Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Strategije sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Politiscope 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Potrebno je navesti potrebu donošenja etičkog akta za članove vlade te uspostavu neovisnog provedbenog tijela, kako bi se članove vlade potaknulo na deklariranje sukoba interesa čim se u takvoj situaciji nađu te im omogućilo uvodno i povjerljivo savjetovanje o etičkim dilemama. Prihvaćen Nacrt prijedloga Strategije prepoznaje važnost jačanja etičkih standarda nositelja vlasti na lokalnoj, područnoj i središnjoj razini, a što uključuje i dužnosnike izvršne vlasti. U skladu s tim, Nacrt prijedloga već navodi potrebu donošenja etičkih kodeksa javnih dužnosnika kao preventivnog instrumenta izgradnje kulture integriteta s ciljem povećanja povjerenja javnosti u obavljanje javnih dužnosti. Slijedom navedenog, etička načela sukladno kojima su se obvezni ponašati članovi Vlade kao i definiranje ovlasti tijela nadležnih za njihovu primjenu i praćenje bit će regulirana etičkim kodeksom za državne dužnosnike izvršne vlasti.
2 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Donacije, sponzorstva i oglašavanje u medijima, osobito na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini, često su osnovna poluga zarobljavanja javnih interesa u korist privatnih. Korisna mjera bila bi uspostava i javna objava Registra svih donacija, sponzorstava i plaćenih objava u medijima. Ovakva mjera podrazumijeva obvezivanje svih javnopravnih tijela i trgovačkih društava u kojima država ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju udjele u vlasništvu ili upravljačka prava na objavu podataka i dokumentacije o donacijama, sponzorstvima i plaćenim oglasima u jedinstvenom javno dostupnom Registru. Nije prihvaćen Predmetno područje uređeno je Zakonom o fiskalnoj odgovornosti („Narodne novine“, broj 111/18), odnosno Uredbom o sastavljanju i predaji Izjave o fiskalnoj odgovornosti i izvještaja o primjeni fiskalnih pravila („Narodne novine“, broj 95/19) u kojima je propisana obveza nadležnih ministarstava i trgovačkih društava da vode evidenciju o dodijeljenim sponzorstvima i donacijama ili drugim pomoćima, uključujući popis korisnika i visinu iznosa te obvezu objave informacija o istima na mrežnoj stranici na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku. Prilog 2.b navedene Uredbe - „Upitnik o fiskalnoj odgovornosti za trgovačka društva i druge pravne osobe utvrđene u Registru trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti“, u području „Transparentnost“ navodi kao pitanje sljedeće: 43.3. „Na mrežnoj stranici na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljene su informacije o dodijeljenim bespovratnim sredstvima, sponzorstvima, donacijama ili drugim pomoćima, uključujući popis korisnika i visinu iznosa.“ Kao referenca na odgovor traži se poveznica na mrežnu stranicu, gdje je isto objavljeno. Također se ističe da je Zakonom o fiskalnoj odgovornosti propisano da predsjednici uprava trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske ili nekog državnog tijela kao i čelnici drugih pravnih osoba kojima je osnivač Republika Hrvatska ili državno tijelo dostavljaju Izjavu o fiskalnoj odgovornosti i druge propisane akte nadležnom ministarstvu, radi provjere njihova sadržaja. Nadalje, predsjednici uprave trgovačkih društava u vlasništvu jedne jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i čelnici drugih pravnih osoba kojima je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Izjavu o fiskalnoj odgovornosti i ostale propisane akte dostavljaju nadležnoj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi provjere njihova sadržaja. Uzimajući u obzir navedeno, smatramo kako je u okviru postojećih propisa u predmetnom području postignut visok stupanj transparentnosti te učinkovit sustav kontrola nadležnih JLP(R)S, nadležnih ministarstava te Ministarstva financija.
3 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Na žalost, i ova Strategija suzbijanja korupcije kao i prethodna, pretjerani naglasak daje na etiku i izgradnju integriteta, uz zapostavljanje ostalih segmenata koji su nužni da bi etička načela djelovanja mogla ispuniti svoju svrhu. Primjerice, i nadalje izostaje svijest o nužnosti uvođenja jednostavnih, a važnih preventivnih pravila, kao što su to primjerice, zabrane stupanja u poslovne odnose. Postojeći sustav zabrana i ograničenja ostavlja širok prostor bujanju klijentelizma i korupcije jer se odnosi samo na ono tijelo u kojem dužnosnik obnaša javnu dužnost. U novom normativnom uređenju, nužno je zabraniti sklapanje poslova između svih tvrtki koje su povezane sa osobom koja obnaša javnu dužnost, sa svim tvrtkama i drugim pravnim osobama u odnosu na koje osoba koja obnaša javnu dužnosti ima mogućnost utjecaja. Primjerice, tvrtka povezana sa ministrom ne može sklapati poslove sa trgovačkim društvima koja su u državnom vlasništvu, a u nadležnosti su tog ministra kao čelnika resornog ministarstva. Za članove uprava i nadzornih odbora trgovačkih društava u javnopravnom vlasništvu, nužno je propisati zabranu stupanja u poslovne odnose njihovih privatnih tvrtki ili tvrtki njihovih obitelji sa svim povezanim trgovačkim društvima. Na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nužno je propisati zabranu stupanja u poslovne odnose između tvrtki u vlasništvu članova uprava i nadzornih odbora sa svim ostalim drugim pravnim osobama u vlasništvu iste jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, kako ne bi dolazilo do uvjetovanja donošenja određenih odluka sa dobivanjem poslova u drugim pravnim osobama. Nije prihvaćen U tijeku je postupak izrade novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Tijekom izrade novog Zakona raspravljat će se, među ostalim i ograničenjima poslovanja obveznika Zakona, kao i o svemu što Radna skupina smatra relevantnim za unaprjeđenje okvira za upravljanje sukobom interesa.
4 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa U jedinicama lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave važno je propisati etička pravila i pravila o sprječavanju sukoba interesa koja obvezuju članove predstavničkih tijela (općinske i gradske vijećnike, članove županijskih skupština), tim više što ova skupina obnašatelja javnih dužnosti trenutno nije obuhvaćena Zakonom o sprječavanju sukoba interesa niti nadležnošću Povjerenstva te ne podliježe preventivnom nadzoru iako je u nadležnosti predstavničkih tijela donošenje brojnih važnih javnopravnih odluka, kao što je to primjerice usvajanje prostornih planova uređenja. Iskustvo pokazuje da članovi predstavničkih tijela u županijama, gradovima i općinama učestalo odlučuju o pitanjima s kojima su izravno interesno povezani, primjerice, kod donošenja prostornih planova uređenja u odnosu na nekretninu u njihovom vlasništvu ili vlasništvu povezanih osoba, prilikom usvajanja proračuna ili odobravanja stupanja u poslovne odnose u okolnostima u kojima su njihove tvrtke stjecatelji sredstava, pri dodjeli zakupa ili najma, koncesija, provođenja različitih izbora ili imenovanja, dodjele donacija, sponzorstava ili sredstva udrugama u kojima su vijećnici članovi ili u tim udrugama obavljaju izvršne ili neke druge funkcije. Mogućnost iskorištavanja obavljanja dužnosti člana predstavničkog tijela u jedinici lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, tim je veća, što je broj jedinica veći. Razmrvljenost lokalne i područne (regionalne) samouprave značajno utječe na bliskost i isprepletenost veza koje negativno mogu utjecati na objektivnost i nepristranost u obnašanju javne dužnosti. Članovi predstavničkih tijela ne moraju nužno imati sve obaveze kao i ostali dužnosnici, ali moraju biti obuhvaćeni jasnim pravilima, ograničenjima i zabranama koje trenutno ne postoje i mogućnosti da im se za utvrđene povrede izriču sankcije kao i da se utvrđuje ništetnost određenih pravnih poslova i nalaže pokretanje postupka naknade štete za javnopravno tijelo. Nije prihvaćen U tijeku je postupak izrade novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Tijekom izrade novog Zakona raspravlja se, među ostalim i o proširenju kruga obveznika Zakona, kao i o svemu što Radna skupina smatra relevantnim za unaprjeđenje okvira za upravljanje sukobom interesa. Potrebno je reći kako Nacrt prijedloga Strategije u kontekstu potrebe jačanja okvira za upravljanje sukobom interesa ističe potrebu za donošenjem kodeksa ponašanja članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te uvođenja obveze prijavljivanja poslovnih odnosa članova predstavničkih tijela na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini.
5 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Unatoč političkim pritiscima na provedbu postojećeg zakonodavstva iz nadležnosti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u dijelu koji se odnosi na povredu etike, odnosno načela djelovanja, kao i situaciji koja je nastala kao posljedica odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te potom i niza odluka upravnih sudova koji su nakon višegodišnje jedinstvene prakse dijametralno promijenili stavove te osporili pravo i nadležnost Povjerenstva da o povredama načela odlučuje, utvrđivanje etičkih povreda mora se afirmirati kao jedna od najvažnijih zadaća i ovlasti tog tijela. Do sada izgrađeni standardi i pravna tumačenja mogu poslužiti i kao poticaj i orijentir drugim tijelima kojima je dodijeljena slična zadaća, primjerice etičkim povjerenstvima za suce i državne odvjetnike. Predmetima koji se odnose na visokopozicionirane dužnosnike, potrebno je posvetiti dodatnu pažnju jer se u takvim predmetima politički pritisci i opstrukcije učestalije pojavljuju. U cilju zaštite tijela od političkih pritisaka kao i jačanja neovisnosti i učinkovitosti tijela koje provodi postupak, nužno je propisati jasne rokove postupanja kao i obavezu izvještavanja javnosti o tijeku postupka u određenim intervalima, kako bi se na taj način spriječilo odugovlačenje. Etičke norme mogu se afirmirati u društvu samo ako nadležna tijela provode postupke u kojima se izriče jasna javna i institucionalna osuda za neetično postupanje. Strategija suzbijanja korupcije trebala je jasno uputiti na izmjene zakona u pravcu davanja većih ovlasti nadležnim tijelima za izricanje osuda zbog povreda etičkih normi i načela djelovanja, uključujući mogućnosti izricanja sankcija. Nije prihvaćen U tijeku je postupak izrade novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Tijekom izrade novog Zakona raspravljat će se, među ostalim i o položaju i radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kao i o svemu što Radna skupina smatra relevantnim za unaprjeđenje okvira za upravljanje sukobom interesa.
6 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Umjesto načelnih preporuka o usvajanju etičkih normi, Strategija suzbijanja korupcije trebala bi predvidjeti uvođenje jasne obveze za sva javnopravna, usvajanja internih etičkih normi i planova integriteta, odnosno pravilnika o sprječavanju sukoba interesa uz savjetodavnu i nadzornu ulogu Ureda za prevenciju korupcije koji bi se formirao umjesto postojećeg Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, kako bi se ujednačila pravila i standardi i osiguralo njihovo provođenje i izricanje sankcija za utvrđenu povredu. Nije prihvaćen Što se tiče formiranja institucionalnih okvira u ovom području, može se primijetiti kako nema isključivo jednog određenog načina koji bi jamčio njegovu učinkovitost. Različite države preuzimaju različite modele formiranja antikorupcijskih mehanizama, od centraliziranih s jednim središnjim tijelom koje obavlja poslove u svim represivnim i preventivnim područjima antikorupcijske politike do decentraliziranih koji podrazumijevaju više specijaliziranih tijela s različitim opsezima nadležnosti u pojedinim područjima preventivnih politika te zasebnih represivnih tijela. U okviru izgradnje institucionalnog okvira, RH se odlučila za decentralizirani model za koji smatramo da je u ovom trenutku adekvatan. Hrvatska nema jednu centralnu instituciju za borbu protiv korupcije, već ima mrežu nadležnih institucija koje djeluju u području formiranja antikorupcijske politike, području represije te u posebnim područjima u okviru prevencije korupcije. Što se tiče neovisnosti u radu, većina tijela koja djeluju u ovom području su neovisna državna tijela. Tijelo koje djeluje u formiranju i provedbi nacionalne politike je dio izvršne vlasti. No, unatoč postojanju potrebnog okvira za učinkovitu borbu protiv korupcije u javnom sektoru te umreženosti državnih tijela čime se pridonosi oblikovanju antikorupcijskih politika u svim granama vlasti, u normativnom i institucionalnom okviru za borbu protiv korupcije postoji prostor i potreba za daljnjim unaprjeđenjima. U ovom kontekstu Strategija stoga planira jačanje administrativnih i financijskih kapaciteta te suradnje tijela javne vlasti zaduženih za borbu protiv korupcije. Nadalje, Nacrt prijedloga Strategije prepoznaje važnost jačanja etičke infrastrukture u javnom sektoru. Slijedom toga, isti definira mjere jačanja etičkih standarda službenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, nositelja vlasti na lokalnoj, područnoj i središnjoj razini, pravosudnih dužnosnika kao i jačanja etičke infrastrukture za državne službenike, posebno policijske službenike te službenike Carinske i Porezne uprave. Definirane mjere temelj su izradi budućih akcijskih planova koji će sadržavati konkretne aktivnosti za upravljanje korupcijskim rizicima u okviru prethodno strateški određenih posebnih ciljeva i mjera u pojedinim sektorskim prioritetnim područjima.
7 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Puno koruptivnih praksi proizlazi iz manjkavih zakona. Velik broj osoba koje donose odluke ili provode neki propis, ili imaju bitnu ulogu u određenim procedurama i postupcima nisu obuhvaćene nadležnošću bilo kojeg tijela koje bi provjeravalo jesu li u sukobu interesa odnosno jesu li na donesenu odluku utjecali privatni interesi koji su u suprotnosti s javnim. Na temelju iskustava Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u predmetima u kojima su podnesene prijave odbačene zbog nenadležnosti, kao i na temelju iskustava drugih tijela koja nisu postupala u određenim slučajevima zbog toga što prijavljen slučaj nije bio obuhvaćen njihovom nadležnošću, proizlazi da je nužno umjesto postojećeg Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, uspostaviti, novo, jače tijelo – Ured za prevenciju korupcije. U odnosu na postojeće Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, novi Ured za prevenciju korupcije imao bi značajno širi djelokrug rada i nadležnosti, u smislu osoba koje su obuhvaćene ovlastima tog tijela, kao i nove zadaće koje u postojećem institucionalnom i normativnom okviru nitko ne provodi. Nije prihvaćen Što se tiče formiranja institucionalnih okvira u ovom području može se primijetiti kako nema isključivo jednog određenog načina koji bi jamčio njegovu učinkovitost. Različite države preuzimaju različite modele formiranja antikorupcijskih mehanizama, od centraliziranih s jednim središnjim tijelom koje obavlja poslove u svim represivnim i preventivnim područjima antikorupcijske politike do decentraliziranih koji podrazumijevaju više specijaliziranih tijela s različitim opsezima nadležnosti u pojedinim područjima preventivnih politika te zasebnih represivnih tijela. U okviru izgradnje institucionalnog okvira RH se odlučila za decentralizirani model za koji smatramo da je u ovom trenutku adekvatan. Hrvatska nema jednu centralnu instituciju za borbu protiv korupcije, već ima mrežu nadležnih institucija koje djeluju u području formiranja antikorupcijske politike, području represije te posebnim područjima u okviru prevencije korupcije. Što se tiče neovisnosti u radu, većina tijela koje djeluju u ovom području su neovisna državna tijela. Tijelo koje djeluje u formiranju i provedbi nacionalne politike je dio izvršne vlasti. No, unatoč postojanju potrebnog okvira za učinkovitu borbu protiv korupcije u javnom sektoru te umreženosti državnih tijela čime se pridonosi oblikovanju antikorupcijskih politika u svim granama vlasti, u normativnom i institucionalnom okviru za borbu protiv korupcije postoji prostor i potreba za daljnjim unaprjeđenjima. U ovom kontekstu Strategija stoga planira jačanje administrativnih i financijskih kapaciteta te suradnje tijela javne vlasti zaduženih za borbu protiv korupcije
8 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Imovina obnašatelja javnih dužnosti ne nalazi se samo unutar granica jedne države, stoga je za potrebe učinkovitog provođenja anti-korupcijskih programa potrebno uspostavljati i trajno jačati izravnu suradnju kontrolnih i nadzornih tijela različitih država. Strategijom suzbijanja korupcije trebalo bi se stoga preuzeti obveza pridruživanja međudržavnom sporazumu poput onog kojeg je uspostavio Regional Anticorruption Initiative, ili nekom drugom po smislu i sadržaju istovjetnom međunarodnom sporazumu koji predviđa mogućnost razmjene podataka o imovini koja se nalazi u inozemstvu za osobe koje podliježu provjeri imovinskog stanja, izravno između nacionalnih tijela koja provode provjere imovinskih kartica za svoje državljane. Nije prihvaćen U odnosu na predmetni Sporazum RAI-a koji predviđa mogućnost razmjene podataka o imovini koja se nalazi u inozemstvu, ističemo kako komunikacija Europske komisije iz 2018. godine o politici proširenja EU prepoznaje napore za postizanje dogovora o regionalnom instrumentu za razmjenu podataka o imovini i sukobu interesa koji bi mogli doprinijeti poboljšanju rezultata rješavanja slučajeva korupcije u zemljama regije Zapadnog Balkana, ali s obzirom na namjeru sklapanja navedenog Sporazuma između država članice EU te država članica koje nisu članice EU, skreće pozornost na sljedeće pravne prijepore. Prema članku 3. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i sudsku praksu Suda Europske unije, države članice moraju se suzdržati od preuzimanja međunarodnih obveza, koje bi mogle ugroziti ujednačenu i dosljednu primjena prava Unije i pravilno funkcioniranje sustava uspostavljenog time. Europska unija već je donijela zakonodavne mjere koje uglavnom obuhvaćaju pitanja uređena nacrtom Ugovora.
9 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Sukladno postojećem zakonodavstvu, na temelju podataka iz imovinskih kartica mogu se otkriti povrede propisanih administrativnih pravila koja se na određenu dužnost odnose, no imovinske kartice, u sustavu kakav imamo danas, same po sebi ne služe otkrivanju korupcije ili nesklada / nerazmjera u imovinskom stanju, niti se na temelju imovinskih kartica utvrđuje porijeklo ili (ne)zakonitost stjecanja imovine. Tijela koja provode provjere imovinskih kartica ne surađuju međusobno u razmjeni znanja i iskustava u cilju eventualnog otkrivanja korupcije, niti postoji sustav suradnje između različitih državnih tijela s ciljem povezivanja nadležnosti u radu na konkretnom predmetu. U Zakonu o sprječavanju sukoba interesa nije propisana obveza podnošenja kaznene prijave ukoliko iz postupka provjere imovinskih kartica proizlazi osnovana sumnja da se radi o imovini koja nije stečena zakonito, tim više što iz podataka do kojih Povjerenstvo može doći u postupku provjere ne proizlaze sva relevantna saznanja o mogućem počinjenju kaznenog djela koja bi bila potrebna za podnošenje kaznene prijave. Nužno je u slučaju sumnje o izvorima i načinu stjecanja imovine popisati obvezu upućivanja predmeta na Poreznu upravu radi provođenja posebnog poreznog nadzora, kao i obvezu Porezne uprave da nadzor provede u propisanom roku te da o tome obavijesti tijelo koje je zaduženo za provjeru imovinskih kartica. U zakone treba uvesti obvezu svih državnih tijela, primjerice Ureda za sprječavanje pranja novca, PNUSKOK-a, USKOK-a i DORH-a, Porezne uprave i drugih tijela koja provode istrage ili nadzor, da tijelima koja provode provjere imovinskih kartica samoinicijativno dostavljaju saznanja, podatke i dokumentaciju stečenu u provođenju postupka iz njihove nadležnosti, a koje bi mogle biti od interesa i utjecaja na postupke iz nadležnosti tijela koja provode kontrolu imovinskih kartica, kao i održavanje periodičnih sastanaka na kojima se raspravlja o mogućnostima i planovima konkretne međuinstitucionalne suradnje. U praksi suradnja postoji sa represivnim tijelima, no sustav proaktivnog dojavljivanja informacija nije u dovoljnoj mjeri razvijen sa tijelima koja djeluju u preventivnoj sferi, stoga su u tom dijelu potrebne jače zakonodavne intervencije. Informatičkim povezivanjem baza podataka s kojima raspolažu različita državna tijela stvoreni su uvjeti za izravnu provjeru sadržaja imovinskih kartica i neposredno dohvaćanje potrebnih dokaza za utvrđivanje povreda, no i nadalje ne postoji sustavna, kontinuirana analiza korištenjem informatičkih algoritama, odnosno sustav provjera imovinskih kartica još uvijek se u praksi ne provodi u punoj mjeri, pa time niti ne može postići svoju svrhu. Nije prihvaćen U odluci Ustavnog suda 2715, 7. studenog 2012. godine navedeno je kako ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivim zakonsko rješenje o ovlastima Povjerenstva da ocjenjuje je li dužnosnik opravdao ili nije opravdao »nesklad ili nerazmjer« između prijavljene imovine iz podnesenog izvješća dužnosnika i stanja njegove imovine kako proizlazi iz podataka koje je Povjerenstvo pribavilo od Porezne uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske. Prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa (“Narodne novine” br. 26/11, 12/12, 126/12, 48/13, 57/15, 98/19, dalje: ZSSI)) pretpostavlja se, naime, da je dužnosnik izvršio svoju obvezu da u roku dostavi Povjerenstvu pisano očitovanje odnosno da priloži odgovarajuće »dokaze« potrebne za usklađivanje prijavljene s utvrđenom imovinom. Međutim, iz spornih odredaba dalje proizlazi da je samo Povjerenstvo ocijenilo kako to očitovanje odnosno ti »dokazi« jesu opravdali (članak 26. stavak 3.) odnosno nisu opravdali (članak 27.) utvrđeni »nesklad ili nerazmjer« između podataka o imovini koju je dužnosnik prijavio u izvješću i podataka koje je pribavilo samo Povjerenstvo »od Porezne uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske« (članak 24. ZSSI). Ustavni sud upozorava da se tako formuliranim zakonskim odredbama otvara neprihvatljivo područje arbitrarnosti u postupanju Povjerenstva. Razlika između podataka navedenih u izvješću i podataka Porezne uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske može proizlaziti i iz načina na koji se prikupljaju, obrađuju, sistematiziraju, prezentiraju i/ili tumače pojedini podaci i ne mora uvijek značiti »nesklad ili nerazmjer« koji bi automatski značio i povredu ZSSI-ja. Drugačije rečeno, Povjerenstvo nije tijelo specijalizirano u poreznim, financijskim, knjigovodstvenim i računovodstvenim poslovima da bi moglo donositi konačne odluke o tome je li dužnosnik opravdao ili nije opravdao razliku između podataka navedenih u izvješću i podataka Porezne uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske i znači li ta razlika ujedno i »nesklad ili nerazmjer« zbog kojeg je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere. Povjerenstvo nije tijelo kvalificirano za davanje stručne ocjene o tome. Zakonske odredbe u tom pitanju stoga ne osiguravaju dovoljan stupanj pravne sigurnosti i otvaraju mogućnost arbitrarnih ocjena pa nisu suglasne sa zahtjevima koje postavlja načelo vladavine prava (članak 3. Ustava). Nadalje, davanjem ovlasti Povjerenstvu za traženje provođenja postupka poreznog nadzora nad pojedinim osobama na temelju pretpostavljenog nerazmjera između prijavljenih prihoda i imovine stečene za vrijeme trajanja mandata narušilo bi se načelo odabira poreznih obveznika za porezni nadzor. Također, objava rezultata poreznog nadzora bila bi suprotna odredbi članka 8. Općeg poreznog zakona koji propisuje da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Obveza čuvanja porezne tajne odnosi se na sve službene osobe poreznog tijela, vještake i druge osobe koje su uključene u porezni postupak. Što se tiče suradnje tijela, prijedlog Nacrta Strategije predviđa i mjere jačanja suradnje tijela koja djeluju u antikorupcijskom aparatu te će se u budućim akcijskim planovima definirati konkretne aktivnosti u navedenom kontekstu (Mjera Jačanje kapaciteta tijela represivnog aparata u području borbe protiv korupcije, Mjera Unaprjeđenja antikorupcijskih mehanizama u radu policije). Što se tiče dostavljanja podataka, zakoni koji reguliraju navedeno već određuju obvezu dostavljanja podataka tijelima koja vrše provedbu (primjerice ZSSI čl.8.st.13) Osim toga, nije razvidna svrha proaktivnosti s obzirom da Povjerenstvo direktno dohvaća relevatne podatke nadležnih tijela, postupa i na temelju prijava kao i napisa u sredstvima priopćavanja. Također, potrebno je navesti kako su u cilju jačanja sustava provjere imovinskih kartica u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti predviđene mjere koje će dodatno ojačavanje postojećih informatičkih rješenja POSI-a, DSV-a i DOV-a.
10 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Izvješća o radu za proteklu godinu kojeg podnose različita državna tijela, uglavnom Hrvatskom saboru, važan su dio informacija i saznanja o tome kakav je učinak pojedinih zakonodavnih rješenja koje Hrvatski sabor kao zakonodavno tijelo donosi i kakvi se problemi, trendovi i tendencije pojavljuju u praksi. Prije raspravljanja njima u Hrvatskom saboru, ista se upućuju Vladi na dostavljanje mišljenja. Na žalost, glavnina rasprava o tim izvješćima usmjerena je na ocjenu rada samog tijela koje je izvješće podnijelo, a ne na analizu koja bi mogla poslužiti kao povod za daljnje zakonodavne intervencije ili kao povod za poduzimanje drugih mjera kako bi se adresirali oni problemi na koje podnesena izvješća često ukazuju. Izvješća jednog tijela se često nadovezuju na rad drugih, na što je prilikom njihovog razmatranja nužno obratiti posebnu pažnju. Kada bi se uvažavali argumenti na koje različita državna tijela kao podnositelji izvješća ukazuju, na vrijeme bi se otklonile zapreke uspješnoj borbi protiv korupcije. Za definiranje načina na koji bi se mogao i trebao unaprijediti okvir za borbu protiv korupcije, bilo bi korisno kada bi se propisala obveza radih tijela Hrvatskog sabora i Vlade da u određenom roku rasprave probleme na koja ukazuju nadležna državna tijela u svojim izvješćima koja podnose izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti u cilju pronalaženja rješenja, putem predlaganja potrebnih izmjena zakona ili poduzimanja drugih mjera. Iskustvo pokazuje da godinama upravo tijela koja se navode pod točkom 1.1. podnose Izvješća čiji sadržaj Hrvatski sabor ignorira. Primjerice, problemi na koje u svojim Izvješćima ukazuje DORH, ukazujući na neadekvatne uvjete rada, zastarjeli vozni park, pa i na sporne procesne odredbe u zakonima, u nekoliko uzastopnih godina su isti, no unatoč tome, niti Vlada, niti resorno ministarstvo, niti Hrvatski sabor po tom pitanju ne poduzimaju ništa. Igoniranje Povjerenstva za sukob interesa proizlazi iz činjenice da njihova nisu raspravljena Izvješća podnesena za 2018., 2019. i 2020. godinu. Nije prihvaćen Smatramo kako za predloženu mjeru nije u dovoljnoj mjeri obrazložen antikorupcijski učinak te da ista ne odgovara planiranom sadržaju i svrsi predmetne Strategije, odnosno kako je potrebu i mogućnost njezine implementacije potrebno razmatrati u okviru postupaka formiranja dokumenata, propisa ili politika za regulaciju organizacije rada tijela zakonodavne i izvršne vlasti.
11 Dalija Orešković 1.UVOD, 5.5.Odabir prioritetnih područja i usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine Osim loše detekcije korupcijskih rizika, osnovni problem svih Strategija i pratećih Akcijskih planova do sada je taj što je prilikom osmišljavanja institucija koje sudjeluju u borbi protiv korupcije izostalo strateško planiranje. Sveobuhvatan antikorupcijski sustav ima nekoliko komponenti. Prije svega, ustavnom uređeni odnos između različitih grana i nositelja vlasti mora održavati sustav uzajamnih kočnica i ravnoteža kao i smislenu suradnju. Nedorečene i nerazrađene ovlasti predsjednika republike u odnosu na ovlasti i odgovornosti Vlade, predstavljaju prepreku za uspostavu funkcionalne demokracije. Ukoliko za nositelje vlasti ne postoje jasna pravila, obaveze, ovlasti i ograničena, nema niti provođenja demokratske kontrole radi utvrđivanja njihove pravne i političke odgovornosti. Zbog toga je nužno da se u Strategiji suzbijanja korupcije ukaže i na potrebne izmjene Ustava Republike Hrvatske. Korupciju je teško otkriti, a još teže uspješno procesuirati i sankcionirati te vratiti otuđena sredstva u javni proračun, stoga se ključ uspjeha sve više oslanja na prevenciju korupcije i na transparentnost. Dobro osmišljena prevencija korupcije podrazumijeva izgrađen institucionalan i zakonodavni okvir u kojem je mogućnost pojave korupcije svedena na najmanju moguću mjeru i u okviru kojeg se izgrađuje kultura odgovornosti, etike i integriteta kod osoba koje obavljaju javne dužnosti. U okviru prevencije, utvrđuju se i izriču javne osude i sankcije za one povrede koje predstavljaju povredu uspostavljenog sustava etičkih vrijednosti ili administrativnih pravila čije je poštivanje osmišljeno kao dio sustava ranog upozorenja na mogućnost pojave koruptivnih rizika ili na nepravilno postupanje u onim situacijama u kojima postoji rizik od pojave korupcije. U sustavu prevencije nužno je ustaviti jače ovlasti preventivnih, nadzirnih i kontrolnih tijela i uspostaviti suradnju između različitih institucija čije se ovlasti nadopunjuju. Upravo je jačanje ovlasti i snažnije sankcioniranje u području prevencije korupcije i sprječavanja sukoba interesa izostalo u konceptu ove Strategije. Protiv pojavnih oblika korupcije koji nisu spriječeni prevencijom, nužno je uspostaviti učinkovitu represiju koja se temelji na neovisnom i nepristranom pravosuđu. Probleme iz kojih proizlazi loša javna percepcija o učinkovitosti i neovisnosti pravosuđa, nacrt ove Strategije ne adresira, niti predlaže mjere i rješenja za ključna pitanja. U dosadašnjem pristupu, antikorupcijske politike promatrale su se prije svega kao dio reformi u području pravosuđa. Do sada se u okviru Strategija suzbijanja korupcije nije sagledavalo na koji način postojeći državni ustroj, prije svega teritorijalna organizacija, a potom i izborni sustav te kroj izbornih jedinica, utječu ili mogu utjecati na pojavljivanje i raširenost korupcije. Preveliki broj i razmrvljenost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s jedne strane, te postojeće izborno zakonodavstvo s druge, stvaraju plodno tlo i utječu na kapilarnu raširenost korupcije na svim razinama, stoga bi se Strategijom suzbijanja korupcije nužno morale preuzeti obveze rješavanja ove problematike, s ciljem smanjivanja koruptivnih rizika. Nije prihvaćen Prethodni strateški dokument za razdoblje od 2015. do 2020. godine također je bio usredotočen na prevenciju korupcije, a identificirao je ciljeve i mjere u sedam horizontalnih područja (integritet unutar političkog sustava i uprave, lokalna i područna (regionalna) samouprava, javna nabava, trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu, sprječavanje sukoba interesa, pravo na pristup informacijama i uloga civilnog društava i medija u suzbijanju korupcije) te u sedam sektorskih područja (pravosuđe, gospodarstvo, javne financije, poljoprivreda, zdravstvo, znanost, obrazovanje i sport te infrastruktura, okoliš i promet). Strategija se provodila kroz pripadajuće dvogodišnje akcijske planove u okviru kojih su provedene brojne aktivnosti te ostvarena mnoga poboljšanja u smislu zakonodavnih izmjena i jačanja institucija u području borbe protiv korupcije od kojih se neka navode u poglavlju 3.1. predmetnog Nacrta prijedloga. Uzimajući u obzir sva iskustva iz provedbe prethodne Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine te u skladu s općom javnom percepcijom korupcije u Republici Hrvatskoj, očito je kako novi strateški okvir za borbu protiv korupcije treba preusmjeriti prioritete kako bi se pojačali napori u sprječavanju odnosno prevenciji korupcije. Aktualni pristup borbi protiv korupcije naglašava važnost preventivnih mehanizama, dakle, mehanizama koji detektiraju koruptivne čimbenike kao nedostatke u normativnom okviru, funkcioniranju institucija ili procesima donošenja odluka koji mogu dovesti do pojave koruptivnog ponašanja te kojima je cilj neutralizirati takve rizike. Rad neovisnih institucija u području borbe protiv korupcije izuzetno je bitan u primjeni relevantnog zakonodavstva, ali i izradi odgovarajućih smjernica te davanju mišljenja pri formiranju okvira postupanja u svim područjima u kojima su definirani koruptivni rizici. Svrha djelovanja tih tijela ne odnosi se na kažnjavanje onih koji su povrijedili neki zakon na tom području, već u promociji vrijednosti transparentnosti, integriteta i vladavine prava definirajući tako očekivanja javnosti o prihvatljivom ponašanju. Tako se formira podloga za društvenu raspravu o ponašanju dužnosnika i institucija međusobno i u odnosu na građane čime se jača vladavina prava i demokratski proces. Nadalje, sadržaj Strategije sprječavanja korupcije usklađen je s Nacionalnom razvojnom strategijom do 2030. godine (NRS 2030.) Što se tiče područja borbe protiv korupcije u NRS-u, intervencijsko usmjerenje definirano je u okviru Razvojnog smjera „Održivo gospodarstvo i društvo“. Unutar prioritetnog područja „Borba protiv korupcije“, učinkovito djelovanje antikorupcijskih mehanizama planirano je ostvariti jačanjem institucionalnog i normativnog okvira za borbu protiv korupcije, jačanjem transparentnosti rada tijela javne vlasti, unaprjeđenjem i formiranjem sustava integriteta u javnoj upravi te podizanjem javne svijesti o štetnosti korupcije, kao i funkcioniranjem antikorupcijskih mehanizama. Navedena područja predstavljaju i temeljne stupove prevencije korupcije te su, uz ostale, postavljeni kao polazni prioriteti ove Strategije, oko kojih se oblikuju ciljevi i daljnje provedbene mjere. Prema tome, Strategija je generalno usmjerena na prevenciju korupcije odnosno na područja jačanja institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije, jačanja transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, unaprjeđenja sustava integriteta i upravljanja sukobom interesa, jačanje antikorupcijskih potencijala u javnoj nabavi i podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije. Strategija postavlja antikorupcijske mjere unutar javne uprave, političkog sustava, pravosuđa, gospodarstva, u upravljanju državnom imovinom i javnim financijama te sektorima poljoprivrede, zdravstva, znanosti, kulture, obrazovanja, sporta, infrastrukture, zaštite okoliša, energetike, prometa i infrastrukture, privatnog sektora i drugim prepoznatim prioritetnim područjima. Što se tiče predložene izmjene Ustava RH smatramo kako nije u dovoljnoj mjeri obrazložen njen antikorupcijski učinak te da ista ne odgovara planiranom sadržaju i svrsi predmetne Strategije. Također, potrebno je reći da ne nalazimo relevantne podatke, studije ili druge podloge za donošenje zaključka da način državnog ustroja odnosno teritorijalna organizacija generira koruptivne rizike.
12 ZELENA AKCIJA 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa - Cilj 3., podcilj: Policija U nacrtu Strategije spominje se, među ostalim, da su boljom opremom granične policije (video nadzor itd.), smanjeni mnogi korupcijski rizici u (graničnoj) policiji. Spomenuti video nadzor odnosi se samo na sprječavanje pokušaja nezakonitog prelaska granice. Međutim, potrebno je uvesti video nadzor postupanja policije uvođenjem kamera na uniformama i u automobilima, s obzirom je krijumčarenje ljudi iznimno rašireno i lukrativno te predstavlja potencijalni koruptivni rizik za policijske službenike koji ga svojim postupanjem mogu omogućiti. Uvođenjem kamera na odore policijskih službenika te u njihova vozila, te uređenjem noramtivnog okvira postupanja s tako prikupljenim podacima (način snimanja, obaveza čuvanja, pristup trećim osobama, nezavisna kontrola, korištenje u sudskim postupcima) u značajnoj mjeri povećala bi se transparentnost postupanja policije. Predlažemo dodavanje sljedeće mjere: “Normativno uređenje te opremanje policijskih službenika (prvenstveno granične policije) kamerama na uniformama te u službenim vozilima” Nije prihvaćen Trenutno nije moguće sagledati i procijeniti fiskalni učinak implementacije predloženih sustava na proračun niti sagledati tehničke i programske zahtjeve potrebne za implementaciju. Mišljenja smo da je prethodno potrebno izraditi procjenu potrebnih izmjena zakonskih propisa odnosno negativnih učinaka u odnosu na zaštitu osobnih podataka osoba prema kojima bi se primjenjivala predložena sredstva.
13 ZELENA AKCIJA NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE SPRJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, Sadržaj - Cilj 4., podcilj: ESI fondovi Kod ESI fondova je primjećena neujednačena praksa kontrole i sprječavanja dvostrukog financiranja. Konkretno, dok je primjerice za obrazovne ustanove u uvjetima natječaja te kasnije u provedbi projekata propisano kako materijalni troškovi osoblja moraju biti preknjiženi za slučaj da su ti isti troškovi osigurani iz javnih sredstava isto nije uređeno za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kada su oni korisnici ESI fondova. U onim situacijama kada to nije eksplicitno navedeno jasno je da se time stvara dvostruki izvor prihoda za isti trošak, a tako primljena sredstva mogu se koristiti nenamjenski slobodnom odlukom čelnika JLP(R)S-a. Izdaci za plaće (bruto 2) koje su već osigurane iz drugih javnih izvora (državnog proračuna) mogu biti prihvatljive za financiranje iz bespovratnih sredstava samo uz obvezu preknjiženja sredstava u okviru državnog proračuna. Dokaz za preknjiženje sredstava je računovodstvena evidencija (nalog za preknjiženje) iz koje je vidljivo na koji način su knjiženi troškovi. U slučaju da korisnik ne dostavi dokaze o povratu sredstava, navedeno se može smatrati dvostrukim financiranjem. Predlažemo stoga dodavanje sljedeće mjere: “Zabrana financiranja izdataka za plaće (bruto 2) koje su već osigurane iz drugih javnih izvora (lokalnog ili regionalnog proračuna) iz EU fondova” Nije prihvaćen Predložena mjera odnosi se na područje provedbe projekata, odnosno regulacija i stavki koje se u njima smatraju prihvatljivima. Shodno tome, ista se ne odnosi na postavljene ciljeve u okviru jačanja antikorupcijskog aparata.
14 ZELENA AKCIJA NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE SPRJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, Sadržaj - Cilj 2., podcilj: Infrastruktura, okoliš i promet Predlažemo dodati mjeru: „Uskladiti Zakondavstvo iz područja prostornog uređenja i graditeljstva sa zahtjevima Arhuške Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša.” Nije prihvaćen Predložena mjera odnosi se na područje razvoja u prostoru te smatramo da se ista ne odnosi na postavljene ciljeve u okviru jačanja antikorupcijskog aparata. Također, napominjemo da je u ovom kontekstu usmjerenja postavila Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 106/17) kao temeljni državni dokument za usmjerenja razvoja u prostoru. Strategija je predmetnu temu posebno obradila u poglavlju 5. Okvir za provedbu, podpoglavlju 5.2.5. Razvoj participacijskog modela, a svakako se mogu primijeniti i usmjerenja podpoglavlja 5.3. Praćenje provedbe i izvještavanje. Slijedom tih usmjerenja Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine će kroz prijedlog izmjena i dopuna Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine”, broj 153/13, 67/17, 114/18, 39/19, 98/19) provesti savjetovanje s javnošću o dopuni odredbi toga Zakona kojima bi se unaprijedila participacija u dijelu postupka izrade prostornih planova. Napominje se također da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od donošenja Zakona o prostornom uređenju 2013. godine razvija Informacijski sustav prostornog uređenja s njegovim modulima (ISPU) kojima je podignuta razina transparentnosti u postupcima izrade i donošenja prostornih planova, podataka o planovima na snazi I podataka o izdanim aktima za gradnju.
15 ZELENA AKCIJA NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE SPRJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, Sadržaj Uvodno, smatramo da je dokument u cjelini pregledan te zadovoljavajuće dužine. Uvodne dijelove i objašnjenja nalazimo korisnima i potrebnima. Smatramo da je uz minimalni dodatni napor proces izrade dokumenta mogao biti usmjereniji i kvalitetniji. Naime, u skladu s modernom teorijom upravljanja i razvoja javnih politika, smatramo da bi bilo korisno da je postizanje postavljenih ciljeva stavljeno u odnos prema subjektima javnih politika kojima se ti ciljevi nastoje ostvariti. Primjerice, kako će se pojedini cilj ostvariti na razini pojedinca, na razini organizacije te na razini sustava. Vjerujemo da je pravoremeno uključivanje takve metodologije moglo doprinjeti koherentnosti i preglednosti dokumenta te njenoj logici, a stručnim službama bi u značajnoj mjeri olakšalo rad na kompiliranju pristiglih doprinosa. Metodologiju rada po kojoj su upravo tijela javne vlasti koja su adresati normi, dakle tijela u kojima treba prepoznati koruptivne rizike i predvidjeti mehanizme njihova spriječavanja, glavni izvor informacija i analize o navedenim koruptivnim rizicima te načinima na koji ih riješiti smatramo neprimjerenom. U tom smislu potrebno je značajno ojačati analitičke kapacitete tijela nadležnog za anti-korupcijsku politiku, a neovisnost ojačati kroz značajno bitnije sudjelovanje dionika van sustava javne vlasti (civilnog društva, akademske zajednice, poslovne zajednice, sindikata itd.). Zadovoljni smo činjenicom da je na više mjesta u dokumentu prepoznata važnost uloge civilnog društva. U odnosu na ulogu civilnog društva u sveukupnim naporima u borbi s korupcijom napomenuli bi da se uloga civilnog društva u borbi protiv korupcije ne može iscrpiti kroz sudjelovanje nekoliko predstavnika civilnog društva u radnim skupinama poput ove. U tom smislu potrebno je planirati ulogu civilnog društva u strukturi sustava borbe protiv korupcije (primjerice pri jačanju institucionalnog i normativnog okvira za borbu protiv korupcije te jačanju sustava integriteta i upravljanja sukobom interesa). Svakako pozdravljamo prepoznavanje civilnog društva u okviru ciljeva “Jačanje transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti” i “Podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije i nužnosti prijavljivanja”, međutim, napominjemo da uloga građana organiziranih kroz organizacije civilnog društva nije samo “posrednička” uloga od tijela javne vlasti ka široj javnosti. Organizirano civilno društvo svojom autonomijom u odnosu na aktere koji se natječu za političku moć u predstavničkim tijelima mogu biti odlučujući instrument “kontrola i kočnica” (eng. Checks and Balances) u obavljanju javne vlasti, a time i značajan faktor u smanjivanju koruptivnih rizika. Na tom tragu potrebno je predmetnom strategijom nedvosmisleno se izjasniti za takav model koji će se kasnije implementirati kroz akcijske planove te normativne akte. Konkretno, među mjerama za postizanje ciljeva strategije potrebno je predvidjeti stvaranje mehanizama suodlučivanja (participacije) građanki_a u donošenju odluka u stvarima od njihovog neposrednog interesa, a ne samo njihovog informiranja o već usvojenim odlukama. Upravljanje komunalnim uslugama jedno je od glavnih područja gdje se kroz modele participacije građana mogu postići znatni napretci u kvaliteti usluga i kvaliteti upravljanja (mnogi uspješni primjeri postoje u europskim zemljama, npr. Francuska- Grenoble, Paris; gradovi sjeverne Italije, Španjolska – Barcelona itd.). Osim modela participacije potrebno je razvijati i modele građanske kontrole upravljanja javnim sredstvima. Primjerice, kroz predviđene predstavnike građana_ki u nadzornim tijelima tijela javnih vlasti, tijela s javnim ovlastima, ustanova, pravnih osoba u javnom vlasništvu itd. Takvi modeli moraju osigurati mehanizam osiguravanja autonomije tako izabranih predstavnika, a o čemu također postoje uspješne prakse. Strategijom je potrebno predvijeti jačanje civilnog društva i za provedbu tih aktivnosti, a kako bi se osigurala ključna prednost organiziranog civilnog društva- njegova autonomnost i neovisnost o političkim akterima predstavničke demokracije. Međutim, nažalost moramo ukazati na značajne nedostatke u odnosu na uključivanje civilnog društva u proces izrade ovog dokumenta. Naime, član radne skupine za izradu strategije iz Zelene akcije pravovremeno je poslao argumentirane komentare na nacrt strategije te ih je i dodatno ukratko obrazložio na sastanku radne grupe. Iako je na sastanku upućen kako su neke sugestije, radi mogućnosti njihova usvajanja, proslijeđene Uredu za zakonodavstvo te kako će o svemu primiti pisano očitovanje, navedeni član radne skupine nikada nije dobio navedeno očitovanje. Dapače, ovo javno savjetovanje prva je je i jedina prilika na kojoj je navedeni član radne skupine imao priliku ponovno sudjelovati u procesu izrade predmetnog dokumenta. Ne osporavajući iznimnu važnost “mekih mehanizama” u borbi protiv korupcije (jačanje svijesti, edukacija, kodeksi postupanja) ipak ocjenjujemo da je, s obzirom na nesporno lošu ocjenu trenutnog stanja, potrebno staviti veći naglasak na sankcioniranje nedopuštenog ponašanja i jačanje kapaciteta nadzornih tijela. Naime, sankcije osim represivne funkcije postižu i preventivni učinak – specijalni (u odnosu na počinitelja) i generalni (u odnosu na društvo u cjelini). Pri tome je za postizanje preventivne svrhe propisanih sankcija ključan stupanj vjerojatnosti da će počinitelji koruptivnih dijela biti otkriveni, procesuirani i osuđeni, a taj stupanj vjerojatnosti je moguće povećati jedino jačanjem kapaciteta nadzornih tijela. Ova strategija mora se jasno opredijeliti za povećanje sredstava u odnosu na postojeće stanje za ključne dionike antikorupcijske politike. U odnosu na poglavlje 3.2. Prikaz trenutnog stanja uzimajući u obzir područja koja je potrebno dodatno adresirati s obzirom na prethodnu Strategiju, poglavlje Institucionalni i zakonodavni okvir ukazali bi na značajnu “slijepu točku” sustava kontrole javnih sredstava. Slažemo se s ocjenom da trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu te trgovačka društva u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave te društva kćeri navedenih trgovačkih društava predstavljaju izuzetno osjetljivo područje. Naime, dok su čelnici jedinica lokalne samouprave ograničeni u vrijednosti o kojoj mogu odlučivati samostalno, bez potvrde predstavničkog tijela, isti ti čelnici bez ikakvog ograničenja su po svojoj funkciji često i jedini članovi skupština društava kojima je osnivač jedinica lokalne samouprave. Iako kao članovi skupštine ne donose odluke izravno njihov utjecaj na takve odluke je nesumnjiv. Time se de facto zaobilazi navedeno ograničenje, a bez postojanja robustnog sustava kontrole takvih odluka, takva praksa funkcioniranja pravnih osoba pod kontrolom izvršne vlasti potkopava povjerenje u sustav, povećava koruptivne rizike te “hrani” percepciju korupcije. Modeli participacije građana u donošenju odluka i/ili građanskog nadzora učinkoviti su instrument u smanjenju navedenih koruptivnih rizika. Nije prihvaćen Provedbeni okvir strateških dokumenata uključuje akcijske planove s mjerama, aktivnostima i projektima predviđenim za provedbu u postavljenom strateškom razdoblju, kao i okvir za praćenje i vrjednovanje s pokazateljima ishoda za svaki poseban cilj te pokazateljima rezultata na razini mjera odnosno aktivnosti. Što se tiče provedbe Strategije sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine, planirano je da će se ista provoditi sukladno trogodišnjim Akcijskim planovima provedbe Strategije i to za razdoblje od 2022. do 2024. godine, zatim za razdoblje od 2025. do 2027. te posljednji provedbeni dokument u ovom strateškom razdoblju za razdoblje od 2028. do 2030. godine. Strategija određuje osnovno usmjerenje te postavlja 5 posebnih ciljeva antikorupcijske intervencije u predstojećem strateškom razdoblju. Osim toga, pod svakim posebnim ciljem određene su mjere za postizanje postavljenih ciljeva, odnosno način na koji će se postavljeni ciljevi ostvariti, a koje će biti temelj izradi budućih akcijskih planova. Akcijski planovi sadržavat će konkretne aktivnosti za upravljanje korupcijskim rizicima u okviru prethodno strateški određenih posebnih ciljeva i mjera u pojedinim sektorskim prioritetnim područjima. Uz svaku planiranu aktivnost bit će potrebno odrediti nadležna tijela za provedbu, jasno naznačiti rokove provedbe, potrebna financijska sredstva te pokazatelje rezultata provedbe aktivnosti unutar svake pojedine mjere. Nadalje, Republika Hrvatska ima mrežu nadležnih institucija koje djeluju na području borbe protiv korupcije odnosno na području formiranja antikorupcijske politike, represije te na posebnim područjima prevencije korupcije. Područje formiranja antikorupcijske politike u nadležnosti je Ministarstva pravosuđa i uprave, Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, a provedba te politike u nadležnosti je svih državnih tijela. Kroz rad Sektora za sprječavanje korupcije, svoje unutarnje ustrojstvene jedinice zadužene za obavljanje poslova na ovom području, Ministarstvo pravosuđa i uprave, predstavlja središnje tijelo za prevenciju korupcije koje koordinira izradom, provedbom i nadzorom provedbe nacionalnih strateških i provedbenih dokumenata vezanih za sprječavanje korupcije u Republici Hrvatskoj te surađuje sa zainteresiranim dionicima na svim razinama društva. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave (“Narodne novine”, broj 97/2020) ojačani kapaciteti unutarnje ustrojstvene jedinice unutar Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije - Sektora za sprječavanje korupcije te je isti dobio i dvije službe, Službu za strateško planiranje, koordinaciju provedbe nacionalnih dokumenata i podizanje javne svijesti te Službu za međunarodnu suradnju i izradu i unaprjeđenje normativnog okvira. Osim toga, na području prevencije korupcije, u Republici Hrvatskoj djeluje mreža specijaliziranih institucija koje djeluju u pojedinim područjima preventivne antikorupcijske politike: Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Povjerenik za informiranje, Pučki pravobranitelj, ali i niz drugih institucija čije djelovanje ima bitan antikorupcijski učinak, kao što su Državno izborno povjerenstvo, Državna komisija za javnu nabavu, Državni ured za reviziju i druga tijela. Što se tiče kapaciteta, u posljednjih nekoliko godina vidljiv je rast sredstava u državnom proračunu predviđenih za rad navedenih tijela. Također, važnost jačanja kapaciteta tijela koja djeluju u područjima povezanima s borbom protiv korupcije prepoznata je u novom strateškom okviru te je u okviru posebnog cilja 4.1. predviđena mjera Jačanje administrativnih i financijskih kapaciteta te suradnje tijela javne vlasti zaduženih za borbu protiv korupcije. Imajući u vidu važnost rada represivnog aparata za učinkovitu borbu protiv korupcije u predstojećem razdoblju planirano je daljnje unaprjeđenje normativnog okvira za procesuiranje kaznenih djela korupcije u svrhu ubrzanja postupka te jačanje kapaciteta represivnih tijela. Nadalje, Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, pravo koje se ostvaruje preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava. Ujedno, temeljem Ustava građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom. Slijedom navedenih ustavnih odredbi sustavnim propisom o lokalnoj I područnoj (regionalnoj) samoupravi –Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, br. NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20), u posebnom poglavlju (Glavi IV) uređeno je pitanje neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju. Sukladno odredbama tog Zakona građani mogu neposredno sudjelovati u odlučivanju o lokalnim poslovima putem referenduma i zbora građana, u skladu sa zakonom i statutom jedinice. Dakle, važećim propisima građanima je zajamčeno pravo sudjelovanja u odlučivanju o pitanjima iz lokalnog djelokruga, a koja su od posebnog interesa za njihov svakodnevni život. Pored toga pravo na odlučivanje ostvaruju i preko neposredno izabranih članova predstavničkih tijela. Što se tiče modela participacije, odnosno sudjelovanja građana/ki u „nadzornim tijelima tijela javnih vlasti, tijela s javnim ovlastima, ustanova, pravnih osoba u javnom vlasništvu“, nije jasno na koji način bi se takav model inkorporirao u hrvatski pravni sustav. Prije svega, potrebno je imati na umu da se Ustavom RH jamči pravo vlasništva te da vlasništvo obvezuje. Suodlučivanje (participacija) građanki/a u donošenju odluka u stvarima od njihovog neposrednog interesa ne znači a priori sudjelovanje u upravljanju (javnim) trgovačkim društvima i ustanovama ili članstvom u nadzornim tijelima. Po prirodi stvari, dobro upravljanje trgovačkim društvom i ustanovom te nastavno nadzor nad istim, primarno je u interesu svakog vlasnika trgovačkog društva i osnivača ustanove. U pogledu ustanova, ukazuje se na to da ustanove u pravilu nemaju „nadzorna tijela“. Prema Zakonu o ustanovama(“Narodne novine br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19), ustanovom upravlja upravno vijeće ili drugo kolegijalno ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (primjerice da ustanovom upravlja ravnatelj), s tim da se sastav, način imenovanja odnosno izbora članova i trajanje mandata upravnog vijeća i način donošenja odluka, utvrđuju (posebnim) zakonom, odnosno aktom o osnivanju i statutom ustanove. Kad je riječ o ustanovama kojima je osnivač, ili jedan od osnivača javnopravno tijelo (Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave), predstavnike osnivača u upravno vijeće ustanove imenuje: 1) Vlada Republike Hrvatske (ako zakonom nije drukčije određeno) ili nadležno ministarstvo (prema posebnom zakonu) - za ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska - primjerice javne ustanove za upravljanje nacionalnom parkom ili parkom prirode, ili pak javna veleučilišta ili visoke škole, s tim da Republika Hrvatska može biti osnivač i osnovne škole, srednje škole, učeničkog doma, muzeja, kazališta, javne knjižnice itd. 2) izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (dakle župan, gradonačelnik ili općinski načelnik, koji se pak biraju na slobodnim neposrednim izborima tajnim glasovanjem) - za ustanove kojima je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – primjerice dječji vrtić, osnovna škola, srednja škola, muzej, kazalište, knjižnica itd. Gore navedeno ne znači da sve članove upravnog vijeća takve ustanove imenuje osnivač, s tim da se razina participacije uređuje posebnim zakonima (kojima se u pravilu uređuje način obavljanja odnosne javne službe ili druge djelatnosti od javnog interesa), pa je tako posebnim zakonom propisano, primjerice, da najmanje polovicu članova upravnog vijeća dječjeg vrtića imenuje osnivač iz reda javnih radnika, jednog člana biraju roditelji djece korisnika usluga, a ostali članovi upravnog vijeća biraju se tajnim glasovanjem iz reda odgojitelja i stručnih suradnika dječjeg vrtića. S druge strane, kad je riječ o ustanovama kojima osnivač, ili jedan od osnivača nije javnopravno tijelo nego druga pravna ili fizička osoba (s obzirom na to da ustanovu može osnovati svaka domaća i strana pravna i fizička osoba), „stvaranje mehanizama suodlučivanja (participacije) građanki/a“ je bespredmetno jer takve ustanove nisu pravne osobe javnog nego privatnog prava. Ustanova dakako može imati stručno vijeće ili drugo kolegijalno stručno tijelo, kao i druga nadzorna, stručna i savjetodavna tijela, čiji se sastav, način osnivanja, djelokrug i nadležnost utvrđuju statutom ustanove sukladno zakonu (posebnom zakonu kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti) i aktu o osnivanju ustanove. Što se tiče nadzora nad zakonitošću rada i općih akata ustanove, ako zakonom kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti nije drukčije propisano, nadzor obavlja tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu djelatnost ustanove, dok obavljanje povjerenih poslova državne uprave podliježe upravnom nadzoru sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave. Nad financijskim poslovanjem ustanove nadzor obavlja nadležno tijelo državne uprave, odnosno pravna osoba koja ima za to javnu ovlast. U pogledu navoda o „nadzornim tijelima tijela javnih vlasti“, odnosno „tijela s javnim ovlastima“ i „pravnih osoba u javnom vlasništvu“, ukazuje se neodređenost citiranih pojmova, koji nemaju uvriježeno/općeprihvaćeno značenje koje bi se podrazumijevalo u hrvatskom pravnom poretku, a iz kojih razloga nije moguće sa sigurnošću utvrditi ni intenciju predlagatelja, što pak onemogućava davanje preciznog odgovora. Nejasno je i na koje se „uspješne prakse“ korisnik referira vezano uz „mehanizam osiguravanja autonomije tako izabranih predstavnika“ jer ne navodi nikakve primjere niti ukazuje po čemu su te prakse uspješne. Zaključno, nije jasno čije bi interese građanin/ka kao pojedinac zastupao u predloženom modelu, kao ni koji bi to građanin/ka mogao biti imenovan za člana takvih tijela, tko bi mogao izvršiti odabir, kao ni koliko bi građanina/ki trebalo biti u pojedinom tijelu. Što se tiče komentara u dijelu koji se odnosi na čelnike JLP(R)S da bez ikakvog ograničenja su po svojoj funkciji često i jedini članovi skupština društava kojima je osnivač jedinica lokalne samouprave te da je, iako kao članovi skupštine ne donose odluke, izravno njihov utjecaj na takve odluke nesumnjiv, ukazuje se da je skupština trgovačkog društva organ društva preko kojeg se primarno ostvaruju i štite interesi vlasnika te, neovisno o tome tko ju čini, zasigurno i donosi odluke od utjecaja na zaštitu interesa vlasnika.
16 Povjerenik za informiranje 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 2.2.Posebni cilj - Jačanje transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti Predlažemo dodati mjeru 4.2.7. Uvođenje jedinstvenog sustava e-upisnika za evidenciju zaprimljenih zahtjeva i načina njihova rješavanja te njegovo povezivanje s aplikacijom za dostavu godišnjih izvješća o primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenik za informiranje svake godine prikuplja podatke o provedbi Zakona od strane 5.800 tijela javne vlasti. Praksa ukazuje na dugogodišnje probleme u ispravnoj primjeni ove odredbe od strane velikog broja tijela, stoga bi digitalizacija službenog upisnika o zahtjevima i načinu njihova rješavanja značajno doprinijela pravilnoj primjeni Zakona. Ujedno bi se ojačala i Zakonom uspostavljena nadzorna ovlast Povjerenika. Nije prihvaćen Člankom 14. Stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (“Narodne novine” br. 25/13 i 85/15) propisano je da je tijelo javne vlasti dužno voditi poseban službeni upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija. Slijedom toga držimo da uvođenje centraliziranog (jedinstvenog) e-upisnika nije sukladno navedenoj odredbi Zakona, te da bi utvrđivanje navedene mjere prejudiciralo uređenje određenih instituta bez prethodne rasprave, odnosno usuglašavanja radne grupe za izradu predmetnog Zakona.
17 Gong 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 5.5.Posebni cilj - Podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije, nužnosti prijavljivanja nepravilnosti i jačanja transparentnosti Uz mjeru 4.5.3. dodati poticanje i ulaganje u istraživačko novinarstvo Uz mjeru 4.5.7. dodati "sustavna institucionalna podrška takvim programima" te uz mjeru 4.5.8. dodati "Uvođenje građanskog odgoja kao obavezni predmet u osnovne i srednje škole" Nije prihvaćen U skladu s metodologijom izrade Strategije odnosno hijerarhije elemenata strateške intervencije smatramo da bi predložena formulacija suzila obuhvat navedene mjere te da postojeća formulacija uključuje i navedeni prijedlog budući da kvalitetno novinarstvo koje se navodi u svakom slučaju obuhvaća i istraživačko novinarstvo. Također, Građanski odgoj i obrazovanje provodit će se temeljem Odluke o donošenju kurikuluma za Međupredmetnu temu građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 10/2019) te smatramo nepotrebnim isto navoditi u kontekstu mjere 4.5.8. koja predviđa osnaživanje doprinosa organizacija civilnoga društva u odgoju i obrazovanju djece za aktivne i odgovorne građane. Ministarstvo znanosti i obrazovanja osnaživat će doprinos organizacija civilnoga društva u odgoju i obrazovanju djece za aktivne i odgovorne građane u okviru Natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih, koji uključuje tri prioritetna područja: P1: Promicanje socijalne uključenosti te očuvanja nacionalnoga i lokalnog identiteta: a. Odgoj i obrazovanje za osobni i socijalni razvoj, solidarnost, socijalnu uključenost i opće ljudske vrijednosti; b. Odgoj i obrazovanje za mir i nenasilno rješavanje sukoba; c. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava, odgovornost i aktivno građanstvo; d. Odgoj i obrazovanje o štetnosti korupcije i koruptivnim rizicima; e. Odgoj i obrazovanje za očuvanje povijesnoga, kulturnoga i hrvatskoga nacionalnog identiteta; f. Odgoj i obrazovanje o pravima i očuvanju identiteta nacionalnih manjina, interkulturalizmu i multikulturalizmu; g. Poticanje očuvanja kulturne i prirodne baštine te tradicionalnih obrta. P2: Unapređenje kvalitete života djece i mladih: a. Odgoj i obrazovanje o zdravim načinima života, očuvanju prirode i održivom razvoju; b. Odgoj i obrazovanje za volonterstvo; c. Razvoj poduzetničkih aktivnosti djece i mladih; d. Poticanje kreativnosti i stvaralaštva djece i mladih; P3: Poticanje razvoja kompetencija u prirodoslovno-matematičkom području: a. Odgoj i obrazovanje za STEM; b. Odgoj i obrazovanje za financijsku, digitalnu i medijsku pismenost; c. Razvijanje vještina i kompetencija u području tehnike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija d. Utjecaj tehnike, tehnologije i informatičkih rješenja za zdravlje pojedinca.
18 Gong 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 4.4.Posebni cilj - Jačanje antikorupcijskih potencijala u sustavu javne nabave U mjeru 4.4.5. uključiti objavu dodijeljenih ugovora u području javne nabave u otvorenom formatu Nije prihvaćen Prema postojećem zakonskom rješenju objavljuje se Obavijest o dodjeli ugovora (i okvirnih sporazuma) te se osim toga podaci o sklopljenim ugovorima i okvirnim sporazumima unose se u Registar ugovora i okvirnih sporazuma, koji su dostupni u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske. Uz navedeno, svaki zainteresirani subjekt može tražiti uvid u dokumentaciju cjelokupnog postupka javne nabave, pa tako i u sam ugovor, osim u dijelove koji su sukladno posebnim propisima označeni tajnim (članak 310. Zakona o javnoj nabavi, "Narodne novine", broj 120/16). Unaprjeđenje navedenih mehanizama će se dodatno razmotriti u budućem razdoblju, a vezano za opseg podataka iz ugovora o javnoj nabavi koji će se unositi u Registar ugovora).
19 Gong 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Uz mjere 4.3.1. i 4.3.2. dodati sankcioniranje povreda etičkih standarda Uz mjeru 4.3.9. dodati uspostavu registra za bilježenje sastanaka s lobistima Nije prihvaćen Vezano za sankcioniranje povreda etičkih standarda ističemo kako su povrede etičkih načela za državne i lokalne službenike propisane odredbama Zakona o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i to kao lake i teške povrede službene dužnosti za čije počinjenje su predviđene i sankcije. O teškim povredama službene dužnosti odlučuje Službenički sud, a o lakim čelnik tijela. Što se tiče mjere 4.3.2. sankcioniranje će se razmatrati u okviru postupka izrade etičke infrastrukture za dužnosnike. U skladu s metodologijom izrade Strategije odnosno hijerarhije elemenata strateške intervencije smatramo da bi dodatna formulacija suzila obuhvat navedene mjere te da postojeća formulacija uključuje i navedeno područje o kojem će se razmatrati u okviru formuliranja etičke infrastrukture. U skladu s metodologijom izrade Strategije odnosno hijerarhije elemenata strateške intervencije smatramo da bi dodatna formulacija suzila obuhvat navedene mjere te da postojeća formulacija uključuje i navedeni prijedlog regulacije vezano za bilježenja sastanaka s lobistima. Osim toga, u ovom kontekstu ističe se kako je planirani proces formiranja regulacije lobiranja u tijeku. Cilj regulacije lobiranja je uspostaviti lobističko djelovanje kao transparentnu, legalnu i legitimnu profesiju prema najvišim etičkim standardima, a s ciljem transparentnosti rada, efikasnog upravljanja rizicima korupcije i pozitivnog utjecaja na kvalitetu propisa i odluka koje donosi zakonodavna i izvršna vlast. Namjera je regulirati relevantne elemente vezane za provedbu lobističke djelatnosti uključujući uspostavu Registra lobista kao i evidentiranje sastanaka.
20 Gong 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Pod mjerom 4.1.1. smatramo važnim predvidjeti uvođenje sankcija za čelnike TJV kada se oglušuju na rješenja (sudska i Povjerenika za informiranje) o objavi podataka. U mjeri 4.1.5. predvidjeti imenovanje tijela koje će pratiti provedbu zakona. U mjeri 4.1.7. predvidjeti uspostavu participativnog upravljanja za trgovačka društva u vlasništvu JLPRS i za trgovačka društva u vlasništvu države Uz mjere 4.1.13. i 4.1.14. dodati Jačanje normativnog okvira za sprečavanje zloupotrebe javnih sredstava u izbornim kampanjama Uz mjere 4.1.16.-4.1.21. dodati Mjeru: Poboljšanje transparentnosti imenovanja sudaca Nije prihvaćen Ne prihvaćaju se prijedlozi utvrđivanja sadržaja normativnog okvira za ostvarivanje prava na pristup informacijama u Nacrtu prijedloga Strategije budući da se istim prejudicira uređenje određenih instituta, bez rasprave, odnosno prethodnog usuglašavanja radne grupe za izradu predmetnog Zakona. Odredbama članka 3. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da je trgovac osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Međutim, Jedinice lokalne samouprave i Jedinice područne (regionalne) samouprave osnivaju javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za JLS, odnosno JPRS iz čega proizlazi da stjecanje dobiti na tržištu nije njihova primarna zadaća, već izvršavanje djelatnosti od interesa za JLS. Kod trgovačkih društava čiji su osnivači JLS, odnosno JPRS, osobitost je ta da je njihov osnivač pravna osoba javnog prava i da je njihova djelatnost od općeg interesa za građane i pravne osobe na području JLS odnosno JPRS. Svrha i cilj osnivanja takvih trgovačkih društava je ostvarivanje javnog interesa JLS, odnosno JPRS, a utvrđuje ga izvršno tijelo tih jedinica, odnosno predstavničko tijelo (gradska i općinska vijeća, odnosno županijska skupština) odlukom o osnivanju. Načelno je potrebno ponajprije raspraviti ulogu trgovačkih društava koje osnivaju JLS, odnosno JPRS, za obavljanje usluga od općeg interesa za građane i pravne osobe, kao i mogućnosti obavljanja tržišnih djelatnosti od strane tih trgovačkih društava, te u tom smislu njihovo mjesto i ulogu na slobodnom tržištu. Shodno tome, smatramo da ne treba usvojiti navedeni prijedlog, jer u duhu trgovačkog prava nema potrebe ograničavati osnivanje i upravljanje društvima u vlasništvu JLPRS i u vlasništvu RH (participativnim upravljanjem), budući da se na navedena trgovačka društva primjenjuje jednaki pravni režim kao i za sva ostala trgovačka društva. Osim toga, samom mjerom 4.1.7. već je predviđeno daljnje jačanje okvira za postupke izbora i/ili imenovanja te uvjetima za članove tijela trgovačkih društava u vlasništvu JLPRS, javnih ustanova te drugih pravnih osoba koje osnivaju JLPRS i trgovačkih društava u vlasništvu JLPRS Što se tiče prijedloga uz mjeru 4.1.5. ističemo kako iz predmetnog komentara proizlazi da je uz postojanje Zakona o medijima te Zakona o pravu na pristup informacijama potrebno izraditi neki novi zakon koji bi bio vezan samo i isključivo za medije. Mišljenja smo da bi ovo pitanje trebalo raspraviti u okviru izrade Zakona o medijima, a ne donositi nove zakone. Osim toga, ne prihvaćaju se prijedlozi utvrđivanja sadržaja normativnog okvira u Nacrtu prijedloga Strategije budući da se istim prejudicira uređenje određenih instituta, bez rasprave, odnosno prethodnog usuglašavanja radne grupe za izradu predmetnog Zakona. Nadalje, Nacrt prijedloga Strategije predviđa jačanje normativnog okvira u području financiranja političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma Činjenica jest da je Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“, br. 29/19 i 98/19) unaprijedio način provedbe nadzora financiranja u odnosu prema nadzoru financiranja koji je bio provođen prema ranijem Zakonu o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. Međutim, tijekom prvih 18 mjeseci primjene Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, prepoznata je potreba za unaprjeđenjem pojedinih njegovih odredbi, posebice u dijelu koji se odnosi na provedbu nadzora financiranja referendumskih aktivnosti i organizacijskog odbora i na lokalnom referendumu i na poslove vođenja evidencije o političkim strankama i nezavisnim vijećnicima zastupljenim u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. U odnosu na prijedlog poboljšanja transparentnosti imenovanja sudaca ističemo da se sukladno važećem normativnom okviru termini za razgovore s kandidatima i imenovanje sudaca objavljuju na mrežnim stranicama Vijeća 8 dana ranije, kao i redoslijed kandidata prema utvrđenim bodovima ostvarenima na temelju završne ocjene u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike, odnosno ocjene o obnašanju pravosudne dužnosti, kao i bodovi ostvareni na razgovoru. Također, ZDSV-om i Poslovnikom o radu Vijeća propisano je da su postupci imenovanja sudaca javni, razgovori s kandidatima u postupku imenovanja sudaca mogu se snimati audiovizualnim uređajima te se snimke nakon donošenja odluka mogu objaviti na internetskim stranicama Vijeća. Propisana je i mogućnost snimanja tona i slike na javnim sjednicama Vijeća na temelju posebne odluke Vijeća. Odluke DSV-a donesene na sjednici isti dan se javno objavljuju na stranicama Vijeća, a odluke o imenovanju sudaca objavljuju se i u službenom glasilu RH. Imajući u vidu sve navedeno, smatramo da je transparentnost dovoljno zastupljena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, broj 67/18) pored navedenog, uvedena su jasnija pravila imenovanja sudaca kao što je uvođenje bodovnog praga koji omogućuje imenovanje samo izvrsno ocijenjenih sudaca te smanjenje broj bodova koji se mogu ostvariti na razgovoru pred Vijećem, kako bi se prednost dala objektivnijem kriteriju za imenovanje. Nadalje, ovim je Zakonom propisana i obveza Vijeća da se pridržava redoslijeda kandidata prema ostvarenom broju bodova, uz uvažavanje samostalnosti i neovisnosti Vijeća i ostavljanje mogućnosti diskrecijskog odlučivanja između 10 najboljih kandidata i unutar raspona od najviše 10 bodova pri donošenju odluke o imenovanju. Ovim je Zakonom posebno utvrđena i obveza cjelovitog obrazloženja odluke o imenovanju sudaca, naročito u situacijama u kojima je prema utvrđenom redoslijedu više kandidata ostvarilo isti broj bodova te u kojima je za suca Vijeće imenovalo kandidata koji nije ostvario najveći broj bodova, kada je Vijeće u odluci o imenovanju posebno dužno obrazložiti razloge zbog kojih je prednost dalo izabranom kandidatu u odnosu na kandidate s istim odnosno većim brojem bodova. Iz navedenog proizlazi kontinuiran napor da se i normativnim mjerama smanjenjuje arbitrarnost te jača objektivnost i transparentnost u postupku imenovanja sudaca.
21 ZELENA AKCIJA 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije - Cilj 1, podcilj: Unaprjeđenje zakonodavnog okvira za pristup informacijama Podcilj predlažemo preformulirati u “Unaprjeđenje normativnog okvira za pristup informacijama”. Mjeru “Unaprjeđenje učinkovitosti zakonodavnog okvira za ostvarivanje prava na pristup podacima i ponovnu uporabu podataka” predlažemo preformulirati u “Unaprjeđenje učinkovitosti normativnog okvira za ostvarivanje prava na pristup podacima i ponovnu uporabu podataka uključujući jasne i odvraćajuće kazne za kršenja”. Naime, tijela javne vlasti ne trpe nikakve sankcije za nezakonito donesena rješenja. Mjera predviđena nacrtom strategije preporučena je pod pretpostavkom da su nezakonita rješenja prvenstveno posljedice nesposobnosti tijela javne vlasti za donošenje zakonitih rješenja. To može biti točno u određenom broju slučajeva i svakako treba raditi na podizanju kapaciteta tijela javnih vlasti za zakonito postupanje, međutim, sasvim se zanemaruje mogućnosti da tijela javne vlasti nezakonita rješenja donose namjerno (pa i pogodujući nekom pretpostavljeno nedopuštenom interesu) jer zbog toga neće trpjeti nikakve posljedice. Zbog toga je potrebno propisati jasan sustav sankcija koji će postići svoju preventivnu svrhu. Predlažemo na isti način izmjeniti i mjeru “Unaprjeđenje normativnog okvira lokalne i područne (regionalne) samouprave radi smanjivanja mogućnosti koruptivnog ponašanja” na način da glasi “Unaprjeđenje normativnog okvira lokalne i područne (regionalne) samouprave, utemeljenog na jasnim i odvraćajućim sankcijama, radi smanjivanja mogućnosti koruptivnog ponašanja”. - Cilj 1., podcilj: Lokalna i područna (regionalna) samouprava. Na tragu već iznesenog gore smatramo da je mjeru “Uspostava okvira za postupke izbora i/ili imenovanja te uvjetima za članove nadzornih odbora i upravnih odbora pravnih osoba koje osnivaju JLPRS i trgovačkih društava u vlasništvu JLPRS” potrebno preformulirati na način da glasi: “Uspostava okvira za postupke izbora i/ili imenovanja te uvjetima za članove nadzornih odbora, uključujući mogućnost sudjelovanja predstavnika građana, te upravnih odbora pravnih osoba koje osnivaju JLPRS i trgovačkih društava u vlasništvu JLPRS”. Predlažemo izmjenu mjere “Unaprjeđenje transparentnosti podataka o JLPRS i o trošenju proračunskih sredstava” tako da ista glasi: “Uspostava potpune transparentnosti podataka o JLP(R)S i o trošenju proračunskih sredstava” - Cilj 1., podcilj: Upravljanje trgovačkim društvima Na tragu već iznesenog gore smatramo da je mjeru “Jačanje antikorupcijskih mehanizama, učinkovitosti i korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima u vlasništvu Republike Hrvatske te društva u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave” potrebno preformulirati da glasi: “Jačanje antikorupcijskih mehanizama, učinkovitosti i korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima u vlasništvu Republike Hrvatske te društva u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uključujući modele participacije građana u donošenju odluka”, a mjeru “Jačanje sustava izvještavanja o financijama i izboru kandidata za članove nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava i pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku” preformulirati da glasi: “Jačanje sustava izvještavanja o financijama i izboru kandidata za članove nadzornih odbora, koji bi uključivali i predstavnike organizacija civilnog društva, te uprava trgovačkih društava i pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku”. - Cilj 1. podcilj: pravosuđe Uz propisane mjere predlažemo dodati i sljedeće: “Osiguranje pune javnosti nominalno javnih sudskih postupaka, uz propisane iznimke gdje je to opravdano (npr. zaštita maloljetnika), snimanjem i prijenosom uživo sudskih rasprava”. Nadalje, s obzirom da je na većini sudova u Hrvatskoj provedena mjera automatizirane dodjele spisa u rad sudaca smatramo da je neupitna korisnost i potreba takve mjere. Međutim, isto nije provedeno u upravnom sudovanju gdje se spisi još uvijek dodjeljuju u rad sucima odlukom predsjednika suda. Ovo je naročito problematično u svjetlu činjenice da su upravni postupci, povodom kojih se vode upravni sporovi, postupci u kojima je naglašena autoritativna funkcija države te im je „imanentan [je] određeni stupanj rizika od pojave nejednakosti u procesnom položaju tužitelja te od zapostavljanja značaja principa neovisnosti i nepristranosti u suđenju” (Odluka Ustavnog suda U-III-6002/2011 od 11. listopada 2012). Slijedom navedenog predlažemo sljedeću mjeru: „Hitna provedba automatske elektroničke dodjela spisa u upravnom sudovanju.” - Cilj 1. podcilj: Infrastruktura, okoliš, promet i inspekcijski poslovi Sustav procjene utjecaja na okoliš važan je instrument planiranja razvoja i postizanja ciljeva očuvanja okoliša i prirode. S obzirom na visoku normiranost pravnom stečevinom Europske unije propisani su i visoki standardi sudjelovanja javnosti u navedenim postupcima. Međutim, sustav procjene utjecaja na okoliš svejedno se susreće s velikom razinom nepovjerenja ključnih aktera za funkcioniranje sustava- javnosti i zainteresirane javnosti. To za posljedicu ima smanjenje razine sudjelovanja vaninstitucionalnih aktera (javnosti) te slabi antikorupcijski potencijal postojećih mehanizama nadzora. Mnogi su razlozi slabog povjerenja u sustav procjene utjecaja na okoliš- slaba provedba nadzora nad radom ovlaštenika koji obavljaju stručne poslove zaštite okoliša na što je u svojem izvještaju upozorila i Pučka pravobraniteljica, posebne odredbe u okolišnom zakonodavstvu kojima se propisuje odgovornost za štetu u slučaju zlouoptrebe propisanih prava (čl. 171. Zakona o zaštiti okoliša), a koja odgovornost je ionako propisana općim propisima te u kontekstu okolišnih slučajeva djeluje obeshrabujuće za sudjelovanje javnosti, otežavanja javnosti sudjelovanja u radu stručnih savjetodavnih povjerenstava (neobjaljivanjem mjesta i vremena održavanja sastanaka), neprovedba Arhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša u sektoru prostornog uređenja (npr. Izdavanje lokacijskih dozvola), itd. Slijedom navedenog predlažemo pod navedenim ciljem dodavanje sljedećih mjera: > “Uspostava sustava kontinuiranog nadzora ovlaštenika koji obavljaju stručne poslove zaštite okoliša” (preporuka iz izvješća Pučke pravobraniteljice: Pravo na zdrav život i klimatske promjene u RH 2013. – 2020.) > „Unaprijediti sustav sudjelovanja javnosti u postupcima iz područja zaštite okoliša uklanjanjem odredbi koje odvraćajuće djeluju na široko sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti te dosljednom provedbom Arhuške konvencije u svim sektorima” > „Unaprijediti praćenje kvalitete zraka, posebice emisije lebdećih čestica, uspostavljanjem svih mjernih postaja u Državnoj mreži za praćenje kvalitete zraka” (preporuka iz izvješća Pučke pravobraniteljice: Pravo na zdrav život i klimatske promjene u RH 2013. – 2020. Djelomično prihvaćen Ne prihvaćaju se prijedlozi utvrđivanja sadržaja normativnog okvira za ostvarivanje prava na pristup informacijama u Nacrtu prijedloga Strategije budući da se istim prejudicira uređenje određenih instituta, bez rasprave, odnosno prethodnog usuglašavanja radne grupe za izradu predmetnog Zakona. U odnosu na prijedlog vezan uz sudjelovanja predstavnika građana u upravljanju pravnim osobama na lokalnoj razini upućujemo na odgovor na komentar pod brojem 5. Dodatno, unaprjeđenje normativnog okvira radi smanjivanja mogućnosti koruptivnog ponašanja ne podrazumijeva isključivo propisivanje sankcija već se propisivanjem određenih procedura, protokola i obveza može unaprijediti sustav, a što se uzima u obzir u okviru definiranih mjera. Osim toga, u odnosu na prijedloge vezane za uvođenje modela participacije građana u donošenju odluka i participacije predstavnika organizacija civilnog društva u upravljanju trgovačkim društvima u vlasništvu države i trgovačkim društvima u vlasništvu JLP(R)S ističemo kako predlagatelj ne objašnjava na koji način bi organizacije civilnoga društva participirale u ovom kontekstu niti po kojem pravnom osnovu. Također, ne navodi se kakav oblik participacije građana u donošenju odluka se predviđa. Zakonima je propisano koja tijela dodnose kakve odluke i propise, a u onim najvažnijima (zakoni, uredbe, izbor članova nadzornih odbora) građani mogu participirati kroz obvezni postupak savjetovanja s javnošću. Nadalje, odredbama članka 3. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine” br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) propisano je da je trgovac osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Međutim, Jedinice lokalne samouprave i Jedinice područne (regionalne) samouprave osnivaju javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za JLS, odnosno JPRS iz čega proizlazi da stjecanje dobiti na tržištu nije njihova primarna zadaća, već izvršavanje djelatnosti od interesa za JLS. Kod trgovačkih društava čiji su osnivači JLS, odnosno JPRS, je osobitost ta da je njihov osnivač pravna osoba javnog prava i da je njihova djelatnost od općeg interesa za građane i pravne osobe na području JLS odnosno JPRS. Svrha i cilj osnivanja takvih trgovačkih društava je ostvarivanje javnog interesa JLS, odnosno JPRS, a utvrđuje ga izvršno tijelo tih jedinica, odnosno predstavničko tijelo (gradska i općinska vijeća, odnosno županijska skupština) odlukom o osnivanju. Načelno je potrebno ponajprije raspraviti ulogu trgovačkih društava koje osnivaju JLS, odnosno JPRS, za obavljanje usluga od općeg interesa za građane i pravne osobe, kao i mogućnosti obavljanja tržišnih djelatnosti od strane tih trgovačkih društava, te u tom smislu njihovo mjesto i ulogu na slobodnom tržištu. Shodno tome, smatramo da ne treba usvojiti navedeni prijedlog, jer u duhu trgovačkog prava nema potrebe ograničavati osnivanje i upravljanje društvima u vlasništvu JLPRS i u vlasništvu RH (participativnim upravljanjem), budući da se na navedena trgovačka društva primjenjuje jednaki pravni režim kao i za sva ostala trgovačka društva. Osim toga, samom mjerom 4.1.7. već je predviđeno daljnje jačanje okvira za postupke izbora i/ili imenovanja te uvjetima za članove tijela trgovačkih društava u vlasništvu JLPRS, javnih ustanova te drugih pravnih osoba koje osnivaju JLPRS i trgovačkih društava u vlasništvu JLPRS Vezano za transparentnost lokalne i područne (regionalne) samouprave upućujemo kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 144/20) dodana odredba članka 68.a kojom je propisano da su općina, grad i županija dužne javno objaviti informacije o trošenju proračunskih sredstava na svojim mrežnim stranicama tako da te informacije budu lako dostupne i pretražive, a objava tih informacija obavlja se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje proračuna te uputa i drugih akata ministarstva nadležnog za financije. Također, Strategija u ovom kontekstu određuje potrebu adresiranja pitanja transparentnosti trošenja financijskih sredstava na lokalnoj razini te osnaživanja okvira za prevenciju netransparentnog trošenja javnih sredstava. te predviđa mjeru Unaprjeđenje transparentnosti prihodovne i rashodovne strane proračuna posebno za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Uz prijedloge vezane za pravosuđe, ističemo da je Informacijski sustav eSpis uveden je na svim sudovima u RH, uključujući i upravne sudove zaključno s 28. lipnjem 2021. godine. Sustav eSpis koristi algoritam nasumične automatske dodjele predmeta u rad čime je navedeni zahtjev u upravnom sudovanju proveden. Nadalje, postupovni propisi osiguravaju mehanizme osiguranja javnosti te detaljno uređuju isključenje javnosti. Člankom 5. stavkom 6. Sudskog poslovnika propisano je da predsjednik suda odlučuje o davanju odobrenja za filmsko, televizijsko i fotografsko snimanje sudskih rasprava kada je to u javnom interesu, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano. Odredbom članka 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 (dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu na temelju usmene, neposredne I javne rasprave. Članak 306. ZPP-a propisuje da su glavne rasprave javne. Člankom 307. ZPP-a je propisana da sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtjevaju interesu morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne tajne, službene I poslovne tajne odnosno radi zaštite privatnog živora stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde. U postupku u kojem se odlučuje o statusnim stvarima, stvarima o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima I mjerama za zaštitu prava I dobrobiti djeteta te uzdržavanju djeteta javnost je isključena. Na sporove proizašle iz ugovora između trgovačkih društava primjenjuje se podredno ZPP. Uz prijedloge vezane za područje infrastruktura okoliš I promet napominjemo da je Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 118/18) osigurao preduvjete za unaprjeđenje i nadzor sustava ovlašćivanja te Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kroz izradu podzakonskih propisa nastavlja aktivno raditi na njegovom unapređenju. U postupku izrade su dva podzakonska propisa: pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati pravna osoba i fizička osoba – obrtnik za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša i prirode te pravilnik kojim se propisuje program, uvjeti i način polaganja stručnih ispita za stručne poslove iz područja zaštite okoliša i prirode koji se do sada nisu provodili. Smatramo da će novi podzakonski propisi poboljšati sustav ovlašćivanja. Nadzor ispunjavanja propisanih uvjeta ovlaštenika predmet je inspekcijskog nadzora. Također, navodimo da će se relevantne aktivnosti u okviru mjera povezanih s područjima unaprjeđenja antikorupcijskih mehanizama u gospodarstvu i području zaštite okoliša definirati u okviru izrade pratećih provedbenih dokumenata uz Strategiju, sukladno prijedlozima nadležnih tijela. Osim toga, inspekcija zaštite okoliša DIRH-a ovisno o svojim kapacitetima i prioritetima svake godine predlaže tematske nadzore u okviru godišnjeg plana rada DIRH-a. Tako je prema godišnjem planu rada u 2020. godini inspekcija zaštite okoliša provela nadzor ovlaštenika za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša u okviru tematske cjeline, kojom je obuhvaćen nadzor 74 ovlaštenika. Što se tiče predložene mjere u kontekstu pitanja okoliša u sektoru prostornog uređenja (npr. izdavanje lokacijskih dozvola), smatramo da se predložena mjera odnosi na područje razvoja u prostoru, a ne na postavljene ciljeve u okviru jačanja antikorupcijskog aparata. Napominjemo da je u ovom kontekstu usmjerenja postavila Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 106/17) kao temeljni državni document za usmjerenja razvoja u prostoru. Strategija je predmetnu temu posebno obradila u poglavlju 5. Okvir za provedbu, podpoglavlju 5.2.5. Razvoj participacijskog modela, a svakako se mogu primijeniti I usmjerenja podpoglavlja 5.3. Praćenje provedbe i izvještavanje. Slijedom tih usmjerenja, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine će kroz prijedlog izmjena i dopuna Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine”, broj 153/13, 67/17, 114/18, 39/19, 98/19) provesti savjetovanje s javnošću o dopuni odredbi toga Zakona kojima bi se unaprijedila participacija u dijelu postupka izrade prostornih planova. Napominje se također da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od donošenja Zakona o prostornom uređenju 2013. godine razvija Informacijski sustav prostornog uređenja s njegovim modulima (ISPU) kojima je podignuta razina transparentnosti u postupcima izrade i donošenja prostornih planova, podataka o planovima na snazi i podataka o izdanim aktima za gradnju. U odnosu na prijedlog mjere za unaprjeđenje praćenja kvalitete zraka, posebice emisije lebdećih čestica, uspostavljanjem svih mjernih postaja u Državnoj mreži za praćenje kvalitete zraka smatramo da nije u dovoljnoj mjeri obrazložen njen antikorupcijski učinak te da je mogućnost implementacije iste potrebno raspraviti u okviru postupaka izrade politika, propisa ili akata planiranja u navedenom području.
22 Ured pučke pravobraniteljice 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Ponovno bismo istaknuli kako je u ranijoj verziji Nacrta prijedloga Strategije, unutar Posebnog cilja 4.3. – Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa, kao jedno od područja djelovanja bilo predviđeno i područje obrazovanja i znanosti koje je u kasnijoj verziji Strategije, pa tako i onoj objavljenoj na portalu E-savjetovanja, brisano, usprkos tome što je od iznimne važnosti. Uvažavajući pojašnjenje kako je područje brisano temeljem očitovanja nadležnog tijela, jer je u Strategiji definirana komplementarna mjera 4.5.9. Osnaživanje kapaciteta sustava obrazovanja za edukativne i informativne aktivnosti o akademskom integritetu, borbi protiv korupcije i kvaliteti, smatramo kako se ipak ne radi o mjeri koja bi u sebi u cijelosti obuhvaćala ono što je bilo predviđeno ranijim mjerama 4.2.21. Jačanje transparentnosti rada i financijskog poslovanja institucija i tijela u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, odnosno mjerom 4.2.22. Uspostavljanje digitalnih sustava evidencija u visokom obrazovanju. Stoga predlažemo ponovno uključivanje i tog područja u Strategiju te odgovarajućih popratnih mjera, uz napomenu kako bi u opisnom dijelu naglasak ipak trebao biti ne samo na sprječavanju neetičnog ponašanja studenata i drugih dionika, već ponajprije na potrebi sprječavanja istog među zaposlenicima, posebice rukovodećim kadrom ustanova visokog obrazovanja i znanosti, a tek potom i na studentima. Nadalje, kada se unutar već spomenutog Posebnog cilja 4.3. - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa govori o Pravnom okviru sustava integriteta službenika središnje i lokalne razine, usprkos danom pojašnjenju zašto naš prijedlog nije prihvaćen, već se samo prima na znanje, I dalje ističemo kako je potrebno postrožiti postojeći zakonodavni okvir u pogledu mogućnosti prestanka državne službe po sili zakona svim službenicima kojima se utvrdi krivnja za počinjenje kaznenih djela povezanih s korupcijom, neovisno o tome je li im izrečena uvjetna ili bezuvjetna osuda. Naime, budući da prema članku 49. točki a) Zakona o državnim službenicima (NN br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; dalje: ZDS) u državnu službu ne mogu biti primljene osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti, analogno tome, smatramo da osobe kojima je u kaznenom postupku utvrđena krivnja za počinjenje takvog kaznenog djela, ne bi smjele ostati raditi u državnoj službi, neovisno o izrečenoj kazni, pogotovo ako se radi o koruptivnim kaznenim djelima među koja se svrstava i velik broj kaznenih djela protiv službene dužnosti. Naime, iako je ZDS-om, kao i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 86/08, 61/11, 04/18 i 112/19), propisan obvezan prestanak službe ako službenik bude proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, postoje situacije kada se za djelo, koje istovremeno predstavlja tešku povredu službene dužnosti s obilježjima korupcije, ali i koruptivno kazneno djelo, vodi samo kazneni postupak te stoga do prestanka službe neće nužno doći, bez obzira na kaznenu odgovornost službenika. Nadalje, kako iz čl. 104. st. 3. ZDS-a proizlazi, neposredno nadređeni službenik službenika koji je počinio tešku povredu službene dužnosti o istoj je dužan obavijestiti čelnika tijela u roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu. Dakle, hoće li čelnik tijela pokrenuti disciplinski postupak, a posljedično hoće li službeniku na temelju ishoda tog postupka prestati državna služba po sili zakona, ovisi o tome ima li njemu neposredno nadređeni službenik, odnosno čelnik tijela, saznanja o počinjenoj povredi. Ako je obvezan prestanak državne službe propisana sankcija za počinjenu tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježje korupcije, mišljenja smo da također treba biti propisana i za utvrđenu kaznenu odgovornost za koruptivna kaznena djela (neovisno o vrsti izrečene kazne). Isto tako, izvanredni otkaz je propisan samo kao mogućnost koja čelniku tijela stoji na raspolaganju ako utvrdi da je službenik počinio tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. S tim u vezi, budući da službenički sud utvrđuje je li službenik počinio tešku povredu službene dužnosti, a ne čelnik tijela, razvidno je da jedino u slučaju vođenja disciplinskog postupka službeniku može biti izrečena kazna prestanka državne službe za djelo koje ima koruptivan karakter, dok u slučaju osude za koruptivno kazneno djelo u kojem je službeniku izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, ovisi o volji čelnika hoće li takvom službeniku dati izvanredni otkaz. Uostalom, zadržavanjem u službi onih službenika koji su proglašeni krivima za kaznena djela s obilježjima korupcije ozbiljno se dovodi u pitanje povjerenje građana u rad državnih tijela. U odnosu na mjeru 4.3.3. Unaprjeđenje mogućnosti podnošenja prigovora protiv službenika zaposlenih u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te obvezno uzimanje takvih prigovora u obzir prilikom godišnje ocjene, i dalje smatramo da se u obzir treba uzeti da su takvom mogućem utjecaju na ocjenjivanje izloženi uglavnom službenici koji izvršavaju poslove tijela JLP(R)S na najnižoj razini, dok se na rukovodeće službenike, zbog činjenice da s građanima kontaktiraju u bitno manjoj mjeri ili uopće ne kontaktiraju, a istovremeno imaju veći utjecaj na odlučivanje o pravima i obvezama građana, to rijetko može primijeniti. Prema tome, ne sporimo da je prigovore u određenoj mjeri potrebno uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja, međutim da pritom u istoj poziciji nisu svi službenici. Vezano uz vaš komentar da je čl. 85. ZDS-a propisano da se ponašanje službenika i poštivanje službene dužnosti uzimaju u obzir prilikom ocjenjivanja, odnosno da je to već zakonska obveza, ističemo kako uzimanje u obzir ponašanja službenika i poštivanja službene dužnosti prilikom ocjenjivanja nije isto što i uzimanje u obzir prigovora na rad službenika (koji mogu biti i neosnovani). Uostalom, čl. 85. ZDS primjenjuje se na ocjenjivanje državnih službenika, dok se mjera 4.3.3. Strategije odnosi na ocjenjivanje službenika na lokalnoj razini. Djelomično prihvaćen Mjere na koje se odnosi komentar vezano uz područje znanosti i obrazovanja nisu izostavljene, već su navedene u Posebnom cilju 4.2. Jačanje transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, u poglavlju koje se odnosi na Obrazovanje i znanost: 4.2.20. Jačanje transparentnosti rada i financijskog poslovanja institucija i tijela u sustavu visokog obrazovanja i znanosti i 4.2.21. Uspostavljanje digitalnih sustava evidencija u visokom obrazovanju. Što se tiče opisnog dijela 4.5.9. iako su pod pojmom “dionici” obuhvaćene šire skupine, suglasni smo da se posebno navedu zaposlenici i čelnici visokih učilišta. Nacrt prijedloga je usklađen shodno tome. Također, Nacrt prijedloga Strategije je usklađen s navedenim prijedlozima u dijelu 4.3. uz mjere 4.3.3 i 4.3.5.
23 Povjerenik za informiranje 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Komentar na Mjeru 4.1.2. Unaprjeđenje učinkovitosti normativnog okvira za ostvarivanje prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija i opis iste koji se nalazi iznad naziva mjere: U trećem odjeljku predlažemo, osim preciziranja odredbi Zakona koje se odnose na obvezu provedbe savjetovanja s javnošću, dodati i preciznije određivanje obveze proaktivne objave informacija po kategorijama tijela javne vlasti ili brisati jer je unaprjeđenje postojećeg normativnog okvira u području savjetovanja s javnošću obuhvaćeno mjerom 4.2.1. Četvrti odjeljak nije dovoljno jasan – tko će izraditi informatički sustav za informiranje korisnika prava na pristup informacijama i čemu će točno služiti. Predlažemo njegovo brisanje ili preciziranje tog dijela mjere 4.1.2. Predlažemo dodati mehanizme za uklanjanje slabosti normativnog okvira, koje je Povjerenik za informiranje istaknuo u Izvješćima o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2019. i 2020. godinu i o kojima je raspravljano na Radnoj grupi Ministarstva pravosuđa i uprave za izmjenu Zakona o pravu na pristup informacijama: • definiranje čelnika tijela javne vlasti, odnosno osobe zadužene za predstavljanje i zastupanje, odgovornom osobom u smislu Zakona • osiguranje prinudnog izvršenja odluka Povjerenika, odnosno potreba da se institut izvršavanja pravomoćnih rješenja o pristupu informacijama učini efikasnijim • izravno sankcioniranje tijela javne vlasti i odgovorne osobe radi nepostupanja po Zakonu. Dodatno predlažemo, radi veće efikasnosti ostvarivanja prava na pristup informacijama, uvesti praksu izvještavanja (i javne objave) o tijelima javne vlasti koja se oglušuju ili ne provode naloge Povjerenika (članak 35. stavak 3. točka 8. Zakona i članak 21. stavak 1. i 2. Poslovnika Povjerenika). Djelomično prihvaćen Nacrt prijedloga je usklađen s prijedlogom u dijelu 4.1.2. Ne prihvaćaju se prijedlozi utvrđivanja sadržaja normativnog okvira za ostvarivanje prava na pristup informacijama u Nacrtu prijedloga Strategije budući da se istim prejudicira uređenje određenih instituta, bez rasprave, odnosno prethodnog usuglašavanja radne grupe za izradu predmetnog Zakona.
24 Politiscope 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Analiza stanja za pravosuđe je neadekvatna jer ignorira ozbiljne probleme u funkcionalnosti i učinkovitosti postojeće etičke infrastrukture u pravosudnoj grani vlasti koja je vidljiva u nedavnim korupcijskim i medijskim aferama. Čini se očitim da postojeći etički akti i etička tijela u nedovoljnoj mjeri oblikuju ponašanje sudaca i državnih odvjetnika. GRECO evaluacijsko izvjesce iz 2014. navodi problem da se suci viđaju na privatnim druženjima s moćnicima i strankama u postupku. Ovakvo ponašanje koje drastično urušava povjerenje građana još uvijek nije dokinuto (slučaj osječkih sudaca, slučaj Kerumove zabave za suce) što ukazuje na to da su potrebni novi, snažniji i hrabriji zahvati u institucionalni i normativni etički okvir za pravosudnu granu vlasti. Djelomično prihvaćen U ovom kontekstu ističemo kako su u okviru implementacije preporuka Izvješća IV evaluacijskog kruga GRECO-a implemntirane aktivnosti s ciljem jačanja etičke infrastrukture pravosudnih dužnosnika. Među ostalim, provedene su aktivnosti jačanja kapaciteta rada Etičkog povjerenstva Državnog odvjetništva. Osim toga, Državnoodvjetničko vijeće je krajem 2015. godine izdalo knjižicu koja sadržava Etički kodeks i Smjernice te je u veljači 2016. godine Vijeće predsjednika svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj donijelo Smjernice za tumačenje i primjenu Kodeksa sudačke etike. Jednako tako, u ožujku 2019. godine donesen je novi Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika. Nastavno, s ciljem nastavka kontinuiranog rada na jačanju predmetnog područja te u skladu s predmetnim komentarom u Nacrt prijedloga Strategije dodana je mjera 4.3.17. Jačanja integriteta pravosudnih dužnosnika.
25 Politiscope 3.1. ANALIZA STANJA, 2.2.Procjene međunarodnih tijela Trenutan nacrt strategije u potpunosti ignorira neke od ključnih analiza i preporuka V GRECO evaluacije te u potpunosti ignorira IV rundu evauluacije, što je posve neprimjereno, a može se dodatno ocijeniti i kao tendeciozni pristup jer se može stvoriti dojam da se namjerno prešućuju preporuke koje RH nije ispunila. Predlaže se direktno navođenje neispunjenja preporuke o usvajanju kodeksa ponašanja zastupnika Hrvatskog sabora te uključenje relevantnih podataka koji ukazuju na potrebu donošenja takvog podzakonskog akta. Predlaže se navođenje broja saborskih zastupnika kojima je ukinut imuniteta temeljem zahtjeva DORH-a/USKOK-a te navođenje prvog slučaja u kojem novosnovana europska institucija - Europski državni tužitelj - traži ukidanje imuniteta zastupniku nacionalnog parlamenta. Trenutne korupcijske i medijske afere ukazuju da svi pomaci napravljeni u razvoju etike u državnom odvjetništvu i pravosuđu jednostavno nisu dostatni. Iako, evaluacijski izvještaj IV runde navodi "It was said that judges have been seen having coffee with parties to litigation", nedavno su objavljene video zapisi sudaca osječkog suda na privatnim druženjima sa strankama u kaznenim postupcima. Nadalje, funkciju glavnog državnog odvjetnika je obnašala osoba koja je smatrala da ne mora deklarirati postojanje relevantnih privatnih veza, ako one proizlaze iz zajedničkog članstva tajnom društvu. Kakvi god pomaci ostvareni u radu Državnoodvjetničkih vijeća i sudačkih vijeća te neovisno o unaprjeđenjima etičkih dokumenata za suce i državne odvjetnike, navedeni slučajevi ukazuju da je potrebno napraviti dodatne institucionalne i normativne zahvata u uspostavi funkcionalne i učinkovite etičke infrastrukture. Potrebno je navesti očite etičke probleme te izostanak polaganja računa za vlastiti rad i ponašanje u pravosudnoj grani vlasti koji su rezultat nedovoljno robusne etičke infrastrukture. U nacrt strategije je potrebno uključiti ključne preporuke GRECO-a koji se tiču izvršne razine vlasti, odnosno Vlade. Predlaže se izričito navođnje preporuke za usvajanjem kodeksa ponašanja članova vlade te uspostavu institucionalnog okvira za provedbu, odnosno kreiranje neovisnog etičkog tijela. Također, potrebno je navesti kako bi se kreiranjem ovog tijela mogle ispuniti druge GRECO preporuke, poput one da se za članove vlade uvede osobno savjetovanje prilikom preuzimanja dužnosti ili mogućnost povjerljivog savjetovanja tokom obnašanja dužnosti. Novoosnovano tijelo bi moglo preuzeti ove uloge, dok bi se GRECO prepruka o uvođenju obveze ad hoc deklariranja sukoba interesa (odnosno čim se dužnosnici nađu u takvoj situaciji) mogla provesti kroz usvajanje kodeksa ponasanja. Potrebno je jasno navesti ključne preporuke GRECO-a koje se tiču najviše razine izvršene vlasti, odnosno Vlade RH. Djelomično prihvaćen Nacrt prijedloga Strategije izričito navodi kako uzima u obzir izvješće V. kruga te predviđa mjere u skladu s istim vezano uz područja sukoba interesa, formiranja i jačanja etičke infrastrukture te lobiranja, prava na pristup informacijama i jačanja antikorupcijskih mehanizama u policiji. U području 3.2 izričito se navodi sljedeće “Međutim, za saborske zastupnike i ostale državne dužnosnike nije donesen etički kodeks kojim bi se regulirali etički standardi i pravila ponašanja prilikom obnašanja javnih dužnosti u cijelosti” Također, Nacrt prijedloga definira mjeru Jačanje etičkih standarda nositelja vlasti na lokalnoj, područnoj i središnjoj razini. Iako je Zakonom o sprječavanju sukoba interesa regulirano područje sukoba interesa kao jedno od područja integriteta dužnosnika, potrebno je donijeti sveobuhvatne etičke kodekse javnih dužnosnika kao preventivni instrument izgradnje kulture integriteta s ciljem povećanja povjerenja javnosti u obavljanje javnih dužnosti. Osim toga, Strategija prepoznaje potrebu jačanja integriteta pravosudnih dužnosnika nastavno na već provedene aktivnosti u okviru prethodne Strategije vezane i uz provedbu preporuka Izvješća IV Evaluacijskog kruga GRECO-a. S ciljem osiguranja transparentnoga, neovisnoga i nepristranog pravosudnog sustava, potrebno je sustavno jačati integritet pravosudnih dužnosnika. Tako su provedene aktivnosti jačanja kapaciteta rada Etičkog povjerenstva Državnog odvjetništva. Osim toga, Državnoodvjetničko vijeće je krajem 2015. godine izdalo knjižicu koja sadržava Etički kodeks i Smjernice te je u veljači 2016. godine Vijeće predsjednika svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj donijelo Smjernice za tumačenje i primjenu Kodeksa sudačke etike. Jednako tako, u ožujku 2019. godine donesen je novi Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika. Smatramo da navedenom kontekstu podatak o imunitetima nije relevantan, a s obzirom da je ukidanje imuniteta saborskim zastupnicima vezano uz vođenje kaznenih postupaka, a ne funkcioniranje elemenata etičke infrastrukture. Opseg imuniteta saborskih zastupnika ne predstavlja prepreku procesuiranju kaznenih djela, s obzirom da se zahtjevi državnog odvjetništva za ukidanjem imuniteta zbog kaznenih djela vezanih uz korupciju u pravilu uvijek odobravaju. Shodno tome, imunitet nije predstavljao prepreku sudskom progonu i donošenju presude za kaznena djela korupcije koja bi uslijedila.
26 Politiscope 3.1. ANALIZA STANJA, 1.1.Prikaz trenutačnog stanja i područja koja je potrebno dodatno adresirati s obzirom na provedbu Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine Predlaže se izmjena rečenice koja se fokusira na buduće strateško razdoblje. "U sljedećem strateškom razvoju potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se u okviru ESF natječaja osigurala adekvatna sredstva za samostalnu provedbu aktivnosti organizacija civilnog društva kojim se doprinosi ostvarenju ciljeva strategije." Naime, spomenuti okvir natječaja je primorao organizacije civilnog društva da projekte prijavljuju isključivo u partnerstvu s lokalnim jedinicama, iako su antikorupcijske aktivnosti organizacija civilnog društva u lokalnim zajednicama ponajprije usmjerene na dokidanje nelegitimnih, nezakonitih i netransparentnih korupcijskih praksi te je stoga nametanje suradnje s lokalnim jedinicama, kao uvjeta za podnošenje prijave, posve neprihvatljivo. Stoga je u novoj formulaciji potrebno istaknuti termin "samostalna provedba aktivnosti". Također, ovakva formulacija potiče da se prilikom programiranja ESF natječaja dodatna sredstva izdvoje za organizacije civilnog društva, umjesto da jedini cilj kojeg strategije stavlja u fokus bude ugovaranje projekata jedinog i iznimno spornog natječaja. Također, Strategija bi trebala uključivati informacije o ESF natječaju za organizacije civilnog društva za građanski odgoj i obrazovanje, koje je trebalo biti raspisano tokom provedbe prethodne strategije. Neprovedba ovog natječaja je iznimno bitna s obzirom na ulogu GOO u formiranju demokratske političke kulture koju čine aktivni i odgovorni građani, s nultom stopom tolerancije na korupciju. Pozivamo Sektor za antikorupciju da relevantne informacije o natječaju zatraži od Ureda za udruge te ih uvrsti u buduće nacrte strategije. Također, potrebno je direktno istaknuti važnost financiranja istraživačkog novinarstva putem ESF natječaja kako bi strategija drugim javnim tijelima dala poticaj za kreiranje natječaja kojim se podupire ovaj vid novinarskog rada, iznimno relevantnan za ostvarivanje ciljeva strategije. Djelomično prihvaćen Nacrt Prijedloga djelomično je usklađen s prijedlogom u dijelu 3.1 Analiza stanja, 1.1.Prikaz trenutačnog stanja i područja koja je potrebno dodatno adresirati s obzirom na provedbu Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Nadalje, Strategija navodi relevantnost uloge civilnoga društva i nužnost jačanja provedbe natječaja te dodjele sredstava OCD. Kao jedan od mehanizama postizanja ciljeva Strategije za suzbijanje korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine navodi se jačanje uloge i suradnje s civilnim društvom u području suzbijanja korupcije. Aktivnosti civilnoga društva u promicanju vrijednosti sudioničke demokracije, osiguravanju transparentnosti i borbi protiv korupcije u upravljanju javnim sredstvima i donošenju političkih odluka uključuju brojna područja djelovanja. Prethodna Strategija kao mehanizme za postizanje svojih ciljeva, između ostalog navodi i jačanje uloge i suradnje s civilnim društvom u području suzbijanja korupcije. Civilno društvo sa svojim akumuliranim znanjem i iskustvom, organizacijskim strukturama i kapacitetima svakako predstavlja važnu polugu uspješne provedbe naznačenih mehanizama. Civilno društvo tako ima trojaku ulogu aktivnog aktera: ono pridonosi podizanju svijesti o suzbijanju korupcije, sudjeluje u formiranju antikoruptivnih mjera te prati njihovu provedbu. Resursi kojima raspolažu organizacije civilnoga društva komplementarne su resursima i mehanizmima koji stoje na raspolaganju tijelima javne vlasti. Što se tiče procesa programiranja za financijsko razdoblje 2021.-2027. isti je odvojen od procesa donošenja Strategije suzbijanja korupcije te u ovom trenutku nisu poznati okviri raspoloživih sredstava iz ESF+ za organizacije civilnoga društva. Vlada RH će u svom djelokrugu osigurati primjerena sredstva za poticanje organizacija civilnoga društva za borbu protiv korupcije. Isto tako, ističe se da je ESF tek u izradi te nije sigurno hoće li se kroz posebne ciljeve definirane Uredbom za ESEF+ UREDBA (EU) 2021/1057 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1296/2013 moći financirati aktivnost za podupiranje istraživačkog novinarstva.
27 Kristian Turkalj NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE SPRJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE, Sadržaj Poštovani pohvalno je da se Vlada RH odlučila za višegodišnji strateški okvir za borbu protiv korupcije. Također, izbor mnogih prioriteta i ciljeva je za pohvalu. No, da bi Strategija bila uspiješna i da bi dovela do promjene ona mora predstavljati odgovor na probleme koji se žele riješiti. Svjedoci smo da se korupcija probila ne samo u pravosuđe, nego ono što je puno ozbiljnije u uskočke odjele - dakle upravo u srce sustava za suzbijanje korupcije. Strategije ne sadrži niti jednu mjeru kojom bi se ovo stanje adresiralo i spriječilo buduće probijanje sustava. Stoga predlažem da se predvidi uvođenje redovitih temeljnih sigurnosnih provjera uskočkih sudaca i državnih odvjetnika na godišnjoj razini i bez potrebe podnošenja zahtjeva predsjednika sudova i državnih odvjentika. Također, da se sigurnosne provjere uvedu za ona pravosudna mjesta koja su se pokazala kao više izložena korupcijskim rizicima. Primjera radi stečajni suci na trgovačkim sudovima koji su u dogovoru sa stječajnim upraviteljima manipulirali stečajnom masom. Nadam se da će te ove komentare shatiti kao iskrene, dobronamjerne te da će te barem nešto staviti u strategiju po pitanju spriječavanja korupcije u pravosuđu. doc.dr. sc. Kristian Turkalj Djelomično prihvaćen Nacrt prijedloga je djelomično usklađen s predmetnim prijedlogom. Također, ističemo kako Nacrt prijedloga Strategije u vezi s jačanjem kapaciteta pravosudnog sustava predviđa više mjera koje pridonose otpornosti pravosudnog sustava na koruptivna rizike, među ostalim i sljedeće mjere: Jačanje kapaciteta vezano za komunikaciju pravosudnih dužnosnika i službenika s javnošću, Jačanje integriteta pravosudnih dužnosnika, Unaprjeđenje kapaciteta i normativnog okvira rada Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeća Unaprjeđenje sustava provjere imovinskih kartica pravosudnih dužnosnika Jačanje kvalitete provedbe stečajnog postupka Unaprjeđenje normativnog okvira za procesuiranje kaznenih djela korupcije u svrhu ubrzanja postupka. Navodimo da će se u okviru predmetnih mjera definirati konkretne aktivnosti u postupku izrade pratećih provedbenih dokumenata uz Strategiju, sukladno prijedlozima nadležnih tijela.
28 Gong 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 2.2.Posebni cilj - Jačanje transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti Uz mjeru 4.2.6. propisati koje podatke TJV mora proaktivno objavljivati na svojim stranicama u otvorenom formatu Uz mjeru 4.2.9. predvidjeti osiguravanje sredstava ili financiranje antikorupcijskih programa (natječaja) koje bi provodilo civilno društvo Djelomično prihvaćen Nacrt prijedloga djelomično je usklađen s prijedlogom u dijelu 4.2. Posebni cilj - Jačanje transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti.
29 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Lobiranje može doprinijeti boljem definiranju interesa i boljoj informiranosti vlasti, time i kvalitetnijim odlukama i propisima te efikasnijoj javnoj politici. Neregulirano lobiranje može dovesti do neprimjerenog utjecaja na donošenje odluka te ostvarenju posebnog i/ili privatnog interesa na štetu javnog interesa. Umjesto načelne najave o potrebi reguliranja lobiranja, korisna mjera bila bi uspostava Registra lobističkih aktivnosti, koji podrazumijeva bazu svih podataka o sastancima koje su održali predstavnici javnih tijela sa lobistima ili drugim osobama koje zagovaraju donošenje određenih odluka. Informatički sustav na kojem se Registar lobističkih aktivnosti temelji, može osmisliti da bazu podataka pune izravno obnašatelji javnih dužnosti i lobisti. Primljeno na znanje U ovom kontekstu ističe se kako je planirani proces formiranja regulacije lobiranja u tijeku. Cilj regulacije lobiranja je uspostaviti lobističko djelovanje kao transparentnu, legalnu i legitimnu profesiju prema najvišim etičkim standardima, a s ciljem transparentnosti rada, efikasnog upravljanja rizicima korupcije i pozitivnog utjecaja na kvalitetu propisa i odluka koje donosi zakonodavna i izvršna vlast. Namjera je regulirati relevantne elemente vezane za provedbu lobističke djelatnosti, među ostalim i uspostavu Registra lobista.
30 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Učinkovito sprječavanje sukoba interesa i upravljanje koruptivnim rizicima nije moguće bez prethodne uspostave niza međusobno komplementarnih javnih registara te jasno definiranih nadležnosti kontrolnih tijela koja sustavno analiziraju podatke iz javno dostupnih registara. Prvi među registrima čije bi uspostava trebala biti predviđena u Strategiji suzbijanja korupcije je registar svih poslovnih odnosa, sa svim tijelima javne vlasti. U Registru sklopljenih ugovora i poslovnih odnosa bili bi javno objavljeni svi akti na temelju kojeg je nastao bilo koji poslovni odnos sa državom, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i sa svakim drugim državnih i javnopravnim tijelom. U tom Registru bili bi navedeni podaci o načinu sklapanja ugovora, o predmetu, vrijednosti ugovora i rokovima izvršenja, a od javne objave mogu se izuzeti oni ugovori kod kojih se javni interes štiti upravo zaštitom tajnosti samog ugovora ili nekog njegovog dijela. Sustavan pregled svih poslovnih odnosa razotkrio bi mrežu klijentelističkih veza između određene političke opcije na vlasti koja se stvara kroz poslovne odnose određenih tvrtki i onih javnopravnih tijela u kojima politička opcija s kojom su ta trgovačka društva povezana nosi vlast. Ujedno bi se objektivizirali i uskladili sa tržišnim uvjetima sadržaj, u smislu predmeta ugovora i uvjeta ispunjavanja ugovora, cijene i dr., te bi se ojačali mehanizmi kontrole načina njegova izvršavanja i korisnosti te racionalnosti utrošenih sredstava. Registar poslovnih odnosa jača sustav odgovornosti u upravljanju javnim sredstvima i javnom imovinom. Primljeno na znanje U tijeku je postupak izrade novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. S ciljem izrade oformljena je Radna skupina koje su članovi predstavnici Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, predstavnici akademske zajednice i organizacija civilnoga društva, Ureda predsjednika Vlade RH, Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, Agencije za zaštitu osobnih podataka, Hrvatske zajednice županija te Ministarstva pravosuđa i uprave, (popis članova dostupan je na mrežnoj stranici Ministarstva pravosuđa i uprave: https://mpu.gov.hr/pristup-informacijama-6341/savjetovanja-s-javnoscu/radne-skupine-za-izradu-nacrta-prijedloga-zakona-drugih-propisa-i-akata/nacrt-prijedloga-zakona-o-sprjecavanju-sukoba-interesa/24977). Tijekom izrade novog Zakona, u obzir će biti uzeti svi prijedlozi i preporuke relevantnih procjena međunarodnih organizacija u ovom području te sve što Radna skupina smatra relevantnim za unaprjeđenje okvira za upravljanje sukobom interesa. Potrebno je reći kako Nacrt prijedloga Strategije u kontekstu potrebe jačanja okvira za upravljanje sukobom interesa ističe potrebu za donošenjem kodeksa ponašanja članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te uvođenja obveze prijavljivanja poslovnih odnosa članova predstavničkih tijela na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini.
31 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 3.3.Posebni cilj - Jačanje sustava integriteta i upravljanje sukobom interesa Aktualni Zakon o sprječavanju sukoba interesa ne obuhvaća pretežit broj funkcija koje postavlja državna ili lokalna, područna (regionalna) vlast. U nadležnosti postojećeg Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, manje je od 2000 dužnosnika. Na taj se način pravila o sprječavanju sukoba interesa i prevenciji korupcije vješto izbjegavaju, a javni se resursi koriste na način kojim se pogoduje privatnim interesima na štetu javnih, bez mogućnosti provođenja provjera i kontrola od strane nezavisnog državnog tijela. Upravo time što pretežit broj javnih dužnosti i funkcija nije obuhvaćen obvezom poštivanja pravila o sprječavanju sukoba interesa niti nadzoru, omogućeno je da se klijentelizam i korupcija duboko ukorijenjene u samu strukturu sustava. Razgranatost mreže u kojoj se na velik broj javnih dužnosti postavljaju politički podobne osobe i način na koji potom te osobe koriste svoju funkciju za daljnje pogodovanje privatnim i klijentelističkim interesima, urušava vrijednosni sustav. Zbog toga ujedno pada i kvaliteta javnog servisa koji bi trebao prije svega štititi i promicati interese građana, a ne biti sam sebi svrha. Proširenje kruga dužnosnika, odnosno osoba koje podliježu pravilima o sprječavanju sukoba interesa mora obuhvatiti zastupnike u Europskom parlamentu, veleposlanike i konzule, ravnatelje i članove uprava ustanova (zdravstvenih ustanova, obrazovanih i znanstvenih ustanova, ustanova u kulturi i umjetnosti) te sve osobe na rukovodećim funkcijama koje sudjeluju u postupcima javne ili jednostavne nabave, dodjeli koncesija ili odobrenja, dodjeli javnopravnih ovlasti, provođenju postupka sklapanja ugovora o zakupu ili najmu, direktore glavnih ureda turističkih zajednica, članove uprava svih javnopravnih tvrtki, odnosno članove tvrtki kćeri trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu te članove uprava i nadzornih odbora trgovačkih društva u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sektorske direktore ali i direktore odnosno ravnatelje podružnica, članove upravnih vijeća svih agencija i drugih tijela te ostale osobe za koje se sukladno analizama procjene rizika utvrdi da bi trebale biti obuhvaćene pravilima o prevenciji korupcije. Primljeno na znanje U tijeku je postupak izrade novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Tijekom izrade novog Zakona raspravlja se, među ostalim i o proširenju kruga obveznika Zakona, kao i o svemu što Radna skupina smatra relevantnim za unaprjeđenje okvira za upravljanje sukobom interesa.
32 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije U Republici Hrvatskoj ne postoji niti je ikada postojalo tijelo koje bi profesionalno obavljalo kvalitetnu analizu korupcijskih rizika. Takva analiza ne provodi se na razini bilo kojeg javnopravnog tijela pojedinačno, niti postoji jedno centralno tijelo koje bi bilo zaduženo da na temelju praćenja iskustava u provedbi pojedinog zakona utvrdi da u određenim situacijama postoji pravna praznina, nedorečenost ili da se u praksi pojavljuju koruptivni obrasci ponašanja. Sustavnu analizu korupcijskih rizika koji proizlaze iz postojećih zakona ili zakona koji su u postupku usvajanja, kao i korupcijskih rizika koji proizlaze iz prakse u postupanju pojedinog tijela ili iz potpunog izostanka potrebne regulacije, mogao bi obavljati Ured za prevenciju korupcije, koji bi se formirao umjesto postojećeg Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. U analizi korupcijskih rizika koristili bi se izvještaji različitih državnih tijela, pritužbe građana, savjetovanja za udrugama civilnog društva i predstavnicima medija kao i drugi dostupni podatci i dokumentacija, s ciljem ocjene postojećeg stanja, utvrđivanja korupcijskih rizika i predlaganja konkretnih mjera za otklanjanje uočenih nedostataka. Primljeno na znanje Za učinkovitu borbu protiv korupcije potrebno je, najprije, prepoznati njezine uzroke odnosno područja koja predstavljaju korupcijske rizike, a kako bi se njima moglo upravljati u smislu sužavanja prostora za pojavu koruptivnog djelovanja. Upravo stoga, Radna skupina za izradu Strategije bila je zadužena za procjenu postojećeg stanja na temelju identifikacije korupcijski osjetljivih područja na razini pojedinih institucija odnosno u pojedinim područjima. Identifikacija korupcijski osjetljivih područja od strane Radne skupine sastojala se od detekcije „osjetljivih poslovnih procesa“ odnosno slabosti u organizacijskoj strukturi koje omogućuju pojavu korupcijskih rizika. Osim toga, u obzir je uzeta i procjena pravnog okvira koji regulira područja osjetljiva na korupciju odnosno eventualni nedostatci u pravnoj regulaciji koji pogoduju pojavi korupcijskih rizika. S obzirom da se korupcijski rizici razlikuju od sektora do sektora, procjenu stanja i identifikaciju rizičnih područja provodili su, ponajprije, službenici zaposleni u sustavu u okviru svojih kompetencija, ali i predstavnici ostalih dionika koji pružaju vrijedan pogled „izvana“ na područja rizika u djelovanju javne vlasti, a s ciljem formuliranja što učinkovitije antikorupcijske intervencije. Što se tiče formiranja institucionalnih okvira u ovom području može se primijetiti kako nema isključivo jednog određenog načina koji bi jamčio njegovu učinkovitost. Različite države preuzimaju različite modele formiranja antikorupcijskih mehanizama, od centraliziranih s jednim središnjim tijelom koje obavlja poslove u svim represivnim i preventivnim područjima antikorupcijske politike do decentraliziranih koji podrazumijevaju više specijaliziranih tijela s različitim opsezima nadležnosti u pojedinim područjima preventivnih politika te zasebnih represivnih tijela. U okviru izgradnje institucionalnog okvira RH se odlučila za decentralizirani model za koji smatramo da je u ovom trenutku adekvatan. Hrvatska nema jednu centralnu instituciju za borbu protiv korupcije, već ima mrežu nadležnih institucija koje djeluju u području formiranja antikorupcijske politike, području represije te posebnim područjima u okviru prevencije korupcije. Što se tiče neovisnosti u radu, većina tijela koje djeluju u ovom području su neovisna državna tijela. Tijelo koje djeluje u formiranju i provedbi nacionalne politike je dio izvršne vlasti. No, unatoč postojanju potrebnog okvira za učinkovitu borbu protiv korupcije u javnom sektoru te umreženosti državnih tijela čime se pridonosi oblikovanju antikorupcijskih politika u svim granama vlasti, u normativnom i institucionalnom okviru za borbu protiv korupcije postoji prostor i potreba za daljnjim unaprjeđenjima. U ovom kontekstu Strategija stoga planira jačanje administrativnih i financijskih kapaciteta te suradnje tijela javne vlasti zaduženih za borbu protiv korupcije.
33 Dalija Orešković 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 1.1.Posebni cilj - Jačanje institucionalnoga i normativnog okvira za borbu protiv korupcije Kao posebni cilj i konkretnije definirana mjera, Strategija suzbijanja korupcije trebala bi propisati obvezu provođenja pune fiskalne transparentnosti, po uzoru na one jedinice lokalne samouprave koje su to već provele. Pot time se podrazumijeva uvođenje potpune otvorenosti državnog proračuna te proračuna svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i svih drugih javnopravnih tijela i korisnika koji se financiraju proračunskim sredstvima ili na temelju nameta propisanih posebnim zakonima, odnosno obvezivanje svih javnopravnih tijela, kao i svih korisnika koji se isključivo ili pretežno financiraju proračunskim sredstvima, da na svojim internetskim stranicama, a u slučaju da pojedino javnopravno tijelo ili korisnik proračunskih sredstava ne raspolaže s vlastitom internetskom stranicom, tada na internetskim stranicama državnog tijela koji će biti nositelj objedinjene baze podataka, prikaže u preglednom i strojno pretraživom formatu prikaz svih uplata i isplata novčanih sredstava (državna tijela, javne ustanove, jedinice LPRS, sva druga javnopravna tijela i tijela koja se financiranju na temelju nameta propisanih posebnim zakonima poput Hrvatske gospodarske komore, turističke zajednice i dr.) Radi provedbe ove mjere mož se formirati stručna radna skupina u kojoj će biti predstavnici nadležnih institucija poput Povjerenika za informiranje, AZOP-a, ministarstva financija, ministarstva uprave te po potrebi i drugih državnih tijela, kao i neovisnih pravnih i informatičkih stručnjaka koji će pripremiti program nužnih zakonodavnih izmjena kako bi se provela ova mjera uz uvažavanje obveze zaštite nacionalne sigurnosti i zaštite osobnih podataka koji se ne bi smjeli objavljivati te drugih podataka kod kojih postoji opravdan javni interes da se ne objavljuju u cijelosti ili djelomično. Primljeno na znanje Vezano za transparentnost lokalne i područne (regionalne) samouprave upućujemo kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 144/20) dodana odredba članka 68.a kojom je propisano da su općina, grad i županija dužne javno objaviti informacije o trošenju proračunskih sredstava na svojim mrežnim stranicama tako da te informacije budu lako dostupne i pretražive, a objava tih informacija obavlja se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje proračuna te uputa i drugih akata ministarstva nadležnog za financije. Također, Strategija u ovom kontekstu određuje potrebu adresiranja pitanja transparentnosti trošenja financijskih sredstava na lokalnoj razini te osnaživanja okvira za prevenciju netransparentnog trošenja javnih sredstava te predviđa mjeru Unaprjeđenje transparentnosti prihodovne i rashodovne strane proračuna posebno za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
34 Dalija Orešković 1.UVOD, 4.4.Postupak izrade Strategije Hrvatsko društvo već duže vrijeme prolazi kroz ekonomsku, demografsku i opću društvenu krizu, kojoj se barem za sada ne nazire kraj. Stručnjaci i međunarodni forumi ukazuju kako je za oporavak nužno provesti strukturne reforme, no one se ne provode, jer za njihovo provođenje ne postoji politička volja, kao što ne postoji niti za rješavanje problema korupcije. Suprotno ciljevima iz prethodne Strategije, politička stvarnost pokazuje da je korupcija postala nosivi stup svih grana državne vlasti te da takvo stanje ugrožava stabilnost sustava, ostvarivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda te ekonomski napredak. Prethodna Strategija nije dobro detektirala korupcijske rizike niti je uspostavila integritet odgovornost i transparentnost u radu državnih tijela i institucija. Korupcija u Hrvatskoj je sistemske naravi, stoga je nova Strategija po svom konceptu i sadržaju trebala rješavati probleme koje generira sam sustav, počevši od klijentelističke i koruptivne mreže koja proizlazi iz pretherane i neracionalne teritorijalne rascjepkanosti pa do nužnosti reforme izbornog sustava. No umjesto snažnijeg iskoraka, nacrt ove Strategije suzbijanja korupcije predstavlja recikliranje ideja iz prethodne, bez jasnih mjera, i bez ikakve ambicije usmjerene na jačanje institucija, bolju prevenciju i učinkovitiju represiju koruptivne prakse, koja je prožela sve pore države i društva. Primljeno na znanje U cilju nastavka kontinuiranog strateškog provođenja i nadograđivanja sustava antikorupcijskih mjera u Republici Hrvatskoj, nakon isteka razdoblja važenja Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine („Narodne novine“ , br. 26/15), izrađena je nova Strategija sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine. U postupku izrade Strategije, uzeta je u obzir interna analiza provedbe prethodne Strategije koja naglasak stavlja na područja korupcijskih rizika identificiranih u prethodnoj Strategiji, a koja su nedovoljno adresirana u pratećim provedbenim dokumentima prethodnog strateškog razdoblja te na mjere koje je s obzirom na njihovu relevantnost u smislu umanjivanja prepoznatih korupcijskih rizika, bez obzira na do sad provedene aktivnosti, potrebno nadalje kontinuirano jačati. Također, pri formuliranju posebnih ciljeva Strategije, uzeta su u obzir i identificirana područja korupcijskih rizika u sljedećim dokumentima međunarodne procjene: - Izvješće V. evaluacijskog kruga GRECO-a za Republiku Hrvatsku - Izvješća Europske komisije za Republiku Hrvatsku i Posebne preporuke Vijeća u okviru Europskog semestra u razdoblju provedbe prethodne Strategije - preporuke Izvješća OECD Investment Policy Reviews - Izvješće o vladavini prava Europske komisije 2020. - Analitičke podloge Grupacije Svjetske banke izrađene u okviru postupka pripreme prijedloga NRS-a. - preporuke Izvješća OECD-a Rewiew of the Corporate Governance of SOEs in Croatia Također, u obzir su uzeti i rezultati istraživanja koje se provodilo na mrežnoj stranici Ministarstva pravosuđa i uprave paralelno s postupkom izrade Strategije s ciljem dobivanja procjene postojećeg stanja percepcije korupcije kod građana kao polaznih rezultata prije početka provedbe mjera u okviru novoga strateškog okvira. Rezultati istraživanja jedna su od referentnih točaka u formiranju intervencije sprječavanja korupcije u Strategiji te će biti važni za praćenje učinka njezine provedbe. Osim toga, u svrhu izrade Strategije osnovana je Radna skupina sastavljena od širokog kruga predstavnika tijela javne vlasti i zainteresiranih dionika iz civilnog sektora, medija, akademske zajednice, privatnog sektora i sindikata koji su bili zaduženi za identifikaciju koruptivnih rizika u pojedinim područjima te definiranje prioritetnih antikorupcijskih mjera u predstojećem strateškom razdoblju. Osim Radne skupine, svoj doprinos izradi Strategije dali su i članovi Savjeta za sprječavanje korupcije. Slijedom navedenog, Strategija postavlja 5 posebnih ciljeva antikorupcijske intervencije u predstojećem strateškom razdoblju. Pod svakim posebnim ciljem određene su mjere za postizanje postavljenih ciljeva, koje su među ostalim usmjerene i na jačanje institucija, bolju prevenciju i učinkovitiju represiju koruptivne prakse. Definirane mjere temelj su izradi budućih akcijskih planova koji će sadržavati konkretne aktivnosti za upravljanje korupcijskim rizicima u okviru prethodno strateški određenih posebnih ciljeva i mjera u pojedinim sektorskim prioritetnim područjima. Uz svaku planiranu aktivnost bit će potrebno odrediti nadležna tijela za provedbu, jasno naznačiti rokove provedbe, potrebna financijska sredstva te pokazatelje rezultata provedbe aktivnosti unutar svake pojedine mjere.
35 DALIBOR BARBALIĆ 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 4.4.Posebni cilj - Jačanje antikorupcijskih potencijala u sustavu javne nabave Neće biti potrebe "..... stvoriti sveobuhvatni strateški pristup sprječavanja i smanjenja korupcijskih rizika u javnoj nabavi..." ako se stvori zakonski okvir koji onemogućava pripremu dokumentacije za Nadmetanje u procesu Javne nabave na način da se pogoduje ciljanom dobavljaću specificirajući ciljani predmet nabave ne spominjući ime dobavljaća. Takvih primjera u dosadašnjoj praksi bilo je puno a kada se skreće pažnja na takav način korupcije nadležna tijela ne reagiraju ili nemaju alata za postupanje pa se to sve trpa u koš "neosnovane žalbe". I trenutno je u tijeku nekoliko javnih Nadmetanja gdje je svakom tko može pročitati specifikaciju Nabave potpuno jasno tko je ciljani dobavljač. Primljeno na znanje Postojeći nacionalni zakonski okvir, koji je usklađen s Direktivama Europske unije, sadrži potrebne mehanizme u tom kontekstu pri čemu se posebno ističe mogućnost korištenja instrumenta prethodnog savjetovanja sa zainteresiranim gospodarskim subjektima.
36 Povjerenik za informiranje NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE SPRJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE Analizu stanja u području ostvarivanja prava na pristup informacijama ne prate na odgovarajući način aktivnosti kojima bi se uklonile uočene slabosti i ostvario napredak, a na što je ukazano i u prvom Izvješću Europske komisije o vladavini prava. Nadalje, Povjerenik za informiranje je u godišnjim izvješćima o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2019. i 2020. ponudio mehanizme za uklanjanje slabosti normativnog okvira radi jačanja efikasnosti i učinkovitosti, a isto je raspravljano i na Radnoj grupi Ministarstva pravosuđa i uprave za izmjenu ZPPI-ja (i dijelom unošeno u radne verzije izmjena ZPPI-ja). Prijedlozi Povjerenika razrađuju se u nastavku teksta, kod opisa mjera. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
37 GRGA KOSTELAC NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE SPRJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE Korupcija se može spriječiti uvođenje procedura (protokola) koje se strogo moraju poštivati po unaprijed precizno i detaljno utvrđenim pravilima. Nadalje, posebna pozornost mora se posvetiti kako bi državne institucije poštivale stvarno, a ne deklaratorno propise koji uređuju njihov rad. Nepotrebno je donošenje ove strategija, i svih ostalih propisa dok god se isti ne poštuju od samog vrha upravljanjanj; ministarstva te nadležnih institucija. Izvješća koja moraju podnositi tijela u propisanoj formi i po definiranim specifikacijama se ne dostavljaju ili nisu transparentna i pregledna. Kao primjer Hrvatske vode, koje upravljaju milijardama kuna, odnosno iste troše nenamjenski, lažiraju isprave, a DORH koji ima saznanja o tome, ne poduzima potrebne radnje za utvrđivanje i kažnjavanje odgovornih. Konkretno g. Gordan Gašparović voditelj Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernoga Jadrana, čije široke ovlasti omogućavaju razne manipulacije službenim ispravama i dokumentima te malverzacijama. Izvješća o radovima i planovima ne postoje, barem ne u propisanom obliku i nisu dostupne na propisan način (radovi se navode općenito, nepregledno te je upitno na kojim dijelovima vodotokova; stacionažama, su izvedeni, a često se više puta navode i plaćaju već izvedeni radovi), financiraju se "intelektualne usluge" koje se stvarno ne izvode, te projekti koji su protivni samoj svrhi Hrvatskih voda itd. O malverzacijama, natječajima, isplatama neizvršenih radova, neizvršavanje radova koji su obveza Hrvatskih voda i sl. je ŽDO i ODO upoznat, ali još uvijek, nakon godina nedjela, g. Gordan Gašparović i dalje je na funkciji koja mu omogućava upravljanje milijardama kuna, a koje nisu iskorištene namjenski dok nadležno ministarstvo ne izvršava propisane kontrole i nadzore (konkretno gđa Elizabeta Kos, ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, koja je također upoznata s nedjelima g. Gordana Gašparović, i koja je ista pokušala prikriti te je već duži niz godina imenovana na funkcije u sukobu interesa, o čemu se i nadležno povjerenstvo očitovalo te kaznilo gđu Kos, ali bez učinka). Primljeno na znanje Primljeno na znanje
38 Politiscope 4.PRIORITETI JAVNE POLITIKE BORBE PROTIV KORUPCIJE I POSEBNI CILJEVI, 2.2.Posebni cilj - Jačanje transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti Izraziti je problem što se putem ESF natječaja ne financiraju antikorupcijske aktivnosti OCD-a koje mogu doprinijeti ostvarenju ciljeva strategije, istraživačko novinarstvo neprofitnih i komercijalnih medija te aktivnosti OCD-a koje kroz provedbu građanskog odgoja i obrazovanja doprinose stvaranju aktivnog i odogovornog građanstva koje ima nultu stopu tolerancije korupcije. Potrebno je navesti da je za ovakve aktivnosti potrebno osigurati adekvatna sredstva koja bi se putem natječaja dijelile odabranim projektima s najvećim predviđenim pozitivnim učincima i doprinosu provedbe strategije. Također, posve je neprimjereno da su jedine mjere vezane uz civilno društvo, one usmjerene na korupcijske rizike u sustavu financiranja OCD-a te sadržaj mjera ne ukazuje da su OCD-i partneri u suzbijanju korupcije, već isključivo izvor korupcije kojeg će se suziti povećanjem transparentnosti i edukacijom. Primljeno na znanje Proces programiranja za financijsko razdoblje 2021.-2027. je odvojen od procesa donošenja Strategije sprječavanja korupcije te u ovom trenutku nisu poznati okviri raspoloživih sredstava iz ESF+ za organizacije civilnoga društva. Vlada RH će u svom djelokrugu osigurati primjerena sredstva za poticanje organizacija civilnoga društva za borbu protiv korupcije.
39 IVA RUKAVINA 3.1. ANALIZA STANJA, 3.1. Ostvareni rezultati Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine Smatram kako je nadzor nad radom službenika državne inspekcije preslab. Prijavitelj zaslužuje dobiti odgovor državnog tijela na prijavu tj. mora imati pravo saznati kako je njegova prijava rješena. Osobno imam iskustvo prijave državnom inspektoratu (konkretno sanitarna i gradjevinska inspekcija) prošle godine kada inspekcija uopće nije izišla na teren jer su se iste stvari nastavile dalje dogadjati. Bez kažnjavanja onih koji sudjeluju u raznim oblicima korupcije (bilo sudionika korupcije, bilo nadzornih inspekcija), ovaj je zakon mrtvo slovo na papiru. Također smatram da je za suzbijanje korupcije vrlo loš potez bio ukidanje Časnog suda HGK što se dogodilo prošle godine. Taj sud je funkcionirao i obavljao svoj posao korektno. Prebacivanjem posla na Državni inspektorat, poduzetnici su postali zaštićeni budući da Državni inspektorat ne regira na svaku prijavu. Vezano za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, kada nekoga prijavite financijskoj inspekciji, nudi vam se mogućnost anonimne i neanonimne prijave. Ja sam shvatila da se ta kategorizacija odnosi na službenike financijske inspekcije. Na koncu me osoba koju sam prijavila poslje zbog tog maletretirala jer je financijska inspekcija njoj rekla da sam ju ja prijavila. Mislim da se bar onda treba u obrascu pojasniti ljudima da će njihov identitet ukoliko prijavu prijave neanonimno biti otkriven počinitelju, a ne samo zaposlenicima Porezne uprave. Uputila sam tu primjedbu Poreznoj upravi, ali nisam dobila odgovor. Smatram da je daleko efikasnije za prevenciju korupciju energiju trošiti na učinkovito kažnjavanje nego na edukaciju ljudi o tome kako ne smiju činiti kaznena djela. Kada ljude netko opali po dzepu, vrlo brzo nauče. Dok god nema kazni koje se provode u praksi, svatko će raditi što hoće. Vezano za zaštitu okoliša, moraju se definirati ingerencije takvih inspekcija i rokovi njihovog djelovanja. Primjerice, ako prijavite nepravilnost Zavodu za zaštitu spomenika i okoliša Grada Zagreba, neće se dogoditi uglavnom ništa. Tako su primjerice aktivisti akcije Spasimo magnoliju godinu dana slali dopise spomenutom Zavodu i tek su onda dobili odgovor tj odluku Zavoda. Ako prijavite nepravilnosti vezano za radnje na zgradama koje su kulturno dobro, morati ćete barem desetak puta pisati prijavu i zvati Zavod da do inspekcije uopće dođe. Na koncu vam kažu da oni mogu napisati odluku da se neke stvari promjene, ali da sve ovisi na ljudima da li će ih poslušati??? Gotovo svi uslužni djelatnici koji rade na terenu, majstori, fotografi, snimatelji.... u našoj državi ne izdaju račun, odnosno uvrijede se ako ga slučajno zatražiš. Gotovinu treba maknuti iz opticaja za te djelatnosti. To je jedini način suzbijanja korupcije jer pretpostavljam da nikada neće biti dovoljno inspektora koji njih mogu pratiti za vrijeme obavljanja radne djelatnosti. Vezano za suzbijanje korupcije prilikom zapošljavanja na fakultete je također potrebno više angažmana. Potrebno je revidirati kriterije koje moraju zadovoljiti kandidati tj. tablice koje se vezano za to ispunjavaju prilikom zaposlenja. Primjerice na Medicinskom fakultetu u Zagrebu su složene tako da je jednako jesi napisao 4 ili 44 znanstvena rada jer je po kategoriji jako ograničen broj radova koji se boduju.Takve stvari ostavljaju puno mjesta za malverzacije. Nadalje, ne postoji Časni sud Sveučilišta u Zagrebu, postoji Etičko povjerenstvo koje se bavi nepravilnostima oko znanstvene djelatnosti, a ne i nepravilnostima oko zapošljavanja. Postoje Časni sudovi na pojedinim fakultetima, ali su uglavnom mrtvo slovo na papiru. Ti profesori se medjusobno poznaju i neće niti jedan nešto napraviti protiv onog drugog da mu se ne zamjeri. Tako da prijae navedenima uglavnom stoje u ladici. Nad radom dekana fakulteta se također ne vrši dovoljno nadzora. Ako se čovjeku obratite 5-10 puta i on ne poduzme ništa, ne znam u koju kategoriju to spada i tko to treba nadzirati. Majke troje djece u Zagrebu koje su na trogodišnjim bolovanjima masovno primaju i naknadu za bolovanje i naknadu kao majka odgajateljica. U Zagrebu očito ne postoji tijelo koje to provjerava pa bi ga bilo dobro osnovati te vratiti novac poreznih obveznika u proračun koji je u tu svrhu bespravno isplaćen. Ako se neka žena odluči biti majka odgajateljica i za to primati naknadu, ne može istovremeno otvoriti trogodišnji porodiljni dopust. Ako si na dopustu, ne možeš raditi. Primljeno na znanje Predmetna Strategija, među ostalim predviđa i mjere daljnjeg jačanja provedbe inspekcijskih nadzora. Nadzorni postupci i drugi inspekcijski poslovi u naravi su aktivnosti koje u interakciji s dionicima izvan toga tijela predstavljaju osjetljive poslovne procese za koje također postoji određeni stupanj percepcije o korupcijskim praksama. Kako bi se izbjegle moguće zlouporabe tijekom planiranja provođenja inspekcijskih nadzora i drugih inspekcijskih poslova, u daljnjem djelovanju Državnog inspektorata potrebno je razviti sustav podrške planiranju provođenja sustavnih i koordiniranih inspekcijskih nadzora metodom identificiranja subjekata nadzora na temelju rizika te jasnije urediti primjenu načela oportuniteta prilikom poduzimanja prekršajnih mjera. To će pridonijeti učinkovitijem korištenju raspoloživim kapacitetima i izbjegavanju neuravnoteženog planiranja nadzora. Analizom poslovnih procesa u području zaštite okoliša ustanovljeno je da su koruptivnom riziku podložne aktivnosti povezane osobito s organizacijom sustava gospodarenja otpadom, financiranjem programa i projekata zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, pripremom postupaka javne nabave i realizacijom predmeta javne nabave i njihovom realizacijom, izdavanjem dozvola za obavljanje djelatnosti u području zaštite okoliša te provedbom inspekcijskih nadzora obveznika primjene propisa. S ciljem smanjenja rizika od nepravilnosti na svim razinama u sustavu zaštite okoliša, prometa i infrastrukture potrebno je daljnje unaprjeđivanje, a posebno u radu nadležnih inspekcija, jačanju njihovih administrativnih kapaciteta te povećanju broja inspekcijskih nadzora. Osim toga, potreban je i kontinuirani nadzor od strane Državnog inspektorata ovlaštenika koji obavljaju stručne poslove zaštite okoliša. Nadalje, u okviru Strategije planirano je i daljnje unaprjeđenje okvira za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Međutim, u odnosu pitanje anonimnog prijavljivanja nepravilnosti, potrebno je podsjetiti da postojeći Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, u članku 15. stavku 1. propisuje da prijava nepravilnosti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, naziv poslodavca prijavitelja, podatke o osobi i/ili osobama na koje se prijava odnosi, datum prijave i opis nepravilnosti koja se prijavljuje. Iako, sukladno tome, Zakon nije izričito predvidio mogućnost zaštite anonimnih prijavitelja, sama nepravilnost može se prijaviti i anonimno te ukoliko povjerljiva osoba, odnosno pučki pravobranitelj iz zaprimljenih informacija smatra da je prijava istinita, postupiti će po istoj u okviru svojih ovlasti te proslijediti nadležnim tijelima ovisno o sadržaju prijave. Međutim, u slučaju podnošenja anonimne prijave, neće biti moguće ostvariti prava zaštite prijavitelja, a s obzirom da nije poznato koga je potrebno zaštititi. Također, sukladno članku. 21. Zakona, prijava nepravilnosti može se podnijeti izravno tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanja i postupanja po nepravilnostima. U kontekstu mehanizama zaštite prijavitelja koju Zakon predviđa, potrebno je istaknuti da osoba kojoj prijavitelj nepravilnosti prijavi nepravilnosti i svaka druga osoba koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti, dužne štititi podatke koje saznaju u prijavi (zaštita povjerljivosti prijave), kao i identitet prijavitelja nepravilnosti, u skladu s člancima 11. i 12. Zakona. Borba protiv korupcije vodi se na dva načina suzbijanjem kaznenih djela korupcije odnosno represivnim djelovanjem i sprječavanjem ili prevencijom korupcije. Iako je vrlo važno represivno suzbijanje koje ima naravno i svoju preventivnu ulogu, represivni pristup predstavlja uglavnom postupanje u odnosu na posljedice. Tendencija je danas sve više ojačati sustavnu prevenciju kako bi se u začetku spriječili uzroci korupcije. Suvremeni trendovi suzbijanja korupcije sve se više okreću prevenciji tako da se prepoznaju rizici nastanka korupcije, te izgradnjom institucija, usvajanjem zakona i osvješćivanjem građana i medija nastoji spriječiti korupciju prije nego do nje dođe. Jedan od osnovnih elemenata prevencije korupcije je postavljanje adekvatnog zakonodavnog okvira, prije svega u pravosuđu, a kako bi se omogućio efikasan rad represivnih institucija. U tom kontekstu, u predstojećem strateškom razdoblju će se pristupiti unaprjeđenju odredbi Zakona o kaznenom postupku koje bi doprinijele efikasnosti postupaka, odnosno njihovom okončanju u razumnom roku. Osim toga, u planu je unaprjeđenje odredbi Zakona o USKOK-u s ciljem jačanja kapaciteta USKOK-a i time omogućavanja efikasnijeg rada USKOK-a, posebice u odnosu na kaznene postupke za kaznena djela korupcije visokog profila uz odgovarajuće procesne mogućnosti za sudove i državna odvjetništva kako bi se postupci okončali u razumnom roku.