Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Uredbe o mogućnosti fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 SONJA JURIČIĆ CVITAN Mogućnost fleksibilnog radnog vremena, Članak 4. U čl. 4. predlaže se izraz: "poteškoćama" zamijeniti izrazom: "teškoćama" jer je prihvaćen termin "djeca s teškoćama u razvoju". Za više informacija o ispravnoj terminologiji pogledati: https://posi.hr/pojmovnik/ Terminologija: Termini za prikladno oslovljavanje osoba s invaliditetom se mijenjaju. Kroz neko vrijeme uz određeni termin počinju se vezati negativne konotacije. Ujedno se i svijest društva mijenja i razvija pa se to odražava i u načinu oslovljavanja osoba s invaliditetom. Nakon rasprave o terminologiji osoba s invaliditetom koju je organizirala pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u 2009. godini, donesen je zaključak da se i dalje podržava terminologija iz Sheratonske deklaracije donesena 2003. godine, koja je rezultat svekolike rasprave koja je vođena u Republici Hrvatskoj u koju je bila uključena šira društvena zajednica; u raspravi su participirali: Zajednica saveza osoba s invaliditetom, Savezi osoba s invaliditetom, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstavnici vlasti; a ista je zaključena Sheratonskom deklaracijom. Osobe s invaliditetom predmetni su termin prihvatile jer ih isti ni u jednom svom dijelu: osoba, s, invaliditet/om; ne stigmatizira, nema negativan prizvuk, već ima neutralno značenje koje ih adekvatno opisuje.rasprave između saveza osoba s invaliditetom, članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te predstavnika vlasti. Jednoglasno su podržani termini „osoba s invaliditetom“ i „dijete s teškoćama u razvoju“. Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom predložio je usklađivanje termina pri predstojećim izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 41/01 – proč. tekst i 55/01 – isp.) i to na način da se: u članku 57. stavku 2. riječi: „invalidnih osoba“ zamjene riječima: „osoba s invaliditetom“; te u članku 64. stavku 3. riječi: „invalidne osobe“ zamjene riječima: „osobe s invaliditetom“. Predložene promjene Ureda pravobraniteljice su prihvaćene i u 2010. su usvojene izmjene Ustava Republike Hrvatske, Ustav RH (Narodne novine, br. 76/10, 85/10, 05/14). U hrvatskom medijskom prostoru i dalje su prisutni termini osobe s posebnim potrebama, invalidi, hendikepirane osobe i mnogi drugi. Neki smatraju da osobe s invaliditetom pretjeruju u isticanju pravilnog termina s obzirom na činjenicu da se društveno prihvatljiv i neutralan način oslovljavanja tako često mijenja. Međutim, vidljivo je da se naš stav prema određenoj grupi ljudi odražava već u nazivu kojim ih oslovljavamo. Prema takvom shvaćanju nejednaki tretman odnosno diskriminacija počinje već u imenu kojim smo, možda i nehotice, neku osobu u startu označili invalidnom, odnosno manje vrijednom, hendikepiranom, kojoj nešto nedostaje i time je sveli na njezin nedostatak umjesto da je doživimo kao osobu koja ima neke poteškoće, ali ujedno ima i sposobnosti, želje i potrebe poput svih nas. Zbog svega toga je prihvaćeni termin osoba s invaliditetom, a za djecu djeca s teškoćama u razvoju. Uz navedeno preporuča se i korištenje ovih termina: osoba koja se kreće uz pomoć invalidskih kolica, osoba s teškoćama u kretanju umjesto invalidi prikovani uz kolica, osoba oštećena vida, osoba oštećena sluha, osoba s mišićnom distrofijom, osoba s multipla sklerozom, osobe s intelektualnim teškoćama (umjesto osobe s mentalnom retardacijom ili mentalno retardirane osobe budući da je termin retardiran u kolokvijalnom govoru dobio izrazito pogrdno značenje), osobe s psiho-socijalnim invaliditetom umjesto psihijatrijski pacijenti, psihički/duševni bolesnici, mentalni bolesnici. Prihvaćen Članak 4. Prijedloga uredbe bit će na odgovarajući način izmijenjen.
2 PUČKI PRAVOBRANITELJ Uvjeti za rad s nepunim radnim vremenom, Članak 9. U čl. 1. prijedloga Uredbe navodi se da Uredba uređuje mogućnost fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom, koji se dalje kroz tekst prijedloga Uredbe razrađuju u zasebnim poglavljima. U II. poglavlju, čl. 3. Uredbe, pojašnjava se da je fleksibilno vrijeme radno vrijeme koje je utvrđeno u drugačijem rasporedu u odnosu na propisano radno vrijeme državnog tijela te da se utvrđuje na način koji omogućava drukčiji početak i završetak radnog vremena za sve ili pojedine radne dane u tjednu ili mjesecu. Poglavlje III. Uredbe uređuje rad s nepunim radnim vremenom, koji se u čl. 8. prijedloga Uredbe definira kao rad kod kojeg državni službenik obavlja poslove radnog mjesta u trajanju kraćem od punog radnog vremena. U čl. 9. prijedloga Uredbe propisuju se uvjeti za rad s nepunim radnim vremenom, odnosno slučajevi kada se državni službenik može primiti u državnu službu i rasporediti na radno mjesto s nepunim radnim vremenom. Te su situacije taksativno nabrojane u istome članku te se radi o slučajevima: a) kada je pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela utvrđeno da se poslovi određenog radnog mjesta obavljaju s nepunim radnim vremenom; b) kada postoji potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta s punim radnim vremenom, a na radno mjesto je raspoređen državni službenik koji radi sa skraćenim radnim vremenom ili s polovicom punog radnog vremena sukladno posebnim propisima i c) kada postoji potreba za prijmom u državnu službu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom radi obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao. Ukazujemo da se svi navedeni slučajevi odnose na situacije kada rad s nepunim radnim vremenom iziskuju potrebe određenog radnog mjesta ili potrebe poslodavca, a ne i na situacije kada postoji potreba radnika za fleksibilnim uvjetima rada. Navedeno potvrđuje i činjenica da se prema prijedlogu Uredbe državni službenik može samo primiti u državnu službu i rasporediti na radno mjesto s nepunim radnim vremenom, dok isto nije predviđeno za državne službenike koji su već primljeni u službu, što nije u skladu s Direktivom (EU) 2019/1158 i ZOR-om. Naime, u prijedlogu Uredbe koristi se termin fleksibilnog radnog vremena, koji obuhvaća samo drukčiji početak i završetak radnog vremena te termin rada s nepunim radnim vremenom. S druge strane, Direktiva (EU) 2019/1158 koristi termin fleksibilni radni uvjeti, koji je širi od fleksibilnog radnog vremena, te obuhvaća mogućnosti radnika da prilagode svoj raspored radnog vremena, među ostalim, radom na daljinu, fleksibilnim radnim vremenom ili smanjenim brojem radnih sati. Dakle, smanjeni broj radnih sati, odnosno rad s nepunim radnim vremenom Direktivom je obuhvaćen pod fleksibilne radne uvjete te se tumači u cilju postizanja ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Slijedom navedenog, u čl. 9. Direktive uređuje se pravo radnika, roditelja djece do određene dobi i pružatelja skrbi, da zatraže fleksibilne radne uvjete. Sukladno navedenom, u prosincu 2022. godine (NN 151/22) izmijenio se i čl. 68. ZOR-a, te prema st. 3. navedenog članka, radnik s djetetom do osam godina života te radnik koji pruža osobnu skrb, a koji je kod poslodavca u radnom odnosu proveo šest mjeseci, bez obzira na to je li ugovor o radu sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme, zbog svojih osobnih potreba može od poslodavca, za određeno vremensko razdoblje, zatražiti izmjenu ugovora o radu kojim se mijenja ugovoreno puno radno vrijeme radnika na nepuno radno vrijeme, odnosno zatražiti promjenu ili prilagodbu rasporeda radnog vremena. Radnik je, radi ostvarivanja svojih prava, dužan pisanim putem obavijestiti poslodavca o postojanju okolnosti iz st. 3., a poslodavac je dužan, uzimajući u obzir potrebe organizacije rada, razmotriti mogućnost izmjene ugovora o radu, odnosno promjene ili prilagodbe rasporeda radnog vremena radnika te mu u razumnom roku, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnesenog zahtjeva, odgovoriti pisanim putem, uz obrazloženje u slučaju odbijanja zahtjeva ili njegova usvajanja s odgodnim početkom primjene. Prijedlog Uredbe ne omogućuje državnim službenicima ostvarivanje prava da zatraže rad s nepunim radnim vremenom, sukladno navedenim odredbama Direktive (EU) 2019/1158 i ZOR-a, te nije jasno iz kojeg se razloga državni službenici stavljaju u različiti položaj od drugih radnika, tim više što Direktiva ne predviđa ograničenja ili iznimke u odnosu na vrstu radnog odnosa, odnosno službu. S obzirom da se prijedlog Uredbe donosi s ciljem detaljnijeg uređenja fleksibilnih radnih uvjeta sukladno Direktivi (EU) 2019/1158 i ZOR-u, predlažemo da se institut rada s nepunim radnim vremenom uskladi s čl. 9. Direktive i čl. 68. ZOR-a, te da se takav rad omogući i državnim službenicima koji su već primljeni u službu i da se pri tome uzmu u obzir i potrebe radnika, koje se imaju cijeniti obzirom na potrebe organizacije rada, što je i cilj navedenih odredbi pravnih akata s kojima se Uredba usklađuje. Nije prihvaćen Kako bi se u potpunosti prihvatile preporuke Direktive (EU) 2019/1158 (o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi), ukazujemo da treba voditi računa o potrebama službe i osiguranju redovitog obavljanja poslova tijela državne uprave i drugih državnih tijela u javnom interesu odnosno pružanju usluga građanima (što je osnovna svrha i cilj državne službe), a imajući u vidu nesrazmjer između potrebnog broja državnih službenika u pojedinom državnom tijelu prema okolnostima na tržištu rada glede broja nezaposlenih osoba zainteresiranih za zapošljavanje u državnoj službi s nepunim radnim vremenom radi obavljanja poslova službenika kojima je odobren rad sa smanjenim brojem radnih sati. Ukazujemo na činjenicu da državni službenik koji je roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju ima pravo rada s polovicom punog radnog vremena u skladu s posebnim propisom.
3 PUČKI PRAVOBRANITELJ UREDBA, I. OPĆE ODREDBE Prije svega, želimo ukazati kako pozdravljamo detaljnije uređenje fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi, u cilju jačanja načela rodne ravnopravnosti i ravnoteže između poslovnog i privatnog života, što i dalje predstavlja veliki problem za mnoge roditelje i radnike koji imaju obveze skrbi. Međutim, mišljenja smo kako navedeni prijedlog Uredbe nije u potpunosti usklađen s ciljem koji se fleksibilizacijom radnih uvjeta želi postići te je otvoren prostor učinkovitijoj regulaciji uvjeta rada, iz razloga kako slijedi. U Obrazloženju prijedloga Uredbe navodi se da Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12. 7. 2019.), koja je preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZOR), predviđa mogućnost fleksibilnog radnog vremena za zaposlene roditelje ili posvojitelje djeteta do osam godina starosti ili djeteta s poteškoćama u razvoju ili pružatelje skrbi, kako bi se osigurala ravnoteža između njihovog poslovnog i privatnog života i omogućilo da se lakše nose sa svojim odgovornostima. Nadalje se pojašnjava da je novim Zakonom o državnim službenicima (NN 155/23), koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2024. godine, samo načelno propisana mogućnost fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi, zbog čega je potrebno navedena pitanja detaljnije urediti uredbom Vlade Republike Hrvatske. Iz navedenog proizlazi da se prijedlog Uredbe donosi radi detaljnijeg uređenja navedenih pitanja, kako bi ista bila usklađena s Direktivom (EU) 2019/1158 i ZOR-om. Stoga, ukoliko se prijedlogom Uredbe prenosi Direktiva (EU) 2019/1158, uvodno ukazujemo da je to potrebno navesti i u samoj Uredbi, u općim odredbama. Nije prihvaćen Kako bi se u potpunosti prihvatile preporuke Direktive (EU) 2019/1158 (o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi), ukazujemo da treba voditi računa o potrebama službe i osiguranju redovitog obavljanja poslova tijela državne uprave i drugih državnih tijela u javnom interesu odnosno pružanju usluga građanima (što je osnovna svrha i cilj državne službe), a imajući u vidu nesrazmjer između potrebnog broja državnih službenika u pojedinom državnom tijelu prema okolnostima na tržištu rada glede broja nezaposlenih osoba zainteresiranih za zapošljavanje u državnoj službi s nepunim radnim vremenom radi obavljanja poslova službenika kojima je odobren rad sa smanjenim brojem radnih sati. Ukazujemo na činjenicu da državni službenik koji je roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju ima pravo rada s polovicom punog radnog vremena u skladu s posebnim propisom.
4 JADRANKA TADIĆ UREDBA, O b r a z l o ž e nj e Obrazloženje izmjene i dopune članka 9. Usklađenost s Direktivom EU 2019/1158: Direktiva EU 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi jasno propisuje da države članice trebaju osigurati pravo na fleksibilne oblike rada, uključujući rad s nepunim radnim vremenom, za radnike koji su pružatelji skrbi. Ovom izmjenom Uredbe omogućilo bi se pružateljima skrbi, koji su često zaposleni i imaju odgovornost skrbi za starije i bolesne roditelje, da lakše usklade svoje radne obaveze s privatnim životom Prema Operativnom planu deinstitucionalizacije, prevencije institucionalizacije i transformacije pružatelja socijalnih usluga u RH 2022. - 2027., istaknuta je važnost podrške za pružatelje skrbi, posebice za starije osobe i osobe s invaliditetom. Zaposleni pružatelji skrbi trebaju dodatnu fleksibilnost u radnom vremenu koja uključuje po potrebi i rad s nepunim radnim vremenom kako bi mogli adekvatno brinuti za svoje bližnje, čime se podržava kontinuirana skrb u zajednici i smanjuje potreba za institucionalizacijom. Proširenjem Članka 9. kako bi uključio pružatelje skrbi među postojećim državnim službenicima koji su pružatelji skrbi omogućilo bi se usklađivanje poslovnog života sa često vrlo isrcpljujućim privatnim obavezama, čime bi se povećala njihova radna motivacija i smanjio stres povezan s balansiranjem između rada i skrbi za starije članove obitelji. Direktiva EU 2019/1158 u članku 3. jasno određuje kako je „pružatelj skrbi” radnik koji pruža osobnu skrb ili potporu članu obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i kojoj je potrebna znatna skrb ili potpora zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, kako je definirano u svakoj državi članici. Omogućavanjem rada s nepunim radnim vremenom pružateljima skrbi, država bi pokazala snažnu podršku za socijalnu pravdu i inkluziju, pomažući onima koji imaju dodatne odgovornosti izvan posla. To bi također moglo potaknuti veću participaciju u radnoj snazi, posebno među ženama, koje često preuzimaju ulogu pružatelja skrbi. Ovakva izmjena značajno bi doprinijela ostvarivanju ciljeva Direktive EU 2019/1158 te osigurala pravednije i inkluzivnije radno okruženje za sve državne službenike. Nije prihvaćen Kako bi se u potpunosti prihvatile preporuke Direktive (EU) 2019/1158 (o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi), ukazujemo da treba voditi računa o potrebama službe i osiguranju redovitog obavljanja poslova tijela državne uprave i drugih državnih tijela u javnom interesu odnosno pružanju usluga građanima (što je osnovna svrha i cilj državne službe), a imajući u vidu nesrazmjer između potrebnog broja državnih službenika u pojedinom državnom tijelu prema okolnostima na tržištu rada glede broja nezaposlenih osoba zainteresiranih za zapošljavanje u državnoj službi s nepunim radnim vremenom radi obavljanja poslova službenika kojima je odobren rad sa smanjenim brojem radnih sati. Ukazujemo na činjenicu da se državnom službeniku koji je pružatelj skrbi omogućava fleksibilno radno vrijeme, sukladno Zakonu o državnim službenicima.
5 JADRANKA TADIĆ Uvjeti za rad s nepunim radnim vremenom, Članak 9. Prijedlog za izmjenu Članka 9. s obrazloženjem Trenutni prijedlog Članka 9. Nacrta Uredbe isključivo govori o prijmu službenika u državnu službu na nepuno radno vrijeme, ali ne predviđa okolnosti zbog kojih službenik koji radi u punom radnom vremenu može zatražiti rad u nepunom radnom vremenu, primjerice skrb za starije i bolesne roditelje. Predlažem sljedeću izmjenu i dopunu Članka 9. kako bi se obuhvatili i postojeći službenici koji su pružatelji skrbi. Članak 9. dopuniti sa člankom 3. (3) Državnom službeniku koji je pružatelj skrbi te radi u punom radnom vremenu, može se omogućiti rad u nepunom radnom vremenu pod uvjetom da se osigura kontinuitet radnih procesa i uz predočenje odgovarajućih dokaza. Predložena izmjena Članka 9. Članak 9. dopuniti sa člankom 3. Nije prihvaćen Za uvođenje rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi za zaposlene pružatelje skrbi, ukazujemo da treba voditi računa o potrebama službe i osiguranju redovitog obavljanja poslova tijela državne uprave i drugih državnih tijela u javnom interesu odnosno pružanju usluga građanima (što je osnovna svrha i cilj državne službe), a imajući u vidu nesrazmjer između potrebnog broja državnih službenika u pojedinom državnom tijelu prema okolnostima na tržištu rada glede broja nezaposlenih osoba zainteresiranih za zapošljavanje u državnoj službi s nepunim radnim vremenom radi obavljanja poslova službenika kojima je odobren rad sa smanjenim brojem radnih sati. Ukazujemo na činjenicu da se državnom službeniku koji je pružatelj skrbi omogućava fleksibilno radno vrijeme, sukladno Zakonu o državnim službenicima.
6 MILIVOJ BAČIĆ UREDBA Odredbom članka 4. Zakona o državnim službenicima navedeno je kako poslove u državnim tijelima (državnu službu) obavljaju državni službenici i namještenici. Također, istim člankom definirano je i tko su državni službenici , a tko namještenici. Bez obzira što je odredbom glave XII. Zakona o državnim službenicima navedeno kako se prava državnih službenika na odgovarajući način primjenjuju i na namještenike smatram kako je upravo zbog izraza "na odgovarajući način" potrebno u ovaj Nacrt prijedloga Uredbe decidirano navesti kako se ista u cjelosti odnosi i na pravo namještenika na mogućnost fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom. Nadalje, poznato vam je kako se znatan dio prava koja se odnose na državne službenike i namještenike automatski preslika i primjenjuje kao prava djelatnih vojnih osoba (vjerojatno i na policijske službenike i slično) dok u obrnutom slučaju prava djelatnih vojnih osoba se nikako ne mogu primijeniti na državne službenike i namještenike. Pa u smislu prethodno navedenog predlažem da se u ovom Nacrtu prijedloga Uredbe odredite može li se mogućnost fleksibilnog radnog vremena i rada s nepotpunim radnim vremenom primijeniti i kao pravo djelatnih vojnih osoba (policijskih službenika i slično). Nije prihvaćen Nije potrebno u Prijedlogu uredbe posebno navesti da se odredbe o mogućnostima fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom primjenjuju i na namještenike, obzirom da isto proizlazi iz odredbe članka 153. stavka 1. Zakona o državnim službenicima. S obzirom da se ova Uredba donosi temeljem članka 22. stavka 5. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 155/23 i 85/24), ista se odnosi na državne službenike i namještenike. Kako djelatne vojne osobe nisu državni službenici, na njih se ova Uredba ne primjenjuje.