Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o koncesijama
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | ZELENA AKCIJA | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 66. | Slično kao i gore smatramo da je potrebno uzeti u obzir i kumulativni utjecaj izmjena. U stavku 5. predlažemo vraćanje izričaja iz starog zakona koji glasi: "Kada se vrši više uzastopnih izmjena, vrijednost izmjena u novčanom iznosu bit će određena kao zbroj svake pojedine izmjene ugovora o koncesiji.". | Prihvaćen | Prihvaćeno |
2 | ZELENA AKCIJA | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 64. | Smatramo da je stavkom 2. osim praga za pojedinačne izmjene potrebno propisati i najveći dopušteni prag za sve izmjene kumulativno. Naime, u praksi se smisao i svrha postupaka javne nabave najčešće izigravaju kasnijim izmjenama koje uzete ukupno predstavljaju značajno odstupanje od osnovnog pravnog posla. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
3 | ZELENA AKCIJA | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 62. | Smatramo da je u stavak jedan potrebno dodati i učinak na proračune jedinica lokalne i/ili područne samouprave. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
4 | ZELENA AKCIJA | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 61. | U stavku 4. drugom podstavku predlažemo stavljanje točke iza riječi koncesiji i brisanje riječi "i od kojih se koncesionar zaštitio instrumentima osiguranja od rizika". Osiguranje instrumentima osiguranja od rizika slobodni je izbor koncesionara, odnosno propuštanje da isto učini je preuzimanje tog rizika od strane koncesionara. Ovako formuliranom odredbom otvara se mogućnost za tumačenje da bi izmjena ugovora o koncesiji bila dozvoljena kada se koncesionar nije zaštitio instrumentima osiguranja od rizika čime bi taj rizik prešao na kocedenta (davatelja koncesije). Preuzimanje tog rizika bilo bi u suprotnosti s pravnom prirodom koncesijkog odnosa. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
5 | ZELENA AKCIJA | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 17. | Smatramo da je umjesto analize utjecaja na okoliš/prirodu potrebno propisati izradu elaborata zaštite okoliša sukladno posebnom propisu odnosno prethodnu ocjenu utjecaja na prirodu gdje je to primjenjivo. Naime, za navedeni elaborat u sektorskim psopisima propisan je obavezni sadržaj i način donošenja. Prethodna ocjena provodi se u osjetljivim i zaštićenim područjima sukladno propisanoj proceduri te bi trebala biti minimum za donošenje odluke o davanju koncesije u takvim osjetljivim područjima. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
6 | HGK | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 56. | Vezano na odredbu stavka 3. postavlja se pitanje odabira ponuditelja u ovom slučaju, odnosno ukoliko kriterij najviše ponuđene naknade za koncesiju i ekonomski najpovoljnije ponude nije primjenjiv. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
7 | HGK | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 53. | U stavku 5. predlaže se broj „5.“ zamijeniti brojem „4.“ | Prihvaćen | Prihvaćeno |
8 | HGK | III. POSTUPAK DAVANJA KONCESIJE ZA USLUGE PROCIJENJENE VRIJEDNOSTI MANJE OD PRAGA I KONCESIJE ZA GOSPODARSKO KORIŠTENJE OPĆEG ILI DRUGOG DOBRA, Članak 28. | Stavak 3. nema smisla s obzirom na to da se zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ne uručuje na javnom otvaranju nego je isti tajan do donošenja odluke o davanju koncesije (kako je određeno stavkom 2. istog članka) i dostavlja se ponuditeljima kao sastavni dio Odluke o davanju koncesije (članak 30. stavak 4.). Slijedom navedenoga predlažemo brisati stavak 3.. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
9 | HGK | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 19. | Predlažemo u stavku 6. precizirati i/ili definirati slučajeve u kojima se dokumentacija može dopunjavati, mijenjati ili ispravljati te, u skladu s odredbama čl. 31. st. 5. Zakona o javnoj nabavi, precizno definirati novi rok u kojemu ponuditelji mogu dostaviti ponude. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
10 | HGK | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 18. | U stavku 12. predlaže se broj „1.“ zamijeniti brojem „11.“ | Prihvaćen | Prihvaćeno |
11 | HGK | I. OPĆE ODREDBE, Članak 9. | Stavkom 1. točka 4. isključuje se primjena odredbi Glave III., IV., V., VI. i VII. Zakona o koncesijama na koncesije za usluge javnog prijevoza putnika u javnom željezničkom i cestovnom prometu . Ova odredba pobija odredbu članka 7. te se nameće pitanje na koji način će se provoditi postupci za stjecanje prava pružanja usluge lokalnog (gradskog) linijskog prijevoza, a s obzirom da članak 11. Zakona o komunalnom gospodarstvu upućuje na primjenu Zakona o koncesijama. Isto tako, problematika isključenja primjene Glava III.-VII. Nacrta prijedloga zakona proteže se i na Zakon o prijevozu u cestovnom prometu jer je u članku 35. istoga, propisana postupovna primjena Zakona o koncesijama u slučaju da nadležno tijelo županije odluči da se županijski linijski prijevoz putnika na njenom području obavlja na temelju koncesije. Slijedom navedenoga, predlaže se u točki 4. brisati riječi „cestovni prijevoz te uza točke 4. dodati novu točku 5. koja glasi: “na usluge javnog prijevoza putnika u javnom cestovnom prijevozu putnika koje se temelje na dozvolama za prijevoz sukladno posebnom propisu.“ Točke 5.-11. postaju točke 6. – 12. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
12 | INA Industrija nafte d.d. | I. OPĆE ODREDBE, Članak 12. | 1. Smatramo da je potrebno stavak 5. članka 12. uskladiti sa ostalim odredbama tog članka. Intencija navedenog članka 12. trebala bi biti da se koncesija može dati za djelatnost na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske bez unaprijed sklopljenog ugovora o korištenju tih nekretnina budući da se navodi da se pravo korištenja tih nekretnina stječe dobivanjem koncesije. Dakle, sklapanje ugovora o služnosti/pravu građenja sa Republikom Hrvatskom ne mora nužno biti preduvjet za stavljanje ponude/zahtjeva ili čak sklapanja ugovora o koncesiji. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
13 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | I. OPĆE ODREDBE, Članak 12. | U odnosu na stavak 1. i stavak 4. mišljenja smo kako je potrebno izmijeniti odredbu na način da se hidroenergetske objekte isključi iz navedene odredbe. | Prihvaćen | Prihvaćeno |
14 | ZELENA AKCIJA | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 63. | Stavkom 3. štiti se jednak tretman svih, postojećih i potencijalnih, koncesionara. Međutim, moguće je da izmjene ugovora o koncesiji budu provedene ne s ciljem izbjegavanja novog postupka davanja koncesije već s ciljem izigravanja svrhe davanja koncesije. Smatramo da je odredbu potrebno izmijeniti na način da se osigura i zaštita javnog interesa, a ne samo interesi neometane tržišne utakmice. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Moguće izmjene ugovora o koncesiji su detaljno propisane |
15 | ZELENA AKCIJA | IV. POSTUPAK DAVANJA KONCESIJE ZA USLUGE PROCIJENJENE VRIJEDNOSTI JEDNAKE ILI VEĆE OD PRAGA TE KONCESIJE ZA RADOVE, Članak 47. | Predlažemo izmjenu stavka 6. na način da se pri eventualnom donošenju odluke o usktati određene informacije propiše obveza provedbe "testa razmjernosti i javnog interesa" sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN br. 25/13, 85/15). Predlažemo slijedeći izričaj: "Davatelj koncesije može odlučiti, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa sukladno posebnom zakonu, uskratiti određene informacije (...)". Također, razloge za uskratu informacije predlažemo uskladiti s razlozima za uskratu koji su propisani Zakonom o pravu na pristup informacijama. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se |
16 | ZELENA AKCIJA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 13. | Smatramo da je, sigurnosti radi, u stavku 3. potrebno propisati da gospodarski subjekti ne smiju označiti tajnim niti podatke potrebne za identifikaciju gospodarskog subjekta. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se |
17 | HGK | IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, X. PREKRŠAJNE ODREDBE | Smatramo kako je raspon novčanih kazni prevelik te ujedno predlažemo razvrstati kazne u manje razrede, odnosno ugraditi odredbu kojom bi visina zapriječene kazne bila regulirana razmjerno ukupnoj vrijednosti koncesije. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Prekršaji su kategorizirani prema težini (u tri kategorije) te ovisno o kategorizaciji utvrđuju se različite visine raspona novčanih kazni za prekršaj pravne osobe, odnosno odgovorne osobe, kao i fizičke osobe, fizičke osobe obrtnika i osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost. Rasponi novčanih kazni propisani su sukladno Prekršajnom zakonu, s time da prekršaji u području koncesija spadaju u red najtežih prekršaja u području financija (članak 33. stavak 7. Prekršajnog zakona). Prekršaji za koje su propisane strože sankcije sistematizirani su prije onih za koje su propisane blaže sankcije. Novčana kazna određuje se u svakom pojedinom predmetu primjenom Prekršajnog zakona koji kao temeljni zakon uređuje prekršajnopravni sustav Republike Hrvatske. Sukladno Prekršajnom zakonu prilikom određivanja visine novčane kazne potrebno je voditi računa da je opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajno-pravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj te da počinitelji prekršaja ubuduće ne čine prekršaje. Svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna se počinitelju određuje na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. |
18 | HGK | III. POSTUPAK DAVANJA KONCESIJE ZA USLUGE PROCIJENJENE VRIJEDNOSTI MANJE OD PRAGA I KONCESIJE ZA GOSPODARSKO KORIŠTENJE OPĆEG ILI DRUGOG DOBRA, Članak 32. | Vezano na odredbu stavka 3. potpuno je nejasna nakana predlagatelja. Dapače, ukoliko postoji valjana ponuda koja sadrži sve elemente propisane dokumentacijom za nadmetanje i udovoljava svim zahtjevima davatelja koncesije, smatramo potrebnim propisati obvezu odabira takve ponude, u suprotnom ćemo imati situaciju da naručitelj nekoliko puta ponavlja postupak davanja koncesije dok kriterijima za odabir ne bude udovoljavao ponuditelj kojeg davatelj koncesije može favorizirati (a što će biti nemoguće dokazati u žalbenom postupku). Iz navedenog proizlazi da se može poništiti postupak bez ikakvog obrazloženja, samo pozivanjem na ovaj stavak spomenutog članka Zakona. Predlaže se brisati stavak 3. Nadalje, stavak 5. predlažemo precizirati na način da se iza riječi „na drugi način kojim će se dostava moći dokazati“ dodaju riječi „(dostavnica, povratnica, izvješće o uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava, objavom u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH) pri čemu se dostava smatra obavljenom istekom dana objave.“ | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Ukoliko se postojeća odredba briše onda se gubi pravna osnova koja davatelju koncesije omogućuje da ostvari gospodarska očekivanja davatelja koncesije, pogotovo u slučaju kada koncesionar ponudi uslugu koja u konačnici znatno podiže cijenu koju bi plaćali krajnji korisnici |
19 | HGK | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 21. | Predlažemo, u skladu s odredbom čl. 77. Zakona o javnoj nabavi, u stavku 4. razmotriti potrebu povećanja vrijednosti jamstva za ozbiljnost ponude, odnosno podredno precizirati i/ili definirati koji su to „opravdani slučajevi“ u kojima jamstvo može iznositi više od 5% procijenjene vrijednosti koncesije. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Davatelj koncesije sam može odrediti potrebu većeg iznosa jamstva za ozbiljnost ponude. |
20 | HGK | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 16. | Nije jasno mora li se nakon isteka roka na koji je koncesija izdana, a u slučajevima kada je potrebno osigurati neprekinuto obavljanje djelatnosti koncesije te se provodi novi postupak davanja koncesije, ponovno izraditi studija opravdanosti odnosno analiza davanja koncesije. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Budući da su u pravilu koncesija može produljiti samo iznimno i pod uvjetima propisanim ovim zakonom kao i posebnim zakonima. U tom slučaju se radi o produljenju postojećeg ugovora te se ne predviđa izrada nove studije opravdanosti za period produljenja. |
21 | HGK | I. OPĆE ODREDBE, Članak 7. | U stavku 2. navodi se da se pružanje usluga u područjima i djelatnostima iz stavka 1. istog članka (između ostaloga i javni prijevoz) može ostvariti samo na temelju sklopljenog ugovora o koncesiji. Predlažemo izmijeniti tekst odredbe s obzirom na činjenicu da je pružanje usluga javnog prijevoza regulirano i odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Zakon o cestama definira što je javni prijevoz i uvjete za davanje koncesija. |
22 | HGK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O KONCESIJAMA | Uzimajući u obzir činjenicu da se Zakonom o koncesijama uređuju sva načelna pitanja koncesijskih odnosa, a posebni zakoni u tom smislu moraju u svoj sadržaj preuzeti obvezujuća rješenja krovnog zakona, svakako je nužno kreirati nedvojbena, jasna pravna rješenja, primjenjiva u praksi, između ostaloga i zbog jačanja pravne sigurnosti ulaganja postojećih i budućih investitora uključujući i investitore na pomorskom dobru. U tom smislu pozdravljamo prijedlog Zakona o koncesijama, kako bi se čim prije posebni zakoni i podzakonski akti uskladili s novim Zakonom i pravnom stečevinom EU. Podržavamo intenciju da se na postupak davanja koncesije za javne radove odgovarajuće primjenjuju propisi kojima se uređuje javna nabava. Obzirom da je Zakon o koncesijama usko vezan uz Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (za koji je, samo u razdoblju 2013-2015. godine, izrađeno čak 6 verzija prijedloga Zakona), posebno ćemo se osvrnuti na neke od krucijalnih aspekata koncesija na pomorskom dobru: - Jedinice lokalne samouprave trebale bi prostornim planiranjem utjecati na granicu pomorskog dobra, odnosno davanje koncesija na pomorskom dobru predlaže se u cijelosti dati županijama na razmatranje i odlučivanje, a koncesijska odobrenja kao i do sada općinama i gradovima. - Vezano uz rok na koji se koncesija daje, koncesionari postojećih koncesija moraju imati mogućnost produljenja koncesija ukoliko imaju interesa za nova ulaganja, a vrijeme koncesije je pravilno odrediti sukladno amortizaciji ulaganja.(čl.60). - Predlaže se i mogućnost objedinjavanja postojećih koncesija u slučaju novih ulaganja, a sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji. Nadalje, Zakonom o pogrebničkoj djelatnosti (NN 36/15), na snazi od 07.04.2015 godine, ukinute su koncesije za pogrebnu djelatnost koje su se ostvarivale putem natječaja lokalnih samouprava. Cilj Zakona bio je odrediti način i uvjete za obavljanje pogrebne djelatnosti, prava i obveze pogrebnika kao i njihova stručna osposobljenost i nadzor nad primjenom zakona u cilju liberalizacije tržišta. Međutim u tome se nije uspjelo već se dogodilo suprotno. Naime, koncesija za pogrebne djelatnosti obvezivala je privatnika pogrebnika da u svezi sa natječajnom dokumentacijom i ponudom firme, građani dobiju kvalitetno odrađen posao u skladu sa ponudbenim cjenikom i ekonomski prihvatljivom cijenom. Pri tome je koncesionar trebao poslati prema općini ili gradu mjesečni izvještaj o broju sahrana sa podacima pokojnika kao i plaćenu koncesijsku naknadu. Danas imamo na tržištu proizvoljno izvedene cijene pogrebne opreme kao i cijene preuzimanja i prijevoza pokojnika. Pri tome se pokojnici prevoze bez određene popratne dokumentacije kao što je sprovodnica za umrlu osobu. Na tržištu ne postoji red jer se privatnici "bore" oko pokojnika čime se gubi osnovni smisao posla, a to je pijetet prema pokojniku i obitelji. Istovremeno, bez natječaja otvorene su mogućnosti pogodovanja pojedinim tvrtkama. Na pitanje gdje se polaže stručni ispit za pogrebnika (voditelj poslova) i dalje nema odgovora. Obzirom da se radi o izuzetno osjetljivom segmentu poslovanja, država nema uvid u tijek novca, a ni u kvalitetu usluge kao kad su bile na snazi koncesije. Koncesionar je u određenoj općini bio kontroliran, a plaćanjem koncesijskih naknada kontrolu je provodilo i ministarstvo financija. Prijašnji Zakon koji je objedinjavao koncesiju za prijevoz i ukop pokojnika osiguravao je red i olakšavao obitelji u tim teškim trenucima. Sada imamo situaciju na terenu da jedan privatnik obavlja prijevoz pokojnika, drugi prodaje pogrebnu opremu a treći ukapa pokojnika što je za obitelj prilično konfuzno. | Nije prihvaćen | Davanje koncesija na pomorskom dobru je pitanje koje uređuje posebni zakon. Zakon o koncesijama regulira na koji način i pod kojim uvjetima je moguće produljiti ugovor o koncesijama. Ne postoji mogućnost objedinjavanja postojećih koncesija. Zakon o koncesijama je krovni zakon, dok se ova pitanja reguliraju Zakonom o pogrebničkoj djelatnosti koja je u nadležnosti drugog resora |
23 | INA Industrija nafte d.d. | IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, I. OPĆE ODREDBE | 1. U Nacrtu prijedloga Zakona o koncesijama (u daljnjem tekstu prijedlog Zakona) nije uređeno pitanje davanja koncesije na pomorskom dobru i morskim lukama u slučajevima kada nije utvrđena granica pomorskog dobra i kada ista nije upisana u zemljišne knjige, a na tim lokacijama se nalaze objekti koji su davno izgrađeni temeljem važećih dozvola i koji već godinama obavljaju neku poslovnu djelatnost na tom dijelu obale ili otoka. Predlažemo da se u Zakonu to pitanje regulira kroz mogućnost privremene upotrebe i korištenje pomorskog dobra kao prijelazno razdoblje dok se ne stvorene zakonski preduvjeti za davanje koncesija 2. U prijedlogu Zakonu propisana je primjena pravila iznad praga koje propisuje Direktiva 2014/EU/23 o dodjeli koncesija za koncesije procijenjene vrijednosti jednake ili veće od 5 225 000 eura. Normativno rješenje predviđa različite postupke davanja koncesije za koncesije iznad i ispod praga koji su sadržani u Glavi III. i IV. predloženog Zakona, dok su ostale odredbe Zakona primjenjive na sve koncesije. Međutim, u Zakonu nije definirano kako će se procijeniti vrijednost koncesije (npr. koncesija za ugljikovodike); temeljem kojih parametara i koje dokumentacije | Nije prihvaćen | Predloženo se propisuje Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama te Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. |
24 | ZELENA AKCIJA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 9. | Člankom 9. Nacrta Zakona o koncesijama propisana su djelomična izuzeća od primjene Zakona. Člankom 9. st. 1. točkama 7-10 propisana su izuzeća od primjene zakona za koncesije za neke od vodnih usluga. Iz ovoga slijedi zaljučak da je te vodne usluge moguće koncesionirati, ali će se na njih primjenjivati drugi zakonski režim (sektorski propis). Podsjećamo da je prema važećem zakonskom rješenju Zakonom o vodama zabranjeno koncesioniranje usluga vodoopskrbe, a iznimno je dopušteno koncesioniranje usluga odvodnje. Također, prema Nacrtu Zakona o vodnim uslugama koji je prošao javno savjetovanje zabranjeno je koncesioniranje i vodoopskrbe i odvodnje, a iznimno je dozvoljeno tek koncesioniranje djelatnosti pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i malih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda" (Čl. 11./2. Nacrta Zakona o vodnim uslugama). Također, podsjećamo da je politički konsenzus iznesen u predizbornoj kampanji od svih paralmentarnih stranaka protivljenje privatizaciji voda. Takav su stav iznosile i stranke koje trenutno sudjeluju u vlasti. Pitanje privatizacije vode usko je povezano s odgovorom na pitanje: Tko isporučuje uslugu? Isporuka vode može biti organizirana javno ili privatno, odnosno u različitim kombinacijama i omjerima privatnog i javnog. Kada danas govorimo o privatizaciji vode, govorimo upravo o odgovoru na ovo pitanje. Privatizacija vode je dakle javna politika koja opskrbu vodom i odvodnju organizira kroz sudjelovanje privatnog sektora. Načini tog sudjelovanja mogu biti različiti - od dugoročnih koncesija i javno-privatnih partnerstva, prodaje vlasničkih djela u vodnim poduzećima pa sve do prodaje fizičke vodne infrastrukture. U praksi najčešće se voda privatizira koncesioniranjem vodnih usluga. Uslijed poimanja vode kao robe i rastućih deficita u javnim proračunima, posljednjih desetljeća pojačava se pritisak na lokalne i nacionalne vlasti da komercijaliziraju sustave vodoopskrbe i odvodnje. Ovakvo usmjeravanje u komercijalne tokove mijenja samu prirodu uloge vodoopskrbe i odvodnje – građani postaju ”potrošači”, a ne ravnopravni subjekti u raspodjeli javnog dobra; mjesta odlučivanja u upravljanju nacionalnim resursima postaju multinacionalne korporacije, a ne građani i njihovi izabrani predstavnici; voda postaje roba, a ne ljudsko pravo. Iskustva gradova koji su otišli korak dalje u novom javnom menadžmentu te proveli privatizaciju vodnih usluga jasno pokazuju da privatizacija nije pružila željena ulaganja niti porast kvalitete usluge, već je dovela do rasta cijena i preusmjerila novac građana u profit vodnih korporacija. U gotovo svim slučajevima privatizacija je dovela do značajnog porasta cijene vode za kućanstva uz smanjenje investiranja u vodnu infrastrukturu. Dostupnost, kvaliteta i pokrivenost uslugom, pogotovo za stanovništvo slabije kupovne moći nije se povećala, a u nekim slučajevima se i smanjila. Pri tome se pokazuje da nema značajne razlike u ekonomskoj učinkovitosti između javnih i privatnih vodoopskrbnih poduzeća. Najzloglasniji slučajevi loših posljedica privatizacije vode posljedica su upravo koncesioniranja vodnih usluga. Stoga se snažno protivimo predloženom zakonskom rješenju koji predstavlja stvaranje podloge za privatizaciju vode. Tražimo brisanje točaka 7-10 članka 9. st. 1. Zakona. Nakon dvadesetak godina privatizacijske euforije, sve više europskih, ali i američkih, afričkih i azijskih zemalja ponovo dolazi do zaključka starog više od stoljeća- zadnjih je godina primjetan trend prekida koncesijskih ugovora s privatnim poduzećima tj. rekomunalizacija usluga vodoopskrbe i odvodnje. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Zakonom o vodama propisano je da se koncesije za javne usluge i javne radove ne daju za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje. |
25 | HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 67. | Hrvatska liječnička komora upoznata je s problemom s kojim se često susreću liječnici primarne zdravstvene zaštite koji privatnu praksu obavljaju na osnovi koncesije kada pokušavaju osnovati novi zdravstveni subjekt (ustanovu za zdravstvenu skrb) u okviru kojeg bi nastavili rad u mreži javne zdravstvene službe, a koji problem se odnosi na nemogućnost prijenosa koncesije za obavljanje javne zdravstvene službe. Unatoč činjenici da su nositelj privatne prakse (koncesionar) i osnivač buduće ustanove za zdravstvenu skrb (sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ustanovu za zdravstvenu skrb može osnovati samo fizička osoba sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem zdravstvenog usmjerenja) identična osoba, koncesionar dodijeljenu koncesiju ne može prenijeti na novi subjekt putem kojeg namjerava obavljati zdravstvenu djelatnost, a koji bi vrlo često zapravo trebao nastaviti rad na istoj adresi i u istom poslovnom prostoru. Sukladno važećim propisima isti bi morao raskinuti ugovor o koncesiji (koji raskid za sobom istodobno rezultira i raskidom ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja sklopljenog s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje odnosno prestankom rada u mreži javne zdravstvene službe) te se s novim registriranim subjektom (ustanovom za zdravstvenu skrb) javiti na natječaj za dodjelu koncesije, proći višemjesečni postupak obrade pristiglih ponuda i odabira najpovoljnijeg ponuditelja radi ponovne dodjele koncesije za obavljanje javne zdravstvene službe. Smatramo kako bi se osiguranim osobama prenošenjem koncesije na ustanovu za zdravstvenu skrb omogućila veća razina i spektar zdravstvenih usluga, dok bi se liječnicima omogućio znatno fleksibilniji i stabilniji okvir poslovanja, kontinuitet timskog rada, zapošljavanje dodatnih zdravstvenih i nezdrastvenih radnika te konačno adekvatna mogućnost organizacije zamjena u slučaju spriječenosti. Dosadašnje inicijative usmjerene prema Ministarstvu zdravlja radi rješavanja ovog problema nailazile su na problem sadržaja odredbi Zakona o koncesijama koji ne propisuje mogućnost prijenosa koncesije u gore navedenom slučaju niti pritom izričito regulira mogućnost prijenosa koncesije i u drugim slučajevima propisanim posebnim zakonom. Identičan neprimjeren zakonodavni okvir postavljen je i Nacrtu Prijedloga Zakona o koncesijama, koji se trenutno nalazi u javnoj raspravi, koji u članku 67. ne omogućava prijenos koncesije na način koji bi omogućio da se koncesije u sustavu zdravstva prenesu s jednog na drugi subjekt. U tom smislu predlažemo sljedeće dopune članka 67. Nacrta na način da stavak 1. glasi: „(1) Ugovor o koncesiji može se, uz pisanu suglasnost davatelja koncesije, prenijeti na treću osobu u skladu sa stavcima 4., 5, 6. i 7. ovog članka te radi namirenja tražbine založnog vjerovnika kada je koncesija predmet založnog prava u skladu s člankom 68. ovog zakona.“ Iza stavka 6. predlažemo donijeti novi stavak 7. koji bi glasio: „(7) Prijenos ugovora o koncesiji može se dozvoliti i u slučaju kada je koncesionar osnivač treće osobe odnosno subjekta na kojeg namjerava prenijeti koncesiju te ukoliko davatelja koncesije prethodno obavijesti o namjeri nastavka obavljanja djelatnost koja je predmetom koncesije kroz drugi pravni odnosno organizacijski oblik.. Prijenos ugovora o koncesiji se može izvršiti pod uvjetom da treća osoba ispunjava uvjete sposobnosti određene za koncesionara u dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti o namjeri davanja koncesije.„ Stavak 7. članka 67. Nacrta postao bi time novi stavak 8. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Smatramo da je isto potrebno propisati posebnim zakonom. |
26 | ZELENA AKCIJA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 7. | Točku 15. iz članka 7. stavaka 1. potrebno je zamijeniti slijedećim izrazom: "djelatnost pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i malih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda" (Čl. 11./2. Nacrta Zakona o vodnim uslugama). Naime prema važećem Zakonu o vodama " Koncesija za javne usluge i javne radove ne daje se za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe." (čl. 171.st.1), i "Koncesija za javne usluge i javne radove ne daje se za obavljanje djelatnosti javne odvodnje." (Čl. 171.st.2.). Također, politički konsenzus izjavljen u više predizbornih debata od strane svih političkih opcija je protivljenje privatizaciji voda. Privatizacija vode podrazumjeva sudjelovanje privatnog sektora u bilo kojem dijelu ciklusa pružanja vodnih usluga- bilo kroz vlasnički udjele bilo putem ugovornih odnosa poput koncesije. Taj politički konsenzus reflektiran je i u Nacrtu Zakona o vodnim uslugama koji je prošao kroz javnu raspravu, a gdje se navodi: "(1) Djelatnost vodnih usluga obavljaju javni isporučitelji vodnih usluga." (Čl.11. st. 1. Nacrta Zakona o vodnim uslugama). | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Zakonom o vodama propisano je da se koncesije za javne usluge i javne radove ne daju za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje. |
27 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 70. | Mišljenja smo da je potrebno proširiti institut potkoncesije osim za gospodarsko korištenje pomorskog dobra i za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, a sve sukladno samom obrazloženju predloženog članka. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se |
28 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | V. UGOVOR O KONCESIJI, Članak 53. | U odnosu na stavak 2. članka mišljenja smo kako je potrebno uključiti i koncesionara u postupak pregovora i odlučivanja o instrumentu osiguranja kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi za koncesionara u vidu potrebe izdavanja bankarske garancije koja predstavlja visok trošak u odnosu na zadužnicu, osobito uzimanjem u obzir kreditnog rejtinga i likvidnosti koncesionara i vremenskog razdoblja na koje se daje koncesija (npr. u slučaju davanja koncesije na razdoblje od 20 godina ili više nije moguće izdavanje bankarske garancije na tako dugačak period). | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. Davatelj koncesije sam određuje vrstu osiguranja i vodi računa o vrsti i valjanosti instrumenata osiguranja. |
29 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | III. POSTUPAK DAVANJA KONCESIJE ZA USLUGE PROCIJENJENE VRIJEDNOSTI MANJE OD PRAGA I KONCESIJE ZA GOSPODARSKO KORIŠTENJE OPĆEG ILI DRUGOG DOBRA, Članak 33. | U odnosu na stavak 1. točka 3. članka mišljenja smo kako je potrebno upotpuniti odredbu na način da se omogući da se ista koncesija može osim za tehnološke potrebe i navodnjavanje neposredno dati i za područje energetike. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se U suprotnosti s odredbama Direktive o koncesijama |
30 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 16. | Mišljenja smo da je potrebno pri određivanju opsega prava iz koncesije, odrediti da davatelj koncesije vodi računa o već stečenim pravima drugih korisnika prava na objektu koncesije. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se Predloženo se propisuje posebnim propisom |
31 | HGK | III. POSTUPAK DAVANJA KONCESIJE ZA USLUGE PROCIJENJENE VRIJEDNOSTI MANJE OD PRAGA I KONCESIJE ZA GOSPODARSKO KORIŠTENJE OPĆEG ILI DRUGOG DOBRA, Članak 27. | Vezano na odredbu stavka 4. nije jasno zbog čega javnom otvaranju ne bi mogle nazočiti i druge osobe koje ne moraju biti ovlaštene i u tom slučaju nemaju pravo aktivnoga sudjelovanja. Predlaže se članak 27. izmijeniti na način da se u potpunosti uskladi s odredbama članka 18. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za natjecanje i ponudama („Narodne novine“, broj 10/12), odnosno izmijeniti tako da glasi: „Članak 27. (1) Na početku javnog otvaranja ponuda navodi se predmet nabave, ime i prezime nazočnih ovlaštenih predstavnika naručitelja, te ime i prezime nazočnih ovlaštenih predstavnika ponuditelja. (2) Ponude se otvaraju prema rednom broju iz upisnika o zaprimanju ponuda. Kada je dostavljena izmjena i/ili dopuna ponude, prvo se otvara izmjena i/ili dopuna ponude te potom osnovna ponuda. (3) Za svaku otvorenu ponudu utvrđuje se je li potpisana te od koliko je dijelova izrađena. (4) Iz svake otvorene ponude obvezno se naglas čita: – naziv i sjedište ponuditelja, a u slučaju zajednice ponuditelja naziv i sjedište svakog člana zajednice ponuditelja, – naziv grupe predmeta nabave na koju se ponuda odnosi ako je omogućeno podnošenje ponuda za grupe predmeta nabave, – cijena ponude bez poreza na dodanu vrijednost i cijena ponude s porezom na dodanu vrijednost, osim u slučaju ekonomski najpovoljnije ponude kada cijena nije jedan od kriterija za odabir. (5) Nakon čitanja podataka iz stavka 4. ovoga članka iz pojedine ponude, naručitelj mora omogućiti ovlaštenim predstavnicima ponuditelja uvid u ponudbeni list te ponude. (6) Ovlaštenim predstavnicima ponuditelja mora se omogućiti davanje primjedbi na postupak javnog otvaranja ponuda. (7) Zapisnik o javnom otvaranju ponuda se odmah stavlja na uvid, provjeru sadržaja i potpis nazočnim ovlaštenim predstavnicima ponuditelja. (8) Ako netko od nazočnih ovlaštenih predstavnika ponuditelja odbije potpisati zapisnik o javnom otvaranju ponuda, naručitelj će o tome sastaviti bilješku koja se prilaže zapisniku. (9) U potpisanom i zaključenom zapisniku o javnom otvaranju ponuda ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuju ovlašteni predstavnici naručitelja i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena. Dodatak zapisniku o javnom otvaranju ponuda bez odgode se uručuje na isti način kao i zapisnik.“ Uzevši u obzir relevantnu praksu, odnosno rješidbe DKOM-a, smatramo da bi se na ovaj način osigurala potpuna transparentnost postupka javnog otvaranja ponuda, a tekst zakona ne bi bio opterećen. | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćeno. Nije predviđeno da otvaranje ponuda bude javno. Iznimno, davatelj koncesija može odlučiti da otvaranje ponuda bude javno što je dužan navesti u dokumentaciji za nadmetanje. |
32 | HGK | II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE, Članak 22. | Predlaže se uskladiti izričaj sa Stečajnim zakonom (NN, 71/15). Predlaže se odrediti dokumente kojima će se dokazivati nepostojanje obveznih razloga isključenja, kako je to propisano Zakonom o javnoj nabavi, kako slijedi: - stavci 1. i 2. – izjave o nekažnjavanju, odnosno ostalo sukladno članku 67. Zakona o javnoj nabavi, - stavci 3. 4. i 5. – potvrda porezne uprave, uskladiti s člankom 67. Zakona o javnoj nabavi - stavak 8. točka c. – potrebno jasnije definirati koje pravomoćne presude će se koristiti u utvrđivanju pitanja poslovne osobnosti. U prekršajnim postupcima, koji su ujedno i najčešći, niti u jednoj presudi nije naveden stupanj krivnje, a raspon propisnih i izrečenih kazni u Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu (NN 82/13) je velik. Stoga se predlaže tekst odredbe uskladiti s odredbom čl.68. st.2. Zakona o javnoj nabavi: „ Ako će koristiti jedan ili više razloga isključenja iz stavka 1. ovoga članka, javni naručitelj mora navesti koje će razloge koristiti za isključenje. U slučaju iz stavka 1. točke 3. članka 68., javni naručitelj navodi jedno ili više određenih kaznenih djela ili prekršaja u vezi s obavljanjem profesionalne djelatnosti koje će koristiti kao razlog isključenja.“ - stavak 9. Smatramo da se ovakvom odredbom potpuno umanjuje pravna sigurnost i daju se prevelike ovlasti pojedinim davateljima koncesije da paušalno procjenjuju pouzdanost gospodarskih subjekata, gubi se smisao obveznih razloga isključenja, upitno je kojim bi se to dokazima dokazivalo i u kojim slučajevima prihvaćalo, odnosno odbijalo. Predlaže se odredbu brisati, odnosno podredno izmijeniti izričaj. | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćeno |
33 | Primorsko-goranska županija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O KONCESIJAMA | PRIJEDLOZI I PRIMJEDBE NA NACRT ZAKONA O KONCESIJAMA Prijedlog nacrta Zakona o koncesijama iz mjeseca siječnja 2016. godine (u daljnjem tekstu nacrt Zakon) najvećim dijelom je preslika postojećeg Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj 143/12) uz detaljnija određivanja pojedinih pojmova,uvođenje većeg broja mjera nadzora i prekršajnih odredbi, uključujući i veći broj obveza davatelja koncesije . Generalno se može zaključiti da su obveze davatelja koncesije prema Ministarstvu financija pojačane pa se stječe dojam da je Nacrt Zakona usmjeren na njihovo discipliniranje, a u manjem dijelu na postupanje i obveze drugih nadležnih tijela koja imaju direktnu nadležnost za postupanje izvan okvira samog ugovora o koncesiji, ali vezano za djelatnosti i područja na kojima se ugovaraju koncesije. U tom dijelu nisu jasno precizirani rokovi za njihovo postupanje. Polazeći od uloge davatelje koncesije – u slučaju koncesija na pomorskom dobru kojih je davatelj predstavničko tijelo/županijska skupština, tijelo koje nije operativno, koje se ne sastaje na dnevnoj bazi već u prosjeku jednom u dva mjeseca ocjena je da su u odnosu na obveze tog tijela Nacrtom Zakona postavljeni rokovi koji nisu niti realni niti provedivi. Smatramo da bi pojedina pitanja trebala biti uređena posebnim zakonom, a ne kako je to uređeno u glavi X. Prekršajne odredbe u članku 104. i 105. nacrta Zakona kroz prekršajnu odgovornost pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi odnosno davatelja koncesije. Očekivana poboljšanja u pravcu bržeg provođenja postupka u dijelu koncesija na zahtjev, podkoncesija, izmjena ugovora, pravnih lijekova i sl. su izostala. Analiza nacrta Zakona odnosi se samo na dijelove nacrta Zakona koji se odnosi na davanje koncesije na pomorskom dobru i morskim lukama, te na županije kao davatelje koncesije. Pojedinačne primjedbe na odredbe iz nacrta Zakona: 1.1. U članku 6. iza stavka 2. trebalo dodati stavak :“ Kada je davatelj koncesije županijska skupština sve pripremne radnje za davanje koncesije kao i postupak davanja koncesije, osim donošenja odluke o davanju koncesije odnosno odluke o poništenju postupka davanja koncesije, može provoditi nadležno upravno tijelo županije i / ili župan , temeljem odluke davatelja koncesije.“ 1.2. U članku 15. zbog neujednačenog tumačenja i postupanja u praksi predlaže se precizirati (ne)postojanje ovlasti stručnog povjerenstva u radnjama koje se odnose na vrijeme nakon sklapanja ugovora o koncesiji, dakle vezano za odluke o izmjeni ugovora, prijenosu koncesije, davanju suglasnosti na podkoncesiju i sl. 1.3. U članku 16. stavak 9. nacrta Zakona, davatelj koncesije dužan je u roku od 10 dana od izrade studije opravdanosti davanja koncesije dostaviti ministarstvu nadležnom za financije osnovne elemente studije opravdanosti davanja koncesije. Ovu odredbu smatramo nepotrebnom, jer je studija i njezin sadržaj odlučan ne kada se ona izradi već kada se na temelju iste donese Odluka o namjeri davanja koncesije o kojoj odlučuje županijska skupština. Tek tada bi dostava te odluke i studije imala svrhu. 1.4. U članku 18. stavak 12. nacrta Zakona ne vidi se logika članka u odnosu na procijenjenu vrijednost koncesije, pa se predlaže da se procijenjena vrijednost koncesije ne odnosi na koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra obzirom da je cijeli postupak davanja koncesije utvrđen posebnom glavom ZOK-a koja obuhvaća koncesije za usluge procijenjene vrijednosti manje od praga i koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra. Slijedom toga trebalo prilagoditi i ostale odredbe zakona koje generalno određuju određene obveze sukladno procijenjenoj vrijednosti (posebice jamstva i sl.). 1.5. U članku 20.stavak 2. točka f) kao ostali podatak navodi se „ podatak o roku za izjavljivanje žalbe na dokumentaciju za nadmetanje“. Ocjena je da treba jasno definirati rok za žalbu i tijelo koje o tome odlučuje već u samom zakonu. Da li je to Zakon o javnoj nabavi ili poseban zakon kao što je slučaj sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama koji ne poznaje žalbu u ovoj fazi postupka, jer upućuje na primjenu odredbi Zakona o općem upravnom postupku, temeljem kojeg je žalba dozvoljena na odluku kojom se odlučuje o meritumu. Potrebno je u završnim odredbama urediti odnos ovog Nacrta Zakona sa ostalima u smislu rokova, nadležnosti i konačno odredbu o obvezi usuglašavanja ovog zakona s posebnim zakonima. Posebno se naglašava kako u praksi upravo ove žalbe na natječajnu dokumentaciju dovode do znatnog usporavanja postupka , koje žalbe Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture kao drugostupanjsko tijela odbacuje kao nedozvoljene. 1.6. U članku 21. stavak 7. nacrta Zakona davatelj koncesije obvezan je ponuditeljima vratiti jamstvo za ozbiljnost ponude neposredno nakon završetka postupka davanja koncesije, a presliku jamstva pohraniti. U nacrtu Zakona navodi se da postupak završava donošenjem odluke o koncesiji. Smatramo da je ova odredba u redu za one ponuditelje koji nisu odabrani u postupku nabave, dok se jamstvo za ozbiljnost ponude najpovoljnijeg ponuditelja treba vratiti po sklapanju ugovora o koncesiji, što nije vidljivo u predmetnom članku. 1.7. U članku 22. stavak 8 b) kao razlog za moguće isključenje ponuditelja navodi se „ u nagodbi je s vjerovnicima“. Smatramo potrebnim da se precizira da li je riječ o izvansudskoj ili sudskoj nagodbi ili je uključena i predstečajna nagodba, kako bi se isključili nesporazumi i neujednačeno tumačenje već prisutno u praksi. 1.8. „ Obavijest o namjeri davanja koncesije - članak 25. propisuje da Davatelj svoju namjeru davanja koncesije obznanjuje putem obavijesti. Međutim predstavničko tijelo kao davatelj koncesije ne donosi obavijesti već odluke i te odluke bi po našoj ocijeni trebale biti obznanjene i u elektronskom obliku pogotovo jer upise podataka u elektronski oglasnik vrši nadležan upravni odjel, a tekst obavijesti „ne donosi „ davatelj koncesije , predstavničko tijelo. 1.9. U članku 27. stavak 6) predlažemo precizirati izraz „ dostaviti na dokaziv način“. 1.10. U članku 28. stavak 3. bi trebalo brisati jer se zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ne dostavlja strankama samostalno već se dostavlja uz Odluku o odabiru/poništenju ,(propisano u članku. 30 Nacrta Zakona), a pogotovo imajući u vidu stavak 2. istog članka koji propisuje da su pregled i ocjena ponuda tajni do donošenja Odluke o odabiru/poništenju. 1.11. U članku 28. stavak 8. Nacrta Zakona navodi se da u postupku pregleda i ocjene ponuda davatelj koncesije može u primjerenom roku, koji ne smije biti kraći od pet niti duži od deset dana od dana dostave ponude zaključkom pozvati ponuditelje da pisano pojasne ili dopune ponudu…. Ovakvu odredbu smatramo neprovedivom kada je davatelj koncesije županija, te predlažemo da se umjesto riječi davatelj koncesije stave riječi „tijelo koje provodi postupak u ime davatelja koncesije“ ili da „stručno povjerenstvo“ bude nadležno za provedbu. Posebna primjedba se odnosi na riječi „dan dostave ponude“ gdje trebaju pisati riječi „od dana otvaranja ponuda“ ili „od dana pregleda i ocijene ponuda“. Termin „kraći od pet niti duži od deset dana“ stvara zabunu te bi trebalo staviti „u roku od 10 dana“. 1.12. U članku 30. stavak 2. nacrta Zakona stručno povjerenstvo podnosi davatelju koncesije prijedlog odluke o davanju koncesije bez odgode, zajedno sa svim zapisnicima o radu, zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda te ostalom pratećom dokumentacijom. Iz ove odredbe nije jasno o kojoj se „pratećoj dokumentaciji“ radi pa bi bilo uputno da zakonodavac jasno navede o kojoj se dokumentaciji radi (a posebno ako se radi o ponudama koje imaju oznaku tajnosti?) U stavku 7) istog članka rok za donošenje odluke računa se od 30 dana od roka za predaju ponuda. Kako je već ranije rečeno rok nije primjeren jer se tehnički ne može odraditi pregled i ocjena i pripremiti materijal za davatelja koncesije putem Stručnog povjerenstva, mišljenja izvršnog tijela Župana, jer predstavničko tijelo zasjeda u već prethodno objašnjenim terminima. 1.13. Koncesija na zahtjev uređena odredbom članka 33. predstavlja iznimku. Međutim, ista je uređena do te mjere restriktivno da izostaje praktična primjena, pogotovo kada u najavljenim izmjenama nekih od posebnih zakona se predlaže propisivanje dodatnih i to strožih uvjeta. 1.14. U članku 53. stavak 5. nacrta Zakona davatelj koncesije može zadržati jamstvo i/ili instrumente osiguranja najviše do 3 mjeseca nakon prestanka ugovora o koncesiji, ako postoje valjani razlozi za nastanak financijske obveze a što utvrđuje davatelj koncesije. Smatramo da nema opravdanosti određivanja roka od 3 mjeseca nakon prestanka koncesije ako se ugovorom o koncesiji utvrdi i duži rok. 1.15. U članku 53. stavak 6., 7., i 8. nacrta Zakona kada su davatelji koncesije županije (županijska skupština) treba ovlastiti tijelo županije koje provodi postupak davanja koncesije da odluči o jamstvu , a sukladno prijedlogu uz članak 6. 1.16. U članku 67. vezano za prijenos ugovora o koncesiji predlaže se dozvoliti prijenos koncesije kada je to poslovna odluka koncesionara , a treća osoba ispunjava sve potrebne uvjete da preuzme njegovu ulogu. U prilog tome govore praktični razlozi u smislu kontinuiteta u gospodarenju pomorskim dobrom. 1.17. U članku 70. stavak 4) ocjenjuje se suvišnim. Naime u stavku 5) propisuje se obveza dostave Ugovora o potkoncesiji Ministarstvu financija pa je prethodna dostava zahtjeva suvišna pogotovo jer nije propisano na koji način i u kojem roku bi Ministarstvo financija postupalo. U stavku 6) predlaže se dodatno precizirati da li prihod podkoncesionara ostvaren na području podkoncesije ulazi u osnovicu za obračun promjenljivog dijela koncesijske naknade, koju plaća koncesionar, iz razloga neujednačenog tumačenja i postupanja u praksi. 1.18. U članku 80. stavak 11. nacrta Zakona davatelji koncesija dužni su dostaviti ministarstvu nadležnom za financije svaku obavijest kojom se koncesionara upozorava na uočeno neispunjenje obveza iz ugovara o koncesijama. Ovakvu odredbu smatramo suvišnom, jer davatelj koncesije vodi brigu o koncesiji i provedbi ugovora o koncesiji, a korespondencija između davatelja koncesije i koncesionara stalna je tijekom provedbe ugovora. 1.19. Rokovi navedeni u člancima 83. i 84. nacrta Zakona su prekratki, te treba ostaviti koncesionaru duži rok za otklanjanje nepravilnosti i plaćanja. U prilog navedenoj činjenici su kamate koje se stalno obračunavaju i vode pri Registru koncesija, te dostavljaju koncesionaru. 1.20. U člancima 90.do 93. ipak nisu dosljedno i precizno propisani rokovi za postupanje tijela nadležnih za nadzor 1.21. U članku 91. kojim se propisuju ovlaštenja inspektora u provedbi nadzora u odnosu na osobe koje bez dane koncesije obavljaju djelatnost, predlažemo propisati i ovlast da mogu naložiti iseljenje tih osoba, jer samo tako se postiže pravna zaštita i svrha nadzora kroz uspostavu reda i na području i za djelatnost za koje je potrebna koncesija. 1.22. U dijelu koji se odnosi na pravnu zaštitu određena je nadležnost Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave (DKOM) o žalbama u vezi s postupcima davanja koncesije. Imajući u vidu da se DKOM već očitovao da nije nadležan kad se radi o postupcima davanja koncesije na pomorskom dobru nego da je to u nadležnosti Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture,a sukladno posebnom propisu trebalo bi u čl. 101 tu nadležnost i tako urediti. 2. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Nacrt Zakona je prenormiran i potrebno je ostaviti posebnim zakonima da utvrde hodograme u provođenju postupaka davanja koncesija, poglavito kontrole i nadzora uvažavajući specifičnosti svake koncesije, a posebno koncesija na pomorsko dobru. | Djelomično prihvaćen | 1.1 Prihvaćeno 1.2 Prihvaćeno 1.3 Prihvaćeno 1.4 Ovim člankom propisuje se način izračuna procijenjene vrijednosti koncesije, neovisno o izračunu procijenjene vrijednosti koncesije za postupak davanja koncesije za gospodarsko korištenje primjenjuju se odredbe Glave III. 1.5 Prihvaćeno 1.6 Prihvaćeno 1.7 Prihvaćeno 1.8 Ne prihvaća se Na temelju odluke predstavničkog tijela sastavlja se obavijest o namjeri davanja koncesije koja se objavljuje. 1.9 Prihvaćeno 1.10 Prihvaćeno 1.11 Djelomično prihvaćeno 1.12 Ne prihvaća se Ovom odredbom je ostavljena mogućnost da davatelj koncesija dostavi i ostalu dokumentaciju koju smatra potrebnom. 1.13 Ne prihvaća se Koncesija na zahtjev daje se iznimno kada je ista potrebna radi izvršenja prvotne koncesije. 1.14 Prihvaćeno 1.15 Ne prihvaća se Propisano je postupanje davatelja koncesije s jamstvima i instrumentima osiguranja. 1.16 Ne prihvaća se Isto se smatra bitnom izmjenom koncesije te zahtjeva provedbu novog postupka davanja koncesije. 1.17 Ne prihvaća se. Brisanje stavka 4) smatramo nepotrebnim, dok stavak 6) razvidno ukazuje da prihod od potkoncesije ulazi u osnovicu za obračun koncesijske naknade. 1.18 Ne prihvaća se. Dosadašnja praksa ukazuje na neujednačenost i nedostatak redovitog praćenja plaćanja koncesijske naknade. 1.19 Ne prihvaća se. Navedeni rokovi se ne odnose na koncesionara već na davatelja koncesije, sve u cilju provedbe odgovornosti davatelja koncesije za pravilnu, potpunu i pravodobnu naplatu naknade za koncesiju i pripadajućih kamata. 1.20 Ne prihvaća se Odredbe članaka 90. do 93. odnose se na nadzor koji provodi ministarstvo nadležno za financije u okviru politike koncesija. Za provedbu tog nadzora, u navedenim odredbama rokovi nisu propisani nedosljedno ili neprecizno. 1.21 Ne prihvaća se Navedeni članak propisuje da u provedbi nadzora od strane ministarstva nadležnog za financije, inspektor radi onemogućavanja daljnjeg nezakonitog postupanja može, ovisno o okolnostima slučaja, usmenim rješenjem u zapisniku ograničiti ili zabraniti djelatnost u slučaju ako se djelatnost za koju je potrebna koncesija obavlja bez koncesije te u slučaju da koncesionar u izvršavanju ugovora o koncesiji obavlja djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Ograničenje ili zabrana obavljanja djelatnosti važi do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Navedeno ne isključuje sva pravna sredstva koja stoje na raspolaganju tijelu odnosno pravnim osobama koja su u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima nadležna za davanje koncesije odnosno davatelju koncesije, kao što je naknada štete takvim obavljanjem djelatnosti, naknada štete po općim propisima obveznog prava ili raskid ugovora o koncesiji. 1.22 Ne prihvaća se. Poseban zakon će imati obvezu usklađenja s krovnim zakonom. |
34 | Ured državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O KONCESIJAMA | - u članku 15. stavku 9. umjesto riječi „može“ treba stajati „mora“ Obrazloženje: zbog složenosti postupka za davanje koncesije svakako Ministarstvo financija mora imenovati svojeg predstavnika u Stručno povjerenstvo, a samim tim što svi davatelji koncesija ne raspolažu sa stručnim i kvalificiranim osobama za navedene poslove. - u članku 16. stavak 9. potrebno je brisati Obrazloženje: s obzirom da tražimo imenovanje predstavnika Ministarstva financija kao obveznog člana stručnog povjerenstva, nema potrebe dostavljati izradu studije opravdanosti Ministarstvu financija i čekati rokove. - u članku 27. stavak 4. potrebno je brisati riječ „ovlaštene“ treba stajati „druge osobe“ Obrazloženje: sukladno članku 89. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi, propisano je da javnom otvaranju smiju prisustvovati ovlašteni predstavnici ponuditelja i druge osobe. - u članku 28. stavak 3. treba brisati „koji se bez odgode uručuje svim ovlaštenim predstavnicima ponuditelja nazočnima na javnom otvaranju ponuda, a ostalima na pisani zahtjev. Obrazloženje: pregled i ocjena ponuda su tajni do donošenja odluka o davanju koncesije, a preslika zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda dostavlja se zajedno s Odlukom o davanju koncesije svakom ponuditelju kako se navodi u članku 30. stavak 4. ovog nacrta, a sukladno članku 96. stavak 6. Zakona o javnoj nabavi. - u članku 33. stavak 10. umjesto „u roku 20 dana“ treba stajati „u roku 10 dana“ Obrazloženje: potrebno je skratiti navedeni rok zbog ubrzanja postupka za obavljanje gospodarske aktivnosti. - u članku 53. stavak 7. potrebno je odrediti što znači „redovito“ provjeravati valjanost jamstva ili instrument osiguranja (dnevno, tjedno, mjesečno, kvartalno) jasnije i preciznije opisati na koji način provjeravati valjanost istih. - u članku 83. stavak 3. točka 1. i 2. umjesto rok od „najkasnije u roku od osam dana“ staviti „najkasnije u roku od petnaest dana“. - u članku 83. stavak 3. točka 3. umjesto rok od „najkasnije u roku od osam dana“ staviti „najkasnije u roku od trideset dana“. Obrazloženje: potrebno je produžiti rokove, npr. Uredi državne uprave su nadležni za davanje koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, a koncesionari često u propisanom roku ne dostavi podatke o otkopanoj količini mineralnih sirovina, stoga Uredi kasne sa provođenjem zaduženja u Registru koncesija, a također službenici Ureda su opterećeni jer obavljaju i druge poslove iz područja gospodarstva (obrtništvo, turizam, ugostiteljstvo, promet, trgovina i sl.). - u članku 104. stavak 1. točka 24. i 25. umjesto „osam dana“ treba stajati „petnaest dana“. - u članku 104. stavak 1. točka 26. umjesto „osam dana“ treba stajati „trideset dana“ - u članku 104. stavak 1. točka 27. umjesto „osam dana“ treba stajati „petnaest dana“. | Djelomično prihvaćen | - Komentar uz članak 15. stavak 9. Ne prihvaća se Zbog administrativnih kapaciteta Ministarstvo financija nije u mogućnosti imenovati svog predstavnika u sva Stručna povjerenstva već to čini po procjeni. - Komentar uz članak 16. stavak 9. Ne prihvaća se. Zbog administrativnih kapaciteta Ministarstvo financija nije u mogućnosti imenovati svog predstavnika u sva Stručna povjerenstva već to čini po procjeni. - Komentar uz članak 27. stavak 4. Ne prihvaća se Nije predviđeno da je otvaranje ponuda javno. Iznimno davatelj koncesija može odlučiti da otvaranje ponuda bude javno. - Komentar uz članak 28. stavak 3. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 33. stavak 10. Djelomično prihvaćeno Rok je skraćen na 15 dana - Komentar uz članak 53. stavak 7. Ne prihvaća se. Davatelj je dužan samostalno procijeniti učestalost provjere osiguranja s obzirom na vrstu i predmet koncesije te redovitost plaćanja koncesijske naknade za cijelo vrijeme trajanja ugovora o koncesiji. - Komentar uz članak 83. stavak 3. točka 1. i 2. Prihvaćeno - Komentar uz članak 83. stavak 3. točka 3. Djelomično prihvaćeno. Rok je produžen na 15 dana. - Komentar uz članak 104. stavak 1. točka 24. i 25. Prihvaćeno - Komentar uz članak 104. stavak 1. točka 26. Djelomično prihvaćeno. Rok je produžen na 15 dana. - Komentar uz članak 104. stavak 1. točka 27. Prihvaćeno - Komentar uz članak 104. stavak 1. točka 27. Prihvaćeno |
35 | Autotrans d.d. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O KONCESIJAMA | NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O KONCESIJAMA – primjedbe i prijedlozi 1. U članku 7. stavak (2) navodi se da se pružanje usluga u područjima i djelatnostima iz stavka 1. istog članka (između ostaloga i javni prijevoz) može ostvariti samo na temelju sklopljenog ugovora o koncesiji – potrebno mijenjati obzirom da je pružanje usluga javnog prijevoza regulirano i odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (dozvole!); 2. Člankom 9. stavak (1) točka 4. isključuje se primjena odredbi Glave III., IV., V., VI. i VII. Zakona o koncesijama (u stvari cijeli postupak davanja koncesije), na koncesije za usluge javnog prijevoza putnika u javnom željezničkom i cestovnom prometu Primjedba: odredba koja pobija odredbu članka 7. i nameće pitanje na koji način će se provoditi postupci za stjecanje prava pružanja usluge lokalnog (gradskog) linijskog prijevoza (obzirom da članak 11. Zakona o komunalnom gospodarstvu upućuje na primjenu Zakona o koncesijama) odredba bi imala smisao ukoliko bi se nakon točke 4. dodala nova točka pri čemu bi trebalo brisati cestovni prijevoz putnika u točki 4. Prijedlog nove točke: “na usluge javnog prijevoza putnika u javnom cestovnom prijevozu putnika koje se temelje na dozvolama za prijevoz sukladno posebnom propisu.“, pri čemu bi trebalo brisati cestovni prijevoz putnika u točki 4. Primjedba: problematika isključenja gore navedenih glava zakona proteže se i na Zakon o prijevozu u cestovnom prometu jer je u članku 35. istoga, propisana postupovna primjena Zakona o koncesijama u slučaju da nadležno tijelo županije odluči da se županijski linijski prijevoz putnika na njenom području obavlja na temelju koncesije. 3. Članak 18. stavak 12. Prijedlog: potrebno definirati stavak jer se ne vidi veza između navedenog stavka i stavka 1. istog članka na koji upućuje; 4. Članak 19. stavak 6. Prijedlog: precizirati i/ili definirati slučajeve i rok na koji se MORA produžiti rok za dostavu ponuda, uskladiti s rokovima iz članka 31. st. 5. Zakona o javnoj nabavi; 5. Članak 21. stavak 4 Prijedlog: precizirati i/ili definirati koji su to „opravdani slučajevi“ u kojima jamstvo može iznositi više od 5% procijenjene vrijednosti koncesije; 6. Članak 22. Primjedba i prijedlog: potrebno odrediti dokumente kojima će se dokazivati ne postojanje obveznih razloga isključenja kao što je to propisano i u Zakonu o javnoj nabavi: - stavci 1. i 2. – izjave o nekažnjavanju, odnosno ostalo sukladno članku 67. Zakona o javnoj nabavi, - stavci 3. 4. i 5. – potvrda porezne uprave, uskladiti s člankom 67. ZJN - stavci 7. i 8. – pretpostavka da je ovaj stavak samo prepisan iz Direktive – navodi se „Država članica EU može zatražiti… „- smatramo da se upravo ovim zakonom trebalo odrediti da li će se navedeno primjenjivati ili ne, - stavak 8. točka c. – potrebno jasnije definirati koje pravomoćne presude će se koristiti u utvrđivanju pitanja poslovne osobnosti. U prekršajnim postupcima, koji su ujedno i najčešći, niti u jednoj presudi nije naveden stupanj krivnje, a raspon propisnih i izrečenih kazni u Zakonu o prijevozu u cestovnom prijevozu je velik, navesti kao u Zakonu o javnoj nabavi – čl. 68. st. (2) „ Ako će koristiti jedan ili više razloga isključenja iz stavka 1. ovoga članka, javni naručitelj mora navesti koje će razloge koristiti za isključenje. U slučaju iz stavka 1. točke 3. članka 68., javni naručitelj navodi jedno ili više određenih kaznenih djela ili prekršaja u vezi s obavljanjem profesionalne djelatnosti koje će koristiti kao razlog isključenja.“ - stavak 9. Primjedba: daje potpunu pravnu nesigurnost i prevelike ovlasti pojedinim davateljima koncesije da samostalno procjenjuju pouzdanost gospodarskih subjekata, gubi se smisao obveznih razloga isključenja, upitno je kojim bi se to dokazima dokazivalo i u kojim slučajevima prihvaćalo, odnosno odbijalo Prijedlog: brisati i/ili preformulirati 7. Članak 27. stavak 4. Primjedba: ako je javno otvaranje, mogu prisustvovati i druge osobe koje ne moraju biti ovlaštene, ali u tom slučaju nemaju pravo aktivnog sudjelovanja što je i regulirano odredbom stavka 5. istog članka. Prijedlog: izbrisati riječ „ovlaštene“ 8. Članak 28. stavak 3. Primjedba: isti nema nikakvog smisla obzirom da se zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ne uručuje na javnom otvaranju nego je isti tajan do donošenja odluke o davanju koncesije (što je i navedeno u prethodnom stavku istog članka) i dostavlja se ponuditeljima kao sastavni dio Odluke o davanju koncesije (članak 30. stavak 4.). Prijedlog: brisati u cijelosti, 9. Članak 32. stavak 3. Primjedba: stavak je bespredmetan. Ukoliko postoji valjana ponuda koja sadrži sve elemente propisane dokumentacijom za nadmetanje i udovoljava svim zahtjevima davatelja koncesije treba se propisati obveza odabira takve ponude, u suprotnom ćemo imati situaciju da naručitelj nekoliko puta ponavlja postupak davanja koncesije dok kriterijima za odabir ne bude udovoljavao ponuditelj kojeg davatelj koncesije može favorizirati (a što će biti nemoguće dokazati u žalbenom postupku). Iz navedenog proizlazi da se može poništiti postupak bez ikakvog obrazloženja, samo pozivanjem na ovaj stavak spomenutog članka Zakona Prijedlog: brisanje stavka 3 u cijelosti jer je bespredmetan. Stavak 5. Prijedlog: precizirati na način da nakon teksta „na drugi način kojim će se dostava moći dokazati“ dodati u zagradi „dostavnica, povratnica, izvješće o uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava, objavom u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH pri čemu se dostava smatra obavljenom istekom dana objave.“ 10. Članak 52. Primjedba: odredba je besmislena jer nitko nema pravni interes za podnošenje žalbe, praksa Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave je vrlo jasna po tom pitanju Prijedlog: brisati obvezu primjene razdoblja mirovanja u slučaju zaprimanja samo jedne ponude 11. U članku 53. stavku 5. Prijedlog: navesti „Iznimno od stavka 4.“ 12. Članak 56. stavak 3. Primjedba s pitanjem: na koji će se način odabirati ponuda ukoliko kriterij najviše ponuđene naknade za koncesiju i ekonomski najpovoljnije ponude nije primjenjiv? 13. Prekršajne odredbe Primjedba: prevelik raspon kazni – primjerice 20.000, 00 do 2.000.000,00 kn Prijedlog: razvrstati kazne u manje razrede ili navesti da će biti izrečene razmjerno ukupnoj vrijednosti koncesije Primjedba: nigdje u Zakonu nije navedeno da li se nakon isteka roka na koji je koncesija izdana, a u slučajevima kada je potrebno osigurati neprekinuto obavljanje djelatnosti koncesije te se provodi novi postupak davanja koncesije, mora ponovno izraditi studija opravdanosti odnosno analiza davanja koncesije | Djelomično prihvaćen | - Komentar uz članak 7. stavak (2) Ne prihvaća se. Zakon o cestama definira što je javni prijevoz i uvjete za davanje koncesija. - Komentar uz članak 9. stavak (1) točka 4. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 18. stavak 12. Prihvaćeno - Komentar uz članak 19. stavak 6. Ne prihvaća se Davatelj koncesije procjenjuje rok i potrebu produženja roka za dostavu ponuda - Komentar uz članak 21. stavak 4. Ne prihvaća se Davatelj koncesije sam procjenjuje visinu potrebnog jamstva ovisno o vrsti i predmetu koncesije, kada za to postoje opravdani razlozi - Komentar uz članak 22.- stavci 1. i 2. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 22.- stavke 3. 4. i 5. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 22.- stavke 7. i 8. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 22.- stavak 8. točka c. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 22.- stavak 9. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 27. stavak 4. Djelomično prihvaćeno - Komentar uz članak 28. stavak 3. Prihvaćeno - Komentar uz članak 32. stavak 3. Ne prihvaća se Ukoliko se postojeća odredba briše onda se gubi pravna osnova koja davatelju koncesije omogućuje da ostvari gospodarska očekivanja davatelja koncesije, pogotovo u slučaju kada koncesionar ponudi uslugu koja će u konačnici znatno podiže cijenu koju bi plaćali krajnji korisnici - Komentar uz članak 32. Stavak 5. Ne prihvaća se Objava u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH ne može se smatrati se obavljenom dostavom - Komentar uz članak 52. Ne prihvaća se Za vrijeme mirovanja traje rok za dostavu žalbe - Komentar uz članak 53. stavak 5. Prihvaćeno - Komentar uz članak 56. stavak 3. Prihvaćeno - Komentar uz Prekršajne odredbe Ne prihvaća se Prekršaji su kategorizirani prema težini (u tri kategorije) te ovisno o kategorizaciji utvrđuju se različite visine raspona novčanih kazni za prekršaj pravne osobe, odnosno odgovorne osobe, kao i fizičke osobe, fizičke osobe obrtnika i osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost. Rasponi novčanih kazni propisani su sukladno Prekršajnom zakonu, s time da prekršaji u području koncesija spadaju u red najtežih prekršaja u području financija (članak 33. stavak 7. Prekršajnog zakona). Prekršaji za koje su propisane strože sankcije sistematizirani su prije onih za koje su propisane blaže sankcije. Novčana kazna određuje se u svakom pojedinom predmetu primjenom Prekršajnog zakona koji kao temeljni zakon uređuje prekršajnopravni sustav Republike Hrvatske. Sukladno Prekršajnom zakonu prilikom određivanja visine novčane kazne potrebno je voditi računa da je opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajno-pravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj te da počinitelji prekršaja ubuduće ne čine prekršaje. Svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna se počinitelju određuje na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. |