Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 24. ADRIATIC OSIGURANJE: Ovu odredbu treba revidirati kako bi bila jasna, smislena i pravno provediva. Naime, ugovor ili proizvodi ili ne proizvodi pravne učinke, pa ako ugovor o osiguranju ne proizvodi pravne učinke između ugovornih strana, onda ne može proizvoditi pravne učinke ni van tih granica. Dakle, onda ne može imati učinak ni u odnosu na eventualne prekršajne i nadzorne postupke – a prekršajna sankcija ili nadzorna mjera su vrlo konkretni i lako mjerljivi učinci, neovisno o semantici odredbe. Ovakva odredba dovodi do bifurkacije učinaka jednog ugovora o osiguranju te za društvo za osiguranje stvara izuzetno veliku pravnu nesigurnost. Nije prihvaćen Ugovor u predmetnoj odredbi je alat za provjeru postupanja subjekta nadzora i stoga proizvodi ograničene pravne učinke, kako je i propisano.
2 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 23. ADRIATIC OSIGURANJE: Ovu odredbu treba brisati jer se njome vrlo suptilno, ali značajno mijenja glavni cilj nadzora – to više nije „provjera zakonitosti te procjena sigurnosti i stabilnosti poslovanja društva za osiguranje, a radi zaštite interesa osiguranika, ugovaratelja osiguranja, korisnika iz ugovora o osiguranju i javnog interesa te radi doprinosa stabilnosti financijskog sustava i promicanja i očuvanja povjerenja u tržište osiguranja.“ iz čl. 204. st. 4. ZOS-a. Ovom odredbom Nacrta glavni cilj nadzora postaje zaštita ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja, koji kao potrošači već imaju zaštitu i putem Zakona o zaštiti potrošača i putem odredaba ZOS-a (čl. 375 – 385 ZOS). Nije prihvaćen Napominjemo da su odredbe stavka 9. u skladu s člankom 35. stavkom 6. Direktive 2009/138/EZ, ali su već propisane člankom 217. stavkom 1. Zakona o osiguranju pa će iste biti brisane iz predmetnog Nacrta prijedloga zakona.
3 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 19. ADRIATIC OSIGURANJE: Ovom se odredbom HANFA-i daje dodatna ovlast u odnosu na materiju koja je vrlo fluidna i sva „jako eventualna“: - prema potrebi - mogućim događajima - budućim promjenama gospodarskih uvjeta koji bi mogli imati nepovoljne učinke. Time se društvima za osiguranje stavlja dodatno opterećenje, a nadzorne ovlasti HANFA-e su već ionako dovoljno velike i ekstenzivne – cca. 40 članaka izravno uređuje nadzor HANFA-e. Nije prihvaćen Odredba je u skladu s člankom 34. stavkom 4. Direktive 2009/138/EZ 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), (SL L 335, 17. 12. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2022/2556 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni Direktive o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU, 2014/65/EU, (EU) 2015/2366 i (EU) 2016/2341 u pogledu digitalne operativne otpornosti za financijski sektor (SL L 333, 27. 12. 2019.: dalje u tekstu: Direktiva 2009/138/EZ) koji propisuje da države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast da, osim izračuna potrebnog solventnog kapitala, prema potrebi, razvijaju potrebne kvantitativne alate u okviru postupka nadzornog pregleda kako bi procijenile sposobnost društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje da se suoče s mogućim događajima ili budućim promjenama gospodarskih uvjeta koje bi mogle imati nepovoljne učinke na njihov ukupni financijski položaj. Nadzorna tijela imaju ovlast zahtijevati da društva provedu odgovarajuće testove.
4 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. ADRIATIC OSIGURANJE: Načelo razborite osobe ne postoji/nije poznato u hrvatskom pravnom sustavu, niti je pojašnjeno u ZOS-u ili nekom od podzakonsih akata iz ZOS-a. To znači da bi ga HANFA trebala konkretizirati ovim pravilnikom kao podzakonskim aktom, a sama zakonska odredba u tom smislu nije dovoljno jasna i konkretna tj. ne daje osnove za razumijevanje toga pojma. Dakle, HANFA takvim propisivanjem u pravilniku izlazi van granica ZOS-a te se stvara pravna nesigurnost. Nije prihvaćen Članak 159. stavak 1. Zakona o osiguranju propisuje uvažavanje načela razboritosti, a pravilnikom će biti propisani kvalitativni zahtjevi koje, prema načelu razborite osobe, moraju ispuniti društva za osiguranje kada ulažu imovinu u skladu s ovim poglavljem. Međutim, s obzirom na već propisano „načelo razboritosti“, isto načelo će se propisati i u predloženom članku 159. stavku 4. Zakona o osiguranju tako da glasi: „(4) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati kvalitativne zahtjeve koje, prema načelu razboritosti, moraju ispuniti društva za osiguranje kada ulažu imovinu u skladu s ovim Poglavljem.“.
5 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 9. ADRIATIC OSIGURANJE: Ova je odredba suvišna, nepotrebna i nejasna. Naime, čl. 59. st. ZOS-a već propisuje da član nadzornog odbora društva za osiguranje može biti samo osoba koja u svakom trenutku ispunjava uvjete stručnosti, odnosno posjeduje odgovarajuće stručne kvalifikacije, znanje i iskustvo potrebno za ispunjavanje obveza iz svoje nadležnosti, kao i uvjete primjerenosti, odnosno ima dobar ugled i integritet i nije u sukobu interesa u odnosu na društvo za osiguranje, dioničare, druge članove nadzornog odbora, nositelje ključnih funkcija i više rukovodstvo društva za osiguranje. Osim toga, čl. 59.a st. 1. ZOS-a propisuje i da za člana nadzornog odbora društva za osiguranje može biti izabrana ili imenovana samo osoba koja je prethodno dobila odobrenje HANFA-e za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora društva za osiguranje. Samim time, član nadzornog odbora ne može ni dobiti odobrenje HANFA-e ako već nije stručan i pošten (dobar ugled, integritet, nema sukoba interesa), što znači da su ove odredbe o stručnosti i nepoštenju nepotrebne, jer se ponavlja nešto što je već vrlo detaljno propisano. Što se tiče neovisnosti – odredba je nejasna, jer nije definirano što znači neovisno. S jedne strane, neovisnost je već obuhvaćena odredbom o zabrani sukoba interesa (član NO nije u sukobu interesa u odnosu na društvo za osiguranje, dioničare, druge članove nadzornog odbora, nositelje ključnih funkcija i više rukovodstvo društva za osiguranje). S druge strane, nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (čl. 6 Zakona tj. čl. 255. st. 6. ZTD-a) dodatno propisuje obveze neovisnosti za „listana“ društva: „(6) U društvima dionicama kojih se trguje na uređenom tržištu najmanje jedan član nadzornog odbora mora biti neovisan o društvu, s društvom povezanim društvom, njihovim dioničarima i članovima uprave. Član nadzornog odbora nije neovisan: - ako je u posljednje tri godine bio dioničar društva na čije dionice otpada ili je otpadao barem dvadeseti dio temeljnog kapitala društva, ili dioničar koji djelujući samostalno ili zajednički s drugim dioničarima može ili je mogao imati neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj u društvu, - ako je u posljednje tri godine bio dioničar ili član nekog s društvom povezanog društva, pri čemu na njegove dionice odnosno poslovne udjele otpada ili je otpadao barem dvadeseti dio temeljnog kapitala povezanog društva, ili djelujući samostalno ili zajednički s drugim dioničarima ili članovima može ili je mogao imati neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj u povezanom društvu, - ako je u posljednje tri godine bio član uprave društva ili član uprave s njime povezanog društva, - ako je u posljednje tri godine bio imenovan za predstavnika radnika u nadzornom odboru društva ili s njime povezanog društva, - ako je u posljednje tri godine iz poslovnog odnosa s društvom ili s njime povezanim društvom ostvario više od deset posto ukupnih prihoda toga razdoblja, - ako je u posljednje tri godine bio član uprave društva koje je iz poslovnog odnosa s društvom ili s njime povezanim društvom u posljednje tri godine ostvarilo više od deset posto ukupnih prihoda toga razdoblja, ili je u tome društvu u posljednje tri godine bio dioničar ili član na dionice odnosno poslovne udjele kojeg je otpadao najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala, ili je djelujući samostalno ili zajednički s drugim dioničarima ili članovima mogao imati neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj u tome društvu, - ako je bračni drug, krvni ili tazbinski srodnik u pravoj liniji bez ograničenja, krvni ili tazbinski srodnik u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, posvojitelj, posvojenik, ili izvanbračni drug ili registrirani životni partner neke od osoba iz prethodnih alineja ovog stavka, ili je u takvom odnosu prema drugom članu nadzornog odbora društva ili povezanog društva ako se taj član ne može smatrati neovisnim članom toga odbora, - ako je u posljednje tri godine bio partner ili radnik u revizorskom društvu koje provodi ili je u posljednjih pet godina provodilo reviziju u društvu ili s njime povezanom društvu ili je pružalo revizorske ili druge usluge društvu ili s njime povezanom društvu, - ako je u posljednje tri godine bio radnik društva ili s njime povezanog društva, - ako je bio član nadzornog odbora društva ili član nadzornog odnosno upravnog odbora s njime povezanog društva više od 12 godina, - ako na temelju drugog odnosa i okolnosti koje postoje u vezi s društvom ili s povezanim društvom postoji opravdana sumnja da član nije neovisan.“. Dodatno, i Zakon o reviziji u čl. 65. sadrži odredbe o neovisnosti članova revizijskog odbora koji moraju imati subjekti od javnog interesa, a to su društva za osiguranje. Nije prihvaćen Svaki član nadzornog odbora dužan je djelovati stručno, pošteno i neovisno kako bi mogao učinkovito obavljati poslove iz nadležnosti nadzornog odbora, a uvjeti za navedeno propisani su u članku 59. Zakona o osiguranju.
6 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 8. ADRIATIC OSIGURANJE: U članku 55. stavku 1. očki 2. riječ: „odnosno“ zamjenjuje se riječima: „izravno primjenjivim propisima Europske unije i“. Ovu odredbu treba brisati kao nepotrebnu, jer je suvišna i sama po sebi razumljiva, budući da su izravno primjenjivi propisi EU doista izravno primjenjivi, a pravni akti i odluke koje je RH prihvatila u institucijama EU primjenjuju se u RH u skladu s pravnom stečevinom EU (čl. 141.c st. 2. Ustava RH). Također, u Nacrtu nedostaje slovo "t" u riječi točka. Na kraju točke 2. briše se točka i dodaje točka 3. koja glasi: „3. smjernicama i preporukama iz članka 2.a ovoga Zakona i smjernicama, preporukama i uputama Agencije.“. Ovu odredbu treba brisati jer je protupravna i izuzetno opasna, budući da na razinu zakona (propisa) stavlja nešto što nije, niti po propisima i po prirodi stvari, može biti zakon (propis). Čl. 288. Ugovora o funkcioniranju EU uređuje pravne akte EU, a u st. 5. propisuje da preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu. Dakle preporuke i mišljenja koje donose institucije EU nemaju obvezujuću pravnu snagu, ali smjernice, preporuke i upute HANFA-e bi trebale biti iznad toga i imati obvezujuću snagu. U svim su pravnim sustavima, kako kontinentalnim, tako i anglo-saksonskim, smjernice, preporuke i upute nadzorno-regulatornih tijela tzv. „soft law“ i nisu pravno obvezujuće. To je vidljivo i iz samog njihovog naziva: smjernice, preporuke i upute. Ovom se odredbom to mijenja i iste se izjednačavaju s propisima (zakonskim i podzakonskim), jer se propisuje da su članovi uprave društva za osiguranje dužni osigurati da društvo za osiguranje posluje i u skladu sa smjernicama, preporukama i uputama HANFA-e. Prema čl. 2.a ZOS-a smjernice koje europska nadzorna tijela donose u skladu sa svojim ovlastima obvezujuće su za HANFA-u i osobe čije su obveze definirane odredbama ZOS-a i relevantnih propisa ako su ispunjeni određeni uvjeti. Dakle, čak i za te smjernice moraju biti ispunjeni točno određeni uvjeti da bi bile obvezujuće i niti u jednom važećem EU propisu nije predviđeno/propisano ovo što se sada predlaže – da budu automatski obvezujući i primjenjivi. Štoviše, upravo suprotno jasno piše u čl. 288. st. 5. Ugovora o funkcioniranju EU koji je za RH obvezujući. Nadalje, kada su u pitanju smjernice, preporuke i upute HANFA-e, čl. 204. st. 10. ZOS-a propisuje da je HANFA ovlaštena raznim vrstama objava (uputama, smjernicama i sl.) obavještavati određene skupine subjekata nadzora i druge adresate o objašnjenju ili načinu primjene određenih propisa iz njezine nadležnosti ili s njima povezanih općih pravnih akata. Iz toga je vidljivo da je već prema samim zakonskim odredbama svrha i smisao tih smjernica, preporuka i uputa HANFA-e točno određena – one služe obavještavanju, objašnjavanju i pojašnjavanju, a nisu, niti mogu biti, izravno primjenjivi propisi. Stoga je na subjektima nadzora odluka hoće li ih u konkretnom slučaju primijeniti ili ne, a HANFA, s druge strane, u nadzornim odredbama ZOS-a ima dovoljno mehanizama za eventualno sankcioniranje subjekta nadzora koji ne postupa u skladu s istima. I za donošenje podzakonskih akata (pravilnika) HANFA mora propisom biti posebno ovlaštena, s time da se tada točno određuje što se i kako može propisati tim podzakonskim aktom, kako se ne bi izlazilo van okvira ovlasti i granica zakona. Ovakvom odredbom HANFA dobiva značajno veće ovlasti da upravo van zakonskih okvira, na razinu propisa i podzakonskog akta, kao pravno obvezujuće stavlja nešto što to nije. Nije prihvaćen Smjernice, preporuke i upute Agencije imaju za cilj poslovanje subjekata nadzora u skladu s propisima stoga je važno osigurati njihovu primjenu, jednako kao i smjernicama i preporukama iz članka 2.a Zakona o osiguranju za koje je propisana obveza primjene, a posebno kad se donose na temelju smjernica, preporuka ili uputa europskih nadzornih tijela pa se predlaže dopuna prijedloga točke 3. tako da glasi: „3. smjernicama i preporukama iz članka 2.a ovoga Zakona i smjernicama, preporukama i uputama Agencije koje su donesene na temelju smjernica, preporuka ili uputa europskih nadzornih tijela.“.
7 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. ADRIATIC OSIGURANJE: Ovu odredbu treba brisati, jer se Zakonom o osiguranju ne smiju i ne mogu propisivati ovakve odredbe i obveze dioničara, budući da za to postoji organski zakon – Zakon o trgovačkim društvima (ZTD). ZTD vrlo jasno uređuje prava i obveze dioničara, pravne odnose između dioničara i društva, kao i mehanizme za zaštitu prava dioničara i društva. Ti mehanizmi u praksi funkcioniraju i ako dioničar doista djeluje protivno interesu društva (bilo kojeg) ti se mehanizmi mogu aktivirati i ostvariti svoju svrhu. Ovom odredbom ZOS zadire u domenu ZTD-a na nedopušten način. Nije prihvaćen Odredba propisuje obvezu imatelja dionica da djeluju u interesu društva za osiguranje, kao subjekti nadzora propisani člankom 203. stavak 5. točka 7. Zakona o osiguranju. Osim navedenog, u članku 45. Zakona o osiguranju, propisano je, ako Agencija utvrdi da osoba koja je stekla kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje ili osobe koje su kvalificirani udjel stekle zajednički, djeluju na to društvo suprotno pravilima poslovanja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, odredit će primjerenu mjeru kako bi okončala takvo postupanje, uključujući i zabranu korištenja prava glasa na glavnoj skupštini društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili prodaju dionica društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje su u vlasništvu te osobe, odnosno osoba.
8 NINO PAVIĆ III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 3. ADRIATIC OSIGURANJE: Ovu odredbu treba brisati jer je suvišna, uzevši u obzir odredbu čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu: " (1) Poslove obveznih osiguranja u prometu smije obavljati samo društvo za osiguranje. (2) Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka poslove obveznih osiguranja u prometu dužno je obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje." Zakon o osiguranju je osnovni propis koji propisuje uvjete za osnivanje, poslovanje i prestanak društava za osiguranje te je razumljivo da se primjenjuje na društva za osiguranje, neovisno o vrsti osiguranja koju nude/obavljaju. Nije prihvaćen Odredba nije suvišna jer u Zakonu o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/22.; dalje u tekstu: Zakon o osiguranju) kao osnovnom propisu koji propisuje uvjete za osnivanje, poslovanje i prestanak društava za osiguranje, upućuje i na primjenu zakona kojim se uređuju obvezna osiguranja u prometu, a koji se primjenjuje na društva za osiguranje koja na području Republike Hrvatske obavljaju poslove obveznih osiguranja u prometu.