Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora	Odgovor
1	Marijan Bruketa	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU	Marijan Bruketa, odvjetnik, predsjednik Odvjetničkog zbora Požega, član Upravnog odbora HOK Odvjetništvo je jedna od rijetkih službi (čl.27 Ustava RH- samostalna i neovisna služba koja osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom) u kojoj odvjentici, ovdje branitelj po službenoj dužnosti, moraju doslovno godinama raditi besplatno i čekati kraj kaznenog postupka kako bi tada podnijeli zahtjev za obračun i isplatu nagrade i nužnih izdataka. Hrvatska odvjetnička komora više puta je obaviještavala Ministarastvo pravosuđa ( i uprave) o problemima isplate nagrade te nužnih izdataka odvjetnicima postavljenim za branitelje po službenoj dužnosti i to osobito u onim kaznenim predmetima koji traju dulje razdoblje, višegodišnji predmeti. Kako od 2019.godina, kada je HOK uputila prvi dopis Minstartstvu pravosuđa, 7.studenog 2019.godien pa sve do danas, ovaj prtoblem nije riješen, predlažemo iskoristiti ove izmjene i dopune Zakona, kako bi se obvaj problem zakonski uredio i nebi bio prepušten dobroj volji sudaca. Naime u onim kaznenim predmetima koji traju dulje vrijeme sudovi, uz iznimku sudava s područja Odvjetničkog zbora Zagreb, isplatu nagrade nužnih izdataka odvjetnicima postavljenim za branitelje po službenoj dužnosti vežu uz pravomoćnost kaznenih postupaka. Primjerice, bilo je slučajeva, da u jednom kaznenom predmetu koji traje već dugih 8 godina, još nije, unatoč molbama branitelja po službenoj dužnost odlučeno o njihovim zahtjevima za isplatu nagrade i nuznih izdataka, a sve uz obrazloženje da navedeni spis još nije pravomoćno okončan. Jedino je na području Odvjetničkog zbora Zagreb situacija u bitnome drugačija jer sudci u takvim predmetima u kojima rasprava traje dulje vrijeme, u pravilu su to "Uskočki predmeti", svaka tri mjeseca donose rješenja o isplati nagrade i nužnih izdataka braniteljima postavljenim po službenoj dužnosti za radnje poduzete unutar ta tri mjeseca. Stav Hrvatske odvjetničke komore, obzirom na navedeno,bio je da je ovakovim slučajevima potrebno dinamiku isplate nagrade i nužnih izdataka braniteljima postavljenim po službenoj dužnosti provoditi na način kako se to postupa pred sudovima s područja Odvjetničkog zbora Zagreb. Na navedeni način bi se omogučilo odvjetnicima da budu usredotočeni na pružanje što kvalitetnije pravne pomoći svojim branjenicima, a ne da zbog neisplate nagrade i nužnih izdataka brinu o sudbini svojih odvjetničkih ureda. Naime, činjenica je da je u pojedinim slučajevima dugogodišnja neisplata nagrade i nuznih izdataka braniteljima postavljenim po službenoj dužnosti dovela u pitanje funkcioniranje njihovih odvjetničkih ureda odnosno ispunjavanje svakodnevnih ohveza koje su vezane uz rad odvjetničkih ureda. Isto tkao , kako je postojeća praksa sudova u primjeni važećih odredbi o troškovima postupka iz Zakona o kazenom postupku, takva da se postavljenog branitelja po službenoj dužnosti "dodatno kažanjava" činjenicom da žalba ( a koja se izjavljuje jednino iz razloga što te osobe izjavljuju da nemaju novaca i da ne mogu iste troškove platiti jer nerade ili jer su osuđene na kazne zatovra u istom postupku i sl), koju okrivljenici izjavljuju protiv rješenja kojim su obvezani nadokanditi državnom proračuni sredstva koja je država isplatila ili će isplatiti, na ime nagrade i nužni izdaci odvjetnika, odgađaju i prolongiraju isplatu odvjetnicima- braniteljima, budući moraju čekati rješenja tih žalbi više mjeseci a nekada i duže. Naime pravilo je da sudovi jednim te istim rješenjem određuju nagradu postavljenom odvjetniku kod obrana po službenoj dužnosti, te obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika djeteta žrtve kaznenog djela i istim rješenjem obvezuju osobe-okrivljenika- koje su ih dužne naknaditi prema odredbama posebnog Zakona. Stoga se i predlaže da u tom slučaju, izjavljena žalba, ne zadržava isplatu određenu Rješenjem o isplati nagrade i nuznih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti. Odredbe koje predlažemo da se ugrade u ZKP, bilo kao izmjenu ili dopunu u postojećim člancima glave X Tršokovi kaznanog postupka ili kao novi članak, glase: 1.Rješenja o isplati nagrade i nužnih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti donose se svaka tri mjeseca za radnje poduzete unutar ta tri mjeseca. 2.U slučajevima kada se nagrada i nužni izdaci odvjetnika financiraju na teret proračinskih sredstava za djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, a naplaćuju kasnije od osoba koje su ih dužne naknaditi prema odredbama posebnog Zakona, žalba istih osoba izjavljena protiv Rješenja o isplati nagrade i nužnih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti, ne zadržava isplatu određenu Rješenjem o isplati nagrade i nuznih izdataka braniteljima određenim po službenoj dužnosti. "	Prihvaćen	Usvojeno.
2	ZLATA ĐURĐEVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU	Primjedbe Katedre za kazneno procesno pravo, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Prijedlog ZID ZKP iz prosinca 2021. sadrži niz nedostataka fundamentalne prirode zbog kojih bi kazneni postupak, bez odgovarajućih izmjena i dorade predloženih zakonskih rješenja, postao prema okrivljeniku nepravičan zbog kršenja temeljnih prava obrane i načela jednakosti oružja, a i sam kazneni postupak bi postao disfunkcionalan osobito u stadiju rasprave i žalbenom postupku. Naizgled radi se samo o modernizaciji kaznenog postupka uvođenjem novih tehnoloških rješenja kao što su e-komunikacija, uvođenje audio zapisnika audio snimanjem i proširenje uporabe audio-video linka. Međutim, uvođenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija bez promišljanja, uvažavanja i pronalaženja odgovarajućih rješenja za jamčenje prava obrane kao što su npr. uvid u spis, načelo jednakosti oružja, prava na žalbu kao sveobuhvatnog pravnog lijeka koji omogućava pobijanje činjeničnih i pravnih pitanja te stvaranja tehničkih uvjeta sudu za utvrđivanje istine u postupku i primjenu načela slobodne ocjene dokaza produbiti će postojeću krizu pravne sigurnosti u kaznenom pravosuđu. Umjesto da uvođenje novih tehnoloških rješenja vode jačanju transparentnosti postupka, prava na pristup sudu i njegovoj pravičnosti te neovisnosti sudstva, njihova primjena u predloženoj nepromišljenoj i površnoj formi koja zanemaruje ne samo ustavne obveze već i realitet u kojima funkcionira hrvatski kazneni postupak izazvati će ponovno veliki potres u kaznenom pravosuđu s teškim posljedicama za njegovu i ovako nezadovoljavajuću percepciju učinkovitosti i pravičnosti. Kazneni postupak vodi se prema okrivljeniku kojem državna tijela represivne vlasti mogu izreći teške kaznenopravne sankcije koje mu dugotrajno mogu oduzeti slobodu, imovinu i pravo na privatni i obiteljski život. Iako je učinkovitost javni obraz kaznenog postupka on može biti čist samo ako je drugi obraz pravičnost. Kazneni postupak može biti učinkovit samo ako je pravičan, stoga svaka izmjena ZKP mora poći od okrivljenika i prava obrane. Osobito, uvođenje novih tehnoloških rješenja ne smije dovesti ni u kojem slučaju u pitanje ili ograničiti prava obrane zbog apstraktnog cilja modernizacije. Uvođenje isključivo audio snimanja rasprave bez prijepisa – najspornije rješenje Prijedlog u čl. 15 i 16. predviđa obvezno audio snimanje rasprave bez prijepisa ili transkripta, pa će zapisnik o raspravi činiti audio-video snimka rasprave i zapisnik o tijeku rasprave. Okrivljenik nema pravo na prijepis snimke sa rasprave niti kad nema branitelja, već prijepis ovisi isključivo o procjeni predsjednika vijeća koji o tome odlučuje na temelju neodređenog kriterija “opravdanih razloga“ uzimajući u obzir i ako okrivljenik nema branitelja (čl. 409. st. 2. i čl. 409.a st. 3.). 1. Kršenje prava obrane Prijedlog koji je pred nama ignorira realitet okrivljenika u kaznenom postupku i zanemaruje učinak koji će predložena rješenja imati na prava obrane i mogućnost okrivljenika da se sam brani u postupku, da ima pravo na uvid u spis predmeta, da prisustvuje procesnim radnjama i da podnosi pravne lijekove i pravna sredstva. Ova su pitanja u cijelosti zanemarena u prijedlogu i stoga predložena rješenja oduzimaju osumnjičenim i optuženim građanima u kaznenom postupku temeljna prava obrane. Prijedlog vodi računa samo o postojanju tehničkih uvjeta u državnim tijelima, policiji, državnom odvjetništvu i sudu, ali uopće ne vodi računa o okrivljeniku, kako o realitetu u kojem živi tako i o njegovom položaju u kaznenom postupku sukladno privilegiju od samooptuživanja. Tako Prijedlog predviđa odgodu stupanja na snagu odredaba o obveznoj audio snimanju svake rasprave nakon ispunjavanja uvjeta za tonsko snimanje rasprave, nakon što sve sudnice u RH budu opremljene tehničkom opremom koja omogućuje snimanje rasprave i kada suci i sudski zapisničari budu educirani za korištenje opreme. Međutim uopće ne postavlja pitanje postojanja tehničkih uvjeta na strani okrivljenika, ali i privatnih tužitelja, oštećenika i žrtava da preslušavaju snimke. Prijedlog se zasniva na fikciji da svi okrivljenici imaju računala ili druge uređaje kojima će moći preslušavati snimke sa rasprave ili potpuno zanemaruje odnosno ukida materijalno pravo obrane okrivljenika. S jedne strane imovinsko stanje, tehnološka i informacijska pismenost kao i obrazovanje okrivljenika u brojnim slučajevima je takva da okrivljenik neće imati mogućnost i/ili znanje da presluša snimku. Postojeći kazneni postupak se bazira na pretpostavci da okrivljenici mogu čitati i pisati, a oni koji to ne mogu mogu se smatrati nesposobnim da se sami brane. Je li sada nesposoban da se sam brani onaj okrivljenik koji nema uređaj da presluša snimku? Prijedlog uopće ne propisuje važne procesne pretpostavke snimanja rasprave i načina na koji se garantira vjerodostojnost snimke. Ako se sjetimo procesne radnje prvog ispitivanja okrivljenika kod koje je snimka dokaz ona glasi: čl. 275. st. 6. : (6) O ispitivanju se izrađuju tri snimke, od kojih će se jedna zapečatiti i predati sucu istrage na čuvanje. Zapečaćeni omot potpisuje osoba koja je provela ispitivanje, okrivljenik, branitelj ako je prisutan i stručna osoba koja je provela snimanje. Po jedna snimka se odmah predaje državnom odvjetniku i okrivljeniku. Ništa od navedenog ne propisuje se za snimanje rasprave, iako nije u pitanju snimanje jedne osobe od strane državnog odvjetnika, već cijele rasprave koja traje danima i na kojoj sudjeluje veliki broj osoba. Kazneni postupak bez transkripta snimke koja se predaje okrivljeniku postaje kafkijanski proces u kojem okrivljenik nema temeljna prava. On ne može ostvariti uvid u sadržaj dokaza koji su protiv njega izvedeni, pa se stoga ne može niti braniti na odgovarajući način. Navedeno rješenje bi bilo moguće samo ako bi okrivljenik uvijek imao branitelja koji bi mu omogućio uvid u svaki sadržaj dokaza ili kada bi mu država osigurala uređaj i edukaciju za njegovo korištenje kao i sucima. Država je dužna osigurati u kaznenom postupku jednakost oružja za obje stranke i ostvarivanje temeljnih prava obrane. Ako okrivljenik, privatni tužitelj, oštećenik kao tužitelji i drugi sudionici fizičke osobe nisu prema Prijedlogu obveznici e-komunikacije i to postaja samo uz izričiti pristanak, isti takav pristanak se mora zahtijevati odnosno dati i za primitak zapisnika samo u audio, a ne pisanom formatu. Transkript snimke, koji ne mora biti ovjeren je nužna pretpostavka uvođenja snimanja sadržaja dokaza i ukidanja njegovog sumiranja u zapisniku od strane suca. Ako za to ne postoje tehničkih uvjeti, onda se ne može prijeći na isključivo audio zapisnik rasprave. 2. Učinak na vođenje rasprave i rješavanje incidentalih pitanja Netočna je tvrdnja da bi audio snimanje rasprave u kaznenom postupku sucima omogućilo lakše upravljanje raspravom i bolje praćenje iskaza optuženika, svjedoka i vještaka, jer se njihov sadržaj ne bi unosio u zapisnik o raspravi. Istina je upravo suprotna, sudac i sutkinja su prisiljeni pažljivije slušati i pratiti iskaz optuženika ako ga nakon toga trebaju sažeti i ekstrahirati samo njegove važne dijelove. Isto tako netočna je tvrdnja da će sudionicima postupka biti olakšano praćenje tijeka rasprave zbog audio snimanja. Međutim, načelno se slažemo uvođenjem audio snimanja uz obvezno transkripciju snimke, ipak pri tome treba voditi računa o sljedećem: Raspravni sud je odgovoran za učinkovito vođenje kaznenog postupka i za donošenje presude na temelju rezultata dokaznog postupka na koju primjenjuje slobodnu ocjenu dokaza. Stoga mu se mora omogućiti aktivno sudjelovanje u izvođenju dokaza. U tu svrhu on mora raspolagati neposrednim uvidom u izvedene dokaze i mora moći brzo reagirati ako pred sobom ima svjedoka, vještaka ili okrivljenika koji odstupa od svog iskaza te mu predočiti njegov prethodni iskaz. Takvo predočenje u slučaju nepostojanja transkripta ili zapisnika ranijih iskaza neće biti moguće. Prijedlog ne predviđa niti obvezan transkript odnosno obvezu novog člana vijeća da presluša sve audio snimke, već samo mogućnost transkripta ovisno o diskreciji predsjednika vijeća (čl. 409. st. 2.) Sud u tijeku postupka donosi i niz kaznenoprocesnih odluka o primjeni mjera kojima se oduzimaju temeljna ljudska prava. Da bi donio ispravnu mjeru mora biti upoznat sa sadržajem iskaza dokaza i mora ih moći slobodno ocijeniti. Donošenje takvih odluka, bez postojanja transkripta ili zapisnika ranijih iskaza biti će jako otežano i neće voditi do bržeg vođenja postupka, a u slučaju kratkih rokova biti će i nemoguće upoznati se sa sadržajem svih dokaza. 3. Učinak na sastavljanje obrazloženja presude i žalbeni postupak Kičma našeg kaznenog postupka su zapisnici u kojima se nalaze sažeti sadržaji dokaza koje sudac sastavlja na raspravi uz prisustvo i kontrolu osobe koja je izvor dokaza, optužbe i obrane. Ovakav sustav je neraskidivo vezan za način pisanja i dijelove obrazloženja presude kao i žalbeni postupak, kako u odnosu na pravu na žalbu tako i obvezu i mogućnost suda da kontrolira činjeničnu i pravnu osnovu prvostupanjske presude i rad prvostupanjskog suda. Prijedlog je sve ove procesne posljedice uvođenja audio zapisnika rasprave u cijelosti zanemario. On ne sadrži nove odredbe o obrazloženju presude, ne mijenja njezine elemente iako se radi o temeljnom ustavnom pravu stranaka da im sudska odluka bude obrazložena na odgovarajući način, a koja mora biti zakonom propisana. Sud više neće predočavati sadržaj dokaza na više od 90% obrazloženja presuda, a nakon toga provesti logičku i psihološku ocjenu dokaza. Obrazloženje će odmah morati izložiti pravnorelevantne činjenice te logičku i psihološku ocjenu dokaza na temelju koje ih je utvrdio. Ovakva velika promjena u pisanju presuda mora biti detaljno propisana zakonom te je stoga nužno promijeniti i odredbe o obrazloženju presude. U odnosu na žalbeni postupak, nužno je istaknuti da je žalba sveobuhvatni pravni lijek koji se podnosi, i mora se moći podnijeti, zbog činjeničnih i pravnih pitanja. To nalaže Europski sud za ljudska prava kao i naš Ustavni sud. Rad žalbenog suda biti će vrlo otežan bez prijepisa odnosno transkripta dokaza te će dovesti do daljnjeg slabljenja kontrolne funkcije višeg suda, a to znači i do kvalitete presuda i sudskih pravorijeka. Ostale primjedbe Čl. 4. Imenice u čl. 78. st. 1. trebaju biti u jednini, a ne množini. čl. 10. Presumcija koja se uvodi u čl.170. st. 3. predstavlja kršenje prava obrane. Okrivljenik mora izričito pristati na to da mu se dostava vrši elektroničkim putem, a ne može se pretpostaviti da on na to pristaje zato što je jednom podnio neki podnesak putem informacijskog sustava. Prijedlog čak niti predviđa posebno upozorenje na ovu posljedicu već se uvodi pretpostavka pristanka na temelju pojedinačne radnje, bez upozorenja i bez obzira da li okrivljenik ima branitelja ili ne. čl. 13. i 14. Na sjednici optužnog vijeća kao i na pripremnom ročištu mogu se donijeti i meritorne odluke kao što je presuda na temelju sporazuma stranaka, prema Prijedlogu i bez osobne nazočnosti stranaka. Vjerojatno se radi o previdu u odnosu na sadržaj i vrste odluka koje se mogu donijeti u navedenim fazama postupka. U izradi primjedbi nisu sudjelovali prof. dr. sc. Elizabeta Ivičević Karas i izv. prof. dr. sc. Zoran Burić. Prof. dr. sc. Zlata Đurđević Predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje. Primjedba u odnosu na potrebu dorade odredaba koje reguliraju sudjelovanje na sjednici optužnog vijeća i pripremnom ročištu uz pomoć audio – video uređaja te, s tim povezano, donošenje meritornih odluka na tako održanim sjednicama vijeća je usvojena na način da će predmetne odredbe biti raspravljene i dorađene od strane stručne radne skupine između I. i II. čitanja u Hrvatskom saboru, odnosno prilikom izrade Konačnog prijedloga Zakona. U odnosu na primjedbu na odredbe kojima se uvodi obvezno tonsko snimanje rasprave bez obveze izrade prijepisa napominjemo kako će prije stupanja na snagu predmetnih odredaba, 01. rujna 2023., sve sudnice biti opremljene za tonsko snimanje odgovarajućom opremom, koja će omogućavati neometano snimanje te jasno raspoznavanje pojedinih sudionika rasprave u trenutku kada govore. Nadalje, svaka sudnica će biti opremljena i uređajem za autotranskripciju, koji će omogućiti izradu automatskog prijepisa sa visokom razinom točnosti i indeksiranjem mjesta u prijepisu gdje su prepoznate greške. Predmetno će omogućiti lako detektiranje i ispravljanje grešaka u prijepisu. Propisano je da se prijepis ne mora nužno izrađivati nakon svake održane rasprave, već će o tome odlučiti predsjednik vijeća kada za to postoje opravdani razlozi, a Zakon sadrži samo smjernice za predsjednike vijeća (osobito kada to zatraži okrivljenik koji nema branitelja i u slučaju iz članka 407. ZKP-a). Slijedom navedenog, izrađivanje prijepisa ostavljeno je na dispoziciju sudaca koji vode raspravu da o potrebi izrade prijepisa odluče u svakom pojedinačnom slučaju ovisno o konkretnim okolnostima. Odredba nije ograničavajuća za suce, već daje široke mogućnosti prilagodbe svakoj konkretnoj situaciji. U odnosu na pisanje prvostupanjskih presuda i drugostupanjsko odlučivanje navodimo kako će se umjesto čitanja zapisnika, a nakon uvođenja obveznog tonskog snimanja, preslušavati snimke s rasprava, a snimke će (kao i skraćeni zapisnik) sadržavati oznake koje će omogućavati slušanje samo pojedinog iskaza ili dijelova iskaza, ne i cijele snimljene rasprave. Također, Nacrt prijedloga je dorađen na način da je jasno određen vacatio legis u odredbi o stupanju Prijedloga na snagu, a to je 01. rujna 2023. Primjedbe u odnosu na članke 4. i 13. (naveden kao članak 10. u primjedbi) Nacrta prijedloga su usvojene
3	SUCI VISOKOG KAZNENOG SUDA RH	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 17.	Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske smatraju: nacrt prijedloga propisuje sadržaj zapisnika (taj dio će stupiti na snagu tek ministar donese odluku o ispunjavaju tehničkih uvjeta i od tada će se sve rasprave obvezno audio snimati). Predviđa se da zapisnik mora sadržavati dokaze koji se izvedeni na raspravi, ali ne razrađuje se to dalje pa je nejasno je li se to odnosi na puki popis dokaza, samo naznaku ili nešto detaljnije o dokazima koji se izvode na raspravi. Upravo sadržaj zapisnika će imati posljedice na način pisanja prvostupanjski odluka, a time i na opseg pobijanja odluke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Posljedično odrazit će se i na otežano provjeravanje ove žalbene osnove pred drugostupanjskom sudom. Smatramo da je u ovom trenutku preuranjeno donošenja ovakvih zakonskih odredbi. Uvjeti za audio snimanje svih rasprava u kaznenim postupcima će biti ispunjeni tek kad se osigura obvezan prijepis snimki rasprava kao i zakonski razradi kakve će to imati posljedice na pisanje prvostupanjskih odluka te na postupak pred drugostupanjskim sudom. Suci Visokog kaznenog suda RH	Primljeno na znanje	Za obrazloženje vidjeti odgovor dan uz komentar općeg karaktera.
4	SUCI VISOKOG KAZNENOG SUDA RH	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 16.	Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske smatraju: Jednako kao i u komentaru za članak 15. nacrta prijedloga, uvodi se mogućnost (u prijelaznom razdoblju) audio ili audio- video snimanja rasprave. Kasnije kad se za to stvore tehnički uvjeti sve će se rasprave audio snimati. Prema nacrtu prijedloga, prijepis snimke nije obvezan nego o tome odlučuje predsjednik vijeća ako za to postoje opravdani razlozi. Međutim, nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori koji bi to mogli biti opravdani razlozi osim što izrijekom kaže «osobito u slučaju kad to zatraži okrivljenik koji nema branitelja i kad rasprava počinje iznova zbog promjene sastava vijeća». Nacrtom prijedloga nije predviđeno ni na koji način će se prijepis uručiti strankama. Spominje se rok izrade (5 dana, a iz opravdanih razloga produljiti za 10 dana), ali ne i kada i kako se uručuje strankama. Primjerice što u situaciji kad je na raspravi donesena presuda, a okrivljenik koji nema branitelja traži prijepis snimke, da li rok izrade prijepisa snimke i trenutak uručenja okrivljeniku utječe na rok za podnošenje žalbe protiv presude, o tome nema ni riječi. Zatim, prijedlogom nije definirano mogu li se tražiti prijepisi snimki i za ranije održane rasprave ili samo za tekuću na kojoj se postavlja takav zahtjev. Smatramo da je jedna od najspornijih odredbi u ovom prijedlogu odredba da prijepis snimke rasprave nije obveza, nego tek mogućnost. Jasna je intencija zakonodavca ubrzati tijek postupka, ali snimanjem rasprava na način kako je predviđeno ovim prijedlogom generirat će se novi problemi, koji će u konačnici zakomplicirati, a ne ubrzati tijek postupka. Nepostojanje prijepisa snimke rasprave otvara brojna pitanja. Primjerice: - Na raspravi prilikom ponovnog ispitivanja sudionika u postupku, koji je već u nekoj ranijoj fazi davao iskaz (svjedok ili vještak), često dolazi do odstupanja od iskaza/vještačenja ili dopune iskaza/vještačenje. U tom slučaju svjedoku ili vještaku je potrebno predočiti njegov raniji iskaz/vještačenje sa te ranije rasprave ili ročišta. Da bi se to obavilo nužno je da stranke i sud imaju prijepis tog ranijeg iskaza jer je doista teško očekivati da je taj raniji iskaz tako dobro ostao zabilježen u pamćenju suca i stranaka da mogu vrlo brzo i bez problema uočiti odstupanje/dopunu i u čemu se ono točno sastoji. Pored toga, postojanje prijepisa snimke ranijeg ispitivanja ubrzalo bi postupak jer bi se na taj način svjedoku ili vještaku reproducirao samo onaj dio snimke njegova ranijeg ispitivanja na koje se odnosi odstupanje ili dopuna, a ne cjelokupna snimka. - Već sada s postojećim ZKP-om (u situacijama kada je određena radnja tijekom postupka snimana, a nije izrađivan prijepis snimke) u praksi su se pojavili ozbiljni problemi u ocjeni i vrednovanju dokazne građe koja postoji samo u audio ili audio-video formatu. Sama audio snimka (s obzirom na ono što je predviđeno da će biti sadržaj zapisnika iz članka 17. ovog nacrta prijedloga) primjerice nikako neće moći biti dovoljna za identifikaciju osoba čiji su glasovi odnosno riječi audio zabilježene. Na sudskim raspravama ne vlada apsolutni mir i tišina, često se događa da se upada u riječ govorniku, neovisno o tome tko on bio. Dakle, već u toj prvoj fazi video element bi nesumnjivo znatno olakšao taj dio. - U praksi se već pokazalo kao poteškoća razlučivanje točnih riječi koje su izgovorene na snimci ispitivanja. Za cjelokupni kazneni postupak iznimno je važno što je točno pojedini sudionik u postupku rekao (bio to okrivljenik, svjedok ili vještak…). O tome može ovisiti u konačnici i odluka o glavnoj stvari. - Nepostojanje prijepisa snimke rasprave utjecat će na trajanje pisanja odluke jer će sudac trebati prvo poslušati snimke sa pojedinim iskazima, a tek onda pristupiti njihovoj analizi i pisanju obrazloženja sudskih odluka. Identično vrijedi i za stranke jer u prijepisima snimki rasprave je dokazna građa na temelju koje postavljaju svoje prigovore, bilo činjenično bilo pravne prirode odnosno temelj je za sastavljanje pravnih lijekova protiv sudskih odluka. Dakle, za svoje odluke sud se mora koristiti dokaznom građom iz predmeta, a da bi to djelotvorno i uspješno učinio (u što kraćem roku) mora raspolagati prijepisom snimki rasprave i s time se može ubrzati postupak. Stoga, predlažemo uvođenje na raspravi automatske transkripcije izgovorene riječi u pisanu. Smatramo da je to jedini način da se audio snimka rasprave može smatrati pouzdanim izvorom informacija. To istodobno znači i da je prikladna podloga za donošenje odluka u kaznenom postupku. Današnja tehnologija nesumnjivo omogućuje automatsku transkripciju, a već postoje i iskustva različitih tijela (diljem Europe i svijeta) koja koriste automatsku transkripciju. Dakle, nema nikakvog opravdanja ograničavati izradu prijepisa snimka rasprava samo na pojedine iznimne slučajeve, i na način kako je to previđeno nacrtom prijedloga. Nadalje, nacrt prijedloga ZID ZKP se uopće ne osvrće na žalbeni postupak. Smatramo to bitnim jer snimanje rasprave i značaj te snimke (u situaciji kad je prijepis iznimka ima funkciju pomoćnog sredstva kao što predviđa pvaj nacrt prijedloga) ima ozbiljne posljedice na žalbeni postupak i mijenja koncepciju žalbenog postupka, a nacrt prijedloga ZID ZKP o tome ne govori niti riječi. Prijepis snimki rasprave bi omogućio drugostupanjskom sudu u razumnom vremenu u okvirima žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja mogućnost vrednovanja ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Ovo s obzirom da prijedlog ne predviđa izmjenu žalbenih osnova kako su one postavljene u važećem ZKP-u. Dakle, jedino kod postojanja obveznog prijepisa snimki rasprave drugostupanjski sud ne bi trebao sam preslušavati sve snimke na drugostupanjskim sjednicama. U suprotnome, preslušavanje snimki cjelokupne rasprave (svih ročišta) će zasigurno utjecati na produljenje trajanja žalbenog postupka. Nacrtom prijedloga nije razmotreno niti da će snimanje rasprava (na način kako je predviđeno nacrtom prijedloga) ozbiljno utjecati i na koncepciju pisanja prvostupanjskih presuda. Shodno problemima u prvostupanjskom postupku, isti problemi pojavit će se i u drugostupanjskom postupku. Osim toga, uslijed nepostojanja prijepisa snimki rasprave ne samo u pogledu ispitivanja pravilnosti činjenica, nego pojavit će se problemi u drugostupanjskom postupku i u postupanju po službenoj dužnosti, pri ispitivanju postojanja ponekih vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Stoga izražavamo naše protivljenje tako manjkavom uvođenju snimanja rasprave u kaznenom postupku i predlažemo obveznu izradu prijepisa snimke rasprave i uvođenje automatske transkripcije na raspravi. Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske	Primljeno na znanje	Za obrazloženje vidjeti odgovor dan uz komentar općeg karaktera.
5	SUCI VISOKOG KAZNENOG SUDA RH	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 15.	Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske smatraju: uvodi se mogućnost (u prijelaznom razdoblju) audio ili audio- video snimanja rasprave. Kasnije kad se za to stvore tehnički uvjeti sve će se rasprave audio snimati. Prema nacrtu prijedloga, prijepis snimke nije obvezan nego o tome odlučuje predsjednik vijeća ako za to postoje opravdani razlozi. Međutim, nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori koji bi to mogli biti opravdani razlozi osim što izrijekom kaže «osobito u slučaju kad to zatraži okrivljenik koji nema branitelja i kad rasprava počinje iznova zbog promjene sastava vijeća». Nacrtom prijedloga nije predviđeno ni na koji način će se prijepis uručiti strankama. Spominje se rok izrade (5 dana, a iz opravdanih razloga produljiti za 10 dana), ali ne i kada i kako se uručuje strankama. Primjerice što u situaciji kad je na raspravi donesena presuda, a okrivljenik koji nema branitelja traži prijepis snimke, da li rok izrade prijepisa snimke i trenutak uručenja okrivljeniku utječe na rok za podnošenje žalbe protiv presude, o tome nema ni riječi. Zatim, prijedlogom nije definirano mogu li se tražiti prijepisi snimki i za ranije održane rasprave ili samo za tekuću na kojoj se postavlja takav zahtjev. Smatramo da je jedna od najspornijih odredbi u ovom prijedlogu odredba da prijepis snimke rasprave nije obveza, nego tek mogućnost. Jasna je intencija zakonodavca ubrzati tijek postupka, ali snimanjem rasprava na način kako je predviđeno ovim prijedlogom generirat će se novi problemi, koji će u konačnici zakomplicirati, a ne ubrzati tijek postupka. Nepostojanje prijepisa snimke rasprave otvara brojna pitanja. Primjerice: - Na raspravi prilikom ponovnog ispitivanja sudionika u postupku, koji je već u nekoj ranijoj fazi davao iskaz (svjedok ili vještak), često dolazi do odstupanja od iskaza/vještačenja ili dopune iskaza/vještačenje. U tom slučaju svjedoku ili vještaku je potrebno predočiti njegov raniji iskaz/vještačenje sa te ranije rasprave ili ročišta. Da bi se to obavilo nužno je da stranke i sud imaju prijepis tog ranijeg iskaza jer je doista teško očekivati da je taj raniji iskaz tako dobro ostao zabilježen u pamćenju suca i stranaka da mogu vrlo brzo i bez problema uočiti odstupanje/dopunu i u čemu se ono točno sastoji. Pored toga, postojanje prijepisa snimke ranijeg ispitivanja ubrzalo bi postupak jer bi se na taj način svjedoku ili vještaku reproducirao samo onaj dio snimke njegova ranijeg ispitivanja na koje se odnosi odstupanje ili dopuna, a ne cjelokupna snimka. - Već sada s postojećim ZKP-om (u situacijama kada je određena radnja tijekom postupka snimana, a nije izrađivan prijepis snimke) u praksi su se pojavili ozbiljni problemi u ocjeni i vrednovanju dokazne građe koja postoji samo u audio ili audio-video formatu. Sama audio snimka (s obzirom na ono što je predviđeno da će biti sadržaj zapisnika iz članka 17. ovog nacrta prijedloga) primjerice nikako neće moći biti dovoljna za identifikaciju osoba čiji su glasovi odnosno riječi audio zabilježene. Na sudskim raspravama ne vlada apsolutni mir i tišina, često se događa da se upada u riječ govorniku, neovisno o tome tko on bio. Dakle, već u toj prvoj fazi video element bi nesumnjivo znatno olakšao taj dio. - U praksi se već pokazalo kao poteškoća razlučivanje točnih riječi koje su izgovorene na snimci ispitivanja. Za cjelokupni kazneni postupak iznimno je važno što je točno pojedini sudionik u postupku rekao (bio to okrivljenik, svjedok ili vještak…). O tome može ovisiti u konačnici i odluka o glavnoj stvari. - Nepostojanje prijepisa snimke rasprave utjecat će na trajanje pisanja odluke jer će sudac trebati prvo poslušati snimke sa pojedinim iskazima, a tek onda pristupiti njihovoj analizi i pisanju obrazloženja sudskih odluka. Identično vrijedi i za stranke jer u prijepisima snimki rasprave je dokazna građa na temelju koje postavljaju svoje prigovore, bilo činjenično bilo pravne prirode odnosno temelj je za sastavljanje pravnih lijekova protiv sudskih odluka. Dakle, za svoje odluke sud se mora koristiti dokaznom građom iz predmeta, a da bi to djelotvorno i uspješno učinio (u što kraćem roku) mora raspolagati prijepisom snimki rasprave i s time se može ubrzati postupak. Stoga, predlažemo uvođenje na raspravi automatske transkripcije izgovorene riječi u pisanu. Smatramo da je to jedini način da se audio snimka rasprave može smatrati pouzdanim izvorom informacija. To istodobno znači i da je prikladna podloga za donošenje odluka u kaznenom postupku. Današnja tehnologija nesumnjivo omogućuje automatsku transkripciju, a već postoje i iskustva različitih tijela (diljem Europe i svijeta) koja koriste automatsku transkripciju. Dakle, nema nikakvog opravdanja ograničavati izradu prijepisa snimka rasprava samo na pojedine iznimne slučajeve, i na način kako je to previđeno nacrtom prijedloga. Nadalje, nacrt prijedloga ZID ZKP se uopće ne osvrće na žalbeni postupak. Smatramo to bitnim jer snimanje rasprave i značaj te snimke (u situaciji kad je prijepis iznimka ima funkciju pomoćnog sredstva kao što predviđa pvaj nacrt prijedloga) ima ozbiljne posljedice na žalbeni postupak i mijenja koncepciju žalbenog postupka, a nacrt prijedloga ZID ZKP o tome ne govori niti riječi. Prijepis snimki rasprave bi omogućio drugostupanjskom sudu u razumnom vremenu u okvirima žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja mogućnost vrednovanja ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Ovo s obzirom da prijedlog ne predviđa izmjenu žalbenih osnova kako su one postavljene u važećem ZKP-u. Dakle, jedino kod postojanja obveznog prijepisa snimki rasprave drugostupanjski sud ne bi trebao sam preslušavati sve snimke na drugostupanjskim sjednicama. U suprotnome, preslušavanje snimki cjelokupne rasprave (svih ročišta) će zasigurno utjecati na produljenje trajanja žalbenog postupka. Nacrtom prijedloga nije razmotreno niti da će snimanje rasprava (na način kako je predviđeno nacrtom prijedloga) ozbiljno utjecati i na koncepciju pisanja prvostupanjskih presuda. Shodno problemima u prvostupanjskom postupku, isti problemi pojavit će se i u drugostupanjskom postupku. Osim toga, uslijed nepostojanja prijepisa snimki rasprave ne samo u pogledu ispitivanja pravilnosti činjenica, nego pojavit će se problemi u drugostupanjskom postupku i u postupanju po službenoj dužnosti, pri ispitivanju postojanja ponekih vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Stoga izražavamo naše protivljenje tako manjkavom uvođenju snimanja rasprave u kaznenom postupku i predlažemo obveznu izradu prijepisa snimke rasprave i uvođenje automatske transkripcije na raspravi. Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske	Primljeno na znanje	Za obrazloženje vidjeti odgovor dan uz komentar općeg karaktera.
6	SUCI VISOKOG KAZNENOG SUDA RH	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 14.	Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske smatraju: uvodi se mogućnost osiguranja prisutnosti stranaka na pripremnom uz pomoć audio-video uređaja, ali nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori na koji način. Jasna je situacija kad je okrivljenik u zatvoru jer je tada riječ o korištenju audio-video uređaja u kontroliranim uvjetima. No, nacrt prijedloga ne govori što je s onim okrivljenicima koji su na slobodi, gdje bi ti okrivljenici fizički trebali biti da bi se u postupku audio-video uređaj pravilno i zakonito koristio. Za branitelja nije predviđeno, s obzirom na izričaj ovog predloženog stavka, da može sudjelovati putem audio- video uređaja pa dakle on uvijek mora biti u sudnici, ako će sudjelovati pripremnom ročištu. Predlažemo da se jasno definira pod kojim uvjetima se može pripremno ročište održati audio- video uređajem, da se takvo sudjelovanje omogući okrivljeniku uz njegov pristanak, kao i njegovom branitelju i da takvo javljanja putem audio- video uređaja svakako bude iz kontroliranih uvjeta. Nacrt prijedloga ništa se ne govori o situaciji kad se saziva pripremo ročište jer je postignut sporazum stranaka, odnosno zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, a ta presuda mora biti i javno objavljena ili sporazum odbijen, pa predlažemo da se na te situacije ne odnosi ovaj novi stavak. Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske	Primljeno na znanje	Za obrazloženje vidjeti odgovor dan uz komentar općeg karaktera.
7	SUCI VISOKOG KAZNENOG SUDA RH	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, Članak 13.	Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske smatraju: uvodi se mogućnost osiguranja prisutnosti stranaka na sjednici optužnog vijeća uz pomoć audio-video uređaja, ali nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori na koji način. Jasna je situacija kad je okrivljenik u zatvoru jer je tada riječ o korištenju audio-video uređaja u kontroliranim uvjetima. No, nacrt prijedloga ne govori što je s onim okrivljenicima koji su na slobodi, gdje bi ti okrivljenici fizički trebali biti da bi se u postupku audio-video uređaj pravilno i zakonito koristio. Za branitelja nije predviđeno, s obzirom na izričaj ovog predloženog stavka, da može sudjelovati putem audio- video uređaja pa dakle on uvijek mora biti u sudnici, ako će sudjelovati sjednici. Predlažemo da se jasno definira pod kojim uvjetima se može sjednica održati audio- video uređajem, da se takvo sudjelovanje omogući okrivljeniku uz njegov pristanak, kao i njegovom branitelju i da takvo javljanja putem audio- video uređaja svakako bude iz kontroliranih uvjeta. Nacrt prijedloga ništa se ne govori ni o situaciji kad se na optužnom vijeću predlaže donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, a ta presuda mora biti i javno objavljena ili sporazum odbijen, pa predlažemo da se na te situacije ne odnosi ovaj novi stavak. Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske	Primljeno na znanje	Za obrazloženje vidjeti odgovor dan uz komenatar općeg karaktera.
8	SUCI VISOKOG KAZNENOG SUDA RH	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU	Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske smatraju: - u odnosu na članak 13. : uvodi se mogućnost osiguranja prisutnosti stranaka na sjednici optužnog vijeća uz pomoć audio-video uređaja, ali nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori na koji način. Jasna je situacija kad je okrivljenik u zatvoru jer je tada riječ o korištenju audio-video uređaja u kontroliranim uvjetima. No, nacrt prijedloga ne govori što je s onim okrivljenicima koji su na slobodi, gdje bi ti okrivljenici fizički trebali biti da bi se u postupku audio-video uređaj pravilno i zakonito koristio. Za branitelja nije predviđeno, s obzirom na izričaj ovog predloženog stavka, da može sudjelovati putem audio- video uređaja pa dakle on uvijek mora biti u sudnici, ako će sudjelovati sjednici. Predlažemo da se jasno definira pod kojim uvjetima se može sjednica održati audio- video uređajem, da se takvo sudjelovanje omogući okrivljeniku uz njegov pristanak, kao i njegovom branitelju i da takvo javljanja putem audio- video uređaja svakako bude iz kontroliranih uvjeta. Nacrt prijedloga ništa se ne govori ni o situaciji kad se na optužnom vijeću predlaže donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, a ta presuda mora biti i javno objavljena ili sporazum odbijen, pa predlažemo da se na te situacije ne odnosi ovaj novi stavak. - u odnosu na članak 14.: uvodi se mogućnost osiguranja prisutnosti stranaka na pripremnom uz pomoć audio-video uređaja, ali nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori na koji način. Jasna je situacija kad je okrivljenik u zatvoru jer je tada riječ o korištenju audio-video uređaja u kontroliranim uvjetima. No, nacrt prijedloga ne govori što je s onim okrivljenicima koji su na slobodi, gdje bi ti okrivljenici fizički trebali biti da bi se u postupku audio-video uređaj pravilno i zakonito koristio. Za branitelja nije predviđeno, s obzirom na izričaj ovog predloženog stavka, da može sudjelovati putem audio- video uređaja pa dakle on uvijek mora biti u sudnici, ako će sudjelovati pripremnom ročištu. Predlažemo da se jasno definira pod kojim uvjetima se može pripremno ročište održati audio- video uređajem, da se takvo sudjelovanje omogući okrivljeniku uz njegov pristanak, kao i njegovom branitelju i da takvo javljanja putem audio- video uređaja svakako bude iz kontroliranih uvjeta. Nacrt prijedloga ništa se ne govori o situaciji kad se saziva pripremo ročište jer je postignut sporazum stranaka, odnosno zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, a ta presuda mora biti i javno objavljena ili sporazum odbijen, pa predlažemo da se na te situacije ne odnosi ovaj novi stavak. - u odnosu na članak 15. i 16.: uvodi se mogućnost (u prijelaznom razdoblju) audio ili audio- video snimanja rasprave. Kasnije kad se za to stvore tehnički uvjeti sve će se rasprave audio snimati. Prema nacrtu prijedloga, prijepis snimke nije obvezan nego o tome odlučuje predsjednik vijeća ako za to postoje opravdani razlozi. Međutim, nacrt prijedloga ZID ZKP ne govori koji bi to mogli biti opravdani razlozi osim što izrijekom kaže «osobito u slučaju kad to zatraži okrivljenik koji nema branitelja i kad rasprava počinje iznova zbog promjene sastava vijeća». Nacrtom prijedloga nije predviđeno ni na koji način će se prijepis uručiti strankama. Spominje se rok izrade (5 dana, a iz opravdanih razloga produljiti za 10 dana), ali ne i kada i kako se uručuje strankama. Primjerice što u situaciji kad je na raspravi donesena presuda, a okrivljenik koji nema branitelja traži prijepis snimke, da li rok izrade prijepisa snimke i trenutak uručenja okrivljeniku utječe na rok za podnošenje žalbe protiv presude, o tome nema ni riječi. Zatim, prijedlogom nije definirano mogu li se tražiti prijepisi snimki i za ranije održane rasprave ili samo za tekuću na kojoj se postavlja takav zahtjev. Smatramo da je jedna od najspornijih odredbi u ovom prijedlogu odredba da prijepis snimke rasprave nije obveza, nego tek mogućnost. Jasna je intencija zakonodavca ubrzati tijek postupka, ali snimanjem rasprava na način kako je predviđeno ovim prijedlogom generirat će se novi problemi, koji će u konačnici zakomplicirati, a ne ubrzati tijek postupka. Nepostojanje prijepisa snimke rasprave otvara brojna pitanja. Primjerice: - Na raspravi prilikom ponovnog ispitivanja sudionika u postupku, koji je već u nekoj ranijoj fazi davao iskaz (svjedok ili vještak), često dolazi do odstupanja od iskaza/vještačenja ili dopune iskaza/vještačenje. U tom slučaju svjedoku ili vještaku je potrebno predočiti njegov raniji iskaz/vještačenje sa te ranije rasprave ili ročišta. Da bi se to obavilo nužno je da stranke i sud imaju prijepis tog ranijeg iskaza jer je doista teško očekivati da je taj raniji iskaz tako dobro ostao zabilježen u pamćenju suca i stranaka da mogu vrlo brzo i bez problema uočiti odstupanje/dopunu i u čemu se ono točno sastoji. Pored toga, postojanje prijepisa snimke ranijeg ispitivanja ubrzalo bi postupak jer bi se na taj način svjedoku ili vještaku reproducirao samo onaj dio snimke njegova ranijeg ispitivanja na koje se odnosi odstupanje ili dopuna, a ne cjelokupna snimka. - Već sada s postojećim ZKP-om (u situacijama kada je određena radnja tijekom postupka snimana, a nije izrađivan prijepis snimke) u praksi su se pojavili ozbiljni problemi u ocjeni i vrednovanju dokazne građe koja postoji samo u audio ili audio-video formatu. Sama audio snimka (s obzirom na ono što je predviđeno da će biti sadržaj zapisnika iz članka 17. ovog nacrta prijedloga) primjerice nikako neće moći biti dovoljna za identifikaciju osoba čiji su glasovi odnosno riječi audio zabilježene. Na sudskim raspravama ne vlada apsolutni mir i tišina, često se događa da se upada u riječ govorniku, neovisno o tome tko on bio. Dakle, već u toj prvoj fazi video element bi nesumnjivo znatno olakšao taj dio. - U praksi se već pokazalo kao poteškoća razlučivanje točnih riječi koje su izgovorene na snimci ispitivanja. Za cjelokupni kazneni postupak iznimno je važno što je točno pojedini sudionik u postupku rekao (bio to okrivljenik, svjedok ili vještak…). O tome može ovisiti u konačnici i odluka o glavnoj stvari. - Nepostojanje prijepisa snimke rasprave utjecat će na trajanje pisanja odluke jer će sudac trebati prvo poslušati snimke sa pojedinim iskazima, a tek onda pristupiti njihovoj analizi i pisanju obrazloženja sudskih odluka. Identično vrijedi i za stranke jer u prijepisima snimki rasprave je dokazna građa na temelju koje postavljaju svoje prigovore, bilo činjenično bilo pravne prirode odnosno temelj je za sastavljanje pravnih lijekova protiv sudskih odluka. Dakle, za svoje odluke sud se mora koristiti dokaznom građom iz predmeta, a da bi to djelotvorno i uspješno učinio (u što kraćem roku) mora raspolagati prijepisom snimki rasprave i s time se može ubrzati postupak. Stoga, predlažemo uvođenje na raspravi automatske transkripcije izgovorene riječi u pisanu. Smatramo da je to jedini način da se audio snimka rasprave može smatrati pouzdanim izvorom informacija. To istodobno znači i da je prikladna podloga za donošenje odluka u kaznenom postupku. Današnja tehnologija nesumnjivo omogućuje automatsku transkripciju, a već postoje i iskustva različitih tijela (diljem Europe i svijeta) koja koriste automatsku transkripciju. Dakle, nema nikakvog opravdanja ograničavati izradu prijepisa snimka rasprava samo na pojedine iznimne slučajeve, i na način kako je to previđeno nacrtom prijedloga. Nadalje, nacrt prijedloga ZID ZKP se uopće ne osvrće na žalbeni postupak. Smatramo to bitnim jer snimanje rasprave i značaj te snimke (u situaciji kad je prijepis iznimka ima funkciju pomoćnog sredstva kao što predviđa ovaj nacrt prijedloga) ima ozbiljne posljedice na žalbeni postupak i mijenja koncepciju žalbenog postupka, a nacrt prijedloga ZID ZKP o tome ne govori niti riječi. Prijepis snimki rasprave bi omogućio drugostupanjskom sudu u razumnom vremenu u okvirima žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja mogućnost vrednovanja ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Ovo s obzirom da prijedlog ne predviđa izmjenu žalbenih osnova kako su one postavljene u važećem ZKP-u. Dakle, jedino kod postojanja obveznog prijepisa snimki rasprave drugostupanjski sud ne bi trebao sam preslušavati sve snimke na drugostupanjskim sjednicama. U suprotnome, preslušavanje snimki cjelokupne rasprave (svih ročišta) će zasigurno utjecati na produljenje trajanja žalbenog postupka. Nacrtom prijedloga nije razmotreno niti da će snimanje rasprava (na način kako je predviđeno nacrtom prijedloga) ozbiljno utjecati i na koncepciju pisanja prvostupanjskih presuda. Shodno problemima u prvostupanjskom postupku, isti problemi pojavit će se i u drugostupanjskom postupku. Osim toga, uslijed nepostojanja prijepisa snimki rasprave ne samo u pogledu ispitivanja pravilnosti činjenica, nego pojavit će se problemi u drugostupanjskom postupku i u postupanju po službenoj dužnosti, pri ispitivanju postojanja ponekih vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Stoga izražavamo naše protivljenje tako manjkavom uvođenju snimanja rasprave u kaznenom postupku i predlažemo obveznu izradu prijepisa snimke rasprave i uvođenje automatske transkripcije na raspravi. - u odnosu na članak 17.: nacrt prijedloga propisuje sadržaj zapisnika (taj dio će stupiti na snagu tek ministar donese odluku o ispunjavaju tehničkih uvjeta i od tada će se sve rasprave obvezno audio snimati). Predviđa se da zapisnik mora sadržavati dokaze koji se izvedeni na raspravi, ali ne razrađuje se to dalje pa je nejasno je li se to odnosi na puki popis dokaza, samo naznaku ili nešto detaljnije o dokazima koji se izvode na raspravi. Upravo sadržaj zapisnika će imati posljedice na način pisanja prvostupanjski odluka, a time i na opseg pobijanja odluke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Posljedično odrazit će se i na otežano provjeravanje ove žalbene osnove pred drugostupanjskom sudom. Smatramo da je u ovom trenutku preuranjeno donošenje ovakvih zakonskih odredbi. Uvjeti za audio snimanje svih rasprava u kaznenim postupcima će biti ispunjeni tek kad se osigura obvezan prijepis snimki rasprava kao i zakonski razradi kakve će to imati posljedice na pisanje prvostupanjskih odluka te na postupak pred drugostupanjskim sudom. Suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje. Primjedba u odnosu na potrebu dorade odredaba koje reguliraju sudjelovanje na sjednici optužnog vijeća i pripremnom ročištu uz pomoć audio – video uređaja te, s tim povezano, donošenje meritornih odluka na tako održanim sjednicama vijeća je usvojena na način da će predmetne odredbe biti raspravljene i dorađene od strane stručne radne skupine između I. i II. čitanja u Hrvatskom saboru, odnosno prilikom izrade Konačnog prijedloga Zakona. U odnosu na primjedbu na odredbe kojima se uvodi obvezno tonsko snimanje rasprave bez obveze izrade prijepisa napominjemo kako će prije stupanja na snagu predmetnih odredaba, 01. rujna 2023., sve sudnice biti opremljene za tonsko snimanje odgovarajućom opremom, koja će omogućavati neometano snimanje te jasno raspoznavanje pojedinih sudionika rasprave u trenutku kada govore. Nadalje, svaka sudnica će biti opremljena i uređajem za autotranskripciju, koji će omogućiti izradu automatskog prijepisa sa visokom razinom točnosti i indeksiranjem mjesta u prijepisu gdje su prepoznate greške. Predmetno će omogućiti lako detektiranje i ispravljanje grešaka u prijepisu. Propisano je da se prijepis ne mora nužno izrađivati nakon svake održane rasprave, već će o tome odlučiti predsjednik vijeća kada za to postoje opravdani razlozi, a Zakon sadrži samo smjernice za predsjednike vijeća (osobito kada to zatraži okrivljenik koji nema branitelja i u slučaju iz članka 407. ZKP-a). Slijedom navedenog, izrađivanje prijepisa ostavljeno je na dispoziciju sudaca koji vode raspravu da o potrebi izrade prijepisa odluče u svakom pojedinačnom slučaju ovisno o konkretnim okolnostima. Odredba nije ograničavajuća za suce, već daje široke mogućnosti prilagodbe svakoj konkretnoj situaciji. U odnosu na pisanje prvostupanjskih presuda i drugostupanjsko odlučivanje navodimo kako će se umjesto čitanja zapisnika, a nakon uvođenja obveznog tonskog snimanja, preslušavati snimke s rasprava, a snimke će (kao i skraćeni zapisnik) sadržavati oznake koje će omogućavati slušanje samo pojedinog iskaza ili dijelova iskaza, ne i cijele snimljene rasprave. Također, Nacrt prijedloga je dorađen na način da je jasno određen vacatio legis u odredbi o stupanju Prijedloga na snagu, a to je 01. rujna 2023.
9	IVAN ZIDAREVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU	Ovim putem ističem kako predložene izmene ZKP nisu u potpunosti usklađene sa trenutnim Zakonom ali i organskim zakonima koji se bave zaštitom ravnopravnosti i sprečavanjem diskriminacije. U trenutnom Zakonu u člancima 48., 55., 202. te 560.e jasno se prepoznaju i navode formalni i neformalni životni partneri, uz bračne i izvanbračne drugove. Ukoliko se ide sa izmenama ZKP molim da se usklade, navedeni članci, te da se uz bračne i izvanbračne drugove navedu i formalni i neformalni životni partneri u člancima: 65., 70., 98., 285., 389., 464., 552., 555. te 560.c. Na taj način, ukoliko se svuda napravi harmonizacija, sa Lex specialis Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (2014) smanjiće se pravna nesigurnost i ukloniće se pravna nejednakost manjinskih članova u društvu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje. Primjedba će biti raspravljena od strane stručne radne skupine između I. i II. čitanja u Hrvatskom saboru, odnosno prilikom izrade Konačnog prijedloga Zakona.
10	Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU	Poštovani, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (dalje u tekstu: Pravobraniteljica) dostavlja svoje mišljenje vezano uz Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (dalje u tekstu: Nacrt) koji se nalazi u postupku javnog savjetovanja. Iz Opisa savjetovanja proizlazi kako se devete izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku predlažu zbog provođenja reforme kaznenog postupka u smislu proširenja uporabe informacijsko - komunikacijskih tehnologija u kaznenom postupku, i to uvođenjem e-komunikacije, proširenjem uporabe tonskog snimanja na sve rasprave u kaznenom postupku te proširenjem mogućnosti korištenja audio - video linka, a sukladno okviru Nacionalnog plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. Vlade Republike Hrvatske, podkomponente C2.5. Pravobraniteljica svakako podržava navedene zakonske izmjene te se nada da će iste doprinijeti i daljnjoj učinkovitoj zaštiti žrtava obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja. Iako to nije predmet ovog javnog savjetovanja, Pravobraniteljica iznosi određene primjedbe vezano uz neusklađenost pojedinih zakonskih odredbi važećeg Zakona o kaznenom postupku sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, broj 82/08, 69/17) kao i sa Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj 92/14, 98/19) te Zakonom o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08, 112/12) Zakon o ravnopravnosti spolova u čl.6.st.2. propisuje: „Zabranjuje se diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa.“ Navedeni zakon u čl.6.st.3. propisuje: „Zabranjuje se diskriminacija na temelju spolne orijentacije.“ Zakon o suzbijanju diskriminacije u čl.1.st.1. propisuje: „Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.“ Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola u čl.2. govori o pojmu životnog partnerstva te glasi: „Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona.“ Čl.3.st.1. govori o pojmu neformalnog životnog partnerstva te glasi: „Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva.“ Čl.6.st.3. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola glasi: „Zabranjen je svaki oblik diskriminacije, izravne i neizravne, temeljem sklopljenog životnog partnerstva, seksualne orijentacije i rodnog identiteta.“ S tim u vezi, Pravobraniteljica uočava kako su pojedine odredbe Zakona o kaznenom postupku (ZKP) usklađene s navedenim zakonima. Tako je u čl. 48. ZKP-a propisano: (1) Ako žrtva umre u tijeku roka za podnošenje prijedloga za progon, odnosno ako oštećenik umre u tijeku postupka, njihov bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat, sestra te osoba koju je žrtva odnosno oštećenik na temelju zakona bio dužan uzdržavati, mogu u roku od tri mjeseca poslije njihove smrti podnijeti prijedlog za progon ili tužbu, odnosno dati izjavu da postupak nastavljaju. U čl.55. ZKP-a, koji govori o oštećeniku kao tužitelju, propisano je: (6) Ako žrtva umre u tijeku postupka, njezin bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat, sestra te osoba koju je žrtva na temelju zakona bila dužna uzdržavati, mogu u roku od tri mjeseca od dana njezine smrti dati izjavu da preuzimaju ili nastavljaju kazneni progon. U glavi XV. ZKP-a, koja sadrži odredbe o značenju zakonskih izraza, članak 202. propisuje: (11) Žrtva kaznenog djela je fizička osoba koja je pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda koji su izravna posljedica kaznenog djela. Žrtvom kaznenog djela smatraju se i bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom te osoba koju je ona na temelju zakona bila dužna uzdržavati. (34) Zajednica je izvanbračna zajednica i istospolna zajednica. Izvanbračna zajednica, u smislu ovog Zakona, je životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku, a koja traje dulje vrijeme, ili takva zajednica koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Istospolna zajednica je zajednica koja je uređena zakonom. Članak 560.e ZKP-a glasi: (1) Presude iz članka 560.d stavaka 1. i 3. ovoga Zakona dostavit će se državnom odvjetniku, osobi iz članka 560.a stavka 1. ovoga Zakona i njezinom branitelju te zakonskom zastupniku, a ako ga nema, bračnom ili izvanbračnom drugu, životnom partneru ili neformalnom životnom partneru odnosno najbližem srodniku te osobi na koju je imovinska korist prenesena. Dakle, gore navedene odredbe ZKP-a sva prava koja priznaju bračnim i izvanbračnim drugovima, na jednak način i pod jednakim uvjetima priznaju i životnim partnerima te neformalnim životnim partnerima. Međutim, ZKP sadrži i pojedine odredbe koje određena prava priznaju samo bračnim i izvanbračnim drugovima, ali ne i životnim partnerima i neformalnim životnim partnerima, te stoga kao takve nisu usklađene sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, Zakonom o suzbijanju diskriminacije te Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Radi se o slijedećim odredbama. Članak 65. (3) Branitelja okrivljeniku, osim ako se on tome izričito protivi, mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, brat, sestra, posvojitelj, posvojenik, uzdržavatelj, uzdržavani, smještena osoba ili udomitelj. Članak 70. (1) Branitelj ne može biti žrtva, oštećenik, bračni, odnosno izvanbračni drug žrtve ili oštećenika, privatnog tužitelja ili oštećenika kao tužitelja ni njihov srodnik u ravnoj lozi do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj lozi do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja. Članak 98. (3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti. Članak 285. (1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 1) osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici, 2) srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno, 3) posvojenik i posvojitelj okrivljenika, … Članak 389. (1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, žrtvu, oštećenika, njihove zastupnike i branitelja. (2) Vijeće može dopustiti da raspravi s koje je javnost isključena prisustvuju pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici, osoba od povjerenja, a na zahtjev optuženika može to dopustiti i njegovu bračnom, odnosno izvanbračnom drugu i njegovim bliskim srodnicima. Članak 464. (1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. (2) U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalbeni rok i u tom slučaju teče od dana kad je optuženiku, odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude. Članak 552. (1) O optužnici državnog odvjetnika iz članka 550. stavka 1. ovog Zakona odlučuje sud nakon provedene rasprave. O raspravi će se izvijestiti zakonski zastupnik optuženika, a ako ga nema, optuženikov bračni ili izvanbračni drug, odnosno najbliži srodnik. Članak 555. (1) Presuda iz članka 554. stavka 1. i 3. ovog Zakona dostavit će se državnom odvjetniku, optuženiku i njegovu branitelju te zakonskom zastupniku optuženika, a ako ga nema, optuženikovom bračnom ili izvanbračnom drugu, odnosno najbližem srodniku. Članak 560.c (1) O zahtjevu državnog odvjetnika iz članka 560.b stavka 1. ovoga Zakona odlučuje sud nakon provedene rasprave. O raspravi će se izvijestiti zakonski zastupnik osobe iz članka 560.a stavka 1. ovoga Zakona, a ako ga nema, njezin bračni ili izvanbračni drug, odnosno najbliži srodnik, branitelj te osoba na koju je imovinska korist prenesena i treća osoba koja tvrdi da glede imovinske koristi ima pravo koje sprječava primjenu odredbi ove Glave Zakona. Iako pojedine odredbe ZKP-a, uz bračnog i izvanbračnog druga, navode i bliske srodnike odnosno najbližeg srodnika, Pravobraniteljica je stava kako bi svakako svugdje gdje se navodi bračni i izvanbračni drug trebalo izrijekom navesti i životnog partnera kao i neformalnog životnog partnera, a kako bi se u praksi izbjegla bilo kakva potencijalna sumnja i dvojba odnosno kako bi tekst ZKP-a u cijelosti bio usklađen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, Zakonom o suzbijanju diskriminacije te Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Stoga se predlaže u svim odredbama u kojima se određena prava (ili obveze) priznaju bračnim i izvanbračnim drugovima, izrijekom uvrstiti i životne partnere te neformalne životne partnere. S poštovanjem, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, dipl.iur.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje. Primjedba će biti raspravljena od strane stručne radne skupine između I. i II. čitanja u Hrvatskom saboru, odnosno prilikom izrade Konačnog prijedloga Zakona.

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku