Izvješće o provedenom savjetovanju - Obrazac prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Savez udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | POTREBNO USKLAĐIVANJE ZAKONA S NOVIM ZAKONOM O OSOBNOJ ASISTENCIJI U ODNOSU NA OSTVARENJE PRAVA NA OSOBNU INVALIDNINU Usluga organiziranog stanovanja namijenjena je prvenstveno osobama s invaliditetom koje nemaju mogućnost života u zajednici unutar vlastite obitelji. Ova usluga za cilj ima omogućiti korisnicima da žive u zajednici uz podršku u stanovanju. Sukladno Članku 51. Zakona osobe s invaliditetom koje koriste uslugu organiziranog stanovanja ne ostvaruju pravo na osobnu invalidninu. Pojam osobe invalidnine Članak 50. Pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Po svojoj definiciji, osobna invalidnina je namijenjena zadovoljavanju životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Usluga organiziranog stanovanja nije usluga smještaja nego usluga podrške u stanovanju u zajednici. Korisnici ove usluge, jednako kao i korisnici koji primaju uslugu boravka u zajednici, oni koji imaju njegovatelja ili ostvaruju pravo na uslugu osobnog asistenta, žive u zajednici te također imaju životne potrebe za uključivanjem u zajednicu (npr. pohađanje tečajeva, odlasci na izlete, članarina u teretani...) za koje nisu kroz samu uslugu organiziranog stanovanja osigurani potrebni resursi. Stoga se predlaže brisanje riječi „ili organiziranog stanovanja“ iz članka 51. stavak 1. | Nije prihvaćen | Usluga organiziranog stanovanja ne obuhvaća samo smještaj već je socijalna usluga kojom se osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika. |
| 2 | Savez udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | POTREBNO USKLAĐIVANJE ZAKONA S NOVIM ZAKONOM O OSOBNOJ ASISTENCIJI U ODNOSU NA INDIVIDUALNU PODRŠKU DOSTUPNU OSOBAMA S 3. I 4. STUPNJEM INTELEKTUALNIH TEŠKOĆA KOJE KORISTE USLUGU ORGANIZIRANOG STANOVANJA Zakon o osobnoj asistenciji prepoznaje pravo osoba s intelektualnim teškoćama na individualnu podršku. Osobe s intelektualnim teškoćama koje žive s obitelji uz do 88 sati osobne asistencije mjesečno mogu primati i uslugu boravka. Zakonom o osobnoj asistenciji se predlaže da osoba s intelektualnim teškoćama koja ima njegovatelja (ukoliko se radi o dvočlanom kućanstvu ili njegovatelj skrbi za više osoba s invaliditetom) ostvaruje pravo na do 22 sata usluge osobne asistencije mjesečno. Kako bi se spriječila diskriminacija korisnika usluge organiziranog stanovanja u odnosu na korisnike usluge osobne asistencije potrebno je u Zakonu osigurati jednako pravo na individualnu podršku svim osobama sukladno stupnju intelektualnog oštećenja, bez obzira da li u zajednici žive uz podršku obitelji ili usluge organiziranog stanovanja. Usluga organiziranog stanovanja je u Zakonu opisana u samo tri članka (Članak 106. kojim je u tri paragrafa opisan sadržaj usluge, članak 107. u kojem se navode korisničke skupine te članak 108. kojim se navode mogući pružatelji ove usluge). Pošto se radi o usluzi kojom se korisnicima pruža sveobuhvatna podrška za život u zajednici (osiguravanje zadovoljavanja životnih potreba uključujući i stambeno zbrinjavanje) predlažemo da se usluga organiziranog stanovanja dodatno definira jer postojeća definicija ne daje dovoljno jasne smjernice u odnosu na pravo korisnika na individualnu stručnu podršku kao i individualnu podršku asistenta van stambenog prostora, a s ciljem usklađivanja s pravom na individualnu podršku koja se osobama s invaliditetom omogućuje Zakonom o osobnoj asistenciji. Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (NN 110/22) definiran je obuhvat sadržaja usluge organiziranog stanovanja: Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika. Potrebno osoblje za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba skupine korisnika s invaliditetom koji žive u jednoj stambenoj jedinici, sukladno razinama podrške određuje navedeni Pravilnik no istim se, zbog nedovoljno jasno definirane usluge organiziranog stanovanja u Zakonu, ne definira osoblje potrebno za zadovoljavanje ostalih potreba korisnika koje je potrebno zadovoljiti individualno van stambenog prostora (omogućavanje mobiliteta i kretanja, pratnja i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima, podrška u radnim aktivnostima...). Sukladno navedenom Pravilniku osoba s intelektualnim teškoćama koja koristi uslugu organiziranog stanovanja, ostvaruje pravo na manje od 2 sata individualne stručne podrške tjedno a kako u pravilu dijeli stambeni prostor s drugim korisnicima, uopće ne ostvaruje pravo na individualnu podršku asistenta van stambenog prostora. Usporedbe radi, osoba s 3. ili 4. stupnjem intelektualnih teškoća koja živi u zajednici može primiti do 88 sati individualne podrške osobnog asistenta te do 5 sati tjedno usluge individualne psihosocijalne podrške. Uz to osoba s intelektualnim teškoćama koja živi u zajednici (sa ili bez obitelji) može ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije i ako koristi uslugu boravka. „... Nije riječ „samo“ o življenju u određenoj zgradi ili okruženju; ponajprije je riječ o očuvanju osobnog izbora i autonomije uslijed nametanja određenog načina života i stanovanja. Velike ustanove s više od sto štićenika i manji domovi s pet do osam pojedinaca, pa čak ni pojedinačni domovi ne mogu se nazivati uređenjima neovisnog življenja ako imaju neke druge elemente koji odgovaraju definiciji ustanova ili institucionalizacije. Iako se institucionalizirani oblici skrbi mogu razlikovati s obzirom na veličinu, naziv i način na koja su organizirana, postoje određeni određujući elementi, kao što su obvezno dijeljenje asistenata s drugim osobama i nepostojanje ili ograničeni utjecaj na to od koga se mora prihvatiti pomoć... manjak kontrole nad svakodnevnim odlukama; manjak izbora kod odluke s kim će se živjeti; krutost rutine neovisno o osobnoj volji i preferencijama; istovjetne aktivnosti na istom mjestu za skupine osoba pod autoritetom određene osobe; paternalistički pristup pružanju usluga; nadzor nad uređenjem življenja; te često također nerazmjer osoba s invaliditetom koje zajedno žive u istom okruženju. Institucionalna okruženja također mogu pružati osobama s invaliditetom određeni stupanj izbora i kontrole; međutim, ovi su izbori ograničeni na određena područja života i ne mijenjaju segregacijsku narav ustanova...“ (Opći komentar br. 5 (2017.) o neovisnom življenju i uključenosti u zajednicu). Stoga se predlažu naredne promjene članka 106: Sadržaj usluge organiziranog stanovanja Članak 106. (1) Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se osobama iz članka 107. ovoga Zakona osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba uz osiguravanje individualne podrške za zadovoljavanje socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika. (2) Stambena jedinica iz stavka 1. ovoga članka može biti obiteljska kuća ili stan u obiteljskoj kući ili zgradi u lokalnoj zajednici. (3) U jednoj stambenoj jedinici može se pružati socijalna usluga za najviše osam korisnika a najviše pet korisnika kada se radi o osobama s invaliditetom. (4) Podršku u stanovanju skupini od do 5 korisnika s invaliditetom pruža od 0,3 do 5 asistenata, sukladno procijenjenoj potrebi za podrškom. (5 ) Za podršku u zadovoljavanju socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika, ostvaruje pravo na 44 sata mjesečno (10 sati tjedno) individualne podrške asistenta te 18 sati mjesečno (4 sata tjedno) individualne podrške stručnog osoblja. | Nije prihvaćen | Zakon o socijalnoj skrbi je opći propis kojim se uređuje sustav socijalne skrbi, dok je Zakon o osobnoj asistenciji poseban propis kojim je uređena usluga osobne asistencije. Način pružanja usluge te potrebno osoblje detaljno je propisano Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (NN 110/22). Također, istim Pravilnikom je propisano više razina podrške ovisno o individualnim potrebama korisnika, a ista obuhvaća I aktivnosti izvan prostora stanovanja. |
| 3 | Savez udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | POTREBNO USKLAĐIVANJE ZAKONA S NOVIM ZAKONOM O OSOBNOJ ASISTENCIJI U ODNOSU NA SUDJELOVANJE KORISNIKA U PLAĆANJU USLUGE UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom definira pravo OSI na odgovarajući životni standard za njih i njihove obitelji, uključujući i uživanje tog prava bez diskriminacije na osnovi invaliditeta, stoga je jasno da je uvođenje participacije od strane OSI, a pogotovo i obveznika uzdržavanja, primjer nepoštivanja ovih odredbi UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Budući da se radi o osobama s najtežim invaliditetom (3. i 4. stupanj), a nedvojbeno je da te osobe imaju dodatne velike troškove, smanjene mogućnosti stjecanja prihoda, vlasništva, imovine i sl., a time i opasnost da nakon višegodišnjeg participiranja za usluge organiziranog stanovanja ostanu bez ikakvih sredstava. Kako bi se Zakon uskladio sa Zakonom o osobnoj asistenciji potrebno je, iz istih razloga zbog kojih je to učinjeno i u Zakonu o osobnoj asistenciji, regulirati participaciju korisnika u cijeni socijalne usluge na koju ostvaruje pravo temeljem rješenja nadležnog tijela na 0-2% dok se kao mjerilo prihoda koristi prosječna neto plaća u RH isplaćena u prethodnoj godini. Predlaže se brisanje članaka 120, 122, 123. Predlaže se usklađivanje narednih članaka Zakona sa Zakonom o osobnoj asistenciji za sve usluge koje su namijenjene osobama s invaliditetom: Sudjelovanje korisnika u plaćanju usluge Članak 121. (1) Korisnik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona koji uslugu koristi temeljem rješenja ili uputnice nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ukoliko su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. (2) Ukoliko su prihodi korisnika iz stavka 1. ovoga članka viši od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 1% cijene usluge, a ukoliko su prihodi korisnika viši od dvije prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 2% cijene usluge. (3) U iznos prihoda kojima je korisnik dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge ne uračunava se iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje člana obitelji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Odlučivanje o sudjelovanju u plaćanju usluge Članak 124. O iznosu sudjelovanja korisnika u cijeni plaćanja usluge odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu ili uputnicom kojom se odobrava korištenje usluge. Plaćanje usluge na teret Ministarstva Članak 125. Ako korisnik nije obvezan sudjelovati u plaćanju cijene usluge sukladno članku 121. stavku 1. ovoga Zakona, plaćanje pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva. | Nije prihvaćen | Zakonom o osobnoj asistenciji kao lex specialis uredit će se isključivo socijalna usluga osobne asistencije |
| 4 | Savez udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | POTREBNO REDEFINIRANJE INSTITUTA ZABILJEŽBE Kako bi se postigao ujednačen pristup te usklađenost sa Zakonom o osobnoj asistenciji potrebno je iz članka 121. Zakona brisati dio koji se odnosi na sudjelovanje korisnika u cijeni usluge imovinom koja ne služi njemu ili članovima njegova kućanstva za podmirenje osnovnih životnih potreba. Potrebno je i u potpunosti brisati članak 123. Sudjelovanje obveznika uzdržavanja u cijeni socijalne usluge te revidirati članke 292-302. Također je potrebno definirati status korisnika kojima je već stavljena zabilježba na imovinu te mjere koje će se poduzeti da se navedena praksa obustavi te se već stavljene zabilježbe revidiraju. | Djelomično prihvaćen | Zakonom o osobnoj asistenciji kao lex specialis uredit će se isključivo socijalna usluga osobne asistencije |
| 5 | GRAD ZAGREB | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | Obzirom na najavu donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, slobodni smo uputiti na razmatranje prijedloge koji se u najvećoj mjeri odnose na nadležnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb. U nastavku slijede prijedlozi izmjena i dopuna pojedinih članaka Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine 18/22, 46/22 i 119/22) s obrazloženjima kako bi pri izradi konačnog prijedloga nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi bili uzeti u razmatranje. Članak 36. Rad za opće dobro bez naknade VAŽEĆI ČLANAK (1) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su organizirati rad za opće dobro bez naknade za radno sposobne i djelomično radno sposobne samce ili članove kućanstva koji su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu te snositi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu. (2) Rad za opće dobro bez naknade izvršava se na temelju ugovora kojim se određuje trajanje rada, mjesto obavljanja rada, opseg i vrsta posla. (3) Radno sposoban i djelomično radno sposoban samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je odazvati se pozivu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade. (4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na osobe iz članka 26. ovoga Zakona. (5) U radovima za opće dobro bez naknade osobe iz stavka 3. ovoga članka mogu sudjelovati od 60 do 90 sati mjesečno. PRIJEDLOG Predlaže se nadopuna članka 36. na način da se iz radova za opće dobro bez naknade osim osoba iz članka 26. izuzmu i osobe koje zbog opravdanih okolnosti nisu u mogućnosti sudjelovati u radovima za opće dobro bez naknade. Predlaže se da se pod opravdanim okolnostima smatra teže oštećenje zdravlja korisnika ili člana obitelji o kojemu korisnik brine ili drugi opravdani razlozi koje utvrđuje Hrvatski zavod za socijalni rad. Opravdane okolnosti: Teže oštećenje zdravlja Znatan dio korisnika zajamčene minimalne naknade prema popisima Hrvatskog zavoda za socijalni rad ima teža fizička i psihička oštećenja te su u stalnoj kontroli liječnika, terapiji medikamentima ili u postupku rehabilitacije. U pravilu su takvi korisnici upućeni na vještačenje radi utvrđivanje radne sposobnosti te se za njih očekuje nalaz vještačenja, međutim postoji velik broj korisnika koji nije upućen na vještačenje, a boluju od višestrukih zdravstvenih oštećenja. Nadalje, znatan dio korisnika nije se u mogućnosti uključiti u radove za opće dobro bez naknade zbog teže bolesti nekog od članova obitelji, najčešće djeteta ili roditelja, ali ima i korisnika koji isto tako brinu o teže bolesnom drugom srodniku. Drugi opravdani razlozi Korisnici koji su u nekom obliku osposobljavanja ili prekvalifikacije, također nisu u mogućnosti sudjelovati u radovima za opće dobro bez naknade. Nadalje, kategorija beskućnika kao i korisnici koji su zbog elementarnih nepogoda ostali bez uporabnog stambenog prostora te žive izvan grada Zagreba nemaju mogućnost sudjelovati u navedenim radovima. Članak 41. Korisnici naknade za troškove stanovanja VAŽEĆI ČLANAK (1) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade, osim beskućniku koji se nalazi u prenoćištu, prihvatilištu ili mu je priznata usluga smještaja u organiziranom stanovanju, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima kojoj je priznata usluga smještaja u kriznim situacijama. (2) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, troškove grijanja, vodne usluge te troškova koji su nastali zbog radova na povećanju energetske učinkovitosti zgrade. (3) Jedinica lokalne samouprave dužna je korisnicima prava na zajamčenu minimalnu naknadu priznati pravo na troškove stanovanja. PRIJEDLOG Predlaže se u stavku 2. članka 41. u naknadu za troškove stanovanja uključiti i troškove pričuve za one korisnike naknade za troškove stanovanja koji su vlasnici nekretnine. Naime, jedan dio korisnika naknade za troškove stanovanja ima režijske troškove niže od iznosa na koje im je navedena naknada priznata pa ga u cijelosti ne mogu iskoristiti, a kako se pričuva ne smatra troškovima stanovanja korisnici pričuvu moraju platiti samostalno jer su vlasnici nekretnine u kojoj žive. Predlaže se brisati stavak 3. članka 41. s obzirom da bi pravo na naknadu za troškove stanovanja trebalo biti uvjetovano i stambenim statusom, a ne samo činjenicom da je osoba korisnik zajamčene minimalne naknade (npr. korisnici zajamčene minimalne naknade žive u stambenom prostoru bez valjane pravne osnove ili beskućnici koji ostvaruju zajamčenu minimalnu naknadu, a nisu u prenoćištu ili prihvatilištu). Članak 43. Pojam, sadržaj rješenja naknade za ugroženog kupca energenata VAŽEĆI ČLANAK (1) Pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata priznaje se samcu ili kućanstvu koji ispunjavaju uvjete za stjecanje statusa ugroženog kupca, propisane propisima kojima se uređuje energetski sektor. (2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka priznaje se na zahtjev samca ili predstavnika kućanstva. (3) U rješenju kojim se korisniku priznaje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata utvrđuje se: 1. status ugroženog kupca 2. priznanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata u određenom iznosu odnosno određenje vrste i opsega prava koja pripadaju korisniku s obzirom na utvrđeni status i 3. određenje načina sudjelovanja u podmirenju troškova energije odnosno načina isplate naknade za ugroženog kupca energenata. (4) Ako je zbog promijenjenih okolnosti doneseno rješenje o smanjenju opsega prava ili o prestanku prava zbog prestanka statusa ugroženog kupca, Zavod je dužan, u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja, o tome izvijestiti operatora distribucijskog sustava i opskrbljivača ugroženog kupca. (5) Mjesečni iznos naknade za ugroženog kupca energenata, način sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade te postupanje Zavoda vezano za priznanje predmetne naknade uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva. PRIJEDLOG Budući da se Uredbom o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava popunjavaju praznine koje Zakon nije regulirao, a uredba ima snagu zakona, predlažemo da se člankom 43. Zakona razradi tko ima status ugroženog kupca. Stoga se predlaže da se u članku 43. Zakona doda novi stavak koji glasi: „Status ugroženog kupca može imati krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom pod uvjetom da: - je korisnik zajamčene minimalne naknade, - je član kućanstva koji je korisnik zajamčene minimalne naknade, - je korisnik osobne invalidnine, - živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine, - je korisnik prava na prava na doplatak za pomoć i njegu (u punom i smanjenom opsegu).“ Budući da Uredba nije prepoznala osobe s invaliditetom s težim oštećenjima, koje su zbog svog invaliditeta također u nepovoljnom socijalno ekonomskom položaju, predlažemo nadopunu Zakona da se zakonom utvrdi tko ima pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata. Članak 56. Opseg prava, iznos doplatka za pomoć i njegu VAŽEĆI ČLANAK (1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu. (2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona koji iznosi: 1. 120 % osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu 2. 84 % osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu. PRIJEDLOG Predlaže se u čl. 56. st. 2. povećanje iznosa u točkama 1. i 2. na način da se približe postotku od osnovice iznosa osobne invalidnine, koji iznosi 350% osnovice iz članka 22. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, na način da izmijenjeni članak 56. glasi: „(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu. (2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona koji iznosi: 1. 250 % osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu 2. 200 % osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu.“ S obzirom na inflaciju i uvećane troškove života u Republici Hrvatskoj te budući da se radi o osobama s invaliditetom s težim oštećenjem (drugi i treći stupanj invaliditeta) predlaže se priznati pravo na doplatak za pomoć i njegu u višem postotku, prema predloženom. Sa sadašnjim postotkom (120 % osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu i 84 % osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu) korisnici su u puno nepovoljnijem socijalno ekonomskom položaju od korisnika osobne invalidnine (350 % osnovice). Članak 58. Uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu VAŽEĆI ČLANAK (1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje se osobi iz članka 55. ovoga Zakona kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 57. točaka 1. i 2. ovoga Zakona. (2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu priznaje se osobi iz članka 55. ovoga Zakona kojoj je utvrđen drugi stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja ako prosječan mjesečni prihod samca ne prelazi iznos od 250 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona odnosno ako prosječan mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 200 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka. PRIJEDLOG Predlaže se u čl. 58. st. 2. brisati riječi: „ako prosječan mjesečni prihod samca ne prelazi iznos od 250 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona odnosno ako prosječan mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 200 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.“ S obzirom na inflaciju i uvećane troškove života u Republici Hrvatskoj i budući da se radi o osobama s invaliditetom s težim stupnjem oštećenja (drugi i treći stupanj invaliditeta prema propisima o vještačenju i metodologiji vještačenja) koji su također, kao i korisnici osobne invalidnine, zbog svog težeg invaliditeta u nepovoljnom socijalno ekonomskom položaju, predlaže se da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne uvjetuje cenzusom, kao što se pravo na osobnu invalidninu ne uvjetuje cenzusom, nego se priznaje svim osobama s invaliditetom i svoj djeci s teškoćama u razvoju kod kojih je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta. Članak 107. Korisnik usluge organiziranog stanovanja VAŽEĆI ČLANAK Pravo na uslugu organiziranog stanovanja priznaje se: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili mlađoj punoljetnoj osobi 2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju 3. djetetu stranom državljaninu bez pratnje ili bez državljanstva 4. djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom 5. osobi koja je bila korisnik prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja, a kojoj je potrebno osigurati stanovanje uz pomoć i potporu iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona dok za to traje potreba, a najduže do 26. godine života 6. funkcionalno ovisnoj osobi starije životne dobi koja ne može samostalno zadovoljavati svoje potrebe 7. osobi ovisnoj o alkoholu, drogama, kockanju ili drugim oblicima ovisnosti 8. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta koji nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može s djetetom ostati u obitelji 9. žrtvi obiteljskog nasilja 10. žrtvi trgovanja ljudima ili 11. beskućniku. PRIJEDLOG Predlaže se preispitati svrhovitost organiziranog stanovanja za osobe starije životne dobi s obzirom na kognitivne i zdravstvene promjene koje donosi starenje. U slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja korisnik organiziranog stanovanja više ne smije ostati u stambenoj jedinici, što ponovno iziskuje njegovo preseljenje i traženje adekvatnog smještaja, što u starijoj dobi nije jednostavno. Trenutno propisana odredba u čl. 107. st. 6. (za osobe starije životne dobi) ne ispunjava sadržaj usluge organiziranog stanovanja propisan u čl. 106. st.1. Stoga se predlaže utvrditi pravo starijoj osobi koja može samostalno zadovoljavati svoje potrebe. Članak 112. Usluga smještaja u kriznim situacijama VAŽEĆI ČLANAK (1) Krizne situacije su situacije u kojima je ugrožen život, zdravlje ili dobrobit osobe. (2) Pravo na uslugu smještaja u kriznim situacijama priznaje se: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi 2. djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju 3. djetetu koje se zatekne u skitnji 4. djetetu bez pratnje stranom državljaninu ili bez državljanstva 5. djetetu o kojem se roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća 6. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana koji nema stan odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji 7. žrtvi obiteljskog nasilja 8. žrtvi trgovanja ljudima 9. odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koja nema prebivalište ili boravište i nije u stanju brinuti se o sebi 10. odrasloj osobi kojoj je ugrožen život zbog bolesti, nemoći, ovisnosti, socijalne isključenosti ili drugih okolnosti ili 11. beskućniku. PRIJEDLOG Jasnije određivanje obveze jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave definirane člankom 291. stavka 3. odnosno usklađivanje i povezivanje navedene obveze s člankom 112. i člankom 113. Zakona o socijalnoj skrbi. Predlaže se u članak 112. uvrstiti da pravo na smještaj u kriznim situacijama imaju i obitelji s maloljetnom djecom. Također, predlaže se uvrstiti pravo na krizni smještaj u točci 10. na način da se doda nakon riječi odrasloj osobi „i starijoj osobi“. Članak 113. Trajanje usluge smještaja u kriznim situacijama VAŽEĆI ČLANAK (1) Pravo na uslugu smještaja u kriznim situacijama priznaje se korisniku dok se ne osiguraju uvjeti za njegov povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se usluga smještaja ne osigura na drugi način, a najdulje do šest mjeseci. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, usluga smještaja u kriznim situacijama može trajati do godinu dana ako se radi o: 1. djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi 2. djetetu o kojem roditelji privremeno nisu u mogućnosti skrbiti zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća 3. djetetu smještenom u udomiteljsku obitelj kojemu su potrebne tretmanske ili zdravstvene usluge koje nisu dostupne udomitelju 4. trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana koji nema stan odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog narušenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji 5. žrtvi obiteljskog nasilja 6. žrtvi trgovanja ljudima ili 7. beskućniku. PRIJEDLOG Jasnije određivanje obveze jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave definirane člankom 291. stavka 3. odnosno usklađivanje i povezivanje navedene obveze s člankom 112. i člankom 113. Zakona o socijalnoj skrbi. Predlaže se u članku 113. dodati: Iznimno od stavka 1. ovoga članka, usluga smještaja u kriznim situacijama može trajati dok traje ugoza za život, zdravlje i dobrobit osobe, a najduže do 24 mjeseci ako se radi o obitelji s maloljetnom djecom. Članak 169. Kontrola pružatelja usluga VAŽEĆI ČLANAK (1) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je za pružatelje socijalnih usluga kojima je donio rješenje o ispunjavanju mjerila najmanje jednom godišnje obavljati kontrolu ispunjavanja mjerila za pružanje socijalnih usluga utvrđenih rješenjem. (2) U slučaju osnovane sumnje na nastupanje nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih mjerila za pružanje usluge korisnicima, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je, bez odgode, o utvrđenim nepravilnostima obavijestiti Ministarstvo. (3) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je najmanje jednom godišnje organizirati edukacije stručnih radnika pružatelja usluga za koje je donio rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga. PRIJEDLOG Predlaže se stavak 1. članka 169. kako slijedi: Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb može za pružatelje socijalnih usluga kojima je donio rješenje o ispunjavanju mjerila sukladno potrebi obavljati kontrolu ispunjavanja mjerila za pružanje socijalnih usluga utvrđenih rješenjem. Provedenim kontrolama u proteklom razdoblju nad pružateljima socijalnih usluga nisu uočene bitne nepravilnosti vezano za smještajni kapacitet ili opremu/urednost prostora već manje nepravilnosti u smislu neažuriranih atesta što se može kontrolirati i na način da se od pružatelja socijalnih usluga godišnje traži dostava atesta. Stoga se predlaže ostaviti kao mogućnost obavljanja kontrole, a ne obvezu svake godine. Obveza jednogodišnje kontrole posebice ne ispunjava svrhu zbog relicenciranja svake tri godine kada se (ponovno) preispituju isti/svi propisani uvjeti. Nadalje, vezano za stavak 3. članka 169., potrebno je jasnije definirati ili da to bude razrađeno u provedbenom aktu, na koji način će biti osigurana financijska sredstva za organiziranje edukacija, koja vrsta edukacija se osigurava stručnjacima koji već aktivno pružaju socijalne usluge, kao i pitanje ujednačenosti kvalitete pruženih edukacija. Također, nije jasno vremensko određenje, je li riječ o trajnom sustavu educiranja, stručnog usavršavanja ili samo po potrebi? Članak 237. Prestanak pružanja socijalnih usluga PRIJEDLOG Pružatelju socijalne usluge kojem je rješenjem inspektora zabranjen rad ili naložen prekid pružanja usluga potrebno je ograničiti/zabraniti ponovno podnošenje zahtjeva za ispunjavanje mjerila za pružanje socijalnih usluga za koje mu je izrečena zabrana rada/prekid pružanja usluge. Također, predlažemo jasno propisati obvezu provedbe deložacije smještenih korisnika kod pružatelja socijalne usluge kojem se zabranjuje rad. Pružatelji socijalnih usluga koji imaju zabranu rada ili naložen prekid pružanja socijalnih usluga učestalo podnose zahtjeve za pružanje istih socijalnih usluga na istim adresama, neposredno nakon donesenog rješenja o zabrani rada ili usprkos rješenju o zabrani rada, nastavljaju s radom. | Nije prihvaćen | Komentar je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti u postupku cjelovite analize socijalnih naknada u pripremi izmjena Zakona o socijalnoj skrbi radi funkcionalnog objedinjavanja socijalnih naknada koje je prema Nacionalnom planu oporavka i otpornosti planirano u 2024. godini. S obzirom na to da su po svojoj prirodi sredstva pričuve doprinos i isključivo vlasništvo suvlasnika zgrade prijedlog se ne prihvaća. S obzirom na to da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kao socijalne naknade za podmirenje osnovnih životnih potreba priznaje socijalno najugroženijim građanima isto smatramo dovoljnim razlogom za priznavanje prava na troškove stanovanja. S obzirom na to da je Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava kao podzakonski akt donesena za provedbu Zakona o energiji isto nije moguće propisati Zakonom o socijalnoj skrbi. Komentar je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti prilikom pripreme zakona kojim će se urediti inkluzivni dodatak. Komentar je primljen na znanje i dodatno će se razmotriti prilikom pripreme zakona kojim će se urediti inkluzivni dodatak. Prijedlog se prihvaća u dijelu prava na smještaj u kriznim situacijama na način da se u članku 112. stavku 2. točki 9. i 10. riječ: „odrasloj“ briše. Komentar je primljen na znanje Prijedlog se prihvaća u dijelu zabrane rada ili prekida pružanja usluge na način da pružatelj socijalne usluge smještaja kojem je zabranjen rad ne smije nastaviti s pružanjem usluge smještaja niti podnijeti novi zahtjev za utvrđivanje ispunjenosti mjerila za pružanje socijalne usluge smještaja najmanje tri godine od dana pravomoćnosti rješenja o zabrani rada. Komentar je primljen na znanje. |
| 6 | Mario Dedic | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | poštovani Ana Dokmanić iCristian Vuger institut same zabilježbe nije donio nista dobro nego samo otimanje prava na vlasnistvo koje su sami korisnici imali godinama i sada prema danasnjem zakonu država zeli otimati pravo vlasnistva na jedinu nekretninu jer oćigledno nema dovoljno svojih nekretnina.Nadalje svaki korisnik socijalne pomoci je odustao od tog prava ne sto su imali i to malo sto im je drzava davala nego zato sto nemaju posao sto nemaju najosnovnija sredstva za život i sada još da svoju jedinu nekretninu moraju dati u ruke drzavi koja je duzna voditi računa o ljudima kojima je pomoc zaista potrebna,Nasljednici imaju prava na vlasnistvo nakon ostavinske rasprave te ujedno nisu dužni nista prema državi te ujedno pomažu svojim roditeljima.Stoga vas molim da se ne stvara negativna slika prema svakom korisniku ZMN i da se svakako ukine institut zabilježbe tj, da se zabilježba ne stavlja na jedinu nekretninu tražim od Ministarstva rada i socijalne politike da se takav članak izmjeni jer niko nezna kako je tim ljudima koji su sada prisiljeni da odustanu od prava iz sustava socijalne skrbi jer su prisiljeni zbog nekretnine zato molim još jednom da se ne podržava takva vrsta diskriminacije i samog instituta zabilježbe s poštovanjem. | Prihvaćen | Prijedlogom se redefinira institut zabilježbe u sustavu socijalne skrbi kako bi se otklonile administrativne prepreke za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu te olakšalo priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao osnovnu socijalnu naknadu |
| 7 | Ana Dokmanić | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | Poštovani, svakako skrećem pozornost vezano za članak Zakona koji se odnosi na zabilježbu da ostane na snazi, jer je donio pozitivan učinak te ističe načelo supsidijarnosti i načelo socijalne pravičnosti - pronalazak pomoći iz vlastitih mogućnosti i obitelji, a tek nakon toga pomoć iz sustava socijalne skrbi. Institut zabilježbe nije negativan, konačan i apsolutan - jer država ne otima nekretnine. Smatram pozitivnim stavljanje zabilježbe na sve nekretnine, te moj prijedlog je da se donese pravilnik kojim će se razraditi postupanje područnih ureda, točnije ujednačiti postupanja - u kojim slučajevima dolazi do otpisa duga, u kojim slučajevima dolazi do naknade štete, kada se zabilježba briše ili ne briše. Ukidanjem zabilježbe na nekretnine stvoriti će se prostor za manipulaciju i iskorištavanje sustava, na način da će se skrb za ranjive skupine u obitelji isključivo prebaciti na sustav, te će se rasteretiti obveznici uzdržavanja, točnije omogućiti će im se da postanu pasivniji u brizi za svoje članove obitelji. Nadalje, svi korisnici koji su odustali od zajamčene minimalne naknade ili usluge smještaja "radi zabilježbe", pronašli su drugačije rješenje što daje naslutiti da nisu ovisili o pomoći sustava. | Prihvaćen | Primjena Zakona ukazala je potrebu intervencije i u dijelu instituta povrata iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu kao i instituta zabilježbe u sustavu socijalne skrbi, koji se u slučaju priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu pokazao kao ozbiljna administrativna prepreka u priznavanju zajamčene minimalne naknade kao osnovne socijalne naknade koja se priznaje radi podmirenja osnovnih životnih potreba Napuštanjem obveze povrata isplaćenih iznosa na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu i brisanjem upisa zabilježbe olakšava se priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao osnovnu socijalnu naknadu kao i na prava na uslugu smješta i organizirano stanovanje, redefiniranjem instituta zabilježbe u sustavu socijalne skrbi |
| 8 | DARIA KLJAK | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | Poštovani, Obzirom kako se za 1. srpnja 2023. planira stupanje na snagu Zakona o osobnoj asistenciji kada se planira edukacija stručnjaka koji će navedeni posao i obavljati. Smatram da je neophodna edukacija/ upoznavanje dionika koji će po navedenim odredbama morati i postupati. ? | Prihvaćen | Komentar je primljen na znanje |
| 9 | Cristian Vuger | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | Poštovani, Neovisno o medijskom pritisku u praksi se je pokazalo kako je odredba o zabilježbi nad jedinom nekretninom donijela više pozitivnih nego negativnih stvari. Budući pravni nasljednici nekretnina korisnika su se aktivirali te počeli pružati potrebnu pomoć i njegu kao obveznici uzdržavanja, što su prije izbjegavali činiti. Ukoliko se odredba vrati na staro, kako je bila prije Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22), dio korisnika će se vratiti u sustav, a sama djeca (a i ostali pravni nasljednici) će se ponovno pasivizirati. Prijedlog je da odredba ostane na snazi. | Nije prihvaćen | Primjena Zakona ukazala je potrebu intervencije i u dijelu instituta povrata iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu kao i instituta zabilježbe u sustavu socijalne skrbi, koji se u slučaju priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu pokazao kao ozbiljna administrativna prepreka u priznavanju zajamčene minimalne naknade kao osnovne socijalne naknade koja se priznaje radi podmirenja osnovnih životnih potreba Napuštanjem obveze povrata isplaćenih iznosa na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu i brisanjem upisa zabilježbe olakšava se priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao osnovnu socijalnu naknadu kao i na prava na uslugu smješta i organizirano stanovanje, redefiniranjem instituta zabilježbe u sustavu socijalne skrbi |
| 10 | Mario Dedic | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE , Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi | Poštovani nakon pritiska samih građana i novinara napokon krećete u izmjenu Zakona o socijalnoj skrbi gdje će se maknuti odredba članka 293 vezano za zabiljžbu na jedinu nekretninu samog korisnika ZMN.Predlaže se što hitnije donošenje izmjene samog zakona jer je jasno vidljivo da je puno korisnika odustalo od ZMN ,ili jednostavno su bili prisiljeni pristati na takvu odluku kako ne bi izgubili pravo na ZMN.Moj prijedlog glasi što hitnije donošenje novog Zakona o socijalnoj skrbi,te jasno provjeriti koliko je korisnika odustalo od ZMN te poduzeti korake i pozvati sve te korisnike po centrima kako bih si takvi građani napravili ponovno novi zahtjev za ZMN i da im se odobri po hitnom postupku bez odgađanja. | Prihvaćen | Prijedlogom se redefinira institut zabilježbe u sustavu socijalne skrbi kako bi se otklonile administrativne prepreke za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu te olakšalo priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao osnovnu socijalnu naknadu |
| 11 | UDRUGA ZA PRUŽANJE SOCIJALNIH USLUGA I USLUGA STRUČNIH RADNIKA SVI ZAJEDNO | PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE | Na dan 28. veljače 2023. ukupno je 46 450 korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu. 30 posto ili više od ove brojke su radno sposobni mladi ljudi , prijavljeni na zavod za zapošljavanje i odbijaju poslove , imaju dječje doplatke , socijalne trgovine, pomoć od županije , smanjen trošak vrtićkih usluga jer su" socijalno ugroženi" , potpore za energente, jednokrtatne novčane pomoći .... kad se to sve uzme u obzir imaju prihode i pomoć veće od većine zaposlenih, i naravno da je to na trošak Države tj. nas zaposlenih. Svakako napraviti reviziju , uvrstiti Zakon za takve skupine ili u Zavod za zapošljavanje vremenski period za tržište rada , te taj novac dati potrebitijima npr. djecu s poteškoćama u razvoju ili ranjive skupine , starije i bolesne itd..... Postoje u sustavu osobe koje koriste ova prava a radno su sposobni. Govorimo isključivo o mlađoj nezaposlenoj populaciji koja je radno sposobna da nas nebi shvatili krivo. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |