezano uz prijedlog da se zabrane i vrlo lagane plastične vrećice, napominjemo da zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. U svezi primjedbe o spaljivanju otpada u cementari potrebno je napomenuti da se upravo provedbom postupaka propisanih ovim Zakonom (dozvola za gospodarenje otpadom), kao i drugim propisima (Zakon o zaštiti okoliša), te radom u skladu s propisima osigurava se da se oporabom otpada ne onečišćuje okoliš. Netočno je da su „centri za gospodarenje otpadom“ kontradiktorni prevenciji, odvojenom sakupljanju itd., jer usprkos svim mjerama odvojenog sakupljanja i odvajanja otpada postoji određeni dio miješanog komunalnog otpada kojega će trebati obraditi te upravo radi navedenoga postoji centar. Dodatno, potrebno je napomenuti da se zakonom ne određuje tehnologija obrade otpada koja se koristi u pojedinom centru. Nadalje, treba podsjetiti kako je spaljivanje otpada uz korištenje nastale energije (energetska oporaba) prema hijerarhiji otpada iznad odlaganja. Usvojen je dio prijedloga u svezi nagrađivanja građana za određeno postupanje s otpadom te je dodana odredba o kriterijima za umanjenje cijene javne usluge. Obveze u svezi povjerenika za gospodarenje otpadom mogu predstavljati trošak koji ne mora biti opravdan koristima koje navedeno bi moglo donijeti, stoga takva obveza i nije propisana ovim Zakonom. Definicija pojma „plastika“ je usklađena s direktivom 2019/904, te smatramo neprihvatljivim mijenjati ju jer bi to moglo dovesti do drugačijeg obuhvata obveza te time i mogućeg nepravilnog prijenosa direktive. U dijelu prijedloga koji se odnosi na smanjenje potrošnje, odredba je dorađena na način da bude usklađena sa direktivom 2019/904. Odbija se prijedlog propisivanja obveze uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju u ugostiteljskim objektima. |
| 180 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Vezano uz stavak 5. članka ističe se da je nužno potrebno povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, s obzirom na opseg ovlasti koji im je dan ovim Zakonom te ovlasti koje proizlaze iz drugih propisa potrebno je vršiti stalnu edukaciju komunalnih redara vezano uz obveze propisane ovim Zakonom. Osim stalne edukacije za čiju bi provedbu trebalo biti zaduženo Ministarstvo, potrebno je vršiti učestaliji i efektivniji nadzor nad radom komunalnih redara. Veliki broj komunalnih redara u JLS nije sklon izvršavanju obveza koje im nameće ovaj Zakon, što zbog nedovoljne upoznatosti s materijom i njihovim ovlaštenjima, a što zbog velikog broja propisa koje je potrebno savladavati i primijeniti u svakodnevnom radu. Pozdravljamo spuštanje odgovornosti sa inspektora zaštite okoliša na komunalne redare, međutim, iste je potrebno konstantno educirati i nadzirati. Također, predlaže se uvođenje javne objave broja pokrenutih i uspješno okončanih upravnih postupaka prema odredbama ovog Zakona, od strane komunalnih redarstava u JLS. | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
| 181 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Opće odredbe, Članak 112. | Vezano uz stavak 3. potrebno je definirati da je zabranjeno u RH uvoziti bilo kakvu vrstu komunalnog otpada namijenjenu oporabi spaljivanjem, s obzirom da RH nema adekvatne uvjete, a i bilo kakva vrsta spaljivanja ugrozila bi ciljeve koje RH mora ispuniti, a tiču se recikliranja i ponovne uporabe komunalnog otpada | Nije prihvaćen | Odredbe o zabrani su dorađene |
| 182 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Sanacija lokacije onečišćene otpadom, Članak 107. | Potrebno je definirati da RH osigurava sanaciju i drugih lokacija koje su značajno onečišćene otpadom i za koje ne postoje drugačiji uvjeti sanacije, a ne samo za lokacije koje su definirane Planom gospodarenja otpadom RH. | Nije prihvaćen | Na navedeno se primjenjuje „onečišćivač plaća“, te prekršajne odredbe ili odredbe Kaznenog zakona, a PGORH se dopunjuje po potrebi |
| 183 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | XII. PLANSKI DOKUMENTI U GOSPODARENJU OTPADOM, Članak 103. | Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Također se predlaže nadzor nad provedbom planova gospodarenja otpadom i ispunjavanja mjera propisanih u njima koji je dosad izostao u značajnoj mjeri. | Nije prihvaćen | Lokalna komunalna poduzeća mogu sudjelovati u izradi županijekog PGO Nadzor provedbe PGO RH obavlja Ministarstvo, a nadzor provedbe županijskog plana obavlja županija |
| 184 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Povratna naknada, Članak 99. | Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
| 185 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen, a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
| 186 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Potrebno je proširiti stavak 4. članka te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Prihvaćen | Prihvaćen |
| 187 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | XI. EKONOMSKI INSTRUMENTI GOSPODARENJA OTPADOM, Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba i smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
| 188 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Vezano uz stavak 1. potrebno je dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus - ne samo za troškove skupljanja, već i pokrivanje troškova: mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, skupljanja otpada, prijevoza i obrade, čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratne alternative te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Također, potrebno je osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a -do kraja 2021. godine. Potrebno je uvesti i naknadu za eko-modulacije (kao npr. Francuska). To znači da proizvođači plaćaju diferenciranu naknadu prema načinu na koji njihovi proizvodi zadovoljavaju okolišne kriterije, kao što su količina upotrijebljenog materijala, ugradnja recikliranih materijala, upotreba obnovljivih resursa kojima se održivo upravlja, trajnost, mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari. | Prihvaćen | Odredbe izmijenjene. Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
| 189 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | IX. POSEBNE KATEGORIJE OTPADA, Članak 85. | Vezano uz stavak 1. točku 1. predlaže se dodavanje riječi “morski otpad” koje je ranije bilo propisano kao posebna kategorija otpada za koju se čeka donošenje pravilnika već godinama. Naglašavamo da je iznimno važno posebno regulirati ovu vrstu otpada. | Nije prihvaćen | Nije predviđena uspostava posebnog sustava gospodarenja morskim otpadom, a u slučaju potrebe pitanje se može urediti podzakonskim aktom |
| 190 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | Vezano uz stavak 1. članka potrebno je defnirati da sukladno poštivanju zakonskog načela blizine JLS trebaju imati mogućnost obrade miješanog otpada na svojem području u ekološki prihvatljivim postrojenjima koje isključuju pripremu otpada za spaljivanje i suspaljivanje, kao i samo spaljivanje i suspaljivanje, već iz miješanog otpad izvlače reciklante, ostatak pretvaraju u sirovinu za novu industrijsku proizvodnju, a krajnji minimalni neuporabljivi ostatak inertiziraju u masu koja se potom sigurno zbrinjava odlaganjem na za to uređenom platou ili koristi za prekrivanje postojećeg odlagališta. Vezano uz stavak 2. članka potrebno je definirati da se ne smije miješani otpad izvoziti izvan EU jer brojna postrojenja u zemljama koje nisu dio EU nemaju adekvatne uvjete za zbrinjavanje tog otpada. Također, potrebno je definirati da se ne smije uvoziti miješani otpad iz drugih zemalja za obradu u RH. Vezano uz stavak 4. članka potrebno je definirati što je to “najprikladniji postupak i tehnologija kako bi se osigurala najviša moguća razina zaštite okoliša i javnog zdravlja”. | Nije prihvaćen | Sustav CGO-a će osigurati obradu preostalog MKO, pri čemu Zakon ne propisuje tehnologije koje će se koristiti, već je korištenje tih tehnologija uvjetovano prvenstvenim redom gospdoarenja otpadom |
| 191 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | Stavak 1. članka potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno prikupljanje mora osigurati, ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i preuzimanjem od korisnika usluge na obračunskom mjestu, odnosno skupljanjem na kućnom pragu. | Primljeno na znanje | Odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
| 192 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Obavijest o sakupljanju komunalnog otpada , Članak 80. | Predlaže se dodavanje točke 3. u stavku 2: Rasporedu odvoza pojedinih vrsta otpada | Nije prihvaćen | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
| 193 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća i JLS, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara njihovim procijenjenim prosječnim količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 I 80 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Djelomično prihvaćen | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
| 194 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | Vezano uz stavak 1. potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge ovisno o volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
| 195 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Primjena drugih zakona, Članak 76. | Vezano uz stavak 4. članka predlaže se stroža kontrola i nadzor nad provođenjem Odluka i donesenih cjenika. Naime, često se događalo da JLS donesu odluke u skladu s čl. 64 Zakona te novi cjenik, međutim, stanje na terenu ostane nepromijenjeno za sve ili pojedine korisnike usluge kojima se kvaliteta usluge nije promijenila, odnosno nije im omogućeno predavanje biootpada, reciklabilnog i glomaznog otpada na obračunskom mjestu korisnika. | Primljeno na znanje | Upravni nadzor je uređen člankom 130. |
| 196 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | Vezano uz stavak 5. članka potrebno je definirati da se cjenik odnosi na masu ili volumen preuzetog miješanog komunalnog otpada, a ne preuzetog spremnika, zato što se otpad ne mora nužno prikupljati samo spremnicima. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 197 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | Vezano uz stavak 2. članka potrebno je jasnije definirati, a ne ostaviti na volju JLS da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim postupanjem s otpadom utjecati na postizanje niže ukupne cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina miješanog komunalnog otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i događalo diljem RH) odrediti fiksni dio cijene, odnosno cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za veći angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. Apeliramo još jednom na jasno zakonsko definiranje max postotka koji može iznositi cijena obvezne minimalne javne usluge u ukupnoj cijeni usluge. Ovo definiranje predstavlja iznimno važan segment sustava održivog gospodarenja otpadom te ne smije biti otvoreno za interpretaciju i različita tumačenja donositeljima odluka u JLS. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje Odlukom JLS |
| 198 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Cijena Javne usluge, Članak 72. | Vezano uz stavak 1. i 2. članka potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od 30-40% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada, jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge koji ne mora zbrinuti njihov biootpad. Ovo je primjer koji su slijedile uspješne talijanske općine i gradovi – pioniri u odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada. Vezano uz stavak 5. članka potrebno je jasnije definirati omjer cijene, a ne ostaviti na volju JLS, da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim postupanjem s otpadom utjecati na postizanje niže ukupne cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina miješanog komunalnog otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i događalo diljem RH) odrediti fiksni dio cijene, odnosno cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za veći angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. Apeliramo još jednom na jasno zakonsko definiranje max postotka koji može iznositi cijena obvezne minimalne javne usluge u ukupnoj cijeni usluge. Ovo definiranje predstavlja iznimno važan segment sustava održivog gospodarenja otpadom te ne smije biti otvoreno za interpretaciju i različita tumačenja donositeljima odluka u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS. |
| 199 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | Vezano uz stavak 2. točku 1. upućujemo na potrebu diferenciranja trajnih i povremenih korisnika (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) za koje ne mogu vrijediti isti uvjeti, odnosno isto opterećenje u snošenju cijene javne usluge. Vezano uz stavak 4. točku 1. potrebno je preformulirati ovu točku s obzirom da je potrebno omogućiti i predaju otpada u vrećicama ne samo u spremnicima. | Nije prihvaćen | Zakon ne propisuje obvezu „istog opterećenje“ za povremenog korisnika i stalnog korisnika. Pitanje korištenja „vrećica“ je određeno korištenjem defincije „spremnika“ iz članka 4. |
| 200 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Vezano uz stavak 1. točku 4. potrebno je preformulirati ovu točku s obzirom da je potrebno omogućiti i predaju otpada u vrećicama, ne samo u spremnicima, ovisno o specifičnostima određenih JLS ili određenog područja unutar JLS. Vezano uz stavak 1. točku 12. napominje se da je umjesto naređivanja da predaju miješani otpad u CGO, potrebno omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim modularnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. Potrebno je što prije sufinancirati izgradnju takvih postrojenja, budući se tehnologija u postojećim centrima za gospodarenje otpadom pokazala neuspješnom u postizanju ciljeva u gospodarenju otpadom te se na otvaranje mnogih centara čeka već godinama, a RH si ne može dopustiti oslanjanje na centre narednih 5. godina provedbe ovog zakona, već je potrebno što prije usmjeriti financiranje u lokalna postrojenja za zbrinjavanje miješanog otpada koja su gore spomenuta. | Nije prihvaćen | Pitanje je određeno korištenjem defincije „spremnika“ iz članka 4. |
| 201 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Kriterij obračuna količine otpada, Članak 65. | S obzirom da se ovakve odredbe iz prošlog Zakona iz 2013. interpretiraju na različite načine među kojima su i određeni načini koji ne poštuju zakonsko načelo "onečišćivač plaća", potrebno je jasnije definirati da se volumen spremnika odnosi na volumen koji odgovara potrebama građana te da broj pražnjenja ovisi o tome koliko često korisnici iznesu spremnik na pražnjenje. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika za miješani otpad potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća i JLS, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara njihovim očekivanim količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika (pa i vrećica gdje je to potrebno/moguće), a ne samo spremnika većih od 60 i 80 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Nije prihvaćen | Pitanje je uređeno i postojećim Zakonom i ovim prijedlogom, a za krešenje odredbi su propisane prekršajne odredbe . |
| 202 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | Predlaže se dodavanje riječi “vrećica” iza riječi “spremnika”, a prije riječi “od” u stavku 1. članka. Vezano uz stavak 3. točku 1. potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća te je potrebno uputiti JLS, odnosno njihova komunalna društva da glomazni otpad prikupljaju na kućnom pragu budući se samo na taj način može spriječiti odlaganje glomaznog otpada pored spremnika na javnim površinama, u prirodi i okolišu. Potrebno je maksimalno pojednostavniti način odlaganja, odnosno predaje glomaznog otpada građanima. Vezano uz stavak 4. predlaže se dodavanje dijela: vršiti uslugu naplate prema načelu "onečišćivač plaća". Ovu priliku također koristimo da istaknemo da je trenutno u RH otežana javna usluga sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan i ekonomski učinkovit način budući tržište za sekundarne sirovine na razini RH nije dovoljno razvijeno, a država ne ulaže napore u njegovo poticanje i razvijanje. Ovo rezultira pasivnošću JLS koje nemaju motivaciju potaknuti građane na odvajanje otpada budući da prikupljenu sirovinu predaju koncesionarima po cijenama koje diktira tržište, a koje zadnjih godina dostižu jako visoke iznose. Napominje se da većina JLS i dalje ima mogućnost odlaganja otpada na vlastita ili odlagališta susjednih JLS, što je i dalje ekonomski isplativije od predavanja odvojeno prikupljenih sirovina na daljnju obradu, odnosno recikliranje. Stoga se apelira na uspostavu modernog, razvijenog, kvalitetnog i ekonomski učinkovitog tržišta za sekundarne sirovine u RH. | Nije prihvaćen | Člankom 4. je propisana definicija „spremnika“ što može uključivati i vrećicu. Prijedlog dodavanja izraza „vršiti uslugu naplate prema načelu "onečišćivač plaća" se odbija jer nema potrebe propisivati dodatnu „uslugu naplate“. |
| 203 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Predlaže se brisati zadnje dvije crtice u stavku 1. s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. | Prihvaćen | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona |
| 204 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Vezano uz stavak 1. članka napominje se da je cilj za 2025. već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 205 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Vezano uz stavak 1. članka potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5 -10 godina. Ovo je bio cilj do 31.12.2020. koji nije ni u približnoj mjeri ispunjen te je potrebno za potrebe donošenja ovog zakona propisati nove ciljeve. Također je izostavljeno obrazloženje što predstavlja najveću dopuštenu masu biorazgradivog komunalnog otpada koje je ranije bilo propisano člankom 24. Zakona. Vezano uz stavak 2. članka potrebno je naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije usmjeriti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
| 206 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | Vezano uz stavak 2. članka ističe se da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine pa je stoga postotak od 55% do 2025. neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. trebalo definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
| 207 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Termička obrada otpada, Članak 39. | Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 208 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Odlaganje otpada, Članak 37. | Vezano uz stavak 3. točku 9. članka potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Vezano uz stavak 4. potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Nije prihvaćen | Odvojeno sakupljanje nije garancija kvalitete sakupljenog otpada, a pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 209 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Vezano uz stavak 1. točku 2. članka potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
| 210 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Troškovi gospodarenja otpadom, Članak 20. | Vezano uz stavak 1. članka predlaže se definiranje prioriteta odgovornosti umjesto navođenja riječi “ili” jer ovako postavljena formulacija otvara prostor za različita tumačenja. | Nije prihvaćen | Odredbom se propisuje opća obveza. |
| 211 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | Vezano uz stavak 2. članka predlaže se brisanje riječi “visokokvalitetnog” budući Zakonom, ni trenutno važećim podzakonskim aktima nije propisan način, odnosno metodologija odvojenog sakupljanja otpada, a o odabranom načinu/metodologiji odvojenog sakupljanja otpada ovisi kvaliteta odvojeno prikupljenih materijala za recikliranje te samim time i kvaliteta samog recikliranja. Studije i istraživanja su pokazala na primjeru uspješnih gradova u RH i svijetu koji su postigli visoke stope odvojenog prikupljanja i recikliranja da se sustavom uličnih spremnika na javnim površinama ne mogu dostići visoki postotci odvajanja te kvaliteta odvojeno prikupljene frakcije što neposredno utječe na kvalitetu recikliranja koja neminovno izostaje. Visoku kvalitetu recikliranja moguće je postići uspostavom sustava prikupljanja reciklabilnog otpada na kućnom pragu (“od vrata od vrata”) budući je u tom slučaju odvojeno prikupljena frakcija manje onečišćena i samim time kvalitetnija i pogodnija za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površinama, svima dostupnim, udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno, već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju, već na odlagalištima, iako je prethodno odvojen od strane građana i građanki RH. Vezano uz stavak 4. članka potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera ili subvencioniranjem nabave istih) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spremnicima na kućnom pragu. Vezano uz stavak 5. članka potrebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje i svih drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.) Vezano uz stavak 6. članka predlaže se brisanje ovog stavka budući je otpad prema hijerarhiji gospodarenja otpadom potrebno oporabiti, pripremiti za ponovnu uporabu ili reciklirati te se u skladu s tim mora odvojeno sakupljati i ne miješati s drugim otpadom. Suvišna je riječ “kad”. | Djelomično prihvaćen | Odredba predstavlja prijenos obveze iz direktive 2008/98. Dodatno, člankom 22. propisano je odvojeno sakupljanje otpada. |
| 212 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz stavak 3. članka pozdravljamo uvođenje zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje te predlažemo proširenje zabrane na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onečišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalima u tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje “The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana, što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 213 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere, već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 214 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Stavak 1. članka je potrebno detaljnije regulirati, odnosno propisati koje su to djelatnosti oporabe, donosno zbrinjavanja otpada za koje njihova lokacija ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja. Do sada je zabilježen veliki interes javnosti prilikom planiranja i izgradnje te u konačnici rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je svrsishodno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Napominje se da su prostorni planovi instrument zaštite okoliša sukladno čl. 133. Zakona o zaštiti okoliša te je za prostorne planove obvezno provođenje strateške procjene utjecaja na okoliš što predstavlja prvu fazu u kojoj je moguće sagledati kumulativni utjecaj svih postojećih i planiranih zahvata na određenom području u obuhvatu plana. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom, niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se u potpunosti izostave iz ovog članka. Vezano za stavak 3. članka ističe se da umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Produkt te obrade je najčešće RDF koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH da isti preuzmu (ukoliko zadovoljava određene standarde te ukoliko cementare imaju sve propisane uvjete za korištenje RDF-a kao pogonskog goriva), što se u konačnici odražava na povećanje mjesečnih računa građana. Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvih CGO-a u RH, a iz studija izvodljivosti, studija utjecaja na okoliša i elaborata zaštite okoliša za nove CGO jasno je da se isti ili sličan način obrade planira i u novim, još neizgrađenim CGO-ovima. Još jednom apeliramo na neodrživost ovakvog sustava gospodarenja otpadom (što pokazuje sav dosadašnji rad otvorenih centara) te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i propisivanja zakonske obveze JLS da miješani otpad predaju centrima te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. | Nije prihvaćen | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada, te ako je to u skladu sa Zakonom i po drugome prihvatljivo, u CGO-u se može koristiti za obradu miješanog komunalnog otpada „mala modularna postrojenja koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad.“ |
| 215 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Vezano uz stavak 1. članka ističe se da obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenost takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
| 216 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 10. | Vezano za stavak 1. članka predlaže se definirati tko može inicirati donošenje ovakve naredbe i jasnije definirati kriterije za njeno donošenje. | Nije prihvaćen | Odredbom je propisana nadležnost Ministra. |
| 217 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 9. | Vezano za stavak 4. i 5. članka potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama Hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje propisima iz područja gradnje. |
| 218 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | I. OPĆE ODREDBE, Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom | Predlaže se umetanje slova “u” na način da naslov članka 8. glasi: Količina otpada koja se smatra neznatnom u prometu otpadom | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 219 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Hijerarhija gospodarenja otpadom, Članak 6. | U stavku 2. članka predlaže se jasnije definiranje načina odstupanja od hijerarhije gospodarenja otpadom te definiranje ovlaštenika odstupanja, kao i ovlaštenika izrade analize. | Primljeno na znanje | Pitanje će se po potrebi urediti podzakonskim aktom. |
| 220 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Pojmovi, Članak 4. | Predlaže se pojednostavljenje pojma "reciklabilni komunalni otpad" u stavku 1. točki 57. budući je navedena definicija nedovoljno razumljiva. Predlaže se brisanje riječi “manjih količina” te zamjena riječi “opasnog komunalnog otpada i reciklabilnog otpada na način da stavak 1. točka 58 glasi: “reciklažno dvorište" je nadzirani ograđeni prostor namijenjen odvojenom prikupljanju i privremenom skladištenju reciklabilnog otpada, opasnog komunalnog otpada u ograničenim količinama i drugih propisanih vrsta otpada. U stavku 1. točki 59. predlaže se izmjena na način da točka 59. glasi: »reciklažno dvorište za građevni otpad« je građevina namijenjena razvrstavanju, mehaničkoj obradi i privremenom skladištenju građevnog otpada. Reciklažno dvorište za građevni otpad ne smatra se reciklažnim dvorištem iz točke 58. ovog stavka. Predlaže se u stavku 1. točku 75. premjestiti s obzirom na poštovani abecedni redoslijed. | Djelomično prihvaćen | Zamjenom izričaja „manjih količina“ sa „ograničenim količinama“ ne smatramo da bi se u bitnome doprinijelo jasnoći. Pitanja rada reciklažnog dvorišta će se uređivati podzakonskim aktom. Obaviti će se dodatna provjera radi usklađenja redoslijeda pojmova. |
| 221 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Pojmovi, Članak 4. | Potrebno je definiciju iz stavka 1. točke 46. prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito navodi: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku, neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 222 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Pojmovi, Članak 4. | U stavku 1. točki 15. predlaže se brisanje riječi “i određen” na način da točka 15. glasi: “glomazni otpad” je otpadni predmet ili tvar koju je zbog zapremnine i/ili mase neprikladno prikupljati u sklopu usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada te je u Katalogu otpada označen kao 20 03 07. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 223 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Pojmovi, Članak 4. | U stavku 1. točki 13. predlaže se dodavanje riječi “je” na način da točka 13. glasi: “građevni otpad” je otpad koji je nastao aktivnostima građenja i rušenja. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 224 | Udruga Tatavaka | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | // Hitnu zabranu svih laganih plastičnih vrećica za nošenje i provedbu obveze zabrane ostalih jednokratnih plastičnih predmeta iz Direktive 2019/904! // Postavljanje jasnog i konkretnog cilja smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 225 | Udruga Tatavaka | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari i sl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 226 | Udruga Tatavaka | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 227 | Udruga Tatavaka | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
| 228 | Udruga Tatavaka | Opće odredbe, Članak 112. | (3) Ministar naredbom može zabraniti isporuku u Republiku Hrvatsku otpada namijenjenog oporabi spaljivanjem radi zaštite integrirane mreže za obradu miješanog komunalnog otpada, ako je izvjesno da bi se zbog takvih isporuka otpad koji nastaje u Republici Hrvatskoj morao zbrinuti na način koji nije usklađen s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Potrebno je definirati da je zabranjeno u RH uvoziti bilo kakvu vrstu komunalnog otpada namijenjenu oporabi spaljivanjem, s obzirom da RH nema adekvatne uvjete, a i bilo kakva vrsta spaljivanja ugrozila bi ciljeve koje RH mora ispuniti, a tiču se recikliranja i ponovne uporabe komunalnog otpada. | Nije prihvaćen | Odredbe o zabrani su dorađene |
| 229 | Udruga Tatavaka | Sanacija lokacije onečišćene otpadom, Članak 107. | (1) Sanaciju lokacije onečišćene otpadom utvrđenu Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske osigurava Republika Hrvatska. Potrebno je definirati da RH osigurava sanaciju i drugih lokacija koje su značajno onečišćene otpadom i za koje ne postoje drugačiji uvjeti sanacije, a ne samo za lokacije koje su definirane Planom gospodarenja otpadom RH. | Nije prihvaćen | Na navedeno se primjenjuje „onečišćivač plaća“, te prekršajne odredbe ili odredbe Kaznenog zakona, a PGORH se dopunjuje po potrebi |
| 230 | Udruga Tatavaka | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
| 231 | Udruga Tatavaka | XII. PLANSKI DOKUMENTI U GOSPODARENJU OTPADOM, Članak 103. | Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Županijski planovi moraju biti usklađeni s planovima JLS. | Primljeno na znanje | Lokalna komunalna poduzeća mogu sudjelovati u izradi županijekog PGO |
| 232 | Udruga Tatavaka | Povratna naknada, Članak 99. | (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
| 233 | Udruga Tatavaka | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus – ne samo za troškove skupljanja, nego pokrivanje troškova: – mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, – skupljanja otpada, prijevoza i obrade, – čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, – prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratnih alternativa te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a – do kraja 2021. godine. | Primljeno na znanje | Odredbe izmijenjene. Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
| 234 | Udruga Tatavaka | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 235 | Udruga Tatavaka | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 236 | Udruga Tatavaka | III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA, Članak 13. | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Djelomično prihvaćen | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 237 | Udruga Tatavaka | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
| 238 | Udruga Tatavaka | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako može mali Zlarin, može i ostatak Hrvatske. Komentar na Prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom upućujemo u ime udruge Tatavaka koja je pred godinu dana postala dom inicijativi ''Za Zlarin bez plastike''. Inicijativu je pokrenula grupa aktivistica i volontera posvećenih promicanju kulture održivog življenja. Unutar godine dana, od ljeta 2018. do prve sezone bez plastike 2019., volonterskim smo snagama i predanošću lokalnih malih poduzetnika eliminirali iz uporabe 162.000 jednokratnih plastičnih predmeta. Otok Zlarin ima 8 km2, oko 150 stalnih stanovnika i u sezoni ga posjeti do 3.000 turista. Na toj mikro mikrolokaciji se prije naše inicijative trošilo 162.000 bespotrebnih komada jednokratne plastike, i to u svakoj sezoni! Nije ovo jedina brojka koja pokazuje da nešto ozbiljno nije uredu s našim odnosom prema plastici, okolišu, a onda i s nama samima. Zastrašujuć je podatak da su tragovi plastike po prvi puta pronađeni i u ljudskoj posteljici! (Izvor: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412020322297?fbclid=IwAR1LM5YJHTMRuxZRnsaqt54BJr1VyEIO9xWIEmCOEfzqK_TrPiihOCWfhAI) No ono što je pokazao Zlarin je i put prema rješenju – potvrdio je da nitko nije premalen da napravi razliku i da uvijek možemo početi od samih sebe i postati promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Za sustavnu promjenu na razini cijele Hrvatske potrebno nam je sustavno rješenje, a to u ovom trenutku znači temeljitu i ambicioznu transpoziciju EU Direktive o jednokratnoj plastici u hrvatsko zakonodavstvo. Kao ljudi koji su se zaista potrudili da odrade svoj dio posla, glasno i jasno tražimo od institucija Republike Hrvatske čiji je rad plaćen novcem poreznih obveznika beskompromisne, brze i učinkovite mjere za suzbijanje onečišćenja našeg Jadrana, obale i okoliša plastikom. Tražimo: // Hitnu zabranu svih laganih plastičnih vrećica za nošenje i provedbu obveze zabrane ostalih jednokratnih plastičnih predmeta iz Direktive 2019/904! // Postavljanje jasnog i konkretnog cilja smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. // Uvođenje obuhvatnih, jasnih i konkretnih mjera proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. // Poticanje sustava ponovne uporabe kroz koje će građanima postati lako dostupnom infrastruktura za višekratno korištenje i pranje predmeta poput posuda i pribora za jelo i čaša za napitke kao i temeljita promjena sustava maloprodaje kako bi se svima nama učinilo lako dostupnim kupovanje na mjeru/ u rinfuzi i bez suvišne ambalaže. Tražimo da sva nova nacionalna pravila budu osmišljena vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. I tražimo djelovanje odmah, bez ikakve odgode jer smo ionako na ovo predugo čekali. S poštovanjem, Udruga Tatavaka | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 239 | Udruga Pobjede | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatramo da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 240 | Udruga Otok | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Definitivno ZABRANA plastičnih vrećica! Uz razuman rok tvrtkama koji proizvode iste za promjenu poslovne politike i prilagodbu procesa proizvodnje. Zabrana laganih plastičnih vrećica ne mora ugroziti radna mjesta, ali može spasiti našu prirodnu baštinu koja je već odavno značajno ugrožena prisustvom mikroplastike u svemu što nas okružuje. Istraživanje sedimenta prikupljenih s morskog dna u Parku prirode Telašćica (Blašković i sur., 2017.) je pokazalo da se mikroplastika nalazi u 88% prikupljenih uzoraka. Zar već samo ta činjenica nije dovoljan znak za uzbunu. Što se gospodarenja tiče, najneučinkovitiji smo u Europi. Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. Hvala! | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 241 | Udruga gradova u RH | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | U stavku 3.točka 1. članka 62. predlažemo da se nakon izraza „obračunskog mjesta“ dodaju riječi „ili mjesta određenog za prikupljanje“. Mjesto određeno za prikupljanje otpada u nekim situacijama može biti različito od obračunskog mjesta (adrese nekretnine), npr. u starim gradskim jezgrama dalmatinskih mjesta. Postoje "ulice" u koje ne može doći ni najmanje komunalno vozilo. Ukoliko se ne uvaži ova primjedba, dogodit će se situacije u kojima će korisnici tražiti da radnik davatelja javne usluge njihov MKO doslovce na leđima donese od njihove adrese do mjesta određenog za prikupljanje otpada, odnosno da negira da mu je usluga uopće pružena ukoliko se to ne napravi. | Nije prihvaćen | Člankom 4. je propisana definicija „mjesto primopredaje“ |
| 242 | Udruga gradova u RH | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U Nacrtu smo zapazili određeni broj upućivanja na pogrešne članke, stavke i točke pa je zamolba Ministarstvu da prije upućivanja Nacrta u proceduru „pročešlja“ tekst budućeg zakona i izvrši potrebne korekcije. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 243 | Udruga gradova u RH | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Uz članak 67. stavak 1. točku 10. Ostaje upitno što se smatra „kratkim uputama“ te jesu li one uopće nužne. Pretpostavlja li se ovdje nabrajanje vrsta i pojavnih oblika otpada koji se skupljaju u tom spremniku ili možda nešto drugo? Dvojbeno je trebaju li uopće na spremniku „kratke upute“, osim osnovne oznake o kojoj vrsti otpada se radi. Korisnik bi trebao biti educiran od davatelja usluge te dobiti upute prije korištenja usluge na više raznovrsnih načina i u više prigoda što se svakako ne postiže stavljanjem uputa na posude. | Primljeno na znanje | „Kratka uputa“ brisana. |
| 244 | Udruga gradova u RH | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Uz članak 8. Uz naslov iznad članka 8. koji glasi „Količina otpada koja se smatra neznatnom u prometu otpadom“ postavlja se pitanje što se smatra prometom otpadom i gdje je to definirano? Prema saznanjima Udruge gradova nadležno Ministarstvo nema namjeru dodatno definirati promet otpada, već se referira na Kazneni zakon, konkretno na članak 196. toga Zakona koji penalizira ugrožavanje okoliša otpadom te propisuje sljedeće: (1) Tko protivno propisima u jednoj ili više naizgled povezanih pošiljaka izvrši nedozvoljeni promet otpadom u koliĉini koja je veća od neznatne, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. (2) Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, sakuplja, skladišti, obrađuje, uvozi, izvozi ili prevozi otpad ili posreduje u tome ili s njim uopće gospodari ili postupa na naĉin koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga ĉlanka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.“ Međutim, prilika je postaviti pitanje tko je, kako te na temelju čega odredio paušalno ovako velike količine opasnog i neopasnog otpada koje se imaju smatrati neznatnima? Tko ima pravo donositi procjene, u ovakvim slučajevima, da se neke količine nekog otpada „mogu smatrati“ količinama koje ne mogu trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi? Kako se nešto može zvati opasan otpad, a kasnije ga netko (neimenovan, nestručan, neovlašten) u količinama od 1 tonu proglasi neopasnim i neštetnim? Definiranjem „količina“ samo se unaprijed stvara okvir i pokriće za legalizaciju budućih svjesnih zloporabi pa i nečasnih i opasnih radnji. Otpadom se prometovati ne može bez ovlaštenja i dozvola te Zakon ne smije ni teoretski otvarati ovakve mogućnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 245 | Udruga gradova u RH | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 162. | Uz članak 162. U stavku 1. točku 52. potrebno je ispraviti jer je ovako nerazumljiva. | Djelomično prihvaćen | Odredba dorađena |
| 246 | Udruga gradova u RH | Uklanjanje otpada, Članak 141. | Uz članak 141. stavak 5. Postavlja nam se pitanje zašto komunalni redar ne bi smio postupiti kao inspektor zaštite okoliša i upravnom novčanom kaznom prisiliti onečišćivača na uklanjanje otpada? Zar baš sve mora platiti baš lokalni proračun? Predlažemo stoga alternativnu mogućnost da i komunalni redar novčanom kaznom prisiljava onečišćivača na izvršenje upravnog rješenja dok ovaj to uistinu i ne izvrši. | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
| 247 | Udruga gradova u RH | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Uz članak 132. općenito i uz stavak 5. Odredba propisuje da nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samoupravu, dakle komunalni redar. Hoće li nekoliko postojećih inspektora zaštite okoliša (komunalni redari nad privredom nemaju nadležnosti) uspjeti riješiti sve probleme nepropisnog postupanja s otpadom naprijed spomenutih, te mikro-privrede (kafići, gostionice, restorani)? Ukoliko neće, a sigurno neće, sustav se ruši, tj. proračun JLS snosi sve troškove nepropisnog odlaganja komunalnog i drugog otpada. Dodatno, u turističkim sredinama struktura gospodarstva izrazito je sezonalna. Pored nešto većih hotela i trgovačkih centara, značajni su privatni iznajmljivači i mikro poduzetništvo tercijarnog sektora (kafići, mali restorani, male trgovine...). Iznajmljivanje soba i postelja je uglavnom „dopunska djelatnost“ fizičkih osoba, a mikro i malo poduzetništvo je organizirano većim dijelom kroz sezonske obrte koji van sezone idu u mirovanje, a manjim dijelom kao trgovačka društva kod kojih nema zimskog mirovanja. Komunalni redari, kako zakon predviđa, imali bi ovlasti samo nad fizičkim osobama i „nepoznatim počiniteljima“ (sanaciju ovakve situacije uvijek plaća JLS iz svoga proračuna). Inspektori zaštite okoliša trebali bi rješavati SVE situacije koje prouzroče trgovačka društva i obrti, što je apsolutno nemoguće zbog malog broja inspektora! Drugim riječima, ovakva regulativa generirat će još veću količinu komunalnog nereda na području JLS i neće dovesti do nužne promjene ponašanja korisnika javne usluge u cilju odgovornog ponašanja prema vlastitom otpadu (komunalni red i zaštita okoliša mogu se postići isključivo dobro balansiranim odnosom poticaja i represije). Koliko je ova situacija neodrživa pokazuju i upiti s terena od kojih jedan prosljeđujemo: “Predložio bih Vam na razmatranje, odnosno kako bi se moj prijedlog mogao uklopiti u postojeći ZOGO i druge propise, a to je da se JLS da mogućnost da zaposle ili plaćaju jednog ili više inspektora zaštite okoliša, ali koji bi bio pod Ministarstvom odnosno pod inspekcijom a djelokrug rada bi bio na području te JLS. Kazne bi bile prihod JLS. Na ovaj način bi se mogao jednostavno rješiti nered u prostoru.” | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
| 248 | Udruga gradova u RH | XIV. INFORMACIJSKI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM, Članak 124. | Uz članak 124. Smatramo da bi davatelji usluge koji rade unos u e-Onto trebali imati mogućnost eksportiranja podataka s ciljem obrade i analize podataka u svrhu boljeg upravljanja gospodarenjem otpadom. Pritom se ne misli na dostupnost do sada predefirniranih izvještaja, već mogućnost izvoza podataka u primjerice Excell radi daljnje obrade. | Primljeno na znanje | e-ONTO će se doraditi u tom smislu u narednom razdoblju |
| 249 | Udruga gradova u RH | Povratna naknada, Članak 99. | Uz članak 99. stavak 5. Predlažemo da se u članku 99. stavku 5. riječ „dužna“ zamjeni riječju „može“, budući se uz trenutnu visinu iznosa za manipulativne troškove radi o krajnje neisplativom i štetnom ugovoru za upravitelja reciklažnog dvorišta. | Nije prihvaćen | Zakonom se uređuje obveza, a iznosi se uređuju podzakonskim aktima i ugovorima |
| 250 | Udruga gradova u RH | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | Uz članak 74. stavak 3. Predmetni stavak 3. ovoga članka predlažemo u potpunosti izbaciti iz teksta jer je institut nepotreban za vrijednost usluge za koju se propisuje (za opskrbu strujom, plinom, vodom ili bilo koju drugu uslugu koja je „osjetljivije prirode“ nije predviđen institut savjetovanja. Čemu onda ovdje?) Stavak 10. istog članka predlažemo preformulirati tako da glasi: „Davatelj usluge je dužan objaviti suglasnost na cjenik u službenom glasniku JLS i na svojim mrežnim stranicama 15 dana prije primjene cjenika.“ | Nije prihvaćen | Javna rasprava je nužna kako bi se transparentno postigla ispravna odmjera omjera cijena za količinu predanog MKO i cijene obvezne minimalne javne usluge. |
| 251 | Udruga gradova u RH | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | Uz članak 73. općenito, a posebno uz stavak 3. točku 2. Smatramo da je osnovni problem s ovakvom kategorizacijom korisnika javne usluge (privatni iznajmljivači u kategoriji korisnika koji obavljaju djelatnost) iznajmljivanje soba i apartmana turistima dva do četiri mjeseca godišnje što je jedna je od najrasprostranjenijih djelatnosti u priobalju, od koje živi veliki broj ljudi. U praksi se pokazalo nemogućim doći do podataka o njima, osim onih podataka koje ljudi daju dobrovoljno. Podatke iz e-visitora Turističke zajednice ne daju, njihov središnji ured to tumači obvezom zaštite osobnih podataka. Uredi uprave, tj. upravni odjeli u županijama nadležni za poslove gospodarstva navodno bi trebali imati registre iznajmljivača, ali ih nemaju u elektronskom obliku, tako da se pouzdana informacija o iznajmljivaču što se tiče broja jedinica koje iznajmljuje ne može dobiti ni iz jednog izvora. Rezultat toga je da se ne može razlikovati velike i male iznajmljivače, pa su u istoj kategoriji i oni koji iznajmljuju sobu s 2 kreveta i oni koji iznajmljuju cijelu apartmansku zgradu. Posljedično s kategorizacijom kao djelatnost, iznajmljivači su dužni davatelju javne usluge predavati samo MKO, a za reciklabilne frakcije mogu sklapati ugovore po komercijalnim uvjetima. Ovo je potpuno nerealno, jer su isti otkako se otpad odvojeno skuplja koristili mogućnost nenaplatne predaje otpadnog papira, plastike itd. lokalnom davatelju javne usluge i sasvim sigurno neće mijenjati svoj dosadašnji način ponašanja i sami sebi komplicirati život. Uostalom, tko će kontrolirati njihovo ponašanje s otpadom, sklapanje ugovora za reciklabilne frakcije, prateće listove? Dodatno, ukoliko se u nekoj turističkoj sredini 60% domaćinstava bavi iznajmljivanjem, lokalnom davatelju javne usluge „pobjeći će“ njihov reciklabilni otpad iz evidencije, a MKO će ostati. Čak i ako je sredina imala visoku stopu odvajanja KO, ovakvim razvrstavanjem iznajmljivača doći će u situaciju radikalnog smanjenja stope odvojenog skupljanja i plaćanja poticajne naknade. Jednostavno iz razloga što je pretežita lokalna djelatnost turističko iznajmljivanje! | Primljeno na znanje | Pitanje se dodatno uređuje Ugovorom davatelja javne usluge i korisnika usluge. |
| 252 | Udruga gradova u RH | Nekretnina koja se trajno ne koristi, Članak 69. | Uz članak 69. U stavku 2. članka 69. predlažemo brisati riječi „Iznimno, ukoliko je potrebno,“. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje izjavom, a ako je potrebno na drugi način, a izjavom se pristupa i ugovoru. |
| 253 | Udruga gradova u RH | V. OBAVLJANJE DJELATNOSTI GOSPODARENJA OTPADOM, Evidencija prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta | Ponovo pogrešno upućivanje u članku 44. stavku 8. pa je umjesto stavka 3. potrebno navesti“ stavak 2. ovog članka“. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 254 | Udruga gradova u RH | DODATAK VI, OBRAČUN CIJENE ZA KOLIČINU PREDANOG MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA | 1.U izrazu koji se koristi za izračun cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, kad je Odlukom kao kriterij količine otpada određen volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika, nedostaje J kod CV. 2.U izrazu koji se koristi za izračun cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, kad je Odlukom kao kriterij količine otpada određena masa predanog otpada, nedostaje J kod CM. | Prihvaćen | Prihvaćen |
| 255 | Udruga gradova u RH | DODATAK V, IZRAZI ZA OBRAČUN NAKNADA | 1.Naknada za odlaganje otpada - u formulaciji nedostaje J kod NO. 2.Poticajna naknada - u formulaciji nedostaje J kod PN. Nastavno na „k“ – koeficijent graničnog udjela mase sakupljenog miješanog komunalnog otpada u masi ukupno prikupljenog komunalnog otpada u okviru javne usluge za pojedine kalendarske godine navodimo sljedeće: S obzirom na to da se iz obračuna poticajne naknade izmiču odvojeno skupljene frakcije, a MKO za ne-kućanstva se uključuje, s HAOP-om je razgovarano i dogovoreno da ćemo koeficijente prilagoditi toj činjenici, pa bi koeficijent za 2020. bio 0,725. Za 2021. bio bi 0,675, a za daljnje godine 0,625. Ovo je svojevremeno poslano i Ministarstvu. S ovim predloženim koeficijentima iz članka poticajnu naknadu plaćat će i JLS rekorderi u odvajanju otpada, a situacija postaje još gora svrstavanjem iznajmljivača u kategoriju „djelatnost“. Rješenje je dodatno uvećanje koeficijenata ili, alternativno, uvrštenje svih odvojeno skupljenih frakcija na nivou JLS u statističke podatke temeljem kojih se računa poticajna naknada. | Djelomično prihvaćen | Djelomićno prihvaćen |
| 256 | Udruga gradova u RH | Ugovorna kazna , Članak 70. | Uz članak 70. stavak 2. Postavlja se pitanje što ako trošak sanacije štete iznosi daleko više od godišnjeg iznosa OMJU - onda nema razmjera? Tko će snositi razliku stvarnog troška? Opet se vraćamo na to da li je ugovorna kazna određena iznosom ili odrediva prema cijeni sanacije. Stoga predlažemo izbrisati riječi „a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge obračunate korisniku usluge iz stavka 1. ovog članka.“ Obrazloženje: Ovo je potrebno iz razloga što korisnik svojim protupravnim ponašanjem može izazvati daleko veći trošak sanacije njegovog djelovanja nego što na nivou godine plati OMJU. Dapače, navedeni dio članka diskriminra korisnike koji plaćaju različiti OMJU, jer će za jednak teži prekršaj platiti različitu ugovornu kaznu. Dakle, korisnik javne usluge u spremnik može odložiti otpad čije zbrinjavanje davatelj javne usluge mora platiti po vrlo visokoj cijeni (problematični otpad, npr. ambalaža od herbicida i pesticida, motornih ulja, ostala opasnim tvarima onečišćena ambalaža, lijekovi, citotoksici i citostaticui, toneri, boce pod tlakom, građevinsku šutu, baterije, žarulje...). | Primljeno na znanje | Radi se ugovornoj kazni, a ostalo je uređeno propisom koji uređuje obvezne odnose. |
| 257 | Udruga gradova u RH | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | Vezano uz čl. 68, koji definira korisnika javne usluge predlaže se dopuniti i precizirati, tako da glasi: „(1) Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, ili posjednik ukoliko vlasništvo nije ažurirano u zemljišnim knjigama, ili korisnik nekretnine koji nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, ali ima prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine za koju se obračunava javna usluga , a upisani zemljišnoknjižni vlasnik je preminuo.“ Obrazloženje dopune: Sukladno sadašnjem ZOGO-u sudovi sude kako je to odredbom novog ZOGO-a u čl. 68. predviđeno. Još uvijek ima nekretnina koje nisu zemljišnoknjižno riješene i na kojima su u zemljišnim knjigama upisane pokojne osobe, a nekretnine se koriste. Nasljednicima, nije u interesu provoditi ostavinske postupke jer nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine. Sukladno sadašnjem zakonodavnom okviru sudovi uobičajeno sude primjenjujući sadašnji čl.30. st.5. ZOGO-a Postojala je sudska praksa starijeg datuma, prije ZOGO-a, kada su sudovi ukoliko bi se dokazalo tijekom sudskog postupka da zaduženi korisnik ima prijavljeno prebivalište u predmetnoj nekretnini to prihvaćali i donosili odluke kojim su osobe koje prebivaju na predmetnoj adresi i imaju osobnu iskaznicu izdanu na predmetnoj adresi proglašavali takve korisnike obveznicima plaćanja javne usluge, neovisno o činjenici što nisu zemljišnoknjižni vlasnici. Stoga je prijedlog da se u odredbu čl. 68. ZOGO-a uvrste i korisnici nekretnine koji nisu zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine, ali imaju prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine za koju se obračunava javna usluga , a upisani zemljišnoknjižni vlasnik je preminuo. U stavku 2. predlažemo preformulaciju kako slijedi: „Korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka koji nekretninu koriste trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju:“ Ovakva formulacija, za razliku od Nacrtom predložene, nedvojbeno definira tko je dužan plaćati trošak javne usluge. Uz stavak 5. postavlja nam se pitanje jesu li iznajmljivači postelja, soba i apartmana u turizmu, te OPG-i u smislu ovog Nacrta zakona kućanstva ili ne-kućanstva? Ukoliko su ne-kućanstva, ovo će u praksi generirati komunalni nered kojega JLS neće moći razriješiti sukladno svojim nedovoljnim ovlastima po drugim zakonima. | Nije prihvaćen | Propisan je način sklapanja ugovora. Odredba dopunjena u smislu „iznajmljivača“. |
| 258 | Udruga gradova u RH | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | U stavku 1. točki 6. smatramo da cijena OMJU treba biti u cjeniku javne usluge, a ne u odluci JLS. Ne može politika određivati nešto što je isključivo ekonomska kategorija. Na ovaj način gradonačelnik osobno odgovara za nešto u čijem donošenju nema baš nikakvog utjecaja. Umjesto „iznos“ ovdje bi trebalo pisati „kriteriji za izračun“. Tekst „s obrazloženjem načina na koji je određena“ posljedično treba brisati. Vezano uz stavak 2. točku 2. koja propisuje kriterije za umanjenje cijene javne usluge za pojedine koristnike ističemo da je ovo, u uvjetima jednakog fiksnog dijela cijene za sva kućanstva i sva ne-kućanstva, jedini mehanizam kojim JLS može utjecati na to da mali korisnici javne usluge iz pojedine kategorije plaćaju mali OMJU, a veliki korisnici veći OMJU. Da li se popust odnosi samo na OMJU ili i na varijabilni dio računa? Što Ministarstvo želi propisati? Vezano uz stavak 2., ali točku 3. predlažemo dodati na kraju teksta sljedeće „odnosno odredbe o mjestima primopredaje otpada ukoliko su različita od obračunskog mjesta“. U stavku 2. točki 4. formulacija se ponavlja se već 4 godine, a da nikome u praksi nije jasno što bi trebala značiti. Znači li to da JLS može odrediti ledinu na kojoj će ljudi sami kompostirati što i kako žele, ili nešto drugo? Što konkretno? | Nije prihvaćen | Odbijeno. |
| 259 | Udruga gradova u RH | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Odredbom se propisuje da godišnja stopa odvojenog sakupljanja prijenosnih baterija i akumulatora mora biti najmanje 45% pa nam se postavlja pitanje u odnosu na što? | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 260 | Udruga gradova u RH | Financijsko jamstvoza gospodarenje otpadom, Članak 34. | Uz članak 34. stavak 5. Predlaže se izmjena članka 34. stavka 5. na način da glasi: „(5) Financijsko jamstvo je bankarska garancija i drugi odgovarajući ekvivalentni financijski instrument (polica osiguranja) koju izdaje osoba iz stavka 3. i 4. ovoga članka, kao i potvrda, izjava JLS kojom se obvezuje osigurati sredstva za pokrivanje troškova iz članka 34. alineje 8. i koje mora:“ Obrazloženje: S obzirom da nema banke ili osiguravajućeg društva koje bi bilo spremno dati ovakav oblik financijskog jamstva kakav se pokušava propisati, a bez istog nije moguće izdati dozvolu za gospodarenje otpadom, odnosno rješenje o reviziji dozvole, molimo da se predvidi alternativa: potvrda, izjava JLS kojom se ista obvezuje osigurati sredstva za pokrivanje troškova iz članka 34. alineje 8. Budući da je ovo problem za dosta trgovačkih društava, cijenimo prijedlog opravdanim. Sredstva zadržane dobiti većine komunalnih tvrtki zajedno sa temeljnim kapitalom koji posjeduju i očekivanom procjenom visine vrijednosti imovine, prava i obveza, u većini slučajeva značajno su manja od visine financijskog jamstva koju komunalne tvrtke računaju kao visinu na koju moraju dostaviti financijsko jamstvo. Slijedom naprijed iznijetog nije za očekivati da će ishoditi bankarsku garanciju kao odgovarajući financijski instrument financijskog jamstva kojeg bi izdala bilo koja kreditna institucija na tržištu. S obzirom na činjenicu da je na „online“ predstavljanju Pravilnika o gospodarenju otpadom održanom 07. kolovoza 2020. godine, a koji je organizirao Sektor za energetiku i zaštitu okoliša HGK u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja, od strane predstavnika Ministarstva navedeno da će izračun financijskog jamstva biti dostupan na internetskim stranicama Ministarstva i s obzirom da izračun nije dostupan, molimo da se prijedlog usvoji. Alternativa bi mogla biti bankarska garancija na 10% iznosa , što je uobičajeni iznos u postupcima javne nabave za jamstvo za ponudu, odnosno uredno izvršenje posla. | Nije prihvaćen | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 261 | Udruga gradova u RH | Obveza čuvanja i davanja uvida u podatke o gospodarenju otpadom, Članak 23. | Službene evidencije (e-Onto) su ionako u nadležnosti Ministarstva, pa na njih gospodarstvenici nemaju nikakvog utjecaja, dakle predlaže se definirati dokumentaciju koju trebaju čuvati pravne osobe koje se ovime bave. | Primljeno na znanje | Odredba predstavlja prijenos direktive 2008/98. |
| 262 | Udruga gradova u RH | Prateći list, Članak 21. | Uvodno, bilo bi sukladno načelima e-poslovanja da prateći list/teretni list može biti u e-obliku. Dakle, povezivanjem Ministarstva gospodarstva i Ministarstva prometa i omogućavanjem jedinstvenog e-dokumenta koji prati pošiljku otpada u cestovnom prometu pojednostavio bi se tok praćenja otpada u prometu. Posebno uz stavak 3. istoga članka napominjemo da je intencija elektroničko poslovanje i nepotrebni je trošak printati nešto samo zato da fizički bude prisutno u vozilu, ako informacija već postoji u službenom očevidniku. Ako nema pratećeg lista, svakako treba teretni list, pa se ovo predlaže racionalizirati i prihvatiti elektroničku dokumentaciju kao vjerodostojnu. | Primljeno na znanje | Pitanje će se dodatno urediti podzakonskim aktom/uputom. |
| 263 | Udruga gradova u RH | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | Uz članak 19. stavak 3. Još uvijek na području države ne postoji u potpunosti zatvoren krug tokova pojedinih vrsti otpada. Što s otpadom kojega nitko ne želi primiti, npr. trenutno je to tekstil? Na njega se ne primjenjuje izuzetak? Opća obveza odvojenog skupljanja propisana na ovaj način (osim za ulje) može značiti i povrat pošiljki MKO u kojima se nađe npr. papir ili plastika davatelju javne usluge, što smatramo vrlo konkretnim problemom. Ukoliko se stavak 3. preformulira da glasi kao u nastavku, uvažava se i terensku problematiku, pa i moguću ucjenu povratom otpada od strane odlagališta/CGO-a: (3) Posjednik otpada dužan je, osim kad to nije tehnički izvedivo uzimajući u obzir dobru praksu, odvojeno predati ovlaštenoj osobi otpad koji se smatra posebnom kategorijom otpada, otpadno ulje, otpadni papir, metal, plastiku, staklo, tekstil, obuću, električni i elektronički otpad, otpadne baterije i akumulatore, otpadna vozila, otpadne gume i medicinski otpad. | Nije prihvaćen | Provedbom prijedloga poništila bi se svrha propisivanja obveze. |
| 264 | Udruga gradova u RH | Pojmovi, Članak 4. | Uz članak 4. stavak 1. točka 18. alineja 3. Predlaže se ne tražiti detaljnu mikrolokaciju (kč. br.) mobilnog reciklažnog dvorišta, jer je ona podložna češćim promjenama, a lokacija gospodarenja otpadom ulazi u dozvolu za gospodarenje otpadom i presložena je procedura njenog ishođenja i mijenjanja. Uz članak 4. stavak 1. točka 63. Pojam „prikupljanje otpada“ bi trebalo dodatno definirati. Može se pretpostaviti da on obuhvaća utovar otpada „od vrata do vrata“ i odvoz na zbrinjavanje/oporabu bez ikakve manipulacije (dakle upis u očevidnik prijevoznika otpada je jedina pretpostavka za obavljanje „prikupljanja“), ali bi to trebalo u ovome članku i pisati da spriječi sve nedoumice na tu temu. | Nije prihvaćen | Za mobilno reciklažno dvorište nije propisana obveza ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom Postupci će se dodatno razrađivati podzakonskim aktima. |
| 265 | Udruga eko Zagreb | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. Članak 19. (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potrebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnosti Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je omogućiti javno savjetovanje u slučaju bilo kakvog spaljivanja otpada iz nekoliko razloga: a) miješani komunalni otpad može sadržavati i opasni otpad koji se ne može primijetiti pukim pogledom u napunjenu vrećicu te zbog toga svako spaljivanje komunalnog otpada velikom vjerojatnošću može dovesti i do spaljivanja opasnog otpada; b) miješani komunalni otpad može sadržavati i plastiku, a spaljivanjem plastike nastaju dioksini koji su najkancerogenija tvar proizvedena čovjekovim djelovanjem te njihov udio u zraku mora iznositi ravno 0 molekula; 3.) 3 tone na sat je jednako 26.280 tona godišnje, što bi bilo ekvivalent 2.630 vagona miješanog komunalnog otpada koji se spaljuje godišnje. Jasno je da su to ogromne količine i javnost ima pravo biti informirana; 4.) U Španjolskoj je provedeno vrlo opsežno desetogodišnje istraživanje financirano od strane državnog fonda za istraživanje zdravlja u kojemu se ispitao utjecaj spalionice na ljudsko zdravlje. Studija je pokazala kako je područje u zoni udaljenoj 5 km od spalionice posebno ugroženo područje te je povećana stopa oboljelih od raka. Izvor: García-Pérez, J. et al. (2013) Cancer mortality in towns in the vicinity of incinerators and installations for the or disposal of hazardous waste. Environment International 3. odlaganje neopasnog otpada kapaciteta većeg od 50 tona na dan 4. odlaganje na odlagališta koja zaprimaju više od 10 tona otpada na dan ili imaju ukupni kapacitet preko 25.000 tona, osim odlagališta inertnog otpada. I kod prethodno navedenih točaka bitno je smanjiti kriterije tonaže godišnje jer se i dalje radi o jako velikim količinama za ljudsku zajednicu. Tako 50t neopasnog dnevno iznosi 18.250t godišnje, a činjenica jest da tako velike količine mogu narušavati kvalitetuživota okolnog stanovništva. Članak 39. (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Kako bi se poštivala hijerarhija gospodarenja otpadom, potrebno je propisati da se spaljivanje koristi samo ako ne postoji studijom određena održiva mogućnost gospodarenja otpadom koja je na hijerarhijskoj ljestvici gospodarenja postavljena iznad samog spaljivanja. To je bitno utvrditi jer se spaljivanje papira, kartona i plastike troši više energije nego recikliranjem. Determination of the Impact of Waste Management Activities on Greenhouse Gas Emissions: 2005 Update Final Report, ICF Consulting, October 31, 2005, submitted to Environment Canada and Natural Resources Canada (2) Zabranjeno je: 1. spaljivanje otpada u okolišu 2. spaljivanje otpada na moru, osim u skladu sa međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL konvencija) i njenim prilozima 3. spaljivanje biljnog otpada iz poljoprivrede i šumarstva osim na način propisan posebnim propisom koji uređuje zaštita od požara. S obzirom na negativne učinke spaljivanja otpada, potrebno je navesti dodatno dvije točke: 4. spaljivanje otpada u naseljenim područjima ili područjima posebne ekološke zaštite (mreža Natura 2000) 5. spaljivanje otpada bez adekvatnih filtera i ostalih tehnoloških mogućnosti smanjenja zagađenja 6. zabranjeno je spaljivanje otpada u cementarama. Razlog za dodavanje navedenih točaka jest i prethodno spomenut, a odnosi se na istraživanje provedeno u Španjolskoj. Vrlo opsežno desetogodišnje istraživanje financirano od strane državnog fonda za istraživanje zdravlja u kojemu se ispitao utjecaj spalionice na ljudsko zdravlje. Studija je pokazala kako je područje u zoni udaljenoj 5 km od spalionice posebno ugroženo područje te je povećana stopa oboljelih od raka. Izvor: García-Pérez, J. et al. (2013) Cancer mortality in towns in the vicinity of incinerators and installations for the or disposal of hazardous waste. Environment International Članak 65. Kriterij obračuna količine otpada iz članka 64. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je: 1. masa predanog miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju izražena u kilogramima ili 2. volumen spremnika otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Potrebno je definirati volumen spremnika za miješani otpad za kućanstva jer se u praksi u Gradu Zagrebu i najmanji spremnici za kućanstva ne napune smećem u razdoblju između dvije odvožnje smeća. U tom pogledu, demotivira se ljude jer manje proizvode smeća od drugih kućanstava koji popune volumen spremnika, a isto plaćaju. Na taj način se ne može provesti načelo onečišćivač plaća. Članak 81. (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je jasno uvesti u Zakon načelo individualizirane odgovornosti i na taj način uvesti obvezu da jedinice lokalne samouprave na kućnom pragu osiguraju odvojeno prikupljanje otpada kroz različite spremnike odnosno vreće za različite vrste otpada. Članak 124. i 125. Potrebno je jasno uvesti načelo javnosti i omogućiti da svi navedeni podaci budu javno dostupni na mrežnim stranicama. Naime, svi navedeni podaci su ionako dostupni putem zahtjeva za pristup informacijama. Radi olakšanog pristupa, a samim time i nadzora od građana, bilo bi korisno i poželjno podatke javno objavljivati. To se pogotovo odnosi na članak 125. koji kaže da ministar naputkom može odrediti dostupnost informacija. S obzirom da je pristup informacijama dreniran i Arhuškom konvencijom i Zakonom o pravu na pristup informacijama, tako važno određivanje granica ne bi smjelo postojati jer su sve to podaci od javnog interesa. Ako već treba postojati, tada oni trebaju biti definirani pravilnikom za koji u pravnom sustavu vrijedi načelo zakonitosti i može se provjeravati od strane sudova, a ne običnim naputkom. POPIS DJELATNOSTI I POSTUPAKA GOSPODARENJA OTPADOM ZA KOJE SE IZDAJE DOZVOLA ZA GOSPODARENJE OTPADOM Dozvola za gospodarenje otpadom izdaje se za: - djelatnost oporabe slijedećim postupcima: 1. R1 korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije, osim za postupak energetske oporabe određenog neopasnog otpada u svrhu proizvodnje toplinske energije koji se obavlja temeljem upisa u Očevidnik oporabe otpada za koje se ne izdaje dozvola za gospodarenje otpadom DODATAK IV 0 NECJELOVITI POPIS POSTUPAKA OPORABE KOJE MOŽE OBAVLJATI OPORABITELJ BEZ DOZVOLE 1. R1 - energetska oporaba određenog neopasnog otpada u svrhu proizvodnje toplinske energije U zakonu nigdje nije definirano što spada u “određeni neopasni otpad”. Na taj način se otvara velika mogućnost arbitraže i potencijalnog izvrgavanja pravila jer za ”određeni neopasni otpad” ne postoji potreba izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom, što znači da nema ni prethodnog nadzora od strane nadležnog tijela i javnosti, a naknadni nadzor je izrazito ograničen. S obzirom na navedeno, ili sam Zakon treba definirati pojam, ili se on kao takav treba izbaciti jer energetska oporaba može značiti i spaljivanje, a samim time predstavlja ugrozu za zajednicu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 266 | Turistička zajednica mjesta Zlarin | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljamo pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatramo da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 267 | TONI JERKOVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 268 | Tomislav Živković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe, potpune zabrane plastike za jednokratnu upotrebu i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 269 | TOMISLAV ŠPEHAR | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 270 | Tomislav Šarić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Komentar uz članak 34. Nacrta: Najprije jedna načelna primjedba uz članak 34. ovog Nacrta: Zašto izvorni proizvođači otpada nisu u obvezi osigurati financijsko jamstvo, ako je u čl. 20., st. 1. ovog Nacrta izričito navedeno da je izvorni proizvođač otpada, baš kao i posjednici otpada, dužan snositi troškove gospodarenja otpadom? U praksi: po čemu veća opasnost po okoliš prijeti od, primjerice, plastičnog otpada na skladištu neopasnog otpada od istovrsne plastike i plastičnog otpada, kojega na svom skladištu ima proizvođač auto-dijelova, hrane ili reklama? Ovakvom, selektivnom odredbom o obvezi osiguravanja financijskog jamstva samo nekim gospodarskim subjektima u lancu od stvaranja do oporabe, odnosno zbrinjavanja otpada, tvrtke koje se bave gospodarenjem otpadom stavljaju se administrativnom mjerom u neravnopravan i tržišno nepovoljan položaj. Generalno, smatram da je obveza raspolaganja financijskim jamstvom propisanim člankom 34. ovog Nacrta potpuno nepotrebna i kontraproduktivna te nije u skladu s temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom navedenim u ovom Nacrtu, niti doprinosi ostvarivanju proklamiranih ciljeva RH glede održivog gospodarenja otpadom. Naime, financijsko jamstvo propisano čl. 34 ovog Nacrta te, osobito, njegova visina određena Pravilnikom o gospodarenju otpadom (NN 81/2020) za mnoge sakupljače, primjerice, plastičnog otpada predstavlja razlog za gašenje poslovanja, odnosno stečaj, a nikako sredstvo kojim bi se sanirale posljedice eventualnog stečaja ili prestanka poslovanja zbog bilo kojeg drugog razloga. Ovlašnim uvidom u javno dostupne elaborate gospodarenja otpadom tvrtki u RH vidljivo je da se visina financijskih jamstava za tek petnaestak slučajno odabranih tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom penje na više stotina milijuna kuna. Budući da se izdavanje financijskih jamstva u bankarskom poslovanju tretira identično davanju kredita te da, slijedom rečenog, visina financijskog jamstva ulazi u ukupnu financijsku izloženost tvrtke, više je nego jasno da je odredba o obvezi ishođenja financijskog jamstva pogubna za opstanak tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom (kao primjer opet navodim sakupljače otpada od plastike) i znači onemogućavanje bilo kakva njihova razvoja, a time i proklamiranih ciljeva RH glede održivog gospodarenja otpadom. (U najmanju ruku, tvrtke koje, uza sve, uspiju ishoditi tražena financijska jamstva bit će prisiljene smanjivati količine otpada predviđene Elaboratima GO što će, opet, na poslovanje rečenih tvrtki djelovati destimulirajuće i priječit će razvoj cijelog sektora, a, slijedom toga, i povećati udio nerecikliranog otpada (opet, navodim primjer plastičnog otpada). To se već događa u praksi pa veliki broj tvrtki već podnosi zahtjeve za promjenu, odnosno sniženje ukupnih količina iz Elaborata GO). Na kraju, ali ne i najmanje važno, problemi koji se žele riješiti obvezom uvođenja financijskog jamstva tvrtkama koje se bave gospodarenjem otpadom već su riješeni drugim člancima iz ovog Nacrta. Naime, prema člancima 107. i 155. ovog Nacrta Zakona, RH „stječe zakonsko založno pravo na nekretnini na kojoj je izvršeno uklanjanje otpada putem treće osobe…“ pa nema nikakvog razloga da se RH propisivanjem obveze ishođenja financijskog jamstva dodatno osigurava za moguće troškove uklanjanja otpada, budući da bi donošenje takve odredbe, kako je vidljivo iz svega ovdje rečenog, prouzročilo više štete nego koristi za održivo gospodarenje otpadom, ali i cjelokupno gospodarstvo u RH. Slijedom svega rečenog propisivanje odredbe o obvezi ishođenja financijskog jamstva ima smisla samo za one tvrtke koje gospodare otpadom na lokaciji ili u građevini kojoj je vlasnik RH, a u svim ostalim slučajevima takva odredba je štetna i kontraproduktivna te ju svakako treba izostaviti u budućem Zakonu, tim više što takvu odredbu o financijskom jamstvu, koliko je meni poznato, ne poznaju druga gospodarstva u EU. | Primljeno na znanje | Financijsko jamstvo je instrument koji se koristi za osobe koje gospodare otpadom, a proizvođač ima propisanu obvezu. „Visina“ financijskog jamstva nije propisana zakonom već se uređuje pravilnikom te rasprava o tom pitanju će se voditi u sklopu postupka donošenja pravilnika, a „založno pravo na nekretnini“ u određenim slučajevima nije dostatno da nadoknadi troškove uklanjanja i obrade otpada. |
| 271 | Tomislav Lamza | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI!!! Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britanijiodbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 272 | Tomislav Lamza | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 273 | Tomislav Lamza | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Vezano uz smanjenje onečišćenja okoliša filtrima duhanskih proizvoda (opušcima), napominjemo da će se ovo pitanje urediti kroz odgovarajući propis u okviru prijenosa Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš u nacionalno zakonodavstvo. |
| 274 | Tomislav Lamza | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 275 | Tomislav Lamza | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 276 | Tomislav Lamza | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 277 | Tomislav Klapec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Treba zabraniti plastične vrećice i poticati smanjenje korištenja jednokratne plastike. Prosječno se tjedno hranom i vodom unosi mikroplastike težine kreditne kartice, pri čemu je utjecaj na zdravlje nepoznanica a mogao bi biti popriličan. Ako to nije dovoljan razlog (o uništavanju okoliša da ne govorimo), ne znam što bi nas moglo potaknuti na djelovanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 278 | Tomislav Imprić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ubija morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Životinje je mogu zamijeniti za hranu, progutati te uginuti, ili se mogu zaplesti u nju i ugušiti. K tome, plastika ima sposobnost da na sebe veže druge toksične tvari i prenosi ih u organizam životinje koja je proguta. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje je važno, ali podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo – recikliranje ne može biti glavno i pouzdano rješenje. Trebamo stati na kraj jednokratnoj plastici i okrenuti se materijalima i predmetima za višekratnu upotrebu, poput višekratnih vrećica za kupovinu. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 279 | Tomislav Blašković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 280 | Tim Hrvaćanin | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: 1. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. 3. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 281 | Tihomir Rosandić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. Osim toga napravit plan potpunog prelaska na isključivo reciklabilnu plastiku odnosno biorazgradive materijale kako bi se iz upotrebe poptuno izbacila nerazgradiva plastika. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 282 | TIHANA VELJAČIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZA ZABRANU SVIH VRSTA PLASTIČNIH VREĆICA. Apsolutno je nužno zabraniti svaku vrstu plastičnih vrećica (laganih i debljih) jer se prosječna plastična vrećica, u prosjeku koristi 12 minuta, a na odlagalištima i prirodi žive više desetaka godina. U slučaju da se raspadnu, raspadaju se na sitnu plastiku (mikro lastiku koja ulazi u vodu, tlo, hranu i prehrambeni lanac ljudi i životinja). Već sada je dokazano postojanje plastike u različitim organima ljudi i životinja, a jedan od načina smanjenja plastike u okolišu je potpuna zabrana svih vrsta plastičnih vrećica, kao i jednokratnog jedaćeg pribora te ostalih jednokratnih proizvoda od plastike. Naš okoliš je već sada preopterećen plastičnim zagađenjem, a potpuna zabrana plastičnih vrećica bi bio korak u pozitivnom smjeru. Žurno nam treba zabrana po uzoru na razvijene europske zemlje i vlade koje su imale hrabrosti suprotstaviti se plastičarkom lobiju te pozitivno utjecati na budućnost i zdravlje ljudi i životinja, a ne gledati kratkoročnu zaradu sa tragičnim, dugoročnim posljedicama na okoliš. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 283 | Tena Šarić Rukavina | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 284 | TEHNA d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PROTIV ZABRANE VREĆICA – ZA IZRADU KORISTIMO RECIKLIRANE MATERIJALE TEHNA d.o.o. je tvrtka u kojoj je zaposleno 20 ljudi, te bi se usvajanjem ovakvog prijedloga zakona kojim se zabranjuju plastične vrećice debljine 15-50my direktno ugrozila radna mjesta zaposlenika. Proizvodimo u Brodsko-posavskoj županiji kojoj je svako radno mjesto zlata vrijedno, iz koje se zbog nedostatka posla iselio jako velik broj naših građana. Ovaj zakon DIREKTNO prijeti našem opstanku. PROTIVIMO SE ZABRANI stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica. Predlaže se brisanje stavka 3. Članka 16. ovog Zakona koji glasi: „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“ Plastične vrećice prema istraživanjima zauzimaju svega 0,03% prostora na odlagalištima otpada. Plastične vrećice se daju vrlo lako reciklirati. U njihovoj proizvodnji, ovisno o vrsti, VEĆ SADA koristimo 35% - 90% recikliranog polietilena. To možemo u svakom trenutku svima zainteresiranim pokazati i dokazati. Svakodnevni napredak tehnologije recikliranja i tehnologije proizvodnje materijala povećava udio recikliranih materijala u tim istim proizvodima. Postoje reciklirani materijal koji danas nemaju vidljivu razliku u odnosu na originalne! Zar to nije dobro za kružno gospodarstvo? Danas je popularno biti kontra plastike, ipak treba saslušati struku i realno sagledati stvari. Zabranom vrećica radi se veća šteta nego korist u svim pogledima. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. -Da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica, odnosno torba, potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode. Za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode - Da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode te oko 3,5 tone drveta. ZAR SU TO ALTERNATIVE? KOLIKO SU ONE EKOLOŠKE? KOLIKO SU ONE HIGIJENSKI ZADOVOLJAVAJUĆE? Toliko je truda do sada napravljeno u razvitku i implementaciji recikliranja plastičnih folija. Da li to sada treba jednostavno odbaciti jednim dekretom? Naravno da NE. Neka prevlada RAZUM i STRUKA PROTIV SMO ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA Tehna d.o.o. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 285 | Tea Rakar | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Predloženi komentar Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 286 | Tea Juričić | Uklanjanje otpada, Članak 141. | (2) Ako osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru) ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad izvan lokacije gospodarenja otpadom ili osobi za koju se može dokazati da je otpad odbacila izvan lokacije gospodarenja otpadom. U velikom broju slučajeva nepropisnog odlaganja otpada na privatnim parcelama, vlasnici nisu ti koji su taj otpad odložili, te je kontraproduktivno izricanje mjere uklanjanja otpada vlasniku parcele za nešto što nije napravio. Stoga je, ukoliko se utvrdi da vlasnici nisu i počinitelji, potrebno dati više ovlasti komunalnim redarima kako bi se jasno utvrdio stvarni identitet počinitelja kojima bi se izrekle odgovarajuće mjere uklanjanja otpada te kako bi se sankcionirali na licu mjesta (npr. pristup bazi kako bi se preko registarskih oznaka utvrdio vlasnik vozila kojim je otpad odbačen i sl.). (5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada. Kako bi se osiguralo da uklanjanje nepropisno odloženog otpada kojeg poznati počinitelj ne ukloni u propisanom roku, te uklanjanje koje obavljaju Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne padne na teret jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, potrebno je odrediti da se trošak zbrinjavanja otpada naplati poznatom počinitelju te u tom smislu Komunalnim redarima dati ovlasti kako bi se odgovarajuće primjenio čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku koji glasi; “1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. (3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. (4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.” | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
| 287 | Tea Juričić | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari i sl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 288 | Tea Juričić | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 289 | Tea Juričić | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
| 290 | Tea Juričić | Opće odredbe, Članak 112. | (3) Ministar naredbom može zabraniti isporuku u Republiku Hrvatsku otpada namijenjenog oporabi spaljivanjem radi zaštite integrirane mreže za obradu miješanog komunalnog otpada, ako je izvjesno da bi se zbog takvih isporuka otpad koji nastaje u Republici Hrvatskoj morao zbrinuti na način koji nije usklađen s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Potrebno je definirati da je zabranjeno u RH uvoziti bilo kakvu vrstu komunalnog otpada namijenjenu oporabi spaljivanjem, s obzirom da RH nema adekvatne uvjete, a i bilo kakva vrsta spaljivanja ugrozila bi ciljeve koje RH mora ispuniti, a tiču se recikliranja i ponovne uporabe komunalnog otpada. | Nije prihvaćen | Odredbe o zabrani su dorađene |
| 291 | Tea Juričić | Sanacija lokacije onečišćene otpadom, Članak 107. | (1) Sanaciju lokacije onečišćene otpadom utvrđenu Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske osigurava Republika Hrvatska. Potrebno je definirati da RH osigurava sanaciju i drugih lokacija koje su značajno onečišćene otpadom i za koje ne postoje drugačiji uvjeti sanacije, a ne samo za lokacije koje su definirane Planom gospodarenja otpadom RH. | Nije prihvaćen | Na navedeno se primjenjuje „onečišćivač plaća“, te prekršajne odredbe ili odredbe Kaznenog zakona, a PGORH se dopunjuje po potrebi |
| 292 | Tea Juričić | Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, Članak 106. | (3) Plan iz stavka 2. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i o tome obavještava Ministarstvo. (5) Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba objavljuje se u službenom glasilu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
| 293 | Tea Juričić | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | Članak 104. (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
| 294 | Tea Juričić | XII. PLANSKI DOKUMENTI U GOSPODARENJU OTPADOM, Članak 103. | Planski dokumenti gospodarenja otpadom su: Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba. Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Županijski planovi moraju biti usklađeni s planovima JLS. | Nije prihvaćen | Lokalna komunalna poduzeća mogu sudjelovati u izradi županijekog PGO |
| 295 | Tea Juričić | Povratna naknada, Članak 99. | Članak 99. (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
| 296 | Tea Juričić | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
| 297 | Tea Juričić | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Članak 94. Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. (4) Fond može sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visoko učinkovitog recikliranja. Potrebno je proširiti ovaj stavak te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
| 298 | Tea Juričić | Savjeti za posebnu kategoriju otpada, Članak 93. | (1) Savjeti za posebnu kategoriju otpada su savjetodavna tijela Ministarstva i Fonda koja na sjednici prate, analiziraju i donose preporuke i prijedloge o mjerama u sustavima posebnih kategorija otpada. (3) Fond odlukom osniva savjet iz stavka 1. ovoga članka te određuje članove savjeta na rok od četiri godine i to: 1. tri stručna predstavnika za gospodarenje otpadom Fonda 2. dva stručna predstavnika za gospodarenje otpadom Ministarstva na prijedlog ministra 3. tri predstavnika osoba koje gospodare otpadom i tri predstavnika proizvođača proizvoda, na prijedlog Hrvatske gospodarske komore. Potrebno je među stručne predstavnike odrediti i stručnjake iz organizacija civilnog društva koje aktivno prate i rade na navedenoj temi zajedno s gradovima, općinama i inozemnim organizacijama. | Nije prihvaćen | Organizacije civilnog društva, općenito, ne obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom niti su proizvođači proizvoda, stoga i nema razloga da budu imenovane za članove savjeta, a pitanje sudjelovanja se može, prema potrebi, urediti poslovnikom |
| 299 | Tea Juričić | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | (1) Radi poticanja ponovne uporabe i sprječavanja nastanka otpada, recikliranja i općenito oporabe otpada, te doprinosa postizanju nacionalnog cilja gospodarenja otpadom, u sklopu proširene odgovornosti proizvođača proizvođač proizvoda dužan je: 1. preuzeti rabljeni proizvod 2. osigurati preuzimanje otpada koji nastaje od uporabe proizvoda 3. osigurati provedbu usluga gospodarenja otpadom 4. platiti naknadu gospodarenja otpadom 5. osigurati javno dostupne informacije o mjeri u kojoj se proizvod može ponovno uporabiti i reciklirati 6. označiti proizvod odnosno ambalažu i priložiti uputu i 7. registrirati se i dostavljati podatke u Registar proizvođača s proširenom odgovornosti. Potrebno je dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus - ne samo za troškove skupljanja, već i pokrivanje troškova: mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, skupljanja otpada, prijevoza i obrade, čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratne alternative te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Također, potrebno je osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a -do kraja 2021. godine. Potrebno je uvesti i naknadu za eko-modulacije (kao npr. Francuska). To znači da proizvođači plaćaju diferenciranu naknadu prema načinu na koji njihovi proizvodi zadovoljavaju okolišne kriterije, kao što su količina upotrijebljenog materijala, ugradnja recikliranih materijala, upotreba obnovljivih resursa kojima se održivo upravlja, trajnost, mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari. | Prihvaćen | Odredbe izmijenjene. Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
| 300 | Tea Juričić | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | (1) Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada iz kućanstva te iz drugih izvora, ako je takvo sakupljanje određeno najboljim raspoloživim tehnikama, uspostavljena je radi doprinosa Republike Hrvatske samodostatnom zbrinjavanju i oporabi miješanog komunalnog otpada Europske unije kao cjeline. Potrebno je defnirati da sukladno poštivanju zakonskog načela blizine JLS trebaju imati mogućnost obrade miješanog otpada na svojem području u ekološki prihvatljivim postrojenjima koje isključuju pripremu otpada za spaljivanje i suspaljivanje, kao i samo spaljivanje i suspaljivanje, već iz miješanog otpad izvlače reciklante, ostatak pretvaraju u sirovinu za novu industrijsku proizvodnju, a krajnji minimalni neuporabljivi ostatak inertiziraju u masu koja se potom sigurno zbrinjava odlaganjem na za to uređenom platou ili koristi za prekrivanje postojećeg odlagališta. (2) Blizina i samodostatnosti iz stavka 1. ovoga članka ne podrazumijeva da se u Republici Hrvatskoj moraju nalaziti postrojenja za svu konačnu oporabu otpada. Potrebno je definirati da se ne smije miješani otpad izvoziti izvan EU jer brojna postrojenja u zemljama koje nisu dio EU nemaju adekvatne uvjete za zbrinjavanje tog otpada. Također, potrebno je definirati da se ne smije uvoziti miješani otpad iz drugih zemalja za obradu u RH. (4) Integrirana mreža postrojenja iz stavka 1. ovoga članka mora omogućiti učinkoviti transport otpada, kad je nužno i putem pretovarnih stanica na kojima se obavlja skladištenje, priprema i pretovar otpada za prijevoz prema postrojenju za obradu otpada, te obradu miješanog komunalnog otpada postupkom oporabe ili zbrinjavanja u najbližem odgovarajućem postrojenju, najprikladnijim postupkom i tehnologijom kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i javnog zdravlja. Potrebno je definirati “najprikladnijim postupkom i tehnologijom kako bi se osigurala najviša moguća razina zaštite okoliša i javnog zdravlja”. | Nije prihvaćen | Sustav CGO-a će osigurati obradu preostalog MKO, pri čemu Zakon ne propisuje tehnologije koje će se koristiti, već je korištenje tih tehnologija uvjetovano prvenstvenim redom gospdoarenja otpadom |
| 301 | Tea Juričić | Glomazni otpad, Članak 82. | (1) Davatelj usluge je dužan u okviru javne usluge barem jednom u kalendarskoj godini preuzeti glomazni otpad od korisnika usluge koji je kućanstvo na obračunskom mjestu korisnika usluge bez naknade. (2) Davatelj usluge je dužan na zahtjev korisnika usluge koji je kućanstvo osigurati preuzimanje glomaznog otpada od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge, pri čemu je korisnik usluge dužan platiti cijenu prijevoza i obrade tog otpada. (3) Davatelj usluge je dužan preuzeti glomazni otpad od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge koji je kućanstvo u što kraćem roku koji zajednički određuju korisnik usluge i davatelj usluge. Potrebno je dedinirati da je davatelj usluge dužan barem 2x godišnje preuzeti glomazni otpad Također, potrebno je definirati da korisnici usluge glomazni otpad besplatno mogu neograničeno puta godišnje predati u centar za ponovnu uporabu na području JLS, kao i neograničen broj puta u reciklažnom dvorištu. | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da je jednom godišnje bez naplate dostatno, a više od navedenog se naplaćuje. Naplata predaje u CPU nije uređena ovim propisom, a predaja u rec.dvorište nije ograničena. |
| 302 | Tea Juričić | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. | Primljeno na znanje | Obračun javne usluge je „individualiziran“, a odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
| 303 | Tea Juričić | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | (2) Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje miješanog komunalnog otpada mora se odrediti na način da je spremnik primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge. (3) Primjerenost potrebe pojedinog korisnika javne usluge ne može se ocjenjivati temeljem površine ili obujma nekretnine iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Djelomično prihvaćen | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
| 304 | Tea Juričić | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | (1) Davatelj usluge dužan je iz prihoda od naplate cijene javne usluge iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona financirati samo troškove čija svrha je pružanje javne usluge uključujući sljedeće: 1. troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada 2. troškove prijevoza otpada 3. troškove obrade miješanog komunalnog otpada i biootpada 4. troškove koji su nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište 5. prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge 6. vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom 7. drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge. Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
| 305 | Tea Juričić | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | (5) Cjenik se donosi za područje pružanja javne usluge i sadrži cijenu u kunama ovisno o kriteriju obračuna količine otpada iz članka 65. ovoga Zakona za masu ili volumen preuzetog spremnika miješanog komunalnog otpada. Potrebno je definirati da se cjenik odnosi na masu ili volumen miješanog komunalnog otpada, a ne preuzetog spremnika, zato što se otpad ne mora nužno prikupljati samo spremnicima. | Primljeno na znanje | Odredba dorađena. |
| 306 | Tea Juričić | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | (3) Obvezna minimalna javna usluga je minimum sredstava koje je potrebno osigurati radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu Potrebno je definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava motiviranost korisnika da pravilnim postupanjem utječu na varijabilni dio cijene. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje Odlukom JLS . |
| 307 | Tea Juričić | Cijena Javne usluge, Članak 72. | (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS |
| 308 | Tea Juričić | Ugovorna kazna , Članak 70. | (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Zajedničko korištenje spremnika podrazumjeva i zajedničku odgovornost, ako se ne ustanovi drugačije, dok se pitanje „kamera“ i dr. može urediti sporazumom korisnika. Ako se radi o javnoj površini pitanje se može dodatno urediti odlukom JLS |
| 309 | Tea Juričić | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | (1) Davatelj usluge je dužan 7. osigurati uvjete kojima se ostvaruje pojedinačno korištenje javne usluge neovisno o broju korisnika usluge koji koriste zajednički spremnik Potrebno je nadodati uvjete kojima se ostvaruje i pojednični obračun količine otpada čime se postiže individualizirana naplata. 12. predati miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom sukladno Planu Umjesto naređivanja da predaju miješani otpad u CGO, potrebno je omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim modularnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. (4) Korisnik usluge je dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku s obzirom da je potrebno omogućiti i predaju otpada u vrećicama ne samo u spremnicima. 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku jer korisnici usluge ne mogu odgovarati za štete u/oko spremnika kojeg dijele s drugim korisnicima jer ne mogu non-stop pratiti kakvo je stanje. Potrebno je propisati da se omogući kontrola putem kamera ili na drugi način kada je riječ o zajedničkom korištenju spremnika od strane više korisnika usluge (npr. višestambene zgrade) kako bi se utvrdili prekršitelji i kako se korisnici koji nisu ništa skrivili ne bi dodatno opterećivali nepravednim nametima i drugim oblicima kazni. | Nije prihvaćen | Pitanja se uređuju Odlukom JLS. Pitanje vrećica je uređeno korištenjem definicije „spremnika“ iz članka 4. |
| 310 | Tea Juričić | Kriterij obračuna količine otpada, Članak 65. | Članak 65. Kriterij obračuna količine otpada iz članka 64. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je: 1. masa predanog miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju izražena u kilogramima ili 2. volumen spremnika otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. S obzirom da se ovakve odredbe iz prošlog Zakona iz 2013. interpretiraju na različite načine među kojima su i određeni načini koji ne poštuju zakonsko načelo onečiščivač plaća, potrebno je jasnije definirati da se volumen spremnika odnosi na volumen koji odgovara potrebama građana te da broj pražnjenja ovisi o tome koliko često korisnici iznesu spremnik na pražnjenje. Ukoliko je riječ o višestambenoj zgradi jedino pravedno je vaganje mase otpada ili evidentiranje broja individualiziranih vrećica ubačenih u spremnik za miješani otpad ili broja pražnjenja individualiziranih spremnika manje litraže. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika za miješani otpad potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Nije prihvaćen | Pitanje je uređeno i postojećim Zakonom i ovim prijedlogom, a za krešenje odredbi su propisane prekršajne odredbe |
| 311 | Tea Juričić | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: - glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava. Nadodati vršiti uslugu naplate prema načelu onečišćivač plaća. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno člankom 82. |
| 312 | Tea Juričić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | (1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su: - mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske - mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi - mora se obraditi postupkom recikliranja najmanje mase materijala u ambalažnom otpadu 60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvo Potrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020. - razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. - od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje. Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. | Prihvaćen | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona |
| 313 | Tea Juričić | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 314 | Tea Juričić | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Članak 53. (1) Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine. Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5- 15 godina. (2) Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samo u ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
| 315 | Tea Juričić | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | Članak 52. (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Nije prihvaćen | Nejasna primjedba. |
| 316 | Tea Juričić | Termička obrada otpada, Članak 39. | Članak 39. (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 317 | Tea Juričić | Odlaganje otpada, Članak 37. | Članak 37. (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
| 318 | Tea Juričić | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Nije prihvaćen | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
| 319 | Tea Juričić | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | Članak 19. (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. | Nije prihvaćen | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. Nije prihvaćena primjedba o kompostiranju biooptada jer bi se time uvelo ograničenje na korištenje tehnologije, a korištenjem pojma „reciklaža“ potiče se obrada koja doprinosi ciljevima bez ograničenja na jednu tehnologiju. Zabrana miješanja je propisana člankom 18.stavkom 4. i člankom 22. stavkom 4. te se još dodatno uređuje dozolom za gospdoarenje otpadom. |
| 320 | Tea Juričić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Članak 16. (3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalima u tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje “The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana, što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 321 | Tea Juričić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 322 | Tea Juričić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Nije objašnjeno o kakvoj se „ekološki prihvatljivoj obradi miješanog komunalnog otpada“ radi, osim da je na „lokalnoj razini“. Dodatno, podsjećamo da su JLS i županije vlasnici te da upravljaju CGO-om, te nema razloga da Ministarstvo ili Vlada regulira cijenu obrade u CGO-u. |
| 323 | Tea Juričić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
| 324 | Tea Juričić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 9. | Članak 9. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. (5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. | Nije prihvaćen | Pitanje se uređuje propisima iz područja gradnje. |
| 325 | Tea Juričić | Pojmovi, Članak 4. | Članak 4. (1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. | Prihvaćen | Pojedinosti u svezi polimera će se urediti podzakonskim aktom. |
| 326 | Tea Juričić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Novi Zakon o otpadu za naredno desetljeće prilika je da se Hrvatska napokon pomakne s europskog dna u neodrživom gospodarenju otpadom. Međutim, ovaj prijedlog Zakona, uz minimum mjera iz EU Direktiva, održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potiče sustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. Osim što ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona degradira i pojedine postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 posto do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako nema svrhu poboljšanja sustava i zaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja prostornim planom neprihvatljiv je pokušaj gušenja glasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ekološki prihvatljve obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kao praksa i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te omogućuju neučinkovito, neisplativo i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako aktualizira, što je jako loše. U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike. One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljne. Upitno je i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti na štetu građana i građanki. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Zelena akcija poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EU o potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada te razvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. 2. Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom (2017-2022) te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom u tvrtkama te se stoga protivimo ukidanju ove obveze. | Djelomično prihvaćen | Propisani ciljevi predstavljaju obvezni prijenos zahtjeva direktiva. Primjedba o „ekološki prihvatljivoj obradi miješanog komunalnog otpada u vlastitim postrojenjima JLS“ u naravi i većini slučajeva danas predstavlja odlaganje otpada na odlagalištu, a podsjećamo kako je prema prvenstvenom redu gospodarenja otpadom odlaganje najmanje poželjna opcija kojoj prethodi energetska oporaba otpada. „U svezi primjedbe o cijeni javne usluge, mišljenja smo da se ovim zakonom ne treba propisivati dodatna „zaštita građana“ od njihovih izabranih predstavnika odnosno predstavničkog tijela JLS, koje je nadležno za određivanje OMJU, te izvršnog tijela koje je nadležno za izdavanje suglasnosti na cijenu odvoza otpada. Dodatno je uređena mogućnost „nagrađivanja“ korisnika javne usluge za adekvatno postupanje s otpadom, ako je to tako određeno odlukom predstavničkog tijela JLS. |
| 327 | Tea Horvatić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. S poštovanjem, Tea Horvatić | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 328 | TDR d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Dana 13.11.2020. godine na službenoj stranici e-kosultacije.gov.hr objavljen je Prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom (u daljem tekstu: Prijedlog Zakona), te ovim putem, u ostavljenom roku, gospodarsko Društvo TDR d.o.o. dostavlja obrazloženo očitovanje na isti. U uvodnom dijelu Prijedloga Zakona u poglavlju II (Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći) navodi se kako je jedan od osnovnih ciljeva donošenja novog Zakona potreba usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa direktivama navedenim u istom. Sukladno navedenom, svi niže dostavljeni komentari su temeljeni na potrebi usklađivanja samog Zakona sa odredbama Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.) s mjerama za jednokratne plastične proizvode koje uključuju zabranu stavljanja na tržište, označavanje proizvoda, proširenu odgovornost proizvođača, informiranje javnosti (u daljem tekstu: Direktiva) kao i sa postojećom pravnom stečevinom Republike Hrvatske. 1. U Članku 4 točka 67 Prijedloga Zakona (Pojmovi) definira se pojam „stavljanje na tržište“ na sljedeći način: »stavljanje na tržište« je svaki postupak proizvođača proizvoda kojim određeni proizvod čini dostupan kupcu na teritoriju Republike Hrvatske, što podrazumijeva svaku isporuku proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Republike Hrvatske, uključujući internetsku prodaju i druge načine omogućavanja dostupnosti putem komunikacije na daljinu, za vlastite potrebe ili u okviru trgovačke djelatnosti u zamjenu za plaćanje ili besplatno. Iako je predmetna odredba „na tragu“ definicije stavljanja na tržište u smislu Članka 3 točka 6 i 7 Direktive, smatramo da bi, kako sa aspekta pravne sigurnosti i predupređenja potencijalnog različitog tumačenja, tako i sa aspekta terminološke harmonizacije Prijedloga Zakona sa odredbama Direktive, bilo uputno preuzeti termin „stavljanja na tržište“ definiran u Članku 3 točka 6 i 7 Direktive u lokalno zakonodavstvo. Naime u Članku 3 točka 6 i 7 Direktive se propisuje: 6. „stavljanje na tržište“ znači prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu države članice 7. „stavljanje na raspolaganje na tržištu“ znači svaka isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili upotrebu na tržištu države članice u okviru trgovačke djelatnosti, s plaćanjem ili bez plaćanja Dakle, iz navedenog je jasno da Direktiva u cilju dodatnog specificiranja pojma „stavljanje na tržište“ uvodi termin „stavljanje na raspolaganje na tržištu“ a upravo u cilju onemogućavanja različitih interpretacija predmetne definicije. Sukladno gore navedenom Direktiva propisuje da je „stavljanje na tržište“ prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje, a koje se dalje dodatno definira u točki 7, dok se Prijedlogom Zakona izostavlja termin „prvog stavljanja na tržište“ obzirom da se isto definira kao „svaki postupak proizvođača“ a ne samo prvi, što potencijalno može otvoriti problem kasnijeg tumačenja same definicije. Navedeno je jako važno sa aspekta buduće kontrole uskađenosti proizvoda sa obvezom označavanja koju propisuje Direktiva, pa predlažemo da se definicija pojma „stavljanje na tržište“ propisana u Članku 4 točka 6 i 7 Prijedloga Zakona uskladi sa definicijom propisanom u Članku 3 točka 6 i 7 Direktive. 2. U Članku 17 stavak 1 Prijedloga Zakona se propisuje obveza kategorizacije otpada od stane posjednika na sljedeći način: „Posjednik otpada dužan je kategorizirati otpad kojega ima u posjedu na način da odredi porijeklo i mjesto nastanka otpada, grupu, podgrupu i ključni broj otpada i svojstva otpada sukladno Katalogu otpada“. Ističemo da je i trenutno važećim Zakonom o održivom gospodarenju otpadom bila propisana ova obveza (Članak 12 stavak 2 trenutno važećeg Zakona) a koji je takođe bio usklađen sa drugim direktivama EU (osim Direktive (EU) 2019/904 koja ovu obvezu ne propisuje), s tim da se navedena obveza nije odnosila na mješani komunalni otpad. „Kategorizaciju otpada dužan je osigurati posjednik otpada, osim za miješani komunalni otpad (Članak 12 točka 2 trenutno važećeg Zakona)“. Sukladno navedenom, a uzevši u obzir činjenicu da je mješani komunalni otpad po definiciji iz Članka 4 točka 21 Prijedloga Zakona „otpad iz kućanstva i otpad iz drugih izvora koji je po svojstvima sličan otpadu iz kućanstva“ što bi i samim kućanstvima nametnulo obvezu kategorizacije navedenu u Članku 17 točka 1 Prijedloga Zakona, te činjenicu da ova obveza nije propisana trenutno važećim zakonom koji je usklađen sa direktivama EU (osim Direktive (EU) 2019/904 koja ovu obvezu ne propisuje) predlažemo da se iz obveze kategorizacije otpada izuzme mješani komunalni otpad. 3. U Članku 19 Prijedloga Zakona se propisuje Opća obveza odvojenog sakupljanja otpada na način da se u stavku 2 propisuje: Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. U stavku 3 istog Članka propisuje se da je posjednik otpada dužan odvojeno predati ovlaštenoj osobi otpad koji se smatra posebnom kategorijom otpada, a posebice otpadno ulje, otpadni papir, metal, plastiku, staklo, tekstil, obuću, električni i elektronički otpad, otpadne baterije i akumulatore, otpadna vozila, otpadne gume i medicinski otpad. Jasna je intencija citiranog Članka a koja se ogleda u potrebi odvojenog sakupljanja određenih taksativno pobrojanih kategorija posebnog otpada. Međutim sama odredba je podložna naknadnom širem tumačenju uzevši u obzir da korišteni termin “a posebice” ne isključuje postojanje obveze za odvojenim sakupljanjem svih drugih kategorija posebnog otpada, u kojem slučaju bi taksativno navođenje određenih kategorija posebnog otpada iza termina “a posebice” bilo nepotrebno (za slučaj da se obveza odvojenog sakupljanja odnosi na sve kategorije posebnog otpada). Naime, na tržištu egzistira veliki broj različitih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu (koji se ovim zakonom uvode kao posebna kategorija otpada za razliku od trenutno važećeg zakona), a za koje ne postoji objektivna mogućnost odvojenog sakupljanja I to zbog same prirode takvih proizvoda. Uvođenje opće obveze za odvojenim sakupljanjem svih kategorija posebnog otpada nametalo bi I druge tehnički neizvodive obveze kao što je postavljanje velikog broja različitih spremnika za odvojeno sakupljanje svake skupine posebnog odpada što je fizički neizvodivo (zbog prostora koji bi spremnici zauzimali). Treba istaći da I Direktiva predviđa obvezu odvojenog sakupljanja radi recikliranja samo određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu (Članak 9 Direktive) kako slijedi: “Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale odvojeno sakupljanje radi recikliranja: - Do 2025. 77%, izraženo u masi, otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu navedenih u dijelu F Priloga koji su u određenoj godini stavljeni na tržište - Do 2029. 90%, izraženo u masi, otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu navedenih u dijelu F Priloga koji su u određenoj godini stavljeni na tržište” Nadalje, iz Priloga F je jasno vidljivo da se navedena obveza odnosi isključivo na boce za napitke do tri litre, uključujući I njihove čepove I poklopce. Sukladno gore navedenom, a naročito uzevši u obzir potrebu usklađivanja zakonskih odredbi sa odredbama Direktive, u citiranom stavku 3 bi termin “a posebice” trebalo zamijeniti sa terminom “I to”, jer, kako smo pojasnili, ne podliježu sve posebne kategorije otpada obvezi odvojenog sakupljanja, a što nije praktični niti izvodivo. Napominjemo da identično zakonsko rješenje (obveza odvojenog sakupljanja određenih posebnih kategorija otpada) imamo u Članku 54 trenutno važećeg Zakona. Nadalje, iz navedenog je jasno da su naslov Članka 19 (Opća obveza odvojenog sakupljanja otpada) I stavak 2 Članka 19 u koliziji sa stavkom 3 istog Članka iz kojeg je jasno da se obveza odvojenog sakupljanja otpada odnosi isključivo na određene posebne kategorije otpada, te se u smislu naslova Članka 19 kao I u smislu stavka 2 istog Članka može govoriti samo o općoj obvezi sakupljanja određenih posebnih kategorija otpada. Sukladno gore navedenom predlažemo da se izvrši korekcija Članka 19 Prijedloga Zakona na način da naslov Članka glasi “opća obveza odvojenog sakupljanja određenih posebnih kategorija otpada”, da se u stavku 2 iza riječi “sakupljanja” umetnu riječi “određenih posebnih kategorija”. 4. U Članku 54 Prijedloga Zakona propisuju se ciljevi koji se odnose na recikliranje boca za napitke uključujući I njihove čepove I poklopce a kao otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. S tim u vezi, a obzirom da se Članak 54 referira isključivo na boce za napitke uključujući njihove čepove I poklopce predlažemo da se u naslov Članka 54 koji glasi “Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu” iza riječi “za” umetne riječ “određene”. 5. U Članku 85 stavak 3 Nacrta Zakona se propisuje da će gospodarenje otpadom za kategorije otpada za koje se smatraju posebnom kategorijom otpada uključujući, posebne uvjete za obavljanje djelatnosti, postupke i tehnološke procese gospodarenja otpadom te obvezno postupanje posjednika toga otpada i drugih dionika sustava gospodarenja posebnom kategorijom otpada te uvjete i zahtjeve za proizvode i označavanje proizvoda, ograničenja sadržaja određenih tvari u proizvodima i ambalaži te način rada organizacije propisati Ministar pravilnikom. Obzirom da se Prijedlogom Zakona u lokalno zakonodavstvo preuzima veliki broj Direktiva EU, koje se odnose na različite kategorije posebnog otpada, bilo bi uputno u citiranom stavku propisati da će svi uvjeti koji budu propisani pravilnikom od strane Ministra biti usklađeni sa odredbama Direktive koja se odnosi na pojedinu kategoriju otpada. S tim u vezi predlažemo, da se u stavku 3 iza posljednje riječi “pravilnikom” doda tekst “a u skladu s mjerodavnom direktivom EU za svaku pojedinu kategoriju otpada”. 6. U Članku 88 propisuje se proširena odgovornost proizvođača proizvoda uključujući obveze proizvođača: - preuzeti rabljeni proizvod - osigurati preuzimanje otpada koji nastaje od uporabe proizvoda - osigurati provedbu usluga gospodarenja otpadom - platiti naknadu gospodarenja otpadom - osigurati javno dostupne informacije o mjeri u kojoj se proizvod može ponovno uporabiti i reciklirati - označiti proizvod odnosno ambalažu i priložiti uputu i - registrirati se i dostavljati podatke u Registar proizvođača s proširenom odgovornosti. U stavku 8 Članka 88 Prijedloga Zakona je propisano: Opseg obveze iz stavka 1. ovoga članka i način izvršenja te obveze propisuje Vlada uredbom. Predlažemo da se u stavku 8, na kraju predloženog teksta iza riječi „uredbom“ umetne tekst „u skladu s mjerodavnom direktivnom EU koja se odnosi na pojedinu kategoriju otpada“, a što bi osiguralo usklađenost podzakonskih propisa kako sa odredbama budućeg Zakona tako i sa odredbama Direktiva koje se istim preuzimaju u lokalno zakonodavstvo. | Djelomično prihvaćen | Odredbe zakona će se uskladiti s odredbama direktive 2019/904 (definicija „stavljanje na tržište“). Predaja MKO u sustav javne usluge podrazumjeva da je korisnik proveo kategorizaciju, i time odredio da se radi o MKO-u, stoga se prijedlog da se za MKO propiše izuzetak od obveze kategorizacije odbija. |
| 329 | Tanja Franjko | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI!!!!! Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 330 | Tanja Franjko | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI!!!! Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 331 | Tamara Šandor | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 332 | TAMARA PUAČ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Proizvodi od plastike sami po sebi neće nestati i baš iz toga razloga nužno je voditi računa o oklišu o štetnosti tih i takvih proizvoda na okoliš. Iz toga razloga, treba razmišljati u smjeru kako smanjiti količinu plastike u okolišu i kako iskoristiti tu plastiku jer plastika nije otpad ona je sirovina. Oporabom plastike dolazimo do sirovine za reciklirane proizvode od plastike, koji nisu nužno jednokratni nego se u kućanstvima upotrebaljavju i kroz višekratnu svrhu, a nakon tgoa opet mogu postati sirovina. Nije poanta zabraniti plastiku, nego pametno i svrhovit educirati ljude o sortiranju otpada i gledati učinak oporabe plastike na kompletno gospodarstvo. ako postoje tvrtke koje oporbaljuju plastiku i stavljaju na tržište proizvode od reciklirane plastike, takvim promišljanjem dolazimo do novih zapošljavanja, dolazimo do toga da će se od proizvoda od oporabljene odnosno reciklirane plastike plaćati PDV na prodanu robu, plaćat će se naknade Fondu za zaštitu okoliša, a ujedno će se okoliš držati čistim. Uz određenu motivaciju i edukaciju građana o odgovornom ponašanju prema okolišu imali bi povećanje radnih mjesta u industriji, imali bi prihod od PDVa i povećanje naknada. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 333 | Tamara Grdić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 334 | Tajana Cvrtnjak | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | Predlažem da se u sadržaj odluka doda sljedeće: - odredbe o nositeljima provedbe odluke – jasna i precizna podjela ovlasti i zadataka u provedbi odluke, na davatelja javne usluge i JLS odnosno njegovih upravnih odjela i komunalnih redara - Komunikacija korisnika javne usluge s davateljem i JLS – jasno definiranje za koje podneske ili informacije i kojem tijelu te na koji način se može obratiti korisnik (vrlo često građani nisu sigurni za što se kome moraju obratiti pa bi bilo korisno isto urediti odlukom i te informacije prenijeti na web) - Prekršajne odredbe - Čitajući prekršajne odredbe nisam primijetila da postoji propisana novčana kazna za vlasnike nekretnina koji se ne žele uključiti u korištenje javne usluge. Iako se čini da se građani polako osvješćuju potrebu odlaganja otpada na propisani način te njegovu razvrstavanju, i dalje ima onih koji svjesno i namjerno izbjegavaju uključenje u korištenje javne usluge. Predlažem da se ovim zakonom za isto propiše prekršaj i novčana kazna za njegovo počinjenje, koju može izreći komunalni redar. Ili da se za isto dade mogućnost JLS da to urede svojim odlukama. | Nije prihvaćen | Odlukom iz članka 64. ne uređuju se ovlasti komunalnih redara. |
| 335 | Tajana Cvrtnjak | Nekretnina koja se trajno ne koristi, Članak 69. | Potrebno je redefinirati pojam „Nekretnina koja se trajno ne koristi“ te taj institut detaljnije urediti Zakonom Predlažem izmjenu sintagme iz „.. trajno ne koristi“ u „... trajnije neće koristiti“. Naime, pojam“trajno“ označava nešto što je konačno i nepromjenjivo, dok „trajnije“ označava trenutno stanje sa mogućnošću nastupa promjena. Uz to, djelovanje instituta Trajnijeg nekorišenja nekretnine je djelovanje u budućnost, a dokaz o istome se ne može pronaći u prošlim stanjima i događajima. Obrazloženje: Primjer na slučaju. Korisnik samac umre. Po njegovoj smrti njegovi nasljednici ni itko drugi u toj nekretnini neće živjeti duže razdoblje. No, kuća se po proteku godine i pol prodaje, i time dobiva novog vlasnika koji se, u slučaju da će u toj kući živjeti dužan uključiti u sustav korišenja javne usluge. Naime, „Trajno“ predmijeva da nekretnina više nikad neće biti korištena, a u danom primjeru kuća nije bila trajno nekorištena već trajnije nekorištena. Trebalo bi utvrditi u kojem trenutku nastupa pravo korisnika (vlasnika nekretnine) za podnošenje zahtjeva za proglašenje neke nekretnine trajno/ije nekorištenom. Jel to u trenutku kad se ta nekrentina već 12 mjeseci neprekidno ne koristi ili u trenutku kad korisnik u skladu sa svojim namjerama korištenja procjeni da se njegova nekretnina zaista neće koristiti. Primjerice, u danom primjeru smrti samca zaista nema zlouporabe mogućnosti proglašenja nekretnine trajnije nekorištenom. No, kod ovog instituta treba pronaći ravnotežu između zahtjeva za ostvarivanjem prava korisnika da se njegova nekretnina proglasni trajnije nekorištenom, i prava davatelja javne usluge (i JLS) da zahtijeva uključenje pojedine nekretnine u sustav korišenja javne usluge. Nije u duhu potrošačkih prava inzistirati na uključenju neke nekretnine u sustav korišenja javne usluge i stvarati obveze korisniku na ime cijene javne usluge ako tu nekretninu stvarno nitko ne koristi niti u njoj stvara otpad. Uz to, pogrešno je tražiti dokaz o nekorišenju nekretnine (stanje struje itd) s par mjeseci unazad, kad institut trajnijeg nekorišenja ima djelovanje u sadašnjosti i budućnosti pa vlasnik mora dokazati nešto što tek dolazi, za buduće vrijeme. S obzirom na sve navedeno predlaže se definicija (čl. 69. Zakona): Nekretnina koja se trajnije neće koristiti Nekretnina koja se trajnije neće koristiti je nekretnina za koju je vlasnik predvidi i dokaže da se u njoj duže od 12 mjeseci neće prebivati, boraviti, da se neće iznajmljivati niti se na bilo koji drugi način i u bilo koju drugu svrhu koristiti. Trajnje nekorištnom nekretninom smatra se i nekretnina koja je u ruševnom stanju te nije pogodna za korištenje. Vlasnik nekretnine koja se trajnije neće koristiti će okolnost trajnijeg nekorišenja nekretnine prijaviti davatelju javne usluge pismenim očitovanjem. Davatelj javne usluge u svrhu dokaza trajnijeg nekorišenja nekretnine od vlasnika nekretnine može zatražiti i podnošenje druge dokumentacije (dokaz da je nekretnina u kojoj živi odnosno prebiva uključena u sustav javne usluge, dokaz o smrti prijašnjeg vlasnika, dokaz o preseljenju, dokaz o prestanku obavljanja djelatnosti u toj nekretnini i dr.). Vlasnik nekretnine koja se trajnije ne koristi obvezuje se, u slučaju nastupa promjene u svezi korištenja nekretnine (useljanja, najma, kupoprodaje...), istu okolnosti bez odgode prijaviti davatelju javne usluge te tu nekretninu uključiti u sustav korištenja javne usluge. U svakom slučaju, potrebno je razraditi institut Nekretnine koja se trajno ne koristi | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da je institut „nekretnine koja se strajno ne koristi“ dostatno uređen |
| 336 | Tajana Cvrtnjak | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | Predlažem da se pojam nekretnine u smislu ovog Zakona definira kao svaki stambeni prostor (stan, kuća, kuća za odmor i svaka druga nekretnina koja koristi za stanovanje ili boravak ljudi) te poslovni prostor (prostor koji se koristi za obavljanje proizvodne, ugostiteljske ili bilo koje druge gospodarske djelatnosti). Shodno navedenom, predlaže se da čl. 68. Zakona glasi: Ovisno o namjeni korištenja nekretnine, korisnici javne usluge mogu biti: - Korisnici kućanstva - za nekretnine čija je namjena stambena (dalje u Zakonu: Korisnici kućanstva) ili - Poslovni korisnici - za nekretnine čija je namjena poslovna (dalje u Zakonu: Poslovni korisnici). Pritom je slažem sa donjim komentarima u svezi jasnijeg razvrstavanja kuća za odmor i apartmana koji se iznajmljuju trećim osobama. Trebalo bi utvrditi koliko otpada tada stvaraju ti prostori kad u njima borave treće osobe (je li količina otpada jednaka kad bi obitelj vlasnika koristila kuću za odmor u odnosu kad bi se ona koristila po osnovi najma trećim osobama?). | Nije prihvaćen | Odbijeno. |
| 337 | Tajana Cvrtnjak | Pojmovi, Članak 4. | Čl. 4. st.1. tč. 25. Zakona. Pojam nekretnine koji se koristiti u smislu ovog Zakona trebalo bi preciznije definirati. Općenito nekretnina je svaka stvar koja je trajno povezana s zemljinom površinom i kao takva ne može mijenjati položaj u prostoru. Pa tako nekretnina može biti neposječeno drvo, pomoćna zgrada (štagalj, šupa, drvarnica) dok zemljšnoknjižno označava svaku katastarsku česticu, pa ona može biti neizgrađeno građevinsko zemljište, poljoprivredno zemljište, šumsko zemljište... U ovom dijelu ne bih definirala nekretninu koja se trajno ne koristi, već bih definirala pojam nekretnine, pa predlažem definiciju: Nekretninom u smislu ovoga Zakona se smatra svaki stambeni prostor (stan, kuća, kuća za odmor i svaka druga nekretnina koja koristi za stanovanje ili boravak ljudi) te poslovni prostor (prostor koji se koristi za obavljanje proizvodne, ugostiteljske ili bilo koje druge gospodarske djelatnosti). | Nije prihvaćen | Odbijeno. |
| 338 | Tajana Cvrtnjak | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | Obveza predstavničkih tijela JLS po trenutno važećem Zakonu je donošenje odluke kojima će urediti način pružanja javne usluge prikupljanja MKO i BKO. JLS trenutno donose odluke sa složenim i dugačkim nazivima (Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada xxx) što nije u duhu članka 6. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor, koji govori da naziv akta mora biti kratak te sažeto izražavati vrstu propisa i predmet uređenja. U praksi je, posebice u usmenoj komunikaciji takve složene i dugačke nazive akata teško primijeniti. S obzirom na navedeno, predlažem da naziv takvih odluka glasi kratko i sažeto: Odluka o gospodarenju otpadom na području Grada xxx Predlažem da konkretna zakonska odredba (čl. 64. Zakona) glasi: (1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o gospodarenju otpadom na svom području kojom se uređuje način pružanja javne usluge prikupljanja MKO i BKO te sadrži: 1. kriterij obračuna količine otpada 2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima ... Iako se prijedlog izmjene čini trivijalan, primjenjivačima odluka bi pri pozivanju na odredbe odluke, u velikoj bi mjeri olakšalo primjenu. Svjesna sam da te odluke uređuju jedan uži dio područja gospodarenja otpadom te da vam je namjera bila nazivom odluke konkretno izraziti predmet uređenja, no on je predugačak i nepraktičan. Naziv odluke može biti i sljedeći: Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području Grada xxx, samo da bude što kraći i sažetiji. | Nije prihvaćen | Odlukom iz članka 64. ne uređuju se ovlasti komunalnih redara. |
| 339 | Špiro Tičić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZABRANITI plastične vrećice. Svi smo normalno živjeli i bez njih. Išlo se u kupovinu sa vlastitim platnenim vrećama. Ljudska lijenost uvijek prevlada, ali ako se zabrani nešto vrlo brzo se svi naviknu na postojeće stanje i nitkome neće nedostajati. Iako one same nisu najveći ekološki problem, jesu primjetan dio problema i relativno ga je lako riješiti. Korak po korak, ma kako mal bio, dovede do kraja puta. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 340 | Špiro Radelja | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 341 | Šime Validžić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne treba ukidati obvezu imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba jer će se ukidanjem te obveze samo smanjiti razina odgovornosti gospodarenjem otpadom i smanjiti postotak otpada koji je ispravno izdvojen za recikliranje i druge vrste oporabe. Ne treba se smanjiti broj odredbi u vezi prekograničnog prometa otpadom niti ukidati obvezu upisa u Očevidnik uvoznika odnosno izvoznika otpada jer ne treba pojednostaviti uvoz otpada a posebice ne treba pojednostaviti izvoz otpada u siromašne zemlje u kojima se on uglavnom pravilno ne reciklira. Neprihvatljivo je da ljudi misle da će pravilno izdvojen otpad biti recikliran ali da se događa da taj otpad završi u moru ili prirodi u nekoj siromašnoj zemlji gdje može biti opasan ili smrtonosan za ljude i druga živa bića. Zabrana vrećica i drugih proizvoda od jednokratne plastike su dobra stvar uz uvjet da ih se ne zamjenjuje proizvodima od sirovina iz zemalja u kojima se zbog širenja poljoprivrede događa masovno uništavanje prašuma, istrebljenje biljnih i životinjskih vrsta i genocid protiv domorodačkih naroda (kao što su šećerna trska iz Južne Amerike ili bambus, kokos ili palmino ulje iz jugoistočne Azije). Ako je sadašnji plastični proizvod i/ili sirovina od koje se izrađuje porijeklom iz Hrvatske onda i zamjena treba biti iz Hrvatske i uključiti sadašnje proizvođače i radnike. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica i jednokratnih plastičnih proizvoda dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Podaci koji su danas sadržani u „Očevidniku uvoznika/izvoznika“ služe za potrebe inspekcijskog nadzora, a istovrijedni popis će se izrađivati temeljem podataka u e-ONTO-u. Dodatno napominjemo kako je prekogranični promet otpadom uređen osim ovim zakonom i bazelskom konvencijom te Uredbom o pošiljkama otpada. |
| 342 | Šime Validžić | Pojmovi, Članak 4. | U stavku 62. umjesto "bioloških resursa" staviti "živa bića": »ribolovni alat« je svaki predmet ili komad opreme koji se upotrebljava u ribolovu ili akvakulturi za traženje, hvatanje ili uzgoj morskih živih bića ili koji pluta na površini mora i upotrebljava se za privlačenje i hvatanje ili uzgoj takvih morskih živih bića. Obrazloženje: živa bića imaju vrijednost same po sebi i ne postoje samo da ih ljudi iskorištavaju. | Prihvaćen | Usvojeno. |
| 343 | Svjetlana Prodanović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu stavljanja na tržište plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i laganih plastičnih vrećica te smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice. Naime, pokazalo se da naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje, s debljinom stjenke između 15 i 50 mikrometara, od početka 2019. godine do danas nije utjecala na smanjenje njihove potrošnje, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Ujedno smatram da se ovim zakonskim izmjenama treba učiniti i korak više, i zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice s debljinom stjenke manjom od 15 mikrometara. Samo na taj način Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom može pokazati stvarnu namjeru da se zaustavi daljnje onečišćenje okoliša plastikom. Tražim da se donese zakonski okvir koji će u što većoj mjeri osigurati odmak od plastičnih vrećica i drugih jednokratnih plastičnih proizvoda koji preplavljuju planet te da materijali i sustavi za višekratnu uporabu postanu standard u potrošačkim navikama građana i njihovu odnosu prema okolišu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 344 | Suzana Lovreković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 16., budući da se praznina nastala ukidanjem jednog proizvoda mora nadomjestiti nekim drugim proizvodom, nejasno je koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, posebno za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja. Otvara se prostor za zamjene čije bi povećano korištenje prouzrokovalo više štete, kako u samom procesu proizvodnje, tako i zbog svoje veće mase/volumena. Primjerice, zamjena prema ovom Narctu mogu biti i polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara, jer se nigdje ne precizira drugačije. Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno su čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Predlažem da se, stoga, umjesto zabrane provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom. Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda o dostupnosti višekratnih zamjenskih proizvoda, sustavu ponovne uporabe i opcijama gospodarenja otpadom za navedene proizvode, utjecaju odbacivanja u okoliš i neprikladnog odlaganja otpada tih proizvoda na okoliš, posebno morski okoliš, te utjecaju neprikladnog odlaganja tih proizvoda na kanalizacijsku mrežu. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. |
| 345 | STJEPAN MIŠIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Krajnje je vrijeme da se plasticne vrecice potpuno zabrane. Ne samo lagane vrecice, nego sve vrste. Plastika se ne razgradjuje nego postaje mikro plastika koja na kraju zavrsi u hrani koju jedemo i na taj nacin sebe dodatno trujemo. Morska bica ne mogu prezivjeti u moru punom plastike. Guse se, zbunjuje ih sva ta plastika i ostali otpad. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer se premalo reciklira. Kod nas se ne postuje ni reciklaza jer sam vise puta s kolegama komentirao i cuo price da se razvrstani otpad (posebni "kontejneri" za svaki tip otpdata pa tako i plastike), kada komunalne sluzbe dodju po otpad ili u centrima cistacice, jednostavno sve spoje u jedno i to sve zavrsi na odlagalistu umjesto da se reciklira. I sad razmisljam zasto bi uopce ulagali dodatni trud kad im je placa ionako katastrofa (nazalost katastrofa). | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 346 | Stela Kožul | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Jednokratne plastične vrećice ne treba zamjenjivati drugim materijalima za jednokratnu upotrebu (papir, bioplastika…), nego materijalima za višekratnu upotrebu. Ako ćemo masovno koristiti papirnate vrećice, povećat ćemo pritisak na sječu šuma. Bioplastika se razgrađuje pod određenim uvjetima (uglavnom u industrijskim komposterima, zbog uvjeta temperature i tlaka) pa opet može doći do gomilanja otpada. K tome, ne rješava problem tzv. kulture bacanja. Pravo rješenje je odmicanje od jednokratnog korištenja predmeta. Fokus trebamo staviti na smanjenje potrošnje i višekratnu upotrebu materijala, kako bismo spriječili nastanak otpada u začetku. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Pitanje plastičnih vrećica te višekratno uporabljivih proizvoda razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona. |
| 347 | Sonja Zlatović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Zabraniti proizvodnju, uvoz i korištenje jednokratnih plastičnih čaša za napitke, jednokretnih plastičnih spremnika za hranu i svih jednokratnih plastičnih proizvoda koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu do 2025 godine. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača, uvoznika i trgovaca – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Tražiti od svih proizvođača, uvoznika i trgovaca da osmisle zamjenske proizvode do kraja 2021. godine. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 348 | Sonja Zlatović | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 164. | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 349 | SONJA KUZMANIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 350 | Sonja Boric | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 2 u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenjeti i Direktivu EU 2015/720Europskog Parlamenta i Vijeća od 29,travnja 2015 o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrečica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrečica. Pritom Direktiva 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5.lipnja 2019 ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih vrečica na okoliš, a vrečic nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu /upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo.Smanjenje potrošnje vrečica regulirano je Direktivom 2015/720 Ezropskog parlamenta i Vijeća od 29.travnja 2015 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu potrošnje plastičnih vrečica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrečice smatraju ambalažom. Plastične vrečice u brojnim su se istraživanjima pokazale kao bolja opcijaod istih proizvoda načinjenihod mogućih zamjenskih materijala stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 351 | Snježana Kljun | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Umjesto zabrane stavljanja na tržište lakih plastičnih vrećica za nošenje, predlaže se uporaba ekološkog znaka koji garantira uporabu recikliranog materijala. Predlažem sljedeći tekst ugraditi u novi Zakon o gospodarenju otpadom: Zabranjuje se stavljanje na tržište plastičnih vrećica za nošenje čija stjenka je debljine od 15 do 50 mikrometara, osim onih vrećica koje nose 'HGK znak', odnosno drugi ekvivalentan znak kojim se može temeljem neovisne ocjene garantirati minimalni udio recikliranog materijala: - za plastične vrećice debljine od 15 do 30 mikrometara u konačnom proizvodu od 50% - za plastične vrećice debljine od 31 do 50 mikrometara u konačnom proizvodu od 80%. Zabrana bi potencijalno uzrokovala udarac na reciklažu plastike, jer su plastične vrećice idealni predmet u koji se može ugraditi veliki udio reciklirane plastike, a istovremeno se u svim znanstvenim studijama prednost daje plastičnim vrećicama prema drugim materijalima. Također, zabrana bi prouzrokovala zatvaranje znatnog broja malih domaćih poduzeća. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 352 | Snježana Kljun | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Da li jednokratni proizvodi od biobazirane i biorazgradive plastike mogu biti izuzeti od ovog članka? Npr. štapići za uši ili pribor za jelo koji bi imali oznaku: home/soil/industrial compostable ? | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona biorazgradive plastične vrećice nisu izuzete. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 353 | Snježana Kljun | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Pravilnik o termičkoj obradi otpada ( NN 75/2016) ne spominje spalionice nego: Postrojenja za spaljivanje otpada i Postrojenja za suspaljivanje otpada | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 354 | Snježana Kljun | Pojmovi, Članak 4. | Članak 4. (1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 2. »biorazgradiva plastika« je plastika koja se može fizikalno i biološki razgraditi, na način da se na kraju razgradnje nastane ugljikov dioksid (CO 2 ), biomasa i voda i da se, u skladu s europskim normama za ambalažu, može oporabiti kompostiranjem i anaerobnom digestijom . U daljnjem tekstu zakona nigdje se ne spominje biorazgradiva plastika te predlažem slijedeće: opisati dobrobiti biorazgradive i kompostabilne plastike te njenu primjenu u proizvodnji plastične ambalaže u RH (npr. kao vrečice za biootpad, čaše za tople ili hladne napitke, malč film u poljoprivredi), opisati mogućnost njenog odvojenog prikupljanja, kompostiranja ili mehaničkog recikliranja. Također opisati načine educiranja stanovnika i o bioplastici. | Nije prihvaćen | Definicija predstavlja prijenos odredbe direktive. |
| 355 | Snježana Hodalj | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | PROTIV ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA! Ne dopustimo da glasniji bez potkrijepljenih tvrdnji zavaraju oči javnosti. George Monbiot u "The Guardianu" - "Plastične vrećice nisu pokora ovog planeta, njihovo najveće zlo je što nam skreću pažnju s puno važnijih problema". Vladimir Ferdelji: "Plastični proizvodi, uključujući i plastične vrećice su vrlo konkurentan proizvod u svakom pogledu (cjenovno, kvalitativno, ekološki, praktično) pa proizvođači proizvoda od ostalih materijala, koji ne mogu dostići takvu konkurentnost, vape za uvođenjem nameta ili zabrana na plastične vrećice". Vladimir Ferelji: "Stvarni problem plastične vrećice je taj što ona vrlo brzo i vrlo uočljivo pokazuje naše ponašanje". Argumenti zašto reći plastici DA! 1. Plastična vrećica je više funkcionalni, lagani i čvrsti proizvod i pogodan je za sve primjene (vlažne, rasute, masne, prljave sadržaje) 2. Plastična vrećica nije ekološki problem, stvarni problem je naše, ljudsko ponašanje (i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja otpada, odvajanja i recikliranja). Nije moguće mijenjati ljudsko ponašanje uvođenjem naknada ili zabrana bilo kojeg materijala ili proizvoda. 3. Brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada. Prema istraživanju u Austriji, utvrđeno je da čine 0,2 % kućnog otpada, a istraživanjem u Velikoj Britaniji utvrđeno je da odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. https://www.wko.at/Content.Node/branchen/oe/Umweltrecht/Plastiksackerl-Folder-Englisch070711.pdf 4. Ugljikov trag plastične vrećice je samo 0,05 % prosječnog ugljikovog traga čovjeka. Znanstvenici Denkstat instituta u Austriji su izračunali da prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine je jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. 5. U Hrvatskoj se procjenjuje da prosječni stanovnik godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica i proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. 6. Nakon što je u San Franciscu uvedena zabrana plastičnih vrećica, potrošnja papirnatih vrećica porasla je dvostruko no što je bila prije zabrane iz jednostavnog razloga što je gotovo svaki kupac za prenošenje iste količine kupljenih potrepština uzeo dvije ili tri papirnate vrećice, a ukupno je to četverostruko veći negativni utjecaj na okoliš. 7. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana, prosječni hrvatski potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih vrećica ili pamučnih torbi) čiji je utjecaj na okoliš znatno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica. 8. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, povećati će se potrošnja ostalih vrsta plastičnih vrećica. Treba pogledati Irski slučaj, kad su Irci uveli naknadu na plastične vrećice, potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. 9. Svaka, takozvana jednokratna plastična vrećica u stvarnom životu, u stvari, višekratno se koristi - najprije kad se potrepštine donose iz trgovine, zatim za zamatanje raznih proizvoda i stavljanje u hladnjak, ili za zamatanje ostalih stvari kao što je marenda, ili zamatanje stvari i pakiranje u putne torbe, i sl. te na kraju kao vrećica u kojoj bacamo smeće. 10. Plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima, mada je gotovo svo smeće koje smo bacili u plastičnim vrećicama. U jednom dobro organiziranom odlagalištu na otoku Krku, lokalnog komunalnog poduzeća Ponikve, plastične vrećice čine 2,9 % ukupno prikupljenog otpada. 11. Brojna istraživanja potvrđuju da ugljikov trag plastičnih vrećica je znatno niži od ugljikovog traga proizvoda za istu namjenu od drugih materijala. Papirnate vrećice imaju 10 puta veći staklenički utjecaj, faktor potrošnje prirodnih resursa papirnih vrećica je 62 puta veći od faktora plastičnih vrećica. 12. Procjena životnog ciklusa (LCA) potrošačkih vrećica koju je izradilo Britansko ministarstvo za zaštitu okoliša utvrdila je da plastična vrećica ima značajno manji indeks potencijala globalnog zatopljenja (GWP - Global Warming Potential). 13. Potrošnja sirovine za papirnate vrećice je 22 puta veća nego sirovine za proizvodnju plastičnih vrećica Izračun usporedbe među vrećicama različitih materijala: 14. Potrošnja sirovine - plastika 1, papir 22 > 22 puta više 15. Staklenički efekt - plastika 3, papir 30 > 30 puta više 16. Faktor trošenja prirodnih resursa - plastika 0,0045, papir 0,25 > 62 puta više 17. Eutrofikacija (prihrana mora i vodenih tokova) - plastika 0, papir 0,025 18. Potrošnja vode (za 1000 vrećica) - manje od 1 litre za plastične vrećice - 3800 litara za papirnate vrećice > 17 puta više - 27000 litara za pamučne torbe > 135 puta više 19. Ili izračun na drugačiji način: - da bi se proizvela 1 tona polietilena od koje se može napraviti oko 200 000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode - da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode - da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica odnosno torba potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode. - za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode (dobro je poznat slučaj Aralskog mora - kojeg više nema) 20. Za proizvodnu plastične vrećice najčešće se kao sirovina koristi etilen (C2H4) - neotrovan plin koji nastaje kao nusprodukt u procesima rafinerijske prerade sirove nafte ili prirodnog plina. Etilen se koristi u procesu polimerizacije polietilena koji je sirovina za izradu plastičnih vrećica, a polietilena se za izradu jedne jednokratne plastične vrećice koristi 3 do 5 grama. 21. Za ukupnu svjetsku proizvodnju plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (oko 50 % nafte troši se za transport, oko 32 % za grijanje - što znači da oko 82 % nafte jednostavno spalimo, 10 % potroši se za svu kemijsku industriju u sklopu koje je oko 5 % za proizvodnju ukupne plastike, a u čemu je 0,05 % za proizvodnju plastičnih vrećica) 22. Za proizvodnju 1 tone papira potroši se 3,5 tona drveta i tom prilikom upotrijebe se znatne količine opasnih i štetnih kemikalija kao što su natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonijev bisulfit, klor, titan dioksid, polialuminijev klorid. 23. U otpadnim vodama nakon proizvodnje papira pronađeni su teški metali. 24. Za proizvodnju platnenih vrećica odnosno torbi najviše se koristi pamuk. Pamuk se danas uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s ukupno 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. Pri uzgajanju pamuka otruje se godišnje 1 milijun ljudi, a umre oko 20 000. 25. Prema nalazima istraživača austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica s energijskog stanovišta je povoljnije nego kod papirnatih ili pamučnih vrećica odnosno torbi. Jedinični utrošak energije za plastičnu vrećicu je znatno niži, a na kraju životnog ciklusa, plastična vrećica se može energijski oporabiti. 26. Kada se plastične vrećice recikliraju u novi proizvod, tada se za taj proizvod koristi manje energije, a u slučaju da se iskorištene plastične vrećice spaljuju, zahvaljujući svojoj velikoj energijskoj vrijednosti, dobiva se velika količina toplinske energije. 27. Plastične vrećice kao i svi ostali plastični proizvodi imaju vrlo veliku energijsku vrijednost i danas se u modernim i optimiziranim procesima depolimerizacije koji jeftini i visoko učinkoviti mogu pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. 28. Istovremeno, valja zabilježiti da se za proizvodnju polietilena potroši 150 kJ/cm3, za proizvodnju čelika 250 kJ/cm3 i za proizvodnju aluminija 600 kJ/cm3. 29. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice odnosno torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Da bi se isti broj vrećica transportirao za papirnate i platnene treba najmanje 7 do 20 puta više kamiona. 30. Računica je jednostavna: ukoliko prosječni hrvatski stanovnik potroši oko 200 vrećica godišnje to na naš broj znači da Hrvati godišnje potroše oko 900 miliona plastičnih vrećica. Da bi prevezli te vrećice od proizvođača do mjesta potrošnje - trgovina, potrebno je oko 335 šlepera. Za isti taj broj papirnatih vrećica potrebno je oko 6000 šlepera, a za platnene vrećice odnosno torbe čak i do 9825 šlepera, ali o druga dva slučaja vozili bi od neke uvozne luke do trgovina, jer se papirnate i platnene ne proizvode u Hrvatskoj. Računica za Sjedinjene Američke Države je još drastičnija: Sjedinjene Američke Države koje imaju 310 miliona stanovnika, godišnje potroše 62 milijarde plastičnih vrećica. Jedan prosječni šleper može prevesti oko 2,7 miliona plastičnih vrećica, odnosno 150000 papirnatih vrećica ili 92000 pamučnih vrećica odnosno torbi, što znači da u Sjedinjenim Američkim Državama za prijevoz plastičnih vrećica treba 22963 šlepera, za papirnate vrećice 413333 šlepera (odnosno 18 puta više nego za isto broj plastičnih vrećica) i za platnene vrećice odnosno torbe 673913 šlepera (29 puta više nego za isti broj plastičnih vrećica). Evo, slične računice prikazane na drugi način: U jedan 20 stopni kontejner stane: - Jednokratnih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-HD-a) 1 800 000 - Višekratnih, debljih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-LD-a 300 000 - Polipropilenskih vrećica (onih čvršćih) 45 000 - Papirnih vrećica s ručkama 65 000 - Pamučnih vrećica odnosno torbi 72 000 - Jutene vrećice odnosno torbe 25 000 - Torbe od tkanog polipropilena (tzv. green bag) 42 000 - Poliesterske torbe (čvršće, višekratne torbe) 55 000 31. A prethodna računica automatski znači toliko puta veću potrošnju goriva, veću emisiju CO2 i ostalih ispušnih plinova u atmosferu i isto toliko puta više troškova prijevoza te nepotrebnog opterećenja i oštećivanja skupe cestovne infrastrukture. 32. Podaci o ugibanju ogromnog broja životinja (spominju se stotine tisuća godišnje) potpuno su netočni i predstavljaju manupulaciju, što je London Times razotkrio još 2008. godine: http://savetheplasticbag.com/ReadContent609.aspx http://www.scribd.com/doc/65325243/Tracking-Trash-25-Years-of-Action-For-The-Ocean 33. Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice, nužno će doći do povećane potrošnje višekratnih plastičnih vrećica, tako i papirnih i platnenih, koje su višestruko voluminoznije, što automatski znači da će se u tom omjeru povećati i otpad na našim odlagalištima. Voluminozniji otpad u konačnici rezultira povećanim troškovima odvoza i zbrinjavanja otpada. 34. Slijedom uvođenje visokih nameta na plastične vrećice u Irskoj, kojom prilikom je došlo do 90 %-tnog smanjenja potrošnje tih vrećica, nije došlo ni do kakvog smanjenja otpada na irskim odlagalištima. 35. Uvođenje nameta ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, preusmjeriti će potrošače na korištenje papirnatih vrećica, višekratnih plastičnih vrećica, platnenih torbi ili višekratnih torbi također od plastike, koje su sve značajno skuplje i to dovodi do povećanja troškova života. U trgovačkim centrima sada kupci sami biraju voće ili povrće i sami ih pakiraju u one tanke plastične vrećice, ali njihovom zabranom taj posao pakiranja trebati će odraditi radnici trgovine u drugu skuplju i voluminozniju ambalažu (npr. polistirenske tacne i plastične folije za zamatanje), što opet dovodi do poskupljenja ambalaže i rada u trgovinama te slijedom toga i povećanja troškova života potrošača. 36. Povećanje korištenja višekratnih vrećica i platnenih torba, kao i ostalih višekratnih plastičnih torba, cekera, košara i sličnog, dolazi do povećane opasnosti od nehigijenskih uvjeta i kontaminacije bakterijama (npr. norovirusom) kupljenih potrepština, posebno vlažnih produkata. 37. A da bi održali kakvu takvu higijenu naših višekratnih vrećica i torbi, iste treba redovito čistiti i prati, a to znači povećanu potrošnju skupe energije, vode za pranje, zagađenje iste raznim opasnim deterdžentima i kemikalijama te povećanje količina otpadnih voda koje sadrže ostatke deterdženata, što pak znači povećanu eutrofikaciju mora i vodenih tokova. 38. Uvođenje naknada na jednokratne plastične vrećice ili čak zabrana, značajno će se negativno utjecati na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativan utjecaj na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. 39. Recikliranje iskorištenih plastičnih proizvoda na kraju njihovog uporabnog vijeka znači da će se sačuvati prirodni resursi odnosno sirovine i uštedjeti energija pri proizvodnji novih proizvoda iz reciklata. Poznato je da je plastika = sirovina + energija. Recikliranjem plastike štedimo i sirovine i energiju. 40. Bez sustava recikliranja, koji će uvođenjem naknada i zabrana biti ugrožen, gube se i sve ostale prednosti plastike i plastičnih proizvoda. Gube se ne samo sirovine i energija već i svi pozitivni efekti sustava recikliranja koji donose pozitivne ekonomske i ekološke efekte. 41. Danas je u Hrvatskoj oko 60 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice u kojima je zaposleno skoro 2000 radnika. Sve te male proizvodnje, da bi bile konkurentne jeftinom i sve kvalitetnijem uvozu iz Kine morale su u posljednjim godinama značajno investirati u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. U pravilu su u tome uspjeli, ali su se kreditno zadužili. Naravno, nije njihov proizvodni program samo plastične vrećice, već i druge ambalažne folije, ali s tako nepovoljnim tržišnim uvjetima i opterećenim poslovanjima, skupim kreditima i skupoj energiji, i najmanji poremećaj može dovesti do zatvaranja ukupne proizvodnje. Jer prostora za uštede, restrikcije i smanjivanja jednostavno više nema. 42. Ukoliko se u Hrvatskoj želi poštivati odluka Europske komisije, koja će najvjerojatnije prepustiti svakoj zemlji članici samostalnu odluku hoće li uvesti naknadu ili zabranu, Hrvatska ne treba uvoditi dodatnu naknadu jer se na plastične vrećice već plaća naknada. Trenutno važećim, ali i prijedlogom novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, svaki proizvođač (odnosno onaj koji ambalažu stavlja na tržište - a to bi trebali biti uvoznici i trgovci) plaća naknadu za zbrinjavanje od 1500 kuna za svaku tonu plastičnih vrećica stavljenu na hrvatsko tržište. Na žalost, za one ekološki znatno štetnije papirnate vrećice plaća se 375 kn, a za platnene vrećice samo 150 kn po toni. 43. Oporezivanje ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica nisu nijednim stručnim i znanstvenim dokazom potkrepljeni niti dokazani. Nema tu nikakve ekološke, energijske, ekonomske, higijenske, zdravstvene, tržišne prednosti. Objašnjenja zagovaratelja oporezivanja i zabrana kao i političara koji donose takve odluke jednostavno su lažna, senzacionalistička, temelje se na krivim postavkama, netočnim i lažnim informacijama ili sa sasvim nekom drugom svrhom ili interesom u pozadini (interesi raznih lobija, zarade, osiguranje nekih vlastitih interesa, zaštita uvoznika, nekih drugih proizvodnji), a nikako interesima zaštite okoliša i brige za zdravlje ljudi i očuvanje biljnog i životinjskog svijeta te očuvanje nacionalne ekonomije. Takve odluke jednostavno su populističko dodvoravanje neinformiranoj ili namjerno krivo i lažno informiranoj javnosti, odnosno glasačkoj bazi koja je kroz duže vrijeme pripremana za takva rješenja. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 356 | Snježana Hodalj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PROTIV ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA! Ne dopustimo da glasniji bez potkrijepljenih tvrdnji zavaraju oči javnosti. George Monbiot u "The Guardianu" - "Plastične vrećice nisu pokora ovog planeta, njihovo najveće zlo je što nam skreću pažnju s puno važnijih problema". Vladimir Ferdelji: "Plastični proizvodi, uključujući i plastične vrećice su vrlo konkurentan proizvod u svakom pogledu (cjenovno, kvalitativno, ekološki, praktično) pa proizvođači proizvoda od ostalih materijala, koji ne mogu dostići takvu konkurentnost, vape za uvođenjem nameta ili zabrana na plastične vrećice". Vladimir Ferelji: "Stvarni problem plastične vrećice je taj što ona vrlo brzo i vrlo uočljivo pokazuje naše ponašanje". Argumenti zašto reći plastici DA! 1. Plastična vrećica je više funkcionalni, lagani i čvrsti proizvod i pogodan je za sve primjene (vlažne, rasute, masne, prljave sadržaje) 2. Plastična vrećica nije ekološki problem, stvarni problem je naše, ljudsko ponašanje (i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja otpada, odvajanja i recikliranja). Nije moguće mijenjati ljudsko ponašanje uvođenjem naknada ili zabrana bilo kojeg materijala ili proizvoda. 3. Brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada. Prema istraživanju u Austriji, utvrđeno je da čine 0,2 % kućnog otpada, a istraživanjem u Velikoj Britaniji utvrđeno je da odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. https://www.wko.at/Content.Node/branchen/oe/Umweltrecht/Plastiksackerl-Folder-Englisch070711.pdf 4. Ugljikov trag plastične vrećice je samo 0,05 % prosječnog ugljikovog traga čovjeka. Znanstvenici Denkstat instituta u Austriji su izračunali da prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine je jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. 5. U Hrvatskoj se procjenjuje da prosječni stanovnik godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica i proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. 6. Nakon što je u San Franciscu uvedena zabrana plastičnih vrećica, potrošnja papirnatih vrećica porasla je dvostruko no što je bila prije zabrane iz jednostavnog razloga što je gotovo svaki kupac za prenošenje iste količine kupljenih potrepština uzeo dvije ili tri papirnate vrećice, a ukupno je to četverostruko veći negativni utjecaj na okoliš. 7. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana, prosječni hrvatski potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih vrećica ili pamučnih torbi) čiji je utjecaj na okoliš znatno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica. 8. Ukoliko se u Hrvatskoj uvede dodatna naknada ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, povećati će se potrošnja ostalih vrsta plastičnih vrećica. Treba pogledati Irski slučaj, kad su Irci uveli naknadu na plastične vrećice, potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. 9. Svaka, takozvana jednokratna plastična vrećica u stvarnom životu, u stvari, višekratno se koristi - najprije kad se potrepštine donose iz trgovine, zatim za zamatanje raznih proizvoda i stavljanje u hladnjak, ili za zamatanje ostalih stvari kao što je marenda, ili zamatanje stvari i pakiranje u putne torbe, i sl. te na kraju kao vrećica u kojoj bacamo smeće. 10. Plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima, mada je gotovo svo smeće koje smo bacili u plastičnim vrećicama. U jednom dobro organiziranom odlagalištu na otoku Krku, lokalnog komunalnog poduzeća Ponikve, plastične vrećice čine 2,9 % ukupno prikupljenog otpada. 11. Brojna istraživanja potvrđuju da ugljikov trag plastičnih vrećica je znatno niži od ugljikovog traga proizvoda za istu namjenu od drugih materijala. Papirnate vrećice imaju 10 puta veći staklenički utjecaj, faktor potrošnje prirodnih resursa papirnih vrećica je 62 puta veći od faktora plastičnih vrećica. 12. Procjena životnog ciklusa (LCA) potrošačkih vrećica koju je izradilo Britansko ministarstvo za zaštitu okoliša utvrdila je da plastična vrećica ima značajno manji indeks potencijala globalnog zatopljenja (GWP - Global Warming Potential). 13. Potrošnja sirovine za papirnate vrećice je 22 puta veća nego sirovine za proizvodnju plastičnih vrećica Izračun usporedbe među vrećicama različitih materijala: 14. Potrošnja sirovine - plastika 1, papir 22 > 22 puta više 15. Staklenički efekt - plastika 3, papir 30 > 30 puta više 16. Faktor trošenja prirodnih resursa - plastika 0,0045, papir 0,25 > 62 puta više 17. Eutrofikacija (prihrana mora i vodenih tokova) - plastika 0, papir 0,025 18. Potrošnja vode (za 1000 vrećica) - manje od 1 litre za plastične vrećice - 3800 litara za papirnate vrećice > 17 puta više - 27000 litara za pamučne torbe > 135 puta više 19. Ili izračun na drugačiji način: - da bi se proizvela 1 tona polietilena od koje se može napraviti oko 200 000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode - da bi se proizvela 1 tona papira od kojeg se može napraviti oko 10 000 papirnatih vrećica potroši se 15 do 20 000 litara vode - da bi se proizvela samo 1 pamučna vrećica odnosno torba potroši se 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučne tkanine potroši se 10 do 17 miliona litara vode. - za ukupnu proizvodnju pamuka danas se troši oko 2,6 % svjetskih resursa vode (dobro je poznat slučaj Aralskog mora - kojeg više nema) 20. Za proizvodnu plastične vrećice najčešće se kao sirovina koristi etilen (C2H4) - neotrovan plin koji nastaje kao nusprodukt u procesima rafinerijske prerade sirove nafte ili prirodnog plina. Etilen se koristi u procesu polimerizacije polietilena koji je sirovina za izradu plastičnih vrećica, a polietilena se za izradu jedne jednokratne plastične vrećice koristi 3 do 5 grama. 21. Za ukupnu svjetsku proizvodnju plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (oko 50 % nafte troši se za transport, oko 32 % za grijanje - što znači da oko 82 % nafte jednostavno spalimo, 10 % potroši se za svu kemijsku industriju u sklopu koje je oko 5 % za proizvodnju ukupne plastike, a u čemu je 0,05 % za proizvodnju plastičnih vrećica) 22. Za proizvodnju 1 tone papira potroši se 3,5 tona drveta i tom prilikom upotrijebe se znatne količine opasnih i štetnih kemikalija kao što su natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonijev bisulfit, klor, titan dioksid, polialuminijev klorid. 23. U otpadnim vodama nakon proizvodnje papira pronađeni su teški metali. 24. Za proizvodnju platnenih vrećica odnosno torbi najviše se koristi pamuk. Pamuk se danas uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s ukupno 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. Pri uzgajanju pamuka otruje se godišnje 1 milijun ljudi, a umre oko 20 000. 25. Prema nalazima istraživača austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećica s energijskog stanovišta je povoljnije nego kod papirnatih ili pamučnih vrećica odnosno torbi. Jedinični utrošak energije za plastičnu vrećicu je znatno niži, a na kraju životnog ciklusa, plastična vrećica se može energijski oporabiti. 26. Kada se plastične vrećice recikliraju u novi proizvod, tada se za taj proizvod koristi manje energije, a u slučaju da se iskorištene plastične vrećice spaljuju, zahvaljujući svojoj velikoj energijskoj vrijednosti, dobiva se velika količina toplinske energije. 27. Plastične vrećice kao i svi ostali plastični proizvodi imaju vrlo veliku energijsku vrijednost i danas se u modernim i optimiziranim procesima depolimerizacije koji jeftini i visoko učinkoviti mogu pretvoriti u visoko vrijedno gorivo. 28. Istovremeno, valja zabilježiti da se za proizvodnju polietilena potroši 150 kJ/cm3, za proizvodnju čelika 250 kJ/cm3 i za proizvodnju aluminija 600 kJ/cm3. 29. Papirnate vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice odnosno torbe i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Da bi se isti broj vrećica transportirao za papirnate i platnene treba najmanje 7 do 20 puta više kamiona. 30. Računica je jednostavna: ukoliko prosječni hrvatski stanovnik potroši oko 200 vrećica godišnje to na naš broj znači da Hrvati godišnje potroše oko 900 miliona plastičnih vrećica. Da bi prevezli te vrećice od proizvođača do mjesta potrošnje - trgovina, potrebno je oko 335 šlepera. Za isti taj broj papirnatih vrećica potrebno je oko 6000 šlepera, a za platnene vrećice odnosno torbe čak i do 9825 šlepera, ali o druga dva slučaja vozili bi od neke uvozne luke do trgovina, jer se papirnate i platnene ne proizvode u Hrvatskoj. Računica za Sjedinjene Američke Države je još drastičnija: Sjedinjene Američke Države koje imaju 310 miliona stanovnika, godišnje potroše 62 milijarde plastičnih vrećica. Jedan prosječni šleper može prevesti oko 2,7 miliona plastičnih vrećica, odnosno 150000 papirnatih vrećica ili 92000 pamučnih vrećica odnosno torbi, što znači da u Sjedinjenim Američkim Državama za prijevoz plastičnih vrećica treba 22963 šlepera, za papirnate vrećice 413333 šlepera (odnosno 18 puta više nego za isto broj plastičnih vrećica) i za platnene vrećice odnosno torbe 673913 šlepera (29 puta više nego za isti broj plastičnih vrećica). Evo, slične računice prikazane na drugi način: U jedan 20 stopni kontejner stane: - Jednokratnih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-HD-a) 1 800 000 - Višekratnih, debljih plastičnih vrećica (u pravilu od PE-LD-a 300 000 - Polipropilenskih vrećica (onih čvršćih) 45 000 - Papirnih vrećica s ručkama 65 000 - Pamučnih vrećica odnosno torbi 72 000 - Jutene vrećice odnosno torbe 25 000 - Torbe od tkanog polipropilena (tzv. green bag) 42 000 - Poliesterske torbe (čvršće, višekratne torbe) 55 000 31. A prethodna računica automatski znači toliko puta veću potrošnju goriva, veću emisiju CO2 i ostalih ispušnih plinova u atmosferu i isto toliko puta više troškova prijevoza te nepotrebnog opterećenja i oštećivanja skupe cestovne infrastrukture. 32. Podaci o ugibanju ogromnog broja životinja (spominju se stotine tisuća godišnje) potpuno su netočni i predstavljaju manupulaciju, što je London Times razotkrio još 2008. godine: http://savetheplasticbag.com/ReadContent609.aspx http://www.scribd.com/doc/65325243/Tracking-Trash-25-Years-of-Action-For-The-Ocean 33. Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice, nužno će doći do povećane potrošnje višekratnih plastičnih vrećica, tako i papirnih i platnenih, koje su višestruko voluminoznije, što automatski znači da će se u tom omjeru povećati i otpad na našim odlagalištima. Voluminozniji otpad u konačnici rezultira povećanim troškovima odvoza i zbrinjavanja otpada. 34. Slijedom uvođenje visokih nameta na plastične vrećice u Irskoj, kojom prilikom je došlo do 90 %-tnog smanjenja potrošnje tih vrećica, nije došlo ni do kakvog smanjenja otpada na irskim odlagalištima. 35. Uvođenje nameta ili čak zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, preusmjeriti će potrošače na korištenje papirnatih vrećica, višekratnih plastičnih vrećica, platnenih torbi ili višekratnih torbi također od plastike, koje su sve značajno skuplje i to dovodi do povećanja troškova života. U trgovačkim centrima sada kupci sami biraju voće ili povrće i sami ih pakiraju u one tanke plastične vrećice, ali njihovom zabranom taj posao pakiranja trebati će odraditi radnici trgovine u drugu skuplju i voluminozniju ambalažu (npr. polistirenske tacne i plastične folije za zamatanje), što opet dovodi do poskupljenja ambalaže i rada u trgovinama te slijedom toga i povećanja troškova života potrošača. 36. Povećanje korištenja višekratnih vrećica i platnenih torba, kao i ostalih višekratnih plastičnih torba, cekera, košara i sličnog, dolazi do povećane opasnosti od nehigijenskih uvjeta i kontaminacije bakterijama (npr. norovirusom) kupljenih potrepština, posebno vlažnih produkata. 37. A da bi održali kakvu takvu higijenu naših višekratnih vrećica i torbi, iste treba redovito čistiti i prati, a to znači povećanu potrošnju skupe energije, vode za pranje, zagađenje iste raznim opasnim deterdžentima i kemikalijama te povećanje količina otpadnih voda koje sadrže ostatke deterdženata, što pak znači povećanu eutrofikaciju mora i vodenih tokova. 38. Uvođenje naknada na jednokratne plastične vrećice ili čak zabrana, značajno će se negativno utjecati na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativan utjecaj na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. 39. Recikliranje iskorištenih plastičnih proizvoda na kraju njihovog uporabnog vijeka znači da će se sačuvati prirodni resursi odnosno sirovine i uštedjeti energija pri proizvodnji novih proizvoda iz reciklata. Poznato je da je plastika = sirovina + energija. Recikliranjem plastike štedimo i sirovine i energiju. 40. Bez sustava recikliranja, koji će uvođenjem naknada i zabrana biti ugrožen, gube se i sve ostale prednosti plastike i plastičnih proizvoda. Gube se ne samo sirovine i energija već i svi pozitivni efekti sustava recikliranja koji donose pozitivne ekonomske i ekološke efekte. 41. Danas je u Hrvatskoj oko 60 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice u kojima je zaposleno skoro 2000 radnika. Sve te male proizvodnje, da bi bile konkurentne jeftinom i sve kvalitetnijem uvozu iz Kine morale su u posljednjim godinama značajno investirati u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. U pravilu su u tome uspjeli, ali su se kreditno zadužili. Naravno, nije njihov proizvodni program samo plastične vrećice, već i druge ambalažne folije, ali s tako nepovoljnim tržišnim uvjetima i opterećenim poslovanjima, skupim kreditima i skupoj energiji, i najmanji poremećaj može dovesti do zatvaranja ukupne proizvodnje. Jer prostora za uštede, restrikcije i smanjivanja jednostavno više nema. 42. Ukoliko se u Hrvatskoj želi poštivati odluka Europske komisije, koja će najvjerojatnije prepustiti svakoj zemlji članici samostalnu odluku hoće li uvesti naknadu ili zabranu, Hrvatska ne treba uvoditi dodatnu naknadu jer se na plastične vrećice već plaća naknada. Trenutno važećim, ali i prijedlogom novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, svaki proizvođač (odnosno onaj koji ambalažu stavlja na tržište - a to bi trebali biti uvoznici i trgovci) plaća naknadu za zbrinjavanje od 1500 kuna za svaku tonu plastičnih vrećica stavljenu na hrvatsko tržište. Na žalost, za one ekološki znatno štetnije papirnate vrećice plaća se 375 kn, a za platnene vrećice samo 150 kn po toni. 43. Oporezivanje ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica nisu nijednim stručnim i znanstvenim dokazom potkrepljeni niti dokazani. Nema tu nikakve ekološke, energijske, ekonomske, higijenske, zdravstvene, tržišne prednosti. Objašnjenja zagovaratelja oporezivanja i zabrana kao i političara koji donose takve odluke jednostavno su lažna, senzacionalistička, temelje se na krivim postavkama, netočnim i lažnim informacijama ili sa sasvim nekom drugom svrhom ili interesom u pozadini (interesi raznih lobija, zarade, osiguranje nekih vlastitih interesa, zaštita uvoznika, nekih drugih proizvodnji), a nikako interesima zaštite okoliša i brige za zdravlje ljudi i očuvanje biljnog i životinjskog svijeta te očuvanje nacionalne ekonomije. Takve odluke jednostavno su populističko dodvoravanje neinformiranoj ili namjerno krivo i lažno informiranoj javnosti, odnosno glasačkoj bazi koja je kroz duže vrijeme pripremana za takva rješenja. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona, a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona. Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 357 | Snježana Hodalj | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI!!! Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 358 | Snježana Hodalj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. |
| 359 | Snježana Hodalj | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. Ja sam protiv zabrane!!!! | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 360 | Snježana Hodalj | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. Ja sam protiv zabrane!!!! | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 361 | Snježana Hodalj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. Ja sam protiv zabrane!!!! | Primljeno na znanje | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 362 | Snježana Cavrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 363 | Snježana Cavrić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 364 | Snježana Cavrić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 365 | Snježana Cavrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 366 | Snježana Cavrić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 367 | Snježana Cavrić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 368 | Sniježana Matejčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 369 | Slobodanka Antičić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 370 | Siniša Bosanac | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Komentari Zelene akcije na Nacrt prijedloga Zakona o gospodarenju otpadom Republike Hrvatske (prosinac 2020.)GENERALNI OSVRT:Novi Zakon o otpadu za naredno desetljeće prilika je da se Hrvatska napokon pomakne s europskog dna u neodrživom gospodarenju otpadom. Međutim, ovaj prijedlog Zakona, uz minimum mjera iz EU Direktiva, održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potičesustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša.Osim što ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona degradira i pojedine postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 postodo 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 postodo 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako nema svrhupoboljšanja sustava izaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja prostornim planom neprihvatljiv je pokušaj gušenjaglasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ekološki prihvatljve obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kao praksa i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te omogućuju neučinkovito, neisplativo i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako aktualizira, što je jako loše.U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenjejednokratne plastike.One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljne. Upitno je i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru.Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti na štetu građana i građanki. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom.Zelena akcija poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EUo potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada terazvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. DETALJNI KOMENTARI:2.Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom(2017-2022)te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom u tvrtkama te se stoga protivimo ukidanju ove obveze.PojmoviČlanak 4.(1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificiraniPotrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive”Nadalje, prilagođenomdefinicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena.Članak 9.(4) Izvršnotijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.(5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. Članak 11.(1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku.Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine iKaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, ifinancijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi icentre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO.Članak 12.(1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka.(3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada.Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvogCGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom.Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADAPotrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu.Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazanovišestruko održivije od jednokratnog.Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine.Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke.U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda.Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište:-od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike-od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastikeKako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa.Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesuzahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode:• Higijenski ulošci,tamponi i aplikatori za tampone• Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu• Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima• Čaše za napitkePrijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpadaza koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazuu kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati.Ograničenja stavljanja proizvoda na tržišteČlanak 16.(3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje–one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoješirokodostupne alternative.Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnihvrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina.Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultateza analizu sekao parametrinajčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenjei zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina,24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalimau tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje“The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana,što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative.Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica.Članak 19.(2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupomsamo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen.(4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad.Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada.Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007.bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnostiČlanak 31.2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na satPotrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanjakomunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. Članak 37.(3) Na odlagalištu otpada zabranjeno jeodlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom.Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnjuindustrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnuobradu otpada prije odlaganja.Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. Termička obrada otpadaČlanak 39.(1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da sususpaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona.Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologijakoja jehijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Ciljevi za komunalni otpad Članak 52.(2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve:3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine.S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju.Ciljevi za odlaganje otpadaČlanak 53.(1)Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine.Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina.(2)Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samou ovom člankutreba naglasiti da sevećina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK.Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabuČlanak 54.(1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: -77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i-90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine.Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke.Ciljevi za otpadnu ambalažuČlanak 58.(1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su:-mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske-mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaženamijenjene materijalnoj oporabi-mora se obraditi postupkom recikliranja najmanjemase materijala u ambalažnom otpadu60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvoPotrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020.-razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnjeTreba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje.-od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje.Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje.Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada Članak 62.(3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: -glomaznog otpada jednom godišnjePotrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu . Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Odbija se prijedlog zabrane stavljanja na tržište plastičnih vrećica debljine stijenke manje od 15 mikrometara iz razloga provedbe nužne higijene kod postupanja s hranom. Obveze u svezi povjerenika za gospodarenje otpadom mogu predstavljati trošak koji ne mora biti opravdan koristima koje navedeno bi moglo donijeti, stoga takva obveza i nije propisana ovim Zakonom. Primjedba u svezi prostornog planiranja nije prihvaćena jer se dodatnim zahtjevom za uvrštenje svake pojedine lokacije za gospodarenje otpadom u prostorni plan značajno usporava uspostava lokacija za obradu otpada te neopravdano otežava razvoj gospodarenja otpadom pri čemu treba napomenuti da obrada otpada upravo spada u propisane namjene prostora („komunalno-servisna“, „industrijska“, „poslovna“ ili „gospodarska“) uz izuzetak odlaganja, CGO-a i spalionice. Primjedba u svezi CGO-a nije prihvaćena s obzirom da JLS raspolaže svim potrebnim ovlastima da osigura smanjenje količinu miješanog komunalnog otpada kojega će se trebati obraditi u CGO-u. U svezi primjedbe o sprečavanju nastanka otpada odredbe će se uskladiti s direktivom 2019/904. Prijedlog da se propiše obvezna razina ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića te obvezu za ugostiteljske objekte da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine nisu prihvaćene iz razloga jer se istima postavljaju ograničenja poslovanju, a nije razvidan opseg koristi koje bi se tim mjerama ostvarile. U svezi primjedbe kako se treba omogućiti da se usluga sakupljanja glomaznog otpada obavlja više od jednom godišnje, napominjemo da je isto i osigurano i to na način da je najmanje jednom godišnje moguće koristiti uslugu bez naknade. |
| 371 | Silvijo Čordaš | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 372 | SILVIJA BAJZEK SARAPA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Plastične vrećice treba što prije zabraniti s obzirom da recikliranje u praksi nažalost ne funkcionira ili funkcionira loše. Isto vrijedi i za jednokratnu plastiku koju se u prirodi nalazi posvuda te njeno korištenje treba uvelike smanjiti. S obzirom da je plastična ambalaža neizostavan dio gotovo svakog proizvoda, potrebno je potaknuti i proizvođače na odgovornost i smanjenje plastičnog otpada (npr. korištenje povratne ambalaže i sl.). Potrebno je educirati i poticati građane da višekratno koriste ambalažu i da pravilno odvajaju otpadnu ambalažu, a sve u cilju zaštite i ljepote prirode i očuvanja za buduće generacije. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 373 | Saša Košić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI !!! Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako biinvestirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 374 | Saša Košić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako biinvestirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Nije prihvaćen | Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 375 | Saša Košić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Nije prihvaćen | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 376 | Saša Košić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI!!! U Članku 16., predlaže se brisanje stavka kojim se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Nacrt zanemaruje inozemna istraživanja, kao što je dansko Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags (2019.), gdje se, između ostalog, dokazalo da je alternative plastičnim vrećicama potrebno iskoristiti vrlo velik broj puta da bi opravdale potrošnju resursa. Primjerice, vrećica od običnog pamuka treba se nositi do 7.100 puta kako bi se „nadoknadio“ utjecaj njene proizvodnje na okoliš, a vrećica od organskog pamuka mora se upotrijebiti čak do 20.000 puta (dakle, svakodnevno, gotovo 55 godina). Vrećicu za nošenje u istom je kontekstu dovoljno ponovno iskoristiti kao vrećicu za smeće nakon što prestane služiti prvotnoj svrsi. Plastični otpad je osim toga potreban u kružnom gospodarstvu, koje bi Republika Hrvatska trebala uspostaviti, prema uzoru država po veličini i naseljenosti sličnih nama, poput Finske. Dakle, treba težiti smanjivanju plastičnog otpada, ali ne posezati za zabranama. Osim toga, zabrana plastičnih vrećica za nošenje bi negativno utjecala i na postojeće stanje hrvatskog gospodarstva, koje je sada dodatno opterećeno posljedicama epidemije koronavirusa. Bez stvarne potrebe bi se ugrozilo 800 radnih mjesta, u tvrtkama koje se često nalaze u manje razvijenim regijama Republike Hrvatske. Hrvatska je prošle godine proizvela 26.586 tona plastičnih vrećica, izvezla 15.755 tona, a uvezla preko 10.200 tona, što čini vrlo mali udio u ukupnoj europskoj količini. EU ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, nego države članice trebaju poduzimati mjere za postizanje održivog smanjenja njihove potrošnje, dok implementacija EU Strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu zahtjeva ugradnju reciklata u sve nove proizvode od plastike, ne samo vrećice. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu |
| 377 | Saša Košić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI !!! Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena(oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Nije prihvaćen | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona, a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 378 | Saša Košić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz Članak 16., budući da se praznina nastala ukidanjem jednog proizvoda mora nadomjestiti nekim drugim proizvodom, nejasno je koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, posebno za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja. Otvara se prostor za zamjene čije bi povećano korištenje prouzrokovalo više štete, kako u samom procesu proizvodnje, tako i zbog svoje veće mase/volumena. Primjerice, zamjena prema ovom Narctu mogu biti i polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara, jer se nigdje ne precizira drugačije. Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno su čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Predlažem da se, stoga, umjesto zabrane provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom. Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda odostupnosti višekratnih zamjenskih proizvoda, sustavu ponovne uporabe i opcijama gospodarenja otpadom za navedene proizvode, utjecaju odbacivanja u okoliš i neprikladnog odlaganja otpada tih proizvoda na okoliš, posebno morski okoliš, te utjecaju neprikladnog odlaganja tih proizvoda na kanalizacijsku mrežu. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. |
| 379 | Saša Košić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. Zato se protivim zabrani plastičnh vrećica!!! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
| 380 | Saša Košić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnovaza zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. PLASTIČNE VREĆICE SU VIŠESTRUKO KORISNE I ZATO NE ZABRANI !!!! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 381 | Saša Košić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britanijiodbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. STOGA, NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA !!! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 382 | Sara Matić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Apsolutno se slažem s prenošenjem Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 383 | Sara Matić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Sve plastične vrećice treba zabraniti, lagane i vrlo lagane. Jednokratne plastične vrećice treba zamjenjivati materijalima za višekratnu upotrebu. Bioplastika nije riješenje jer se razgrađuje pod određenim uvjetima (uglavnom u industrijskim komposterima, zbog uvjeta temperature i tlaka) za što nemam oniti efikasno odvojeno prikupljanje niti potrebnu infrastrukturu pa opet dolazi do gomilanja otpada. Treba se odučiti od kulture bacanja. Pravo rješenje je odmicanje od jednokratnog korištenja predmeta. Fokus trebamo staviti na smanjenje potrošnje i višekratnu upotrebu materijala, kako bismo spriječili nastanak otpada u začetku. U nedavno provedenom istraživanju plastike na Jadranu, od 658 identificiranih plutajućih plastičnih predmeta oko velikih gradova i slivova rijeka, najveći udio (29%) činile su plastične vrećice - https://bib.irb.hr/datoteka/958986.Floating_litter.pdf Trebamo poslušati upozorenja znanosti o štetnosti korištenja plastike i gomilanju plastičnog otpada u morima. Moramo zaštititi naš Jadran, i okoliš općenito, od negativnih utjecaja i plastičnih vrećica i druge jednokratne plastike. To je uloga Vlade da donese sustavna rješenja, a ne odgovornost pojedinaca. Ne smije se dati manipulirati od strane plastičarske industrije i njihove borbe za profit, budućnost i zdravlje građana Hrvatske mora biti prioritet u donošenju ovog zakona. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu . Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 384 | SARA LONČAR | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 385 | Sara Glavinić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vrijeme je da se i Hrvatska okrene prema ekološki prihvatljivijim opcijama i uhvati u koštac s borbom protiv klimatskih promjena. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 386 | Sara Ćetković | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 387 | Sara Ćetković | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
| 388 | Sara Ćetković | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | (2) Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. | Primljeno na znanje | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. |
| 389 | Sara Ćetković | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalima u tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje “The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana, što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 390 | Sara Biškić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 391 | Sanjin Kramarić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 392 | Sanjin Kramarić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo |
| 393 | Sanjin Kramarić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 394 | Sanja Pecirep | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 395 | Sanja Majkić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | NE ZABRANI!! Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britaniji odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 396 | Sanja Majkić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI!! Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britaniji odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu |
| 397 | Sanja Majkić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI!! Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britaniji odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 398 | Sanja Majkić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 399 | Sanja Majkić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo |
| 400 | Sanja Majkić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 401 | Sandro Capar | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. Vezano uz Članak 16., budući da se praznina nastala ukidanjem jednog proizvoda mora nadomjestiti nekim drugim proizvodom, nejasno je koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, posebno za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja. Otvara se prostor za zamjene čije bi povećano korištenje prouzrokovalo više štete, kako u samom procesu proizvodnje, tako i zbog svoje veće mase/volumena. Primjerice, zamjena prema ovom Narctu mogu biti i polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara, jer se nigdje ne precizira drugačije. Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno su čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Predlažem da se, stoga, umjesto zabrane provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom. Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda o dostupnosti višekratnih zamjenskih proizvoda, sustavu ponovne uporabe i opcijama gospodarenja otpadom za navedene proizvode, utjecaju odbacivanja u okoliš i neprikladnog odlaganja otpada tih proizvoda na okoliš, posebno morski okoliš, te utjecaju neprikladnog odlaganja tih proizvoda na kanalizacijsku mrežu. Vezano uz Članak 58., ciljevi oporabe ambalažnog otpada kažu da razina potrošnje laganih plastičnih vrećica ne smije biti veća od 90 vrećica po osobi godišnje, odnosno od 31. prosinca 2025. godine ne veća od 40 vrećica po osobi godišnje, što jer nespojivo sa Člankom 16. koji zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica. Ciljevi oporabe ambalažnog otpada kažu da se mora odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske. Prema Članku 4., materijalna oporaba je svaki postupak oporabe, uključujući između ostalog i pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i nasipavanje, osim energetske oporabe i prerade u materijale koji će se uporabljivati kao gorivo ili druga sredstva za proizvodnju energije. Znači da su predviđeni vidovi oporabe 2., 3. i 4., prema Članku 6. o hijerarhiji gospodarenja otpadom, koja redom navodi sljedeće prioritete gospodarenja otpadom: 1. sprječavanje nastanka otpada, 2. priprema za ponovnu uporabu, 3. recikliranje, 4. ostali postupci oporabe npr. energetska oporaba i 5. zbrinjavanje. Ujedno se postavlja zahtjev da se mora reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi. Od toga se plastični ambalažni otpad mora reciklirati 22,5 % maseno, što se povećava na 50 % do kraja 2025., odnosno na 55 % do kraja 2030. Pregled postupanja s plastičnim otpadom u zemljama članicama EU pokazuje da je najčešća razina recikliranja plastičnog potrošačkog otpada od 30 do 40 %. Ostatak se energetski oporabljuje. Slijedom navedenih nelogičnosti, nužno je prvotno u Republici Hrvatskoj uspostaviti sustav cjelovitog gospodarenja otpadom koji uključuje sve navedene načine oporabe koji su navedeni u hijerarhiji postupanja s otpadom, pa i energetsku oporabu. Predlaže se odgoda usvajanja Zakona u naredne dvije godine. Prvenstveno, zbog pandemije koronavirusa, jer se sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi buduće potrebe i mogućnosti, a i u postupanju s otpadom može doći do značajnih promjena. Tokom epidemije, neke od država su ukinule dotadašnju zabranu korištenja jednokratnih proizvoda i trenutačno nije jasno mogu li se takve ugroze zaustaviti bez jednokratnih proizvoda. Umjesto zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih za nošenje, predlaže se njihovo oporezivanje i stvaranje preduvjeta za ponovno korištenje. Također, vezano uz Plan gospodarenja s otpadom, do 1. siječnja 2020. smo trebali reciklirati 50 % komunalnog otpada, a trenutno smo na trenutno smo ispod 30 %. Strategijom razvoja se planira stupanj reciklaže od 55 % do 2030. I dalje se planiraju regionalni centri gospodarenja s otpadom po starim smjernicama, s velikim odlagalištima, iako se spomenutom Strategijom planira smanjenje odlaganja na samo 10 % u narednih desetka godina. Nadalje, nedavno je potpisan ugovor sa Svjetskom bankom, kako bi se do 2022. u postojeći Plan ugradile smjernice kružnog gospodarstva, što će zahtijevati i promjene u Zakonu. Vlada je uz to donijela odluku o izradi Studije – kamo s proizvedenim gorivom iz regionalnih centara, a ispunjenje te obaveze će također zahtijevati promjene u ovom Zakonu. U interesu je svih dionika da zakonski okvir u ovom području bude stabilan, precizan i utemeljen na znanstvenim činjenicama te iskustvima drugih (uspješnijih) država. Česte izmjene pogoduju pravnoj nesigurnosti i nemogućnosti planiranja ulaganja, posebno u slučaju domaćih proizvođača plastičnih proizvoda, prije svega ambalaže/vrećica. Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. U Članku 16., predlaže se brisanje stavka kojim se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Nacrt zanemaruje inozemna istraživanja, kao što je dansko Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags (2019.), gdje se, između ostalog, dokazalo da je alternative plastičnim vrećicama potrebno iskoristiti vrlo velik broj puta da bi opravdale potrošnju resursa. Primjerice, vrećica od običnog pamuka treba se nositi do 7.100 puta kako bi se „nadoknadio“ utjecaj njene proizvodnje na okoliš, a vrećica od organskog pamuka mora se upotrijebiti čak do 20.000 puta (dakle, svakodnevno, gotovo 55 godina). Vrećicu za nošenje u istom je kontekstu dovoljno ponovno iskoristiti kao vrećicu za smeće nakon što prestane služiti prvotnoj svrsi. Plastični otpad je osim toga potreban u kružnom gospodarstvu, koje bi Republika Hrvatska trebala uspostaviti, prema uzoru država po veličini i naseljenosti sličnih nama, poput Finske. Dakle, treba težiti smanjivanju plastičnog otpada, ali ne posezati za zabranama. Osim toga, zabrana plastičnih vrećica za nošenje bi negativno utjecala i na postojeće stanje hrvatskog gospodarstva, koje je sada dodatno opterećeno posljedicama epidemije koronavirusa. Bez stvarne potrebe bi se ugrozilo 800 radnih mjesta, u tvrtkama koje se često nalaze u manje razvijenim regijama Republike Hrvatske. Hrvatska je prošle godine proizvela 26.586 tona plastičnih vrećica, izvezla 15.755 tona, a uvezla preko 10.200 tona, što čini vrlo mali udio u ukupnoj europskoj količini. EU ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, nego države članice trebaju poduzimati mjere za postizanje održivog smanjenja njihove potrošnje, dok implementacija EU Strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu zahtjeva ugradnju reciklata u sve nove proizvode od plastike, ne samo vrećice. Predlaže se brisanje stavka 3., Članka 16. koji glasi „Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.“. Naime, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za preradu polimera, Laboratorij za preradu polimera) u listopadu 2020. izradilo je ekspertizu o laganim plastičnim vrećicama. U tom dokumentu jasno se obrazlaže i zaključuje da zabrana plastičnih vrećica za rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, dok se papirnate vrećice i platnene torbe obično ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. U Mišljenju se ističe da su istraživanja više puta pokazala da se opasne bakterije i virusi zadržavaju na vrećicama (torbama) za višekratnu uporabu, osim ako ih kupci redovito ne peru, što se malo tko trudi učiniti. Očita je prednost jednokratnih plastičnih vrećica u smanjenju širenja patogena, što je izuzetno važno upravo sada, u trenutku širenja koronavirusa. Vrećice koje se zabranjuju ovim Nacrtom ustvari zauzimaju vrlo malo mjesta na odlagalištu te ne oslobađaju metan ili bilo koji drugi staklenički plin, kao što to čine papirnate i pamučne vrećice u raspadanju. Plastične vrećice mogu se i uspješno reciklirati i ugrađivati u nove proizvode. U Mišljenju se dodaje da plastične vrećice čine manje od 1 posto smeća, dok su u akciji čišćenja u 116 zemalja (2019.), International Coastal Cleanup, na 7. mjestu najčešćih otpadaka nađenih na obalama (najviše je bilo omota za hranu i cigaretnih opušaka). U zaključku navedene ekspertize stoji da je potrebno raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, educirati stanovništvo, te ići u pravcu razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje potencijalno donosi puno više štete nego koristi, što potvrđuju iskustva zemalja diljem svijeta te istraživanja koja su provedena o ovoj temi. Istraživanje Sveučilišta u Sydneyu pokazalo je da zabrane jednokratnih plastičnih vrećica povećavaju prodaju debelih plastičnih vreća za smeće za gotovo 5500 tona godišnje, a upotreba papirnatih vrećica povećala se za 652 milijuna komada (izvor podataka za istraživanje: Nielsen Datasets at the Kilts Center for Marketing). Istraživanje je pokazalo i da je prije zabrane između 12 i 22 posto potrošača ponovno upotrebljavalo „jednokratne“ plastične vrećice za bacanje smeća. Istraživanje Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje dokazuje da su najbolji izbor jednokratna vrećica od polietilena visoke gustoće (PE-HD), a potom polipropilenska (PP) višekratna torba. Papirnata vrećica bi se morala iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu, što je teško s obzirom na njenu trajnost, a proizvodnja papira ima i bitno lošiji utjecaj na ekotoksičnost (emisije toksičnih tvari). Također, upitno je može li se jednokratnim okarakterizirati proizvod koji je, po želji, relativno lako oprati, osušiti i ponovno upotrijebiti. Plastika nije savršeni materijal, ali je optimalan u mnogim slučajevima i nužno će se koristiti i dalje. Da bismo sve zamijenili alternativnim materijalima, neizbježna bi bila proizvodnja ogromnih količina CO2 i drugih plinova koji uzrokuju efekt staklenika, uz visoku cijenu. Umjesto bezrazložne zabrane laganih plastičnih vrećica za nošenje, ovim bi se Zakonom trebala olakšati uspostava kružnog gospodarstva i ponovno korištenje recikliranog materijala. | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Slijedom navedenog prijedlog za brisanjem stavka 3. članka 16. ovog prijedloga Zakona se odbija. Pitanje plastičnih vrećica razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. U svezi primjedbi o planu gospodarenja otpadom, i CGO-ima, napominjemo kako se ovim zakonom propisuje svrha koju je potrebno postići radom CGO-a (obrada miješanog komunalnog otpada) ali se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije. Dodatno, podzakonskim aktima će se detaljno urediti pitanja u svezi proširene odgovornosti proizvođača proizvoda za ambalažu, pa tako i za vrećice za nošenje. |
| 402 | Romeo Deša | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Predlaže se uvesti povratnu naknadu na svu plastičnu ambalažu i svu plastičnu ambalažu uvrstiti u sustav povratne ambalaže i recikliranja, dakle, u sustav povratne naknade uvrstiti i (čiste) plastične vrećice. Nastavno na to, predlaže se u pravilniku o ambalaži jasno propisati da se svaka plastična ambalaža mora jasno i vidljivo označiti po vrsti polimera od kojeg je proizvedena – putem oznake, ili bar ili QR koda, a kako bi se na automatskim linijama moglo jednostavnije u kvalitetnije razdvajati po vrstama plastike od kojeg je ambalaža izrađena. Predlaže se da plastične vrećice, jednokratne i višekratne (sve deblje od 15 mikrometara), trebaju biti izrađene od najmanje 50 % reciklata. Uvođenjem obaveze ugradnje reciklata u novu plastičnu vrećicu potaknuo bi se i razvio se cijeli novi sustav prerade, a ljudi bi se savjesnije odnosili prema ambalažnom otpadu Zaključno, predlaže se revidirati, odnosno izbrisati, zabrane stavljanja na tržište u ovom Prijedlogu, budući da nam ovo vrijeme Covid-19 pandemije vrlo zorno ukazuje na nužnost i važnost jednokratnih plastičnih proizvoda (maske i zaštitna odijela), kao i jednokratne plastične ambalaže (vrećice za otpad). Sve mjere, propisi i preporuke upravo govore kako se treba u jednokratne plastične vrećice – i to dvije, odlagati kontaminirani otpad, što upravo dokazuje koliko je jednokratna plastična ambalaža kao i brojni drugi jednokratni plastični proizvodi – zdravstveno i higijenski sigurna. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 403 | Robert Pandža | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protivim se zabrani stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica za nošenje. Prvenstveno, plastične vrećice su ambalaža i trebaju slijediti EU-Direktivu iz 2015. Posebno se mora promatrati Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.). Važno je uzeti u obzir da proizvod unutar pakiranja obično ima puno veći utjecaj na okoliš od ambalaže, a plastika općenito ima manji ukupni utjecaj na okoliš od stakla ili metala za jednokratnu upotrebu, u većini kategorija utjecaja. Također, ovim se Nacrtom zanemaruje činjenica da proizvodi za višekratnu uporabu imaju manji utjecaj na okoliš samo kada se ponovno koriste dovoljno puta da nadoknade materijale i energiju koja se koristi za njihovo pravljenje. Također, jedna hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom plastike nedavno je na konferenciji Europske poduzetničke mreže (EEN) proglašena najboljom poduzetničkom pričom u Europi, dakle, zabranom vrećica na nošenje bezrazložno se radi na štetu tvrtki koje značajno doprinose razvoju hrvatskog poduzetništva i globalnoj reputaciji hrvatske proizvodnje. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 404 | Robert Pandža | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vrećice debljine od 15 do 50 mikrona današnjom tehnologijom je moguće izraditi u cijelosti od reciklirane sirovine.. Dakle od prikupljenog plastičnog otpada . Ovakvim uređenjem stvari bi se proširila upotreba visoko kvalitetnih recikliranih sirovina Posljedica bi bila povećana potražnja ovakvih sirovina te posljedično izgradnja i unaprijeđenje kapaciteta za preradu otpadne plastike , koja bi se ponovno i ponovno vraćala u upotrebu. , bez upotrebe novih prirodnih resursa ( original materijala) i znatno unaprijedilo očuvanje okoliša. Reciklirani materijal za potrebe izrade ovakvih vrećica su u upotrebi kod niza ambalažnih pakiranja koji prvotno nisu bili vrećice , a nužno dolaze na tržište s ostalim proizvodima ( pakiranja za pića , pakiranja za we papir te bezbrojne druge......) , a u konačnici postaju sirovia za vrećice od 15 do 50 microna. . Otpadna plastika je dakle tu u svakom slučaju , neće nestati ako zabranim vrećice. Ispunjenjem preduvjeta da su vrećice od recikliranog materijala nebi povećalo količinu plastičnog otpada , upravo suprotno , smanjilo bi količinu plastičnog otpada , te ne manje važno , u konačnici s izgradnjom novih i unaprijeđenjem postojećih reciklažnih kapaciteta znatno smanjilo uvoz plastičnih originalnih sirovina, a s time i uvoz/izvoz deficit . Plastika je na policama svake trgovine, vrlo mudro tu plastiku ponovno upotrebiti, a zato je potrebno zakonski proširiti bazu gdje se ta sirovina mora upotrebiti , u suprotnom ta će se plastika gomilati i postajati problem . Ovo je jedna od tih prilika za smanjenje otpada i stvaranje novih vrijednosti. Za provedbu ove zamisli potrebno je da proizvođači uvedu tkz "sljedivosti" , to je postupak praćenja upotrebe sirovina , tako bi se spriječila potencijalna upotreba originalnih a poglavito plastičnh materijala . Ovakav zakom bi naterao sve sudionike na tržištu da prihvate vrećice koje na kojima je jasno vidljivo da su od reciklirane sirovine (točkice , odstupanje boje , manje kvalitetan tisak ...) , a imaju odlična mehanička svojstva da budu bez zadrške prihvaćena jer su jedino rješenje . U suportnom ćemo prikupljati otpad potrošiti sredstva i onda prodavati ili poklanjati zapdu . Danas čak i proizvođači originalnog materijlaa imaju obavezu ( do neke godine ) ugraditi 10 % recikliranog materijla u originalni. . Ako zabranimo te vrećice smanjujemo prostor za vrlo inteligentnu upotrebu plastičnog otpada , on je tu samo je pitanje dali ćemo stvoriti dodanu vrijednost od njega ili ga pokloniti zapadu , pa da nam on vrati kao skupi ambalažni proizvod. Strategija i obavza Hrvatske je selektiranje otpada , kad se taj skupi i komplicirani cilj postigne , a mora, treba imati pametnu bazu za upotreu tih sirovina a ne ih poklanjati zapadnu , treba proces završiti i oplemeniti dodatnom vrijedošću i viskom tehnoologijom kod kuće. Predosti koje donosi obaveza upotrebe recikliranih sirovina : Povećanja zaposlesnosti u reciklažnim firmama Povećano ulaganje u tehnologije reciklaže s većom dodatnom vriednosti Povećanje BDP Smanjenje količine otpada Povećanje samoodrživosti domaće plastične industrije s većim udjelom sirovina iz hrvatskih izvora Povećanje komeptitivnosti domaće industrije prema izvoznim tržistima Usvajanje novih tehnologija i poboljšanje kod proizvodnje folja od recikliranih sirovina Povećanje izvoza recikliranih sirovina a ne izvoz baliranih otpadnih plastičnih folija Povećanje izvoza proizvoda od recikliranih materijala Razvoj " high tech" kadrova u polju reciklaže i preradi iste te iznalaženje riješenja prerade reciklirane sirovine hrvatski "know how" Razvoj softwerskih riješenje za sljedivost --hrvatski " know how" Uspostava kružne ekonomije , bez primjene prikupljenih i recikliranih sirovina nije mogiće zatvoriti krug te ekonomije Prilika za razvoj i ulaganje u novi sektor proizvodnje umjesto gašenje postojeće , putem fondova i ulaganja firmi | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 405 | ROBERT ČIČEK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. -Osvješteni građanin #nećuVreću | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 406 | Robert Bednjički | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
| 407 | Rikardo Andreić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | NE ZABRANI!!!!! Vezano uz Članak 16., budući da se praznina nastala ukidanjem jednog proizvoda mora nadomjestiti nekim drugim proizvodom, nejasno je koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, posebno za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja. Otvara se prostor za zamjene čije bi povećano korištenje prouzrokovalo više štete, kako u samom procesu proizvodnje, tako i zbog svoje veće mase/volumena. Primjerice, zamjena prema ovom Narctu mogu biti i polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara, jer se nigdje ne precizira drugačije. Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno su čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Predlažem da se, stoga, umjesto zabrane provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom. Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda o dostupnosti višekratnih zamjenskih proizvoda, sustavu ponovne uporabe i opcijama gospodarenja otpadom za navedene proizvode, utjecaju odbacivanja u okoliš i neprikladnog odlaganja otpada tih proizvoda na okoliš, posebno morski okoliš, te utjecaju neprikladnog odlaganja tih proizvoda na kanalizacijsku mrežu. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. |
| 408 | Rikardo Andreić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA! Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Nije prihvaćen | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona, a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona. Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 409 | Rikardo Andreić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Predlaže se odgoda usvajanja Zakona u naredne dvije godine. Prvenstveno, zbog pandemije koronavirusa, jer se sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi buduće potrebe i mogućnosti, a i u postupanju s otpadom može doći do značajnih promjena. Tokom epidemije, neke od država su ukinule dotadašnju zabranu korištenja jednokratnih proizvoda i trenutačno nije jasno mogu li se takve ugroze zaustaviti bez jednokratnih proizvoda. Umjesto zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih za nošenje, predlaže se njihovo oporezivanje i stvaranje preduvjeta za ponovno korištenje. Također, vezano uz Plan gospodarenja s otpadom, do 1. siječnja 2020. smo trebali reciklirati 50 % komunalnog otpada, a trenutno smo na trenutno smo ispod 30 %. Strategijom razvoja se planira stupanj reciklaže od 55 % do 2030. I dalje se planiraju regionalni centri gospodarenja s otpadom po starim smjernicama, s velikim odlagalištima, iako se spomenutom Strategijom planira smanjenje odlaganja na samo 10 % u narednih desetka godina. Nadalje, nedavno je potpisan ugovor sa Svjetskom bankom, kako bi se do 2022. u postojeći Plan ugradile smjernice kružnog gospodarstva, što će zahtijevati i promjene u Zakonu. Vlada je uz to donijela odluku o izradi Studije – kamo s proizvedenim gorivom iz regionalnih centara, a ispunjenje te obaveze će također zahtijevati promjene u ovom Zakonu. U interesu je svih dionika da zakonski okvir u ovom području bude stabilan, precizan i utemeljen na znanstvenim činjenicama te iskustvima drugih (uspješnijih) država. Česte izmjene pogoduju pravnoj nesigurnosti i nemogućnosti planiranja ulaganja, posebno u slučaju domaćih proizvođača plastičnih proizvoda, prije svega ambalaže/vrećica. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje naknade gospodarenja otpadom za određene proizvode urediti će se podzakonskim aktima. Prijedlog odgode usvajanja Zakona se ne prihvaća jer bi se provedbom istoga prekršili rokovi za prijenos odredbi EU direktiva u nacionalno zakonodavstvo. |
| 410 | Rikardo Andreić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 411 | Rikardo Andreić | Primjena pravne stečevine Europske unije, Članak 2. | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. | Djelomično prihvaćen | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 412 | Rekplastika Lučko | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Rekplastika obrt Lučko Kruno Horvatiček Smatram da zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 my debljine je potpuno promašena stvar. Iz razloga već navedenih stručnih ekspertiza o utjecaju na okoliš , plastičnih i inih vrećica te utjecaja na domaću proizvodnju i radna mjesta. Međutim promašeno je još nešto , običnom čovjeku vidljivije , a to je da vrećice debljine do 15 my su u praksi su upravo one koje su i potakle ovu cijelu priču. To su one koje nosi bura po odlagalištima i koje vise po drveću.- TO SE ZADRŽAVA NA TRŽIŠTU , a one debljine više od 15 my ( primjerice 35- 45 ym ) su one koje se kupuju po 1 kunu i koje se ne bacaju već se mogu upotrijebiti više puta , TO SE ZABRANJUJE ??? Ovime se ne rješava ništa. Također ,sama definicija pojma je vrlo nespretna jer stvara nejasnoće , naime u praksi je potvrđeno ,da Ministarstvo primjerice vreće koje služe za zaštitu auto guma tretira vrećama za nošenje , sada treba i to zabraniti!! U definiciji pojma potrebno je objasniti da se radi o vrećicama s ručkom nebitno kakve vrste , jer svaka vrećica je za nošenje , pa i ona za smeće , zamrzivače, itd. Podržavam inicijativu za obaveznu upotrebu navedenih postotaka reciklata u sirovini za proizvodnju. | Djelomično prihvaćen | Definicije plastičnih vrećica za nošenje uskladit će se s onima u DIREKTIVI (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. |
| 413 | Radmila Galović | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje potencijalno donosi puno više štete nego koristi, što potvrđuju iskustva zemalja diljem svijeta te istraživanja koja su provedena o ovoj temi. Istraživanje Sveučilišta u Sydneyu pokazalo je da zabrane jednokratnih plastičnih vrećica povećavaju prodaju debelih plastičnih vreća za smeće za gotovo 5500 tona godišnje, a upotreba papirnatih vrećica povećala se za 652 milijuna komada (izvor podataka za istraživanje: Nielsen Datasets at the Kilts Center for Marketing). Istraživanje je pokazalo i da je prije zabrane između 12 i 22 posto potrošača ponovno upotrebljavalo „jednokratne“ plastične vrećice za bacanje smeća. Istraživanje Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje dokazuje da su najbolji izbor jednokratna vrećica od polietilena visoke gustoće (PE-HD), a potom polipropilenska (PP) višekratna torba. Papirnata vrećica bi se morala iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu, što je teško s obzirom na njenu trajnost, a proizvodnja papira ima i bitno lošiji utjecaj na ekotoksičnost (emisije toksičnih tvari). Također, upitno je može li se jednokratnim okarakterizirati proizvod koji je, po želji, relativno lako oprati, osušiti i ponovno upotrijebiti. Plastika nije savršeni materijal, ali je optimalan u mnogim slučajevima i nužno će se koristiti i dalje. Da bismo sve zamijenili alternativnim materijalima, neizbježna bi bila proizvodnja ogromnih količina CO2 i drugih plinova koji uzrokuju efekt staklenika, uz visoku cijenu. Umjesto bezrazložne zabrane laganih plastičnih vrećica za nošenje, ovim bi se Zakonom trebala olakšati uspostava kružnog gospodarstva i ponovno korištenje recikliranog materijala. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
| 414 | Radmila Galović | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britaniji odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 415 | Radmila Galović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Uz to, brojna istraživanja potvrđuju da plastične vrećice čine tek neznatni dio kućnog otpada, primjerice 0,2 % kućnog otpada u Austriji, a u Velikoj Britaniji odbačene plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima otpada. Ako uzmemo u obzir klimatske promjene, a trebali bismo ako je cilj ovog zakona smanjenje štetnog utjecaja na okoliš, važno je uzeti u obzir da je prosječni ljudski ugljikov trag korištenjem plastičnih vrećica tijekom cijele godine jednak ugljikovom tragu kojeg čovjek ostvari vožnjom automobila u samo 13 minuta. Stoga, NE zabrani! | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 416 | Radivoj Kuštrić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Prema podacima poznatog pisca koji se bavi zaštitom okoliša Georgea Marshalla u knjizi Carbon Detox navodi da svaki prosječni pojedinac koji koristi polietilenske vrećice proizvede pet kilograma ugljičnog dioksida (CO2)ali svaki čovjek godišnje proizvede 12.500 kilograma CO2 .Dakle na polietilenske vrećice se trošio 0,04% CO2 (Guardian,8 travnja2009).Na efekt staklenika papirnate vrećice utječu gotovo osam puta ,a pamučne dva puta vieš od polietilenskih vrećica. Alternativno rješenje je mnogo pogubnije za okoliš od polietilenskih vrećica. za proiz. 1.000 polietilenskih vrećica potrebno je 200 litara vode -poslije upotrebe ne trebaju se prati i mogu se ponovo koristiti za papirnate potrebno je 3.800 litara vode nemogu se vieš puta koristiti za njihov transport potrebno je 7 puta više kamiona koji naravno ispuštaju plinove (koliko to opterećuje okoliš) zanjihovu proizvodnju koristi se neprocjenjivo vrijedana sirovina DRVO platnene vrećice se proizvode od pamuka na 3% svijetskih površina (u proiz. koriste malodobnu djecu ) za svoju proizvodnju koriste 10% svih kemijskih pesticida i čak 25% inskticida. Arolsko jezero ,površina mu se smanjila za 60% a volumno 80% najviće zahvaljujući proizvodnji pamuka.proizvodnja 1 pamučne vrećice košta koliko i proizvodnja 400 komada polietilenskih vrećica. polietilenske vrećice traba koristiti više puta (za nošnje a zatim odlaganje otpada) | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 417 | Radivoj Kuštrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. treba se pogledati stručna analiza utjecaja na okoliš određenih vrećica za nošenje, za papirne vrećice koje se mogu koristite samo jednom moramo rušiti šume, izvor kisika ,koliko treba da naraste ponove jedno stablo?koliki je tu utjecaj na okoliš,platnene vrećice utrošak vode i deterđenata za pranje koji odlaze u podzemne vode.Polietilenske vreće za nošenje patentirane su davne 1959 u Švedskoj i njihov izumitelj je nagrađivan zbog zaštite od uništavanja šuma za vreće za nošenje. (CNN).Vrećice koje zagađuju ocean nisu došle iz Hrvatske i zabrana proizvodnje kod nas ,smanjiti će i ovako malu industrijsku proizvodnju i povećati nezaposlenost, | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
| 418 | Primorsko-goranska županija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Skrećemo pozornost da se novim Prijedlogom zakona na županije prenose velike dodatne obveze (donošenje županijskog plana gospodarenja otpadom, očevidnik nusproizvoda, evidencija centara ponovne uporabe, izdavanje financijskog jamstva, očevidnik sakupljača i oporabitelja, evidencija prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta), a sve obveze koje su da sada bile propisane na županijskoj razini, Primorsko-goranska i Istarska županija su izvršile (uspostava rada centara za gospodarenje otpadom). Jedinice lokalne samouprave su bile dužne donijeti planove gospodarenja otpadom za svoja područja, radi ispunjavanja obveza propisanih Planom gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017. – 2022. Navedene obveze jedino se mogu riješiti na lokalnoj razini (primarna selekcija i kompostiranje biorazgradivog otpada). Pored navedenoga, ističemo da županije nemaju osigurana financijska sredstva za dodatno zapošljavanje novih zaposlenika s obzirom na obveze koje im se Prijedlogom zakona stavljaju u nadležnost, te također nemaju osiguran prostor i druge uvjete za rad novih zaposlenika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 419 | Primorsko-goranska županija | XV. UPRAVNI NADZOR, Članak 130. | Vezano uz članak 130. stavak 2. nije jasno iz kojeg je razloga ukinuta odredba iz trenutno važećeg Zakona da jedinica lokalne, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave otkloni nepravilnosti koje se utvrde u provedbi upravnog nadzora, posebno uvažavajući činjenicu da česte izmjene Zakona i podzakonskih akata, pa i različite prakse mogu dovesti do pogrešnog tumačenja, a time i primjene Zakona, već se novim Prijedlogom zakona propisuje da Ministarstvo može podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu ako se u upravnom nadzoru utvrdi da je povrijeđen Zakon i/ili propis donesen na temelju njega. | Prihvaćen | Primljeno na znanje |
| 420 | Primorsko-goranska županija | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | U članku 30. stavku 5. trebalo bi izričito odrediti koje osobe obvezno prisustvuju očevidu, budući da one sada uopće nisu određene. Nejasno je iz kojeg je razloga odredba koja određuje koje osobe obvezno prisustvuju očevidu izbačena iz Prijedloga zakona. | Nije prihvaćen | Pitanje je dostatno uređeno posebnim propisom koji uređuje opći upravni postupak i nema potrebe ga dodatno uređivati ovim propisom. |
| 421 | Primorsko-goranska županija | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | U članku 29. stavku 4. nije predviđeno da se uz zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom prilaže dokaz o imenovanju odgovorne osobe za gospodarenje otpadom i dokaz o zaposlenju te osobe kod podnositelja zahtjeva, kao što je to do sada bilo propisano. Smatramo da bi i dalje svaka pravna ili fizička osoba - obrtnik trebala imenovati odgovornu osobu za gospodarenje otpadom koja će provoditi upravljački nadzor obavljanja svih postupaka gospodarenja otpadom, osigurati vođenje evidencije te praćenje i provedbu plana postupanja u slučaju izvanrednih događaja, primijeniti upute za rad iz elaborata i pratiti njihovo provođenje, provoditi unutarnji nadzor provedbe onemogućavanja pristupa neovlaštenim osobama i čišćenje rasutog ili razlivenog otpada te provoditi i nadgledati vođenje Očevidnika o nastanku i tijeku otpada. To iz razloga što je nejasno tko će sada preuzeti odgovornost za prethodno navedene poslove koje je do sada obavljala odgovorna osoba za gospodarenje otpadom. 2. Kao što smo ranije vezano uz članak 12. naveli razloge radi kojih bi građevine u kojima će se obavljati djelatnost gospodarenja otpadom trebale biti planirane dokumentom prostornog uređenja, to smo mišljenja, vezano uz članak 29. stavak 4., da bi se uz zahtjev za izdavanje dozvole moralo priložiti i očitovanje nadležnog tijela za prostorno planiranje o usklađenosti planirane građevine s važećim dokumentom prostornog uređenja. Mišljenja smo da bi podnositelj zahtjeva prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole i prije izrade elaborata trebao biti upoznat s navedenom činjenicom kako se nepotrebno ne bi izlagao troškovima izrade elaborata. | Primljeno na znanje | Pitanje odgovornosti u pravnoj osobi je uređeno drugim propisima. Kontrola uisklađenosti građevine s prostornim planom je uređena posebnim propisima o prostornom planiranju i gradnji. |
| 422 | Primorsko-goranska županija | Elaborat gospodarenja otpadom, Članak 28. | 2. Člankom 28. propisano je da je elaborat skup međusobno usklađenih dokumenata i nacrta kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje postupka gospodarenja otpadom s pripadajućim tehnološkim procesima, opisom izvođenja tehnoloških procesa kao funkcionalne tehnološke cjeline materijalnog toka otpada na lokaciji gospodarenja otpadom. Iz navedenog proizlazi da je to stručna podloga koja ispunjava propisane uvjete sukladno zakonu i pravilniku, pa bi uvažavajući navedeno elaborat morala izraditi ovlaštena stručna osoba koja bi trebala biti i odgovorna da elaborat ispunjava propisane uvjete sukladno Zakonu Također Prijedlog zakona ne definira tko su stranke u postupku izdavanja dozvole, te ne predviđa da se omogući strankama uvid u elaborat gospodarenja otpadom, pa smatramo da su time stranke u postupku zakinute za informaciju o pokretanju postupka izdavanja dozvole, a time i za mogućnost eventualnih davanja primjedbi na elaborat. | Primljeno na znanje | Ne postoji zapreka da podnositelj zahtjeva angažira stručnu osobu da izradi elaborat. Pitanje stranaka u upravnom postupku uređuje Zakon o opećm upravnom postupku. |
| 423 | Primorsko-goranska županija | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | 1. Vezano uz članak 12. smatramo da bi lokacije na kojima će se obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada svakako trebale biti planirane dokumentom prostornog uređenja zbog mogućih izravnih i neizravnih utjecaja tih djelatnosti na okoliš, zdravlje lokalnog stanovništva, te zbog njihova kvalitetnijeg odnosa i suživota s gospodarskim subjektima u njihovu okruženju. Posebice treba uzeti u obzir da je stav javnosti prema djelatnostima koje se bave gospodarenjem otpadom pretežno negativan što rezultira neprijateljskim stavom prema lociranju građevina i postrojenja za gospodarenje otpadom. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. |
| 424 | Prijatelji životinja | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Podržavamo zabranu stavljanja na tržište plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i laganih plastičnih vrećica te smatramo da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice. Naime, pokazalo se da naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje, s debljinom stjenke između 15 i 50 mikrometara, od početka 2019. godine do danas nije utjecala na smanjenje njihove potrošnje, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Ujedno smatramo da se ovim zakonskim izmjenama treba učiniti i korak više, i zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice s debljinom stjenke manjom od 15 mikrometara. Samo na taj način Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom može pokazati stvarnu namjeru da se zaustavi daljnje onečišćenje okoliša plastikom, za što se već godinama intenzivno zalaže udruga Prijatelji životinja, kao i velik broj ekoloških organizacija i inicijativa u Hrvatskoj. Svi tražimo da se donese zakonski okvir koji će u što većoj mjeri osigurati odmak od plastičnih vrećica i drugih jednokratnih plastičnih proizvoda koji preplavljuju planet te da materijali i sustavi za višekratnu uporabu postanu standard u potrošačkim navikama građana i njihovu odnosu prema okolišu. Udruga Prijatelji životinja već više od desetljeća poziva na zabranu prodaje jednokratnih plastičnih vrećica. Educiramo građane da smanje kupovinu proizvoda pakiranih u plastiku te da radije kupuju proizvode u rinfuzi i u većim količinama, čime se izravno smanjuje količina materijala utrošenog na pakiranje. Također, ističemo da se kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Podsjećamo da su naše bake i djedovi u cijelome svojem životu koristili tek nekoliko trajnih torbi uspijevajući obavljati kupovinu u gradovima bez problema, dok se danas svakodnevno nemilice troše i bacaju plastične vrećice u golemim količinama. Jedna platnena torba može se godinama višekratno koristiti, a razgradnja plastičnih vrećica traje jako dugo i šteti okolišu. Procjenjuje se da samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica pa pojedinac može uštedjeti i više od 22 000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu. Zabranom plastičnih vrećica spasile bi se stotine tisuća životinja, sačuvali prirodni resursi i očuvali ekosustavi. Zbog proizvodnje plastičnih vrećica troše se prirodni resursi i energija, a kasnije pridonose gomilanju smeća, guše životinje u morima i nagrđuju plaže. Osim što se iznimno sporo razgrađuju i predstavljaju ozbiljan ekološki problem, goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu te tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi pa potom i u organizmima životinja i ljudi. Pravi utjecaj plastičnih vrećica osjeti se u životinjskome svijetu, kako u podmorju tako i u ruralnim područjima, gdje ubijaju stotine tisuća kitova, dupina, ptica, tuljana i kornjača koji ih zamijene za hranu. Znamo i za primjere gdje su plastične vrećice progutale koze i druge životinje, što je završilo smrtnim ishodom. Kad jednom proguta plastičnu vrećicu, životinja ju ne može probaviti tako da vrećica ostaje u crijevima. Tamo sprječava probavu hrane i uzrokuje vrlo sporu i bolnu smrt. Procjenjuje se da oceanima pluta četiri milijuna tona plastike. Kako se plastične vrećice dugo raspadaju, kada životinja umre nakon gutanja plastike, a njezino tijelo se raspadne, plastika ponovno dospije u more i nastavlja ubijati ostale životinje. Plastične vrećice uzrokuju velike ekološke probleme jer se desetljećima raspadaju na manje dijelove te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Alarmantna je činjenica da samo toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine, a plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla. Manje plastičnih vrećica također bi značilo i manju ovisnost o nafti jer se rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Iako predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode da se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, činjenica je da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš. No nije cilj koristiti jednokratne vrećice, ni plastične, ni papirnate, već one koje se mogu višekratno koristiti. Praksa je pokazala da obaveza naplate laganih plastičnih vrećica za nošenje, koja je na snazi od početka 2019., nije dovela do smanjenje njihove potrošnje. Besplatne vrlo lagane plastične vrećice, tanje od 15 mikrometara, potrošači i dalje nemilice koriste, i to čak potpuno nepotrebno, npr. kada kupuju samo jedan komad voća ili povrća, iako cijenu u trgovini mogu nalijepiti na pojedinačni proizvod. Dakle, sada već postoje jasni pokazatelji da se simboličnom naplatom plastičnih vrećica i besplatnim dijeljenjem onih najtanjih neće postići značajno smanjenje korištenja plastičnih vrećica. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi, što nije ekonomično i teško je provedivo. Osim toga, recikliranje ne rješava problem njihove daljnje neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i toksične kemikalije. Prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20 000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna, što znači da je vrećicu skuplje reciklirati nego proizvesti novu. Stoga je jasno da je jedino rješenje potpuna zabrana njihove upotrebe. Smatramo da zabrana plastičnih vrećica ima i veliku edukativnu vrijednost jer skreće pozornost na utjecaj koji svaki pojedinac ima na zagađenje okoliša. Da su plastične vrećice problem prepoznalo je mnogo država u svijetu koje su ih potpuno zabranile kako bi zaštitile svoj okoliš te životinjski svijet na kopnu i u moru. I Hrvatska, kao turistička zemlja, ima posebne interese zaštititi od plastičnih vrećica vlastite prirodne ljepote i čistu prirodu – svoje more, nacionalne parkove, rijeke, jezera i šume. Također, pridružujemo se i prijedlozima i komentarima Zelene akcije i Greenpeacea, kao i brojnih građana koji podržavaju zabranu prodaje i uporabe i ostalih jednokratnih proizvoda od plastike (pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). Zabrana stavljanja na tržište laganih i vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i ostalih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu, jedini je učinkovit način smanjenja daljnjeg zagađenja okoliša i pogubnih posljedica gomilanja plastike za planet. | Nije prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
| 425 | Prijatelji životinja | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavamo zabranu stavljanja na tržište plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i laganih plastičnih vrećica te smatramo da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice. Naime, pokazalo se da naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje, s debljinom stjenke između 15 i 50 mikrometara, od početka 2019. godine do danas nije utjecala na smanjenje njihove potrošnje, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Ujedno smatramo da se ovim zakonskim izmjenama treba učiniti i korak više, i zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice s debljinom stjenke manjom od 15 mikrometara. Samo na taj način Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom može pokazati stvarnu namjeru da se zaustavi daljnje onečišćenje okoliša plastikom, za što se već godinama intenzivno zalaže udruga Prijatelji životinja, kao i velik broj ekoloških organizacija i inicijativa u Hrvatskoj. Svi tražimo da se donese zakonski okvir koji će u što većoj mjeri osigurati odmak od plastičnih vrećica i drugih jednokratnih plastičnih proizvoda koji preplavljuju planet te da materijali i sustavi za višekratnu uporabu postanu standard u potrošačkim navikama građana i njihovu odnosu prema okolišu. Udruga Prijatelji životinja već više od desetljeća poziva na zabranu prodaje jednokratnih plastičnih vrećica. Educiramo građane da smanje kupovinu proizvoda pakiranih u plastiku te da radije kupuju proizvode u rinfuzi i u većim količinama, čime se izravno smanjuje količina materijala utrošenog na pakiranje. Također, ističemo da se kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Podsjećamo da su naše bake i djedovi u cijelome svojem životu koristili tek nekoliko trajnih torbi uspijevajući obavljati kupovinu u gradovima bez problema, dok se danas svakodnevno nemilice troše i bacaju plastične vrećice u golemim količinama. Jedna platnena torba može se godinama višekratno koristiti, a razgradnja plastičnih vrećica traje jako dugo i šteti okolišu. Procjenjuje se da samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica pa pojedinac može uštedjeti i više od 22 000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu. Zabranom plastičnih vrećica spasile bi se stotine tisuća životinja, sačuvali prirodni resursi i očuvali ekosustavi. Zbog proizvodnje plastičnih vrećica troše se prirodni resursi i energija, a kasnije pridonose gomilanju smeća, guše životinje u morima i nagrđuju plaže. Osim što se iznimno sporo razgrađuju i predstavljaju ozbiljan ekološki problem, goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu te tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi pa potom i u organizmima životinja i ljudi. Pravi utjecaj plastičnih vrećica osjeti se u životinjskome svijetu, kako u podmorju tako i u ruralnim područjima, gdje ubijaju stotine tisuća kitova, dupina, ptica, tuljana i kornjača koji ih zamijene za hranu. Znamo i za primjere gdje su plastične vrećice progutale koze i druge životinje, što je završilo smrtnim ishodom. Kad jednom proguta plastičnu vrećicu, životinja ju ne može probaviti tako da vrećica ostaje u crijevima. Tamo sprječava probavu hrane i uzrokuje vrlo sporu i bolnu smrt. Procjenjuje se da oceanima pluta četiri milijuna tona plastike. Kako se plastične vrećice dugo raspadaju, kada životinja umre nakon gutanja plastike, a njezino tijelo se raspadne, plastika ponovno dospije u more i nastavlja ubijati ostale životinje. Plastične vrećice uzrokuju velike ekološke probleme jer se desetljećima raspadaju na manje dijelove te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Alarmantna je činjenica da samo toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine, a plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla. Manje plastičnih vrećica također bi značilo i manju ovisnost o nafti jer se rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Iako predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode da se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, činjenica je da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš. No nije cilj koristiti jednokratne vrećice, ni plastične, ni papirnate, već one koje se mogu višekratno koristiti. Praksa je pokazala da obaveza naplate laganih plastičnih vrećica za nošenje, koja je na snazi od početka 2019., nije dovela do smanjenje njihove potrošnje. Besplatne vrlo lagane plastične vrećice, tanje od 15 mikrometara, potrošači i dalje nemilice koriste, i to čak potpuno nepotrebno, npr. kada kupuju samo jedan komad voća ili povrća, iako cijenu u trgovini mogu nalijepiti na pojedinačni proizvod. Dakle, sada već postoje jasni pokazatelji da se simboličnom naplatom plastičnih vrećica i besplatnim dijeljenjem onih najtanjih neće postići značajno smanjenje korištenja plastičnih vrećica. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi, što nije ekonomično i teško je provedivo. Osim toga, recikliranje ne rješava problem njihove daljnje neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i toksične kemikalije. Prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20 000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna, što znači da je vrećicu skuplje reciklirati nego proizvesti novu. Stoga je jasno da je jedino rješenje potpuna zabrana njihove upotrebe. Smatramo da zabrana plastičnih vrećica ima i veliku edukativnu vrijednost jer skreće pozornost na utjecaj koji svaki pojedinac ima na zagađenje okoliša. Da su plastične vrećice problem prepoznalo je mnogo država u svijetu koje su ih potpuno zabranile kako bi zaštitile svoj okoliš te životinjski svijet na kopnu i u moru. I Hrvatska, kao turistička zemlja, ima posebne interese zaštititi od plastičnih vrećica vlastite prirodne ljepote i čistu |